Vizija prepodobnog Grigorija2 - · PDF file5 duše, samo ako ti budeš sa vjerom od njega molio i tražio. Zatim me sveti otac Vasilije blagoslovi i otpusti s mirom kući mojoj. Te

Embed Size (px)

Citation preview

  • 1

    Vizija prepodobnog Grigorija o Stranom sudu

    S NEBA ALjE SUD,

    ZEMLjA SE PREPADA I MUI (ps. 75, 8)

    U vrijeme Svetog i slavnog prepodobnog Oca naeg Vasilija novog (IX

    stoljee), velikog udotvorca i ugodnika Bojeg, darom Duha Svetog, Kojim ovaj bjee ispunjen jo od djetinjstva, deavahu se po njegovim molitvama, Bojom Blagodau, silom i premudrou, divna i neobina udesa. Posebno su korisne za ope spasenje svih ljudi, po njegovim svetim i Bogu milim molitvama, dvije vizije uenika njegovog, Grigorija. Prva je o mitarstvima - carinarnicama due ovjeje, kroz koja ova ima da proe i da se ispita, te da joj se odredi mjesto vjenog boravka poslije smrti.

    Druga vizija je o Stranom sudu Bojem i onome to e se poslije Stranog suda dogoditi.

    Iskuenje prepodobnog Grigorija idovi pod Zakonom Idolopoklonstvo idovsko Nekrteni i krteni Pojava Kria Dolazak Hrista Nagrada pravednika i kazna grenika Ljepote Carstva Bojeg Nagraivanje pravednika i uvoenje u Grad Prvi koji su Bogu sluili Izlijevanje gnjeva Gospodnjeg Sud nad kranskim hereticima O ikonoborcima O idovima koji su raspeli Hrista Sudbina kranskog muitelja Ovdje je kraj Sudu Bojem Zatim se pokaza Hram Boji O iskanju svetih od Gospoda O premudrih sudova Tvojih Hriste i velike slave Tvoje Gospod razgovara s Grigorijem Grigorije odgovara Gospodu

  • 2

    ISKUENJE PREPODOBNOG GRIGORIJA Jednog dana kada sam ja Grigorije, uenik svetog starca Vasilija Novog,

    sjedio u svojoj eliji i molio se Bogu, opomenuh se svojih grijehova, smirivajui duu svoju pokajanjem. U tom momentu pojavie se u glavi mojoj misli koje me uznemirie i zanesoe. Mislio sam u sebi i govorio: kako je iskrena vjera kod idova, koji su se bojali Boga svoga! Koliko je bio astan Abraham, pravedan Izak, i veliki pred Bogom prorok Mojsije, koji je znamenjima i udesima porazio Egipat! I kako je onda mogue, mislio sam, da oni iz ije sredine su proizali ovi slavni muevi, - ne vjeruju u Boga koji im je dao zakon na Sinajskoj Gori, i svojim glasom ih nauio deset zapovijedi, koje su oni primili i strogo ih uvali i ispunjavali? Zar je mogue da oni ne potuju i ne vjeruju u Boga, koji je kroz svoga proroka i vou Izraelskog naroda Mojsija, razdijelio zbog njih Crveno more, proveo ih kroz pustu i nerodnu pustinju, izbavio ih od tekih ropskih radova misirskih, slao im u nerodnu pustinju manu nebesku, uveo ih u zemlju obeanu?! Prisjeao sam se i svega ostaloga iz Starog Zavjeta, to sam bio proitao, tako da na kraju pomislih u sebi i rekoh: zaista su oni pravi narod Boji! Potom sam itao knjige od njihovog Zakona, i doao do zakljuka da su oni zaista pravi narod Boji, i da je sve tako kako sam mislio.

    Sjetih se, meutim, na kraju, da bi ovo moje uvjerenje i miljenje moglo da bude i po nagovoru lukavoga. Zato pomislih i rekoh u sebi: ja imam duhovnog oca Bogom prosvijeenog, koji zna da mi kae pravu istinu o svemu ovome, o emu sam mudrovao i u sebi razmiljao. Zato poem k njemu i sve mu ispriam, traei od njega razjanjenje. Zasigurno sam znao, da onaj koji ispovjedi sve svoje sumnje kod duhovnoga oca Vasilija, biva izoblien u svojim zabludama i pouen pravom putu, a oni koji bi neto sakrili i utajili, ve samim tim nisu sluge Hristove nego Antihristove.

    Ustadoh, dakle, onoga asa i pooh svome duhovniku, ocu Vasiliju. Naao sam ga u mjestu zvanom Arkadiana. U taj dan su izvoene konjske trke, gdje se bjee skupio sav narod. Odavno nisam gledao to kazalite, ali se sjetih stranih rijei svetoga Ivana Zlatousta kojima on osuuje taj grijeh. Kad sam ve bio blizu konjskog trkalita, na mjestu zvanom Dioptin, rodi se u meni silna elja, koja me navue da zastanem i da posmatram trke konja. Poslije toga uputih se svetom ocu Vasiliju i naoh ga u mranoj eliji na molitvi. Priem mu i uinim uobiajeno poklonjenje. On me tada blagoslovi, pomoli se za mene, kao to imae obiaj, i odmah poe sa velikom srdnjom da me izobliava, govorei mi: eto, doe mi u posjetu ovjek, koji je po svome mudrovao o idovstvu; koji je proitao sav Stari Zavjet, a ne poznaje istinu, obmanut svojim mislima. Zato ga avo i drugi put navede na grijeh, kad je dolazio

  • 3

    ovamo. Pomislio je u sebi: kako je iskrena i pravilna vera idovska! Mranog li i slijepog shvaanja!

    Potom sveti Otac produi: kai ti meni, Grigorije, to stvarno vjeruju idovi? Na ovo pitanje nisam znao to da mu odgovorim. Onda on poe da mi potanko o svemu objanjava, govorei: Gospod je kazao u svome Evanelju: "Onaj ko ne potuje Sina, ne potuje ni Oca koji ga je poslao". Vidi li, da za lakomislene nema spasenja? Oni koji hoe da se priblie Bogu, vjerom u Njega, a ne priznaju Sina Njegovog, mogu li se spasiti? - Zato je na drugom mjestu kazao Gospod Hristos Judejima: "Niti mene znate, niti ste Oca kad znali". Zar Ga oni nisu vidjeli u svojim zbornicima i skupovima kada ih je pouavao, mnoga uda inio i s njima razgovarao? Bio u njihovoj sredini, hodio sa njima po njihovim gradovima i selima? I pored svega toga, nisu Ga poznali, niti su Ga primili. Otkud onda oni mogu da znaju i da ispravno vjeruju u Oca Njegovog koga nisu vidjeli? Zar to nije bezumlje njihovih misli? Ni jednog idola oni nisu ostavili kojem se ne bi poklonili. Tako u dane Jerovoama, sina Solomonovog, koji je carovao nad Izraelom, oni nainie dva zlatna teleta, i u zabludi svojoj klanjahu im se i govorahu: "Evo bogova naih, koji nas izvedoe iz Egipta", I to se produavalo do Ozije, cara judejskoga, koji se naposljetku okrenu Bogu svome. I kako oni vjeruju u Boga kada su ga mnogo puta ostavljali i klanjali se idolima? Gospod Isus Hristos govorio je idovima: "Ja dooh u ime Oca moga, i vi Me ne primate, a kada drugi doe u ime svoje, njega e te primiti, i u grijehu svome e te izginuti i dom va ostat e pust".

    Vidi li ti, Grigorije, kako ih je Bog odbacio od sebe, i razbacao ih po svima krajevima zemaljskim... Sa njima se desilo ono to i sa smokvom, na kojoj Gospod ne nae ploda, kad je bio gladan, pa je prokleo govorei: da od sada ne bude ploda na tebi nikada, i smokva se odmah osui. Zar se to isto nije desilo i sa idovima, kad su otpali od zakona Mojsijevog, kada je Gospod doao na zemlju i naao idove da su pogazili zakon koji su dobili na Gori Sinajskoj, time sto ga nisu ispunjavali? Oni su ispunjavali samo izvanjske strane zakona, a srcem su bili daleko od zapovijesti Bojih. Zato ih je Bog i odbacio od sebe to su i oni odbacili zakon Njegov. Za vrijeme Mojsija oni su isto drali i ispunjavali zakon Boji, no u vrijeme kad je Gospod Isus Hristos doao na zemlju nisu po njemu ivjeli i vjerovali, zato su i odbacili Hrista i odrekli se njegovog Evanelja, i svega onoga to je vodilo ka jedinom savrenom zakonu koji je Gospod Hristos dao, i koji je zaista savreni zakon ljubavi.

    Treba i to, Grigorije, da zna da je Gospod rekao Mojsiju pred njegovu smrt: ti e umrijeti u vjeri svojih otaca, a ovi ljudi poslije tebe klanjat e se tuim bogovima, a Mene e ostaviti i zavjet koji sam im dao nee sauvati. I zato se ja na njih razgnjevih, okrenuh lice svoje od njih, i dadoh da se rasiju po svim krajevima zemlje, gdje ih postiu mnoge bijede, nevolje i alosti. Ili kako je kazao Gospod kroz proroka Izaije: "Oduzet u palicu Moju od njih i razorit u zavjet Moj od doma Izraelova i doma Judina, razvalit u razvalinom velikom, okrenut u lice moje od njih, i odbacit u ih za navijek, i nikad im se

  • 4

    neu okrenuti". Vidi li, edo Grigorije, da su oni odbaeni od Boga? Kako, onda, da mi ispovijedamo zakon koji je prestao da vai i koji je postao besplodan? Proui, edo, i opomeni se da, poslije Isusa Hrista, meu idovima se nije pojavio ni jedan prorok, i ni jedan pravednik, kao to je o njima rekao prorok i car David, da su oni odbaeni i da se ne mogu niim opravdati. Isti David i na drugom mjestu kae: "Da uskrsne Bog i da se razbjee svi neprijatelji njegovi".

    Kad je Gospod na Isus Hristos uskrsnuo u trei dan iz mrtvih, i poslije etrdeset dana uzaao na nebo i kada su sveti uenici i apostoli Njegovi poeli da propovijedaju Evanelje po svima krajevima svijeta, i razglasili po svima narodima radosnu vijest o Hristovom uskrsnuu od mrtvih, tada se iznova razgore gnjev Boji nad idovima. Doe, naime, rimski vojvoda Tit sa silnom vojskom i udari na idove, te za svoja bezakonja izgiboe i u ropstvo padoe.

    Rimljani ih rasijae po svima krajevima svijeta, domove njihove ostavie puste, kao to je Gospod za njih prorekao mnogo prije toga kroz proroka i cara Davida: "Neu skupiti skuptinu od njihova naroda, niti u ih spomenuti u ustima svojima". Oni su prije bili sinovi carstva Bojeg, ali su sada istjerani otuda i na njihovo mjesto doli neznaboci, koji su povjerovali u Gospoda Isusa Hrista i Svetu Trojicu, i to je novi Izrael, narod kranski, novozavjetna Crkva Hristova, sabrana iz svih naroda, jezika, i plemena i ujedinjena jednom i istom vjerom u Svetu Trojicu, i u utjelovljenje Sina Bojeg, Gospoda Isusa Hrista, koji je roen od svete Djevice Marije i Duha Svetoga, ivio na zemlji, stradao i trei dan uskrsnuo od mrtvih i uzaao u slavi na nebo.

    Eto, sada vidi, edo Grigorije, da je tvoje miljenje bilo po savjetu lukavoga demona, koji je htio da ti duu okuje u nevjerstvu judejskom. Sada odbaci to svoje greno miljenje, i duboko vjeruj u ono to je kazao Gospod Hristos i njegovi sveti apostoli, da onaj koji ne vjeruje da je Gospod Isus Hristos Sin Boji, koji je doao da spasi svijet, taj je proklet, i da je taj isti kao i onaj koji ne vjeruje u Boga. Jer onaj koji ne vjeruje u Svetu Trojicu i u utjelovljenje Hristovo, - prvenac je i pretea Antihrista. Gospod na Isus Hristos, Sin Boji i Rije Boja, koji je siao na zemlju radi naeg spasenja, jedini je ivot i ovjekoljublje, Milost i Istina, Put i Svjetlost i Uskrsnue. Oni pak koji u sve ovo ne vjeruju, piti e iz ae gnjeva Bojeg, i bie prokleti i svake osude dostojni, i dostii e ih vjeno muenje, kako ovdje, tako i u budue vrijeme i vjeke vjekova.

    Kada starac sve to izree