3

FO

R

MO

RE

G

RA

PH

IC

D

ES

IG

N

FR

EE

BI

ES

:

VI

SI

T

WW

W.

DE

SI

GN

FR

EE

BI

ES

.O

RG

Uvodna riječ:

“Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenutci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. A minut čiste radosti ostaje u nama zauvjek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.” Ivo Andrić

Poštovani čitatelju dobro nam došao, li-jepo je da si tu, jer bez tebe sve ovo ne bi imalo smisla.Nadam se da će ti druženje s nama biti ugodno i korisno. Zašto sam se odlučila pokrenuti ovaj časopis? Naprosto mislim da je naša javnost prepuna žutila i negativizma. Uče nas kako se obući, našminkati, što jesti, kako smršaviti, što je in a što aut, što je zdravo što nije? Kako dobro izgledati i biti popularan, kako ovo kako ono? A, nitko nas ne uči : „Kako biti Čovjek?“ Kako preživjeti život i smrt? Zašto baš ja, zašto mi se događaju određene stvari, zašto mi se ne događaju određene stvari? Na ta pitanja koja muče sve nas pokušat ću, skupa s vama, pronaći odgovore stoga je svaki vaš prijedlog i komentar dobro došao.Ovaj časopis gramatički i stil-ski nije savršen, nije možda ni dobar, ali… „Nije zlato sve što sja!“ Ja sam amater i sve što imam je entuzijazam i želja da putujem skupa s vama prema VISo-vima i da na tom putu učimo jedni druge kako biti Čovjek Čovjeku. Otvori svoje srce i svoj um i kreni na putovanje u VISove Dragi čitatelju želim ti ugodan let! Ups, par-don, ugodno čitanje i druženje s nama, nadam nadam se da ćeš uživati.S poštovanjem: Urednica!

…Lome me vali, nose me stru-je. Oseka sreće, a tuge plima. Šiba me nebo bičem oluje, al’ još se ne dam i još me ima. .. Život je more… Đ.Balašević

Život je more, pučina crnaPo kojoj tonu oni što brode Nije mi srce plašljiva srnaJa se ne bojim velike vode...

RAZMISLI?!

Ako u vašem zamrzivaču ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.

Ako ste se jutros probudili zdravi, a ne bole-sni, sretniji ste od milion ljudi koji neće dočekati sljedeću nedjelju.

Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, usam-ljenost izbjeglice, strahote mučenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 miliona stanovnika ove planete ove planete.

Ako u vašem zamrzivaču ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.

Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša u nekoj kutijici, pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.

Ako su vam roditelji još živi, a pri tome su još uvijek u braku, spadate među zaista rijetke os-obe.

Ako sve ovo možete pročitati, onda ste stvarno sretni, jer ne spadate u onih 2 milijarde ljudi koji ne znaju čitati.

Ja koja sam slijepa, reći ću onima koji vide:“Koristite svoje oči kao da ćete sutra oslij-epiti. Isto vrijedi i za ostala čula. Slušajte govor, slušajte pjesme ptica, snažne zvukove orkestra! Dodirnite sve okolo, pomirišite svaki cvijet, okusite svaki zalogaj. Slavite sva zadovoljstva i ljepotu koju vam svijet otkriva kroz nekoliko načina kontakta sa priro-dom”...1.jun. 1968.god.

USUDI SE?!Posrćem, padam, ustajem...Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed...Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Na-zirem sve širi horizont. Svaka je borba - pobjeda." Tim je riječima Helen Keller opisala svoj studij na koledžu Radcliffe. Možda nekima nisu ništa posebno, ali te riječi dodatno dobivaju na težini kada se uzme u obzir činjenica da je Helen ostala gluha i slijepa nakon preboljene teške bolesti u ranom djetinjstvu – bilo joj je samo 19 mjeseci. Ali ono što je postigla i trag koji je ostavila vrijedno je divljenja - slijepa i gluhonijema, Helen Keller doktorirala je filozofiju, napisala sedam knjiga, naučila nekoliko stranih jezika i cijeli svoj život posvetila radu sa slijepima i gluhonijemima. Usprkos velikom fizičkom hendikepu svojim pogledom na život mnogima je bila, a još uvijek jeste velika inspiracija. Umrla je 1968, u Westportu, u državi Connecticut, u dobi od 87 godina.Često se pitamo što ljudima daje snagu da nadiđu tako velike hendikepe, realno ne nepovoljne, nego gotovo nemoguće okolnosti i ostvare sretan i ispunjen život. Kakva je to sila koja ostalima veže ruke, noge, um i duh te im ne da, da uz sve pogodnosti koje posjeduju ostvare svoj puni potencijal i budu sve što mogu biti, učine sve što bi trebali učiniti, te otkriju sve što im život nudi. Neki nevidljivi brisač svakog dana potajno briše dio gotovo svakog ljudskog bića – njegovu jedinstvenost, želju, htijenje, hrabrost, ustrajnost.... Postajemo više nalik stotoj blijedoj kopiji nego original koji smo trebali biti. Čak štoviše, brisač je toliko razvio svoj obrt da su kopije gotovo nalik jedan drugoj kao jaje jajetu. Riječ je o sofisticiranom obrtniku čiji je produkt rada osoba otupljene odlučnosti i želje za ostvarenjem vlastitih želja, vrijednih ciljeva, "snova" i života kakvog zaslužuje. Nažalost brisač nije sam, već je potpisao ugovor o suradnji s iluzionistom. E taj je tek pravi majstor zanata – svakoj osobi ponudi taman što joj treba da je skrene s puta na kojem se trebala nalaziti. Tajna njegove iluzije je prilično jednostavna – ponuditi nešto vrlo blizu onog što osoba priželjkuje, ali do čega se dolazi

lakšim načinom, možemo reći prečicom, pa je samim tim i prilično daleko od izvornih vrijed-nih, istinski pravih osobnih ostvarenja za koje treba uložiti prilično truda – nažalost, najčešće hvatanjem za tu iluziju osoba potpuno izgubi i samu sebe. Oni koji se i pobune protiv rada ovog poduzetnog dvojca, te pokušaju osvariti ono što ih tjera iz dubine duše i za što duboko u sebi znaju da se vrijedi boriti bivaju obeshrabreni od preostalog dijela porukama: -Pestar / prestara si - Premlad / premlada si - To su pokušali i drugi, zar misliš da si bolji / bolja - Pa zar misliš da se to može ostvariti – to su samo priče za malu djecu - Je, baš si ti za to svoren / stvorena -- E samo tebe to čeka ---- Popis bi se mogao nastaviti u nedogled, a najgore je što se nakon nekoliko neuspjeha počne i vjerovati u neku od tih poruka, te većina “pobunjenika” dolazi na popis kopija. Ali srećom što je povijest i sadašnjost puna primjera uspjelih “pobunjenika” koji su svojim primjerom pokazali što je sve moguće ostvariti bez obzira na goleme prepreke i nedaće, te kako od svog života ispričati najljepšu moguću priču. Priču koja nije ispričana da bi se nekog zadivilo ili da bi se njome hvalisalo, već zbog nje same što ju je vrijedilo živjeti i prebroditi sve da bi bila baš tako ispričana. Samo kako doći

sposobni nadići i puno teže situacije čime ćete biti bliže željenom cilju.Naravno da jamstva nema i nitko vam ne može sa sigurnošću tvrditi “E samo još to i sve će biti u redu”. To ne postoji, no već u samoj odluci da izaberete ići dalje leži moć, čarolija i snaga. To troje je dobar pokazatelj da će se događaji početi razvijat baš u onom smjeru u kojem bi i trebali. Radite vrijedno poput kipara koji oblikuje svoju skulpturu. Oblikujte svoj život na način kako vi želite, ne zaboravljajući na ono što je oduvijek skriveno u vama – usudite se klesati sve dok taj najbolji dio vas ne dođe do izražaja, dok se ne pokaže svijetu u svom najboljem izdanju, da objavi i pokaže što sve može i za što ste sposobni, da iskažete svoju jedinstvenost i ukažete na činjenicu kako i vi možete poslužiti kao dobar primjer koji je ispisao najljepšu vlastitu životnu priču. Priču koja će imati vlas-titi sadržaj, bez potrebe i želje za kopiranjem iti jednog jedinog dijela bilo čije priče, bez zavisti i ljubomore na ma koji dio tuđe priče, jer znadete da svaka takva priča ima samo jednog tvorca i da je nitko drugi ne može ispričati umjesto njega. Jedino može ostati neispričana i utopljena u mnoštvo kopija koje proizvodi poduzetni dvojac s početka teksta. Ne dopustite si onu “pokušat ću pa što bude...”, već čvrsto odlučite, uzdajte se u sebe, vrijedno radite, dignite glavu i nastavite kada je teško. Pri tom vodite računa o najvažnijoj stvari, a ta je da ništa vrijedno nikad nije ostvareno, niti je moguće ostvariti bez ljubavi. Usudite se i vidjet ćete da je vrijedilo uložiti truda, ustrajati kada je teško, hrabro se oduprijeti svakoj nepogodi, vjerovati u sebe kada sve pođe naopako i kad vam sve govori “odustani”, boriti se do “iznemoglosti”, izabrati nastaviti ići dalje znajući da ćete na taj način ostvariti vašu pobjedu, koja nosi najveću nagradu, a to je život vrijedan življenja!Ante – Šibenik,

do vlastite priče koju zaslužujemo? Vjerojatno je prvi korak da se treba usuditi postići nešto takvo. Pri tom se ne obazirite na navedene poruke većeg dijela koji se pomirio s onim što ima i ostavite im za pravo da tako žive kad su to već izabrali, ali im ne dopustite da vam uskrate pravo na vašu borbu s plemenitim ciljem ostvarivanja sebe.

Tko vam ima pravo reći koje je vaše pravo doba, pa zar i priroda kroz brojne primjere ne pokazuje da sve ima svoje vrijeme – nitko jesen ne može pretvoriti u proljeće, niti ljeto u zimu; neko voće sazrijeva ranije, a neko kasnije; ni svako cvijeće ne cvijeta u isto vrijeme... Nemam sreće, ništa mi ne polazi za rukom – pa zar ćete nakon nekoliko neuspjeha odustati, tko je rekao da će biti lako. Zamislite da ste odustali na-kon prvog pada kad ste učili hodati ili krivo izgovo-rili prvu riječ, a ne vjerujem da je bilo tko od vas od prve naučio voziti biciklu, pisati, plivati.... Ili se vratite u ne tako dalju prošlost kada su vaši preci živjeli isključivo od zemlje, stočarstva ili ribarenja. Na ribe je trebalo ići i nakon slabih ulova, vinograd je trebalo ponovno obraditi i nakon loše berbe, masline okopati i kad slabo rode, stado obnoviti kad ga bolest pohara.... Sretni su oni koji sreću ne čekaju nego se potrude da je sami stvore. Oni koji trče za njom samo se spotiču i dobro pribiju, jer gledaju tamo gdje je nema – nije ispred, nije iza, nije lijevo, nije desno, nije gore, nije dolje. Pa vi sad probajte trčati vrteći glavom da bi vidjeli gdje je, a onaj koji je sam stvara zna da je uvijek s njim - njegov suputnik i vjerni prijatelj. Zašto mi se to moralo dogoditi, da je bilo drugačije.... Ne postoji osoba koja neće pomisliti da je nekoj drugoj osobi, koja je već ispričala vlastitu priču bilo lakše, da se njoj nisu događale baš takve stvari, jer to je nemoguće nadići.se njoj nisu događale baš takve stvari, jer to je nemoguće nadići. Pogodit će vas u životu i ovo i ono, al vas to ne treba brinuti jer ne postoji to što čovjek ne može izdržati. Ono na kraju ni ne treba izdržati, jer je već kraj, a ovo između – tome sami dajete značenje i snagu. Ako dopustite da vas satare, satrat će vas, ako pak izaberete da idete dalje samo ćete narasti i biti

Helen Keler, gluva i slijepa američka spisateljica : 27.jun, 1880.- 1.jun. 1968.god.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo u stvari bilo poziv da rastem i da se razvijam.Danas, ja to zovem ZRELOST.

Ne trebamo se bojati svađa,suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvi-jezde se ponekad sudare a i iz sudara nastane neki novi svijet.Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost.Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Tako živim svaki dan i zovem to ISPUNJENJE.

KADA SAM ZAISTA POČEO VOLJETI SEBE - Charli Caplin

Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emociona-lna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine.Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pra-vom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku.Tako da sam mogao biti miran.Danas to zovem SAMOPOUZDANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, sh-vatio sam koliko može biti uvrjedljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, ja to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost.Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću.Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga.U početku sam to zvao „zdravi egoizam“, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti da sam uvijek u pravu, tako sam manje griješio.Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

STRAHDanas sam evo dio svijeta, koji me voli, kojega osjećam, i koji me poštuje. Govorio sam ti već o tome, govorio sam ti o mojim strahovima orođenim s tim svijetom. Orodili su se kada je tvoje postojanje počelo da mijenja moj svijet. Prije cak nisam ni mislio o poštovanju; mislio sam da je važno dobiti ga a nikada nisam mislio u gubljenju. A vidim evo, da su tanke niti poštovanja stečenog na djelima. I puno je truhljivo to poštovanje. Samo jedna gesta može srušiti sve. Zato se plašim pred mojim prijateljima, jer je isklijalo poštovanje zalivano mojim djelima a sjeme onoga cime su zalivali nisu dotakli. Plašim se da ne razumiju: da su ta djela i stavovi i misli opis mene; ne znaju da njima želim samo da me poštuju kao čovjeka. I to čovjeka koji se mijenja. Ja imam dovoljno snage sada, za objasniti sebe kao čovjeka, ali koliko ce te moje misli ostati u njima; kada prestanem da ih govorim i objašnjavam; kada pogrešno kažem; ili kada izgubim vrijeme koje imam da govorim o tomeUpoznavši tebe, shvatio sam da ne mogu sam i da trebam prijatelje, da moje postojanje je besmisleno, iako moja samoća ima potpuni smisao: naučiti me biti čovjek: s ljudima u ljudima ali i bez njim; S ljudima u sebi, i sam u sebi s njima.

Ne želim ovim da promijenim tebe, ni tebe u sebi, jer te dovoljno volim kao ženu. I ne vidim ništa sto bi to promijenilo, sem jedne stvari, laži: Ili rušenje istine koju si obećala sačuvati kod sebe.

A evo sada ću ti ja prvi i zadnji put dati obećanje, ne želim da ikada požalim sto sam te zavolio, jer ce to značiti da te ipak i nisam dovoljno volio, a to sebi ne bi nikada oprostio. Time bi izdao sebe i posumnjao u svaki, sada zdravi osjećaj koji ti dajem i uzimam. To mi život čini lijepim bez obzira na sto daljina. Znam da i ti mene tako voliš: jer sam čovjek koji ti čini djela, a ne čovjek koga voliš jer ti čini djela.Ishak K. Legal

Želim Vam reći da ima manje nesretnih mladih iz traumatiziranih obitelji nego što vi mislite. I u krajn-jem slučaju- upravo takve obitelji mogu biti podsticaj da dijete odrastanjm postaje bolje. Moj je pokojni otac npr. bio teški “psihijatrijski slučaj”- da se ponovo rodim VJERUJTE da bih ga PONOVO izabrala za oca i da sam iznimno ponosna na svoju majku: Ona ga je, naime, posjećivala u psihijatrijskoj bolnici Vrapče puno prije nego što sam ja rođena... za mene je to NAJLJEPŠA LJUBAVNA PRIČA koju sam ikad čula i vidjela, tim više što je okrunjena s 50 godina BRA-KA!!!:) N.N.(izvor poznat uredništvu)

Bumbar

Fizičari su ustanovili da je nemoguće da bumbar leti.

Naime, površina njegovih krila i brzina zamaha istih nije u stanju da održi težinu bumbara u zraku.

Pitate se: Kako onda bumbarleti? - BUMBAR LETI ZATO ŠTO NE ZNA DA NE MOŽE

Bruce Harold Lipton (rođen 21. listo-pada 1944) je američki razvojni biolog , koji je najpoznatiji za promicanje ideju da se genima i DNA može manipulirati osobnim uvjerenjem. 1966 je diplo-mirao biologiju na CW Post Campusu of Long Island University , a zatim dok-torirao razvojnu biologiju na Sveučilišta u Virginiji 1971.Problem je u tome da pretvarajući znanstvenu informaciju u javnu riječ dolazi do promjene mnogih značenja koja nisu potpuno točna. Npr. stvari koje ste čuli o genetskom determinizmu, da smo pod kontrolom gena, što nije točno i to ću vam pokušati dokazati u današnjem izlaganju. Želim vam prikazati drugačiju istinu, istinu koja kaže da nismo pod kontrolom gena, već smo pod kontrolom naše percepcije okoline i govorit ću vam o tome kako je percepcija istovjetna vjerovanju. Genetski determinizam Kad govorimo o genetskim bolestima i genetskim predispozicijama, reći ću vam nešto: Dakako da postoje genetski poremećaji koji pogađaju 5% stanovništva, znači da 95% stanovništva ima do-bre gene, ali ipak na kraju završe s raznoraznim bolestima, ranom smrću i kardiovaskularnim bolestima i uglavnom svu krivnju prebacimo na gene što ,naravno, nije točno. Radio sam na kloniranju stanica što je uključivalo potpuno uništenje DNA te promatranje stanice i njenog ponašanja nakon toga. Iznenađujuće je što, iako uništimo potpuno DNA, stanica i dalje živi i funk-cionira. Pitanje koje se nameće jest- Ako DNA kontrolira stanicu, što ju kontrolira ako potpuno uništimo DNA? Takvo razmišljanje dovelo je do toga da saznam što je zapravo mozak stanice. svoj život. Onda su mi ljudi rekli: „To je ok ali nama se tvoj život ne čini baš sjajan.“ Zamislio sam se i shvatio da mi mislimo ako imamo znanje, a pogotovo akademsko, mislimo kako će nam se život odjedanput promijeniti kao da smo uzeli neku čudotvornu pilulu. Tada sam shvatio da je potrebno raditi ono što govorim, a ne ono štoradim, odlučio samda više neću govoriti dok ne počnem ono što

govorim primjenjivati na sebi. I počeo sam nakon samo nekoliko mjeseci počeo sam primjećivati promjene na sebi. Mislio sam ako napustim Bilo je to veliko otkriće i bio sam jako uzbuđen zbog toga i govorio ljudima kako mogu promijeniti tadašnji način života da će mi se život pretvoriti u pakao a danas živim u raju. zablude znanostiPostoje tri pretpostavke na kojima se temelji ova znanost i koje su potpuno pogrešne u ovom trenutku:1.Biološki procesi uključuju Njutnovu fiziku – svemir je stroj koji je napravljen od fizičkih dijelova i ako razumijete kako ti dijelovi međusobno funkcioniraju, možete razumjeti i stroj i tu nema mjesta energiji već samo fizičkim dijelovima. Na osnovu toga medicina ne priznaje da je energija uključena u proces ozdravljenja2. Geni „kontroliraju“ biološku ekspresiju (izražaj). Pokazat ću vam s kemijskog stajališta kako geni ne kontroliraju biološki izražaj iz veoma jednostavnog razloga: Geni se ne mogu sami pokrenuti niti sami sebe inhibirati, s toga ako se ne mogu sami sebe kontrolirati onda ne mogu kontrolirati ništa drugo.3. Darwinova evolucija omogućuje postojanje biološke raznolikosti.- još jedna pogrešna pretpostavka jer nije nas „Darwinova „evolucija dovela dovde već prije „Lamarcova“ evolucija čija je ideja da se organizmi uvijek usklađuju sa svojom okolinom, i kako se okolina mijenja i organizam se mijenja kako b i se adaptirao na novu okolinu. Što za vas znači: okolina u kojoj živite i vaš sustav vjerovanja postaju veoma ključni jer dolazimo do spoznaje kako se vaši geni adaptiraju na vaša vjerovanja(uvjerenja). To postaje veoma kritičan dio u razumijevanju vašeg života. Počnimo s izvor-nom tvrdnjom o cilju znanosti koja se temelji na tvrdnji kako je Bog ili Duh stvorio svijet, čiji cilj jest: Steći razumijevanje „prirodnog poretka“ kako bi živjeli u skladu s njim.To je bio predivan koncept jer ako promatramo prirodu vidjet ćemo kako svi dijelovi zajedno funkcioniraju, pa bi smo se i mi mogli uklopiti u tu sliku i tako kvalitetnije živjeti. Tako da je tadašnja znanost htjela razumjeti mehanizam svemira u odnosu na njegov Duh i prirodu, ali u 17 stoljeću dolazi do preokreta s Decartesom, Njutnom koji su svemir shvaćali ovako: „Možda je tamo Bog ali mi ga ne trebamo da bi nam ga objasnio jer on funkcionira kao satni mehanizam“, i onda je Njutn sa matematikom objasnio gibanje planeta, sunca i rekao je kako je svemir kao stroj i da se može sve predvidjeti. To se onda repliciralo na biologiju i počelo se usredotočivati na tijelo a ne na duhovni utjecaj. Počeli smo promatrati unutar tijela, jer smo tvrdili da je tijelo kao i svemir stroj i ako razumijemo kako funkcionira stroj onda možemo prilagoditi i popraviti taj stroj. Tako je znanost krenula drugim smjerom i umjesto da živimo u harmoniji s prirodom oni su zadali ovaj cilj kojega se suvremena znanost još uvijek drži: „Steći znanje koje se može iskoristiti za dominaciju i upravljene s prirodom.“ Stvar je u tome da prema tome konceptu- ako ste se rodili s deformacijom, ili niste zdravi i pobolijevate,onda ako možemo kontrolirati vaše tijelo možemo kontrolirati i vaše zdravlje i bolest. U osnovi morate kontrolirati prirodu kako bi to mogli raditi, što je, naravno, apsurdna ideja. Stvarnost je da moramo razumjeti funkcioni-ranje ljudske stanice kako bi shvatili što kontrolira prirodu. Ovo je važan diokoji sam naučio u istraživanju: Vi ste sagrađeni od 50-70 trilijuna stanica u vašem tijelu. Vi ste zajednica stanica. Klonira

Kad vam predstavim saznanja do kojih sam došao uvidjet će te kako ste moćni, i istodobno ograničeni - zbog uvjetovang vjerovanja da to niste.

o sam stanice i vrlo često stanice su bolje rasle u Petri-jevoj zdjelici(in vitro), nego u tijelo ( in vivo) što znači da je okolina, okruženje izmjenjivalo stanicu. Sa svom mašinerijom koju nazivamo ljudsko tijelo, ne postoji funkcija koja je prisutna u vašem tijelu, a da pri tome nije prisutna u svakoj vašoj stanici. Imate dišni sustav, živčani sustav, probavni sustav a sve to ima i stanica, a važnost toga je ako razgradite stanicu nadamo se pronaći živčani sustav kako bi proveli cilj znanosti – kontrolirati - onda moramo pronaći organ kontrole a to su mozak i živčani sustav. Započeli smo istraživati na ljudima ali to je presloženo, tako ako se više usredotočimo na stanicu onda nam je mnogo lakše, jer je funkcioniranje i život stanice skoro identičan cjelokupnom organizmu. Kako proučavati stanice? Koristimo Njutnovu mehaniku. Postoje tri aspekta njutnove mehanike:1.vjera u materijalizam- sve što je vrijedno proučavati je fizičko, jer ne vjeruju da postoji bilo što van fizičkog tijela, postoje samo dijelovi, dakle kad promatrate tijelo proma-trate njegove dijelove2.tijelo je složeni sustav. Postoji način gledanja na kom-pleksne stvari – Redukcionizam – ako je nešto složeno onda ga rastavite i promatrate njegove dijelove, i onda ih možete posložiti u red kako bi razumjeli njihovo funkcioni-ranje i na taj način razumjeli kako cjelokupno kompleksna stvar djeluje3.Determinizam ako znam kako dijelovi rade onda mogu načiniti nove dijelove, staviti ih u stroj i stroj radi. Znači ako ste bolesni ustanovimo bolest propišemo lijek i vi se bolje osjećate jer možemo predvidjeti ishod bolesti. Prevedeno – oni (farmaceutski lobij) proizvode lijekove koje vi kupujete, oni zarađuju, a vi ne ozdravite već tražite druge lijekove i tako u nedogled.Ako promatramo sa stanovišta stanica, stanice funkcioni-raju i baza toga su proteini kojih ima 100 000 proteinskih dijelova u vašem tijelu koji surađuju skupa, i imaju životne funkcije- organskog su porijekla, bezobličnog oblika, nisu strojevi ni vijci, ni šarafi. Proteini i stanice funkcioniraju po principu brave i ključa.Ako u vašem tijelu ima virus on se ne može zakači6i na vašu stanicu ako nije komplementa-ran sa stanicom ključ-brava gdje je virus ključ.Postoji 100 000 vrsta proteina a istodobno su svi iste građe - proteini su žice na kojima su naredane aminokiseline (aminokise-lina ima 20 vrsta). Razlikuju se, pojednostavljeno rečeno, po dužini lanca i redoslijedu aminokiselina. Svaki protein ima drugačiju strukturu, izgledaju poput vaše kralježnice. Kralježnica ima kralješke a proteini imaju aminokiselin-ske podjedinice. Kao što mijenjate vaš stas saginjući kralježnicu tako i proteini isto to mogu činiti. Proteini su minijaturni ljudi u tom smislu. Svi ti proteini imaju međudjelovanje na principu zupčanika u satu (proteinski satni mehanizam)

sudjeluju u probavi, disanju, kretanju. Proteini se vežu na stvari u njihovom okruženju (informaciju koju šalje okolina) i oni se na osnovu te „informacije“ pokreću, a kretanje je izvor života, i to pokretanje proteina izaziva određeno ponašanje. Iz strukture proteina proizlazi struktura tijela, ali proteini mijenjaju oblik i to se naziva mijenjanje konformacije. Da bi se protein pokrenuo potreban je signal, tako da tijelo koor-dinira funkcioniranjem sustava kontroliranjem signala za proteine i tako kontrolira proteisko pokretanje, a to pokretanje proteina uzrokuje probavu, disanje i ostale funkcije. Zaključak je jednostavan: Proteini mijenjaju oblik a to rezultira pokretanjem, a pokretanje potiče stanicu na radi ponašanje. Tako da vam proteini ne pružaju samo fizičku struktu-ru, proteini vam ostvaruju vaše funkcije u tijelu. Kad se pogledate u ogledalo vi vidite proteine koji vam daju oblik. Konačni ishod života potječe iz pokretanja proteina. Proteini su jedine molekule koje se pokreću tako da postaju najvažnije molekule u životu.Ako na jednu stranu stavimo proteine u testnu epruvetu a na drugu stanicu vidjet ćemo da epruveta nije živa ali stanica jest. Zašto? Zato da bi bio život mora postojati kontrola proteinskog kretanja.Što kontrolira život?Zaključak zbog kojeg je znanost krenula u krivom smjeru jest da čovjeka određuje njegova DNA. Rekli smo da je svaka stanica organizam koji ima svoje organe(organele) pa zato mora imati i zapovjedni centar. Zaključeno je da je mozak stanice jezgra jer se u njoj nalaze geni, a s obzirom da geni kontroliraju ono što vi jeste onda jezgra predstavlja izvor kontrole. Dakle jezgra je ekvivalent mozga.

Onda se sve raspalo. Zašto? Jer ako uklonimo mozak iz bilo kojeg organizma nastupa – Smrt. Ali ako uklonimo jezgru iz stanice stanica ne umire nastavlja živjeti kao i do sada komunicira raste i razvija se. Dakle jezgra nije mozak stanice i pretpostavka da geni kontroliraju biološki izražaj je pogrešna.Ali što onda kontrolira stanicu?Geni ne uzrokuju ništa, geni su potencijal, ako se neki gen aktivira ili ne to nije na zahtjev gena. Što onda aktivira gene? Proteini!Vi niste pod kontrolom gena sve dok signal iz okoline ne aktivira ekspresiju toga gena. Odjednom shvaćamo da nismo genetski određeni – vi ste okolinski određeni. Što je to okolina?Postoji unutarnja (stanje duha i tijela) i vanjska okolina (životno okruženje) jer okolni signali šalju signal koji izaziva aktivaciju gena.

Gdje je mozak stanice? Odgovor je: MOZAK STANICE JE MEMBRANA!Što je onda jezgra? Jezgra je spolna žlijezda stanice. Ona ima funkciju umnožavanja stanice. Mozak je mem-brana a membrana je najprimitivnija struktura u biologiji. Postoje dvije vrste proteina receptori i kanalni. Receptori imaju antene koje hvataju određeni signal i ako ga prepoznaju aktivi-raju kanalne proteine i onda informacija ulazi u ćeliju i aktivira je. Zaključak zbog kojeg je znanost krenula u krivom smjeru jest da čovjeka određuje njegova DNA. Rekli smo da je svaka stanica organizam koji ima svoje organe(organele) pa zato mora imati i zapovjedni centar. Zaključeno je da je mozak stanice jezgra jer se u njoj nalaze geni, a s obzirom da geni kontroliraju ono što vi jeste onda jezgra predstavlja izvor kontrole. Jezgra je ekvivalent mozga.

Dakle biologija je stimulans- odgovor signale iz okoline primaju re-ceptori koji očitavaju vanjsku i unutrašnju okolinu i kad prime signal dolazi do odgovora – to je izlazna operacija. Ponašanje(izlazna operacija) je odgovor na primljenu informaciju. Izlaznu operaciju provodi efektor, poput kanalnog proteina.Stoga OKOLINSKI SIGNAL IODREĐUJU PONAŠANJE. Ako uklonimo okolinski signal nemamo nikakvo ponašanje.Dakle naša percepcija okoline određuje ponašanje naših stanica - SVIJESNOST O OKOLINI PREKO FIZIČKOG OSJETA. Dakle vi ste pod kontrolom percepcije. Percepcija je, po definiciji, način na koji očitavate okolinu i tako prilagođavate vaše ponašanje.Stanice se povezuju u zajednice i svaka stanica očitava što bi trebala napraviti očitavanjem okoline. Kad se stanice udružuju kako bi napravilevišestanične organizme moraju se prilagođavati zajednici. Stanice raka su neprilagođene stanice, stanice koje su se izdvojile od zajednice. Zašto to čine? Ako ih zajednica ne potiče na rad na napredak one se pitaju čemu pripadati zajednici i počinje raspadanje zajednice.Percepcija određuje vaše djelovanje ali percepcija ne mora biti ispravna, tj može biti pogrešna, stoga umjesto da je nazivamo percepcijom okoline nazvat ćemo ju vjerovanjem (uvjerenjem). Vaš sustav vjerovanja o okolini prilagođava vašu fiziologiju i onda vaše vjerovanje/uvjerenje postaje najbit-niji faktor jer su vaša vjerovanja u vezi s vašim genima, a genetički izražaj u vašem organizmu su u uzajamnoj vezi sa stanjem vašeg uma. Npr. kad ste bolesni i mislite kako ništa ne možete jer ste bolesni, to je vaše uvjerenje. Onda dođe netko i kaže vam (uvjeri vas) da morate obaviti posao i vi se ustanete i obavite sve kako valja dok ne dođete kući ,a onda se opustite i mislite kako možete fino nastaviti biti bolesni. Stvar je u tome da vaša percepcija selekcionira gene, a percepcija ne mora uvijek biti ispravna.Ako kažemo da je percepcija = vjerovanje znači mi nismo Pod kon-TROLOM GENA VEĆ POD KONTROLOM VJEROVANJA.ZAKLJUČAK: Vi Ste stroj sastavljen od proteina. Proteini se pokreću i odgovaraju na signale. Signali su pod kontrolom mem-brane koja očitava signale i prilagođava tijelo na način da šalje signale tijelom kako bi dalo odgovor na okolinu. Okolinski signali su po definiciji percepcija. Jer je percepcija svjesnost o okolini preko fizičkog osjetila. Ali percepcija ne mora biti ispravna, a kad percep-cija nije ispravna onda je to više vjerovanje nego li percepcija I zaključak je: VJEROVANJE KONTROLIRA GENE Dakle ti si ono što vjeruješ da jesi! Izvor: Youtube

Prijevod: http://www.youtube.com//888freehumanity

Duhovna

Inteligencija

SRETNI I NE SRETNI LJUDIU posljednje vrijeme često susrećem ljude kojima u životu ne ide. U našem narodu bi se reklo „Kao da se po njemu prolila pasija čorba.“ To su ljudi koje u životu stalno i konstantno prate nesreće i tragedije, iz jednog zla upadaju u drugo. Pitam se: Zašto im se dešavaju tolika zla? Zašto se te stvari dešavaju baš njima a meni ne? Po čemu sam ja drugačija od njih? Zašto moj život nije krenuo u takvom smjeru, a mogao je, bio je na dobrom putu? Što se to desilo da je promijenio smjer kretanja pa iz tragičnoga skrenuo na sretan smjer? Što je presudilo? Di se desio klik da je prešao na druge tračnice Većina ljudi će reći: „Bog!“ Ja ne mislim tako, jer bi to značilo da Bog mene više voli od njih što je čisti apsurd. Ali što ja to imam a oni nemaju? Sreću? Ne vjerujem u to da neko ima sreće drugi nema. Tko to onda dijeli sreću? Što treba učiniti da imaš sreće ili da nemaš sreće.Po čemu sam ja drugačija? Nisam ni pametnija, ni inteligentnija, ni obrazovanija, ni vrjednija,ni bolja, dapače često puta to su jako dobri ljudi.Onda ljudi kažu kako se loše stvari uvijek dešavaju dobrim ljudima. Znači li to da sam ja loša jer se meni dešavaju dobre stvari? Nikako! O čemu se onda radi? Kad malo razmislim koji je ključ moga uspjeha mogu samo reći -VJERA, u presudnom momentu imala sam hrabrosti povjerovati da je dobro jače od zla, odbila sam povjerovati u zlo. Koliko god da je situacija napeta odbijam povjerovati u zlo uvijek vjerujem da će konačni ishod biti dobro, vjerujem u dobro i očekujem dobro. Nikada ne gledam u ono što nemam već sam zahvalna na onome što imam. Zimi Nisam tužna što nemam centralno u kući već sam zahvalna što imam kuću i ne moram biti na hladnoći, ljeti nisam tužna što nemam klimu već sam sretna što se imam gdje skloniti u hlad. Još jedan zaključak do kojeg dolazim jest da, kako kaže Dr. Lipton, čovjeka čine njegove navike, ljudi se naprosto naviknu da im se dešavaju loše stvari i više ni ne očekuju da im se desi nešto dobro.Ljudi kojima se dešavaju dobre stvari zapravo se naviknu na dobre stvari i stalno očekuju da im se dešava dobro, ako im se i desi nešto „loše“ smatraju to slučajnošću, nezgodnim spletom okolnosti koji neće ostaviti nikakve trajnije posljedice, nešto kao nekim izazovom pred sobom, kao kad moraš duboko kopati kad bi pronašao blago,.

kao kad moraš duboko kopati kad bi pronašao blago,. U ovom slučaju kopanje je, koliko god bilo naporno i teško, samo sredstvo pomoću kojega dolaziš do blaga. Tako je i s teškim stvarima u životu, one su samo sredstvo da se dođe do blaga. Čovjek koji se navikao na dobro očekuje da mu se dobro i desi, za njega je uspjeh sasvim prirodna i normalna stvar. Zapravo za njega je uspjeh neupitna, sigurna stvar. Čovjek koji se navikao na zlo to je za njega prirodni slijed događaja on očekuje samo zlo. Kad mu se desi nešto dobro misli kako je to puka sreća i sumnja,ne zna uživati u situaciji već očekuje što će mu se nakon toga loše desiti i naravno desi mu se loše. Prema tome ono što očekuješ to i dobiješ. Sasvim jednostavan prirodan zakon kao vožnja biciklom: Ako gledaš naprijed vozit ćeš bez problema koliko god staza bila uska, ali ako gledaš ustranu, u nešto u što bi mogao udariti sigurno ćeš udariti.Ono što vjeruješ to se upisuje u tvoje gene i tvoji geni djeluju i okreću čitav tvoj organizam u tom smjeru

Što je to vjera? Kad kažem vjera svakako ne mislim ni na što što ima veze s bilo kojom religijom. Pod pojmom vjera podrazumijevam ono što je neophod-no da bi čovjek funkcionirao jer ako vjeruješ da će te udariti auto nećeš izaći iz kuće. Dakle vjera je temelj na kojem čovjek gradi svoj život. Vjera je kao nekakav cilj pred tobom, vizija, projekt. Ako npr. kreneš na posao ti vjeruješ da ćeš sretno stići do svog radnog mjesta i uspješno obaviti sve svoje obveze. Ti sebe već vidiš na radnom mjestu, vidiš se kako si sve stigao i izlaziš s posla. Kad kreneš kući vjeruješ kako će sve biti uredu i već se vidiš kod kuće. U protivnom dakle kad ne bi vjerovao ti bi ostao kući i ne bi niti pokušao raditi.Zašto? Jer ne vjeruješ da možeš, hvata te strah i nemoć.

Upravo je strah suprotnost vjeri. Suprotno od straha nije hrabrost to je nešto drugo, suprotno od straha je vjera. Dakle strah je manjak vjere, povjerenja.- Čak četrdeset posto Europljana pati od depresije, anksioznosti, nesanice, shizofrenije ili demencije. Konkretnije, neka mentalna bolest muči čak 165 milijuna ljudi. Pritom, što je još gore, samo trećina dobiva stručnu pomoć. Pokazalo je to trogodišnje istraživanje neuropsihologa sa Sveučilišta u Dresdenu koje je obuhvatilo 514 milijuna ljudi iz 27 zemlja Europske unije te Švicarske, Islanda i Norveške. Većina oboljelih velik je socijalni i ekonomski teret za društvo jer nisu spo-sobni za rad, a gubici se pritom mjere u stotinama milijuna eura. – Mentalne bolesti postale su najveći izazov europskog zdravstva u 21. stoljeću – upozorili su autori njemačke studije. Mentalne bolesti postale su i jedan od vodećih uzroka smrti. Svjetska zdravst-vena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija, primjerice, biti druga najčešća bolest od koje će patiti svjetsko stanovništvo svih dobnih skupina. ( izvor: www.vecernji.hr)Čitajući ove podatke čovjeku postaje jasno koliko je situacija alarmantna.

Što činiti? Odgovor je jednostavan: Mijenjati percepcije života, mijenjati navike, u svoje gene upisivati nove zdrave navike.

Kako?*Najprije početi od govora, mijenjati svoje riječi. Znam nije lako, nije lako misliti pozitivno kad vas svi kljukaju negativnim informacijama, unatoč tome - govori pozitivno! Znam nije lako mijenjati cijeli svoj mentalni sklop, pogotovo stoga što nam se sve ovo skupa čini smiješno i besmisleno – priče za malu djecu. Ali što, što ako je ipak ovo sve istina?! Razmisli što možeš izgubiti: bijedu,strah,neimaštinu,bolest,jad,čemer hm,ne čini se baš nešto vrijedno zadržavanja Pokušaj pratiti koliko puta u danu izgovoriš riječi negacije: ne mogu,neću, ne vjerujem, ne smijem, ne nadam se…a koliko puta izgovoriš dobre pozitivne riječi, riječi ohrabrenja samoga sebe ili nekoga drugoga. Razlika je drastična u korist negativnih riječi. Dakle mijenjaj svoj rječnik. Američki neuroznanstvenik i klinički psihijatar Dr. Daniel G. Amen u svojoj knjizi „Liječenje hardvera duše“ govori o tome kako naše negativne riječi doslovce

uništavaju stanice u našem mozgu dok ih pozitivne riječi oporavljaju. S obzirom da mi sve više i više govorimo nega-tivno znači da postajemo neinteligentna, da ne kažem, glupa, populacija. Znači ako ne želiš biti glup počni govoriti pozi-tivno. Vježbaj pozitivan govor jer na taj način ti „reprogramiraš“ svoje gene koji „slušaju“ što ti govoriš i djeluju u tom pravcu. Sljedeća točka jest prelazak na djelo, dakle konkretna manifestacija onoga što govoriš. Učini nešto čime ćeš potvrditi svoj govor, ponašaj se tako kao da već jesi. Npr. kada govoriš: „ Ja mogu uspjeti u nekom poslu.“ Ponašaj se kao da si već uspio u tome, planiraj svoj sljedeći potez, što ćeš učiniti nakon uspješno završenog posla, napiši govor koji ćeš pročitati na proslavi, na taj način ti vjeruješ da je uspjeh tvoga posla gotova stvar.Ili: „Ja mogu ozdraviti od svoje bolesti.“ Gledaj sebe kao zdrava čovjeka, planiraj što ćeš sve činiti kad ozdraviš. Pusti da te pre-plavi osjećaj zadovoljstva jer ćeš ozdraviti. Raspituj se što ti sve treba kako bi ostvario ono što si planirao napraviti kao zdrav čovjek, čak nabavi i neke stvari koje će ti biti potrebne na takav način ti ne dovodiš u pitanje svoje zdravlje, za tebe je ono neupitno. Ili govoriš: „ Ja mogu postati slobodan od svoje ovisnosti. Vizualiziraj sebi u svojoj mašti kako je lijepo biti slobodan čovjek, raditi ono što ti želiš a ne tvoja ovisnost. Planiraj što ćeš činiti s novcima koje si do sada davao na neki svoj porok. Nauči kontrolirati svoje misli i na taj način ćeš kontrolirati svoje emocije.. Da bi znao kontrolirati svoje misli moraš se zapitati kako se osjećaš na taj način ćeš znati kakve su ti misli, jer ne možeš se loše osjećati ako su ti misli dobre. Ako sti ljut,jadan,tužan i sl. učini nešto što će te usrećiti, misli na nešto lijepo, poslušaj neku lijepu glazbu, popij kavu s nekim tko ti je drag, pokloni si nešto….bilo što što će poboljšati tvoje raspoloženje. Jednostavno treniraj biti sretan!Duboko u tebi skrivala se istina koja je samo čekala da je otkriješ, a ta Istina glasi: ti zaslužuješ sve ono dobro što ti život može ponuditi. Toga si intuitivno svjestan, jer se loše osjećaš kad nemaš dovoljno dobrih stvari. Sve ono dobro tvoje je pravo po rođenju! Ti si stvaraoc samoga sebe, ti možeš stvarati što god želiš i ne dopus-ti da ti bilo tko kaže drugačije. Dobrodošao u životnu čaroliju koja ti donosi spoznaju vlastite veličanstvenosti. Ljilja

“Promijenite svoje vrijednosti i promijenit ćete svoj život.” Anthony Robbins

FINANCIJSKO PLANIRANJE

Ivan je neoženjen, živi u kući sa ocem i radi u obiteljskoj firmi. Kada je saznao da će od teško bolesnog oca uskoro naslijediti ogromno bogastvo, odlučio je da se treba oženiti, i uživati u tom bogatstvu sa ženom. Jedno veče na sastanku investitora zamjetio je prekrasnu djevojku, najljepšu ženu koju je ikada u svom životu vidio. Njena prirodna ljepota mu je zaustavila dah. “Možda izgledam kao svaki običan muškarac’ obratio joj se “ali za koju godinu, kada moj otac umre, naslijedit ću 65 milijuna eura”. Iskreno zadivljena, ljepotica uzme njegovu vizitku. Nakon tri dana postala je njegova maćeha.

Pouka: Žene su daleko bolji financijski planeri od muškaraca

Kemijska analiza ženeElement: ŽenaSimbol: ŽePronašao: AdamAtomska težina: Optimalna 45kg, ali varira od 40 do 250Učestalost elementa: Veće količine se mogu naći u urbanim sredinamaFizičke osobine: Površina obično prema-zana bojom.Proključa odjednom, zam-rzne bez razloga. Topi se ako se primjeni odgovarajući postupak. Neukusno se pogrešno proba. Elementi se rijetko na-laze u djevičanski čistom stanju.

Kemijske osobine: Lako se spaja sa zlatom,srebrom i drugim plemenitim ma-terijalima te dragim kamenjem. Apsorbira velike količine skupih materijala. Može eksplodirati iznenada bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga. Ne otapa se u vod. Najefikasniji poznati ele-ment upijanje novca.

Najčešća upotreba: Prije svega kao ukras naročito u skupim sportskim automobilima. Vrlo efikasno sredstvo za čišćenje.Izvršeni pokusi: Pocrveni kad se zatekne bez ambalaže. Pozeleni kad kada se stavi pored boljeg uzorkaOpasnost: Vrlo opasan element osim u rukama stručnjaka. Ilegalno je imati više od jedne, iako se može imati i više pod uvjetom da se drže na različitim lokaci-jama i pazi da elementi ne dođu u direk-tan kontakt jedan s drugim

“Što je izgubljeni dan? - Dan kad se nisi nasmijao!” P.BOSMANS

OPOMENAČovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda ! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda !

Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda ! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde ! A. B. Šimić