VJEŽBEBRATSTVACOMUNIONEELIBERAZIONE

ŠTOODOLIJEVAŠOKUVREMENA?

RIMINI2019

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

ŠTOODOLIJEVAŠOKUVREMENA?

VježbeBratstvaComunioneeLiberazione(ZajedništvoiOslobođenje)

RIMINI2019

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

»Prigodom godišnjih vježaba Duhovnih vježaba Bratstva Comunione e

Liberazionekoje seodržavajuuRiminijugdje suokupljeni članoviBratstva, saznačajnomtemom:„Štoodolijevašokuvremena?“,njegovaSvetostpapaFranjoupućujesvimatoplipozdrav.IzražavaželjudaspomennaKristovužrtvuiNjegovoutjelovljenjeupovijestibudukonkretnapomoćkojunamBogOtacpružakakobismomoglinadvladatisvakuopasnostisvakimediokritetsadašnjegavremena.PapaFranjovaspozivadapozornoosluškujeteznakovevremenatedaubrojnimprimjerimasvetostiprepoznateprilikuzaizgradnjuNjegovaprebivalištausvijetu.Svim srcem zaziva nebesku zaštitu Blažene djevice Marije, te vama i svimsudionicimaudjeljujesvojapostolskiblagoslov,obuhvaćajućinjimesveprisutne,njihoveobiteljiicijelipokret«.

KardinalPietroParolin,TajnikNjegoveSvetosti12travnja2019

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

4

Petak12travnja,veče

Naulaskuiizlasku:LudwigvanBeethoven,Sinfoniabr.7uAduru,op.92,

HerbertvonKarajan–BerlinerPhilharmoniker„Spirto Gentil“br. 3, Deutsche Grammophon

UVOD Julián Carrón

Moždanikadakaoovajputnismodošliovdjetolikosvjesnidanismoustanjuomogućiti da trajeono lijepo štonamseu životudogađa.Moždanikadakaodanasnismobili svjesni kolikonam jepotrebannetko tkoodolijeva vremenuodgovarajućinanašubeskrajnupotrebudastvaritraju.

MolimozatoDuhaSvetoga,jedinogakoji jeustanjuodoljeti iodgovoritinaželjuzapuninomkojajeusamojnašojnaravi.

DođiDušepresveti

Započet ću porukom koju nam je uputio sveti Otac: »Prigodom godišnjihvježabaDuhovnihvježabaBratstvaComunioneeLiberazionekojeseodržavajuuRiminijugdjesuokupljeničlanoviBratstva,saznačajnomtemom:„Štoodolijevašoku vremena?“, njegova Svetost papa Franjo upućuje svima topli pozdrav.Izražava želju da spomen na Kristovu žrtvu i Njegovo utjelovljenje u povijestibudukonkretnapomoćkojunamBogOtacpružakakobismomoglinadvladatisvakuopasnostisvakimediokritetsadašnjegvremena.PapaFranjovaspozivadapozornoosluškujeteznakovevremenatedaubrojnimprimjerimasvetostiprepoznateprilikuzaizgradnjuNjegovaprebivalištausvijetu.SvimsrcemzazivanebeskuzaštituBlaženedjeviceMarije,tevamaisvimsudionicimaudjeljujesvojapostolski blagoslov, obuhvaćajuć njime sve prisutne, njihove obitelji i cielipokret.KardinalPietroPaolin,sekretarDržaveNjegovesvetosti«.

1. Pitanjekojenemožemoizbrisati

Začudilomezanimanjekojejeizazvalopitanjekojejepredloženokaonaslovovihvježaba:»Štoodolijevašokuvremena?«Tojevidljivoizbrojapitanja:dvije

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

Petakveče

5

tisuće.Uistinusamvamzahvalannavašojpomoćizanašzajedničkiput.Toistosedogodiloisastudentimakojisunaistopitanjejednakojakoreagirali.Alizanasodraslepitanjejejošvažnije,jermiizasebeimamodužiživot,duljuživotnupovijest, stoga i više elemenata da odgovorimo. Zato smo odlučili to pitanjestavitiusredišteVježabaBratstva,jerimimoramoizvršitiistuprovjeru.

Zamnogeodvastojepitanjebilopoputiznenađenjakojejenadasveizazvalozahvalnost.»Obuzelamebeskrajnazahvalnost«,pišejednaosoba.Drugaopet:»Dopustimidatizahvalimzatopitanjekojesihtiopodijelitisasvakimodnas.Onojeobnovilosvijestdajesvatkoodnasdiokarizmekojajazahvatilanašživot,kojanas jedovelaovdjedabismoozbiljnouzeli tvojepitanje«.Drugaopet: SneizrecivomzahvalnošćuočekujemVježbe.Mojesrce,premdačestositosvega,očekuje.Štoočekuje?DaGaponovnočujegovoriti,jerništaneispunjamojesrce,ništa tolikone izazivamoj razum,ništa tolikoneveličamoju ljudskost!Kakvamilostmijebiladata!«

Zanimanjekojejepitanjepotakloumnogimaodvasznakjedaononijebiloshvaćenokaoneštoapstraktno,većpovezanosaživotom,dirnulo jeotvorenuranuunama,potaklojepresudnopitanježivotaodkojegajenemogućepobjeći.Zanimanjekojesteposvjedočilipokazujekakojevelikanašapotrebazanečimštotraje.Toiznenađujetimvišejerživimoudruštvukojenemaničegačvrstoganipostojanog,tebismostogatrebalibitinaviknutinačinjenicudaništanetraje.Doista,akogledamosituaciju,stilživotakojinassveobilježava,mladeiodrasle,konstatiramonepostojanost,promjenjivost,neprekidnuigrusuprotnihdojmova.Često smo žrtve vrtloga osjećaja u kojem se sve uvijek vrlo brzo gradi i ruši;posljedicatogajedalakopostajemožrtverazočaranja.Činisedaništanetraje,vremenomsesvetrošiigubismisao;onoštosejučerdogodilogubisvojumoć,svojuprivlačnost.

Već jeGaber to rekaou svojojpjesmi Illogicaallegria:»Lo sedelmondoeanchedelresto/losochetuttovainrovina(Znamosvijetukaoosvemu/znamdasvepropada)«.1ToistoodjekujeuriječimaVascaRossi:»Nientedura,nientedura/equestolosai(Ništanetraje,ništanetraje/itoznaš)«.2

Ali ako ništa ne traje, zašto se ne zadovoljimo, zašto naprotiv nastojimoukrotitiiuspavatipotrebutražećipomoćunekomlijeku,kaoštočiniprotagonistzadnjeg Houellebeckova romana? On piše: »Serotonin je mala bijela ovalna1»L'illogicaallegria«,riječiA.Luporini,glazbaG.Gaber,1981-1982,©IzdanjeCURCL2»Dannatenuvole«,riječiiglazbaV.Rossi,2014,©EMI.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

6

raspolovljivatableta:nestvaranitimijenja,objašnjava.Onoštojebilokonačnopostaje prolazno; ono što je bilo neizbježno postaje sporedno. Pruža novotumačenježivota–manjebogato,viševještačko,prožeto izvjesnomkrutošću.Nedajenikakavobliksrećeniistinskogolakšanja,njegovojedjelovanjedrukčijegtipa: mijenjajući život u niz formalnosti omogućuje da ga zaobiđemo. Zatopomaželjudimaživjeti,baremneumrijeti–nekovrijeme.Smrtse,svejedno,nakraju nametne, molekularni oklop napukne, proces raspadanja nastavlja svojtijek«.3

Pitanje kojeodjekujeuovimvježbamanemože se izbrisati, vraća se jer jeapsolutnoneizbježno.»Tadrama[života][...]–premdajemožemorazmatratikao igru, ikojusviskeptici i sretnineznaliceshvaćajuolako–jedina jestvarnadrama.Nemožemojeizbjećiadaistodobnoneokrenemoleđaživotu.Ukratko,dramajeozbiljna;našživotnijefarsazbogjednostavnograzlogadajejedinstven,inemožemopromijenitivlastituulogu;možemojesamoodbiti«.4

2. Ozbiljnoshvatitipitanjeprvijeznakprijateljstva

Prvigestprijateljstvapremasebiimeđunamajedanecenzuriramotopitanje,dagashvatimoozbiljno.Prvigestprijateljstvabolesnikapremasebijedaozbiljnoshvati svoju bolest. Jednostavno je. Ako ti je prijatelj bolestan, prvi gestprijateljstva jepozivdasebrinezasebe.Naprotiv,nehajpremasebidokaz jepomanjkanjaprivrženostisebi.

Zato nas na prvoj stranici djela U potrazi za ljudskim licem don Giussaniupozorava:»Najvećazaprekanašemljudskomputuje„nehaj“premasvojemja«.Prvikorakljudskogputajestoga»suprotantom2nehaju“«,tojest»zanimanjezavlastitoja«,zavlastituosobu.Tozanimanjemožeizgledatiočito,ali»nipoštonije tako«:dovoljno jenaimepromatratinašeuobičajenovladanjedauočimo»kakvesepukotinepraznineiizgubljenostpamćenjaotvarajuusvakodnevnomtkivunašesvijesti«.5

PrviuvjetnakojinasdonGiussanipodsjećajedakleprivrženostsebi,kaoprvigest prijateljstva prema samome sebi. Ako ta privrženost ljudskome – neprivrženostljudskomekaonekomestetskomobjektukojegarazmatramoisnjimpostupano poetski, već ljudskog osjećaja kao privrženosti ispunjene

3M.Houellebecq,Serotonin,LanavediTeseo,Milano2019,str.331.4D.DeRougemont,Lapersonael'amore(Osobailjubav),Morcelliana,Brescia2018,str.57.5L.Giussani,Upotrazizaljudskimlicem,Teovizija,Zagreb1999,str.9.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Petakveče

7

poštovanjem i samilosti imilosrđa prema samome sebi, osjećaja sličnogonojprivrženostitvojemajke,osobitokadsibiomali(aliisadakadsiizrastao)–akomalotoganepostojiunama,premanamasamima,kaodanedostajeterennakojemmožemograditi«.6

Dakle,»prviuvjetdase[...]pokretkaodogađaj[...]obistini[...]upravojetajosjećajvlastiteljudskosti:„privrženostsebi“«.7»Tujepočetak,prvipočetak«–pišeEttyHillesum–»shvatitisebeozbiljno[...].Upravotojeradkojimožemoučiniti i zabližnjega:usmjeritigasvevišepremanjemusamome,uhvatitiga izaustavitiunjegovubijeguodsebe,uzetigazarukuipratitipremanjegovomizvoru«.8

Samo onaj tko ne cenzurira pitanje jer je privržen sebi, može ga postavitidrugima.Zatojepraviprijateljonajtkonampostavljapitanje,kaoštonamgajedn Giussani postavio nama: »Što odolijeva šoku vremena?«.9 To pitanje nasprisiljavadabudemoonoštouistinu jesmo, inedopuštanamdaskrenemouništavilo.Mnogiodvassutonapisali.Pročitatćusamonekeodvašihpisama:»Hvala tida simepitanjem:„Štoodolijevašokuvremena?“probudio izmojeobamrlosti«.»Pomisliosamdajetopitanjemoglobitipostavljenobašmeniane„uzraku...“mislećikaoobičnodaćeionakonetkoodgovoriti«.»Hvalatinatompitanjekojeme„progoni“otkadsamgapročitala,neostavljamemirnom.Velikatihvalazanačinnakojiizazivašnašuslobodu,kakonaspotičešdaidemoubitokolnostikoježivimo«.»Prijesvega,htjelabihtirećidajetajizazovprevladavaomojimdanima:dubokodruštvokadsamujutrootvaralaočiiuvečeihzatvarala«.

Topitanjejeneizbježno.Dovoljnojedaoslabiodnossprijateljemilivoljenomosobomdatopitanjeiskrsne,premdamožebitiizraženosdozomskepticizma:aliakosetoprijateljstvoilitaljubavruši,štouistinuodolijevavremenu?

GuccinijevapjesmaFarewellopisujetupojavu.Govorio ljubavnojpričikojazavršava:»Ondajebilolakoživjetisvakisat«,»činilonamsedasmonašli/tajniključ svijeta«, »ponovno se vidjeti bilo je kao ponovno se roditi. / Ali svakaživotna priča je ista iluzija, njezin zaključak / i grijeh da smo za običnu pričuvjerovalidajeposebna«,»vrijemenasnagrizaiuništava«.10

Toistoiskustvosvjedočenekavašapisma;naprimjerovo:»Sgodinamasam

6L.Giussani,Uominisenzapatria(1982-1983)(Ljudibezdomovine),Bur,Milano2008.Str.291.7Isto,str.2048E.Hillesum,Svakodnevnodobro,Dnevnikipisma1941-1943.9Usp.J.Carrón,L.Giussani,Živ,znaliprisutan!,uTracce-LitteraeCommunionis,listopad2018,str.2.10»Farewell«,riječiiglazbaFGuccini,1993,©EMI-BMG.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

8

postalatvrđa,naučilasamsebranitiodonogaštosedogađadanebimoralatrpjeti.Istinajedavrijemeizjeda,onojenemilosrdnisudackojiiznosinavidjeloonoštosenijesačuvalo,ajakomestrahotkritikakosemalotogasačuvalo;ondarazastrem naslage zaborava, prikrijem, pomiješam, odustanem od toga dauživamiuonomeštojedobro,daseneutješenepatnjeponovnonepomoleineotvore ponor koji više ne bih uspjela zatvoriti. Prevlada neka vrstaravnodušnosti,uspavamseuobredimainavikama,kaoštotočinestarijeosobe,tako neke dijelove svoga života pozorno držim daleko. Čak imoje iskustvo upokretu vremenom je postalo „stara tetka“, kojoj sam privržena, sliči tužnopokrivačuLinus,anestetikukoji vremenom izazovenaviku i višenedjeluje. Jaznamdajeupravotobitniproblem–štovišenastojimsvedržatipodkontrolom,zadržatizasebe,manjespašavam,manjepostaježivot.Znamdamoramnaučitiprinijetibašonoštonajvišeboli,onoštonemogupopraviti,unajboljemslučajumogusakriti,kaoprašinuispodtepiha«.

»Mojamladostmrklaolujnabješe/Suncimatekgdjekadsvijetlimobasjana,/Pustošvrtumomegromovinaniješe,/ Imalomiostavoćaneubrana./Jesenmìsli,eto,većdodirnumene,/Lopateselatitvaljakojazape,/Daživotuvratimzemljepoplavljene/gdjerupedubokek'ogrobovizjape./Tkoznadal'ćenovocvijećemojihsnova/Naćinatlugolompoputpješčanika/Sokokreptajnezacvjetanjanova?/Oboli!Oboli!/Vrijemeživotgrabi,/ANetkonamsrceglođe,mračnalika,/Ikrijepisenašomkrvlju,kojaslabi!«11

Postojistrahdanakoncuneostaneništa,dajesvevarkaiprividnostkaoštoMontale piše: »Možda jednog dana hodajuć u staklenom zraku, / suhom,okrenuvse,vidjetćudasezbivačudo:/ništavilozasvojimleđim,prazninuizasebe/sužasompijanice«.12

Guccini,BaudelaireiMontalenedopuštajunamdasevratimosvomeživotukao prije, jer nas stavljaju pred potrebe života: sa svojim skepticizmom inihilizmomprisiljavajunasdapitanjeuzmemojošozbiljnije.Uprotivnomživimokaoočajnici.KaoštoHoullebeckopisuje:»Lišenželjakaoimotivazaživjeti[...]držao sam očajanje na prihvatljivoj razini; moguće je živjeti iako smo očajni,zapravovećinaljuditakoživi,moždasepovremenopitamoželisebidopustititračak nade [...] da bi odgovorili negativno.Međutim su uporni i to je dirljivi

11C.Baudelaire,»Neprijatelj«,Cvjetovizla.MaticaHrvatska,Zageb1998,str.25.12E.Montale,»Moždajednogdanahodajućustaklenomzraku«,Sipinekosti,Školskaknjiga,Zagreb1993,str.36.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Petakveče

9

prizor«.13Ali,prijateljumoj,nijeriječsamooonometkopostavipitanje,negotakođero

onome tko ne uzmakne pred njegovom važnošću, izbjegavajući ga i skrečućipažnju;daklenesamotkopostavljapitanjevećionajtkogauzimaozbiljno.ZatosmodošlinaVježbe:jernamjepotrebnapomoćkakobismoživjeliuistini,adapritomenemoramoskrenutipoglednadrugustranu,jerosjećamostrahpredsvime,bojimoseništavila.

»Tkopodupiremojtrudimojusamoću?«,pitajednaosobameđuvama,»tkomepratiuteškimizborima?Kakotrenutakkojiživimmožebitispašen?Nakontridesetgodinaiskustava,obogaćenihdaromvjere,svremenomsesviciljevikojesamsebipostavioijošpostavljam(nekesamvećipostigao)neumoljivogubenavažnosti pred tim pitanjem. Sada, za manje od tog pitanja [ako ne uzmemozbiljnotopitanje]neželimpomaknutinimaliprst.Niuobitelji,ninaposlu,nisprijateljima,ajošmanjesnepoznatimosobama«.

3. Očekivanje

Došlismoovdjejerželimojednidrugepodržatiutojborbikojanamjesvimazajednička, borbi između togadaneočekujemo više ništa i nemogućnosti daprestanemouzimatiozbiljnoželjudabudemosretni,željukojajeusamojnašojnaravi,tojestželjuzasrećomkojatraje,kojasenerasplineujednomdanuilijednojsezoni.

Kakopečeikakojeraširenadramaonihkojimisledanepostojiodgovornaljudskopitanjealiganeuspijevajuugušiti.Tolstojtoopisuje:»Čovjekseokrećeokosebetražećiodgovornasvojepitanje inenalaziga.Nalazisamodoktrinekojedajuodgovornapitanjakojasionuopćenijepostavio;aliusvijetukojigaokružujenepostojiodgovornanjegovopitanje. [...]. I čovjekseosjećasamusvijetu,sasvojimstrašnimpitanjimakojemurazdirudušu«.14Sam.

Ponekadčakiuprijateljimaprimjećujemostrahpredtimpitanjima,kaoštomipišeovaosoba:»Unatočsvemuštosamdoživio,čuoividio,uovomtrenutkukadmipostavljašpitanjegledamnadrugustranudanebihpodlegaoočajanju,jerteretživotajeprevelik,nadasvestrahdastvarinisuvječne,damiizmičuizruku;vrijemeprolaziiništaneostaje.Kadprijateljimapostavimtapitanjaosjećamsekao marsovac, netko tko „bježi od smisla života i boji se smrti“; stoga se

13M.Houellebeck,Serotonin,op.cit.,str.221.14L.Tolstoj,Oživotu,Feltrinelli,Milano2018,str.78.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

10

povučem,ostajemsamsasobom,činisedaništaneodolijevašokuvremena«.Aliupravotopitanjekojerazdiredušu,navodiBorgesadaneumornotražiono

što na njegamože odgovoriti: »Uporno ću ga tražiti do dana /mojih zadnjihkorakanazemlji«15,trudećisedadokrajaostanevjeransebi.

Ponekadsečiniludočakipostavitiga.Paipakpotrebaokojojgovorimotakoje duboko u našoj naravi, da unatoč svakog, naizgled zdravog smisla, poštenčovjeknakrajunemožeodnjegaodustati.ZatoseCamuskrozglassvogaKaligulebuni,potvrđuje,uzvikujeistinuteneizbježnepotrebe:»Alijanisamlud.Štoviše,nisam nikada bio tako bistar. Jednostavno sam osjetio iznenadnu žeđ zanemogućim[...].Stvarnostkakvajestneispunjamespokojem.[...]Ovajsvijet,ovakavkakavjestvoren,nijepodnošljiv.Stogamijepotrebanmjesec,ilisreća,ilibesmrtnost:neštoštojemoždaludo,alisamodanijeodovogasvijeta«.16

Poteškoćadanađemoodgovornavodinasdasepitamojelionoštotražimosamosan.ŠpanjolskipjesnikAntonioMachadonesamodaimahrabrostiozbiljnopostavitipitanje,većpokazujeuvjetdamožemoprepoznatiznakoveodgovoraako se pojave: budno srce koje gleda i koje sluša. Piše: »Je li se moje srceuspavalo?/Košnicemojihsnova,/zarvišeneradite?Jelipresušilamašinamojihmisli/jesuliprazneposude,/okrećućise,napunjenesamosjenama/Ne,mojesrcenespava./Budnoje,budno./Nespavanitisanja,gleda,/bistrihotvorenihočiju,/dalekeznakove;osluškuje/naobaliveliketišine«.17

Kad život uzmemo ozbiljno on nas vodi tamo, na obalu velike tišine, iliMisterija,predkojimmožemojedinoostatiširomotvorenihočiju,otvorenogabistrogpogleda,čekajućidanamsâmMisterijdanekisignal,osluškujućinjegovznak.Samoonajtko jeutomstavu izvorneotvorenosti,možedokučitikadsepojavi,odgovornaželjusrca,prepoznatiznakovenjegovaočitovanja.Postavitipitanje, dopustiti da se ono oslobodi, čini nas pozornima na najmanji migodgovora,bilogdjedasenalazi.

TodobroopisujepjesmaPatriziaBarbaro:»Okogleda.[...]Onojejedinokojemožeprimijetitiljepotu[...]ljepotasevidijerježivaistogastvarna.Recimobolje,možesedogoditidajevidimo[...]Problemjeimatiočiineznatividjeti,negledationo što se događa. [...] Zatvorene oči. Oči koje više ne vide. Koje više nisuradoznale.Kojeneočekujuvišeništa.Moždajernevjerujudaljepotapostoji.Ali

15J.L.Borges,»Cristoincroce«,Icongiurati(Kristnakrižu,Urotnici),Mondadori,Milano1986,str.17.16A.Camus,»Kaligula«,prvičin,prizorIV,uId.,Opere,Bompiani,Milano1973,str.664.17A.Machado,»S'èaddormentatoilmiocuore?«(Jeliseuspavalomojesrce?«,LXSolitudini(1899-1907).UId.,Tuttelepoesieeprosescelte,Mondadori,Milano1010,str.107.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Petakveče

11

u pustinji naših puteva Ona prolazi, razbijajući granice i ispunjajući naše očibeskrajnomželjom«.18

4. Nepredviđeno

Ljepota prolazi, iskrsne, ne pitajući nas za dopuštenje, izazivajući svakiskepticizam,svakinihilizam.Akoječovjekpozoran,možejeprimijetiti.Sveštoseodnastražijedakledabudemopozornikakobijemogliiznenaditikadprođe.»Čovjek ne postaje velik zahvaljujući skrupulima«, piše Camus u svojimBilježnicama.»VeličinadolazipovoljiBožjoj,kaolijepidan«.19

Cijelinašživotokrećeseokotogadaprimijetimotrenutakkadljepotaprolaziprednašimočima.Kakomogushvatitidasamjeprimijetio?Tovidimjersemojeočiiznenadaotvore,budećimojuželju.

Alikojajeljepotanajpotrebnija?Danamnetkoposvjedočiposebnusimpatiju,onukrajnjusimpatijukojusesvinadamodoživjeti.Jertaposebnasimpatijajemetoda svakoga buđenja, svakoga otkupljenja, svakoga rađanja ljudskoga,rađanjamoga„ja“.

Jednaosobameđuvamapripovijeda:»Prijegodinudanasmozaposlilimladuprofesoricuzaosnovnuškolu.Onajeuistojsituacijikaomnogimladi,osobitojemuči tjeskobadanikadanijenavisinikojuokolnosti zahtijevaju.Nekimedandošlavidjetiireklamijedase,otkadjeuškoli,osjećasamogore,jerseunjojotvaraju mnoga pitanja i mnoge rane. Rekao sam joj da se onda nalazi unajboljemtrenutkuživota,jerpitanjairaneotvarajuseprednečimštonamnajedanilidruginačin,većdajeodređenunadu.Reklamijedatonijetočno,dasuteranevrlobolne,dajeprijebaremimalaoklopkojijeuškoliizgubila.Ispričalamijesvojuživotnupričusasvimnevoljamakojejepodnijela.PotomjekratkovrijemeotišlauškoluNewman,gdjejetakođerradiladvadana.Kažumidajezadovoljnija imirnija.Na povratkumi je rekla: „U školiNewmanmi se neštodogodilo.Neznamštojeto,aliosobeokomenesutoprimijetileitomikažu.Kažumidasamzadovoljnijaimirnija.Kažumitoprijateljiiobitelj.Ijavidimdami se nešto dogodilo. Što? Nemoj mi samo reći da je Bog, jer to ne moguprihvatiti“.RekaosamjojdasenebrinezaBoga,alidabudeiskrenadokrajakadjeupitanjunjezinoiskustvo.Pitalame:„Zaštosemenitodogodilo?Mnogiod

18P.Barbaro,»Ahuno sguardo–posvećenoPasoliniju«,u»Pitanjenakojene znamodgovoriti«,nabriguF.Pierangeli,30giorni,br.11,2000.19A.Camus,CarnetsIII1951-1959(BilježniceIII),»Prosinac1951«,Folio2013.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

12

ovih koji su ovdje ne vjeruju, i nije im se dogodilo ništa. Je li tomožda zbogpotrebekojuosjećam,zbogmojeotvorenerane?“«.

Ljepotukojaprolazipustinjomnašihputevaprimijeteonikojidoistaosjećajupotrebu,kojiimajuturanuitujednostavnost.

Kako je lako prepoznati ljepotu – drugim riječima očevidnost te posebnenaklonostikojabudinaše„ja“–kadsedogodi!Činjenicadasmoizabranivraćanassebi.KaoštokažepjesmaPedraSalinasa:»Kadsime izabrao/ ljubavmeizabrala–/izroniosamizvelikeanonimnostisviju,izništavila.[kadsepojavi„ti“,tojekaodanasizvučeizništavila][...]/Alikadsimirekao:„ti“/meni,da,menimeđusvima–/popeosamsevišeodzvijezda/ilikoralja[Timevodišuzvijezde]/imojaradost/mezavrtila,stisnutauztebe,uztvojekucajesrca./Davaosimiposjedovanjesamogasebe,/darivajućisemeni./Živiosam,živim.Dokad?/Beztebebihbiosamojedanmeđumnogima«20,tolikosipresudandamogubitijasam.

Ondaje,prijateljimoji,velikopitanjekojenamsepostavlja,slijedeće:postojilinešto,jeliseunašemživotudogodiloneštoštoserazlikujeodsvegaonogaštonetrajeiištogubisvojumoćnanas.Onoštojeuživotuvažno-pišeKierkegaardusvomdnevniku-jestdasmojednomuživotuvidjeli,iskusilineštotakovelikodajesvedrugouusporedbistimeništa;neštoštonikadanezaboravimo,premdasesvedrugoizbrišeizpamćenja«.21

Zatotrebagledatisveštonamsedogodilodavidimojelineštopokazalodajeustanjutrajati,odoljetiprazninikojasvremenomnastaje.Jeliseikadadogodiloneštoilinetkounašemživotutkojepokazaodaodolijevašokuvremena?Jelineštobiloustanjuprivućinašživotnapostojannačin?Tojevelikopitanjeskojimsesvatkoodnasmorasuočiti,gledajućisvojeosobnoiskustvo,akoneželividjetidasvepropada.

To »nešto« o čemu govorimo Montale naziva »nepredviđenim«.»Nepredviđeno/jejedinanada«.Alimnoginamkažudeje»ludotoreći«22,aponekadimitomislimo.

Međutimnitkonemožespriječitidaseneštonovopojaviprednašimočima-jerimananebuinazemljivišestvarinegoutvojojfilozofiji-poriječimavelikog

20P.Salinas,Lavoceatedovuta,Einaudi,Torino1979,str.195.21S.Kierkegaard,Dnevnik(1834-1849),Morcelliana,Brescia1962,str.239.22E.Montale,»Primadelviaggio«(Prijeputa),vv.22-27,Tuttelepoesie,op.cit.,str.390.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Petakveče

13

Shakespeare23–nešto štonijemoglopostojati tu je«, rekao jeGiussani 1968,neštošto»nijemoglopostojati, jernikadana tonismopomislili,nismomoglipomisliti[čaknizamisliti]aovdjeje«.24

AkosmodošliuRimini,tojezatojernamsebaremjedanput,baremujednomtrenutku,to»nepredviđeno«dogodiloitolikoprivuklonašživotdanasjepotaklodasudjelujemouovomgestu.Akosmodošliovdjetojezatojersmojošotvorenimogućnostidasretnemotaj»ti«kojinasjeizvukaoizanonimnosti,izahvaljujućikojem je svatkoodnaspostaoono štouistinu jest, jedinstven.Mnogiodnasočekujudasetajsusretponovi.

Barem jedanput,baremuodređenomtrenutkudogodilo senešto za čimeosjećamo nostalgiju. Jedna osoba među vama to ovako opisuje: »Mislim napitanjekojenamjebiloposlano:„Štoodolijevašokuvremena?“Lijepopitanje!Situacije u obitelji koja se ne mijenjaju nikada, štoviše čini se da vremenomkopaju svedublju jamudau njoj propadnu.Odnosi i strukture koje izgledajučvrste, ali za koje se čini da ne pružaju nikakvu sigurnost, jer nemoguće jegarantiratidanekomenećemotolikonaškoditidaćenamseoproštenjeodbiti,ili da prirodnim tijekom stvari čak i najdublja prijateljstva prije ili kasnijepovrijedeilirazočaraju,ostavljajućinassame.Nepostojistrukturakojuvlastitonasiljeilinasiljedrugihnemožeuništiti,većpremavlastitomidealurevolucijeipravde. Temeljiti se na vlastitoj ljudskoj energiji ili vlastitoj dobroti graniči sasmiješnim.Iskreno,povremenosamunapastidagledamsvojživotividimgakaogolemigrob.Ovozadnjevrijemecijeledanesetakoosjećam.Jednakosmiješnomi sečini reći: „Sjajno, sad idemnaVježbegdjećemi reći štoodolijevašokuvremena,ondaćusevratitikućiisvećebitidrukčije“.Ali,zaštoondadolazim?Vjerujemdadolazimzbogonejedinestvarikojumogunavestikaostalnu:zbogkonačne neuništive privlačnosti nečega što živi u pokretu i od čega se neuspijevam odvojiti. Dolazim tražiti jedinu stvar za kojom uistinu osjećamnostalgiju«.

Pitajmozato,prijateljimoji,dasvakogaodnas,ubilokojojsesituacijinalazio,ponovno dirneGospodinov pogled, ta posebna naklonost koja ga je vratila uživot,kakobimogaokonkretnovidjetikolikojenjegovživotdragocjen,tedanijeosuđenvidjetikakoseživotgubiuništavilu.

Pitajmodakledanasjošjednomprožmetadubokanaklonostkojunašebiće23»Imananebu ina zemlji više stvari,dragiHoracije,negošto se i sanjauvašoj filozofiji« (W.Shakespeare,HamletIčin,Vprizor)24J.Carrón,L.Giussani,Živ,značiprisutan,listopad2018,op.cit.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

14

očekuje:»Dragocjensiumojimočima«25,ti,nenetkodrugidrukčijiodtebe;ti,sad, takav kakav jesi, ne kad se promijeniš. Sad! Nisi osuđen da nestaneš uništavilu!DragocjensiuNjegovimočima.

Sredstvotrudakojiseodnastražiovedanetražimojetišina.Zatopomognimojednidrugimapokazujućidasmoozbiljni,nadasvepoštujućitišinu.DonGiussanijegovorio:»Provedemopraktičkisamodanipozajednozatrenutakvećeistinenašeg života. Da bismo došli ovdje neki su podnijeli velike, jako velike žrtve;pokušajmo izvući najvećumoguću korist, pokušajmo izvući radost iz trenutkabliskostisGospodinomkojijepotpunijinegonajboljidaninašegodine.Samonaštrudjamčiuistinudobarrezultat[...]Sredstvotogtrudajetišina.[...]Tišinanaimenijeništa,praznina,[...],onajemolitva,svijestdasmopredGospodinom,[...],onajemolba«.Zatosei»knjigekojesunampredloženemogukupitiutišini«26,uzajamno se podržavajući. Preporučamo tišinu prvenstveno za vrijeme putaizmeđu dvorane i hotela; apsolutna tišina mora vladati u trenutku ulaska udvoranu,gdjeglazbakojućemoslušatiislikekojećemogledatipodupirunašepamćenje;toćenasotvoritidagledamo,slušamo,čujemoduhomisrcemonoštoćenamnanekinačinGospodinpredložiti«. Jer»ovoštočinimozajednoutomdanuiposamojejedanaspektvelikegesteljubavikojomGospodin–bilokakodatogapostanešsvjestan–usmjeravatvojživot[imoj]premaonojSudbinikojajeON«.27

Tišinadakleslužidaproničemotoštoćenamsereći(kadčovjekimačirnaželucune će riješiti problemodmičući gaod sebe; čir ostaje i činjenicada seodbijasuočitisproblemomčiniživotsamotežim,nepodnošljivijim).

Imamomogućnostbitizajedno,svegledatibezstraha,kaocarinicikojisuišlikodIsusajersNjimesumoglibitionoštojesu,nisutrebalibitinavisini,bilisuzagrljenionakvikakvijesu.

Tišina–baremjednomugodinipustimodanasprožmedosrži!–molitva,pjesma, upute koje će nam se dati, nisu formalne upute, već prijedlozi kakobismosvimiživjelitajgestsozbiljnošćukojuživotzahtijeva.

Životmožebitivelik,prijateljimoji,alipotrebnojetoželjeti.

25Iz43,4.26L.Giussani,Convenienzaumanadellafede(Ljudskakoristvjere),Bur,Milan2018,str.211-218.27L.Giussani,Darelavitaperl'operadiunAltro(DatiživotzadjeloDrugoga),VježbeBratstvaCL,Rimini1992.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

15

Subota13travnja,jutro

Naulaskuiizlasku:LudwigvanBeethoven,QuartettoperarchiuCmolu,op.132

QuartettoItaliano„Spirto Gentil“ br. 49, Deutsche Grammophon

AnđeoGospodnji

Jutarnja

PRVA MEDITACIJA Julián Carrón

»Blagočistimsrcem,onićeBogagledati«(Mt5,8)

Napitanje»Štoodolijevašokuvremena?«,odgovornemogubitinašiosjećajiniduševnastanja,našemisli ilinašiargumenti,koji»višeneuvjerenikoga«.28Zato,pogledajmoulicesvojepitanje!Misenebojimouzetiozbiljnonajizazovnijapitanja koja se u životumogu javiti: ne želimo skrenuti pogled, ne želimo sezadovoljitijeftinomutjehom,želimobitiljudiiženekojisuustanjugledatisve.

Neka studenticami je u susretu odgovornih iskreno postavila pitanje kojepomažeshvatitiproblem:»Zadnjivikendsmoprovelisastudentimaprvegodine,kojijezamenebiovrlolijep,adogodioseutrenutkukojijezamenebioposebnonaporan.Primijetilasamdasamnakrajuvikendadrukčija.Ali,napovratkukućibilojedovoljnodvadesetminuta,dogodiloseneštonevažno,damevratiumojunervozu,kaodaonoštomepromijenilo,onolijepoštosedogodiloonadvadana,nijeodoljelo.Stogajemojepitanje:štosetamodogodiloištopotomodolijevausvakidašnjici?«

Možemoreći,dabismorazjasnilinajednostavannačin,dajesituacijaukojojsečestonalazimoova:dođemoiziskustvaA(uovomslučajuposebnonaporantrenutak)idogodiseB(onadjevojkaprovedezajedničketrenutkesastudentimaidogodiseneštoštojepomakne,postanedrukčija),alinakonkratkogvremenakaodaseništanijedogodilo,kaodaBnijenipostojalo,vratimosenaAiopetse

28 Usp. H.U. von Balthasar, La percezione della forma. Gloria. Una estetica teologica (Osjećaj forme. Slava.Teološkaestetika),vol.I.JacaBook,Milano1975.Str.11.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

16

nađemonapočetnoj točki. Čini seda seono što sedogodilo raspline,nemasnagudatraje,daseopreprolaženjuvremena,danasnastavimijenjati.

Moždajeopisovestudenticedoneklenaivan,aliubitijeistoonoštonamjedonGiussanirekaonaDanupočetkagodine:dogodiseneštoradikalnonovo–nepredviđeno, nepredvidljivo –, susret s kojim se ništa na može usporediti,ljepotakojanasmijenja,alipotomnamsečinida jetajdogađajograničennaodređenitrenutak,kaomorskivalkojisenakonštojedotakaoobalupovučeisve se vrati kao prije: u napasti smo svesti to što nam se dogodilo na našeprethodnoiskustvoiprethodnumudrost.29

To jenašadrama.Alionda se trebamosnjomsuočiti, kao što je spontanoučinilatadjevojka.Štopodrazumijevatoprividnonestajanje,povlačenjenovostikojanamsedogodila?Zaštotasumnjaitokolebanje?

1. Nešto»odčeganemapovratka«

Da bismo se suočili s pitanjem »Što odolijeva šoku vremena?« prvo jepotrebnopromatrativlastitoiskustvo.

FrazaKierkegaardakojusmojučercitirali–nudinamkriterijdaprimijetimoodgovor.»Važnouživotujedasmojedanputvidjeli,čulineštotakoveliko,takoveličanstvenodajesvedrugoništauusporedbistime,takodakadbisvedrugozaboravili,tovišenikadanebismozaboravili«.30

Je li se našem životu dogodilo nešto što više nismo zaboravili, nešto takoveliko,takokrasno,dasepokazaloustanjuprkositivremenu,našimduševnimstanjima,okolnostima,pratitinasinajdramatičnijimtrenucimaživota?Kaoštopišeosobaupismukojesmosinoćpročitali:»Zaštonastavljamdolaziti?Dolazimzbogkonačne,neuništiveprivlačnostinečegaštoživiupokretuiodčegaseneuspijevam odvojiti. Dolazim tražiti ono jedino za čime uistinu osjećamnostalgiju«.

To trajnost, ta otpornost - neuništiva privlačnost zbog koje je naš prijateljdošaoovdje-»znak«jekojinampomažeshvatitištosedogodilo.

»Vječitabijedaprijetionometkosvakodnevnoživi,akonenađeljubavkojatrajesvakidan«,31kažeUgodiSanVittore.

a) Susret29Usp.L.Giussani,J.Carrón,Živje,značiprisutan!op.cit.,30S.Kierkegaard,Dnevnik(1834-1849),op.cit.,str.239.31UgodiSanVittore,Dearraanime.L'iniziodeldono,Glossa,Milano2000,str.13.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

17

Prvi znak odgovora na naše pitanje, slijedeći kriterij ponuđen odKierlkegaarda, je u samoj činjeici da smoovdje. Doista, ako smoovdje – kaonavedeniprijatelj–tojezatojersmosreliosobeskojimasmodoživjeliiskustvojedinstvenenaklonosti,potpunobezrazložnenaklonosti, iskojimasmoiskusilipuninu,oduševljenjekojenasjeponovnopodiglo,omogućujućinamdabudemoono što uistinu jesmo, oslobodilo nas je straha i ispunilo nadom i radošću.Dogodiosesusretukojemsmobarempredosjetilineštonovo,drukčije,neštoštojenavidjeloiznijeloonoštodoistajesmo.

To je iskustvo koje smo doživjeli. Ljubav kojom mi se Bog obratio prekoodređenihlica»činiizmeneonoštodoistajesam[...],činiizmenejedinstvenuosobu«,32govoriojevonBalthasar.Mogaobibitistoputaslabiji,nedosljedniji,smeteniji nego što jesi, ali postoji netko tko ti je iskazao posebnu, apsolutnobezrazložnunaklonost:»Tisidragocjenumojimočima«.

Očito je,to jeočevidnostkojanemausporedbe:ovdjesmojer,dauzmemoriječiDanapočetkagodine, sve jenasdosegla–svakogaunjegovojposebnojokolnosti – prisutnost bogata prijedlogom, bogata životnim smislom, aistodobno ljubavi prema nama, izborom, posebnom naklonošću.33 To nas jeotvorilo i privuklo više od svega. Vidjeli smo drukčije odnose među ljudima,ljudskijinačinuzajamnogophođenja,»zajednički život«,»život«,koji jeusebiimaoneštonovo,obećanjekojenas je ispunilo zadivljenošću,privuklonas je,približilismose,probudilojenašuradoznalost.

Početaksvegabioje»susretsobjektivnomčinjenicomčijajeegzistencijalnastvarnost zajednica koju možemo vidjeti i sresti kao svaku potpuno ljudskustvarnost; ljudski glas autoriteta sa svojim sudovima i uputama predstavljakriterijiobliktezajednice.Nepostojikršćanskoiskustvo,makakounutarnjeonobilo,kojebaremnakrajuneuključisusretsazajednicomiodnossautoritetom.34

Moglo se raditi o susretu sa živom kršćanskom zajednicom ili s jednomosobomkojajenašimočimasvjedočilaprimjetnurazličitostživota35,alidogodiose susret koji nas je privukao i – kao što kaže Kierkegaard – ne možemo

32H.U.vonBalthasar,»Significatodell'AnticaAlleanza«,uH.U.vonbalthasar–L.Giussani.L'impegnodelcristianonelmondo(ZnačenjeStarogasaveza.Zalaganjekršćaninausvijetu),JacaBook,Milano2017,str.38.33»NisupovjerovalijerjeKristgovoriotestvari,nisupovjerovalijerjeKristčiniočuda,jerjeKristcitiraoproroke,nisu povjerovali je je krist uskrisivao mrtve. [...] Povjerovali su zbog one prisutnosti. Ne golobrade ili tupeprisutnosti,neprisutnostibezlica:prisutnostitočnoodređenoglica[...].Prisutnostibogateprijedlogom,stogaprisutnostibogatesmislom.(L.Giussani.J.Carrón,Živje,stogaprisutan).34L.Giussani,Ilrischioeducativo(Odgojnirizik),Rizzoli,Milano2005,str.130.35Usp. L.Giussani - S. Alberto - j Prades,Generare tracce nella storia delmondo (Utirati tragove u povijestisvijeta),Rizzoli,Milano1998,str.24-26.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

18

zaboraviti,nemožemoizbrisati(nemožemogaistrgnutisvedahoćemo).Pišeminekastudentica:»Ponaravisamuvijekvoljelasamoću,mirmojačetiri

zida,studijsamdoživljavalakaobijegodsvijeta.Čovjekmožemislitikolikohoćedaježivotodvratan,jerjekomotaninevidirazlogadasepotrudi,alitomožesamodoknedoživimilostdapredsobomvidiosobekoježiveznajućizašto,kojesuzadovoljne,ividesmislausvemu[utomejerazlika;jednomkadsividio,svepostajedrukčije].Zamenejeupoznatipokretznačiloupravoto:biojetosusretsosobamablistaveljudskostikojate,jednomkadjeupoznaš,neostavljavišenamiru,muči te,u stanju jeda te ispunibijesomprema tvomživotu«.Susret jedakleuživotdonioprivrženostsebikojusamanijebilaustanjuosjećati.Jednomkad je upoznala tu drukčiju ljudskost, neizbježno je da osjeti bijes premavlastitom životu. Potom dodaje: »Zatome strah kadmi netko od ovihmojihprijateljapišeitražime,jerznamdabisamojedansatsnjimadoveoupitanjesvakimojstav,rodiobiumenionajosjećajkojijelakoprepoznatljivkadgledašnešto neizmjerno veliko i prekrasno i osjećaš da bi to moglo biti i tvoje!Impresivnoje!Otpor–čestojeponavljaodonGiussani–jeotporljepoti.36Pismonastavlja:»Sigurnojedasemojstrahnijepromijenio.Punotogasamzaboravila,alineoneoči,onajpogled,jerunjemujevećbilosadržanosveonodobrokojemijebiloponuđenosljedećihgodinaikojemeupornonastavljatražiti,nanovome vraćati s vjernošću koja nadilazi svaku logiku i koja je jedina i posljednjazaprekanapastidapustimdaživotidesvojimtijekom«.

Susret s fenomenom drukčije ljudskosti: tako je sve započelo. Kao Ivan iAndrija imi smo se našli pred izuzetnom prisutnošću, bogatom prijedlogom,bogatomsmislomzaživot.37

b) ZnačenjesusretaAli nije dovoljno da se susret dogodi. Potrebno je da shvatimo njegovo

značenje.Uprotivnomse,kaoštosečestodogađa,vratimonaprijašnjumudrost,naš uobičajeni način gledanja, namentalitet sviju. Onda izlazi na vidjelo onobitno:kadsevratimonatočuAnakonštosmovidjeliB,mislećidajesvenestalo,tojezatojernismoshvatilivažnostonogaštosedogodilo.Dadoistasteknemo

36Usp.L.Giussani,Affezioneedimora(Ljubavistan),Bur,Milano2001,str.66-67.37»Prvo poglavlje evanđelja svetoga Ivana izvještava o krajnje jednostavnom ali snažnom načinu na koji sekršćanstvopojaviloupovijesti;jedanljudskidogađaj,susretsastvarnošćuizuzetneprisutnosti«(L.Giussani-S.Alberto-J.Prades,Rađatitragoveupovijestisvijeta,op.it.,str.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

19

neštoštosmoiskusili,potrebnojeshvatitiznačenjetoga.To vrijedi za sve: »Ono što obilježava iskustvo jest razumijevanje stvari,

otkrivanje njihova smisla. Iskustvo dakle podrazumijeva razumijevanje smislastvari«. 38 Nikad stvarno ne potvrdimo, ne proniknemo stvarnost, ako neshvatimonjezinsmisao.

Evoštopišejednaosobameđuvama:»Posljednjihmjesecidogodilasevelikapromjenakojajepotpunopreokrenulamojživotiuzrokovalamineopisivovelikupatnju.Najvišemezbunilodajeuzroktebolibiojednaodnajljepšihstvarikojesumiseikadadogodile;ukratko,velikiparadoks.Kaoposljedica,neuspijevajućividjetismisaouonomeštosedogodilo,slijedećihmjeseciumenijepostupno,skoroinesvjesno,ojačaoosjećajpotpunognihilizma,apatijeiodsutnostismisla.Jednogdanamejemojavelikaprijateljicapozvalanaškoluzajednice.Pohađalasamjenekolikomjeseci,bezposebnogarazloga,alinastavljalasam.Shvatilasamda škola zajednice govori apsolutnu istinu o mom životu, osim toga mi jeukazivalaputpremastvarimakojekaodasubilepripremljenezamene,kojebimeučinilesretnijom.Kaodasumiseotvorileoči.Prviputsamshvatiladasamslijedilaonoštomisečinilougodno,privlačnoipunoobećanja,alištosezapravopokazalokaoneštoograničenousebi.Alijasamtoslijedilajersambilauspavanamondenimmentalitetom,stoganisamsebipostavljalaprevišepitanja.Zadnjihmjesecisampočelaželjetistvarikojenaprotivmoguodoljetiinevoljamaživota,kojenisubezsmisla,istinskalica.HvalaBogu,srelasampokret.Predtomnovomsviješćuosjetilasamdasamprviput ispunjena, sretna,ali tasrećatraje,nijeograničenanapopodneškolezajednice.OčitoNetkoboljeodmeneznaštomojesrceželiisvejeisplaniraokakobihjamoglaživjetinavisinimojihpitanja«.

Moramopostatisvjesnitogaštosedogodilo,naravitoga,jerakoneshvatimodokrajaštojetodrukčije,razlogterazlike,postupamokaodajetosamojednaod stvari koje se u životu događaju, koje puno obećavaju, ali potom nasrazočaraju jer završe,kaoda jekršćanstvo jedanodbrojnihbogovapanteonasveopćegmentaliteta,jedanodmnogihpokušajaosuđenihnapropast.

Nijeočitoshvatitivažnostonogaštosmodoživjeli.Tovidimoizčinjenicedadoživljenidogađajneodređujesvijestsebeninašedjelovanje:našasvijestsenemijenja, moje „ja“ ne raste, susret ne postaje presudan za naš odnos sastvarnošću.ZatonastavljamopolazitiodAumjestoodB.Kaokadučenikslučajnoriješimatematički problem, ne razumijevajući zašto ga je riješio: slijedeći put

38L.Giussani,Ilrischioeducativo,op.cit.,str.127.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

20

nećeprićiproblemusvećimznanjemiopetjenapočetnojtočki.Činjenicadajeslučajno riješio problem, ne razumijevajući ga, ne služi mu ničemu. Isto je uživotu,mogunamsedogoditiizuzetnestvariizkojihnenaučimoništa.Akonekidogađaj–makakobioizuzetan–neshvatimounjegovuznačenjuiakoonneuspijeodreditinašusvijestsebe,neslužiničemu.PomislitenadevetgubavacakojejeIsusozdravioinapismoznancepredslijepcemkojegajeOnozdravio.

Naprotiv, sve jedrukčije kad čovjek shvati važnostonoga štouđeunjegovživot!

Datćuvamprimjerkojinammožepomoćidaboljeshvatimo.RiječjeozgodikojasedogodiladonGiussaniju.SlušajućiDonizzetijevuoperuFavorita,uprvomrazreduklasičnegimnazije,dogodilomuseneštoštoonnikadanijezaboravio,ikadotomepričapunogodinakasnijevidljivojedajetounjemuostavilotraga.»Kadjesjajnitenorpočeopjevati„Spirtogentil,ne'sognimiei...“„Anđeledragi,umojimsnovima“,jasamodprvenotepredosjetio,sdubokomčežnjom,dajeonoštonazivamo„Bog“–drugimriječimanizbježnasudbinazbogkojesečovjekrađa–svrhazahtjevazasrećom,dajeonsrećakojojsrceneodoljivoteži“.«39Utometrenutku,slušajućionenoteioneriječi,Giussanijepredosjetioneštoštonije iščezlo sutradanujutro; on je imao tako jasan, tako jedinstven, tako očitosjećajtoga»nečega«,daodtogatrenutkanijevišemogaoživjetiadanebudeodređentimtrenutkomitimotkrićem.

Postojetrenuci,susreti,događajikojisudrukčijiodsvihdrugih;tidogađajiitrenuciživotaimajusnaguskojomseništanemožeusporediti.Razlognijedasusenzacionalni, već je snaga koju imaju da probude cijelu našu osobu, onopresudnoštounoseunašživot.

TonaprivlačanirealističannačinopisujedonGiussani:»Onoštonasjedoveloovdjemoždajebiokratak,neznatantrenutakpredosjećajaobećanjazaživot,bezjasnesvijestisebe,bezosobitogkritičkogsmisla.Aliuvašemživotupostojidankadsedogodiosusretukojemjebilosveznačenje,svavrijednost,sveštojepoželjno,sveštojepravedno,lijepoiljupko«.40

Tijedinstvenitrenucinamotkrijuneštoštotraje,neštoštoimaneosporiviglasistine. Govoreći o susretu don Giussani primjećuje: »Ponekad se pojavi kao„bljesakumagli“,aličakiovaprolaznapojavaostaviunamasigurnostdasmo

39L.Giussani, »Quel che cerchi c'è« (Ono što tražišpostoji), uSpirtogenti.Un invitoall'ascoltodellagrandemucsicaguidatidaL.Giussani,nabriguiS.ChiericiiS.Giampaolo,Bur,Milan2011,str.11.40L.Giussani,Quieora(Sadiovdje)(1984-1985)Bur,Milano2009,str.426.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

21

našli,kakobismorekliigromriječi„neštoučemuimanešto“«.41Davidimoto»nešto«štojeunečemuštosretnemo(tuosobu,tuzajednicu,

»objektivni događaj«) nije potrebna posebna inteligencija kao što ponekadmislimo,potrebnojesamopodržativeličanje»spoznajnesposobnostisvijesti«koju sam događaj potiče, prilagođavajući »oštrinu ljudskog pogleda izuzetnojstvarnosti koja ga privlači«. 42 To možemo razumjeti gledajući mnoga našaiskustva: susreti s nekim osobama otvaraju naš pogled, omogućujući nam dastvarnostvidimooštrije,dublje.

Ali u čemu se sastoji, koja je bit tog „podržavanja“? Ono se podudara sčistoćomsrca.

PomislimonaBezimenogakakonamgaManzonipredstavlja.Onjeusmjeriosvojživotnaodređeninačin,doniojesvojizbor,zauzeojestavpremakršćanstvu,često je viđao osobe koje idu u crkvu, ali to ga ni najmanje nije diralo. Ali ujednom osobitom trenutku njegova života kad se žalac grižnje savjesti počeoosjećati,kadjeizsobesvogadvorcačuomnoštvokojejesvečanoišloususretkardinaluFederiguBorromeo,neštoseunjemupomaklo,pustiojedagaprivučenjihovaradost ipridružio imse.Kadsenašaopredkardinalom,kad jeosjetionjegovpogledkojigajepronicaoudubinu,kadgajekardinalzagrlio,njegovosesrce predalo. On je prihvatio snagu tog pogleda i toplinu te neočekivanenježnosti.»Bezimeni-kažeManzoni-oslobađajućisetogzagrljaja,ponovnojepokrioočirukomiistodobnopodižućilicenebuuzviknuo:„Bogjeuistinuvelik!Bog je uistinu dobar! Ja sebe sad poznajem“«.43Pogled kardinala kao pogledIsusa na Zakeja, oslobađa ga njegoveoholosti, dajemu istinsku svijest sebe iotvaraunjemusiromaštvoduha.NakrajunjihovadijalogakardinalseobratioBezimenome: »Nemojte misliti [...] da ću se ja zadovoljiti samo današnjomposjetom«.Ipitaga:»Vratitćetese,zarne,udruštvoovogpoštenogcrkvenogčovjeka?« »Hoću li se vratiti?«, pita se bezimeni, iznenađen. Onda izbije svanjegovanovasvijestsebe,svosiromaštvoduha:»Svedameodbijete,jabihkaoprosjakupornoostaonavašimvratima.Osjećampotrebudavamgovorim,davasslušam[osjećampotrebu]davasgledam!Potrebnistemi!«.44Vidiseštomusedogodiloizželjekojaseunjemurodiladagaponovnopođevidjeti.

Zapitajmose:tkojenaškardinal,kardinalsvakogaodnas,zahvaljujućikome

41L.GiussaniTragovikršćanskogiskustva,Hrvatskiinstitutzaliturgijskipastoral,Zadar1¸993,str.79.42L.Giussani,Ilrischioeducativo,op.cit.,str.130-131.43A.Manzoni,Zaručnici,Zagreb2003.344-346.44Isto...©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

22

svatkoodnaspostajeonoštouistinu jest,kojigaotvara,bezkojeganemožeživjeti?Isusnaimenijeapstraktan,nijesamoime:Isusježiv,prisutanje,dostiženaskrozprolaznosttijela,krozstvarni,određenipogledizagrljaj.»Živje,stogaprisutan«,uzviknulismonaDanpočetkagodine.Samonetkoprisutanmoženasučinitisiromašnima.Netrebanamorganizacija,netrebanamstrategija,trebanamnetkotkonasvratinamasamima.Potrebanjenetkoprednamatkonasčinisiromašnima,omogućujućinamdavidimoonoštonamjeprednosomaštonevidimo.

Trebamopostatisvjesnibitnepovezanostispoznajeisiromaštvaduha.»Zatomožemoshvatitidasucrkveniocismatralikaobitnuformulusveopćereligioznespoznajejednuriječbesjedenagori:„Blagočistimasrcem,onićeBogagledati“(Mt 5,8). Ovdje je pitanje „gledati“. Mogućnost da „vidimo“ Boga, to jest,općenito, da gaosjetimo,ovisi – kažeRatzinger –opurifikaciji srca kojom sesmatra globalni proces u kojem čovjek postaje otvoren za druge, ne ostajezatvorenusebe,većnaučičisti,bezrazložnidarsebeistogapostaje„čovjekkojividi“.«45

DonGiussani je to rekao i svjedočio pred cijelom Crkvom na Trgu svetogaPetra: »Jednostavnost srcami je pomogla da osjetim i prepoznamKrista kaonekog posebnog, iznimnog, s onom neposrednom sigurnošću koja se rađazahvaljujući neuništivoj i neospornoj očevidnosti čimbenika i trenutakastvarnosti,koji,ušavšiuobzorosobepogađajunašesrce«.46

Ta jednostavnost srca zahvaljujući kojoj se čovjek otvori jedinstvenojstvarnosti pred njim, je ono što omogućuje vidjeti neuništivu očevidnost.»Možemo reći da cijeli život kršćanina ima jedan jedini cilj: postatijednostavan«.47Samospremnostdadopustimodanasdogađajsusretapotpunootvori,omogućujenamnaprimjerennačinvidjetinjegovoznačenje.48

45J.Ratzinger,Elementiditeologiafondamentale.Saggisullafedeesulministero,Morcelliana,Brescia2005,str.90.»PrionutiuzBoganijeništadrugodolinegovidjetiBoga,atarijetkasrećadatajesamoonimačistogasrca.Davidjeimao„čistosrce“,onkojijegovorioBogu:„Tebičeznedušamoja“ili„mojasrećauBožjojblizini“«(svetiBernard,PropovijedoPjesminadpjesmama,prvidio,Cittànuova,Roma2006,str.95-97).46Svjedočanstvo donGiussanija za vrijeme susreta svetogaOca Ivana Pavla II s crkvenimpokretima i novimzajednicama«,uL.Giussani–S.Alberto–J.Prades,Utiratitragoveupovijestisvijeta,op.cit.,str.47I.Silone,L'Avventurad'unpoverocristiano(Avanturaubogogkršćanina),ArnoldoMondadoriEditoreMilano1968,str.126-48»Dioonoralasuacreaturaragionevolepredisponendolaadaccogliereildonocheeglilefadisèstesso.Questafacoltà diaccoglienza, anch’essadonata è l’essenzastessadellaragione« (Bog časti svoje razumno stvorenje,prpiremajući ga da primi dar njegove osobe- Ta sposbnost primanja također je dar, sama je bit razuma) (F.Varillon,L’umiltàdiDio,Qiqajon,Magnano(Bi)1999,str.45.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

23

c) SvijestpodudarnostiZaštosmoprionuli,zaštosmopostaliprivrženitomsusretukojinasjekonačno

danasdoveoovdje?Zaštogavišenismozaboravili?Zbogjedinstvenogiskustvapodudarnosti s dubokimpotrebamanašega srca koju jeomogućilaprisutnostkojusmosreli.

TakojebiloizaIvanaiAndrijusIsusom:našlisuseprediznimnomprisutnošću,prisutnošćukojajekonačnoodgovaralasrcu.Snjimseostvarivalapodudarnostsasrcemkojunisumoglizamisliti,kakvunikadnisuiskusili.Zatogajebilolakoprepoznati u njegovoj jedinstvenoj i neusporedivoj vrijednosti,»božanskoj«.49»Onajtkogajesreonijesevišemogaoodvojitiodnjega(štojeupravo znakda sudoživjeli iskustvoda imodgovara). Susret jeotkriće slične,iznimneprisutnostiistenaravi«.50Iznimne,drugimriječimabožanske.Izanasse,nakondvijetisućegodina,događaneštoslično,božanskoprolazikrozprolaznolice(»neštoučemuimanešto)«.To»nešto«štoseprenosinečimprolaznim,jeonoštoodolijeva,štotraje,jerjebožansko.Zato,akoneshvatimoistinskunaravprisutnostikojusmosreli,završitćemotakodajezamijenimozabilokojudrugu.

Tojekorakkojimoramopozornorazmotriti.Riječ jeotomedapostanemosvjesnisadržaja iporijekla terazličitostikoju

smosreliizbogkojesmosadovdje.Moždabismoseudrugimtrenucimamogliizvući i da ne stignemo do te točke, bez potrebe da prepoznamo narav teneosporneočevidnostikoja jeušlaunašživot,aliukaosudanašnjegsvijetaukojem se sumnja u sve, ne bismodugo ostali kršćani bez očevidnosti koja seprepoznajeusvomtrajnomznačenju.1968donGiussanijegovorio:»Sadgavišenemožemoprihvatitipasivno,današnjevrijemenamtovišenedopušta«.51

Jasamoduševljendaživimuovompovijesnomtrenutku,sasvimpoteškoćamakojeonpodrazumijeva.Tokažemzasebe,neželimsebepoštedjetitepoteškoće,jernijemidovoljnoživjetiuiluzijiimislitidajesveuredu,zatvarajućiseuzonigdjesveugodno,doćiovdjesvakegodinesprijateljimadabudemomaloumiru;tonebikoristilozaživjeti.

Srećomsvanastapomutnjaizaziva,počevšiodskepticizmakojinasokružujedonihilizmazbogkojegasečinidaništanetraje!Tako,polazećiodsvogiskustvamožemo razumjetipo čemu je kršćanstvodrukčije, kao štomoždaprethodnegeneracijenisumogle.Tojekaokadčovjekvididanijedanodnosneodolijeva49L.Giussani–S.Alberto–J.Prades,Rađatitragoveupovijestisvijeta,op.cit.,st.50Isto51L.Giussani,Živje,značiprisutan,op.cit.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

24

vremenuiiznenadasenađepredodnosomkoji,naprotivtraje,prednekimtkogadoistavoli, iondapomisli:»Ovaosobajedrukčija!«Utomjetrenutkuvrlolakoprepoznatirazličitost.

Upravo jer nismo svjesni toga »nečega« - koje ima jedinstveni glas istine -vratimosenaAnakonštosmovidjeliB;razlognijenašaslabostvećpomanjkanjepriznanja.Ovdjenašaslabostneulazi.Nijeproblemetičkedosljednosti,problemjerazuma,jednostavnostisrca:»Stvarimorajupostatijasnijeutebi«,52napisalajeEttyHillesumusvomDnevniku.

2. IzazovdaGaprepoznamo

Ne samo da nas danas, preko konkretnih i određenih susreta dostiže istidogađaj kao prije dvije tisuće godina, već mi sudjelujemo u istom iskustvu,pozvanismoprijećiistiput,živjetiistopriznanje.Ujednojodsvojihnovela,podnazivom Student, Anton Čehov na sugestivan način opisuje vezu izmeđupočetnogdogađajaisadašnjegdogađaja,izmeđuIskustvaPetra-iprvihučenika-inašegiskustva

Napovratkuizlova,jednehladneitamnevečeri,mladistudentIvannašaojegostoprimstvoukućidvijeudovice,majkeikćerikojesusegrijaleporedvatre.PridružioimseipočeojegovoritioIsusovojmuci,oposljednjojvečeri,tjeskobikojujeIsusosjetionaMaslinskojgori,oJudinojizdaji,Petrovojzataji,otrenutkukad jepijetaozapjevao ikad jePetar»došaok sebi, izašaoudvorište igorkozaplakao«.Primijetiojedajeutomtrenutkujednaodžena,majka,Vaasilissa,počelajecati,anjezinukćerjeobuzeovelikibol.Čehovpiše:

»Studentjeudovicamazaželiolakunoćinastaviojesvojput[...].MisliojenaVassilissu:akojezaplakalatojestogajerjeonoštosedogodiloonestrašnenoćibilonanekinačinpovezanosnjom[...]akojeVassolissaplakalaanjezinakćerjeostala zbunjena, onda je očito ono što je ispričao, što se dogodilo prijedevetnaeststoljećaimalovezesasadašnjicom,stedviježene,inesumnjivostimosamljenimselom, snjim samim, sa svimosobama (s cijelimčovječanstvom).Ako je starica zaplakala, to nije zato jer je on svojim pripovijedanjem taknuoosjetljivužicuunjoj,većzatojerjeosjećaladajojjePetarblizak,ijersecijelimsvojim bićem zanimala za ono što se dogodilo u Petrovoj duši. Radost jeodjednomobuzelanjegovudušuizaustaviosetrenutakdapovratidah.Prošlostje, pomislio je, povezana sa sadašnjošću neprekidnim lancem događaja koji52E.Hillesum,Dnevnikipisma1941-1943,»Srijedapopodne,13kolovoza1941«,op.cit.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

25

proizlazejedanizdrugoga.Činilomusedajeutomtrenutkuprimijetiosamodvakrajalanca.Čimjedotaknuojedankraj,drugijeodmahzatitrao.Dokjenasplaviprelaziorijeku[...],misliojedasuistinailjepotakojisuupravljaliživotomljudinaMaslinskojgori,udvorištuvelikogsvećenika,nastavljalibezprekidadodanas,iočitosuuvijekpredstavljalitemeljčovjekovaživota,iživotanazemljiopćenito.Osjećajmladosti, zdravlja, snage– test imao je samodvadesetdvijegodine–neizrecivoslatkoočekivanjesreće,nepoznate,tajanstvenesreće,pomalogajeobuzimao,iživotmusečiniooduševljavajući,divanipunsmisla«.53

IznenađujućajepovezanostkojuČehovnaslućuje:»Akojestaricazaplakala,[tojebilo]zatojerjePetarbioporednjeijersecijelimsvojimbićemzanimalazaonoštosedogodilouPetrovojduši«.

MismoovdjezbogistogiskustvakojesudoživjeliprvikojisusreliIsusa.Imismi,kaoioni,izazvanidaprepoznamonaravtogsusreta,prisutnostikojajeušlaunašživot.Niprvikoji susreli Isusanisubilipošteđeni tog izazova,naprotiv.Njihovputnamukazujenaputkojitrebamoslijediti,midanas.Vratimosestoganatrenutakkadjeizazovbiotakovelikdaihjeprisiliopriznatikolikojetajčovjekprednjimadrukčiji.

Jedan put – na dan kad je umnožio kruhove i ribe amnoštvo ga je htjeloproglasitikraljem–Isusjepredsvimarekaostvarikojesuizazvalesablazanikojenisamiučenicinisubiliustanjurazumjeti:»VladapotpunatišinakojuIsusprviprekine: „Hoćete li i vi otići?“ U tom trenutku Petar u svojoj neobuzdanostiuzvikne,sažimajućisvojimriječimasvenjihovouvjerenje:„Gospodine,niminerazumijemoonoštogovoriš,aliakoodemoodtebe,komedaidemo?Jedinitiimaš riječi koje objašnjavaju život i dajumu smisao“. [...] Taj stav je dubokorazuman«, jer, nastavlja Giussani, »sudjelujući i Isusovu životu, u iznimnostinjegovabićainjegovihdjela,tamalaskupinanijemoglanevjerovatinjegovimriječima.Moralibizanijekatiočitostuvjerljivijuodvlastitihočiju:„Akonemoguvjerovati ovom čovjeku, ne mogu vjerovati ni u što“. Dijeleći njegov životneprekidno se ponavljao ovaj dojam iznimnosti tako da je postalo krajnjerazumnopouzdatiseunjega«.54Sudpoputsudačovjekakojinakonpunogodinazajedničkogživotasmajkom,akojesnjomimaonormalanodnos,kaže:»Štogoddasedogodi,mogubitibijesan,tužan,mogupromijenitiraspoloženje,cijelisvijetsemožesrušiti,alinemoguzanijekatidamemojamajkavoli«.Zajedničkiživot

53Čehov,»Student«,Pripovijesti...54L.Giussani,Izazovkršćanstva,Verbum2004,str.80-81.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

26

vodisudukojimožeprkositisvakomraspoloženju.»Sud zahtijeva da pratimo iskustvo cijelo vrijeme njegova „trajanja“.«55To

vrijemenamjepotrebnodapostanemosigurni.Tojedramaživota.Isussnamapostupakaosodraslimljudima:»Hoćeteliiviotići?«Umjestotoganamabibilodražedanasonoslobodipoteškoća,daodlučizanas.

»Dabiodgovorionapitanjeprijateljaineprijatelja:„Ali,tkositi?“[štojeto„nešto“ u tebi što ne uspijevamo definirati?], Isus je čekao da vrijeme učiniučenikesigurneunjihovuprivrženost[dasepovećasigurnostrazumazbogkojesumupostajaliprivrženi],aneprijateljeutvrdiunjihovuneprijateljstvu.Isusjerazjasniovlastitutajnukadsuljudikonačnoodlučilidagaprihvateiliodbiju«.56

Isusneželidagaprepoznajupodsvakucijenu,neželisenametnuti:čekadanaša slobodapopusti i svjesnopristaneuzNjega.Dobro znada bez slobodepriznanjeNjegoveprisutnostinećenikadabitistvarnonaše.Zatonijenestrpljiv,neželiubrzativrijeme,ostavljaprostoranašojslobodiičekadačinpriznanjautreputunama.

Budući da je razum potvrda stvarnosti u svim njezinim čimbenicima, nemožemoizbjećipitanjeporijeklarazlikekojanamsenametnula.Akoplodovikojevidimo,akosučovještvoiintenzitetživotatakvidaoznačujuprekidsasvimeštonasokružuje,ondasmosuočenisalternativom:ilisetiplodovimogupotpunoobjasniti osobitim sposobnostimaosobakoje ih svjedoče, ili, budući je riječoosobama poput nas, krhkima poput nas, koje griješe kao i mi, one ukazuju,otkrivajuneštoštonadilazinjihovesposobnosti,neštodrugoštodjelujeunjima(»Poplodusestablopoznaje«57).

Štojeto»neštodrugo«mojrazumnemožerećinidefinirati,ali–kažedonGiussani–»morampriznatida jeprisutno. [...]. Tuunutrapostoji jedandrugičimbenik,čimbenikkojiodlučujeoovojzajednici,odlučujeonekimrezultatimaovezajednice,onekimodjecimazajednice,kojisutakoiznenađujućida,ukolikonepriznampostojanjenečegadrugognebihmogaoobrazložitiiskustvo[kojejaživim];razumjenaimepotvrdastvarnosti,uključujućisvenjezinečimbenike«.58

NedavnomeiznenadioMikelAzermundi,prijateljkojinasjesreoprijedvijegodine.Sociolog,profesoruBaskiji,začuđensvimonimštovidionjebiotakopošten prema šoku izazvanom onim što je vidio da je proveo dvije godine

55Isto,str.81.56Isto,str.82-83.57Usp.L.Giussani,VerbumSplit2007,279.58L.Giussani,Sipuòviverecosì?(Moželisetakoživjeti?),Rizzoli,Milano2007,str.272.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

27

posjećujućisvenašešpanjolsjezajednice,praznike,karitativnadjela,škole,jerježeliorazumjeti.TojekaodanamAzurmendiponovnodajeonoštosamivišenevidimo. Kad je stigao na Encuentro Madrid, gledajući međusobni načinpostupanja, zajedništvo među nama, »neke odjeke te zajednice«, izjavio je:»Ovdje se nešto događa«. Ne može gledati sve to i ne priznati da u tomzajedništvu,načinumeđusobnogpostupanja,gledanjanadruge,zanimanjazasve,postojineštodrugoštoganavodidaizjavi(polazećiodonogaštomujebilorečenoprijepunovremena;onjenaimekaomladbiousjemeništu):»TojeOn.Samobožanskomožebitiporijeklosvegaovoga«.

Promjena čovjeka koje jeMikel, kao i svatkoodnas, sreo jenajveće čudo:»Čudo semože definirati kao događaj, nešto štomožemo iskusiti i čime Bogprisiljava čovjeka da obrati pozornost na njega i na vrijednosti koje mu želipriopćiti;Bogtakoupozoravačovjekanasvojustvarnost.Čudoje,dakle,sredstvokojim Bog na osjetan, vidljiv način nameće svoju prisutnost«. 59 Nije riječ onečemuštosmomiizmisliliištotrenutakkasnijenestane.

Upravopredčudom–čudomdrukčije,potpunijeljudskosti–navidjeloizlazinaš stav, pokreće se borba između otvorenosti i zatvorenosti, izmeđujednostavnog i zatvorenog duha. U toj borbi koje nasMisterij ne pošteđuje,slobodaočitujesvojupresudnuulogunaputuspoznaje,uotkrivanjustvarnostiinjezinasmisla. (»Akočovjekmorabitislobodanudostizanjusudbine injezinaispunjenja,ondaslobodamora„igrati“važnuulogu iunjezinuotkrivanju [...].Slobodadaklenije samovažnakaodosljednostživotananašemputukBogu,nego je važna i za otkrivanje Boga«).60U toj borbi često nazivamo »kritičkimstavom« ono što je zapravo stav predrasude (»što je čovjek već potajnoodlučio«61),bešćutnostkojanassprječavavidjeti.

Nagrada za one koji se pošteno upuste u tu borbu je priznanje Kristoveprisutnosti,bliskostsNjime.

Problem je, prijatelji, da se ne zaustavimo na pragu tog priznanja već dadođemodotočkegdjeprepoznamo»konačni izvor« togaštovidimo,štosmosreliištonasjeujedinilo.

»Rizikjedaživimotakovelikumilostkaoštojeovakuća[kaoovazajednica]uzimajućizdravozagotovozadnjikorak(„Da,da,sigurno!“)prihvaćajućizadnjikorak,priznajućizadnjikorakkojijezaKrista,alizapravoneživećiga[...]Možete59L.Giussani,ČemuCrkva,op.cit.,str.293.60L.Giussani,Religioznismisao,op.cit.,str.203.61Isto,str.205.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

28

biti ljubaznejednesdrugima,pozorne,zadovoljnedamožeteživjetiutakvomokružju [...].Možeteživjeti sveonopozitivnošto jeu toj zajednici,pa ipaksezaustavitinapraguistinskograzloga,istinskogčimbenikakojivasjeujedinio[...].Možeteživjetisvetonerazjašnjavajućisebikonačniizvor:tojekaodadođetenaprag:„a,da,tojeKrist,zaKristaje“.«Alireći:„ZajednosmojerpostojiKrist“,ganelivas,priznajetelito,osjećatelizahvalnost?«62

KristtolikovolinašuslobodudanamčakdopuštadaseudaljimoodNjega,čekajućidaslobodnootkrijemodajeOndrukčiji.VonBalthasarovakoopisujeBožjistavpremanama:»Tamogdječovjekodlučiostavitisamogasebe,napustitisvojuskučenost[...]tamorastemojekraljevstvo.Alibudućidaljuditoneradočine [...] jamoram s njima prelaziti široke i duge puteve, cijeli život, dok nedopustedaihistinauvjeri«.63

»Bogstrpljivočekadajakonačnopristanemdagavolim.Bogčekakaoprosjakkoji, uspravan, nepokretan, u tišini, stoji pred nekim tko ćemumožda datikomadkruha.VrijemejetoočekivanjeBogakojiprosjačinašuljubav.Zvijezde,brda,more,sveštonamgovoriovremenu,prenosinamBožjumolbu.PoniznostuočekivanjučininassličnimaBogu«,64kažeSimoneWeil.

PomislimonaGospukadjeanđeoostavio:tojekaodajeGospodinizašaosascenedaostaviprostoranjezinojslobodi.

Pomislimonaizgubljenogsinaprispodobeizevanđelja.Otacnijeravnodušanpremasinu.Naprotiv,upravojergavoliidobroznadajeonstvorenjekojemjedao život, dobro zna da sin može otkriti zadovoljstvo da je sin jedino krozslobodu.

Njemački katolički folozof FerdinandUlrichpiše, razmatrajući prispodobuoizgubljenomsinu:»Otacsvogsinanedrživezanoguzsebe[...].Onjedrugomeomogućioslobodujerdrugijedrugi,učiniogajeodgovornimbudućegrizikadapostaneonsâmuljubavi,polazećiodponoravlastiteslobode«.65

Kakootacpokazujesvojuljubavpremasinu?Jednostavno,puštadasinode«.Otacpuštasinadaodepoštujućinjegovuslobodu,jerseoslanjanasigurnostdasesinneudaljavaodnjegabezsvijestidajenjegovsin.Ulrichnastavlja:»Otacse,datakorečemo,spokojnopovlačiodvlastiteosobe,itočini,neprotivsebe,62L.Giussani,Affezioneedimora,op.cit.,str.361-362.»Gledamočudakaoslijepci,inevidećidajeineznatnoizbijanjecvijetastvorenoodtisućagalaksija«(C.Bobin,Lavitagrande,Animamundi,Otranto2018,str.41).63H.U.vonBalthasar,Ilcuoredelmondo(Srcesvijeta),JacaBook,Milano2006.Str.119.64S.Weil,Laconnaissancesurnaturelle(Natprirodnaspoznaja),Gallimard,Pariz1950,str.91.65F. UlrichGabe und Vergebung. Ein Beitrag zur biblischen Ontologie (Dono e Perdono. Doprinos biblijskojontologiji.Daripraštanje),Johannes,Freiburg2006,str.455.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

29

već za sina. Njegovo očinsko povlačenje, njegova tišina, je milosrđe njegovapraćenja.Tajsinokojemunamparabolagovori,jemilosrđeutjelovljenogaoca:daleko bez oca. Tu prispodobu razumijemo jedino ako Ga slušamo u duhumilosrđaipraštanja!Otacostaje,„odmarase“nasvomimanjuipuštasinadaode.Utojčinjenicidaostaje,utomprividnomne-djelovanjuonseočitujekaoslobodakoja„samimsvojimpostojanjem“svjedočiiprisutnaje«.66

Upravo u tom prostoru slobode u kojem ga otac ostavlja, izgubljeni sinprepoznajedajeotacdrukčiji,prepoznajeonajglasistinekojigapotaknedasevratikući.»Nouwenprimjećuje:»Postojistrahovitaprazninautomduhovnomočinstvu. Nikakva vlast, nikakav uspjeh, nikakva popularnost, nikakvo lakozadovoljstvo.Alitaistastrahovitaprazninatakođerjemjestoistinskeslobode.Tojemjesto„gdjesevišeništanemožeizgubiti“,gdjeljubavnezahtijevaništaigdjesenalaziistinskaduhovnasnaga«.67

Svojimstavomotacotkrivaistinskunaravoca.Pristupistinimogućjejedinouslobodi,rekaojeIIVatikanskiKoncil.68

Trebamopostatisvjesnivažnostionogaštojeušlounašživot,jeruprotivnomsmoosuđeni živjetiu strahuda će sve završiti uništavilu.AkoKristneuđeunabore našeg „ja“, onom očevidnošću koju je svatko od nas osjetio (jer smoovdje),živjetćemoustrahukaosvi,jer»akoKristnijeprisutnostsada–sada!,janemogu voljeti sebe sad, nemogu voljeti tebe sad. Ako Krist nije uskrsnuo,izgubljensamiakoimamsvenjegoveriječi,svanjegovaevanđelja.Stekstovimaevanđeljabih,ukrajnjojliniji,mogaopočinitisamoubojstvo(Giussaniseusuđujetoreći),alinesKristovomprisutnošću[jernijeriječsamoodogađajuizprošlosti],sprisutnošćuKristakojuprepoznajem,ne!69

Zaštose isplatibitiovdje,ovedane?Štodobivamotime?Svijestdanamsedogodiloneštoštomožepobijedititjeskobuistrahdaćesvezavršitiuništavilu.Onoštopobjeđujestrahnijerazmišljanje:»Sadćupokušatiuložitivećinapor«,onoštopobjeđujejesvijestonogaštosedogodilo,nečegaštonisiproizveoniti,nija:»Ljubiosamtevječnomljubavlju,smilovaosamsenadtvojimništavilom«.70Samotvojaprisutnostjetemeljnašega„ja“.

66Isto,str.452.457-458;našprijevod.»Pustiosimeodemikadsamhtioikadnisamhtio,alinisimepotjeraoodsebe«(GuillaumedeSaint-Thierry,Oraisonsméditative,oraisonIX,10,Cerf,Pariz1985,str.214)67H.J.M.Nouwen,L'abbracciobenedicente(Zagrljajkojiblagoslivlja)),Queriniana,Brescia2018,str.197.68Izjavaoreligioznojslobodi,DignitatisHumanae,1.2.69L.Giussani,Quieora(1984-1985),op.cit.,str.158.70Usp.Jer31,3.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

30

3. Potrebadaprovjerimo

»Tkoovdjedođezbogintuicijeilinejasnogosjećajanekevrijednosti,ipotomgasenepotiče,aonsamsenetrudiprovjeriti,prijeilikasnijećeotići«.71TodonGiussanijevoupozorenjestudentimavrijedizasvenas,beziznimke.»AkojeKristuistinuodgovornaživot,tosenanekinačinmora„vidjeti“.[...]Zatojegovoriomladima: „Moramo promatrati sve aktivnosti svog života, da bismo uspjelividjeti,konkretnoiskusiti,shvatitikakavodgovorpredstavljaKristovaprisutnostpotrebamanašegljudskogiskustvakojeseočitujuutimaktivnostima“«.72

Za vrijeme predstavljanja don Giussanija na kongresu Lugana uAmbrozijanskojbiblioteci,otacManzi,dekanteologijeVenegona,primijetioje:»MoglibismorećidajedonGiussani,dokjenapredovao,osobnonasljedujućiKristana„Božjemputu“–kakosuDjelaapostolskadefiniralakršćanstvo–onje,s jedne strane, provjeravao čini li ga iskustvoPetra,Andrije i drugih apostolaljudskijim, a s druge je pozivaomlade, bilo gdje da ih je sretao, u vlaku ili uškolskimklupamagimnazijeBerchet,daprelazetajputsnjime.DonGiussanijeotkrio kriterije autentičnosti njihovog „pokreta“ slijedeći Krista kroz iskustvovjerekojesvjedočeEvanđeljaicijelabiblija.Takojedošaodozaključkada,akojenjegovoiskustvostimsuputnicimatolikokorisnozanjihovuljudskostkaoštojebilozaPetra,Andrijuidrugeapostole,toznačidauskrsliKristnastavljabitiprisutanupovijestinadjelotvorannačin,kakobispasiočovječanstvoiunašemvremenu«.73

Crkvaneželidaljudiuznjupristanunekritično.Moramprovjeritiomogućavalimitoštosamsreodasesuočimsasvakomtamom,svakomsumnjom,svakimstrahom, svakom nesigurnošću. Kao što smomorali naučiti u školi zajednice,Crkvasenerugasnama,nevaranas.74

Tojeizazov.Shvaćatelisaddaudruženjenijedovoljno,nijedovoljnaovčara,nijedovoljnotražitiugodnamjestadavjerujemodaživimokaokršćani.Takosenećemoizvući.Onikojivamtopredlažunevolevas.Isusnijeučenikezatvoriouovčaru, već im je predao metodu kojom mogu izazvati svijet, provjeravajući

71L.Giussani,Certidialcunegrandicose(1979-1981)(Sigurniunekevelikestvari),Bur,Milan2007,str.158.72L.Giussani,Un'avvenimentodivita,cioèunastoria(Događajživota,tojestpovijest),C.Martino,EDIT-IlSabato,Roma1993,str.341.73F.Manzi,»PuntodivistadiunbiblistasugliAttidelConvegnodellaFTL:„Giussani:ilpensierosorgivo“,RivistateologicadiLugano,(Gledištejednogegzegete,Spisikongresa;IzvornaGiussanijevamisao)annoXXIV,1/2019,str.200.74L.Giussani,ČemuCrkva,op.cit.,str.273.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

31

Njegovo obećanje: »Ako ostaneš povezan sa mnom vidjet ćeš da živišneusporedivoboljenegonabilokojidruginačin«.75

Jednaosobamipiše:»Štoodolijevašokuvremena?Čestosammisliladajetopitanjerezultatlatentnedepresije,cinizmakojinapreduje,iliusvakomslučajupomanjkanjavjere.Međutim,zadnjevrijemesampostalasvjesnadanijetako.Nije pitanje depresije, jer moje pitanje se vremenom promijenilo, postalo jeneodvojivo odmog odnosa i svakodnevnog dijaloga s Njime, tako da sam senekolikoputaiznenadilagovorećisebi:„KakoTiKristeodolijevaššokuvremena?Kakoodolijevašumombraku,uodnosusprijateljima, sdjecomkoja rastu,uizazovimasvakodnevnogživota,ustrahovimakojimemuče,ustvarimakojesumi se nekad sviđale a sadme ostavljaju ravnodušnom? Kako?“ Ti me uvijeknavodiš da nađem „druge, neočekivane stvari“ (to je stalna crta njegovaočitovanja)uspoređenosonimštobihjaočekivala,ištomepreporađa.UmomeježivotupostojaodugiperiodukojemjeKristbionekavrstaukrasnogpredmetakojem sam se mogla obratiti u slučaju potrebe, a sve ostalo sam moglakontrolirati sama. Ali sad sam, i bez posebnih poteškoća, postala potpunosvjesnadaono„bezmenenemožeteništa“uopćenijepretjerano.Usvakomslučaju, nakon što sam čula don Giussanija, koji nam je zaželio „postojanostputa“,mojmuž i ja smo,nakonmnogooklijevanja, odlučili danastavimoputsudjelujućiugestukaritative.Tojebiojedanodnajljepšihtrenutakanašegbraka,jerutojponovnojzajedničkojodlucidanastavimo,međunamajeponovnobioOn;natajanstveninačin,pristajućiuzodgojniprijedlogzajednicekojinaizglednije imao veze s našimbrakom, ponovno smo se našli zajedno, ujedinjeni naputu, kao što sevećdugovremenanijedogađalo.Kakavneočekivanipoklon!Gestkaritativebiojekaotsunamiumomživotu,jerjeodmahnavidjeloizniosavmojskučenistavpremaživotu«.

UpravotopreobilježivotaćevamomogućitidaprovjeriteistinuporukekojuvamCrkvadonosi,činjenicudaseonapredlažekaoproduljenjeKristaupovijesti.U iskustvupuninekoju jenemogućedoživjetidrugdječovjekprovjerava istinuonogaštoCrkvazasebekaže:»JasamTijeloKristovo,liceNjegoveprisutnostisad iovdje«.Takoćešmoći reći,prianjajućinasverazumnijinačinuzonošto

75»CrkvasIsusomponavljadamožebitipriznatakaovjerodostojnajerodgovaratemeljnimzahtjevimačovjekaunjihovomizvornomobliku.UpravotomisliIsusriječju[...]„stostruko“naovojzemlji[neonostrano].TojekaodatiCrkvagovori[...]:„samnomćešiskusitipuninuživotakakvunigdjenemožešnaći“.UpravosenaoštriciovogobećanjaCrkvasamastavljanakušnjunudećisesvimljudimakaoproduljenjeIsusaKrista«(L.Giussani,ČemuCrkva,op.cit.,str.274).©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

32

Crkvazasebekaže:»Kristjeovdje«.Dasedosegnetasigurnostpotrebnojedačovjekprihvatiživjetiunutarmjesta

prekokojegagadosižeživotCrkve,jerCrkva»ježivotimorapružitiživot«.Tojerazlogzbogkojegasmoodlučilidoćiovdjezavikend,dabismouroniliutajživot.Naime,nastavljadonGiussani,»čovjeksenemožeupustitiutakovažnuprovjerubez zalaganja cijelim životom«. Zato, »ako Crkva ne smije varati, ne smije ničovjek[svatkoodnas]«.76

Vrijemejepresudnozatuprovjeru,dabiprednašimočimaizašlonavidjeloštojetorazličitoukršćanstvuištodoistaodolijevašokuvremena,okolnostima,izazovima irazočaranjima.Nemojmosebojati:akosmopoštenisazahtjevimasrca,shvatimodaihnemožemoumanjitinimanipulirati,tedaoniimajumoćdarazotkrijusvakogidolakojegasmomiizgradili!Vrijemeiusporedbasasrcemsudovoljnidavidimošto je istina, jer jedinoonošto je istinito trajeuvremenu.Istina,kaoštosviznamo,imajedinstveniglasitrajeuvremenu.Zaštotraje?Jer,kaoštosmonapočetkurekli,odgovarazahtjevimasrca.Sveštoidoliobećavajune traje, jer neodgovara srcu, »usta imaju a ne govore«, govorili su izraelskiproroci.77Idolinisuništa,nemajutemelja;nakonjednogtrenutkapffff,iščeznu.

Zasiguranputimamonaraspolaganjusredstvakojanemožemosvestinasebeisvojumanipulaciju.Tojeborbakojusvatkoodnastrebavoditisasamimsobom.

Kaozaključak,dokazprovjereprijedlogakojinampokretneprestanoupućujeikojiomogućujedasenevratimonaA,nakonštosmodoživjeliiskustvoB.

»Na vrlo konkretan način živim iskustvo konačnog sazrijevanja vjere. Upokretusamtridesetčetirigodine,aliuovozadnjevrijememijedatamilostdavidimpromjenusvijestikojuimamovjeri.Shvatilasamnesrazmjerkojipostojiizmeđuonogaštosamprimilaimojeljudskosti.Dugosamživjelasgnostičkimumišljanjemdarazumijem,itrudilasamse–napelagijanskinačin–primijenitiono što sam vjerovala da sam razumjela. Danas mi se čini da je sve novo.Otkrivam da je moj stav potpuno drukčiji od onoga koji sam imala kad samupoznalapokret.Svakamestvargane.Riječikojesambezbrojputapročitalaikojesumiizazivaleintelektualnozadovoljstvo,alinimalonisumijenjalemojstav,sad me ostavljaju razoružanu. Shvatila sam da sam Giussanija slijedilaapstraktno, ne riskirajući konkretno razum i srce. Počinjem shvaćati što značiprivrženirazum,privrženostnjegovojosobi,istoganjegovimriječima.Giussani

76L.Giussani,ČemuCrkva,op.cit.,str.276.77Ps115,5.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotajutro

33

jeprestaobitinetko izvanmoje ljudskost,postao jenetkotko jesudi iznutra.Počelomiseotkrivatistvarnoznačenjeonogaštosamnaučilaskoronapametopoglavljima 1,2,3,5,10 Religioznog smisla. Oduševljena sam jer postajem kaodijete,otkrivamdaimamjošpunotoganaučiti,nedanakupimznanje,većda„intenzivnoživimstvarnost“.

ŠtovišeunašemodnosusasvimokolnostimaosobnoprovjeravamodajeKristu stanju promijeniti naš život (»Tko me slijedi imat će stostruko ovdje«) ipreporoditi ga, to razumnije postaje naše priznanjeNjegoveprisutnosti, naše„da“NjemuikonkretnomoblikukojijeOnizabraodanasosvoji:pokretu.

Provjera je dakle veliki put osobne vjere, sazrijevanja sigurnosti Kristoveprisutnostiunašemživotu.

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

34

Subota13travnja,popodne

Naulaskuiizlasku:WolfgangAmedeusMozart,koncertzaklaviriorkestarinDmolu,br.20,K466

KlaraHaskil,klavirIgorMarkevitch–OrchestredesConcertsLamoureux

TrioizPraga„Spirto Gentil“ br. 32, Philips

DRUGA MEDITACIJA Julián Carrón

»Ovojepobjedakojapobijedisvijet:vjeranaša«(1Iv5,4)

Prvikorakkoji smo jutrosučinilibio je»daustanovimo«da»među ljudimapostojidrukčijiodnos,pristojnijeiiskrenijeozračje,novostživotakojumnogiodnasprimjećujuokonasikojusunamstranicedjelaČemuCrkvapomogleshvatiti.Tojejednaodstvarikojemenajvišetaknudokputujemposvijetukakobihsreozajednice pokreta. U najizgubljenijim mjestima ima jednostavnih osoba –diskretnihkoje skoronitkonepozna–koje živećiprekrasno iskustvoosjećajuneizrecivuzahvalnost;unajrazličitijimsituacijamapunodramatičnijimnegolimimožemo zamisliti,mnogi počinju živjeti iskustvonovosti; život dobiva snagu ipuninu,onisenarazličitnačinsuočavajusokolnostimauključujućiipoteškoće.

Tojemogućebilogdjeizabilokoga.Tomesvakiputostavibezdaha.SlušajteštopričaAlionaizKaragande:

Srelasampokret1997kadjeuškoludošaooracEdoardo,danamzavriejmečasapovijestigovorioItaliji.Rodiloseprijateljstvo,dolaziojekodnasnavečeru,jakonasjedirnuoinakonnekolikovremenanasjepozvaonaferije.Minikadanismovidjeliništaslično,tonasjeosvojilo.Počelismopohađatiškoluzajednice,srelismonoveprijatelje,nastavilismosudjelovatinaferijama.Potomsamseseupisalanauniverzitet,inakondvijegodineprivukaome(zgrabiome)studentskiživotinapustilasamzajednicu,jer[obratitepozornostnaovajdio]misečinilodasamusvomživotuvećdobilavjeru,istogamoguićisamaucrkvu.Činilomisedamizajednicavišenepomaže.Udalasamse,rodilasamdvijecurice.Kadserodilamlađa,starijojsunašlijednurijetkubolest.Tojezameneočitobilavelikakušnja. Počela sam ponovno tražiti smisao, osjećala sam da odnos s mojim

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

Subotapopodne

35

mužem,skćerimanijeonošto jebio,činilomise ježivotpostaoslijepaulica,uvijekmijeneštonedostajalo.Nakonsedamgodinamojamlađekćerjekrenulauškolu.Ispredškolesamsrelabivšuprofesoricukojajesrelapokretzajednosamnom.Razgovarajućisnjompitalasam je:„Postoji li jošškolazajednice i sveostalo?“,moždanadajućsenečemu.Odgovorilami je: „Sigurno! Još smotu“.Potommejepogledalaiupitalakakosam.Kadsamjojispričalaomojojstarijojkćerireklamje:„Takvodijetetrebapunoljubavi.Dođitenapraznikesnama“.Natimpraznicimasamvidjelaosobekojesamupoznalaprijepunogodina,vidjelasamkakožive,njihoveočisubileispunjeneradošću,obiteljisubilezadovoljnesvoijm životom. Shvaćala sam da sam zatvorena, da je moj život trka[utemeljena], na sebi, bez smisla. Ponovno sam osjetila da me obuzimaoduševljenje.Odtadajeprošlopetgodinaijošosjećamdajetojedinomjestogdjeuistinuživim,gdjesamjaja,gdjemoguvoljetisvojukćerkaoštosamuvijekželjela,gdjemoguvoljetisvogamužaonakvogkakavjest.Ništadrugonemožeodgovoritinamojapitanja,samoKrist.Školazajedniceičinkaritativevraćajumesebi«.

Štojeomogućilotajdrukčijinačinživota?Onoštogajeomogućilo–odgovoritćuukazujućinačimbenikkojijeneposrednonajočitiji–jeosobnosudjelovanjeuprijedlogupokreta,tojestCrkveonakvekakvanasjeuvjerljivodosegla,bilajevjernost tom prijedlogu. Onaj tko je prihvatio da život koji nam Crkva prekopokretapredlaže,uđeunjegovživot,iskusiojenovostkojumožemoustanovitiikojaseširi,ičijebrojneznakovevidimo.Uživotuništanijeautomatski,jošmanjeukršćanstvu.Zatojemogućudauistojzajednicipostojenekikojiprijedlogshvateozbiljnoiostajumuvjerni,idrugikojiostajuravnodušni.

Alitoobnavljapitanjekojejenaslovovihvježaba:štoodolijevašokuvremena?Štojepuninaživotainovostkojusmoiskusiliočitija,tojeakutnijepitanje:kakotapromjenamožetrajati?

1. Problemtrajanja

Kakotajpogledkojiosjećamonasebiikojinasispunjaradošću,postajenaš?Kako ta ljepota postajemoja? I kako to što doživljavam uronjen u kršćanskuzajednicumožedosegnutisve,alibašsveaspekteživota?

Imamo sreću: don Giussani se prijemnogo godina suočio s istim pitanjem(»Štotraje?«)uodređenomtrenutkustudentskogiskustva,istoganason,korakpokorakmožepratiti,kakobismoodgovorlinahitnupotrebukojusmoosjetili

© 2

019

Frat

erni

tà d

i Com

unio

ne e

Lib

eraz

ione

VježbeBratstva

36

ovedane.Postojisamojedanput–kažedonGiussani–samojedan:budućidajevjernostprijedlogudoveladotepromjene,potrebnojebitivjeran,»nastavitibitivjeran!«78

Ali tupočinjenašapoteškoća, jerunamase javlja(iskrsava)moralizamkojiobilježavamentalitetukojemsmouronjeni.Postoji,naimenačinshvaćanjatevjernostikojejeistokaovećineljudiokonas,zakojeje–upozoravadonGiussani–»tavjernostpotpunoprepuštenavašojetičkojsposobnosti«.Unapastismodavjernosttumačimonamoralističkiivoluntarističkinačin.Sklonismosvečitatiuokviru „sposobnosti“, kao da kažemo: iznenadili smo izvjesnu novost života,doživjeli smoneočekivanupromjenu, sadsemoramopotruditida to traje,danastaviidajeostvarimosvugdje.Pomislite,–nastavljaGiussani–naprijetećudosadu ponavljanja koja proizlazi iz činjenice da stalno moramo ponavljati:„Potrebnojedaseodnosimeđunamapromijene,potrebnojedaovepraznikepostupamojednisdrugimaspoštovanjem,potrebnojedasevolimokaobraća,potrebnojedabudemoiskreniprijatelji,potrebnojepoštovatired...“Potrebnoje!«Prematome,pitanje»kakonastaviti«shvaćasekao»fenomennaporanaševolje«79,kaodajedovoljnoneprestanoupozoravatikakobismospriječilidušidapoklekne, da sačuva moral grupe na određenoj razini, kao da mi, svojimnagovorimaiopomenama,možemopotaknutionoštoželimo.

»Ali,Giussaninastavlja, nevjerujemdasamzloslutnapticailipesimist,kadpredviđajući da će, s vremenom, ponavljanje izazvati opadanje vaše pažnje,gubljenje oduševljenja, jer samo novost izaziva oduševljenje«. 80 A novost jeistina,božanskokojeseočituje,privlačećiipokrečućinašuosobu.

Trajanjepromjenenemožeproizaćiiznaševolje,jersviodpočetkaznamodanaštrudnijeustanjutrajati.»Najzad,našavolja,naštrud,našaetikaneizbježnoostajuvrlokrhki«.81Nadasveudruštvukojegovoriupravosuprotnoodonogaštomipredlažemoinastojimoživjeti.

Tonemožemosebisakriti.»Tanašaunutarnjaslabostkojajeusamojnašojnaravi, razlog je da postajemo kao listovi prepušteni vjetru, drugim riječimopostajemolakežrtvevlasti,svjetovne,društveneiligrađanske.Pokušajtesamozamislitidasestalnosuprotstavljatementalitetukojinasokružuje,mentalitetukoji određuje put i oblik univerzitetske karijere ili profesije,mentalitetu vaše

78L.Giussani,Quieora(Sadiovdje)(1984-1985,op.cit.,str.55.79Isto.80Isto,str.56.81Isto.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotapopodne

37

kućeoonomeštotrebaučiniti,sveopćemmentalitetu!Suprotstavljatisetome!Nesamosvjetovnojvećicrkvenojvlasti;kadbinašeiskustvobilobojkotirano,sputavano,pobijanoodsameCrkve,snaganašegprianjanja,našakreativnostbioslabila, sve bi postajalo sve skučenije, i lako je predvidjeti da bismo bilinesposobnidaseefikasnosuprotstavimo.Aliodređenoiskustvopostajepovijestkadganijednavlastnemožezaustaviti«.82Tojezanasdanasjošočitijenegoštojebiloprijenekolikodecenija.

Pozivnavjernostnijedakle»pozivneposrednoodređennadomsnagomvaševolje,nepočivanavašojetici«.83

Ali, ako ne počiva na snazi naše volje, na čemu se temelji vjernost? Daodgovorimo na to pitanjemoramo se prije svega zapitati: kako je kršćanstvopostalopovijest?Odgovornatopitanjesadržinaimesvunovost,njegoviznimnikarakter,kojegmoramopostatisvjesnijiikojijetemeljvjernosti.

2. »PreuzetnostKristadajesuvremenupovijesti«

Štojeomogućilodapočetakkojisuučenicidoživjelinastaviupovijesti?Jelikršćanstvo nastavilo u povijesti, je li postalo povijest zahvaljujući snazi voljeprvih?Jesulionibilitakojakidasumoglizajamčititrajnostpočetka?Ionisubilipritisnuti o zid propašću svega, čak i Onoga koji je u njima probudio tolikooduševljenje. Doista, nakon njegove smrti učenici su se vratili kući govoreći:»Nadalismosedajekonačnodošaoonajkojijemogaoispunitiobećanjekojenamjedatokadsmogasreli,onoobećanjekoje jeodgovaralona iščekivanjesrca: ali sad je sve svršeno«.84A kad su neke žene otrčale apostolima da imnavijestedajeuskrsnuo,nekisupomislili:»Sãoloucas«,kaoštopjesmagovori,85ludesu,idoistadvojicaučenikaEmausavraćajusekućirazočarani.

Ali,akonijebionjihovtrud(postatisvjestantogavećjeoslobođenje),njihovpokušajorganizacije, što jeomogućilonastavljanjepočetnog fenomena?Kakoobjasnitinjegovotrajanje?

To jepitanježivoupovjesničarima i svimaonimakoji sepribliže izvješćimaEvanđelja. Čitajući tekstove Evanđelja koji nisu ništa prešutjeli o smetenostiapostola,nalazimosepredsljedećimparadoksom:svinjegovisuganapustili ipobjegli,alinakonnekolikodananalazimoihponovnoujedinjene,oduševljene,

82Isto,str.56-57.83Isto,str.58.84Usp.Lk,13-35.85Barconegro,glazba:CacoVelhoiPiratini,tekst:D.Mourão-Ferreira.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

VježbeBratstva

38

spremnenasve:toječinjenicakojupovjesničarinikakonemoguobjasniti.Ali,tapromjenamora imatinekoobjašnjenje!Takoseutječu istoj riječikojusmokoristiliovedane:moralosedogoditi»nešto«,daizgubljene,razočaraneosobekoje su se vratile kućama skeptične, jer se obećanje nije ispunilo, ponovnonalazimozajedno,oduševljene,spremnenasve,puneenergije

ČakiStrauss,racionalističkipovjesničar,kojiniječepovijesnostEvanđelja,dabi objasnio radikalnu promjenu učenika, prisiljen je priznati da se dogodilo»nešto«;lažkojubiučeniciizmislilinebimoglanazadovoljavajućinačinobjasnitištoimsedogodiloutakokratkomvremenu.»Lažkojubiapostoliizmislilinebibila mogla nadahnuti hrabrost da tako postojano, usred velikih opasnosti,navještaju Isusovo uskrsnuće. S razlogom još i danas apologeti kršćanstvainzistirajunatomedase,golemarevolucijakojasedogodilauduhuapostola,odnajdubljegobeshrabrenja(malodušnosti),odgubitkasvakenadeutrenutkuIsusovesmrti,dovjereioduševljenjakojimsunavještaliMesijuzaPedesetnicu,ne bimogla objasniti da se umeđuvremenu [to jest nekoliko tjedana nakonnjegova razapinjanja na križ] nije dogodilo nešto izvanredno, vrlo utješno,osobitoneštoštoihjeuvjerilouuskrsnućeraspetogaIsusa«.86

Kršćanstvojepostalopovijest,povijestkojajedošladomene,dotebezbogonogaštosedogodilonekolikodananakonrazapinjanjanakriž.Štojeomogućilodapostanepovijest?Činjenicadasebožanskoočitovalos jošvećomsnagom:jedinirazlogkojijeomogućiotajpreokretinastavljanjeuvremenubiojedasugavidjeliživoga.»”Kristjeuskrsnuo”značidajeKristgospodarvremena,Onjegospodinvremena,pobjeđujevrijeme«.87

Kristjeprisutansad!Tojeonoštojeukršćanstvuiznimno,onopočemujeKristdrukčijaprisutnostodbilokojegdrugoglikapanteonareligija.»Iznimnojeu činjenicidaKrist imapretenzijuda je suvremenupovijesti«.88Suvremenostkojunijednavlastovogasvijetanijemoglaspriječiti,takoda jedošla idonas.Onanikadanećebitizaustavljena,nikada,nikakvomvlasti.

Onda je vjernost vjernostuskrslomKristu.Ono štoomogućuje trajanje, štoodolijevašokuvremena,nismomisasvojimsposobnostima,većjetanovost-Njegovaprisutnost,Njegovaprisutnostkojasedogađasad,Prisutnostsada-kojajeušlaunašživot,kojusmovidjelikakosestalnoponovnopojavljuje,kojune

86D.F.Strauss,LavitadiGesùoEsamecriticodellasuastoria(IsusovživotiliKritičkiosvrtnanjegovupovijest),LaVitaFelice,Milano2014,str.1395-1396.87L.Giussani,Quieora(1984-1985),op.cit.,str.63.88Isto,str.64.©

201

9 Fr

ater

nità

di C

omun

ione

e L

iber

azio

ne

Subotapopodne

39

možemoistrgnutiiznas;nemogujeistrgnutiizmene,izmojepovijesti;mogaobihiotićialičakiondabihjeodniosasobom.To»nešto«štosupovjesničarikaoStrausspriznavali(čakineprihvaćajući,ajošmanjepristajućiuznjega)nijeništadrugodolidogađajuskrslogKrista.Vjernostokojojgovorimovjernostjetomeštosedogodilo.

»Iskustvopuninekoju suupoznali prviučenicimoglobi seodbaciti daleko,osjećajućiga,smelankolijominostalgijom,sličnimdrugimiskustvima,nadrugimpodručjima,udrugimtrenucimapovijesti.Ali iznimno[...]kaoštokažeEliotudjeluČetirikvarteta,točkasjecištaonogaštonemavremenasvremenomnalazisetamogdjeizazvanapromjenatraje,traje,tamogdjepostajetrajna(“trajna”znači druga stvarnost, drugi oblik stvarnosti, jer trajanje je temelj stvarnosti,drugastvarnost),drugimriječimatamogdjepostajepovijest.Onoštojeiznimnojestdapromjenatraje,dapostajepovijest«.89

Trajanje promjene - početak koji postaje povijest - sigurno podrazumijevamojuvjernost,alionajedata,izazvananečimštonisamja,tojestPrisutnošćukojadominirapoviješću,kojajepobijedilavrijemeiprostor,kojajeovdjesada.»On je ovdje. / Ovdje je kao prvi dan«.90Događa se sad. Postoji »nešto štoprethodi«mojojvjernosti,štotražiipodržavamojuvjernost:Onkojisedogađasad.

»Prijegodinudanasamsenalazilautrenutkuvelikekušnje,osjećalasamseloše, ali nastojala sam ostati povezana s nekolicinom prijatelja koji se nisuraspršili, koji se nisu bojali. Jedan dan kadmi je bilo jako loše, potražila samjednogodnjih.Rekaomije:“NašeprijateljstvojesvetojerotvarapitanjanakojajedinoDrugimožeodgovoriti”.Nekolikotjedananakontoga,zavrijemevečeresprijateljicom,doksamplakala,onamepogledalaiiznenadaupitala:“Ti,tkositi?” Onda sam pomislila: Ono što mi daje odgovor nisu riječi, krš