Vjekoslav Klaić - POVIJEST HRVATA 3 - svezak drugi - dio drugi - 1409-1457

m: "'\

Prof.Vjekoslav Klmc

mtffmmmm

l\

•IJX

ns. /cj- •« <^»- -*> <:

»A«^^ •A»^^»^.^^ •A* "Af '^^ •-*-• • ^• -jV' -j^' '*•

J^l-S^t.^ !.s^l^.t^^^x^.t^x^.t8i.: ^

<:

f^

«S

^^î8t:ii:sit^*ij*^^^« m*m-

«s

i*î»^m ,t.si,t SI t SI« «i ^^« SI ^^ ^ "" ^'^

<.t^t SI isi s^.t.si. SI iî$}i tsi*m t^:?i^ ^ m 1 m mJisi :.si : SI si.tsi1 si rsi:« rsi t si t sn ^^m >m * m -

^^''

'.:siisi:( , i*si*»i«it«itsitsi:si*i8i*^*«ii*#^

asi^si-isi^si * SI SI « » «. SIiSI tSI isi : SI : SI : SI J $;

I4SI SI SI * Sll* .SI SI SI « «..« SI tSllSltSllSI ^

•i- V <;.:> \- ^ > : ^..>f' «V> -v- -V-

{2

l|f^f$f*<tî|f'^

:s?

V^:-^

f$f +^ + i0t + i|^*5tf*i$^^^*^

»J;

:>

4|f 4^ 4|f <»^ 4$f 4 5$^ 4^ f$f <$ ^

lA

*> ^ <§

;!f;/.

^^

<^> ^ t^t " tj'^ *• t0f ^ "*t*"^ iî "^ 1$^ i$f "^ * f$f ^ f|^ + f0f i|^ i$f *^

^9/. .;

t*> ^ -^S^" t?t * ^$> ^ fit *^ * i$f i^ ^ i^ j^ t^ ^^^ ^^ ^ f3i

.-^J;

^>

§g^5f$-^g$

PiV.

A^>;

^Y?

5^$

TV

.A:

5> ffî$^*f$f*i|tî^*^*^

<|tî|f*i|^*^^t$f^t|fî|t*i$f*i$^*^*5$^

^- 2> ^ •«> -A

^^>;^s«

<0f f ^^ : f^t * l|^ * 1$f ^ * t^t ^ 10f + tlf *^

Vryf

^'t^

1^

\

.

> ¥

^1"^ '^ '^ iif "^"^ "^ iff ^

m m :^

^^ "^ *S^ t 58^ 5tjV : JtS

?lif * >8« t Si?

^^^* $?^

* illf t^ >f$ * Sle

^ iC* ^- i5t ^'i*^ f^ ^' iC* * ftf ii^ i$f i0f * fit '^ tj> » fif -'' i$> fSf tl

f|f-V^<^4>4^4^4|^4-4$f4<4|^^

$gt^lJti^ti8^ri^

xle it: "^ 51$ "*>e?e "^ >i*

^î8<î8f^^^^

t^t«^$55-=:i^

jK # jft i8f tj8?

^^^^^«t«t«J

^^^^^îi^

i$f*i$t^^*i|^*i$f'

tjl

fe t >t* * $$ t 5«

•^* 31?

4 ^^|f r ;|f

^*^

s^ * # * î^*^ * -^ 1 5^

r^^^*i^'^f$f*i$f*f$f*i$t*i|fî$t'^f0t*f$f

*#*i85*(^$?^*

#* ^ .. ^l^^

^'^f$t'^f0tî$f'î$f^f$^^

5t* t sw<f t ykK tflfî$^^f$fî|f^^'î$^^fttî(t^f(f'î$tî|f^

^SJt®*^*

;«^

*i

il-^

*

Sf4^4>i^44^4>4|^4^44|^44^'4^4>4|f4i^

t^$tiRtS^t«ti8.ti{ijf*fjfî<f^f|f^f)f*ij>^f$f*i|f*5(f*^^^^

i8^t(8e*SftflJti8tSift , ij> fif 1$^ f^ i$^ f$f lit i(f i|> i^t

iStJStSRtJIftiftts^

POVJEST HrVATA

POVJEST HrVATA

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOUECA.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,UVNI REDOV. PROFESOR OBCX POVJESTKICE NA KR. SVEUCJUSTU TtiAKiX J«StPA I.

SVEZAK DRU6I: DIO DRUGI

TAEÊ doba: vlaoanjb kraukva iz raznih poRoniCA (tm.-tati^).

OKOOA KWtOA : OD OOBITKA VAUUCUm 00 lUTUS EOMVlMft lUM -umx

SA 77 ILUSTRACIJA.

-JIC- -

NAORADILA „MATICA HRVATSKA-IZ ZAKIJÔe OROFA IVANA NBP. DRAAKOVICA ZA OOO. iSOO.

•Nf

I9OI.

nSAK I NAKLADA KNJOaKK LAV HAkTMA. hKUTSCH), ZAGREQ.

603531i.z.ss

S A D R 2 A J.

V. Hrvatsko kraljevstvo u

XIV. stoljecu 11301— 1409). . . I

Tcritori tine protnienc 3

N«£in vladanja. Hercezi i bant ..... 5

Uprava, upravnc oblasti i oblaslnici ^ . . . 12

^.itelji po narodnosti i po ataleiima ... ib

Sudjenje i praTo "9

Vojtka i moinarici 23

Dade i porcxi . a<>

Vjera i crkva 27

Knjilevnoit latinaka i slarenako-hrraltka ... 33

UmjetnoUi 3<>

Obrt i trjôvina ; proinetala ... 39

VI. Sigrismund kraljuje sam(1409.— 1437.1 4.}

Odnoai prema Tarcima, Boani 1 Srbiji (1409.—

I411.) 4>

SiKiamuntl prema Njemaiko), Anttriji I Poljakoj

(141 1.— 1413 );konKrefu Uudimu (lipnja 141a) 49

Priri'rat a Mieldtna 1411.-1413 S'

Pad hercega Hrvoja Vukiirfa. 1413.— 1415; pnrc

proralc Tijr*ka u HrvaUka I4I4. 1415 66

Sigiainund u lu<ljmi, 1412. veljafe 1419*1 hr*

vaUko kraljcvktvM ta njeôv* uhivai)|a 77

DruRi rat a .MIclciina 141S - 1410 ,gubitak

Trogira, Spljcia I jairnh otoka .... •'*'»

Rat a Turcima. 1410 9^

Knes Ir»ni4 Nelipiii bori »e a Mlttcima \ Bmmhi,

1 42 1. 14:1.; kncioTi Krankapaai 1 Celjik'

kncxoTi, 1420 14:4 ''

Odnoai kralja Slgwrnunlu prrina U< »iii, Srbiji 1

laieima, 1420 \\zs 107

Banoranje kiieaa Niko'e Franka^^na, 1436.

—

1433 ; ainoTi knet« Nikole tij

Sigiamand po drufri pnt a tndj ni {tTibanj 1430.

— liatopada 1414.); krunjen xa cara Rin*

{31. 8»ibnja 1433); borari na crkTenom «••

bora u Baaela (il. atadenojfa I43.1* — *'

avibnja 1434) "*

Uft«rako i hr»attko kraJjeraiTo sa kraljeva bo

ravka u tudjini 1450.-1434-; ^%^r%V\ aabor

god 143s '"

Ban Matko Talorac i brada n:eKoni (1435>: P*«*

bana i kneia Ivan* (AnU) Frankapana (1436.) l-'q

Boma I Srbija godina 1438— 1436.; poaljednji

rat a Turciina, I437 U4Smrt kralja Sigiainunda 9 pto»inca 14J7. . . M»

VII. Albrecht Austrljskl. Vla-

dislav I. VarnenClk I Ladl-

slav Postumus. (1437 -mstV • HSAlbrecht Au.trijikl (1437.-1439) HTUganrid Mbor « svibqim 1439 *$)

Pad Smederefa ay. kolo»os« U39 J «»< *«*J»

Albrechta 37 Hatopada 1439- . .• K7

lUratako kralj«»»tTo godina 143*- * «4J9 • • *WKiiwbel* i Vlad'alav I. Vaintneilt. I440.--I444* ><*

Prv» podMda Beograda 1440 ... ITS

Gradiantki rat « Ugarriioj I Hr»»lA©j 1446 -1142.; aintt kraîot EUMbcla 19. |W«iiM»

•44^ »'«»

VUdt.'jv I VitrnciivSk vUdkWMB, 1443.— i444-i

,.t.>v> . \ bjcdt lto4 Nlia i Kvao-

nee. poraa ko.i v.rn« (lO. at«4tflOg» 1444)- «**

llifatako kr»IJ«f«t»o god«n» I44« - »4«4 •^»

iAdbtov PoMum**. i444.-i4$7 »*»<

Rat n« celjtke koeiove ^"ridrik* i Ulrilca u tr»Y-

nja i «Tibn)« 1446 -09

Iran Hanjad kao gaberaator Ugartke, 1446 —I4S3 213

Boj na KosoTd 18.— ao. lUtopada 1448.J

po-

aljedice ujegove; roir • despotom i Turcima

I4S» 219

Nutarnje prilike a Ugankoj; borbe Wanom

Jiakrom, 1449.— I4S3 233

Oalobodjenje kralja Ladialara Pottatna od skr-

bniitva, 4. rnjna 1452 335

Hrvatsko kraljevatro god 1446. —1452.; amrt

ban^ Petra Talovca 1453 244

Pad Carigrada 29. BTibnja 1453 252

Ulrik Celjaki i Ivan Han{ad I453— 1455-; borbe

sa banija u Hrratikoj 1453— 1456. . . . 250

Drnga podMda Beograda 1456.; amrt Wana

Hanjada II. koloTosa 1456., Uirika Celjskoga

9. atudeooga 1456. i deapota Gjurgja Bran-

koTida 34. proainca I456 275

Pogibija LtdUlava ilunjada 16. oiajka I457.

;

amrt kralja I^diilaTa Pottuma 23. ttadenoga

X4S7 288

Prilozi I

I. Prilog. Izvori i pomagala aa povjeit Hrrata

u tre(fe doba I

It. Prilog Tr«n»kripcija itpravft VI

"î^^

SLIKE I IZPRAVE.

I

Omamcnat t rake tr. Simana a Zadni ... 3

Stttp t rake ct. Simana a Zadni 4

Prodelje prTO(;a reda (etaie) ivonika fctolne crktrc

T. Dnjma a Spljeta 5

Pnri red srooika tr. nujma u Spljeto. (S jojjo-

Mpadne strane) , . . .

Proielje prroâ reda zrontka za edno • por-

talom ttolne crkve it. Dnjma n Spljeta . . 9

Zvonik tbome '^nekad atolne) crkve tr. LoTrioca

a Trogira 11

Hodnik (klanatro) aamoaUna Franje a Du-

brovnika I

J

Snimak Vrban«ko(^ (Krikoga) ctatata od go-

dine 1388 15

Kaaeta (capsa) av. JakoTa a ritnici atolne crkrc

•V. Stoiije (Anaatasije) u Zadra 17

Moîk (relikrijar) a crkvi »r. Marije n Z*dta. 19

Grobni apomentk (aarkofaj;! kod Doljne ZgoUt

bUca SatUke n Bcmti (I.) SI

Grobni spomenik (aarkofai;) kod D.>ljne Zgolde

bUn Stttuke a Bomni. (It.) aj

Grobni pomeoik (aarkofaK) kod Doljne Zfoit!*

' bliso Satiske a Bomi. (Ill ) 35

Groboi spooMiMk (Mrko&x) kod DoIjim ZcoI^

blittt Satiake • BomI (IV.) 37

Nagrobno kamcnjc kod Bileka a Hercefovink. Ji

Nagrobni kamen (aarkoCtg) na brda Paflorca 33

Miniatoma alika is rukopiaa (miaaU) katta No

raka (1368) ?5

Is miaala kneta Noraka <7

PeCat boaanakoga kralja Stjertana 0«toie 4 a

Sigimand kao rimaki car . SI

Gtb spljctakoKa nadbiakapa Dajma de (tidicibai. 53

PoTcIja kralja SigiamaiMla od a. tramja 1 398. $S

Povelja kralja Si|^manda od 18. Ibtopada 1 400 <Q

Orb na(eiaika tpljetskoga I.ovre IvanoTa de

Griaogonia (1418.)

Zapadna str«na tvrdinje (idaara) a Jajca

(Uh botantkih kraljcTa na (sagradjcnia) vra

tima trrdinje a Jajca

Stara (medTcdjal kala a varoii Jajca . . .

Kralj Sigaimand na crkTeoora aahmu u Kn«tnici

(CoBstantia)

Kralj .Sigtatnond a Parisa

Djaci Praikoga sveaiiUiU a XV atoljcâ . .

FtUt kraljice Barbate ...Pe^t Deodata StojanoTi(5a

Ivan îika is Trocnova

Peiat knesa Fridrtka Celjakoga

Peiat boaantkoga kralja Stj«(>ana Tvrtka 11.

TTrtkoTttfa

Golabac (podor) a Srbiji . .

Sutat kralja Sigiaaiaada, iadan a Plactttsi j. tre-

Ijate 143a

Kraniaanje kralja Sgiaaaanda sa rimdtoga cart.

Zakliaici aUvonakoga aabora od I. avibaja I4ja

Bdikt kralja Sfftemanda isdan S. tramja 1434

• Baatia

Franjetrac jakuv d« Mat«bt« . .

Rata* opratna odUtea BMkaStgiamand a omata Hmakoga car*

Kralj Albracht Aaatnjaki . .

Dakrtt kralja Albrtchla od a), svibiâ 1439.

VtUM paeat kralja Albrachu . .

Srabrtni i aUtni pânaal kralja Albrechi.

P»va^ Matka Talorea. bana kralitfina fialaaa

HMMija. HrTataka 1 6ia*« Stavonfje

Poiraija kraljtet WtmbtUt vd go<!

P*«at kraljiot KIlMbala .

Kralj Vladialav I. VarMii6k

/Jattta iaffiala Vladlalaaa I. Vanwne<k«

<»9

7«

73

77

79

81

83

85

9S

toi

105

107

III

117

IS I

1*3

117

I3S

•39

UiUf•5$

•S91^1

1*5

167

•7J

177

I7»

Srcbreni pjcneti VUdnl«va I. Vanwn^ka tSj

Peât VladisUvs I. Vtrneneikt tS?

Povelj* knija VladUUva I. Varoeniika iSo

Podpia kralja Vtadialava I Vamen(ika 105

SiUan Mcral II 1 99

l?an lUnjad (SibinjaDin janko) 20$

Pct*t Iraoa Hmiada ... 209

PtUt kocM Ulrik* Cel|«k(â 213

Podpia Ivana Viteu od Sredne ai5

Janj Kaatriotitf (Skenderbeg) . . . . . 211

I'e^t drapota Gjar|â Braokovi^ (Smederevca). 225

Salun Mibamed 11 231

Kralj I^diaUr i'oatamaa . 237

Zlatna forteto kralja I^dialava Fostumt . . . 241

Srebreni pjencsi LiditU?a Foatama .... 243

Pritor prigodom |>odtade Carif^da (1153.) 253

Podpis kneia Uirika Ce1jako|;a 259

NoTi grb Irana Hiinjada . . 361

Sv. Ivan Kapialran 269

Sv. Ivan Kapiktran. Slika aa irtvenika franje

Taike crkve u Iloku 276

Groboi ipomenik Irana Hmijada 281

Franjevaiki aamottan a crkvom u Iloku . . . 283

Dekret kralja Ladidava Poatuma od 2\. re\]»it

1457 287

Odiomak povclje kralja Ladialara Poatama . . 291

Magdalena, kd francuxkoga kralia Karia Vll., a

caminica kralja l.AdiaIava Poitama . . . 293

^^ .^-^

TRECE DOBAVLADANJE KRALJEVA IZ RAZNIH PORODICA

(1301.— I5s6.)

DRUQA KNJIQA:

OD GUBITKA DALMACIJE DO MATIJE KORVINA

(1409.- ust).

HRVATSKO KRALJEVSTVOU XIV. STOLJECU.

(1301.- 1409/).

Tcritorijalne promjenc. — Naiin vUdftnjt. Merccgi i baai. — Uprara, opraToe oblaiti i oblastaki. — 2telji po

naiodnocti i po ttalriima. — Sndjenje i praTO. — Vojtka i moroarica. —> Dade i porcsi. — Vjcn i crkva. —KnjiieTQoat latioaka i alaTcntko-hrTataka. — Umj«tnotti. — Obrt i trgoTina; prometala.

^^^t'

^^;

Or—iin«l t raka n. amna* a Zarfr*.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U XIV. STOLJECU(1301.— X409.).

eritorijalne promjene. Prvi Aniuvinac Karlo Robert pri-

mio je hrvatsko kraljevstvo u onom obsegu, kako su ga drlali

posljednji Arpadovici u XIII. stoljedu. Od primorskili gradova

i otoka Dalmacije bill su tada u tudjoj (mletafkoj) vlasti gra-

dovi Zadar i Dubrovnik, zatim svi otoci od Krka na jug do

Kordule i Lastova. Za bana Mladina II. skloniSe te u mletadku

zaStitu joS gradovi Sibenik i Trogir (1322.), a nakon pada nje-

gova povcdoSe sc za primjcrom njihovim takodjcr gradovi Spljet (1327.)

i Nin (1329). Tako ostado^ uz Hrvatsku od primorskih gradova i

mjesta jedino Senj, koji je bio u nepoireJnoj vlasti Frankapana, zatim

Skradin i Omi$, kujima su gospodovali Bribirski knezovt od plen^na

Subid Mcdjutim i Skradin zapade poslijc (1356) ob<iinu niletadlai,

tako da je napokon hrvatsko kraljevitvo bilo gotovo sasvim potisnuto

od mora.

Dok su Mletiani obladali Primorjem, grabio je botantki ban

iupe i kotare u hrvatskom Zagorju. On je od Hnratske odkioao iupu

Imotu, Glamod (Dlamoe\ HIivno (Lijevno) i Dumno (DImno, Dumo),

a onda £itavo primorje (Krajinu ili staru Neretvu) od uUm Cetine do

til6i Neretve. Tako ie od Hrvatskc na jugu Gvozda ostalo samo ono, Ito au driali koe-

zovi NcUpicH (Knin i Cctina), knezovl Bribir ki Hnhir, Ostrovica, KlU I Omll), kneiovi

Kurjakoviei (Krbava), knezovi Dtsblavovi6 od plemcna Mogoro?id (Lika i PodgorjeX i

HRVATSKO KRAUKVSTVO U XIV. STOUE^.U.

napokon knezovi Frankapani (Senj, Modruê, Vinodol i Gacka). Ali vecina tih knezova

priznavala jc kraija Karla Roberta tck po imenu, tako da za pravo vlast kraljeva nije

mnogo dalje zahvatala na jug od Gvozda. Ostala mu jedino Slavonija od Drave du

Gvozda, all i tu preobladao je istom nakon iestokih borba sa Gisingovcima i Babonicima

Tck Ljudevitu Vclikomu podje za rukom, da obnovi kraljevsku vlast na jugu Gvozda,

i da prikupi sve obiasti, iupe i gradove, koji su nekad pripadali hrvatskomu kraljevstvu.

Najprije skudi Nelipide i ote im kraljevski i banski grad Knin (1345.). U isti mah pokori

Kurjakovide, a male zatim i Bribirske knezove, prinudivSi ih, da mu ustupe Ostrovicu (1347).

Iza toga otimaê bosanskomu banu ugrabijene hrvatske iupe

_^ (DIamod, HIivno, Imotu), a u isti mah prinudi ga, da mu ustupi

Humsku zemlju do Nerelve (1357.). Napokon slavnim mirom u

2Ladru (1358.) izradi kralj Ljudevit, da su mu Mletci morali ustu-

piti Sitavo hrvatsko-dalmatinsko primorje sa svima otocima podev

od polovice Kvarnerskoga zaljeva, pak na jug sve do Dra£a, tako

da je tada hivatskomu kraljevstvu pripao i Dubrovnik, a poslije i Kotor

Obseg hrvatskoga kraljevstva nije se od god. 1358. promijenio

do god. 1409. Pojedine iesti zapale bi, a to za duze ili krace vrijeme

protukralje Sigismundove (Stjepana Tvrtka, Stjepana DabiSu, Ladi-

slava Napuljca), ali su se vazda smatrale za dijelove hrvatskoga

kraljevstva, te su pomenuti vladari njima gospodovali kao nkraljevi

Dalmacije i Hrvatske*.

Hrvatsko se je kraljevstvo u XIV. stoljecu kao i prije dijelilo

poglavito na dvije upravne oblasti: na kraljevine Hrvatsku i Datma-

ciju, zatim na kraljevinu Slavoniju, koja se redovito zove »regnum«,

premda je nema u kraljevskom naslovu. Neko vrijeme pribrajala se

je hrvatskomu kraljevstvu i Huinska zemlja, narodito onaj dio, koji

je bosanski ban Stjepan Tvrtko morao 1357. ustupiti kralju Ljudevitu.

Kraljevina Hrvatska obuhvatala je u drugoj polovici XIV. sto-

lje<5a svu zemlju od Gvozda na jug do Neretve. Na zapadu dopirala

je na mnogim mjestima do mora, tako da je njoj pripadao neko

vrijeme (do 1365.) grad Rijeka, zatim Vinodol, grad Senj, Novigrad

na istoimenom moru, Skradin, OmiS i ditava Krajina (stara Neretva)

od u§da Cetine do uSda Neretve. Na iztoku bile su joj skrajnje iupe

Pset, Dlamo£, HIivno, Imota i Dumno (Duvno); od Slavonije raz-

stavljao ju je donekle Gvozd, a onda rijeka Una s Uncem, tako da

je grad Bihad bio jo§ u Slavoniji, dok su gradovi Rmanj i Unacbili u Hrvatskoj. Kraljevina Dalmacija, koja se vazda spominje uz

Hrvatsku kao sastavni dio njezin, obuhvatala je tada ne samo sve

gradove byzantske Dalmacije (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Spljet,

Dubrovnik i Kotor) sa njihovim kotarima, nego i viSe prvotno

hrvatskih gradova, kao Nin i Sibenik, zatim velike juine otoke Brad,

Hvar i Kordulu, koji su izprva pripadali kneievini Neretvi, a poslije

Hrvatsko). Dalmaciji pribrajali su setada i ditavi otoci Krk. Rab i Cres,

dok su se prije samo poglaviti gradovi tih otoka smatrali za dijelove

dalmatinske pokrajine (theme). Slavonija napokon zadriala je onaj obseg, ito ga je imala kaoopravna oblast za vrijeme Arpadovida u XIII. stoljedu. Obuhvadala je poglavito ditavu zagre-

badku biskupiju, zatim iupanije poieiku i vukovsku. Potonje dvije iupanije stale su se medju-tim u ovo vrijeme nekako posebice izticati: poieika poradi toga, 4to je grad Poiega- bio

laaebna domena kralj idina (oppidum reginale), a vukovska poradi porodice Gorjanskih,

Srup s HA^t. ..,

SiMUNA u Zadru

Na£|N VLAOANJA. HERCE/I I BAM. 5

zatim radt Djakova, kao sijela bosanske biskupije, a najviSe radi blizine Bosne i banovine

Ma5ve. No uza sve to smatraju se jo§ u dekretu kralia Ljudevita od god. 1351. obje

zupanije, Poiega i Vukovo, kao njeSto istovjetno s ostalom zeinljom izmedju Drave i Save

(Slavonijom), a neSto razlidito od Ugarske.

(Naiin vladanja. Hercezi i bani). U vrijeme od 1300 do 1409. bila su na

tlo hrvatskoga kraljevstva, §to se znade, obavljena dva krunisanja. Godtne 1300.

nONACttVAtttPUCTO.

Pro£kub prvooa reda (eta2e) kvgnika stolnb crkvb sv. Dujmau Spuktu.

Kdco j« crkTM •. I>ajina potuU od nuatoleja cart Diokledjau. oije imala prrobitno tvoBtk*. Gradnj* dMwi-

njega »Tonik», koji Msloji od aedatn dtjelora (naime od podnoija, pet Cetverokulnth redova, i J«dooffa — lcrtOff»

— okta|tooalno((a reda aa klobuiattim krorom), tapotela Je »ed XIU. aloljerfu. a trajsla j« Ttl« atolje^. ViMk

)e iTOoik 51*03 melra. Za gradnja sv^nika mnoffo te je sanimala kraljtca Elisabela, avpntga kraija L|«4cfito I.,

a kdi boaanakoga bana Stjcpana Kotromaoirfa. GoIoto je te»je»too. da je pnrl red (etata) svonika dogradlo (ImmA

gradilcl), Spljeânln Nikola Trrdoj, kojl je a6. lipoja 1416. a nadblakapom I kaptolom «teM6o a torn pod*

poaebaB agovor.

krunisan bi Karlo Robert u Zagrcbu, a 5. kolovoza 1403. kralj Udislav Napuljski a Zadru.

Premda je Karlo Robert poslije jo5 dva puta bio krunjcn (1309. i 1310.) u Ugirakoj.

smairao je 00 ipak vjenianje u Zagrebu za glavno i zakonito, poito je od njega brojio

ff IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEfiu.

godine svoga vladanja. I Hrvati pnznavali su njegovo krunisanje u Zagrebu pravovaljanim;

s toga ntjesu hrvatski bani i vclikaSi na njegovo vjenânje u Budimu 15. lipnja 1309.

doili osobno, ved su se dali zastupati po svojim zamjenicima. Pak i Ivan, arcidjakon

gori^ki i kanonik zagrcbaiki, spominje samo krunisanje Karla Roberta od godine 1300.

(qui fuit coronatus anno domini MCCC et regnavit annis XLII). Mora se medjutim iztaknuti,

da fu oba krunisanja (1300. i 1403.) obavili ostrogonski nadbiskupi, a ne spljeUski ili

zadariki, po svoj prilici za to, Sto su Hrvati tim htjeli, da njihov izabranik bude priznat i

u UgarskoJ. Ni Karlo Robert u Zagrebu, ni Ladislav u 2^dru nijesu bili vjendani krunom

sv. Stjepana.

Mod kraljevska u hrvatskom kraljevstvu bijaSe za Karla Roberta izprva nikakova, a

posHje 1322. priliino slaba, naroîto u zemlji na jugu Gvozda. Za sina njegova Ljudevita

dizala se je kraljevska vlast sve viSe, tako da je poslije 1358. bila gotovo neograniSena.

AH namah po smrti Ljudevitovoj stade opet silno padati, femu su poglavito doprinijele

neprestane borbe za prijestolje.

Teritorijalne promjene, zatim padanje i rastenje kraljevske vlasti, a i porodidne pri-

like u vladajucoj dinastiji mnogo su doprinesle, da se je nadin vladanja u hrvatskom

kraljevstvu vi^ puta mijenjao

Na delu hrvatskoga kraljevstva nalazimo i u XIV. stoljecu hercege i bane. Kralji

sa dodu$e (esto zaiazili u hrvatske zemlje i kroz mjesece u njima boravili (Karlo Robert

dao je pa£e u Gradcu tik Zagreba podici kraljevsku paladu), ali redovito upravljali su

kraljevstvom hercegi i bani. HercegS nalazimo samo za kralja Ljudevita; inaie upravljaju

i vladaju bani

Hcrcczi (duces) u XIV. stoljedu bili su ovi: Stjepan (1349.—1354.; tofnije

1350. i 1353.— 1354), najmladji brat kralja Ljudevita; Margareta (1354.— 1356.), udova

iza hercega Stjepana; Ivan (1356.— 1360), sin hercega Stjepana; i napokon KarloDradki (1369— 1376.), sin Ljudevita grofa Gravinskoga iz napuljske loze Anzuvina. Svi

ti dlanovi kraljevske porodice vr§ili su poput hercega iz Arpadovske kuce gotovo kra-

ljevsku vlast u hrvatskom kraljevstvu od Drave do Dubrovnika. Naslov im je: »Dei gracia

tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacic dux (ducissa)< ili skradeno: »dux regni Sclauonie<

(dux tocius Sclauonie). Stoluju ili u Zagrebu, u kraljevskom dvoru na Gradcu, ili opet u

Zadru u Dalmaciji, a zovu ih »excellens (inclilus) princeps«, pa6e i »ducalis maiestas*.

Hercezi hrvatski utjedu znatno i u vanjsku politiku; kralj Ljudevii ne prihvaca mir

s Mletcima, jer ne dc na nj pristati hrvatski herceg Stjepan; ugovarajudi opet s austrijskim

vojvodama i deikim vladarima vazda iztide, da to iini s privolom hercegovom. Fade i u

Ugartkoj izdaje kralj koji put darovnice s privolom (consensu) hercegovom.

U famom hrvatskom kraljevstvu vlada herceg poput kralja, brojeci sve i godine svoga

vladanja (ducatus nostri anno primo, — secundo —). On vr§i naroiito ova kraljevska

prava: a) namjeita bane, koji w njemu pokoravaju (banus Faulus de Ugal, per dominumStephanum, dei gracia tocius Sclauonie, Croatie et Dalmatie ducem in dictis regnis

Sclauonie ct Croatie banus constitutus); b) izdaje naloge za sazov sabora (in congregatione

generali dc mandato et praecepto . . . ducis . . . celebrata) i odredjuje, o dcmu da se

vijeda (pro requirendis iuribus ducalis maiestatis); c) dijeli plemstvo i izdaje o torn po-

velje; lako je herceg Stjepan dnc 15. svibnja 1354. neke plcmenite podanike grada Mo-rifCft proglasio pravim plemidima (veros nobiles), te im o torn irdao zasebnu izpravu;

d) vodl vojsku svoje hercegovine i pomaie kralja u vanjskim ratovima (sa Srbima,s Bosnom); e) potvrdjuje privilegija pojedinim velika&ima i plemidima, gradskim obdinama(Koprivnici), ptemidkim obcinama (Turopolju), crkvama i biskupijama (zagrebadkoj);' f) nasabonma njedno s banom sudi sud I rjeSava parnice; g) daje kovati novce za ditavu

Slavooiju (»inoDeta ducis pro Sclauonia« ili »pcr Sclauoniam«).

Na£iN VLADANJA. HERCEZI I BANI. 7

Kad nema hcrcega, upravljaju i vladaju hrvatskim kraljevstvom bani gotovo s btom

vla§<5u» kao i hercezi. U jednoj izpravi od god. 1321. kaie se izrijekom, da je >bansko

dostojanstvo najuzviSenija fiast u Ugarskoj* (cum in regno Ungariae exccUentissima di-

gnitas sit banatus). U pogledu banov^ upamtiti nam je, da se njihov broj, djelokrug i

naslov tijekom XIV. stoljeda viJe puta mijenja prema teritorijalnim promjenama i poli-

tidkim prilikama.

PbVI nED ZVOMKA STOLNK CRKVE SV. DUJMA U SpUKTU.

(S j«gou|MdiM stnioc).

Na podctku 14. stoljcifa nalazimo najprije po dva bana, jedan je kao ban eilave

Slavonije, a drugi kao ban Hrvatske i Bosnc. U to je vrijeme banska das nasljedna,

i to u domacim, urodjenim kncicvskim porodicama. Bani iitavc Slavonljc jeau kneiovi

Babonidi (Stjepan 1310.— 1316, i Ivan 1316.— 1322 ), a bani Hrvatske i gospodari Bosnc

knerovi Bribirski od plemcna Subid (Pavao L. 1300.-1312, Mladin IL» 1312—1322.).

Padom bana Mladina II. (1322.) uktda »e nasljedna banska dast^ a da »e opct nc promctne

8 HRVATSKO KRAUBV8TV0 U XIT. STOUK( L

o nasljednu, ne povjerava ju kralj vi§e ilanovima hrvatskih kneievskih porodica, nego

obtinim plemtcima slavonskim, paCe koii put i ugarskim, koji su stekli zasluga za kra-

Ijersko prijestolje, a uza to imadu posjeda u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Takovi su

bani ditave Slavonije: Nikola Amadejev (1322 —1324.), Mikac Mihaljevid Prodavid

(1325.— 1343.) i Nikola Banid od Lendave (1343.— 1346.). Oni nemaju drujjova u banskoj

dastl, jcr je najvedi dio Hrvatske i ditava Dalmacija u tudjoj vlasti. Ti samaiki bani zovu

se naprosto »banus tocius Sclauonie«, a upravljaju uz Slavoniju i onim malim dijelom

Hrvatske, koji je ostao uz ugarsko-hrvatskoga kralja. Tek od godine 1345, kad je kralj

Ljudevit pokorio Nelipide, Kurjakovide i Ugrinice, povecava ban Nikola Banid od Lendave

svoj naslov, te se odsad zove >banus tocius Sclauonie et Croacie, jer vlada velikim

dijelom Hrvatske. Jednaki naslov (banus tocius Sclauonie et Croacie) imadu svi njegovi

nasljednici do godine 1356., naime Nikola Set (1346.— 1349.), Pavao Ugal (1350), Stjepan

Lackovid (1351.— 1352.), i sam Nikola Banid od Lendave po drugi put (1353.— 1356.).

Godine 1356, usred najieSdega rata s Mletcima za Dalmaciju, obnovio je kralj Lju-

devit nekadanju uredbu, da hrvatskim kraljevstvom vladaju u iiti mah opet dva bana:

jedan kao ban ditave Slavonije, a drugi kao ban Dalmaclje i Hrvatske. Tako ostaje za

ditavog daljeg vladanja kralja Ljudevita*, a iza njegovih nasljednika, nekako sve do go-

dine 1392., kada Sigismund u kritic^nim dasovima povjetâva ditavo kraljevstvo hrvatsko

jednomu banu, koji se onda zove >Dalmatiae, Croatiae ac tocius Sclauoniaebanus*. Takovi bani bili su narodito: Ivan Frankapan (1392,— 1393.), Nikola Gorjanski

(1397.— 1401.), biskup zagrebadki Eberhard i vranski prior Emerik Bubek (1402.), Ladislav

od Grdjevca (1403.— 1404), Pavao Bisen i Pavao od Peci (1404 —1406.), i napokon

celj^ki i zagorski knez Herman II. (1406.— 1407.). Ti se potonji bani mogu donekle

sporediti nekadanjim hercezima, narodito Nikola Gorjanski i celjski knez Herman. Po-

sljednji se pade u sluibenim izpravama spominje prvi izmedju svih dostojanslvenika, pak

i prcd palatinom ugarskim, demu je jamadno doprinijelo, §to je bio last kralja Sigismunda.

Banska vlast bila je u XIV. stoljecu kao i za Arpadovida velika, pade jo§ znatnija,

nego u prijainja vremena. Ban Ivan Babonid kaze god. 1320.: >auctoritate regia,

qua fungimur in banatuc (kraljevskim ugledom, koji vriimo u banovini). Mnogi dalma-

tinsko-hrvalski bani iza god, 1358. vrSe dast kneievsku u dalmatinskim gradovima (u Zadru,

Spljetu, Rabu itd,); jedan pade (Ivan Cuz) zove se god, 1358. »gospodar Humske zemlje*

(dominus terrae Halmae). Ne moie se todno odrediti, u kakvom su sno^ju bili go-

dine 1356.— 1391, bani dalmatinsko-hrvatski prema banima ditave Slavonije, da li su naime

prvi bili podredjeni potonjima, kao u 13. stoljedu, ili su tada oba bili posve ravnopravni.

Nema barem primjera, da bi ban hrvatsko-dalmatinski ma u dem bio zavisan od bana

ditave Slavonije, premda se taj u sluibenim izpravama redovito spominje kao prvi izmedju

svih bana. U sluibenim se naime spisima, kao u kraljevskim poveljama, izbrajaju bani

ovim redom: ban ditave Slavonije, ban Dalmacije i Hrvatske, ban Madve i napokon ban

Severina (severinski). Stoji medjutim ipak, da je ban ditave Slavonije vrSio neke osobite

povlasti i prava, kojih drugi nijesu imali. Tako je ban ditave Slavonije kovao novce za

Slavoniju (banovce), Sto se za bana Dalmacije i Hrvatske nikad ne spominje. Prema tomu

* Od god. 1356. do 1397. MU so bftiti u hrraUkoin kr&ljerttva : bani Citave Slavonije: Lcutahije

Ratot (t3$6.— 1361.', *a«rebaeki biakap Stjepan KanUUj (1362.- 1366.), Nikola Sei (1366.-1368), Petar Cudar

(136S.— 1380.), StjepMi I Ivan Bani^ od Lendave (1381.— 1385 ), Udwiar od Lnienca (1387.-1389.), Dttrtk

Babck (i3S9>— 139a )i L«duUv Petrov (t39>). Detrlk fiabck (1395.— 1397.) : — bani Dalmacije i

Hrvatakc: Ivan Cn (tiS^.'—tJSi), Nikola Sti (1358.— 1366.), Konja Tumin Seienj 11366.-1367.), EmehkL«ckoTi< od ^montornê (1368.). Siiinon MaaHajev (1369.--1371.) Karlo DraCki (podjedno heiccg. 1371 —1376.),NikoU See (i377— I3S0). Kmerk Babek (l 380.— 1383.), Stjepan Lackovi^ (1383.-1384.), Tuma iTempliniu)

od av. Jar]* (1384^— 1385.). Udialav Lackovid (1387.). DioaWJt od Laiciicm (1387.— 1390.), Batko Knrjakovitf

KrlMTtki (I394). Nikola Gorjaaaki (1395— 1397). Us ovt nalwJaio banc, koje sa a Oalmaoji namjeitali protu-

kfslji; te aa W.n I'altlaa, Vak Vak6d I dragi.

NAfilN VLADANJA. HKHCEZl I BANI. 9

se dini, da je u ono vrijenie, kad su bila po dva bana u jedan mah, ban fitave Slavo-

nije vrijedio i mogao viSe, nego ban dalmatinsko-hrvatski.

Neprestane gotovo nutarnje smutnje, kao i vjediti ratovi sa susjedima prouzrokovale

5u u XIV. stuljedu mnoge promjene u upravi i vladanju hrvatskoga kraljevstva. Tako se je

i dogadjalo, da se je krnjila ili bar poku^la krnjiti i banska vlast. No hrvatsko je plemstvo

vazda budno pazilo, da se na jugu Drave ne ugnjezde druge oblasti, te je viSe puta tra-

iilo od kraljeva, da svedano zajamê naroiito vrhovnu suda^ku vlast bansku u

Fro£BUE PRVOOA RKDA ZVONIICA ZAJEDNO S PORTAl.OM STOLNB CHKVK

sv. DujMA u Spuktu.

kraljevsivo. To je uiinio kralj Karlo Robert god 1325^ Ljudevii Veliki god. 1359. i 1377^

a napokon i kralj Sigismund god. 1395. i 1402. Tako je banska vla.«t i dasi osUU u

hrvatakom kraljevstvu netaknuta kroz ditavo XIV. stolje<ie. Jcdlno su gndske slobodne

obdine, tako u Dalmaciji, kao u Hrvalskoj i Slavuniji, bile izravno pcxllolcne kraljo, te

su hrvatski bani utjecali u njihovu upravu i sud>tvo same u toliko, u koliko û u nc-

kojim dalmatinskim gradovima vriili 6ast kneza ili potestata.

lo HRVATSKO KRAUSySTVO U XIV. STOIJE6o.

Bani su daklc i u XIV. 8tolje<iu, kao i prije bili vrhovni upraviteiji u hrvatskom

kraljevstvu, vrhovni sudcl i vrhovne vojvode lirvatske vojske. Svaki ban imao je svoga

banovca (vicebanus): slavonskim banovcem bio je redovito iupan kriievadki (ili zagre-

ba6ki)« a hrvatskiin lupan kninski. Ban iitave Slavonije stolovao je redovito na Gradcu

tik 2Utgreba, gdje je imao svoju palaû; a ban hrvatsko-dalmatinski imao je svoju stolicu

redovito u Kninu ili u Zadru. Vz bane i banovce javlja sc u XIV. stoljedu notar ili

protonotarius (notarius regni Sclauonie). Dok su bane imenovali kralji ili hercezi

(god 1344. kale ban Nikola Banic od Lendave: >cum nos ex gracia excellentissimi prin-

cipis domini Ludovici, dei gracia regis Ungarie, dignitatem banatus fuissemus adepti*), a

banovce opet bani; notare ili protonotare birali su i skidali plemici hrvatskoga kra-

Ijevstva. Protonotar duvao je pedat kraljevstva, te je za Hrvatsku bio ono, §to u Ugarskoj

kraljevski kancelar. Protonotaru kraljevstva bili su podloini notari i protonotari pojedinih

iupanija, doti^no iupanijskih sudbenih stolova (vec god. 1396. spominje se magister Ni-

colaus litteratus, prothonotarius sedi.s zagrabiensis).

Kao rcdoviti upravitelj kraljevstva sazivao je ban sabore i iupanijske skup-

Stinc, te je jednima i drugima predsjedao. Sabora nije ban skupljao po svojoj volji i

namisli, nego po nalogu kraljevu ili hercegovu (ex mandato et commissione regis; iuxta

litteratorium mandatum regis; de mandato et praecepto ducis, publica proclamatione

facta). PoSto je u ono vrijeme hrvatsko kraljevstvo bilo razdijeljeno na dvije upravne

oblasti, sastajali su sc posebni sabori za Slavoniju (generalis congregatio regni Sclauonie),

Te<5inom u Zagrebu i Krizevcima, ali i na drugim mjestima (kao u Sv. Ivanu); a opet

posebni sabori za Dalmaciju i Hrvatsku, i to u Kninu, Ninu, Senju i t. d. (generalis con-

gregatio regnorum Dalmatie et Croatie). Ako je bio jedan ban, sazivao je oba sabora;

tako je ban Nikola Banic godine 1353. najprije obavio poslove na slavonskom saboru u

Zagrebu, a onda je po?ao na jug, gdje je u rujnu predsjedao lirvatskomu saboru u Kninu.

Sabori su redovito trajali po vi§e dana, tako sabor u Kninu (1353.) deset dana, a sabur

u Ninu (1396) i devetnaest. Dolazili su pak na «abor najprije svi plemidi, dakle prelati

magnati i obidni mali plemidi, a koji put i zastupnici gradova. Na saboru u Kninu bili

su nazo^ni knezovi Frankapani, knezovi Kurjakovici i biskup kninski, a na saboru u

Ninu (1396.) po dva ili tri zastupnika dalmatinskih gradova (Zadra, Trogira, Spljeta),

knezovi Kurjakovidi, dva dalmatinska biskupa (trogirski i ninski), napokon i 61anovi

hrvatskoga plemena Lapdani. Viê puta predsjedao je saboru sam kralj, kao kralj Sigismund

knravomu saboru u Kriievcima (1397.). Na saboru se vijecalo i odluîvalo o svima po-

slovima kraljevstva, no najviSe su nam saduvane odluke u parnicama. Da su se i zakoni

irtvarali, svjedoî sabor u Kninu 1353., gdje bi odredjeno, tko da placa kninskomu biskupu

crkvenu desetinu i kako.

Ve<^ bi iztaknuto, koliko se je pazilo, da se uzdrfi vrhovna sudaika vlast

ban ska u obima banovinama, i kako je posebnim kraljevskim poveljama ta vlast svedjer

potvrdjivana. Pa£e i sam kralj Ljudevit morao je poStivati u tom pogledu stare pravice

banske. Kad je god. 1377. tekla pamica izmedju zagrebaikoga biskupa Demetrija i gra-

djana na Gradcu kod 2Uigreba, te se je ta pamica iznijela pred Jakova îpuSkoga, sudca

kraljevskoga dvora, zapovjedio je kralj Ljudevit 31. listopada re£enomu Jakovu, da ditavu

pamico predade Petru Cudaru, banu kraljevine Slavonije, >kako to istoga kraljevstva

Slavonije sloboda i obidaj xahtijeva* (prout ipsius regni Sclauonie libertas et consuetudo

k) reqairit). Samo se sobom razttsiije, da su stranke, nezadovoljne sudom banskim, mogle

pnzvati na kralja, koji bi onda zajedao sa svojim prelatima i barunima izricao kona^nu

presudu. Ne moie se medjutim odrediti, da li je ba§ svakomu i u svakoj pamici bio

dopuiten posljednji ili vmnredni priziv na kralja.

Bani su takodjer bili redoviti vojvode vojske u svojoj banovini, pak su tu vojsku

I vodili u boj. Upravo u XIV. stolje<û imade viie primjera, gdje se bani iztiû kao

NA&IN VLAOANJA. IIBRCEZI I I(\NI. If

samostalni vojskovodje. Jezgra banske vojske bio je banski banderij od 500 momaka;

svaki ban imao je jedan banderij pod svojom zastavom (sub nostro vexillo), koji je morao

o svom trojiku uzdrzavati. Ak-o je ban bio vrhovni vojskovodja, pridruzili bi se njegovu

bandertju dete knezova i zupana u banovini. zatim iete plemena i plemida, kao i dete

ZVONIK ZUORNK (SKKAD STOLNK) CRKVK SV. LoVRINCA U TrOGIRU.

Zvonik crkT*. ko}« jc Mi(rftdj«n» a roMtoikoai slogm, nt podadcr* m m Mmom crkTom. N* vronUra MiMimogoUkih oblika, naroiito a gontjem dijeia njegorv. Gradili m gh god. 1433.-1598. M«Uja Gojkefid, Mlniar

Sljeptn, a ivriio k« )e Trifan Bokani^.

iupanija. Ako je pak sam krali vodio vojsku, bani su stajali usa nj samo sa tvojim ban-

derijima, dok su velmoie i prelati imali takodjer svoja xasebna banderija la posebnim

sastavama, te su se izravno pokoravali kralju.

la BRVATSKO KRAIJKVSTVO U XIV. 8T0UB£u

Neki bani na^ga doba vrAiU su osobite povlasti, koje su ina£e zapadale samo kraija

ill herccga. Dnc 6. srpnja 1346. izdaje ban Nikola Banid od Lendave znamenitu povelju,

kojom picmcnitoga sluibenika (nobilis iobagionis) grada Kriievaca (castri Crisyensis), po

imenu Nikolu, ostobadja >a iobagionatu predict! castri Crisyensis penitus et in toto<, te

ga uzvisuje »u kolo i broj plemenitih sluibenika kraljevskih i svojih« (in cetum et nu-

menim nobilium seruiencium regalium et nostrorum), tako da odsad uziva onu plemicku

floboda (cadcm prerogatiua nobilitatis libertate), koju imaju ostali plemici Slavonije (qua

ceteri nobiles scruicntes regales et nostri in partibus Sclauonie existentes perfruuntur).

Cini se po torn, da je banu tada pristojalo pravo podjeljivati plemstvo i plemidke slo-

bode iiteljima svoje banovine. Osobito je znamenire povlasti vrJio ban Nikola Gorjanski,

naroeito u vrijeme 1397.— 1401., kad je bio jedini ban ditavoga hrvatskoga kraljevstva.

On u to vrijeme vrSi vlast kao nekad hercezi kraljevske krvi : on 19. oiujka 1398. po-

tvrdjuje slavonskomu plemstvu staro pravo, da si po svojoj volji smije izabrati protono-

tara kraljevstva; on paie 13. oiujka 1399. namjeSta u Osoru biskupa, pak tako vr§i

vrhovno patronatsko pravo, koje je doslije patrilo jedino kraija.

Svi bani Slavonije ili fitave Slavoniie vrSili su napokon u XIV. stoljedu sve

nekako do god 1384. jo$ i to pravo, da u svojim banskim kovnicama (naroîto u Zagrebu)

kuju posebne banske pjeneze ili banovce za ditavu Slavoniju. To su pravo zaista izravno

ili neizravno takodjer i izvriivali. Gdjekoji ban ne bi se upravo saq;i bavio kovanjem

baoovaca, nego bi svoju kovnicu iznajmio, kako je to udinio god. 1344 ban Nikola Banic

od Lendave, kad je zagrebadku kovnicu i sve svoje banske dohodke iznajmio monetaru

jakovu za godiSnju najamninu od 1650 maraka (300 maraka za kovnicu). Banovci, kovani

u XIV. stoljecu, razlikuju se od banovaca prijaSnjega stoljeca po tome, §to na njima

vidimo redovito porodiini grb onoga bana, koji ili je dao kovati. Tako se na lieu bano-

vaca Stjepana Babonica vidi grb njegove porodice (viê kune), naime gornji trup uzpi-

njudeg se lava; na banovcima Nikole Banica od Lendave vide se bikovlje glave, a na

pjenezima Nikole Se£a po dvije orlove glave.

(Uprava, upravne oblasti i oblastnici). Hrvatskim kraljevstvom upravljao

jc u XfV. stoljedu u ime kraija ili jedan herceg (herceginja) kraljevske krvi, ili po jedan

ili po dva bana. Ako nije bilo hercega, onda su bani zastupali »kraljevsko velidanstvo*

(personam regie maiestatis repraesentans). Dogadjalo se medjutim koji put, da bansko

dostojanstvo nije bilo popunjeno, nego da je bana zastupao koji »vicarius generalise ili

•banatum tenens«, vecinom koji biskup.

Uz redovitc upravitelje kraljevstva hrvatskoga, hcrcege i bane — siljao je naroîto

kralj Ljudevit viSe puta vanredne komisare u hrvatsku zemlju, budi da provedu razne

reforir.e, budi da izvrSe zasebnc zadatke. Prvi put Salje kralj takove komesare u Hrvatsku

god. 1358. »pro regulanda contracta« namah nakon utanaêna mira s MIetcima. Komesari

bijahu koloiki nadbiskup i kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, vel ko-

varadinski kanonik duvar Gregorije, i sudac kraljevskoga dvora Nikola Sei Povjerenicima

bijaie naroîto zada<5a, da urede prilike u gradskim obdinama Dalmacije, koja je netom

doila pod vlast kraljevu. Dvije godine zatim, u studenom 1360., do§la je opet kraljica

mati EUzabeta sa svojom pratnjom i nekim barunima u grad Zadar »ad reformandum

status regnonim Dalmatic ct Croatie*. Komisarima bila je poglavita zadacâ, da urede

prilike u novo steienim oblastima hrvatskim, naroîto da oznaie medjaie posjeda kra-

ljevskih, vehka^kih, kao i plemenskih obdina, zatim da izpitaju, tko je plemid surinom,

a tko po poveiji; napokon im je bilo starohrvatske iupe zaokruiivati u iupanije po

ugarskum uzoru, te osnivati iupanijske sudbene stolove. Povjerenici radiii su sporazumno

s domadim vclikaiima i plemidima, koji su pomagali komisare: jedan je zbor sastbjao od

dvadeset i detiri otkliiika ili priscinika (iurati assesôres), koje bijaie kralj imenovao >za

potralivanje kraljevskih prava< (pro exquirendis iuribus regalibus); drugi je brojio dva-

UPRAVA, UPRAVNB OBLASTI I OBLASTNICI. 13

naest osidnika, koje je kralj namjestio >za sudjenje i vrSenje javne pravde u kraljevini

Hrvatskoj* (>pro iudicatu et comuni iustitia obscrvanda in regno Croatie*). Oba su zbora

pratila komesare kraljevske po ditavoj zemlji, sve u najzabitnije krajeve, te su ih izvjeî-

vali o svemu i svademu, i utvrdjivali svoje kazivanje prisegom (rotom). Tako dodjoSe

komesari i do starohrvatske zupe HIivna (Lijevno), koja je poslije opet spala pod Bosnu.

Jo§ god. 1400. sjeca se bosanski kralj Stjepan Ostoja na rad tih vanrednih komisara i

njihovili osidnika. U povelji nalme, kojom je pomenute godine kralj Ostoja darovao vcU-

komu vojvodi Hrvoju Vuk-

£icu iupu Hlivno, ditamo uz

ino: >upisah pod moju sred-

nju pedat otvorena dva lista,

jedan Vukmiru Semkovidu i

Vuku Nimidicu i iupanu Ra-

doju, da poju u Hlivno, i da

zbeni vladanje k sebi osid-

ntke plemenite Ijude, i ine

vrste dobre Ijudi, koji bi se

onde pr6min£li, da ih pitaju

do njih rote, tko bi koje ple-

nien§<5ine od korena u Hli-

vanjskoj Vrhovini i u zupi,

poânSi od Zavoda do Vrho-

vinc, §to pristoji gradu (ca-

stnim) Bistriikomu, navla-

stito kada posla Laus(Ljudevit) kral) dvadeseti ietiri rotu na modehpostaviti vsakoga u

njih pravimi i nad £imtko sta u ono vr6me,jerLauS kralj vazda IjubljaSe

pravdu s naSimi prvimi . . .«

I poslije god. 1360. na-

lazimo vi§e puta izvanredne

kraljevske komesare u Dal-

maciji i Hrvatskoj. Godine

1370. borave njitranski biskup

Ladislav i magistar Saracen

kô >visitatores regno-

rum Dalmatie et Croatie per

serenissimum . . . Lodovicum

. . . regcm . . . deputati « u Vrani,

(>o§to su prije toga >in con-

gregatione generali . . . no-

bilium comitatus de Luka in

villa Podgradya (Podgradje)«

obranili »iura regalia ab universis detentoribus*. Uredbu vanrednih kraljcvskih kometara

(visitatorcs) pridriali su i nasljetlnici kralja Ljudevita, kao kraljica Marija i suprug joj

Sigismund, samo su ju vrlo rijetlko upotrcbljavali.

Hrvatsko kraljevstvo dijclilo sc je i u XIV. stoljc<iu na dvijc upravne oblasU: na

HODMK (KLAUSTRo) SAMOSTANA SV. FMANJlb

U DUBROVNIKU.

Taj hodnik, koji opatuje Mmoatanaki vrt (dvor), divtta jt i uapoiuittta

radnja XiV. atollcâ. Sagradjen je akrot a romanakom alog* od Mi-

hajla Petraba it Bara. latiCc te otobito oblim lakortma, a li po6vaj«

na kivpoTima, koji ae odhkaja fantaatiikim (liToUojakim) oblioma rrojih

kapitda. Sred vrta (dvora) atojt £«ama • kipom tt. Frani« od nnmora.

14 IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUE^.

banovtnu Dalmaciju i Hrvatsku, zatim na banovinu Slavoniju. 1zto6ne £esti Slavoaije, na-

roîto Vukovska i Srijemska iupanija, biSe iza god. 1310. privaljene banovini Maivi, te

su uz nju ostale do razsula njezina. Svaka banovina dijelila se na iupanije (comitatus), a

a ove opet na kneiije ili kneitva (comitatus) i iupe (districtus, contrata, provincia, generaclo).

Uredba iupanija po ugarskom kalupu provedena bi u Hrvatskoj na jugu Gvozda tek u

drugoj polovici toga stoljeca; pri torn postupalo se je tako, da su tri, detiri ili pet staro-

bnratskth iupa (districtus, contrata, generacio) zdruiili u jednu iupaniju, kojoj je bio

stolicom koji kraljevski grad. Tako postade Lu£ka iupanija od nekadanjih starohrvatskih

iupa: Luê, Ninske, Bribirske i Sidraike, a za sijelo iupanije izabran bi grad Ostrovica.

Jednako bi§e stare plemenske iupe Kninska, Vrlidka i Una£ka (a moida i Prominska)

ujcdinjene u Kninsku iupaniju, kojoj bude stolicom kraljevski grad Knin. Vjerojatno

je tako postala iupanija Lidka od starih iupa: Liike, Podgorske, Otu^ke i Odorjanske,

sa stolicom u gradu Poîtelju. Jamaino je u to vrijeme osnovana i Poljidka iupanija od

triju prastarih hrvatskih iupa, kojima ne znamo za imena; ali se znade, da su u njima

nastavala tri plemena, po imenu Kremeniâni, Limi(ii i Tii>emiri. Vrlo je vjerojatno, da

je u banovini Dalmaciji i Hrvatskoj posljednjih decenija XIV. stoljeca provedena uredba

iupanija po ugarskom kalupu onako, kako je to udinjeno u Slavoniji donekle joS u

XIII. stoljecu, a preteiito u prvoj polovici ietrnaestoga.

Svaka iupanija dijelila se je na manje kotare, koji su se vecinom sudarali sa starim

plemenskim iupama, od kojih su postanule. Tako se je zagrebadka iupanija god. 1363.

dijelila na ove kotare (districtus seu generaciones): de Moroucha (morave^ki), de campo

zagrabiensi (turopoljski), de Pribich (podgorski), de Gorycha (goridki), de Klokoch (klo-

kodki), i de Bljna (blinjski). Jednako su se nekadanje iupe Vrhrika (Vrlika) i Undani

smatrali za kotare iupanije Kninske. One starohrvatske iupe, koje su u 12. i 13. stoljedu

dobile u nasljedno leno pojedine velika§ke porodice, ne biSe redovito privaljene novim

iupanijama, nego ostadoSe kao kneiije (kneitva) Hi grofovije u vlasti tih nasljednih

knezova (grofova) kao njihova gospoStija (dominium). Tako su starohrvatske iupe, a sada

kneiije: Modruê, Vinodol i Gacka sadinjavale dominium knezova Frankapana, iupe ili

kneiije Krbava, Buiane (Hum i Nebljusi) gospo^tiju knezova Kurjakovica, a iupa ili sada

kneitvo Cetina (zatim Klis, Rama i Omi^) dominium knezova Nelipica. Gospodari tih oblasti

zovu se doduSe u latinskim spomenicima >comes< ili >comites«, a njihove oblasti »comi'

tatus«; no to se ne smijc prevoditi sa iupan i iupanija, po§to se u hrvatskim spisima

vazda £ita »knezkneitvo«, a u njema^kim >GrafGrafschaft«. U Slavoniji bilo

je takovo kneitvo (Grafscbaft) stara iupa Zagorje; premda je odasvud bilo okruieno

Varaidinskom iupanijom, ipak je sadinjavalo zasebnu oblast, koju su od god. 1397. i

1399. drlali Celjski knezovi. Tek u XV. stoljecu, za kralja Matije Korvine, privaljena bi

kneiija 2Uigorje Varaidinskoj iupaniji (I486.).

iûpanijom upravija iupan ili veliki iupan (comes parochialis seu provincialis);

njcgov je zamjenik pod iupan (vicecomes). Oba stanuju i djeluju u stolici iupanije^

Ostalim kraljevskim gradovima (castra regalia) unutar iupanije upravljaju kastelani ili

gradiîki (graSiak, porkulab, castellanus, comes castrcnsium, comes iobagionum), ko-

jima se pokoravaju svi plemeniti i neplemeniti podanici ili sluibenici tih gradova. Oni

plemeniti Ijudi, koji su oslobodjeni od svake sluibe iupanijskomu gradu, dakie pravi

plemid, tvore posebne plemidke obdine (generaciones); na ie\u takovim plemenitim

obdinama stoje opet plemenski iupani ili knezovi (comes terrestris), koji su pod-

jedno kastelani plemenskih gradova. Tako je plemenski iupan plemidke obdine u Turo-

polju (comes terrestris de campo zagrabiensi) zajedno kastelan plemenskoga grada u

Lukavcu. Nijc izvjestno, alt je prilidno vjerojatno, da su i plemenski iupani (knetovi) i

kastelani bili zavisni od velikoga iupana, kojega je opet namjcStao i skidao ban ili herceg

hnratskL Stri iupani (veliki) naime jesu dinovnici (ofTiciales) banski (banus et ofKciales

UPRAVA, rPRAVNK fiBLASTI I OBJ-ASTNiri. »5

cius)^ oni rovu bana svojim gospodinom (domini sui), a ban im prijeti, da te ih liSiti

njihovih iasti (honorem comitatus amittant), ako ne bi vrSili njcgovih zapovijedi. Kao §to

herceg izdaje zapovijedi »bano, cumitibus, iudicibus nubilium comitatus*: tako i ban

nalaie >nostris comitibus, castellanis et aliis officialibus<, da vr^ njegove odredbe.

U onim starohrvatskim zupama (Zagorje u Slavoniji, ModruSe, Vinodol, Buzani,

Krbava, Cetina i dnigc u Hrvatskoj), koje su po darovnicama kraljevskim postale na-

sljedne kneiije ili grofovije pojedinih velika§kih porodica (Frankapana, Kurjakovica, Ne-

lipida), nije nikada vrijedila viast (velikih) zupana, nego samo banska. U tim su oblastima

viiili prava i duznosti fvelikili) zupana upravo ti nasljedni knezovi (grofovi), te su po

torn u njima i namjeStali i skidali sve dinovnike, a naroiito p o d k n e i i n e (vicecomites)

u pojedinim zupama (Buzanima, Vinodolu i t. d.). Tako se kao înovnici knezova Fran-

kapana desto spominju »podkneiini, sudci, satnici, dvornici i ini oficijali po Vinodoli*.

Prema svemu, §to smo dosatl izlozili, razabiramo jasno, da su vlasti (velikih) iupana

i iupanija podpadale poglavito plemidke obcine (generationes nobilium) i kotari kraljevskih

gradova (regalia castra); kne-

iije pojedinih velika^kih poro-

dica nijesu bile ni svrstane u

zupanijski sistem. Nadalje su

od vlasti zupanijske bili oslo-

bodjeni svi posjedi crkvenih do-

stojanstvenika (praelati) i du-

hovnih redova, pa(ê i imanja

mnogih odlidnijih plemica. Tima

exempcijama oslabljena bi

medjutim znatno vlast zupana i

iupanija.

Napokon ostadoSe slobodne

od vlasti zupana i zupanije

kraljevske gradske ob-

cine (civitates, liberae villae),

i to ne samo u Dalmaciji, nego

i u Hrvatskoj i Slavoniji. U Dal-

maciji su sve gradske obcine

bile samosvojne, te je svaka

zasebice imala svoju upravu i

svoj vlastiti statut; u Hrvatskoj

i Slavoniji samo su > liberae

villac* i >civitates< bile izuzete

o4 iupanske vlasti, dok su se

aro&i (o|îda) redovito poko-

ravale kastelanu onoga grada,

pod kojim su postale. Ako je grad bio u kraljevskoj vlasti, ooda se je i varoi pod ojUn

pokoravala kraljevskomu kastelanu. Tako je primjerice varoi ili Irg Krapina, kojoj je

kralj Ljudevit god. 1347. podiielio privilegij, i dalje ostala pod kastelanom kraljevskoga

grada Krapine.

U 14. stoljedu nije se doduSe pomnoiao broj slobodnih kraljevskih gradskih obdina

u hrvatskom kraljevstvu, ali ve^ postoje<îm biie prava i privilegija znatno proîrena. Svt

slobodni kraljevski gradovi biie proglaikni po^jedom kraljevske komorc, te podredjtsni

izravno kralju, dotidno njegovu vrhovnomu tavemiku (magister tavemicorum). IC tomu

bifte oproitent od pladanja razliditih dada, kao od dobiti banske komore, carina t t. d.

S/tiy ji\ <F3^ rhPmiJ '^Xlii

S.NIMAK VrBANSKOGA (KRtKOOA) STATUTA

OD OODINB 1388.. (U

Po rakopUQ is te. •toU*4«, kî Aava lunonik J, P*trt« a Krtto.

l6 HRVATSKO KRAUKVSTVO U XIV. STOUB^D.

Dalmatinske gradske ob<5ine, koje su nekad bile omedjene gradskim zidinama, proSirile

su se u nutarnju zcmlju, tako da su kotari nekih tih gradova obul)va<5ali sada prostrane

krajeve hrvatske. Kotar grada Sibenika razmaknut bi god. 1357. tako, da mu je ban Ivan

Cuz privalio sedam hrvatskih sela (Rachitniza, Dazlina, Grabrouci, Neuest, Coparno, Pe-

rcmJch et'Sitnicza) oko rijcke Krke. Jednako su i gradovi Zadar, Trogir i Spljet privrgli

svojoj obcini hrvatska sela i zemljiita. No najviê se razSirio grad Dubrovnik, koji se

je mirom u 2^dru (1358.) oslobodio vrhovnidtva mletaikoga. Obcina grada Dubrovn ka

biia je ve<5 u prvoj polovici XIV. stoIje(5a gotova mala drzavica: ona je tada drzala otoke

I^stoTo, Mljet, Lokrum, Kolodep, Lopud na moru, a iupu ^rnovnicu, Rijeku, Zaton, Poljice,

Ston i Stonski Rat (PeljeSac) na kopnu. Odkad je pak doSla pod ugarsko-hrvatske vla-

dare, pro&itila se jo5 viSe. Najprije je 1399. od bosanskoga kralja Sijepana Ostoje pri-

mila primorje od Stona do rijeke Neretve, a onda je stala raditi, da razSiri svoju dria-

vinu na jugu, gdjc su joj se o6\ otimale za Konavlima (Canale) i gradom Cavtatom u

toj fupi. Mcdjutim to poludi tek godina 1419. i 1427.

(iîtelji po narodnosti i po stalezima). Jezgra iiteljstva u hrvatskom kra-

Ijerstvu ostade u oh6e ista, kao i za prija^njih stoljeca. Ogromna vecina iitelja tako u

Hrvatskoj i Dalmaciji, kao i u Slavoniji bila je hrvatska, doticno slavonska. U Sla-

voniji zovu se urodjenici Slovinci (Sclavi), a u Hrvatskoj Hrvati (Croatae). U grado-

vima Dalmacije sve viSe otima maha hrvatsko stanovniStvo. Premda su primjerice Zadrani

joJ 1247. motali obecati Mletcima, da se ne de zeniti s Hrvatima niti ih puStati u svoj

grad za prebivanje (ladretini parentelas de cetero non contrahent cum Sclavis, nee eos

inter se recipient ad liabitandum), ipak se je hrvatsko ziteljstvo kroz jedno stoljede u

Zadni tako ojaâlo, da su Mletdani morah god. 1346. odmetnule se Zadrane pozivati

»in lingua sclavonica et latin a<, da se opet pokore. Grad Sibenik, porijeklom

hrvatski, ostao je i poslije hrvatski, odkad ga podeSe ubrajati medju dahnatinske gra-

dove; jo§ godine 1322., kad se predaje Mletcima, najodlidniji su gradjani sami Hrvati,

kako im svjedode krstna imena (Bogdan, Radoslav, Radovan, Tolen, Radonja, Slavonja,

Mranislav, Milobrat, Stojan, Budislav, Dragota, Drago§, Dragonja) i prezimena (Braikovid,

Kra&ani<^, Brdid, Boridevid, Konjevid, Jurid, Vukotid). U Dubrovniku vode se dodu$e

sluibene knjige u latinskom jeziku, ali ditavo dopisivanje s bosanskim i srbskim obla-

stima ved je hrvatsko (srbsko) dirilovskim slovima.

K hrvatskim i romanskim starosjediocima dolaze i u 14. stoljedu naseljenici razli-

ditih narodnosti. U Slavoniju se iz Ugarske svradaju Ugri raznih narodnosti, medju

njima i Magjari, najvi§e tako, da neki kralji podjeljuju Ugrima imanja i dasti u Sla-

voniji. Ali slavt nski starosjedioci vazda todno razlikuju te ugarske do§ljake od domadih

praiitelja. Domadi urodjenik zove se >t er r i ge na<, a imenu ugarskoga do^ljaka pri-

daje se vazda >Un gar us'. Jednako se imenima naseljenika iz njemadkih zemaija pridaje

•Teutonicusv. U 14 stoljedu dolaze kao gosti (hospites) u gradske obdine slavonske

takodjer i Francuzi (Gallicus). U primorske gradove naseljuju se opet iitelji s italskoga

polaotoka; narodito iz Napulja, MIetaka i Jakina, a neko vrijeme takodjer iz Genove.

Kako se je todoo pazilo, tko je urodjenik (terrigena), a tko naseljenik, imade vi§e pri-

mjera tako za Slavoniju, kao za Hrvatsku i Dalmaciju.

Us pomcDute doftljake (hosp tes) iz Ugarske, Njeroadke i Italije, koji su dolazili po-

jedioce, te bi po torn slabo promijenili ethnografske prilike hrvatskoga kraljevstva, podeli

su u 14. stoljedu jatomice grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju doseljenici s balkanskoga polu-

otoka. Ti se u spomenxima zovu Vlasi i Morlaci (Vlachi, Olachi, Morlachi, Moro-

laci, Vallachi, Murlachi, Volachi).

Vlasi su porijetlom Romaoi (srodoici danaSnjih Ramunja), te su u prvoj polovici

sredojega vijeka prebivali na iztodooj i jugoiztodnoj strani balkansko-grdkoga poluotoka.

Narodito bija£e ih mnogo u Epiru, Aetoliji i Akarnaniji; najvi&e pak u Thesaliji, koja

£lTBUI PO NARODNOSTI I PO STALEilMA. tj

bi po njiina prozvana Velika VlaSka (BXoyjo, (Ar)faXr. BXa/(a) Ved u X. stoljedu spominju

se i u Macedooiji, pa£e u bugarskim zemljama; a u XII. 8tolje<û sele i u srbske pokra-

jine, te prodiru poslije kroz Bosou i Hum do Dubrovnika i Hrvatske, a napokon dolaze

sve na otoke Rab i Krk, pak i u samu Istiu. Ved je spomenuto, da su Vlasi porijeklom

Romani, kako svjedode njihova imena Bun (bonus), Bukor (pulcher), Fedor, Singur,

Surdul, Serban, Ursul, Dragul, Drazul, Negul, Radul, Rajul, Stanul, Vladul, koja su nam

saduvana u srbskim i dubrovackim spomenicima; ali mnogi Viasi, koji se nastani&e u

bugarskim i srbskim zemljama, pretodise se

poslije polagano u Slavene, medju kojima

su iivjeli. Uza sve to ostade im ime Vlasi

poradi zanimanja njihova. Ti Vlasi naime

nijesu se poput Slavena bavili ratarstvom.

nego samo stoSarstvom, pasu<5i svoja

stada i trgujudi proizvodima stodarstva.

Nijesu podizali gradova ni velikih naseo-

bina, ve6 su se na neko vrijeme nastanji*

vali u gorskim krajevima zajedno sa svo-

jom stokom, pak bi onda zalazili u doline

na pa§u i opet se vracali u gore Vlaske

naseobine u gorskim krajevima zovu se

k a t u n i (katun od romanskoga cantone),

koji se je naziv odrzao sve do danas u

nekim hrvatskim i srbskim krajevima.

Ve<S je spomenuto, da su Vlasi po-

glavito timarili stoku, poradi koje su se

£esto selili i obitavaliSta svoja mijenjali.

Na glasu je bio njibov sir (caseus vla-

chcscu«, vlachiscus), koji se je zvao >brenca

ili brindza< (brbnzb). Uz stodarstvo bavili

80 se jo§ prena^njcm razlidite robe na

mazgama i konjima; njihove karavanske

druzine, zvane turma i turmari (»po-

nosnici<), mnogo su pomagale prometu

izmedju primorskih i zagorskih krajeva na

balkanskom poluotoku. Fade i u ratovima

Vlasi su redovito bili prtljagari u Tojsci.

U Hrvatskoj se Vlasi prvi put javljaju

oko god. 1320. Ban Mladin II. od plemena

Sxibid borio se ie s njihovom pomodu (auxi-

lie Vlacorum et Policianorum) protiv svojih

neprijatelja. U boju kod Bliske(1322.). gdje

je ban Mladin morao uzmaknuti, zarobiie

njegovi protivnici >non modicam quantita-

tem bestialium hominum (Vlacorum) et

iumentorum<. Oko g. 1344. vc<5 su Vlasi u

gorskim krajevima Like i Krbave, poSto se

spominje, da je tada krbavski knez Gregorije Kuriakovid oteo svojemu nedaku Ivanu Neli-

picu dva katuna Vlaha (catunos duos Morolacorum). Oko 1352. opet prenaiaju Vlasi

ili Morlaci sol iz grada 21adra u zagorske krajeve (pro exportatione solita fieri per Mor-

laches et alios per terram tantum). Vlasima ili Moriadmii upravljaju tada zasebnt kne>

Hr». potj. II n. •

Kaseta (capsa) sv. Jakova u RirNici

STOLNE CRKVE SV. StoSiJE (AnASTAZUE)

u Zadru.

PrekracDft ta kueta era je od trebra, dok m 6gmre

oa njoj posladene. Vi»oka je 7 atopa, a promjcr

joj broji 6 «topa. Na Trha pokrovca toga relikTijara

viiiiino prckrasnu kUtq bes brade, a ratpaitenim

koMoia : itpod oje raxdiieljen je pokrovac na iett

okruglih i>olja, a kojima n ora Uca iajedno • ime>

nima : SS. Maria, inoIe<H ratknljenih ruka i saogtmU

popat atarokriâotkih matroDa, nadalje IC. HC. JmmChristttt; SCS Martir Jacobas, SCS Jadaa. SCS ShMB,

SCS Joanne*. Na aamoj kaaeti idimo a l«rt Mkadft

icat apoctola i pallom i tunikon. Bndati n i ^

bo«4ino£i, te drie kniigt • rekama. Napia na|

nabs kod pokrovca: BffO Boana iaiai fieri

caiwmin (banc capaam) ad onorem SCI Jafiobi

martiria ob retneditun aniroe Chaaet viri mei «t aatBt

me*. Tko je ta >Bo«ia< bila, n* toano do Hd*.

l8 HRVAT8K0 KRAlJKVSTVO U XIV. ST0UE6u.

sovi ojihoM t^cuiiutes), a nastaojeni su ili na kraljevslcim posjedima iii na imanjima

hrratskih velikaia (Nelipica, Kurjakovida), gdje imadu svoje katune, a u njima §atore i

klijeti (teotoria et domuncula). Tijekom XIV. stolje6i razasuli su se Vlasi po ditavoj

Hrvatskoj od Cetine i Ncretvc pak do Vclebita, pade su stali prodirati i u kotare dal-

matinskih gradova, a i na otoke. Ved 1357. obecaje hrvatsko-dalmatioski ban Ivan Cuz

gradu SibeoikUt da Vlasi ne 6e pastt svojih stada u njegovu kotaru bez dozvole gra-

djana (item Vlahi vel Villani in districtu ipsius ciuitatis absque licentta et voluntate

duium pascua ipsorum seu gran<ina depascere non possint). Mnogo jada podnio je od

Vlaha grad Trogir. Ve<5 6. sijeCnja 1361. §alju Trogirani banu Nikoli Sedu svoga posla-

nika, da tuii Vlahe i njihova kneza (queratur contra Vlachos et eorum comitem); namali

zatim Jalju svojc povjerenike na poluotok Bosiljinu, da odanle odtjeraju Vlahe ili katu-

nare (ut Vlacchi sive catunarii exeant de territorio). Namah zatim, 27. sijednja, ide opet

trogirski poklisar k banu, da mu poka2e kraljevski privilegij, kojim se nalaze banu, »quod

Vlachos stare non permittat in territorio Traguriensi«; podjedno tuze Trogirani svojemu

bi^kupu, I quod primincerius Vlachos venire fecit et tenet in territorio <, Dne 31. ozujka

zakl)u(ilo je y\'\e6e grada Trogira: >Na zahtjev banov dozvoljava se Vlasima boraviti na

tcrritoriju (gradskom) do roka njihova odlazka, naime do 8. maja, i to za Ijubav banu,

s kojim ce se utana£iti, da vise ne dodju, jer ce se inaê poslati poslanici u Ugarsku«

Medjutim nije se ipak Trogir mogao osloboditi Vlaha. U zapisnicima slijededih godina

SVC do 1406. ditamo neprestance, kako trogirska obdina moli bana, >ut eiiciat Vlachos*

iz njezina kotara. A imala je i razloga za to, jer su joj piimjerice god. 1370. Vlasi oteli

166 komada blaga. Dne 22. studenoga 1404. odgovara obcina grada Trogira cetinskomu

knezu IvaniSu Nelipi<5u, koji ju je molio za svoje Vlahe, da smiju prezimiti u njezinu

kotaru (super facto Vlachorum, ut possint hac hieme manere in districtu Traguriensi).

Ni grad Sibenik nije bio miran od Vlaha. God. 1383. tuze se Sibendani kraljici Eliza-

beti: »kako su Vlasi, tako kraljevski, kao i oni cetinskoga kneza IvaniSa Nelipica podi-

nili mnoge Stete, ubojstva i otimaiine u kotaru njihova grada* (qualiter Olahi tam nostri,

quam Joannis filii Ivan Nyelpecy de Zeiina multa dampna, nocumenta, homicidia ac spolia

in districtu civitatis antedicte nostre fecissent et Comisissent); s toga zapovijeda kraljica

hrvatsko-dalmatinskomu banu Emeriku Bubeku, da reCene Vlahe poradi spomenutih na-

siija kazni globom, a onda da ih protjera iz kotara grada îbenika. Sve prijetnje medju-

tim nijesu mnogo prudile: Vlaha je sve viSe u Hrvatsku dolazilo, te se je narodito u

gorskim krajevima naseljivalo. Na koncu XIV. stolje(ia ditava je Hrvatska od Gvozda do

Neretve prepunjena Vlasima, tako se odslije vi§e puta spominju Vlasi pored Hrvata kao

laseboi razred puCanstva (omnes Volachos regni nostri Croacie; — totum regnum Croatiae

et Valachi in eo existentes). Vrlo rano upotrebljavali su i kralji i hrvatski velikaSi vla^ke

doseljenike za ratnu sluibu. God. 1398. piSe kralj Sigismund iz Poiege Trogiranima, da

mu ustupe dobre strijelce za rat s Bosnom; Ivan Gorjanski poslat de strijelce zajedno sa

ttrjelicama i oruijem njihovim >na konjima Vlaha* na odredjeno mjesto, naime u Dubicu.

Vlasi, naseljeni u Hrvatskoj, stanuju u gorskim katunima, pak se s toga koji put

lovu i kaluoari (catunarii). Tamo, gdje su na okupu, dine otxSinu (universitas Valachorum),

te imadu svoje knezove, vojvode, pa£e i sudce. Knezove biraju ili medju sobom, ili im

imenuje kneza ona) vlastelin (velikaS), na kojega su se posjedu nastanili. Vlasi u iupi

Cetini, gdje su gospodovali Nelipidi, birali su si sami svoga kneza, pade i vojvodu za rat.

Seobom Vlaha u Hrvatsku promijenile su se donekle etnografske i staleike pri-

like u tom kraljevstvu. Iztaknuti nam je, da je dolazilo lazmjerno vrlo malo pravih Vlaha

naime takovih, koji su govorili joS romanskim govorom (ostatci tih iivjeli su )oi na

podetku 19. stolje<5a na otoku Krku, a imade ih i sad u Istri oko Cepidkoga jezera; a i

Qdi u Istri nijesu nego pohrvadeni Vlasi); ogromna vedina Vlaha, koji su se tijekom

XIV. stoljeda nastanili u Hrvatskoj, bili su tek potomci pravih Vlaha, koji su kroz vi§e

SUDJBNJS I PRAVO. »9

generacija iivjeli u Srbiji i Bosoi, pak se ondje posve pohrvatili. Tako se ti doiljaci

nijesu sada razlikovali od hrvatskih starosjedilaca govorom (jezikom), nego satno zani-

manjem i socijalnim poloiajem. Vedina ih je bila vjere iztoino-grike (Vlachi scbismatici);

no bilo ih je katoiika, ili bar takovih, koji su brzo prihvatili tu vjeni.

Inaê su staleike prilike u hrvatskom

kraljevstvu tijekom XIV. stoljeca ostale u

glavnom iste, kako su bile u trinaestom.

U ob<5e su kralji Anzuvinci §to viSe podizali

malo plemstvo, da tim oslabe premodne ve-

likaSe (grofove, knezove). U Slavoniji su na-

rodito znatno mnoiili donatarno plemstvo,

tako da je gotovo nestalo sluzbenika kra-

Ijevskih gradova (castrenses, burgenses, ioba-

gioDes castri). Nasuprot nastojanju kraljeva,

da podignu male plemstvo, radili su opet

velika§i (knezovi), da Sto jade potisnu nize

plemstvo, pak da ga pretvore u svoje poda-

nike (kmetove). I zaista se je u tom stoljedu

pomnofao broj podanika i kmetova.

(Sudjenje i pravo) Kako u Ugar-

skoj, tako su i u hrvatskom kraljevstvu

Anzuvinci zaveU znatne promjene u sudjenju

i sudstvu. Narofiito je Karlo Robert prila-

godio neke francuzke sudske uredbe naSim

prilikama.

Sudstvo u hrvatskoj dr2avi osnivalo se za

oarodne dinastije poglavito na slavenskojpodlozi. Od 12. stoljeda potiskivale su feu-

dal ne uredbe staro-slavensko sudstvo. Kakou srednjem vijeku nije uprava bila odije-

Ijena od sudstva, vrijedilo je glavno pravilo, da

je upravni glavar kojega kotara ili oblasti

podjedno i sudac svojega kotara. Velikaî

opet (duhovni i svjetovni) bili su sudci svojih

podanika (kmetova). U hrvatskom kraljevstvu

razvilo se je prema svemu tomu sudstvo do

XIV. stoljeda po prilici ovako.

Vrhovni sudac u iitavom kraljevstvu

bio je herceg, ili ako njega nije bilo, ban.

Ako su bila dva baoa, jedan je bio vrhovni

sudac u banovini ditave Slavonije, a drugi

u banoTini Dalmacije i Hrvatske. Bane za-

mjenjivali su na sudu b a n o v c i, jedan u Sla-

voniji, a drugi u Hrvatskoj. Nije ustanov-

Ijeno, da li je ban imao stalno odredjeno sijeio

•voga suda; znade se samo, da je slavonski ban

redovito sudio u 2^grebu ili u Kriievcima, a hrvatski u Kninu. Mnogo je puta jedan lii

drugi ban sazivao tako zvane upravno-sudske sabore, na kojima je izricao osude

u nazoinosti iupana i plemstva svoje banovine; jol tei6e iiao je ban is jedne iupanije u

drugu,pak je na iupanijskim skupitinama rjelavao pamice sporazumno tnazodnim plemi^tna.

Mo6nik(relikvijar)u crkvi sv.Marubu Zadru.

U riznici opatiike crkve st. Marije a Zadra iaraja

•e dra posve »\Hn% relikvijara a spodobi nike

(oba in po 0.57 met. Tiaoki), koje je pomcaatai

crkvi darovaU Katarina, tapniga Telikoga vojvodc

Sandalja Hrani<fa. a kd Vaka Vakti6i (braU

IlrTojeTa) t banice Anke. Oba no od potla^coa

•rcbra ; prijeda imaju rrataica, kros koja ae vide

kriataloom plotom pokrireoe relikrije. Vrataica sa

od srebra, nalitea na dngvljaati ittverokat, l« ta

bila ockad emaljoTana. Na okvini vratalaea isaida

napit : Memeoto— Do — Kanale — ta«— Katariaa

— conarte — potenti — viro — Dao -> 8m<»Hp(Sandalio) — voievo d« Beta*. U jedKNB ralK

kvijarn lahraajeBe ni mod tv. Aadrije i n. Matija,

a a dragon Mod av. Simaaa i itr.

^ URVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEtv.

Anlartnsld kraljevi XIV. ftolje<5a u jcdnu su ruku svedjcr obnavljali vrhovnu sudadku

viast baosku (1325., 1359, 1377.» 1395), braneî ostalim rcdovnim sudcima svoje driave,

da »e mijeJaju u tudstvo na jugu Dravc, i ukidajuci sve ekempcije; no u drugu ruku

otefte banskoj vlasli za sva vrcmcna jurisdikciju u nekim stvarima i za neke staleie. Na-

rodto oslobodi c<5 Karlo Robert od banske vlasti sve kraljevske slobodne gradske obdine,

osooTaTii taverntkaloi stol kao prizivni sud za njih. Banova redovita suda^ka

Tlasl (iurisdictio ordinaria) nijc se odsad ni malo protezala na gradske obdne; ako je

koji put ipak sudio gradskim obdinama, Cinio je to vazda uslijed zasebna naloga kra-

Ijera (iurisdictio delegata).

Zamaioa je reforma Karla Roberta, §to je kao u Ugarskoj, tako i u Hrvatskoj

saveo iopanijske sudbene stolove. Gdje je god u hrvatskom kraljevstvu bio

proveden iupanijski upravni sistem, biSe osnovani zajedno i iupanijski sudbeni stolovi.

Na £elu takova stola stajao je iupan ili podzupan (comes, vicecomes, Span, knez) dotidne

iupanije, a uza nj bili su kao prisjednici redovito po Cetiri (gdjegdje po tri, a i po pei)

plemidka sudca (iudices nobilium, rotni sudci) onih starih iupa i plemena, a sada kotara

(processus), od kojih je iupanija bila sastavljena. Svaki je iupanijski stol imao jo§ po

jedooga ili dva rotna pristava (pristaldi iuratisedis), koji su izvr§ivali naloge i odiuke stola.

iupanijski sudbeni stolovi bili su podvrgnuti banu kao vrhovnomu sudcu kraljevstva; u

kaznenim parnicama povjeravao je ban zupanu i plemidkim sudcima zupanija, da vode

iztragu i da ustanove istinitost tuibe.

ûpanijske stolove nalazimo u Slavoniji ve<5 u prvoj polovici XIV. stoljeda, a u

Hrvatskoj u drugoj polovici. U zagrebadkoj iupaniji spominju se ve6 1333. >comes Dio-

nisius et quatuor iudices nobilium<; a u luikoj zupaniji na jugu Gvozda dosudjuje go-

dine 1379. rotni stol te iupanije Zadraninu Jordanu, sinu Filipa Franjina, i njegovoj

bradi selo Draginidi, koje ih je po baStini i§lo iza smrti Tome i Stjopana od plemena Dragi-

nida. Stolica iupanijskoga suda ludkoga bilo je tada mjesto Podgradje; na dclu stola ili

soda bio je Ivan Gorjanski, kastelan kraljevskoga grada Ostrovice, i brat palatina Nikole,

— a kao prisjednici suda spominju se »Petrus Mathey generationis Subich, Vladiha

Alius Georgii de genere Karinensium, Stephanus Petri de Posedarya, et Vlatco Segotich

generationis Tugomerigh, iudices nobilium comitatus de Luka«. Rotni pristav bio je

Radoslav Boliid od Maline vesi, koji je po odredbi stola (suda) morao na lieu mjesta

izpitati, da li se tko protivi zahtjevu Jordanovu, i podjedno iztraiiti medje ba&tinjene

zemlie. U izpravi, koju je ludki stol o toj stvari izdao, spominje se, kako je stol nastojao

»itira Croatorum obseruare<, i kako je tek nakon povoljna izvjeSda pristava Radoslava

dosudio Jordanu traienu baitinu >maturis consilio et deliberationc quam plurimorum

nobilium Croatorum in dicta sede (comitatus de Luka — Podgradya) nobiscum pro tri-

banali sedentium*.

Us iupaoijske sudbene stolove obstajali su i dalje starohrvatski p I e m e n s k i

1 1 o 1 o V t (tudovi) za pojedina plemena (plemidke obdine), koja su iivjela unutar novo

stvorenih iapanija. Tragova tim plemenskim stolovima nalazimo viSe. Plemenskih stolova

bilo ie o svakoj iupaniji po svoj prilici toliko, kuliko je bilo plemenskih obdina ili ple-

mena. Za plemensku oldinu Turopolje bio je plemenski stol valjda u Lukavcu, za pleme

Lapdana u Rmnju, za neko nepoznato nam pleme u Srbu (srbski stol), za pleme Subida

valjda a Bribiru, itd. Na delu plemenskoga stola stajao je ili kastelan (Dragovola gradiak

Rmaojski) kojega kraljevskoga grada ili poglavica plemena (plemenske obdineX te se je

svao »kDez« (koet stola lapadkoga), a uza nj su bila po tri rotna sudca. Postupak tih

plemenskih itolova bio je redovito ustmen, pak se je s toga malo pisama o njima saduvalo.

Prema izloleoomu mogao je svakt plemeniti Hrvat obredati tri suda: plemenski,

Iupanijski, i napokon banski stol. Od odiuke banove mogao je u nekim sludajevima

prizvatl i na samoga kralja.

SUDJENJE I PRAVO. •I

Podanicima sudila su njihova gospoda: duhovna i svjetovna, kao i njihovi zamje-

nici Mrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovi<5i i Nelipidi, koji su joS od 12. i 13 sto-

Ijeca drzali ditave iupe kao nasljedna lena, imali su lakodjer posebne sudove za sve

svoje podanike u tim iupama. Tako su Frankapani imali Modru&ki stol, a koezovi

Kurjakovici Krbavski stol, gdje su te knezove zastapali podkneiini (vicecomitcs)

i predsjedali dotiCDim stolovima. U Krbavi spominju se »vicecoinites magnificorum do-

minorum comitum Corbaviae et tres iudices iurati sedis Corbauiensis<; a u ModruSama

opet sude podknezin i dva sudca (u ime knezova Frankapana), i to »po zakonu modru§-

koga stoIa<.

U kraljevskim gradovima i varoSima sude gradski ili varoSki sudci, a od njihova

se suda priziva na tavernikalni stol. U gradovima i varo§ima, koji su pod vlaScu svje-

tovnih i duhovnih velikaSa, sudci su od njih namjeSteni ili bar potvrdjeni. Po statutu

grada Senja od god. 1388. bila su u tom gradu tri sudca; jednoga birali su plemi<5i i

GnOBNI SPOMENIK (SARKOFAO) KOD DOUNE ZG0§(Ê BLIZU SUTISKB U BOSNI. (I.)

Grobni spoaeoik kod Doljne Zgoide tpad* medja oajznamenitija djel* te rake. Taj ogronai tteâk d«g )« do

3 metra, • vtsok l metar i pol; teiak je do 14.000 kilograma. Samo je jedan komad kamena (monolith), a

inade (podobn aarkofsga. Napiaa nema na njema traga; no sato obilaje lijepim ornameDtima po mutklnim mo*

tivima i razliiitim alUovitim pricorima.

Sievernft nzdaina itraDa razdijeljena je vrpcom od akaatoaova Ui6i aa dra polja. U gonijem polj* vidlmo

p«t koo'iaaika a oklopima i a kopljima ; a doljaom poljo prikaua j« lo» b iaml. Jedaa ttrijclac g«dj« « jtloM,

dntgi lovac ob«ra aalicom vepr*. Us hrast privecaa j« lav Oi ffepard, a aad ajia leti tmaj.

vijeôici grada, a dva tmenovao hi vladajudi knez ic porodice Frankapana izmedju ple-

mi6i gradskih.

Vlasi, naseljeni u hrvatskom kraljcvstvu, a podanici budi kraljeviiki budi pojediDih

velikaia, imali >u svoje vlastite knezove i sudce, koji su im sudili, te su u to ime »dva-

krat u godiidu po Vlasih< obilazili.

Plemeniti Hrvati, tako u Hrvatskoj, kao u Slavoniji, siuiili su ic jol u XTV. sto-

lje<*u poglavito obiC&jnimpravom. Toje obi£ajno pravo bilo pnrotno slavensko,

M HRVATSKO KRAUEVSTVO U XtV. ST0UE6u.

all se je mijenjalo mnogo pod dojtnom stranih utjecaja. Vrlo se je rano obidajno pravo

stalo popisivati i dopunjati novijim zakonskira ustanovama. Tako nastadoSe razliiiti

statuti i zakoni, pisani budi hrvatskim, budi latinskim ili talijanskim jezikom.

Najstariji su statuti gradskih ob<5iaa u Dalmaciji. Ve6 1214. napisa§e statut otoka

i grada Koriule; statut grada Dubrovnika potjeê iz godine 1272. Taj statut medjutim

(liber statutorum civitatis Ragusii), sastavljen za kneza Marka Giustiniana, ne bijaSe nov,

nego bi sloien od mnogo starijih statuta, te samo dopunjen i izpravljen, i u jednu knjigu

spisan. Prihvaden bi pak najprije od maloga i velikoga vije<5a (confirmatum et corroba-

tom tam per parTum quam per magnum consilium), zatim od ukupnoga puka dubro-

a£koga koji se bija§e na glas zvona sastao u zbor (per laudationem totius populi more

solito ad campanaruaa sonitum congregato). I prvotni statut grada Spljeta vrlo je star,

joi u trinaestom stoljedu dao je spljetski nadelnik Gargan (1239.— 1241.), rodom iz Ja-

kina, popisati u jednu knjigu sve dobre zakune i obiiaje, po kojima je spljetska obdina

bila doslije upravljana; knjiga se je ta izprva zvala capitularium, a poslije statut.

Najstariji statut grada Trogira (capitulare = statuto) sastavljen bi 1291.

U XIV. stoljedu biSe sastavljeni statuti i za ostale gradske ob<5ine u Dalmaciji (za

21adar proglaSen bi statut 1. prosinca 1305.), a u isti mah bi§e postojeci ved statuti pro-

iireni, dopunjeni i promijenjeni (reformaciones). Spljetski statut iznova bi redigovan 1312.,

a trogirski 1303. i opet 1322. Statut otoka i grada Lastova redigovan bi god. 1310.,

otoka Mljeta 1345., grada Skradina 1400. Po tim statutima ne samo da se je upravljalo

gradskim ob<5inama, nego se je i sudilo. Kad je god. 1358. grad Zadar uz £itavu Dal-

maciju zapao kralja Ljudevita, traiio je njegov poslanik od mletadke obcine > statuta

Jadre et alia privilegia et iura communis Jadre«, kojemu je zahtjevu obdina 18. kolo-

voza i zadovoljila. Ljudevitu je trebalo tih spisa, da po njima udesi upravu i sudstvo

grada Zadra.

I u onim iupama i oblastima, kojima su upravljali pojedini hrvatski knezovi kao

nasljednim lenima, biSe popisani stari dobri zakoni i obiâji. Saûvani su nam naroîto

zakoni i statuti onih oblasti, u kojima su knezevali Frankapani. Najstariji takav zbornik

je hrvatski, glagolicom pisani >Vinodolski zakon< od god. 1288.; sto godina poslije,

naime 1388. biie napiaani i izdani statut grada Senja, zatim > Statut vrbanski i donekle

i svega kr£koga otoka< (sam grad Krk imao je zaseban statut kao ostali gradovi Dal-

macije). Jamaino su knezovi Frankapani dali popisati statute i pravo, koje je vrijedilo

i u dnigim iupama i oblastima (ModruSe, Gatanska zupa itd.), kojima su vladali; no ti

ta tpisi ili propali ili su zametnuti. I duhovni zborovi sastavljali su statute, koji su vrije-

dili tako za njih, kao za njihove podanike. Kanonik zagreba£ki i arcidjakon gori^ki Ivan

napisao je tako 1334.— 1354. znameniti zbornik »Statuta capituli Zagrabiensis* (zvan

takodjer album capitulare ili liber acclavatus).

Po izbrojenim statutima sudili su sudci gradskih obdina, kneievski iupni sudovi,

zatim biskupski i kaptolski sudovi No kojih se pravnih ustanova driao iupanijski stol i

banski ttol?

Potonji sudovi (iupanijski i banski) nijesu, koliko se danas znade, imali posebnih

zbornikil zakonskih, nego su izricali svoje osude na osnovu kraljevskih, herceikih i banskih

povelja, zatim na osnovu zakona (statuta seu coostitutiones), stvorenih na saborima(coDgregatio generalis) tako Slavonije kao Hrvatske i Dalmacije; ali najviie sudili

tu ti sudovi na temelju starohrvatskoga obiiajnoga prava (consuetudo regni Croat ie in

posseaslooibus hereditariis, eviticiis ac acquisitis, — secundum nostram consuetudinemCroatorom). Napokon u stvarima, za koje nije bilo domadih zakonskih ustanova, posezali

so ti sudovi za ugarskim zakonima, naroîto za dekretima ugarskih sabora. Nappredonaime sa iopanijtkoni uredbom po ugarskom kalupu podele su se u hrvatsko kraljevstvo

tijekom XIV. stolje^ uvodiU i gdje koje ugarske pravne ustanove pri sudjenju.

VOJSKA I MORNARICA. •3

(Vojska i mornarica). U XIV. stoljedu zgodile su se zoatoe promjene s Tajskom,

iko u Hrvatskoj, kao i u Ugarskoj.

Za prvih Arpadovica bila je vojska hrvatska (exercitus chroaticus) skroz ple-

menska. Za obranu domoTine morala su na noge ustajad sva plemeoa, naime svi pleroe-

niti Hrvati zajedno sa svojim Ijudima. Pojedina plemena imala su zadadu zasebnu, da

stoje na braniku nekih osobito izvrgnutih oblasti i iupa. Tako je pleme Ka£ida od davae

davnine moralo o svom tro§ku i svojom krvlju braniti najjuiniji dio hrvatskoga kra-

Ijcvstva, naime kraj izmedju rijeke Krke i Neretve (inter duo flumina, videlicet Charchatn

et Narentam, — tra do fiumare Narenta et Charcha, a tute sue spese, et star quelo

tempo sera de besogno). Nije nevjerojatno, da je upravo poradi toga zavidaj plemena

Kaîda prozvan Krajinom (Crayoa, lo quale e stado soa antiga patria de lor Chachich).

Uz plemensku vojsku (po ugovoru s kraljem Kolomanom moralo je svako od dva-

naest plemena hrvatskih opremiti prigodom neprijateljske provale na kraljev poziv po deset

GrOBNI SPOMKNIK (SARKOFAO) KOD DOUNE ZG0§£k BLIZU SuTISKE U BoSNI. (}^)

Jaina asdaiaa strana. Ooraji dio tattoji od pet polja ; a fetiri oaUxImo po dva kraia* ornaaeata, a a

pcton stiliaorano atiblo. Doliai dio Ulcodjer imade pet polja, a tTskom po je«lao koajaatk « oklopa i • kopliaa.

Cetiri konjanika obarajs te na petoga.

konjanika oklopnika, pak ih uzdriavati u hrvatskoj zemlji o svom tro§ku, dok ih je na

sjeveru Drave u Ugarskoj za £itavog ratovanja morao uzdriavati $am kralj) stale se na

koncu 12. stoljeda uToditi i u hrvatsko kraljevstvo feudalno vujno uredjenje.

Knezovi, koji au dobivali Sitave iupe kao nasljedna beneficija, preuzeli bi takodjer kralja

sluiiti u ratu s odredjenim brojem vojnika. Kadje g. 1193.knez Bartol Frankapan dobio za sva

vremena iupu Modru^, obvezao se je kralju za se i u svoje nasljednike, da 6e kralja po-

magati u ratu unutar kraljevstva sa deset oklopnika (cum decern loricis), a izvan kraljcTStva

sa detiri ; na vojsku pak poî <5e svaki put i u svako vrijeme, kad god 6e iitava

vojska hrvatska biti od kra'ja pozvana na oruije (tali tamen tempore citatus veniat, in

quo exercitus chroaticus ex praecepto regis universaliter ad cxercitum fucrit conuocatus)"

^ HRVAT8K0 KRAUKVSTVO U XIV. STOUEAu.

Kad 8u Da poêtku XIII. stoljeda Frankapani uz Modruê dobili od kralja jo§ i iupu Vinodol,

morali su prcuteti i vcde ratnc terete. Na kopou bi im doduSe sluzbi smanjena, te su

kralja pomagali u kraljcvstvu sa tri pristojno opremljena momka, a izvan njega samo sa

dâ; DO nto moradoie preuzeti pomorsku i-luibu, te kralja, kad bi sam sa§ao u pri-

morske straDC, pomagati Da moru s jednom galijom i jednom iajkom. God. 1251. biS?

konaino uredjene vojoe duioosti koezova Frankapana. Sluiba na moru ostade im Wao

i prije; samo na kopou, gdje su driali dvije stare iupe, morali su odsad svaki put, kad

bi se hnratska vojska pozvafa oa oruije (si oecesse fuerit ex rcituin croaticum convo-

care), dati do Gvozda dvadeset pristojoo opremljenih vojnika, a dalje na sjeveru

Gvozda samo deset Nema sumnje, da su jednakc ill sli^ne obveze morali preuzeti

ottali hrvatski koczovi (Bribirski od plemena Subi<5, Nelipici od plemena Svadid i t. d.),

koji so po milosti kraljevskoj driali ditave 2upe kao nasljedna lena.

Tako je dakle u XIIL stoljedu u Hrvatskoj na jugu Gvozda hrvatska vojska (exer-

citus chroaticus) sastojala djelomice od plemenskih 6eta, a djelomice od knezevskih

deta. Plemena na otocima davala su kao i knezovl opremljene barke, §ajke i galije; tako

je pleme Diivi(5a (Givich, Ginich) na otoku Hvaru moralo za kraljevsku vojsku opremiti

i oboruiati dvije barke (cum autem regi Hungariae exercitum facere placueiit, nobiles

dc genere Ginich cum duabus barchis, quas habere poterunt, de suis impensis, praepa-

ratis et armatis secundum quod regiam condecet maiestatem, una cum nautis et remi-

gatoribus servire teneantur).

U Slavoniji izmedju Gvozda i Drave imademo u pogledu vojne duinosti za XIII. sto-

Ijedc ove podatke. Dne 24. prosinca 1224. podjeljuje ml.idi kralj Bela (sin Andrije I.)

podanicima (iobagiones castri, castrenses, burgenses) kraljevskoga grada Gorice u iupa-

Diji istoga imena podpunu i vjeîtu slobodu, a uz to u vjedito, slobodn ) uzivanje zemlju

Klokod (terram de Klokoche), ali uz ovu pogodbu: »Koliko bi puta bilo potrebito, rao-

raju oni za kraljevsku vojsku dati i opremiti petnaest oklopoika i sto djmacih pje^ka<

(quoties . . . necesse fuerit, in exercitu nostro quindecim loricatos et centum pedites ver-

Daculos expeditos habebunt). Kad je zatim isti Bela god. 1242. izdao ob(5ini na brdu

Gradcu kod 2Lagreba privilegij, odredjeno bi uz ine duznosti novih gradjana i ovo: >Kad

bi kralj Ungarije ielio poduzeti vojnu u primorske strane ili u Koru^ku ili u Austriju,

osorat ê re£eni gradjani poslati deset vojnika, snabdjevenih vojnidkim oruijem< (cum

eoim rex Hungarie expeditionem ad partes maritimas vel Carinthiam vel Austriam facere

voluerit, dicti cives decem milites mittere teneantur cum armis militaribus apparatos).

Na saboru £itave Slavonije, koji se bijaSe sastao u 2^grebu god. 1273, odredjeno bi

ovako; >IiCad bi neprijateljska navala ili vojska sna$la kraljevstvo, ili gospodin Icralj glavom

poiao Da vojsku, tada su plemidi kraljevine Slavonije, pojedinci i svi, duini podi na

Yojsku, ali tako, da im je slobodno pridruiiti se pri rat jvanju barunima, kako sami hode<

(item cum ho&tilis incursus vel exercitus venerit super regnum, aut dominus rex pro-

cesserit in expedicionem pprsonaliter, tunc nobiles regni de Sclauonia, singuli et universi,

ire in exercitum tcnebuotur, ita tamen, quod iidem cum baron i bus, quibus voluerint,

exercituandi habebuDt liberam facultatem).

Kralji iz porodice Aniuvina u XIV. stoljedu preudrsili su vojnidtvo s temelja. Oni

STBliie najvedi teret vojnidki na velikaSe i barune (knezove). Sto je koji velikai ili barun

imao viie posjeda, bio je duian podavati i vedi broj vojnika za vojsku. I duhovni veli-

kaii morali su kralju iiljati SYoje £ete prema svojim imanjima. Tako se je na osnovu

feudalizma raxvio banderijalni sustav (bandiera = talijanski zastava, stijeg). îUTi

banderij brojio je 500 Ijudi; manji odjeli sastojali su od polovice, detvrtine i osmine

njegove. Trag banderiju u Hnratskoj nalazimo ved za Andrije 111., kad je taj kralj go-

dine 1298. hnratskomu banu Paviu Bribirskomu od plemena Subid za sva vremena da-

VOJSKA I MORNARICA.

rovao »primorsku banoviouc (banatum maritimum) uz pogodbu, da ga on i njegovi potomci

pri svim ratnim podhvatima pomazu svaki put sa 500 Ijudl

Kopnena vojska hrvatska sastojala je u drugoj p>oIovici XIV. stoljeca po torn novom

uredjenju od ovih £eta:

U Hrvatskoj bio je najprije kraljevski banderij, koji jc uzdrzavao sam kralj,

nadalje banderij bana hrvatsko-dalmatinskoga, banderij knezova Frankapana, banderij

cetinskih knezova Nelipida, i napokon banderij krbavskih knezova Kurjakovica. Ovtmbanderijima pridruiile su se £ete plemenitih Hrvata iupanije Ludke, Kninske i Lidke, i

napokon svi Vlasi, Sto su bill u Hrvatskoj.

U Slavoniji uzdrzavao je jedan banderij ban Slavonije, drugi knezovi Blagajski

(Babonidi), tredi biskup zagrebadki,

a detvrti prior vranski. Svi ostali,

Ti§i i nizi plemidi, pridruzivali su

svoje ête zupanijskim voj-

skama (zagrebadke, krizevadke, va-

razdinske, viroviti^ke, a mozda i

pozezke zupanije).

Uz banderije velika§a i in-

panijske druzine nalazimo u kra-

Ijevskoj vojsci i p 1 a 6 e n i k e, koji

su budi domadi Ijudi, budi strani.

Taki se placenici zovu stipen-

d i a r i i, jer primaju s t i p e n d i u mili pladu. Iz zapisnika grada Tro-

gira doznajemo, da je ziteljima

toga grada bilo strogo zabranjeno

polaziti u vojnidku sluzbu za pladu

u Mletke ili Genovu, nego jedino

kralju ugarskomu (ire ad stipen-

dium nullus audeat preter domini

sui naturalis regis Hungarie).

Odkad je kralj Ljudevit god.

1358. obladao dtavom Dalmacijom

od Krka do Dubrovnika i Kotora,

nastojaojezaobranunjezinustvoriti

jaku ratnu mornarlcu. Za tu

je momaricumorao svaki primorski

grad Dalmacije ne^to doprinositi, ve-

<3inom po jednu galiju, a koji ne bi

togi mogao, barem manje ladje, kao

brigantine i liburne. Tako je kralj

Ljudevit skupio hrvatsko-dalma-

tinsku ratnu momaricu od 12 do

15 galija i viê manjih brodova.

Ta je mornarica bila koncentrovana u vodama ismedju Trogira, Visa i Hvara, dakle u

onim krajevima dalmatinskoga primorja, koji su se ve<S od da?nib vremena grddb pak

do danas izticali svojim brodarttvom. Na £e!u mornarice bio je admiral (admiratus

maritimus generalis, regis Hungarie admiratus, admiratus regnonim Dalmatiae et Croatiae),

a njegov xamjenik viceadmiral; admiral je redovito bio podjedno i knez otoka

Hvara, Bra£a i Kordule, gdje je mogao po miloj volji prikupiti najvjekije i najsmjelije

Grobni spombnik (sarkopao) kod DounsZoo§£b blizu Sutiskb u Bosni. (lit.)

Zapadn* poprijefioa ttran* dij«U m ukodjcr mm

dva polja. U gorejetn prikuano je p«t k«U ndiog pi ortrwof

grad* ili Mmkm i do njih hrait ; Upod k«la )t Mb <fAor«>

cija kto tkaliDe ili psliMd*. ured kojih vidimo «k«p od Mlika. U doljaom polja nubira ae dTt)e •!•(«, kako dft* OM-

dlaoe konje.

t* HRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEfiu.

mornare. Ratna mornarica hrvatsko-dalmatinska nije samo straiîla i branila primorje,

nego je takodjer sudjelovala u Davalnim ratovima. Od godine 1358. do 1413. bilo

je iest admirala, od kojih su bila rri Genoveza, a tri Zadranina. Evo im imena: Za-

dranin Jacobus de C^ssano (1358.— 1364.), Genovezac Baldassar de Sorba (1365.— 1370.),

Genovezac Simon de Auria (1372 — 1384.), Zadranin Matheus de Cessano (Cesanis,

1388.— 1390.), Zadranin Philippus Georgii (1396.

—

1411), i napokon Genovezac Ugolinus

de Auria. Potonja dva admirala nijesu viSe driala otoke Bra£, Hvar i Korûlu, po^to je

njima od god. 1403 gospodovao veliki vojvoda bosanski i herceg spljetski Hrvoje

Vuktid Kao viceadmiral spominje se god 1370. neki Barnaba.

(Dade i porezi). Dade i porezi ostadoSe u glavnom onako, kako su bill pro&lih

stoljeda. Plemeniti Hrvati na jugu Gvozda ne pladahu nikakvih dada ni poreza; u Sla-

voniji pla<5ali su plemidi u glavnom one dade, koje su morali davati u XIII stoljedu.

Svaki Slobodan (a i plemenit) dovjek pladao je tada na godinu u ime kunovine dvanaest

dinara, a u ime dobiti banske komore (lucrum camerae banalis, poslije coliecta septem

denariorum) po sedam dinara, dakle ukupno devetnaest dinara. Ako se k tomu jo§ pri-

broje dva dinara za pobirada dada, to je ukupni izravni porez slobodna (i plemenita)

dovjeka u Slavoniji iznosio dvadeset i jedan dinar. Notajje porez pladao samo

onaj, koji je imao ditav dvor (iobagio integre curie) i posjed prema tomu. Kolik je bio

dohodak banu od svih tih dada, moiemo nagadjati po torn, &to je ban ditave Slavonije

Nikola Banid od Lendave god. 1344. sve svoje prihode (ne samo lucrum camerae, nego

i >collecciones marturinarum cum banoschinis, nezethis et ponderibus in nostro banatu

constitutas<) dao u zakup za godiSnjih 1650 maraka srebra.

Od godine 1350. nastoji kralj Ljudevit, da ukine u Slavoniji ne samo bansku kov-

oica i banovce, nego i sve banske dade, kao dobit banske komore, kunovinu i t. d.,

pak da provede ugarski porezni sustav, a narodito dobit kraljevske komore(lucrum camerae regiae).

Ugarski je kralj u Ugarskoj primao takodjer prvobitno kao i ban ditave Slavonije

dobitak od promjene novih novaca za stare; samo da je taj dobitak u Ugarskoj tekao

u kraljevslcu komoru, dok ga je u Slavoniji primala banska komora. No poSto se je pri

pobiranju te dobiti za kraljevsku komoru zgadjalo mnogo neurednosti, odiudi Karlo

Robert i u Ugarskoj mjesto dobitka od zamjene novaca uvesti novi izravni porez,

natme beku vrst zemljarine. Ved na podetku 1323. dozvoliie prelati, baruni i plemidi

Ungarije tu novu vrstu poreza. Karlo obeda, da ne de vi§e svake godine pjeneze mije-

njati, a stare pjeneze da de poboljSati; zato smije od svakoga zemljiSta sa stanom pobi-

rati godiSnji porez od osmoga dijela jedne budimske marke. Taj de porez pladati svi

podanici, pade i gradjani slobodnih gradova. Poslije, naime dekretom od 2. veljade 1342.

biie izdane joi todoije odredbe u pogledu toga poreza Ustanovljeno bi, da se odsad od

svakih kudnih vrata (lat. porta), kroz koja mogu prodi kola, natovarena sijenom ili ietvom,

plada godiinji porez od 18 dmara ili 3 gro&a. Za namiru o uplati plada se opet groi

Taj porec pladat de svi plemidi bet iznimke; oproSteni su od njega siromasi, gradjani

kraljevskih gradova i ont, koji bi se jedan put za uvijek odkupili.

Kralj Ljudevit, tin Karlov, mnogo je radio, da plemstvo Slavonije izjednadi s ugar-

skim. S toga je najprije htio, da ih odrije&i od banskih dada, i prikloni na pladanje

poreza od vrata u kraljevsku komoru. Prema tomu nalazimo i u dekretu ojegovu od

godine 1351. ovu odredbu u dianku 12.: >Dobit komore na&e plemidi izmedju rijeka

Drave i Save, kao i (iupanije) Poiege i Vukova duini su pladati zajedno s drugim pie-

midima naie driave. Zato ih se ne smije odtada i u budude uznemirivati radi dade ku-

novine, obidajno bansul zvane, nego da su posve siobodni od pobiranja ma kojih god

drugih dada, koje su se doslije plada*e, poput naiih ostalih plemida u drugim stranama

(locnun etiam camo-ae oostraef oobiles inter fluvios Drava, Sava, ac de Posega, ct Valko,

VJKRA I CRKVA.

cum aliis viris nobilibus regni nostri, unanimiter solvere teneantur. Nee ratiooe collectae

marturinarum, bansul mora vocatarum, amodo, et imposterum molestentur. Sed ab omni

exactioDe aliarum quarumlibet coUectarum, hactenus persolvi consuetarum, exempt! pe-

nitus, tamquam caeteri nobiles nostri aliarum partium, et immunes habeaotur).

Iz ovoga se dekreta oîto razabire, da je Ljudevit tada smijerao ukinuti sve banske

dace u Slavoniji, te ih zamijeniti dobiti kraljevske komore, naime porezom od vrata

po 18 dinara na godinu. U to ime oslobodio je slavonsko plemstvo od placanja kuno-

ine (12 dinara) i dace od sedam dinara mjesto dobiti banske komore. Plemidi bi sla-

vonski imali po tome odsad plaiSati izravno kraljevskoj komori 18 dinara na godinu

mjesto dosadanjih 19 (12 -|~ 7) dinara banskoj komori. Dakako da bi se dosljedno imala

ukiouti banska komora kao i kovnica slavonskih banovaca.

Nemamo podataka, da oba-

znamo, kako se je slavonsko plem-

stvo prema tomu nastojanju kra-

Ijevu ponijelo. îni se medjutim,

da se je kralju svom snagom

oprlo, jer dlanak 12. dekreta od

god. 1351. nije bio u Slavoniji

proveden. Kunovina i druge banske

dade ostale su u Slavoniji i dalje,

a i kovnica banska odrzala se jo§

neko vrijeme. |

(Vjera i crkva). Hrvatski

je narod u XIV. stoljecu gotovo

izkljudivo izpovijedao rimokato-

lidku vjeru i priznavao duhovnu

glavu zapadne crkve. Sljedbenici

bogomilske ili patarenske nauke,

kojib je u XIII. stolje<û bilo u

nekim dalmatinskim gradovima,

zatim u oblasti Krajini (Kaiida) i

u Lici (knez ViSan), napokon u

PoidUcoj i Vukovskoj zupaniji,

biic gotovo sasvim iztrijebljeni,

tako da ih na koncu XIV. stoljeda

nalazimo jedino jo§ u Vukovskoj

iupaniji, naro£ito u kotaru izmedju

Bosuta i Save. Hrvatski knezovi

iziitu se sada osobito gorljivoiiû,

progone6 i zatirudi patareoe; knez Mladin I. Bribirski, brat bana Pavla, pogibe paSe

u borbi s bosanskim patarenima (heretici infideles) god 1304. I ban Miadin II Bribirski

izticao se je trijebedi patarene u Boroi, kako se razabira iz papinskih pisama od god. 1319

Knez Nelipid bio je takodjer iestok protivnik bosanskih patarena, no vifte 8 poIiti£kih

razioga, nego s vjerskih. God. 1337. pozvao je papa sve hnratske knezove: Bribirske

(Subide), Nelipide, Kurjakovide i Frankapane, da ustanu na obranu katoliCke crkve u

BosDi. Medjutim poslije se osobito Bribirski knezovi od plemena ^{xb\6 pukazuju viio

soosljivi prema patarenima i sljedbenicima iztodne crkve (schismatictX psê sklapaju i

brakove s njima. Bribirska kneginja Jelena udaje se za Vladislava, brata bosanskoga

bana Stjepana Kotromanida i otca potonjega kralja Tvrtka. a knez Mladin III. npet

uzima za ieou Jelenu, sestru srbskoga kralja i cara Stjepana DuSana.

Grobni spomenik (sarkofao) rod Doune Zoo§dB

BLIZU SUTISKE U BoSNI. (IV.)

IttoCaa poprijeina itraoa nreiena je tkrox oroamca*

tima. Imade u otam poija dvanaett kniinfli ornameoata aa

brojoim maUm rosetama.

St RRVATSKO KRAUBVSTVO U XIV. STOUE£u.

Na tlu hrvatskoga kraljevstva oalazimo u XIV. stolje<5u tri nadbiskupije i

(etrnaest biskupija. U Hrvatskoj i Dalmaciji obstoje tri nadbiskupije (S pi jet,

Zadar i DubroTDik) i dvanaest biskupija (Krbava, Senj, Krk, Osor, Rab, Nin,

Knio, Skradin, Sibeaik, Trogir, Makarska i Hvar; neko vrijeme i Kotor); za

Slavooiju nema nadbiskupije, ved su ondjeSnje biskupije podredjene kolo.^koj nadbisku-

piji. U Slavoniji je na zapadu biskupija u Zagreb u, a na skrajnjemu iztoku biskupija

a Srijemu sa stolicom u Banoitoru (Mitrovici, Iloku). Izmedju zagreba£ke biskupije i

trijemske stcre sc oblast Pcduvske biskupije u Ugarskoj, koja dopire tada sve do Save,

te obuhvata tadanje iupanije Vukovsku i Poieiku, i jedan dio Baranjske, koji se pro-

stire na jugu Dravc. Zanimljivo je, da je na podetku XIV. stoljeda prenio i bosansktbiskup svoju stolicu iz Bosne u Slavoniju, u Vukovsku iupaniju u varoS Djakovo, koja

je prvotno pripadali Pe£uvskoj biskupiji. Bosanski biskup sagradio si u Djakovu dvore

(palatium) i uza njth stolnu crkvu (ecclesia cathedralis); s biskupom preselio se tada u

Djakovo i kaptol bosanski. Godine 1355. izdaje u Djakovu izprave bosanski ban Stjepan

Tvrtko >kod stolne crkvedubovnoga otcac biskupa Peregrina,

prepo§ta Nikole i Stioca Petra. Medjutim biskup bosanski nije ina£e nikada duhovne

vlasti vrjio u Slavoniji; samo na neposrednoj svojoj gospoStiji u okolici Djakova osnovao

je nekoliko £upa, kao primjerice u Dragotinu, Blizni, Gardinu i Dubravniku.

Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene na arcidjakonate; arcidjakonu (podjedno

kanoniku stolnoga kaptola) podredjene su zupe njegova podruCja. Zagreba6ka biskupija

bila je razdijeljena na 12 arcidjakonata, koji su se do danas odrzali; peduvska biskupija

imala je izmedju Drave i Save 4 arcidjakonata (de Pozega, de Oziag = Osijek ?, de Wolko= Vukovar, de Marchia =: Morovid ?). Osobito udara u oti velik broj crkava i zupa u

Slavoniji. Po popisu arcidjakona goridkoga Ivana od god. 1334.— 1354. bilo je tih godina

u zagrebadkoj biskupiji oko 450 crkava i zupa; po biljeikama papinskih poreznika imala

je peduvska biskupija u ietiri slavonska arcidjakonata godine 1332.— 1337. preko 200

fupa (de Poz'^ga 70, de Wolko 50, de Marchia 30, de Oziag oko 60). Biskupija sri-

jemska imala je oko 20 iupa (Bano^tor, Mangjelos, Kamenica, Karlovci, Petrovaradin,

Slankamen, Zemuo i t. d.). U obsegu kraljevine Slavonije bilo je dakle u XIV. stoljedu

650—700 iupa i crkava rimokatolidkih. Za Hrvatsku i Dalmaciju nemamo u to doba

podataka, no nema sumnje, da je u njima crkvena organizacija bila jo§ dotjeranija, a broj

iupa, crkava i sve<ênika kud i kamo vedi. Znademo narodito za Krdki otok, da je na

Djemu otim stolnoga kaptola u gradu Krku bilo vi§e zbomih kaptola u vecim mjestima

(Omiilju, Dobrinju, Vrbniku i Ba§koj), gdje je na okupu bilo koji put i po detrdeset

tvedenika. 7a kultumi iivot tadanji vrijedili su osobito kaptoli, koji su bili sredi&ta

svega duievnoga iivota. Ti su kaptoli kao mjesta vjerodostojnosti (locus credibilis) i u

ofom vijeku bili £uvari brojnih izprava i vriitelji pravde, narodito kad je trebalo iztraiiti dije

vUstnidtvo, oznaditi medje kojega posjeda itd. S^raki put, kad bi ili kralj ili herceg ili ban

posUo tvogt povjereoika, da iztraii koju stvar, pozvao bi takodjer i koji kaptol, da pridruii

kojega dlana svoga tomu povjereoiku. U Hrvatskoj i Dalmaciji vr§ili su take poslove kaptoli

u Spljetu, Ntnu, Stnju, a narodito u Kninu; u Slavoniji pak kaptoli u Zagrebu, Cazmi,

kaptol sv. Petra kod Poiege, bosanski kaptol u Djakovu, i napokon kaptol srijemski sv. Ire-

neja u Baooitni. O svakom takovom poslu sastavio bi kaptol neko izvjeSde, pak take se je

u tim kaptolima nagomilalo ogromno blago za pravnu i politidku povjest hrvatskih zemalja.

Obsegom svojim i prihodima biskupskim i kaptolskim bila je izmedju svih nad-

btskupija t biskupija najugtednija zagrebadka biskupija. Na njezinoj su stolici u

XIV. stoljedu sjedili oeki odiidoi muievi, kao Augustin Kaiotid, Stjepan III Kaniiaj,

Pavao Korvat, Ivan Gorjanski i Eberhard de Alben. Neki su od njih obnaSali i svjetovne

testi; tako je Stjepan Kaniiaj kroz vi^ godina bio ban-^ki namjrstnik za Siavonijo

(1362.— 1366), a Eberhard de Alben vriio je dast vrhovnoga kancelara kraljevskoga.

VJERA I CRKVA. «9

Drugi opet iztidu se svojim djelovanjcm u javnom zivotu, kao Augustia Kazoti<5; a osobito

Pavao Horvat, poglaviti pobornik Karla Dradkoga i sina mu Ladislava Napuljskoga. Kako

sc je zagrebadka biskupija smatrala bogatom prema ostalima, razabire se po torn, §to je

svaki novo namjeSteni biskup morao papi za potvrdu pladati za vrijeme pape Wana XXII

(1316.— 1334.) taksu od 400 zlatnih forinti. SpljetskI nadbiskup pladao je samo 200 forinti;

a biskupi bosanski 200, kninski 150, §ibenski 150, krbavski 133, skradmski 100, sri-

jemski 100, trogirski 84, senjski 50, hvarski pak samo 34 forinta.*

U XIV. stoljecu preotelo je mah, te su pape stali imenovati biskupe i kanonike

tako u Hrvatskoj, kao i u Ugarskoj. To je doduSe bivalo koji put ved u polovici XIII

stoljeca; no podev od pape Bonifacija VIII. (f 1303.) zgadjalo se je sve CeSde, narodito

od onoga dasa, kad su se pape preselile u Avignon. Silni inade kraljevi Karlo Robert i

Ljudevit nijesu u torn pogledu mogli odoljeti papinoj premoci. Tako su primjerice pape

redom namjestili sve biskupe zagrebaCke u XIV. .stoljedu: Augustina Kazotida (god. 1303.),

Jakova dominikanca, Ladislava de Kobol, Jakova (1342.—1348), Dionizija Lackovica,

Nikola (1350), pa6e i Stjepana Kanizaja (1356.), i onda Dimitriju, biv§ega biskupa erdelj-

skoga. Medjutim pape namjeStale su i druge biskupe, tako 1324. u Spljetu, 1331. za

Srijem, 1334. za Bosnu i t. d. Dogadjalo se medjutim, da je bilo i odpora protiv takih

papinskih namjeStenika. Tako nije knez Nikola Frankapan htio priznati imolskoga biskupa

Nikolu, kojega bijaSe papa Bonifacije IX. premjestio na biskupiju u Senj. Zato naloii

papa 19. prosinca 1402. svomu legatu, kardinalu Angelu de Acciaioli, da kazni kneza

crkvenim prokletstvom, a Senj interdiktom, ako se knez ne bi htio pokoriti. No upravo

za toga pape Bonifacije IX slomljena bi ta prevlast papinska. Po§to je pomenuti papa

bio odludan privrzenik napuljskoga kraija Ladislava, te bitno doprinesao njegovu kruni-

sanju u Zadru (1403.), izdade kralj Sigismund nakon svladana ustanka u Ugarskoj dne

6. travnja 1404. na molbu svojih podanika zakon, kojim pod prijetnjom smrtne kazoe i

gubitka imanja zabrani svima podanicima primati ma kakova sluibena pisma od rimske

stolice i njezinih sluzbenika, a osobito, kad bi se takim pismom bez narodte dozvole

kraljeve komu podjeljivala kakva duhovna £ast ili sluzba, poSto je popunjivanjetakih mjesta kruni pridrzano.

U XIV. stoljedu biskupi su i svedenici u obce bili znatno obteredeni. Ne samo da

su biskupi morali placati takse rimskoj stolici za svoje imenovanje, nego su zajedno sa

svojim svedenstvom morali davati desetinu od svojih dohodaka za rat proti nevjernicima i

krivovjercima. Tu su desetinu pobirali posebni papinski desetinari, a od skupljeoih novaca

primao je papa dvije trecine, kralj pak jednu tredinu. Saduvani su raduni papinskih dese-

tinara od 1332.— 1335, iz kojih se razabire, da su u samoj zagrebadkoj biskuptji skupilt

kruz tri godine oekih 1127 budimskih maraka srebra. Medjutim nijesu ni kraljt itedili

svedenstva. Kralj je Karlo Robert stao od biskupa traiiti u ime dara za novu godiDU

zoatoe dade: od svakoga nadbiskupa po 200 for., a od svakoga biskupa po 50 for.

YL tomu je koji puta zaplijenio blago umrlih biskupa; a izprainjene stolice biskupske

ntje vi§e puta popunjivao, samo da u to vrijeme pobire dohodke njihove. Poznato je, kako

8U ga biskupi radi toga i tuiili 1338. rimskoj .stolici, ali bez koristi.

Dok su u jednu ruku papa i kralj nametali prelatima velike terete, slao je u drugu

ruku narod uzkradivati desetinu. U zagrebadkoj biskupiji doSlo Je radi toga i do

krvi, jer se je narod opirao desetini (1327.— 1340.). Dakako, da su u torn pogledu na-

rodu prednjadili velikaii. Bilo je smutnja radi desetine i u drugim biskupijama. Sabor

hrvatski u Kninu god. 1353. razpravljao je poglavito o tuibi kninskoga biskupa Blaia, ito

mu >nonnulli, et specialiter cum armis et sagittis serutre consuett nobiles, et alii« uzkra-

cuju desetinu, pak da s toga »ip8e et sua ecclesia . . in suis turibus et reddttibus daori'

* Ufsnki biskopi pladali to: nadbitkap oatrogoatki aooo --4000 for., koloeU MdUiiMp toOO, pvCttrtkl

biskap 3400, vdikoTaradiiuki aooo, «rd«ljiki 1500, vetprimaU i buukdiU po 900 i t d.

JO HBVATSEO KRAUEVSTVO U XIV. ST0Ue6u.

Dam ct defectum non modicum paterentur*. Premda je sabor uredio pladanje desetine,

dini se, da se plemstvo hrvatsko nije drzalo ustanova, jer je kninski biskup god. 1366.

molio bana Nikolu Seda, da mu potvrdi odredbe sabora u Kninu. I cetinski knezovi

Nelipidi nijesu rado pla&ili desetinu za sToje kotare u kninskoj biskupiji. Tek 1376.

pogodio se je knez Ivan Nelipid s kninskim biskupom Pavlom u tom pogledu. Godine

opet 1395. utanaîo je isti knez Ivan Nelipid u nazo£nosti hrvatskoga banovca Pavla

Mihaljevida prijateljsku pogodbu (amicam conventionem) sa spljetskim nadbiskupom

Andrijom radi desetine, Ho ju je morao davati spljetskoj nadbiskupiji. I PVankapani imali

su razmirica radi desetine, odkad je knez Nikola god. 1394. od Mikca Prodavic'a kupio

grad Ozalj na Kupi. Borba se je tako izo^trila, da je god. 1416. morao posredovati i

crkveni sabor u Kostnici (sacrosancta generalis synodus Constantiensis).

Vec znademo, kako je rimski papa Inocentije IV. senjskomu biskupu Filipu

god. 1248. dozvolio porabu glagolice i slavensko bogosluzjeu crkvi. Namah

zatim god. 1252. molili su benediktinski redovnici samostana sv. Nikole kod Omi§lja na

Krdkom otoku istoga papu, da im dozvoli i dalje rabiti slavenski jezik u crkvi, >)er su

Slaveni, tc imadu slavcnske knjige, a latinski jezik i pismo ne mogu nauditi< (cum ipsi,

qui Sclaui existunt et sclauonicas litteras habent, et discere latinas litteras non possum).

Nema sumnje, da je slavenska liturgija u XIV. stoljedu pretegla ne samo u biskupijama

seojskoj i krikoj, nego i u krbavskoj. Koliko se je razSirila preko Velebita na jug u

koinsku i ninsku biskupiju, i na sjevcr preko Gvozda u zagrebaCku, nemamo vijesti; no

stoji, da je bilo svedenika glagolaSa ne samo u obsegu ditave nadbiskupije spljetske,

nego i po zagrebaCkoj biskupiji. U iupama potonje biskupije, a narodito u prijedjelima

izmedju Kupe i Gvozda, gdje su se Sirile oblasti knezova Frankapana, Zrinskih i Babonica

(Blagajskih), bilo je i poslije sve<5enika glagolaSa, kao u Trgu pri Ozlju, u samom Ozlju,

Ribniku, Lipniku, sv. Petru na Mreznici, pa6e i u KraSidima i Pribicima. JoS god. 1501.

spominju se u zagreba^koj biskupiji, a u oblasti izmedju Kupe i Save, glago1a§i: Andrija,

iupnik sv. Katarine (Andreas plebanus sancte Katherine glagolita), i Gregorije u

Petrovini (quidam Gregorius g I a g o 1 i t h a).

Slavenska sluiba sa glagoslkim svetim knjigama bila je u XIV. stoljecu u hrvatskom

kraljeTStvu raz&irena kao nikad prije ni poslije. Ona je pade pre§la i granice hrvatskoga

kraljevstva, te se je udomila u Bosni i Albaniji, a najviSe u Istri, gdje je posve preobla-

dala u iztoinom dijelu te zemlje, naime u biskupiji Pidanskoj (Pidan Pedena ^Biben^. Napokon se je slavenska liturgija ba§ u to doba iz hrvatskih zemaija razgranila

sve u Ceiku i Poljsku, gdje su ju zaveli deiki kralj Karlo i poljski kralj Vladislav Jagelo.

Godine 1337. boravio je naime potonji teiki kralj Karlo, tada jo§ markgrof na

Moravi, u Hrvatskoj kao gost kneza Bartola VIII Frankapana. Karlo i§ao za nekim poslom

a Tirol; ali poSto je bio u zavadi s habsburikim vojvodama, nije prolazio kroz austrijske

lefnlje, nego Ugarskom i Hrvatskom do Senja, a onda 6e iz Senja podi po moru do

Ogteja (Aquiieje), pak u Tirol. Kad je doSao u Hrvaisku, ugostiSe ga knezovi Ffanka-

pant, brada Bartol VIU. i Dujam III., pade knez Bartol ukrca se s njim i s njegovom

pramjom u Seoju u brod, da ga izprati do Ogleja. No putem, ved blizu grada, obkoli

ih kapetan mletadkoga brodovlja, pak de ih zajedno s brodom zarobiti. Tu spase do-

miiljatost koeza Bartola markgrofa Karla. Po naputku njegovu stade Karlo s mletadkim

kapetaoom ogovarati o predaji, a u to se sakri neopazice s Bartolom u neku ribarsku

ladjicu, koja se je ondje desila, pak se sredoo izmedju mletadke mornarice proveze do

Ogleja, gdje ga tvedaoo dodeka patrijarka Bertrand.

Bit de, da je Karlo za boravka svoga u Senju duo slavensku liturgiju, i da mu se

je vrlo svidjela. Vrativit se poslije u Ceiku, zaiska u pape Klementa VI , biviega uditelja

svoga, da bi se i u njegovoi tcmlji titala misa na slavenskom jeziku. Papa prista (1346.)

oa ielju Karlovti, ali na jednomu samo mjestu u svem kraljevstvu da se vrSi liturgija

VJERA I CRKVA. 31

slavenska. Godinu dana iza toga podiiê Karlo u Pragu samostan na £ast svetim raitit-

nicima kraljevstva deSkoga: sv. Jeronimu, Cirilu, Metodiju, Vojtjehu i Prokopiju, pak

nastani u njemu benediktinske redovnike iz hrvatskoga primorja, koji donesoSe sa sobom

svoje knjige Da jeziku hrvatsko-slaTenskom. Za samo prepisivanje knjiga >na plemenitom

jeziku slavenskom« odredio je Karlo god. 1356. po deset maraka na godinu kao pladu

pisaru. Taj samostan eniauski brzo se podiie; god. 1372. posveti crkvu samostansku

sam nadbiskup prazki u nazodnosti kralja i cara Karla i druge gospode deske. Iz Ce§ke

razsiri se poslije slavensko bogosluije u Poljsku. Tu je potaknula kralja Vladislava fagela

lijcpa supruga njegova Jadviga, kci ugarskoga i hrvatskoga kralja Ljudevita i bosanske

banovne Elizabete, te je po primjeru deskoga kralja Karla (incitati exemplari simili, quod

in civitate Pragensi habetur monasterium Slavorum ordinis sancti Benedicti) dne

28. srpnja 1390. u krakovskom predgradju Kleparz podigao uz crkvu sv. Kriia samostan,

u koji je smjestio slavenske glagoiaSe iz Praga (fratresque ex monasterio Pragensi

NaGROUNO KAMENJK rod BlLKKA

B IlercegoTioi.

Bumptos ad illam — domum — introducunt. Taj je samostan obstojao joi oko god. 1470

(DIugossi Historiac polonicae liber X., — edit. Lipsiae 1711., pag. 126—127).

Uz brojno sTJetovno svcdenstvo bilo je u XIV. stoljedu u hrvatskom kraljevstvu

i moogo samostana razliditih redova (BenediktinaCisterdana, Dominikana, Franje-

aca, Pavlina itd.). Vrlo je bio razSircn red Pavlina, koji je iivio po regulama

sv. Augustina. U oblastima na jugu Gvozda bill su Pavlini gotovo svi glagolaii; njihovi

samostani (sv. Nikole u modruikom Gvotdu i u Vinodolu) bili su upravo razsadnici gla-

golske knjige. Samostan sv. Nikole u modru&kom Gvotdu utemeljio je knez Ivan (Ani)

Frankapan oko god. 1330. (po tomu samostanu prozvana bi poslije gora Gvozd Kape-

lom). Jedan od najbogatijih samostana u ditavom kraljevstvu bio je cisterdanski sv. Ma-

rije u Toplicama (Topuskom); taj je pladao papi u ime takic po 300 for. (samostan

jS IIRVAT8K0 KRAURV8TV0 U XIV. STOUB£u.

tf. Jurja kod Senja samo 33 zlatna forinta). No upravo taj najbogatiji samostan opusti

jedan od najprvih (god. 1403.— 1408).

Negdje na koncu 14. stolje<5a osnovaSe celjski knezovi u svojoj kneziji (grofoviji)

Zagorjo znameniti posUje samostan Pavlina u Lepoglavi. Dok su u Slavoniji i Hrvatskoj

izmedju Gvozda i Velebita nicali pavlinski samostani po reguli sv. Augustina, mnoiili su

se na jugu samostani Franjevaca. Ve6 na poietku XIV. stoljeda obstojao je u Bribiru

franjevadki samostan sa crkvom sv. Marije, u kojoj je bila grobnica Bribirskih knezova

od plemena Subid God. 1299. osnovao je ban Pavao I. (§ubid) na £ast sv. Ivanu Krsti-

telju, svojemu >krsnomu imenu< (beatum Joannem Baptistam pro nostro heredumque no-

slrorum patrono et domino... elegimus) samostan Franjevaca kod Skradina, i to

blizu samostana koludrica sv. Elizabete, kojemu je predstojnica bila rodjena se.stra nje-

gova Stanislava.

Samostani bili su znameniti i po tom, §to su u njima obstojale skole. U obde su

u ono vrijeme uzdriavali Skole najvi§e samostani i kaptoli. Uz kaptole spominju se sje-

meniStne Skole. One su se dijelile na tri odjela: u prvom, zvanom grammaticalia,tuma£ila se latinska slovnica i skladnja; u drugom, logical i a, predavala se retorika i

logika; a u tredem, theologia, uîla se bogoslovija. Nadzornik §kola bio je kanonik

Stilac (lektor). Osim samostanskih i kaptolskih Skola bilo je medjutim vec i svjetovnih

ikola, koje su pzdriavale gradske obcine. U tim su Skolama udila djeca îtati, pisati i

raSunati. U slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba obstojala je takva §kola ved oko

god. 1362.; gradski u6itelj (scholasticus, magister scholae) dobivao je godiSnju placu od

dcvet forinti. No osim toga primao je uiitelj i od djaka primjeren bir. Vi§ih Skola nije

tada bilo u hrvatskom kraljevstvu; oni, koji su bili zeljni vi§ih nauka, iSli su u tudji

svijet, narodito u Italiju (Bolognu).

joi nam je zabiljeiiti, da je papa Klement V. god. 1312. ukinuo znameniti vitezki

red Templara ill Boijaka. Ogromna imanja toga reda u hrvatskom kraljevstvu zapa*

doSe sada drugi viteiki red, naime Ivanovce (Cruciferi), a s njima i znameniti samostan

sv. Gregorija u Vrani. Priori reda Ivanovaca, stolujuci u Vrani, znatno su utjecali u sud-

binu hrvatskoga naroda; osobito pak iztaknuo se je prior Ivan Pa Hi n a u vrijeme kra-

Ijice Marije i supruga joj Sigismunda kao gorljiv privrzenik napuljskih Aniuvinaca.

Odkako 8u se u XIV. stoljedu stali po Hrvatskoj naseljivati Vlasi ili Morlaci,

opet je u kraljevstvu bilo sljedbenika gr£ko-izto£ne crkve (schismatici). No ne da se

ustanoviti, da li su ti doseljenici imali tada kakovo crkveno uredjenje. Pa tar en i ili

Bo go mill (haeretici) spominju se samo u kotaru izmedju Bosuta i Save; no nema

sumnje, da ih je naro£ito u detvrtoj £etvrtini ovoga stoljeda mnogo dolazilo iz Bosne i

Huma. Ta glasoviti hcrceg Hrvoje Vukii<5 bio je s Citavim rodom svojim patarenske

vjere, a njegova je djedovina bai medjaSila s Hrvatskom. U Bosni nije se patarenska

vjera oikako dala iztrijebiti; pade katoli^ki biskup bosanski morao je ostaviti svoju sto-

licu, pak se preseliti u Djakovo. Mjesto njega spominju se u XIV. stoljedu nadelnici

patarenske ili tbosanske* crkve, koji su stolovali u JaojitSima. Takav naielnik zvao

se je >did<. Po imenu spominju se djed Miroslav (1303) i djed Radomjer (1404.).

(KnjiievQost latinska i slavensko-hrvatska). Koliko se moie razabrati

po oskudnim spomenicima, bila se je kultura u hrvatskom kraljevstvu tijekom XIV. sto-

Ije6i lijepo razvila, i to ne samo duievna, nego i materijalna. K tomu je uz ino dopri-

oesla bliztna Italije, i joi vi&e okolnost, &to se je hrvatsko kraljevstvo prostiralo uz veliku

prometnu cestu, koja je iz iztoka vodila Sredozemnim i Jadranskim morem u srednju i za-

padnu Evropu. Hrvatski velikaSi (knezovi) irtiCu se poput bosanskih u to vrijeme vedmbogautvom I sjajem, nego njihovi drugovi u srednjoj Evropi. Huniski Hranidi od kude

Kosata imali su tada u svojoj bogatoj riznici vrlo dragocjenih umjetnina (krasnih uresa

I nakita, odora, sveta£kih slika I modi, dak i jedan organid orguljice), a osobito mnogo

KNJ12eVN03T LATINSKA I SLAVKNSKO-HRVA'rSKA. n

posudja od zlata i srebra, dole su njemadki knezovi joS u prvoj polovici XVI. stolje<^

rabili zemljane pladnjeve i posude od obi^Dih kovina.

I.hrvatski gordi knezovi ddlikuju se svojom IJubavi za sve, ito je Uje^«i x ppMi^'

nito. Evo n'ekoliko znaCajnih primjera. 2a bana Mladina II. (1312.—1322i) xxl p<»Jnii^Baûbi(5 kaze izrijekom njegov Ijuti protivtiik, spljetski Ijetoptsac Miba Madije, da je'£esto

£itao sveto pismo (>soiebas frequeatare in legendo bibliam); u drugu ruku opet zna-

derno, da je talijanski udenjak Vilim Varignana, tjelesni Ijednik i pouzdanik Mladinov,

posvetio svojemu zaititniku; i meceni jedno svoje medicinsko djelo s ovim uvodttim rije-

iima: >Svima vitezkim krjepostima opasanomu i ne manie unrinom krunom oyjendanofnu

velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, Hrvata i Bosne banu i vrhov>

nomu gospodinu ditave Humske zemlje njegov duhom podanik Vilim Varignana, profesor

znanosti i umjetnosti medicinskec. Da je u Bribirskih knezova bilo a obde Ijubavi sa

knjigu, najbolje dokazuje oporuka Mladinova brata Pavla II. od god. 1346., iz koje do-

znajemo za poglavite knjige, koje su se tada u Hrvatskoj rabile. Knez Pavao naioie

Nagrobni kamen (sarkofao) na brdu Pavlovcu

()agoisio£tio o<i S«rajeT«). T« j« Ttljda grob koeta P«vU RAdJoorica (f I4t5-).

poklonio je u iivojoj oporuci franjeva£komu samostanu i crkvi sv. Marije u Bribini osam

razlt(^Jtih latinskiii djela (ystoriam scolasticam, psalterium glosatum, dy.ilogum uocii Gre*

gom ! de Mcra scriptura, et aliorum sanctorum dicta in eo, brevikKjuiuin

sancti Bunaventure*, i napokon >duas cronieift Romanorum martinianas, umun veterem

et aliam novam«); a crkvi sv. Marije u Skradinu tri djela (duo missalia meaîuHiin novttm

secundum curiam, et aliud vetus cum littera breventaoa; item breviarium bmnoi^ Nema8 toga ni najmanje sumnje, da je u Bribirskih knesova od plemena Subid bilo dovoljno

rukopisnih knjiga latinskih, a valjda i hrvatskih, premda se potonje itriiekom oe spo-

minju. Iz iste oporuke Vnn.w Pavla II. doznajemo joi, da je njegov rod bio bogat drago-

cjenostima, a naro6ito zl rebreoim i bisernim uresima ta leott.

Hrr. poTJ. II. II. 3

^4 fIRVATSKO KRAURVSTVO O XIV. STOUF^:!;.

Dok se Bribirski knezovi iztidu kao prijateljt i mecene knjiievnosti, drugi se hrvatski

knezovi odiikuju kao pisci Od tih je naroCito spomena vrijedan knez Novak Disi^lavid

od plemena Mogorovid, gospodar grada Ostrovice u Lici, On se je dao na golemi posao,

te je oko god. 1368 prepisao glagolskim pismenima (itav hrvatski misal. Pismo kneza

Novaka bai je uzorno, tako da su na koncu XV. stoljeda po njegovim pismenima pri-

redili prvi itampani misal hrvatski Mimo to ukrasio je knez Novak svoj misal krasnim

sitooslikarijama (miniaturama), koje je valjda i sam slikao Novak piie na koncu misala

sam o sebi ovako: >L^t gdnih 1368. Ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga i

velikoga gdna LoiSa (Ljudevita) kralja ugrskoga, njega pola£e vitez, v to vrime budu<5i

knez na Ugrih Solgovski a v Dalmaciji Ninski, napisah te knjige (misal) za svoju du&u,

i onoj crikvi da se dadu, v koj legu v^kivednim leianijem. I pomisli vsaki hristjanin, da

sa sv£t niStare ni, jere gdo ga vede Ijubi, da ga brie zgubi; nu josde pomisli vsaki sada,

da se najde od nas tada, — gde se duSa strahom smete, a dila nam se kriti ne te. Zato

kada nam se d61a skriti ne te, tada vsaki pridi z dobrimi d^li pr^d stra^noga i sil-

noga, vekivednoga sudca. A sada proSu vsakoga popa i dijaka, ki budet va te knjige

oficijati, moli milostivoga i dragoga i slatkoga gdna v molitvah svoih i moli gdna boga

za nju«. U stolicama (dvorovima) knezova Frankapana, narodito u ModruSama i u Senju,

pak i u Novigradu (Novom) Vinodolskom bilo je jamadno notara i »pisaca«, koji su sa-

stavljali i pisali javne izprave hrvatskim jezikom i glagolicom. Napokon su i knezovi

Hrvatinidi — Vukdidi na medji hrvatsko-bosanskoj bili prijatelji i mecene knjizevnosti.

Osobito se u tom pogledu iztide knez i herceg Hrvoje Vukdic. Kad je god. 1404. pa-

tarenski pisac »Hval kr§canin« dovrSio svoj cirilski rukopis svetoga pisma novoga

zavjeta i saltjera, kaie on, da-je svoju knjigu napisao »na podtenije slavnomu gospodinu

Hrvoju, hercegu spljetskomu i knezu od Doljnih kraj i inim mnogim zemljam*; par go-

dina poslije, nekako oko 1407., narudio je opet Hrvoje kod katolidkoga >pisca Butka<,krasni, sitnoslikarijama ureSeni glagolski misal, koji se je nekad rabio u crkvi sv. Mihalja

u Omiiu, a danas se nalazi u sultana u Carigradu

!

Od latinskih djela, napisanih u XIV. stoljedu, zanimaju nas poglavito historidki

spisi Oko god. 1308. napisao je rabski biskup Georgius ab Hermolais legendu o

sv. Kristoforu, zaStitniku grada Raba. Jo§ i danas duva se u nekadanjoj stolnoj crkvi grada

Raba modnik ili raka sv. Kristofora, u kojoj je sahranjena glava toga svetca; raka (area) ili

relikviarij znamenita je umjetnina XII. ili XIII. stoljeda. Legenda biskupa Georgija ab

Hermolais s napisom >Miracula s. Christophori« prida potanko, kako je sv. Kristofor u

tri maha (god. 1075. — 1 105.) spasao grad i otok Rab od neprijateljskih napadaja. Pisac

kaie, da je legendu sastavio po starim knjigama i po pridanju starijih gradjana (prout in

historiis antiquis ac a senioribus civibus legisset et audiuisset) . Za prvu cetvrt XIV. sto*

Ijeda iztide se Spljedanin Mich a Madius de Barbazanis, koji je u svojemu djelu

»historia . . de gestis romaoorum imperatorum et s mmorum pontificum* zabiljeiio

suvremene zgode od god. 1290.— 1330., u koliko je mogao za njih doznati Djelo Ma-

dijevo nema glavne misli, niti su dogadjaji u njem sustavno poredjani; nije spomenica

ni Ijetopis nego neka vrst pametara. Kud i kamo savr^nije i oblikom i biranim sadriajem

jesu dvije spomeoice (memoiri), sastavljene od nepoznatih nam pisaca, koji prikazuju

bume dogadjaje u Hrvatskoj i Dalmaciji god. 1344—1346, a narodito borbe oko Zadra

god. 1346. izmedju Mletdana i ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. jedna spomenica

8 naptsom »ObsldioDi8 Jadrensis libri duo< pripovijeda potanko, a u prilog

ugarsko-hrvatskoj stranci; dniga s napisom >Chfonica Jadertina* (talijanski prevod

od Jakova Morellija) mnogo je jezgrovitija i krada, dostojanstvenija t mirnija, ali je odito

naklona Mletcima. Za posljednje godine Ljudevitova kraljevanja, a ']oi v\ie za doba kderi

mu Marije i zeta Sigtsmunda vrijedi djelo zadarskoga gradjanina i patricija Pa via

P a V I o V i d a, kojemu je napis >Memoriale Pauli de Paulo, patritii J a-

KNJlilVNOST LAT1N8KA I SLAVENSKO-HRVATSKA.35

MlNiATURNA SLIKA IZ RUKOPISA (mISAI^) KNKZA NoVAKA (1368.).

U c i kr.drortkoj knjiiaici Beia iavste prekrAsan (lagoUkJ mini, koji jc god. Ij68. MpUao hrratski

Novak, praolac koezova i (leinida NoTakovida « IJci, poilije n Gackoj (Gataotkoi iapi). Kaex Novak bio

je do knoa Petra DUtslaTi^ (l3"-— i34^-)i > oook koexa Dir'alava od plemena Mogoror>d>, koje je natuvalostaroj hrratckoj iapani)) Lici. Stolica tih knezova bila je Ostrrica jagoictoioo od Malalaka, sa aiedji ilara

iapaoije Krbave. \'ec' djed Dlsitlar, a jot vil? otac Petar D'aitlavic otjecali s« saatou a tgode hrvatskoga aa-

roda, jer sa bili knexoTi a pleaaeoa Magorovida i podjedno rodjaci krbaTakih knetova u porodice KafjakoT<4fa.

Koex Pctar DitiilaTid, otac Novakov, gotpodovao je Ua pada Mladina II. Sibiiia (Ijaa.) takoljcr neko frijeaM

gradoai Bagon (Karlobagom) a Podgorakoj tupi. — Knes Novak atolovao je popat djedova avojih • grad*OMTtW, te •• spoaBinje a povje*ti god. 1349.— 1373 • dakle a Triieme kralja LjndeTita I. Velikoga. Bio |t

prirrfaajk toga kralja i ajegoTth banova; t toga ga i« kralj iaenovao vitccooi avoga dvora (milca ragi* cvfiaa).

Uza to vriio )c koe< Novak ncko vrijeme t*Mt koeievaka a daltn«liaakoB» gra<ia Niaa, kao i trdaljduMi

grada Solôva (Solgo). Sioovi i anad ajegovt prusvaic ae po ajema Novakovidi. — Kacs Novak aora da !• MoTrip obrasovaa iorjek avoga vtjeka, v)eit piatna i alikantva. Sto a« doaad toade, aapiaao jt prakrataia ptaaoaiitav •tarohrvataki miial, i to tako Ujepo, da tn po«Iije prigodooi lunpaoia prvih gbfoWcili kB)iga apravo

po ajagova rakopiaa dali naflniti glagoUka pianaaa. Savilc aknuio je tvoj rakopia ta laal pcakraaaik miaimtsrafli alika, od kojih ra medjat-m aeke ved jako oltedaae. Najboija jt aaîvana tUka aa liata (feUo) 91., koja

prikaiaje aekoga tvttca. kako drii rasviti ivitak papira, aa koiem ae racabira ovt ri|ad ; . . . aiaacti w(if)iMcca»d(aB) iob(aaa)eflB . . . .c — O mftala knara Novaka piAe Ivan Kakaljevitf: ajadaa od ovtk ka|ifa (Nova,

kovib), piaaaa godlae lj68., £nva se a carakoj kaiiiaid a Bcâ pod bro^tai 8. alavaaritfli rakopiaa. Sitka, kojIaM

jc areieaa, aK>ga •« avnttti medja bolje alaventkc aiaiatara oooga vrcaaaaa ; tvorcaan fo i kr)*pko, a bo)a'

diaaaa oacMtOM UvabooMa Imadc ib aa bn^ icat, t« prikamja: I. Na U«t« 74. atkpga avaica • otfoiMMMkajigo*, kaîaa goraja ;« xckaa. a doljaa crvtaa, dao aa okolo aaodro, tlatoai BkralMO(aBlta poaallo oiMMi).a. Na Uatn 79. aeki apoatol, koji a rad raxvijwo pUmo drii, obraa va ja oltaâa. 3. Na liata tf. witiO mzatvoreoom kajigon. Obras aia jc olte^ce. 4. Na Ifota 91. Svcuc a rawi|Mla plMMOi. alika po«f« iahm aate*

vaaa. U tka avctca izralcoa je acka oaobiU adUaa, botMUaaaie fiao I ttvabao, Haaa)« podoata paiajito i pra*

vilao. 5. Na lUla 158. velika alika, aa titavoia UMb. pfadatavlja Ita«a aa krila. hpod kriU atajl aaiwijeitww

Mti Boija a aantjtt avo/th gotpodja, 1 Hjava Moji jadaa riauki rtralar, a aa ajiaa <il« oauba. ft. Na liata 1 59.

>Ecc« boiaoa, ritaajc doita pravCno, bojadlaaata krcpko i saateiaoa

^^ HBVAT8K0 KRAUBVSTVO U XlV. STOUBÛ.

drensift«. Pavao Pavlovi^ bio je mnogo godioa upravitelj (rector) grada Zadra, Deko

vrijeme knct Trogira (1386.) i poslije îbenika (1399.). a napokon knez otoka Paga (1408.)-

Utjecao je mnogo u javne poslove, te je u svom »memorialu< posve suhoparno< no ne-

prismino xabiljeiio Dajtoatoije dogadjaje za doba od god. 1371.— 1408. Ba§ poradi toga

ojegovo je djelo dragocjen izvor za povjestnicu onoga doba. — U XIV. stolje<5u javlja

se takodjer pnrt spisatelj u tadanjoj Slavoniji izmedju Gvoeda i Drave. To je Ivan,

arcidjakon goridki i kanonik zagreba£ki, koji je god. 1334 — 1354. sa-

staTio djeio >Statuta capituli Zagrabiensis saeculo XIV.< , znamenito ne

samo sa politi£ku bistoriju, nego joi vi§e za kuhurnu i za zemljopis. Neki misle, da je

Ivan arcidjakon napisao takodjer i nekakvo skroz povjestno djelo s napisom >ch ro no-

lo gia<; all tome djelu nema traga.

Osim povjestoi£kih djela ovoga stoljeda treba joS spomenuti brojne statute gradskih

obdina, koji su a to vrijeme sastavljeni ili dopunjeni. Uz statute dalmatinskih gradova

znamenit je latinski statut grada Senja, koji bi god. 1388. dne 5. svibnja sastavljen

po zapovtjedi kr£kih i senjskih knezova Stjepana i Ivana (Frankapana).

HrvatskooslaTenska knjiga dijeli se i u XIV. stoljedu na crkvenu i na

svjetovno. Crkvene knjige pisane su starosiavenskim jezikom s prismjesom puikoga go

ora hrvatskoga^ a svjetovne £istim narodnim jezikom. Crkvena knjizevnost sastoji pogla-

vito od obrednih knjiga, kao dto su misali, brevijari (6asoslovac, 6asosiov) i rituali (obrednik,

trebnik), vetinom starijega porijetia; pravih bogoslovnih knjiga imade malo. •Mali zbor-

oici mudrih redenica iz st. pisma i djela sv. otaca<, pi§e J. Broz, >kratka objaSnjivanja

istioa kri<Unske vjere i morala, propovijedi i homilije, prosta upudivanja, kako treba

vrUti poglavite obrede crkvene, legende i zica, pravila redovnika sv. Benedikta i sv. Franje,

prijevod gdjekojega pisma papinskoga — to je sva dogmatika, moralka i pastoralka

gUgolaika, to je sva crkvena povjest i sve crkveno pravo naSih glagolaialc

Svjetovna knjiievnost hrvatska sastoji i u XIV. stoljedu poglavito od poslovnihf pisa, Darodto od listina, razvoda, statuta i zakona. Hrvatski jezik s glagolskim pismomraziirio le je i (M-eko medja tadanjega hrvatskoga kratjevstva, naroîto u danainju Istru,

gdje ta ih ttali rabiti u javnim izpravama (n. pr. razvod Istrijanski, a poslije zakon Ka-

stavski i Veprinadki). Poslije Vinodolskoga zakona od god. 1288. izti£e se osobito >Statutvrbanski, a dooekle i svega Krikoga otoka«, koji bi napisan god. 1362.

i 1388. po nalogu krCkih koezova Stjepana i Ivana (Frankapana). Jama^no bi ved u

istom ftoljedu sasnovao i >Poljidki statut<, koji je napisan dirilicom. Najstarija gla-

golska listina (Dobhojska) nspisana je god. 1100. na otoku Krku; u XIV. stoljedu broj

tih listtoa tvedjer raite. Bosanski bani i kraiji imali su posebnu dvorsku kancelariju,

fd|e ta njihovi »dijaki« SMtavljali i pisali kraljevske i banske povelje.

(Umjetootti). Da la i umjetnosti u XIV. stoljedu bile u Hrvata u velikoj cijcnt,

Imademo viie primjera. Sam kralj Ljudevit sa svojom suprugom Elizabetom prednjadto

je hffvattkim koezovima, darivajudi crkve krasnim umotvorinama. Znademo, kako je Lju*

devitova supruga Elisabeta, kdi bana bosanskoga Stjepana Kotromanida, data go-

dine 1377.— 1380. izraditi prekrasnu raku sv. Simuna za crkvu istoga imena u 2Uidru.

Ifradio jo je pak milanski zlatar Franciscus de Mediolano (Francesco orefice,

q. Antonio, da Sesto, territorio di Milano, abitante di Zara). Potaknuta prtmjerom kra-

yice Elizabete darovala je poslije, oko god. 1409., supruga hercega Hrvoja, po imenu

Jelena, rodjena tettra kneza Nelipida, 43 marke i 2 uncije srebra, da se slidna raka na-

dini sa modi sv. Dujma u Spljetu. I Katarina, supruga vojvode Sandalja Hranida, a sinovka

heicega Hrvoja, bila |e velika phjateljica umjetnosti. Ona je darovala opatidkomu' samo-

staaa i crkvi sv. Maiije u Zadru dva dragocjena relikvijara u obliku ruke, kojima se i

danaS'joi ponost ta crkva; a jednom su sahranjene mo6 sv. Andrije i sv. Matije, a u

UMJETNOSTI. 37

drugome sv. Simuna i sv. Ana-

stazije. »Oba su (relikvijara)

od pozladena srebra sasvim

gladka, izuzevSi onu savatli —viticama ukraSenu prugu.koja

se vidi iinad postolja na

prednjoj i strainjoj strani re-

likvijara. Sprijeda imaju vra-

taSca, kroz koja se vide kri-

stalnom ploCom pokrivene

relikvije. Vrata§ca su od sre-

bra, a u obliku duguljastog

detverokuta; nekad su bila

emaljovana, a danas vidimo

samo tragova od toga na

nadpisima i u pozadici grba

i u samome grbu, koji nam

pokazuje dvostruki poprijeini

direk. Boje od emalja bijahu:

proziroo tamno-modra, ze-

lena, tamno-iuta, a §to se

tiic roda, tehnike, ova je

rsta emalja spadala u email

translucide sur relief, i na-

likuje onoj tehnici, koja je u

XV. stoljedu u Italiji veoma

pomodna bila. Na okvini od

vrataâca imade u oba reli-

kvijara ovaj napis: Memento

Do Famule tue Katarina con-

srte polenti viro Dno San-

dalio voievode Bosne*. Me-

djutim ne samo kneievske i

vojvodske iene, nego i mui-

karci darivali su crkve rijed-

kim dragocjenostima. U stol-

noj crkvi sv. StoSlje (Anasta-

zije) u Zadru (uvale su se

joi u XVII. stoljedu dva re-

likvijara za mo<ii st. Martina

i sv. Danila proroka, koje

bijaie crkvi nekad poklonio

hrvatski i bosanski ban Pavao

Bribirski od plemena Subid

(t 1312.). Na relikvijaru sv.

Dantla vidjele su se na srebrnoj

plo£i slike sv. Petra i Pavia,

zatim sv. Danila proroka, Za-

jedno s oapisom: »Pau1us

baous Croatorum me fecit

awnHlffl'JVHVÎUHTIAÎ iToHUIClV/ftli KUirti

if&ainiHt%a^rf(TnrTniatfînii(ivjffe>B i,

\)\\?ff^ WW YllvMH'^h nfiVfoTFlTUpreiUll

>»HSttM«^Wjir;imH obiWôijfhmjnfûik

y.iu^ffciti lURWii rffi7P«"H mMytfh i«'r,^

\) j)o5«ee^'^v»^tf3 jTcwwr/nfftKumi'

IZ MISALA KNKZA NOVAKA.

D«Ml tlaiwe 169. Um* (80

ilRVATSKO KRAUBV8TV0 U XIV. STOUEdU-

fieri ad honorcm ss. Petri et Pauli et s, Danielis prophetae* (Hrvatski ban Pavao dao

me je oaeiniti na Cast sv. Petru i Pavlu, i sv. Danilu proroku).

ô se ti£e graditeljstva, opaziti nam je, da je u XIV. stoljedu joS uvijek go-

!>l>odovao romanski slog, naroiito u gradovima Dalmacije. U tredoj desetini XIV. sto-

Ije^ dovrikna bi stolna crkva sv. StoSije u Zadru, a god. 1407. posvedena bi crkva

sv. Krievana u istom gradu. U isto vrijeme nastavila se jur u XIII. stoljedu zapodeta

gradoja sronika stolne crkve sv. Dujma u Spljetu. Kraljica Elizabeta zanimala se osobito

za tu gradnju. U prroj polovici XV. stoljeda trsio se oko gradnje toga zvonika doma<5i

graditelj, Splje<ânin Nikola Tvrdoj (operarium et suprastantem campanili s Duymi

et fabricae eiusdem, 1416.— 1426.); no posve dovrSen bi zvonik (sa §est spratova) tek u

polovici XVIll. stoljeda. Medju gradjevine XIV. stoljeca spada i prekrasni, u romanskom

slogu sagradjeni hodnik (klaustro) franjevaikoga samostana u Dubrovniku; sagradio ga je

pak domadi umjctnik, magistar Mihajlo Petrab iz Bara. Crkve i zgrade romanskoga

sloga ukraiene su brojnim kipovima, buduci da to pomenuti slog trail.

Dok se je u juinoj Hrvatskoj I Dalmaciji odriao slog romanski, te se samo amo

tamo opaiaju tragovi gotskoga sloga, prevladao je u Slavoniji u XIV. stoljcdu posve

gotski slog. U tom bi slogu podignuta danalnja stolna crkva sv. Stjepana u

Zagreb u. Nju je nakon tatarske provale stao podizati biskup Timotija (1264.— 1287.),

koji je sagradio svetiSte i dvije njemu poboine kapele; u XIV. stoljedu podignuto bi joj

proêlje i bi^ zasnovana dva zvonika; a dogradjena bi za biskupa Eberharda Albena

(1397.— 1419.), koji je sazidao tri jednako visoka broda, Ito no spajaju proielje sa sve-

tiitem. Na peâtu, §to ga je kralj Ljudevit god. 1371. odredio za kaptol zagrebadki,

orezan je kralj sv. Stjepan, kako kle£edi pred bogorodicom, koja drzi sina na krilu, da-

riva njoj crkvu, kojoj na proielju stoje dva zvonika. U gotskom slogu sagradjena je i

iupna crkva sv. Marka u Zagrebu (rana gotika), kao i druge crkve u tadanjoj Slavoniji

Kraljevi ugarsko-hrvatski iz porodice Anûvina gradili sui svjetovne zgrade.

Znade se pouzdano, da je ban Mikac Mihaljevid (Prodavic) po nalogu Karla Roberta oko

god. 1335. podigao kraljevsku pala£u na Gradcu tik Zagreba; u toj su palad po-

slije stoioTali hercezi i herceginje. Danas joj nema vi§e traga, kao ni brojnim zamcima,

kaitelima i gradovima, koje su u ono doba gradili svjetovni velika§i i crkveni dosto-

janstvenici.

Uz ine tvome umjetnosti cvalo je u hrvatskom kraljevstvu, narodito u Dalmaciji,

osobito umjetno zlatarstvo i srebrnarstvo. Crkvene riznice dalmatinskih gra-

dova (2^dra, Spljeta, Dubrovnika i Kotora) ba§ su pune umjetnih dragocjenosti te ruke.

Najljepia umjetnina ie spomenuta ved raka sv. îmuna u Zadru. I kod umjetnina ove

vrsti preteie joi uvijek romanski slog.

Slikarstvo je u XIV. stoljedu slabo zastupano. Imade ga poglavito u crkvama,

gdje su se tamo gdjegdje odriale fresco-slike. Sitnoslikarstva (miniature) nalazimo u

misalu koeza Novaka (1368.), kao i u drugim slidnim djelima (rukopisu Hvalovu, misalu

Butkovu za Hrvoja).

Medju djela tvome umjetnosti ubrojiti nam je svakako i sredovjedne nagrobnespomenike od kameoa, kojih nalazimo nebrojeno mnoitvo ne samo u danainjoj

Boani i Hercegovini, nego i u onim dijelovima danaSnjc Dalmacije, koji su nekad

pripadali Hrvatskoj.

Nagroboih spomenika od kamena imade ili na £itave rpe ili pojedince, a najvi&e

ih nalazimo oa vitokim poljima Narod ih zove stedci, mramorovi, a i mafteti;modemi ih udenjaci zovu, oe znamo, da li opravdano, bogomilskim grobovima.U srednjem vijeku zvali su ih kamen, kami, bilig, pa£e i kamen bilig.

Nebrojeni nagrobni spomenici vflo su razliditi tako po obliku, kao i po izradbi.

Najglavniji su im oblici: ploda, tumba ili dugoljasta kocka, sarkofag na iljeme, i stupac

OBRT I troovina; i»rombtala. 39

(ni$an). Po izradbi imade ih vrlo primitivnih, £esto posve grubo tztesaoih, bez tkakva

ukrasa; no imade ih i sa lijepim ornamentima, sa slikama razliCitih predmeta (osobito

oruija) i iivotinja, pa£e i Ijudi. êsto se prikazuju i prizori iz iivota (lo7, viteike igre,

kolo), a narodito ih imade t s napisima Nagrobnih spomenika s napisima na^lo se dosad

preku 150. te potjeû poglavito iz 14. i 15 stoljeda, pisani su pak svt bosanskom ciri-

licom. Medju najljepê nagrobne spomenike spada nedvojbeno onaj na starom groblju

kod Doljne Zgoê blizu Sutiske, za koji neki misle, da ga je nadnio neki dalmatinski

umjetnik u drugoj polovici XIV. stoljeda, upotrebivii motive romanskoga sloga i DarodnC'

(Obrt i trgovina; prom eta la). S pustaojem i oapredkom gradova i trgovi§ta

razvijali su se takodjer obrt i trgovina. Uz prastare gradske obcine u primorskim stra-

nama nicale su u drugoj polovini XIII stoljeca kao i u XIV. stolje<5u oove varo&i i trgo-

viSta u nutamjoj zemlji, narodito u Slavoniji.

Gradjani (cives, hospites) u varoSima i irgovima bavili su se poglavito o b r t o mitrgovinom. U slobodnoj ob<îni na Gradcu tik Zagreba bili su zastupani gotovo

svi zanati. Zanimijivo je, da su se ziteiji razliîtih narodnosti bavili posebice i razlidtim

zanatima. Tako su gradjani njemadke narodnosti na Gradcu bili poglavito So§tari; s toga

se je i ulica, u kojoj su stanovali, zvala >vicus Theutonicorum seu sutorum* (danas

Duga ulica). Zitelji talijanskoga roda opet bavili su se najvi§e graditeljskim ili zidarskim

obrtima; ulica, u kojoj su prebivali, zvala se je >vicus Latinorumc (Vla§ka ili LaSka ulica).

Preteziti broj obrtnika tako na Gradcu kao i u Zagrebu bio je hrvatskoga roda, Sto uz

ino posvjedoduju i hrvatska imena i nazivi raznih obrtnika, §to ih nalazimo zabiljeiene

u latinskim izpravama. Takovi su nazivi: ciglar, hlebopek, iglar, kipar, klobudar, lokotar,

moinjar, nozar, ostrugar, pivar, poplatar, riznar (krojaC). rogoiar, strelar, tadkar, tular,

voâr, vuzdar, i t. d. Osim ovih hrvatskih naziva nalazimo i oznake obrta na latinskom

jeziku, i to: uzara, zlatara, brijaia, mesara, tesara, gumbara; kovada, cestara, kamenara,

londara, mlinara, krznara, "sapunara, sedlara, stolara, svjedara, zvonoljevca, tkalca i dr.

U XIV. stoljecu nalazimo ved i obrtne zadruge ili br a tovStine (confraternitates,

kalendinum, kalandas), iz kojih su se poslije razvili cehovi. Te su se zadruge stvarale

ili po narodnostima ili po obrtima. Na Gradcu tik Zagreba spominje se ve<5 1359 >con-

fraternitas sclauonicalis«, a 1384. >kale."dinum Latinorum* i >kalendinum Theutonicorum*;

pored ovih narodnostnih zadruga iriadc ih i po zanatu: > kalendinum camificum< (me-

sarska bratovStina). * kalendinum piliatorum* (klobudarska bratovStina) i dr. Na telxi bra-

tovStine je d e k a n, kojega ^>u dlanovi birali svake godine, i to obidno na blagdan

zadruiooga patrona, jer je svaka bratovStina imala za svoga za^titnika posebnoga svetca,

kojemu je obidno u iupnoj crkvi podigla i irtvenik BratovStina imala je i svoju zastavu,

pod kojom su 6Ianov; njezini iSli za svedanih provoda i vlastite voStanice >kaleduftke<,

koje su palili na 'provodu kojega svoga sudlana. Dekan je razpravljao pojedine obrt-

Dt£ke razprave izmedju dianova, upravljao imovinom bratovitine te se briouo za uboge-

'i bolestne drugove svoje

Trgovina bila je nutarnja i vanjska, kopnena i morska. Slavonija trgovala je

narodito s Ugarskom, Stajerskom, Kranjskom, Hrvatskom i BosDom; prckomorsku rubu

dobijala je budi preko Hrvatske, budi preko Krn'ijske. O robi, koja se je u Zagrebu

(Gradcu) kupovala i prodavala, pi^ I. K Tkaltid ovako: >Od domadih iivotinja, ko*

jima trgovahu, spominju se: konji, voli, krave, magarci, koze, jaojci, krmci, idrijebad,

telid i odojci, a od divljaii: zedevi, srne i vepri Uz domadu perad dooaiahu na trg i

labude. Rtba, osim onih, koje su lovili gradski ribari, donalahu na trg i seljaci od svih

vrsti, koje se nalaze u Savi; i to ili svjeiih, ili soljenih ili u dimu su§enih, a kao oso-

bita vrst spominje se vizovioa. Od morskih riba spominju se samo renge ili haringL

Raci, pohvatani po obliinjih potocih i u Savi. Od plodina domadega puljodjeUtva i

vrtljarstva: p^nica, rai, jedam, bar i sijerak, zatim bob, pasulj, leda, mak, hmelj, bijeli i

^•'. HBVAT&EO KAAUEVSTVO U XIV. STOUB^D.

cnreni luk, zeljc i raxlitito povrte; a cd stranoga: smokve, limuni, grozdici, narandie,

rila» kapri i ulje ... Sol prodavao je kaptol, koji ju je dobivao iz marmaroSkih solara;

mor^ku pak sol dovozili su na trg sa skladiSta narodito iz Ljubljane i Modruâ; uz

morsku sol rabila se je i kamena. Sirove stvari, kao koie pitomih i divljih livotinja,

prodavale su se ili po komadu ili u sveinjima; uz ko2u spominje se vuna, kostrijet i

poviesmo. Od domadih tkantna prodavalo se §to na rifove, §to na lakte: domace platno

iibijelo sukno »darovec«, dok se je finije sukno dobivalo preko Optuja iz KOlna. Odkovina tr^valo se je leljezom, bakrom i olovom. Od proizvoda domadega Sumarstva,

osim dnra za ogrijev i piljcnica za zgrade i staje, koje se je sjeklo u gradskim i kap-

tolskim iiimama^ obskrbljivahu grad susjedni Slovenci jelovim gredama i daskama, koje

su na splavima dopremali do Zagreba. Roba, koju bi strani trgovci dovezli u Zagreb, da

ju prodaju, morala se smjestiti ili izloiiti pod Satorima, i to ili na Markovom trgu, ili oko

crkve' sv. Margarete (danas pravoslavna\ ili, za Stjepanskoga sajma, pred stolnom crkvom

ili na ledini pred vrelom ManduSevcem. Strogo je bjlo zabranjeno, da se dovezena ili

donesena roba iztovaruje u privataim kucama ili u krimama. Zagrebacki trgovci bili su

podijeljeni ovako: ili u trgovce, koji su samo jednom robom Irgovali, n. pr. iitom, solju,

pok se prema tomu zvali iitari, solari; ili koji su prodavali viSe vrsti (species) razlidite

robe, naroîto juinih proizvoda, pak ih je narod obidno zvao »§tacunari« ili >kramari«. Bilo

je sludajeva, da su se r po dva trgovca zdruzila i zajedno (in societate) trgovala. Zagre-

badld >Stacuni« bili su ili proste daSiare s krilnim otvorom ili opet u zidanim kucama

male nadsvodjene razizemne izbe sa dvokrilnim vratima na luk, od kojih je desno krilo

sesalo db.tlaf t'e se kroza nj ulazilo, lijevoga pak krila bila je doljna £est zidana, te se

taj iid rabio obi£no za izlaganje one robe, koja se je u §tacunu prodavala*.

Kud i'kamo livalinija bila je trgovina u Hrvatskoj i Dalmaciji, koje su na kopnu

trgovale s Bosnom i Srbijom, dok su u primorju podrzavale morsku trgovinustudjinom, a naro£ito s Italijom (Mletci, Jakin, Napulj). O trgovini Hrvatske i Dalmacije

u X4V. stoljecu evo oekoliko podataka. Godine 1302. dne 11. lipnja izdaje bribirski knez

i bosanski ban Mladin I. od plemena Subic trgovcima grada Spljeta povelju, kojom im

dozvoljaira trgbvati »po £itavom vladanju svojem u Hrvatskoj 1 Bosni« (quod omnes mer-

catores Spalatenses, per universum dominium nostrum Chroatiae et Bosnae emere, vendere,

comparare.'inercimonia apportare et auferre libere valeant et possint); u drugu ruku opet

smiju trgovci' njegova vladanja dolaziti u Spljet za trgovinom (hi omnes alii mercatores

•oa mercimonia in ciuitate Spalatensi uolentes et desiderantes apportare, non careant

efdem gratia nostra). Malo zatim, god. 1310. pi§e ban £itave Slavonije, po imenu Stjepan

Babonid od Steniinjaka, mleta£komu duidu, koji ga bijaSe zamolio, da bi dozvolio nje-

gpvim trgovcima trgovati po hrvatskim zemljama (ut mercatores vcstri de Venetiis per

terras nostras et nostram potentiam libere possent cum suis mercimoniis ambulare), kako

ye gotov itititi i: braniti mletadke trgovce, ako bi zaista doSli u njegove oblasti. I brat

Stjepanov, ban Ivan Babonid, obe6ije mleta£komu duidu god. 1317., da 6e izdati >slo>

bo<lno..pisnu>« (Utteras ivecuritatis) za mleta£ke trgovce u oblastima svoga vladanja i svojih

pd|Melj«. Otobito pak zanimljiv je trgovaiki ugovor, §to ga je modruSki i krdki knez

Nfldola Fhuikapan kao gospodar Senja, Brinja i ModruSa 26. lipnja 1408. utanadio s mle-

ta^kom republikom. Ii toga ugovora doznajemo, da je mleta£ka trgovadka naseobina

obstojala ne samo u Senju, nego i u Zagrebu (mercadanti Venetiani c citadini de Ve-

necia, che habita in Isagabria), zatim da je bila vrlo iivahna trgovina, koja je i§la od

Senja pr«ko Vratnika, Brinja. u Modruie. pak odatle Pokupljem u Zagreb. Mletdani su

tada a Senju imali posebne svoje konzule, kojima su bili pokomi svi njiltovi podanici u

to|D gradu.

• Svaki primorild grad Hrvatske i Dalmacije imao je svoju trgova£ku morna-ricu, koja ga je spajala ne tamp s Italijom, nego i s trtiiUma na iztoku (Levantom);

OBRT I troovina; prombtala. 41

trgovina kopnena bila je poglavito karavanska, koju su Telikim dijelom imali u svojim

rukama Vlasi (zvani s toga >turmari<), prenose<5i na STOjim mazgama i konjima robu iz

primorskih strana u zagorske i obratno. §to se vanjske trgovine tiie, moie se u obde

re<fi, da su hrvatski i dalmatinski trgovci izvozili u tudjinu prirodnine iproizvodeiivotinjstva (tito svake vrsti, soîvo, med i vosak, koie i koinine, krzno, vuno, loj,

katran, ieljeza i druge rude); uvozili su pak prekomorsku robu i mirodije,

zatim talijanske umietne i obrtne proizvode (Safran, papar, riia, limnni i na-

randze, slador, mendula, tkanine vunene, pamu^ne i prtene, svakojaka svilna roba, fircn-

tinska i druga fina sukna, skriet, porket milanski i kremonski, razlidite ieljezoe kovine,

stakia i ogledala, posudje i sprave bakrene, zemljane i staklene, sapun, slamnate tvorine,

zlatni i srebreni nakiti, zlatni dukati, i t. d.). Neke od tih obrtnina izvodile su se doduî u nekim hrvatsko-dalmatinskim gradovima, ali zaliha domacih obrtnika nije namirivala

8ve domade potrebe.

Najznatnije pomagalo trgovini u srednjem vijeku bili su sajmovi. Slobodne gradske

ob<îne imale su u svojim privilegijama odredjen koji dan u sedmici, kad se je u njima

obdriavao sedmidni sajam. Na Gradcu tik Zagreba bio je sajam (forum soUempne) dva

put u tjedntt: u ponedjeljak i petak; a trgovati u ob<5e bilo je dopuSteno svaki dan (forum

cottidianum). Sajamski dan u Kriievcima bio je utorak. Osobito je bio znamenit u Za-

grcbu godiSnji sajam na praznik sv. Stjepana (20. kolovoza), koji je trajao po detrnaest

dana, naime tjedan dana prije blagdana i tjedan dana poslije njega. U slobodnoj ob<5ini

na brdu Gradcu slavio se je jo§ od god. 1256. godiSnji sajam na Markovo; dne

10. oiujka 1372. dozvolio je kralj Ljudevit gradjanima na brdu Gradcu, da obdrzavaju

takodjer godiSnji sajam, koji traje êtrnaest dana, kod crkve sv. Margarete u Podgradju

(nova villa - Ilica), i to na sam praznik pomenute svetice. Na taj sajam mogu dovesti

svoju robu i strani trgovci; sve trgovce kao i njihovu robu uzima kralj u svoju zaititu,

te ih za vrijeme sajma oslobadja od placanja pijacovine.

Najznatnija prometala kopnene trgovine bile su ceste i putovi. Nijesu jo§ to£no

pretraiene sredovjeine ceste u hrvatskom kraljevstvu; no nema sumnje, da su glavne

ceste u srednjem vijeku bile one, koje su jol Rimljani posagradili po Panoniji i Dalma-

ciji. U izpravama XIII. i XIV. spominju se razli£ite ceste, kao via regia (kraljevska

cesta), via antiqua ili vet us (stara cesta, koja se kad i kad zove takodjer >viaantiqua,

cementerio opere superfusa< ili >murata via<), via exercitus (vojnidka cesta, zvana

takodjer »publica strata, vulgo via exercitus< ili opet »Honhodut< valjda magj.

Hon-had-ut ^ domada vojni^ka cesta), alta platea (visoka cesta, zvana >via fundata

Uttewen« ili »Ittewen« ili »Ettewen< magj. Ottev^ny visoka cesta). Koliko se moie

ustanoviti za sada, vodila je jedna velika cesta (magna via) od VaSke na Dravi preko

Virovitice do Varaidina i odanle do medje Stajerske (in Theuthoniam), iz Varaidioa od-

vajala se je jedna cesta preko Zagorja i KaSine prema Zagrebu, a druga preko Kozjega

hrbta prema Kriievcima (via magna Coziherbet, que de Cris ducit in Worosd), odakle je

opet velika cesta vodila do Zagreba (per magnam viam de Crisio ad Zagrabiam euntibus).

Iz ZagretM opet vodila je cesta preko Turopoija (Honhodut kod Blata u Turoi>olju) prema

Sisku i prema Kupi.

Pokupske krajeve spajale su s morem dvije ceste. Jedna je vodila Icraj rijeke Kupe

(iuxta fluvium Culpa) u ModruSe, pak odanle kraj Bdnja i preko Vratnika u Senj; druga

je opet vodila iz Siska u Topusko, onda u Biha^, dolinom Une i Unca do grada Unca

(castnim Unac), pak onda tragom stare rimske ceste u Knin, odakle se polazilo budi u

Zadar, budi u Spljet. Potonjom su cestom u XIII. i XIV. stolje<iu redovito dolazile vojske

hnratsko-ugarskih kraljeva, hrvatskih hercega i bana, pak bi prema tomu cesta prozvana

•via exercitualis«, naime vojniika cesta. Medjutim pored ovih glavnih cesta spominje se

•va sila manjih cesta, putova i puteljaka, koji joi nijesu iztraieni.

4* IIRVATSKO KRAUEVSTVO T MV. -T0UE6u.

Trgovci, prolazedi cestama sa svojim trgom, stradali su ne samo od razbojnika i haj-

duikih vitezova, nego su moral! pladati takodjer razliîte dade i namete tako kraljevskim

dinovnicima, kao i pojedinim plemidima, koji su ceste i putove po svojim imanjima gra-

dili i uzdriavali. Pogiavite takove dade bile su: tridesetina (tricesima) od strane robe,

koja se je u semlju uvaiala; mitnidarina, naime dada (tributum) na mitnicama (telonia),

i napokon brodarina ili mostarina za preiaz preko rijeka. Dohodci tridesetnica

(harmica) prtpadali su kraljici, dok su mitnice i brodovi (kao i mostovi) bili budi kra-

Ijevski, budi onoga vlastelina, na kojega su zemlji^tu stajali. Najpoznatija tridesetnica

bila je u ModruSama na medji Hrvatske i tadanje Slavonije; tu se je ptacala tridesetina

za robu, koja se je uvaiala iz Italije i drugih prekornorskih zemaija Kraljevi su oslobadjali

gradjane slobodnlh kraljevskih gradova tako od placanja tridesetine, kao i od daca na

kraljevskim mitnicama i brodovima. Tako isto ukidali su kralji i bani mnoge privatne

mitnice, samo da tim unaprede promet i trgovinu. No ba§ poradi toga bilo je mnogopravda i razmirica. Nikola Set, ban ditave Slavonije i Hrvatske, morao je na zahtjev svega

plemstva (universi nobiles regni Sclauonie inter Dravam et Zavam existentes) na saboru

god. 1349. u Zagrebu odrediti zasebno povjerenstvo, koje de iztraiiti sve nepravedno

(indebita) nametnute dace za nove mitnice i brodove (mostove) u ditavoj oblaSti njegovoj.

PeCat bosanskooa kraua Stjepana Ostoje

D« poveljl od gixlin' 1400.

Drtavni Mkiv n Badimp«BU.

VI.

SIGISMUND KRALJUJE SAM.(1409.— 1437.).

Odnoai prema Tarcima, Bosni i Srbiji (1409. — 141 1.). — Sii^tmand prema Njemaikoj, Aas'riji i Poljskoj

(1411.-1413.): konf^rec a Badima (lipnja 1412.). — Prri rat s Mletcima (141 1.— 1413.).— Pad hercega Hrro'ia

Vak£-'^ ' 1413.— 1415.); prve provale Taraka u IlrratsVu (1414.-1415.). — Sii^sinund n tudjini (1412.—

Tcljate 1419.); hrvatsko kra1jevtt?o xa njegoTa izbivanja. — Drugi rat s Mletcima (141S.— 1430.); (^bitak Tro-

gira, Spljeta i juinih otoka. — Rat Turcima (1419.). — Knex Ivanii Nelipi(! bori >e • Mletcima i Bosoom

(1431.— 1424): knezoTi Frankapani i Celjtki knezovi (1430.

—

1424.) — Odnoai kralja SiKiuQunda premt Boani,

Srbiji i Turcima (1420.— 1428.). — UanoTanje kneza Nikole Frankapaia (1426.— 1432.); ainori kncsa Nikole. —Sigitmund po drogi put a tudjini (sribanj 1430.— li&topada 1434.); krunjen zi cara u Rimu (31. ZTibnja 1433.):

borari oa crkrenom aaboru u Btsein (II. ctud. 1433.— 13. tvibiija 1434). — UKarako i hnratako kraljerstvo

u kraljetra boravka u tudjini (1430.— 1434.); uganki sabor god. 1435. ~ B*^" Matko Talorac i braâ nj^ôTa

(1435.); pad bana i kneza Ivana (Ania) Frankapana (1436.) — Boana i Srbija god. 1438.— 1436.; poaljcdDii

rat a Turcima (l437.). — Smrt kralja Sigiamunda g. proainca I437.).

SIGISMUND KRALJUJE SAM.(1409— 1437-)

dnosi prema Turcima, Bosni i Srbiji (1409.— 1411.).

Kralja je Sigismunda Ijuto zaboljelo, kad je ono takmac njegov, na-

puljskl kralj Ladislav, 9. srpxija 1409. prodao mletaikoj obcini gradove

Zadar, Novigrad i Vranu zajedno s otokom Pagom^ kao §to i sva

firava svoja na ostalu Dalmaciju, koja su ga zapadala kao krunjenomu

kralju tezemlje. ]oi je jade Sigismunda potreslo, kad je malo zatim

mletadka obdina zaista obladala ostatkom Ladislavljeva vladanja, pak

onda bezobzirno stala posezati za onima otocima i gradovima Dal-

macije, koji' su uztrajali u vjernosti suprugu Ljudevitove k<ieri. Sigismundu

stizali dnevice vapaji hrvatsko-dalmatinskoga bana, nepokolebivoga knexa krbav-

skoga Karla Kurjakovida, kojemu bijahu MIetci oteli sela i kotare naokolc^

Novigrada; u Sigismunda traiio pomodi knez Nikola Frankapan, kojemu je

prijetila pogibao, da 6e mu MIetci oteti Rab, Krk, a moida i Senj; u Sigismunda

se je pouzdavao najmladji privrienik i kum njegov Hrvoje Vukdi^ koei

spljetski i gospodar otoka Braia, Hvara i Kordule, koji je sada odasvud bio

opasan od prutivnika i neprijatelja, te se je zajedno sa svojim iurjakoqi, ce-

tinskim knezom Ivani&em Ivanovidem Nelipidem mogao odriati jedino P9mitosd t 8 pomo<5u nedavno priznatoga kralja. No najviSe se izjadala Sigismundu

ob<5ina grada Dubrovnika, kojoj bijaSe tek odlanulo pîd blagim vladanjem

ogarsko-hrvatskih vladara; ako se ona opet povrati pod vlast mleta£koga lava, propasti

<ê joj sve te£evine od pol stoljeda.

46 StGISMUND KRAUI!JR RAM.

SigUmundu i njegovoj driavi zaprijetila opasnostf da u jedan tren tzgubi ditavo

primorje hrvatsko-dalmatinsko, za koje je nekad tast njegov, slavni kralj Ljudevit, prolio

toliko krvi na poljanama Italije Hrvatska, a po njoj i Ugarska, bit ce opet potisnute od

mora i od svjetskoga promefa ; krasni kulturni iivot, koji je kroz pol stoljeca take blago-

tvorao djelovao, opct 6e zamrijcli, moida za sva vremena. Sigisinundu nije bilo oklijevati;

bilo mu je skupiti svu snagu hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva, te zapodjeti s mjesta

osvetni rat proti otimadima najsjajnijega bisera u kruni svojoj.

Sigiimund medjutim nije mogao, da namah zapo^ne rat s grabiteljima svoga kra-

ljevstva. Zadavale mu brige prilike na jugoiztoku i jugu driave, gdje se je iznova stala

dizati oimanlijska sila za Sulejmana I (1403.—1410.), najstarijega sina nesrecinoga Bija-

zita. Joi od god. 1406. snova^ Sigismund zajedno sa srbskim despotom Stjepanom La-

zarevidem o ratu s Osmanlijama, koji su opet siali prijetiti i Srbima i Ugarskoj ; ali ratovi

u Bosni i s privrienicima napuljskoga kralja Lidislava ne dadoSe mu, da izvede svoje

naume. Tek naUon pobjede kod Dobora, poSto je svladao pokret bosansko-hrvatski, kad

je zarobio kralja Stjepana Tvrtka II., i kad su mu se pokorili veliki vojvode bosanske

Hnroje Vuk.-i<5 i Sandalj Hranid, dinilo se, da ce dodi do snovane vojne. Pomagat 6e ga u

prvom redu odani despot Stjepan Lazarevid, koji je bio prvi na udaru; a uza nj obre-

koSe kralju valjda pomoc i Hrvoje i Sandalj Hranic. Kad je despot Stjepan Lazarevid

u prosincu 1408 bio u Budimu, nesumnjivo bi utanadeno, kako i kada da se zapo^ne rat.

Ve<5 7 veljaie 1409. objavio je poslanik kralja Si^jismunda u Mletcima, >da je

njegov go^KKlar obaznao, kako se u stranama Grdke i drugim mje.stima. koja su Tur-

dinu pokorna, sprema veliko mnoitvo Turaka, da dojdudega Ijeta provali u drzavu nje-

govu; da bi mogao odoljeti Turcima, gospodin je kralj sa okoliSnjom gospodom utanadio

savez proliv redenih Turaka (ad obstandum dictis Turchis idem dominus rex cum do-

minis circumstantibus contraxerit ligam contra Turchos predictos). Dne 15. veljade 1409.

opct kaie sam Sigismund u jednoj povelji, da je spremio vojsku » proti v naSih i na§e

driave takmaca, Turaka naime, kao i drugih kriia Kristova progonitelja* (ad praesentem

nostrum exercitum per nos contra nostros et regni nouri emulos, Turcos videlicet et

alios crucis Christi persecutores instauratum).

Nemamo rijesti, da li je Sigismund zaista udario na Turke ili ne. Medjutim pomrsi

njemu i Stjepanu I^zarevidu sve osnove despotov brat Vuk. Jo§ od boja na Kosovu

obstojala je u Srbiji Turcima priklona stranka, koja se je iacala svake sveze s Ugarskom.

Njoj stupi na £elo Vuk, da se zadobavi bar jednoga dijela otdevine svoje. Dok se je

despot Stjepan sa Sigismundom spremao na rat, pobjeie Vuk k Sulejmanu i zamoli ga

sa vojsku, da ugrabi bratu (est Srbije. Vuk jamadno odade sultanu sve osnove bratove, a

suviSe obeda, da 6c priznati vrhovnu vlast tursku za one oblasti, koje <5e oteti. Sultan

privolt, a Vuk s turskim detama provali u Srbiju, zahtijevajudi od brata polovicu driave

(comrade dimidium). Bilo je to jo§ na podetku godine 1409 Cini se medjutim, da je

despot Stjepan suzbio prvu provalu bratovu, jer je Vuk udario za nekoliko mjeseci

(u svibnju i lipnju) drugi put na njega s kud i kamo brojnijom vojskom. Stjepan, ostavljen

od STOJih. ne mogaê mu odoljeti, ved uzmakne sve do Beograda, te se morade s bratom

pogadjati Ustupi mu juini dio driave, gdje no sada zavlada Vuk kao kletvenik turski.

Medjutim Vak nije se dugo nauiio vladanja. Brat njegov, despot Stjepan, umio se je

pak odriati s pomocu kralja Sigtsmunda, kao i svojom vjeitom politikom, kad je po-

magao bradu Sulejmanovu, i to najprije Musu Kesediiju protiv Sulejmana (f 1410.), a

coda Muhameda I. protiv Muse (f 1413.). Za tih borba u porodi i turskih sultana bi VukLasarevid od Muse pogubljen ( 1410), a despot Stjepan opet oblada ditavom driavom svojom.

Kralj Sigismund nije za tih borba mogao despota Stjepana pomagati onako, kako

bi trebalo, jer su u to planulc nove smutnje u B^jsni. Joi god. 1408., namah negdje ixa

boja kod Dobora, bijaie se mjetto sarobljenoga Stjepana Tvrtka II. ponovo uzpeo na

ODNOSI PRRMA TURCIMA, DOSNI I SRBUI (1409.— 141 1.). 47

bosansko prijestolje prcd nekoliko godina svrgnuti Ostoja, jamadno bez privole kralja

Sigismunda. U prvi kraj stajahu uza nj jedino humska vlastela, vojvoda Juraj Radivojevic

i brat mu knez Vudic, koje je za njihove vjerne sluibe Ostoja dne 10. prosinca 1408.

obilato nagradio; ali tijekom godine 1409. stado§e se domademu kralju priklanjati i drugi

velikaî, pak tako »gospoda rusaga bosanskoga opet hotjeSe i poljubi§e« gospodina kralja

Ostoju za svoga gospodara Medju njima bijaSe jamadno i Sandalj Hranic, koji se bija^

samo od nevoljc poklonio kralju Sigismundo, i kojega je peklo, Ito je pomenuti kralj

kud i kamo vi§e odlikovao hercega Hrvoju, nego njega. Cini se pa6e, da su i Sandalj

Hrani(5 i kralj Ostoja traiili pomoci u turskoga sultana Sulejmana, koji se bija§e ba§ u

ono vrijeme prikuiio medjama bosanskoga kraljevstva

U ime kralja Sigismunda dize se na kralja Ostoju prvi herceg Hrvoje. On mu ne

moga^ oprostiti, §to je nedavno njegove gradove i oblasti, kao Omi§ s Primorjem s jedne

i druge strane Celine, zatim primorje Zrnovnice darovao svojim privrzenicima, humskoj

vlasteli jurju Radivojevicu i bratu mu Vuiicu. U svibnju 1409 bjesnio je Hrvoje tako

silno proti Radivojevicima >po moru i po suhu«, da su sc gospodje Vlada i Vladika.

mati i iena Jurja Radivojevica, spremale skloniti u Dubrovnik, samo da umaknu osveti

Hrvojevoj. §ta je Hrvoje dalje radio, nije poznato; ali je izvjestno, da se je kralj Ostoja

u drugoj polovici 1409. osjedao vec tako sigurnim, da je od Dubroviana stao zahtijevati

godi^nji dohodak, §to su ga doslije placali bosanskim kraljima. Na njegovo pismo odgo-

voriê mu Dubroviani 5. listopada 1409 ovako: >Pisanije kraljevstva ti primismo i raza-

brasmo, sto piSete, jer koje dugovanje bilo medju nami, toj da vami n6 bilo. VaSoj milosti

odgovaramo, da nai^h list^li, koje smo po tom gospodstvu ti bili pisali, §to je prvo bilo,

vsc smo ostavili i vrgli, da nije uspomenu(ia. A sada za dohodak §to piSete, mi smojednom stolu kraljevstva bosanskoga duzni njim i mislimo ga dati, ali kada subtle

smece u Bosni, za taj dohodak uzdrzali smo, da kada bog uSini i bude mirno stati kra-

Ijevstvo, kako se pristoji, a mi cemo datit. Malo zatim dodje pred kralja Stjepana Ostoju

u Visoki dubrovadki poslanik Rusko, mole6i ga, da potvrdi stare povlastice dubrovaike

obcine. Kralj na to izdade 4. prosinca 1409. povelju, kojom ugodi ielji Dubroviana, a

povelju potvrdiSe zena kraljeva Kujeva, sin Stjepan Ostojic, i necak VukaJin Mlatkovic.

R0D03L0VUK OSMANLIJSKIH (TUHSKlll) SULTANA

do Salejmana II (f 1566).

4* 810ISMUND fUlAUUJB SAM.

Medju vlastelom ne spominju se doduSe vojvode Sandalj Hranid ni Pavao Radinovid, ali

nema sumnjr, da su i oni uda stajali uz Ostoju.

Taj okret u Bosni prinudi kraija Sigismunda na novu vojna god. 1410. Hrvatski

ban Karlo Kurjakovic udarat de na Sandaljeve gradove u Hrvaiskoj,' na Ostrovicu i

Skradin; herceg Hrvoje pritisnut 6e Ostoju sa zapada, a glavna vojska ' kraljeva pod ne-

kadanjim hrvatskim banom Pavlom Bisenom (Paulus Bissenus de Ezdeghe) provalit de iz

Posavine i Usore dolinama Bosne i Drine u srce bosanskoga kraljevstva. Ved na podetku

godine 1410. napreduje Pavao Bisen u Bosni, pomagan na zapadu hercegom Hrvojem,

a na iztoku despotom Stjepanom Lazarevidem. Gradovi Srebrenik, Vranduk, Ku^lat,

Brodar, Bobovac i Podvisoki dodjoSe redom u ruke Sigismundovih £eta. Cini se, da su

pri torn stradali i dubrovadki trgovci. Vec 11. oiujka tuie se Dubrovdani kralju Sigismundu,

da su njegovi pladcnici u Vranduku 4. oiujka do^li pod grad Visoki, ondje oplijenili i

zarobili njihove trgovce, te ih sa sobom odveli. Malo zatim, 23. oiujka, javljaju potanje,

da je ban Pavao Bisen, kastelan Vranduka, bjesnio protiv njihovih trgovaca u Podvisokom;

£ttU sa jo^ da je pomenuti kastelan mudio dva druga trgovca njihova u Vranduku. te

traiio od njih ucjenu od 2000 dukata; ali da ih je oslobodio vojvoda Vukmir Zlato-

nosovid. JoS 30. svibnja brane Dubrovdani svoje trgovce, da nijesu niSta skrivili, a ipak

8U tvedjer zarobljeni u Vranduku. Dok je ban Pavao Bisen napredovao do Visokoga i

Bobovca, borio se je herceg Hrvoje na Vrbasu. Dne 27. travnja 1410. piSe iz Jajca zite-

Ijima grada Spljeta, pozivajuci ih, neka oduzmu kralju Ostoji kucu, koju mu bijahu daro-

vali, jer je >Ostoja, nekad kralj, vcd odavna pristao uz Turke i odmetne BoSnjane

proti kraljevstvu i kralju Ugarske, preblagomu gospodinu Sigismundu*, koji ga je poradi

toga liiio svih dobara i imanja, posjedovao ih ma u kojoj zemiji ili mjestu.

U drugoj polovici god. 1410. spremao se je sam kralj Sigismund u Bosnu. Dne

2. srpnja javlja mletadki poslanik na ugarskom dvoru svojoj obcini, kako je Sigismund

odludio »poslije povratka svoga s vojske« (post reuersionem suam ab exercitu) predloziti

svojim prelatima i barunima mletadke ponude; 28. srpnja pi§e opet, da > kralj ne ide u

Bosnu* (regem non ire in Bossinam). Medjutim u kolovozu znalo se u Dubrovniku, da

•e Sigismund zaista sprema u Bosnu, poSto je zapovjedio obcini, da mu onamo poSlje

svoje poslanike. I zaista je Sigismund na koncu kolovoza po§ao na jug (kraljica Barbara

boravi 29. kolovoza u Virovitici, a 27. rujna »in Garignicha*). Dne 24. rujna Salju Du-

brovdani svoje poslanike Rafaela Gudetida i Mihajla Restica Sigismundu u Bosnu, poSto

se bijaie produlo, da su BoSnjaci u boju pobijedjeni. îni se, da je Sigismund zaista

s pomocu hercega Hrvoja u rujnu 1410. odriao pobjedu nad kraljem Ostojom, kao i

nad Sandaljem Hranidem i Pavlom Radinovidem. Izvjestno je svakako, da su se Ostoja i

vojvode ojegove u listopadu 1410. pokorili Sigismundu, koji je 14. listopada boravio u

Srebrenici; pade dujemo, da je Sigismund i na to mislio, kako bi se dao okruniti

sa bosanskoga kraija (che li Bossignani s' anno rinduti al signore et a facto concordio

et che quisti gumi lo incoronarono del regno). Dne 21. listopada napuduju Dubrovdani

svoje poslanike kod Sigismunda u Bosni, neka nastoje u njega izraditi, da dade obdini

Konavie i Dradevicu; jednako neka o tom nastoje oko Hrvoja, Sandaija i Pavla Radino-

vida. Na kmnisanjc kraija Sigismunda poslat de Dubrovnik zasebna dva poslanika.

Da li se je Sigismund zaista krunio za kraija, i ita se je dalje u Bosni zgadjalo,

nije posoato. Znademo samo, da je Sigismund joi 5. studenoga 1410. stajao s vojskom

svojom kod Rafie na utoku Drine u Savu (in flescensu nostro campestri in portu duvii

Zabae, Rascha vocato^ i da je poslije od 21. do 27. prosinca boravio u Djakovu, kamobijale sapruga mu Barbara ved 19- prosinca stigla. U Djakovu su kraljevski supruzi uz

bosanskop Wskupa sproveli boiidne blagdane; da li se tu moida obavilo ili spremalo

krunisanje Sigismunda t supruge mu Barbare krunom bosanskom i raikom, ne moie se

ni nagadjati No tek ito je SigUmund ostavio Bosnu, odmetnu^ se od njega opet i

SreiSNUND PREMA NJEMaCkoJ, AISTRIJI I POUSKOJ; KONORSft U BUDIMU. 49

Stjepan Ostoja i Sandaij iiranic^. Kralj Stjtpan Ostoja primljen bi 31. prosinca 1410. od

dubrovadke ob<5ine zajedno sa sinom svojim za vlastelina i vije<5oika toga grada, te mupovraceD >dohodak i polaca u Dubrovniku i dili zemal u Primorju<; a malo dana poslije,

5- siie£nja 1411. primljen bi Sandaij Hranid za gradjanina obdine mleta£ke, kojoj je u

isti mah prodao svoj grad Ostrovicu u Hrvatskoj.

Prema svemu tomu îni se, da se vojna Sigismundova u Bosni god. 1410. nije

svrSila s podpunom pobjedom. lamadno su se i Ostoja t Sandaij odriali s pomocu turskom.

Sigismund odludi s toga Bosnu bar razkomadati i oslabiti, kad je ne moie posve svla-

dati. On odkinu god. 1411. od bosanske drzave svu doljnu Bosnu, te ju razd«jeli medju

svoje pouzdanike. Doljne krajeve s Jajcem gradom ostavi i dalje hercegu Hrvoju, vojvo-

dinu Usoru povjeri Ivanu Gorjanskomu, a oblast Soli dade po svoj prilici Ivanu Morovidu,

biv?emu banu madvanskomu. Tako opasa gomju Bosnu nizom oblasti, kojima upravljahu

odani mu velikaSi. Ali ni prave Bosne ne ostavi ditave Premda se je u svibnju 1411. u

Dubrovniku javno govorkalo, da BoSnjaci >ponizno traie sporazumak s kraljem<, odkinuo

je Sigismund c)d Bosne znamenitu rudarsku varo§ Srebrenicu, te ju je darovao svojemu

vjernomu privrzemku despotu Stjepanu Lazarevidu. Iste godine 1411. darovao je Sigismund

despctu jo§ i druga mjesta u samoj Ugarskoj, naroiito grad Satmar u zupaniji istoga

imena, te mu je podjedno podijelio pravo, da kopa ondje rude i da kuje pjeneze.

(Sigismund prema Njemadkoj, Austriji i Poijskoj (1411.— 1412.);

kongres u Budimu (lipnja 1412.). Po svojemu porijetlu i rodu bio je kralj Sigismuivl

neprestano zapleien u po>love tako ieSkoga, kao i njemadkoga kraljevstva. ]oi god. 1396.

bija^ ga stariji brat Vedeslav, kralj i:e>ki i njemaiki, odredio za svoga nasljednika u

de^kom kraljevstvu, a onda ga je poveljom od 19. ozujka 1396. imenovao za namjestnika

u driavi njemadkoj. Sigismund se je od toga dasa doduSe zvao i pisao »sacri romani

imperii vicarius generalise, ali je slabo utjecao u poslove carstva njemadkoga, jer je bio

i suviSe zabavljen Ugarskom i Hrvatskom. Jo§ se je manje brinuo za Njemadku, odkad

su 20. kolovoza 1400. detiri rajnska izbomika brata mu Vedeslava skinula s njemadkoga

prijestolja, te na nj uzvisila svoga druga, faladkoga grofa Ruprechta. No kralj Ruprecht

faladki umre 18. svibnja 1410., pak sada se je opet pitalo, tko ce biti njemadki kralj 1

rimski car? Za tu dast otimala se tri Luksemburga: skinuti kralj Vedeslav, brat njcgoT

i dosadanji vikar Sigismund, i napokon braiic obiju, moravski markgrof Jodok (JoSt).

Vedeslava priznade jedini odani mu izbornik saski, i uza nj markgrof Jodok, koji je pod-

jedno bio izbornik braniborski; svi ostali izbornici iacahu se jednom vec zavrgnutoga

kralja, premda su bili sporazumni, da uzvise na prijestolje ma kojega Luksemburga. Na-

pokon se rije§iSe izbornici faladki i trierski, te na prijedlog Fridnka, porkulaba nQrn-

berikoga, proglasiSe 20. rujna Sigismunda za kralja, koji bijaSc porkulaba ovlastio, da ga

za.<^tupa kao pravoga izbomika braniborskoga, i da tako za nj glasuje. Dva ostala izboroika

rajnska, nadbiskupi od Mainza i KOlna, nasuprot, ne mogav&i se sponzumjeti sa Sigis*

.mundom, ponudii^ krunu Jodoku moravskomu, a tomu podje za rukom, te skloni Vedc-

slava, da se je oditovao spreman za volju mira odreci se dasti njemadkoga kralja, te sam

udestvovati kod novoga izbora. Veceslav kao kralj ieiVi, nadbiskupi od Mainza i KOlna,

napokon i sam Jodok kao markgrof braniborski, izabrafte 1. listopada kraljem potoojega

(lodoka), a njima se naknadno pridruii i zastupnik Mskoga izbomika. Medjutioi Jodok

umre ved 18. sijednja 141 1« ne uradiv&i bai niitm, da bude priznat u Njcmadkoj. Malo

zatim sporazumi se Sigismund s bratom Vedeslavom u poglcdu njemadkoga prijestolja.

Sigismund bit de samo njemadki kralj (mladji kralj), te dc starijcmu bratu pomodi do

carske krune; dohodke pak dijelit de brada medjusobna Na to .se 21. trpnja sastadoSe

nadbiskupi Mainza i KOlna s punomodnicima Ceike, Saske i Branibora, te izabrale Sigis-

munda za njemadkoga kralja; izbornici faladki i trienki ne dodjoie, jer imatrahu, da

vrijedi njihov izbor od rujna proile godine.

Hjt. poTj. U. IL

Ô SIGISML'ND KRAUUJR SAM

Tako po>tade Sigismund 21. srpnja 1411. kraljem njemaikim. AH s torn daSdu svaljcn

bi na njega i ogroman terct, te bi zapleten ne samo u politidka pitanja n;e;na£ka i tali-

janska, nego i u crkvene i vjcrske pokreie, koji su tada uzrujavali ditavu zapadnu Evropu.

Sigismund moradijaSe gotovo svu paznju svracati na Njemadku i Cê^ku, posredovati u

stvarima crkvenim i vjerskim zanimati se za prilike Italije, tako da mu je odâd vrlo

malo preostajalo vremena, da se bavi ugarskim i hrvatskim poslovima. Sigismund pro-

boravio jc svu drugu f>olovicu svoga vladanja gotovo neprestano u tudjini, te je samo

kad i kad zaiazio u Ugarsku i Hrvatsku, gdje bi kratko vrijeme boravio, samo da rije.Ai

poglavita pitanja i ukloni prijete<fe pogibli. Kako su se kraj predesta izbivanja kraljeva

pogor^le prilike u Hrvatskoj, pokazuju potonji dogadjaji suvi>e jasno.

U prvi kraj dinilo se je doduSe vrlo dastno, §to se je kralj ugarsko-hrvatski popeo

na prijestolje njemadkih kraljeva i rimskih careva, pak tako stao utjecati u sudbinu zapad-

noga krScanskoga svijeta. Sabor ugarskih prelata i baruna, koji se bijaSe na poictku

Hstopada 1411. skupio u Poiunu, s ponosom je gledao na svoga kraija, koji se je sada

smatrao prvim vladarem kr§<5ansiva, te je rado prihvaiio sve ielje i prijedloge njegove o

tom^ kako da se urede dade u driavi. Doti£ni dekret mogao je kralj izdati vec 4. liito-

pada. Ali sabor je najspremnije prihvatio i drugu ielju kraljevu, kojom je htio osigurati

nasljedstvo svojoj porodici.

Od svoje druge supruge, celjske kneginje Barbare, imao je Sigismund samo kcer

0izabetu, koja je tada bila dijete od tri do detiri godine. Maloj kraljevni bio je krstni

kum spljetski herceg Hrvoje Vukdic. Sigismund je smjerao toj svojoj jedinici osigurati

nasljedstvo u svim svojim kraljevinama, a naroiito u Ugarskoj i Hrvatskoj. A da bi to

lakSe fKiluîo, nastojaSe svoju porodicu §to tjesnije zdruziti s mocnim tada rodom Habs-

burgovaca. Poznato je, kako je Sigismund jo§ god. 1402. bio ugarske i hrvatske staleze

gotovo silom prinudio, te su morali njegova nedaka, habsburikoga vojvodu Albrechta IV.

priznati za njegova nasljednika, ako sam ne bi imao muzkih potomaka. No to nastojanje

kraljevo izjalovi se u-ilijed obceg pokreta u Ugarskoj i Hrvatskoj god. 1403. Slijedece

godine 1404. (14. nijna) umre vojvoda Albrecht IV. u svojoj dvadeset i sedmoj godini,

ostavivii za sobom nedorasla sina Albrechta V. od sedam godina, za kojega su imali

upravljati njegovom baltinon stridevi njegovi (,Vilim, Leopold IV., Ernest i Fridrik) sve

do 23. travnja 1411. No taj rok prodje, a strifevi Leopold i Ernest zadrzaSe i dalje mla-

doga Albrechta pod svojim skrbniStvom To se medjutim ne svidjaSe velikasima i stale-

iima austrijskim, pak oteJe stridevima mladoga Albrechta, i proglasiSe ga u Bedu svojim

gospodarom. pri JavAi mu za savjetnike same vrle muieve. Kad su se na to vojvckIc Ernest

i Fridrik podigli, da opet Albrechta skude pod svoje skrbnidtvo, umijeSa se u austrijske

poslove kralj Sigismund. Njemu bijaSe jo§ pokojni vojvoda Albrecht IV. na samrti prepo-

nxtio svoga sina. pak s toga je i smatrao za pravo, da radi njemu u prilog. Po Sigii-

mundovu nalogu dovedoSe nOrnberiki porkulab Fridrik, Krsto Liechtenstein i Reim-

precht Wallsee detrnaestgodiSnjega Albrechta V. dne 28. rujna u Budim. Odanle odvede

ga kralj Sigismund u Poiun, gdje su ga sabrani prelati i baruni dodekali s velikim

poâstima. Malo dana po>lije zarudi Sigismund Albrechta (egregie indolis adolescens) sa

svojom kderju Elizabetom, ustanovivfti podjedno, da se zarudnici vjendaju, dim Elizabeta

doraste do udaje. O torn sastavi Sigi'^mund 7. li&topada posebnu povelju, obecavii mla

domu vojvodi globu od 40000 dukata, ako bi on neopravdano vjendanje odgadjao ili

zaruke razvrgao. O torn obavijesti Sigismund 31 listopada 1411 sialeie i graduve

austrijske, kojima nastoja&e ugoditi tim, fito je Reimprechta Wallseca imenovao odgoji-

teljem Albrechtovim, te ga tako posve rijeiio njegovih strideva Ali poradi toga zamrzi

na nj Ijuto vojvoda Ernett, te se pridruii poljskomu kralju Vladislavu Jagelu.

Ved od vile godma bilo je lazlidiiih nesuglasica izmedju Sigismunda i njegova pa-

ianca, poljskuga kral)a Vladislava jagela. Najprije bijahu Poljaci privaltli svojoj vlasti neke

SIOISMUND PRBMA NJBMa£kOJ, AUSTRIJI I POUSKOJ; KONGRKS U BUDIMU. 5«

zemlje i oblasti, za koje su Ugri mislili, da su njihove; poslije toga zaratovaie na red

njemadkih vitezova, kojima je Sigismund bio zakriinikom. Ba^ godine 1410. odriaê Po-

Ijaci kod Tannenberga (GrQnewalda) sjajnu pobjedu nad njemadkim redom, kojemu je

sada zaprijetila gotova propast. Kad je na to Sigismund ustao na obranu reda, malo da

nc dodje do odita neprijateljstva izmedju Ugarske i Poljske. Na podetku travnja 1411.

nudio je polja^ki kralj MIctcima savez proti Sigismundu, a u svibnju utanadio jc savcz

s vlaJkim vojvodom MirCom, koji bijaSe poglavito naperen proti ugarskomu kraljiL Medju-

tim ugarski stalezi oprijeSe se tomu, da bi oni krv lijevali za posve im tudji njemadki

red, a i Sigismund sam ielio je §to prije ostaviti Ugarsku, da bi mogao poci u Njemadkun.T krunisanje. Napokon nije ni poljadkomu kraljU bilo do toga, da o.^teti Ugarsku. negoji'dino da obrani svoju driavu od njemadkoga reda i od Sigismunda. Tako ne dodje dornta, pa(e ugarski velikaSi, sabrani

u listopadu 1411. u Pozunu, iza-

hraSe dvanaest izaslanika svojih,

koji ce se s jednakim brojem

poljskih poslanika sastati na Mar-

linje (11. studenoga), te izravnati

nesuglasice izmedju obiju drzava.

Oni zaista utanadiSe primirje do

15. kolovoza dojduce godine, i

podjedno ustanoviSe, da de se

oba kralja u proljecu 1412. sa-

stati, te ugovarati o iskrenom i

trajnom miru.

Sigismund i Vladislav zaista

se 10. ozujka 1412. sastado§e u

Lublovu (u §ipu§koj iupaniji) u

sjcvemoj Ugarskoj, gdje no vec

15. oiujka utanadi>e mir, vrlo po-

voljan za Poljsku. Crvena Ruska

kao i Moldava ostat ce i dalje uz

Poljsku; tek pet godina nakon

smrti jednoga ili drugoga kralja

sastat ce se velika§i obiju driava,

te de ustanoviti, komu da konadno

pripadnu pomenute zemlje. No ipak

de vojvoda moldavski pomagati Si-

gismundu u ratovima s Turcima

i .drugim nevjernicima. Da pro-

slavi taj mir i ugodi poljskomu

kralju, urede Sigismund za Du-

hove (22. svibnja) koogres u

Budim, kojom dc se prigodom sastati knezovi, vclikaii i vitczovi iz ditavc Evropc, te

ce se izvoditi viteike igre i druge sjajne zabave.

Iz Lublova podjoie oba kralja sa svojim sjajnim t brojnim druiinama u KoSice,

gdje su probavili uzkrinjc blagdane, a onda preko Tokaja i Dcbrecina u Veliki Varadin.

Tu prisegoie u stolnoj crkvi na grobu svetoga Ladislava, da de biti ne samo savetoici.

nego i vjcmi phjatelji. Poslije toga lovljahu lov krox petnaest dana u okoli^njim iumama,

a onda podjoie u Budim, gdje se bijahu ved skupili gosti i gledaoci sa sriju strana. Osim

obaju kraljeva i njihovih supruga bijale tu takodjer veliki knes Utarski Vitold, zatim

k%^-</Sigismund kao rimski car.

\

SIOISMIIND KRAIJTUJB SAM.

bosanski kralj Stjcpan Ostoja, austrijski vojvode Albrecht V. i Ernest, despot Stjepan

I^zarcvic, papinski poslanik i drugi odliCnici; oievidci tvrde, da je u svemu bilo 13 her-

cega i knczova, 24 grofa, 26 drugih velikata (bez ugarskih), napokon 1500 vitezova sa

3000 momaka (Knappen). Konja naSlo se na okupu do 40000. Iz svih strana evropskib,

'z Cc4ke, Poljskc» Pruskr, Litve, VlaSke, Moldavc, Grcke, Njemadke, Francuzke, Englezke

i Italije bijahu se vitezovi zgmuli; paie Tatari (Mongoli) i Turci bijabu poslali poslanike,

da pozdrave Sigismunda i da vide svefiane igre. Od hrvatskih i bosanskih velika.â spo-

minju se poimence: kncz Karlo Kurjakovid iz Kibave, dva kneza Blagaja iBabonida),

zagrebadki biskup i kraljevski vrhovni kancelar Eberhard, nadalje Ivan Morovic, veliki

vojvoda bo5an>iki Sandalj Hranic (der ZandaH, i napokon spljetski herccg i veliki vojvoda

bosanski Hrvoje Vukdic sa svojom suprugom Jelenom. Od svih se sjajnih gostt najviSe

izticao bai potonji, kojega su mnogi driali -ra kralja bosanskoga. Osobito je udarala u

odi njegova druzina, njegovi vitezovi, >visoki i krepki Ijudi, a u borbi sriani i hrabri*

(cum et sui milites, altae et proccrae staturae, strenui et aniinosi in pugna spectarentur).

Prvih dana lipnja izvodile se sjajne viteike igre, gdje su se odlikovali bosanski vitezovi.

Ali nagrade ne dubi$e; nagradu za vitezove (konja zlatom podkovana) odnese neki Sle-

zan<n, a nagrada za momke (konj srebrom podkovan) zapade Austrijanca. Nakon svrSenih

igara podjoSe oba kralja 25. lipnja u Stolni Biograd na grob svetoga Stjepana, a onda se

razstado§e, te se Vladijilav sam povrati ku<5i svojoj. Na razstanku predade Sigismund svomu

gostu i>oljsku krunu s ostalim krunskim insignijama, koju bija§e 'pred 40 godina Lju-

devit Veliki dao prenijeti u Budim.

(PrviratsMletcima, 1411.— 1413.)- Nevjera kralja Ladislava, koji je 9. srpnja 1409.

sramotno prodao za 100.000 dukata mletadkoj obdini gradove Zadar, Vranu, Novigrad i

otok Pag, kao i sva prava svoja na ostalu Daimaciju, uzbuni nemilo i protivnike i pri-

vrienike kralja Sigismunda Sirom ditavoga hrvatskoga kraljevstva. Protivnici Sigismun-

dovi bili su ogorceni, §to ih je izabranik njihov tako kukavno izdao i poput robova prodao

Mletcima, protiv kojili su se jo§ nedavno odlufno borili, pak zato su providuri mietacki

imali mnogo posla, dok su mogli javiti svojoj obcini, da su s pomo(iu napuljskih brodova

skrSili odpor Zadrana, kao i drugih prodanih Dalmatinaca i Hrvata. No jo§ se vi§e uzpla-

hiri§e privrzenici Sigismundovi, kao hrvatsko-dalmatinski ban Karlo Kurjakovid s bratu-

iedom svojim Pavlom, krfki i senjski knez Nikola Frankapan, i herceg spljetski Hrvoje

Vukdid sa Surjakom svojim, cetinskim knezom lvani?em Nelipicem. Najveci pak strah

spopade primorske obdine i otoke, koji su do.slije odriali vjeru svoju kralju Sigismundu.

Bili su to narodito gradovi îbenik, Trogir i Nin na kopnu, zatim Osor i Rab na oto-

cima, koji su s uiasom predvidjali, Ato ih feka od slavodobitnih MIetdana.

Sam kralj Sigismund bijaSe jo5 2. kolovoza 1409. zaprijetio mletadkoj obdini, da de

sam glavom povesti vojsku u Daimaciju poput kralja Ljudevita, te obcini sil<'

izdajom dobiveni Zadar. Mletci bijahu dodiiSe u prvi kraj u nemaloj neprilici, kako ua

pred kraljem izpridaju svoj postupak; pade '}oi u rujnu 1409. nije «e usudio ni jedan

plemid mletadki, da podje u Ugar.sku na kraljev dvor za poslanika, pak da opravda ne-

djelo svoje obdine. No kad su Mletci vidjeli, da Sigismund nije spreman za vehki rat, i

da su njegove prijetnje puste, ohrabriie se, te stadoSe gorljivo raditi, i da se u za-

uzetim mfestima itojade utvrde, i da ostatkom Dalmacije silomHi milom obladaju. U torn ih ukrijepi i obda zabuna Sigismundovih privrtenika a

Hrvatskoj. Ban hrvatski Karlo Kurjakovid prepao ."ê silc mictadke i zabrinuo se za svoja

tmanja tako, da trali u Mfetcima primirje, a oni poruduju 24. kolovoza 1409. svojim pro-

vidurima u Zadni, neka ga slobodno sklope, ako ga ban silom zahtijeva; u ostalom je

primirje suviSno, jrr >ondjc, gdje je bila i jest dobra Ijubav i dobro prijateljstvo, a ni*

kakva nesloga, nije potrebe, da se utanadi primirje i da mu se odredi rok<. §to 9e pak

tide banova zahfjeva, da mletadki providuri >ne otimaju hrvatskih zemalja, koje se diie

PRVI RAT S MLKTCIMA (141 1.-1413). S3

na ime kraija Sigismunda*, neka izjave providuri, da nemaju nikakva naloga, da diraju

u te zemlje i mjesta, i da toga oni bez naloga obcine ne de îniti. I herceg Hrvoje

Salje svoje poslanike u Zadar, zabrinut za Spljet i Omt^ kao i za otoke Brad, Hvar i

Kordulu; njemu poniiûje mletadka vlada kroz svoje providure dne 27. kolovoza, kako bi

joj vrio milo bilo, kad bi on svoje poslanike izravno poslao u Mletke. Napokon i knes

Nikola Frankapan Jalje svoje poslanike u Mletke, jer se boji, da ce mu uzeti Rab, ko-

jemu je vec od nekoliko godina izabranim knezoni Knez Nikola uvjerava Mletke, da je

poradi Ijubavi, koju je vazda gojio prema njima, gotov raditi po savjetu i mnijenju nji-

hovu, premda je podanik kral;a ugarskuga; ako je dakle obcina odiudila uzeti Rab, neka

podeka, dok on grad i otok predade kojemu kraljevu punomocniku, a onda neka dine, ito

misle. Ali mu Mletci 13. rujna 1409 odludno odgovaraju, neka se duva predati Rab kojoj

drugoj osobi, jer redena zemlja i otok je njihov, i oni hoce, da bude njihov (quia dicta

terra et insula Arbi est nostra et volumus esse nostram). Medjutim vec 6. rujna javljaju

zadarski providuri, da su zitelji Raba spremni priznati mletacku vlast; vijece obcinsko

na to 16. rujna 1409. ovla§tuje providure, da prime

otodane, ali bez ikakve pogodbe; a podjedno neka

nastoje, da dodju i do same tvrdje na otoku, i to

nadinom, koji im se cini najzgodniji. Nakon Raba

nije se mogao \i-( drzati ni grad Nin Opasani

odasvud mleiatkom silom mole Ninjani 9 rujna,

da i njih obcina primi u svoje zakrilje; ona to

16. rujna prilwaca i nalaze zadarskim providurima,

da bez ikakve obveze i pogodbe preuzmu Nin u

svoju vlast. Tako se jo§ u rujnu 1409. podvrgose

mletajko) vlasti Rab i Nin, premda se je knez

Nikola Frankapan u tvrdji rabskoj branio. No na-

pokon uzeSe mu Mletci tvrdju silom. Cim su posve

obladali Rabom, pokorise im se takodjer otoci

Cres i Osor (Lo§mj), te >u tako Mletci zagospo-

vali otocima u Kvarneru. Jedini grad Krk s oto-

kom ostade knezu Nikoli. Vec 13. prosinca 1409.

odredjuje mleta^ko vijece, da se na olocima Pagu,Rabu, Osoru i Cresu opet namjeste mletadki

knezovi, te im odredjuje placu i duinosti. Knez

Nikola Frankapan prijeti doduie obdini, da de sku-

piti »veliku vojsku pjeiaka i ladja«, da joj opet

oduzme Rab; ali mu ona poru<ûje, da ga u torn

sludaju ne de viie smatrati za prijatelja, pak de

8e pobrinuti i pokazati mu, kako joj je ovako

uznemirivanje vrlo neugodno (et provideremus per modum, quod sua magniftcentia

cognosceret talem novitatem nobis esse molestissinnam).

Prva sreda ohrabri Mletdane jo& viSe. Udesivî upravu u zauzetim gradovima i

mjestima posve na svoj nadin i na svoju kori<it, pregnu^ sada svom «.nagom, da oUa*

daju diuvom Dalmacijom, pa i Hrvatskom. Oni se u to ime ne iacahu ni jednoga sredstva:

ni sile, ni mita, ni prijetnja, ni obedanja. Nastojanje (>>^'^>n<> '>->malu u jednu ruku njesini

providuri u 2Ladru, a Sto ovi ne mogu, udinit ce n|ii niovlje, kojega kapetan ne*

prestano krstari uz dalmatinskohrvatsko primorje. Naporedo s providurtma t brodovljem

u Dalmaciji snujc i diplomactja mletadka najprepredenijim nadtnom, da kraija ^Mgismunda

prinudt na formalni odstup l>almacije. Najprije radi diplomacija izravno na dvoru Stgb-

mundovu, a kad tu ne moie u&pjeti, trait xagovomika i saveamika po dUroj Evropi. Tako

Gnu >l\JKl- VUBISKUPA

DuJMA PK jrniCiBUS

.1 •tolaw CTAVt •

54 8I0ISMUND KRAUUJB SAM.

se napokon upleto^ u spor izmedju Mletaka i Sigismunda ne samo rimski papa

Ivan XXIII., nego i poljski kralj Vladislav Jagelo, francuzki kralj Karlo VI. i burgundski

vojvoda Ivan Neustralivj. Potonji imao je za to i posebnih razloga, Jer mu Sigismund za

uiinjeni zajam od 100000 dukata bijaSe ustupio godiSnji dohodak od 7000 dukata, §to

su ga Mletci jo$ po ustanovama mira u Turinu (1381 ) morali placati ugarskomu kralju.

MIetadka obcina prihvati naprosto na£elo, da je ona Dalmaciju od zakoni-toga gospodara kupila, pak da s toga nema ni sumnje o njezinu pravu. Dalmacija

je po pravu njezina, prema tomu mora i faktidno biti njezina, pak stajalo ju to i najvecih

zrtava: krvi i novaca. ZUidar, Nin, Novigrad i Vranu na kopnu i otoke Pag, Rab i Osor

(s Cresom) drii vec sada; ostatak mora po §to po to dobiti. Mudri duzd Mihajio Steno

ne 6e jo$ dirati u Spljet ni u otoke Brae, Hvar i Korduiu, kojima vlada silni herceg

Hrvoje, kao ni u otok Krk, kojim gospoduje modni knez Nikola Fraokapan, ali ce se

svom snagom oboriti na primorje izmedju Zadra i Spljeta, narodito na kraljevske gradove

Sibenik i Trogir. Ban Karlo Kurjakovic preslab je, da ih sam brani, a knezovi hrvatski

moida de se zacati uvrijediti mletadku obdinu, s kojom prijateljuju, te su neki i gradjani

njezini. Kralj napokon Sigismund je daleko, k tomu zabavljen smutnjama na jugoiztoku

svoje driave, pak ne ce modi dovoljno pomagati tih osamljenih gradova.

Jo§ u rujnu 1409. poslaSe Mletci svoje poslanike u Sibenik i Trogir. Poslanici imali

su >vladi, vijedu i obcini< tih gradova saobciti, da su Mletci od zakonitoga gospodara

(kninjenoga kralja) kupili ditavu Dalmaciju, te onda oba grada pozvati, da se dobre volje

svojoj novoj gospodarici pokore i poklone. Poslanici medjutim ne izvrSiSe niSta, jer ni

jedan grad ne htjede vjerom krenuti, pade oba posiaSe .svoje glasnike na kraljevski dvor, tra-

ieti pomod. Sad se digo§e Mletci svom snagom, da milom ili silom zadobe bar Sibenik.Grad Sibenik prostire se gotovo u sredini pr^strana, 7 kilom. duga i */ kilometra

§iroka zatona (fjorda), u koji na jugu prodire maleni rt sv. Mindaljene, dok ga na sje-

veru uzki konao spaja s drugim zatonom, zvanim Veliki Piukljan (Prokljansko jezero)

Iz Sibenskoga zatona vodi opet uzki konao sv. Antuna na pudinu morsku. Taj je konao

od davne starine bio utvrdjen kulama, koje su branile uiaz u konao, pak tako i sam

grad Sibenik.

Cim su Mletci odludili uzeti Sibenik, prvo se pobrinuSe, da obladaju kulama, k'^jc

su ititile zaton i grad s morske «^trane (turres et fortalitia portus). Pri lom im dobro

dodje nesloga gâdjana u Sibeniku, naroditu opreka izmedju vlastele (plemida) i puâna

(populares). Qni se, da su potonji naginjali MIetcima, dok su vlasteia ili plemidi pretciito

stajali uz kralja Sigismunda. Ved prvih dana rujna 1409. stigoê u Mletke neki Ijudi, koji

su straitli u Sibenskim kulama, pak ih stadoSe nuditi obcini. Vijede s toga 9. rujna ime-

nova Franju Cornara providurom za Sibenik, te mu povjeri, da s pomodu tih izdajica

oblada tako Sibcnikom kao i Trogirom. Ovlasti ga pade, neka onima, koji bi mu u tom

poslu pomogli, obeda i godiSnju dosmrtnu penziju: za oba grada do 1200 dukata, zi

jedan samo 700. Ved nakon deset dana mogao se je Comaro pohvaliti, da je bar do-

nekle svoj zadatak izveo S pomodu nekoga viteza Ivana Mi&ida, Sibenskoga gradja-

nina i zapovjednika u jednoj kuli, skloni on sve glavare i strazare po kulama, te su

>tupili u sluibu mletadku. Bijahu to osim pomenutoga Ivana Mi&ida jo^ Ivan Naplavid i

Ivan Tavilid, zatim Juraj Golkovid, Toma Zurid, Florio Tavilic i Radid Siigorid Svi ti

primi^ za tu tzdaja godiin u pladu od Mletaka; samomu Mi&idj zajamdena bi penzija od

150 dukata u zlatu. Neki od njih ostadoê i dalje u kulama kao sluibenici mletadki, a

drugt se preieliie u Zadar, gdje primahu pladu od godiiojih 150 do 400 libara.

Ugrabivii tako kule na ulazu u iibenski zaton, zapovjedi&e Mletdani 25. listo-

pada 1409. svomu novomu providuru Petru Lauredanu. neka podje >k vladi, vijedu i

obîoi grada Sibeoika* (ad regimen, coosilium et comune Sibinici) i neka izjavi, da

Mletci po ugovoru s kraijem Ladislavom moraju imati Sibenik i dtavu Dalmaciju, »jer

PRVI BAT S MLETCIMA (1411.— 1413). 55

|Bm«i^

1 5

y-i. N

00OvCO

Y.

><XH

CM

ao"<

az3

o

3<a.

<3M>

o

I

je to njihovo i \tx 5u to dobili od gospodara re£enih zemaija, koji ih je mogao njima

dati«. Neka zatim pozov<- Sibenâne na dobrovoljnu, bezodvla^nu predaju; ako mu se ne bi

za tri dana odazvali, neka s galijom, dvjema galiiicama i brigentioom, kao i s pjeiadijom

podne harati i robiti po iibenskoni kotar't. Neka im spali i pubara mlinove. neka im

bvata brodove i ladje

s hranom, pade neka

im nastoji zakratiti i

vodu (ne possint acci-

pere aquam). Neka im

joi kaie, da ce MIetci

prije i posiije obladati

gradom , pak da de

onda »sve poglavice,

koji su bili njiliovi pro-

tivnici, drzati za odmet-

nike i take s njima po-

stupati< (omnes princi-

pales, qui fuerint nobis

contrarii, habebimustt

tractabim is pro rebelli-

bus nostriN). Nastojanje

providurovo pomagat

ce izdajica Ivan Mi§ic,

kojemu se povjerava

straia u kuli prema

Vrani (ad custodiam

turris portis versu-. Au-

ranam), gdje cc biti

uza nj jo& drugih 50

S bendana.

Nema sumnje, da

je obcina grada Sibe-

nika odbila zahtjeve ob-

cine mletadke. I tako

zapoie na koncu listo-

pada podsada Sibenika,

koja je trajala p u n e

dvije godine, i koja

je stajala MIetke mnogonovaca i Ijudi.

Sigismundu vjerni

Sibeoik, da oduH ne-

ptijatelju, ne same da

je skupio svu «voju

»nagu. a narodito svoje

brudovlje (galeam, bar-

chas, barchosioi et navigia), nego te je takodjer ogledao na tve strane sa pomo^ Îje

poslanstvo kralju Sigismundu, saklinje bana Karia Kurjakuvida, hcrcega Hrvoja \ druge

hrvaiske knezove. Da bi se lakie branio, bira za svoga kneza silnoga cetin«kuga kneta

Ivani&a Nrlipi6i, iurjaka Hrvojeva; Ivanii prima izbor i ftalje namah gradu u pomud

56 SIOISMUND KRAUUJE 3AM.

300 izabranih junaka cetinskih. Zaludo kuâju MIetci knezi IvaniSa po 87om providuru

odvratiti od Sibeniana; taludo mu poruduju. da ved drle »kule i utvrde ludke* (turrcs

et fortalitia portus) i da 6e nedvojbeno obladati i gradom: knez IvaniS ne ce ni £utt, da

odazove svoje £ete, a joi manje da stane uz Mletke No oajodtuinije pomazu podsjednuti

grad Trogirani, slutedi dobro, *ta njih dcka, ako padne Sibenik. Napokon se vjernih Siben-

(ana sjetio i kralj Sigismund; na koncu godine 1409. ili na potetku slijedede poslao je i

on kraljevsku detu ugarskih vojnika na obranu grada Toj kraljevskoj ieti imenovao je za

ojvodu nekoga £e&koga viteza Petra z MySlina, koji se u dubrovafikim spomenicima

zovc >pan Pctar«, a u mletadkim spisima >pan Petrus de Mislin* (Mtsilin). Petar z MySlina

je >kapitan kraljevskih ieta i generalni vikar kraljev u Sibeniku* (capitaneus gentis

nostre in partibus Dalmatie et Croatie per nos constitutus, — cap.taneus gentium no-

stranim in Sibenico, — regius capitaneus et vicarius generalis Sibenici\ te zajedno

s knezom IvaniSem Neli >idem upravlja obranom grada.

Podâda §ibenika god. 1410. nije kraj takih prilika bila nimalo povoljna za Mletke.

Najprije nastoje MIetci odvratiti Trogirane, da ne pomazu S;ben6ana; pak kad ih Trogi-

rani ne de da slulaju, vec i dalje >kopnenim putem §alju i hranu i oruJje u Sibenik«,

onda obdina mletadka 18. veljade prekida svaku trgovadku svezu s Trogirom, pade

zapovijeda trogirskim brodovima, da za osam dana ostave Veneciju. Namah zatini iuruju

opet s nekim pudanima grada îbenika; njih dvadeset i jednomu obedaju, da de ih nagra-

diti plemstvom, ako im pomognu predobiti svoj rodni grad. U drugu ruku nastoji Sigismund

svakim nadinom ugoditi vjernim Sibendanima. Doe 27. travnja 1410. zapovijeda kapetaau

Petni z MySlina, da dade obdini §ibenskoj 10.000 mjerova soli iz kraljevske solne komore.

Podjcdno poruduje ziteljima Skradina, koji su od god. 1407. ostali podanici bosaaskoga

velikoga vojvode Sandaija Hranida, da u svemu budu posluSni Sibendanima, i da rade

po njihovim odlukama i naputcima; no po§to se slabo uzdaje u vjernost Skradinjana,

ovla&tuje namah Sibendane, da po svojoj uvidjavnosti razvale »zidove i tvrdju Skradinsku*

(murum et omne fortalicium Scradonensium), a uz to da slobodno oduzmu imanja nje-

guTih protivnika, i da ih obdina duva do njegova dolazka (usque ad nostre maiesiatis

aduentum) u Dalmaciju. Jo§ nalaie kapetanu Petru, da sa svima detama svojim pomaie

Sibendane pri ru§enju zidina i utvrda skradinskih Gni se, da su se Sibendani ne sama

odiudno branili, nego i na mletadke utvrde hrabro udarali Dne 3. svibnja nalaiu MIetci

svomo providuru Petru Lauredanu, da obnovi utvrde kula i da uz jednu kulu dade sagra-

diti cisternu *na korist boravedima u kulama<, 30. svibnia opet odredjuje vijede, da se

na rtu sv. Mandaljene podigne drvena ograda (seraleo, bastita), kojom bi se taj rt odijelio

od kopna, pak tako sam grad jo§ jade opasao. U rujnu Salju MIetdani nove dete pred

§ibenik, »jer su od pjeSika, koji su bili u vojsci, mnogi pomrli, mnogi pobjegli, mnogi

odpuftteni, a mnogi, koji iele biti odpu§teni<, pak je s toga vojska u takvom stanju u

oditoj pogibiji. U isto doba ostavlja i Ivan MiSid kulu, koja mu je bila povjerena, poSto

sluti, da se obdina viiie u njega ne pouzdaje. U odi zime kao da su MIetci klonuli duhom;

dne 7. studenoga odredjuje vijede, da se s obzirom na zimsko vrijeme, kad se ne moie

stajati na polju s velikom vojskom ni na kopnu, ni na moru, >stegne poslovanje* (redu-

cere negotia nostra); neka ostanu samo dete za obranu kula i ograde, a uz njih dvije

galije i fedna galijica. Oitalo brodovlje oelca se vrati kudi, ali ipak neka kapetan dita-

voga brodovija poku^ prije odlazka svoga zarobiti galiju i galijicu iibensku Tim bi u

elike ugodio svojoj obdini.

Nedadu na bojnom polju godine 1410. oaitoje MIetci prikriti diplo;natskim ugoTa-

ranjem, milsedi tako postidi, ito ne mogu s oruijem. U travnju i svibnju 1410 borave

njihovi poslanici Ivan Barbadico i Toma Mocenigo na ugarskom dvoru, radedi da Stgis-

munda i njegove barune .sklone na pogodbu. No teiko je bilo dodi do sporazumka, jer

su MIetci odiudili po Sto po to pridriati Dalmaciju, a Sigismund nije btio o torn ni duti.

PRVI RAT S MLETCIMA (1411.— 1413.). 57

Kraj takovih prilika £ini se gotovo kao sprdnja, kad no mleta£ko vi'jeie 1. lipDJa napuduje

svoje poslanike, neka ponude kralju kao neki poiastni dar (honoraocia) svake godine

budi bijela opremljena konja, budi zlatan pla§t, ako on za sve vijeke Mletcima ustupi

Dalmaciju. Ako ne bi htio tako, neka mu ponude povrh toga joS i odkupninu od 50 do

60.(XX) dukata, a baruntma njegovim neka obedaju nagrade do 5000 dukata, ako izrade,

te se uz pomenute pogodbe utana6i sporazumak. Zanimljivo je, kako vijede puti svoje

posianike, neka pokuSaju izraditi, da im kralj ustupi da i kraljevski i banski grad Kninu Hrvatskojl Ta Sta bi onda i o>talo od Hrvatske na jugu Velebita? Knio, Novigrad i

Vrana u mletadkoj vlasti, Ostrovica i Skradin u vlasti Sandalja Hranida, a ostalim vlada

herceg Hrvoje i ûrjak mu Ivanis NeiipidI Sasvim je prirodno, da kraj takih, gotovo

drzkih ponuda mtetadkih nije moglo dodi do nagode. Kralj nije htio ni odgoToriti na te

mletadke pogodbe, vec im je naprosto oiitovao, da de ih iznijeti pred svoje prelate i

barune, ali tek nakon povratka svoga s bosanske vojne, na koju se je tada spremao. Medju-

tim potuiio se je Sigismund francuzkoinu kralju na postupak Mletdana, a taj kralj je na to

11. prosinca 1410. posebnim pismom pozvao obdinu, da Sigismundu povrati >Zadar i Vranu,

koji gradovi pri,)adaju kraljevini Dalmaciji, a ta kraljevina opet je podlozna kruni ugarskoj*.

Do'< MIetdani nijesu na ugarskom dvoru mogli ni§ta postidi, nasmijala im se sreda

na drugom mjestu. Sandalj Hranid drzao je jo§ od vremena kralja Ladislava znamenite

gradove Ostrovicu i Skradin u Hrvatskoj. Sada navaliSe na nj MIetci, neka im te

gradove za dobre novce ustupi. Njemu i onako slabo vrijede, jer su suvi§e odaljeni oJ

8 ediita njegove vlasti, a njima de dobro sluiiti: Ostrovica kao branik Zadra, a Skradin

kao straza §!beniku. Ved 20. listopada 1410. ugovara obdina sa Sandaljevim kastelanom

u Ostrovici Najprije mu nude za grad 2000—3000 dukata, a 8. studenoga vec 5000.

Za tu se cijenu napokon i pogodiSe. Dne 10. sijednja Salju MIetci novce Sandalju u

Hercegnovi, a s njim i povelju, kojom ga imenova§e svojim gradjaninom. Tri mjeseca

poslije, 13. travnja 1411. predade zaista zastupnik Sandaljev obdini prudaou Ostrovicu, a

podjedno pokloni joj u ime svoga gospodara i Skradin.

Medjuiim je i Sigismund odludmje pregnuo, da oslobodi îbendane od dalje pod-

sade. Namah 8. sijednja 1411. piie iz Budima svome kapetanu u Sibeniku, panu Petru

c My^lina, zatim Martinu Driidu, biv.êmu banovcu slavonskomu i iupanu kriievadkomu,

a sada magistru kraljevskih ubrusara, napokon svojim kapetanima i dinovnicima, neka

brane svom snagom svojom povjereni im grad i giadjane, kao i njihove slobo&tine i

imanja, jer su ti gradjani poradi vjernosti svoje moogo podnijeli i joi svedjer podnose

(quanta dispendia quantasve ruinas et depressiones fideles incole nostri Sibenicenses io

observatione fidelitatis nobis debite et pro nostri regii honoris augmento hucusque tarn

in personis quam in rebus constanter et intrepide protulerunt, toKranterque patientur

etiam pro presenti). Kralja oduêvljeno pomaiu Trogirani, povrijedjeni, ito su im Mlet-

dani zaprijedili trgovanje. Mletcima u prkos biraju Trogirani za svoga kneza Zadranina

Filipa Jurjevida (de Georgiis), odiudna privrienika Sigismundova, a sada admirala hrvatsko-

dalmatinske momarice, pak mole kralja 18 veljada 1411., da taj izbor potvrdi. »Gospodia

Filip neka vlada i upravlja gradom, i neka ga brani od protivnika valega velidanstva,

a na slavu i dast vaftega velidanstva«. Uz Sibendane i Trogirane stoji joi knez Ivanil

Nelipid, 'napokon i ban hrvatski i dalmatinski Karlo Kurjakovid. dn\ se pade, da jc na

podetku god. 1411 i spljetski herceg Hrvoje stao nelzravno pomagati îbendane. Mletdani

naime bijahu doznali, da su Spljedani >dali i daju nekakvu pripomod, narodito iivei««,

onima u Sibeoiku; s toga vijede ialje 12. sijednja 1411. poslanika svoga Luku Truna u

Spljet, neka kaie ondje&njim gradjanima, da toga viie ne dine. MIetci kao da su se bojali

i Dubrovnika, jer namah zatim, 15. sijednja, poruduju Dubrovdanima, da je lai, iio su

rasglasili neki zlobni Ijudi, da su naime MIetdani nakanili nakon pada Sibenika udariti

na dubrovadku obdinu, te ju pokoritt.

$» SIOiSMUND KRAUDJB SAM.

U £itavoj prvoj polovict godine 1411. napreie se nileta£ka olxîna svima silama, da

svrii borbu pred Sibenikom Cini se, da je slutila. da de naskoro planuti jo§ 2e§di rat, pak

se iunia obraduoati bar » tim gradom. NajviAe joj smeta cetinski knez IvaniS Nelipic. Ved

3. oiujka ho6e ga podmititi. da se okani daljp borbe; kroz nekoga pouzdanika nudi muveliku nagradu od 20.000 dukata, ako dopusti, da §ibenik i Trogir priznadu njezinu vlast.

U travnju opet mami ugarske vojnike obedanjima i velikom nagradom, da se iznevjere i

predju a sluibu mletaiku. Mje8<*ca svibnja zove Sandalja Hranida u pomod, a onda ponovo

nudi koezu Ivaniiu mito za svaki grad po 10.000 zlatnih dukata. Kad svp to ne pomaie,

mijenia provi lure, prijeti ditavom pomorskom silom svojom i Cini sve motjucf*, samo

da jednom oblada gradom Ali sve zaiudo: Sibenik ostade nedobitanl

U to se i kralj Sigismund odludio za veliki navalni rat, da obraûna s Mietcima.

kao ono oekad tast njegov Ljudevit Veliki. Ne de samo braniti svoje gradove u Dalma-

ciji i Hrvatskoj, nego 6e podidi vojsku, pak provaliti u Italiju, i ondje oboriti so na Mletke

u sijelu vladaoja njihova. Odkako je naime Sigismund 21. srpnja 1411. bio jednoduSno

izabran kraijem njemadkim, zapala ga je kao njemadkoga kralja i bududeâ rimskoga

cara jo& i ta zadada, da bdije nad prilikama Italije. A tu je u prvom redu morao ustati

protiv Mletaka. Ti se bijahu u potonje vrijeme podigli do prve vlasti u sjevernoj Italiji,

te obladali Veronom, Bassanom. Bellunom, Vicenzom i Paduom. Gospodare tih gradovn

i oblasti ili su pogubili, kao padovanskoga gospodara Franju Carraru, nekadanjega savez-

oika Ljudevitova, ili opet protjerali, kao dianove porodice della Scala. Poslije toga obo-

riSe se na jednoj strani na iztodnu Lombardiju, a na drugoj na Furlansku, za koju se

tada otimahu dva pairijarke: jedan privrzenik kraljev (Ljudevit Teck), a drugi privrzenik

mletadki, po imenu Pancera. Ako im podje za rukom, te osvoje te dvije oblasti. moci ce

po miloj volji svojoj zakrdivati S gismundu put u Milan i Rim.

Sigismund bija&e dakle odludio ratovati na Mletke i kao kralj ugarsko-hrvatski i

kao kralj njemadki i car rimski. U zgodan das dodjoSe k njemu Jakov Marsilio Carrara

i Brunoro della Scala, moleci ga, da ih povrati u gradove i oblasti, koje im bijahu Mletci

oduzeli. Sigismund se moga&e nadati, da ce uza nj stajati privrzenici tih bjegunaca, a p >

svoj prilici i driavni staleii njemadki. Ved u rujnu 1411. osvanuê prve dete ugarskt-

u Furlanskoj i mletadkoj Istri. Dva mjeseca posli;e, 11 studenoga 1411. posla Sigismuni

na MIetdane glavnu vojsku od 10.000 do 12000 konjanika. Vrhuvni vodja bio km |

pozoati Firentinac Pipo de Ozora (sin Stjepana de Scolaris de Florentia), tada terneiki

lupan, koji se bijaie proslavio u vojni bo:»anskoj (Pippo Spano); osim njega spominje se

i hrvatski knez Vladislav Btagaj (Babonid), vrstan vojvoda i odan privrienik Sigismundov.

Poftto je u mletadkoj Istri digao ustanak, kojom je prigodom grad Mile (Muglia) iztakao

ogarsku zastavu, provali Pipo 28. studenoga u F*urlansku (Cabdad), protjera 6. prosinca

iz Vidama (Udiae, Utinum) mletadkoga patrijarku, osvoji juriSem gradove i tvrdje, koje

mu se nitesu dragovoljoo predate, te prodre robedi i paledi Furlansku sve do tarviike

oblasti (Treviso). Mletci bijahu se pod svojim vrhovnim vojvodom Tadijom del Vermedobro pripravili. Dui medje bijahu podigli duge Sandeve, koje je braoila vojska od

12.000 Ijudt. Suviiie je svaki grad morao dati odredjen broj pjeiaka i konjaoika, odkojth bi sastavljeoa druga vojska, a vodjom joj je bio Karlo Malatetta, gospodar Rimina

Preiavli Pipo u prosiocu rijeku Tagliamcnto i prikudivii se medjama tarviike' oblasti,

sametno kod iamca ixmedju Conegliana i Sacila buj, u kojem su ugarske dete pobijedile

i sarobiie devetnaest xasiava, koje su 5. sijednja 1422 stigle u Budim kralju Sigismundu.

Roje prije te pobjede, a koje poslije nje osvojiie dobitoici gradove Ceoeda, Seravalle,

Belloao, Feltre, Motta, Cordignaoo, Val di &£ariiio, Oderzo, Castelnuovo i mnogo drugih:

svega 72 gradova, tvrdja i kaitela Ugarska vojska stafaie ved pod zidmatiu Trevisa i

BastMia, kad oo Pipo oajeJnom sustane u svom slavodobidu. Neki ga obiiediie, da se

je dao od Mlctdana podmititi dvjema srebreaim i pozladenim bocama, koje su toboie

PBVl RAT 9 MLBTGIMA (1411.— 141S). S9

'&*4

f^ I

?i

I .

«

- -2. g«• o

^ u -9<eu a

g -s2 i

X00 fe

biie napunjene maivazijskim vinrm, a u istinu dukatima; no bit £e vjerojatnije, da je Pipo

nakon zaludna jurijâ na Treviso odusiao od dalje podsade toga grada. Po&to je k tomu joS

i obolio, ostavi on 14. veljade 1412. taivizku oblast, te uzmakne sve do Vidatna, ostavivii

u osvojenim graduvima tako jake po-

sade, da su mogle izdriati navale

mleta£ke.

Vojna u Italiji dojmila se znatno

ratovaDJa u Dalmaciji. Ve<i na prvc

j^lase, da ce jaka vojska kraljeva pro-

valiti u Italiju, odianu primorskim gra-

dcvima Dalmacije i HrvatsUe, dok se

opet MIetci zivo zabnnuSe. Dne1. rujoa 1411. pi§e mietadka obiSina

kapetanu svoje mornarice na jad an-

skom moru (capitaneo culfi), da je

obaznala, >kako sc u zemljama i

mjestima Dalmacije, koja jo§ nijesu

pokcrna, spremaju nekake galije i

brigantini, pak sumnja, da se to zgadja

na itetu njezinoga vladanja i njezinih

mjeslat ; s toga zapovijeda, da s mjesta

pohita s ditavim brodovljem pred Si-

benik, te razvidi, $ta je istina. Ako su

zaista pomenute galije i brigantini na-

padali na njezina mjesta i brodove,

neka se obori na njih kao na nepri-

jatelje njezine (lanquam contra ini-

micos nostros); ako pak samo stoje

pripravni, neka straii kod kula ii-

benskih i dnevice piSe, §ta se ondje

zgadja. Istoga dana pi§e obdina knezu

i kapetanu svomu u Zadru, kako jc

iula, »da se kredu nekc iete iz gor-

Djih strana prema Sibenskim kulama<,

zato ih poziva, neka sve udese za

obranu 2^d(a i okolii^njih mjesta, a

narodito da obskrbc hranom i zairom

Vranu, i da o svemu izvjeûju ondjeft-

njega kastelaoa. Suviie Salje ob6nanovih deta za iibenske kule iz Kopra

i Pirana u hiri. Ali najvifte zadadt;

siraha Mletcima vijest, da u samomeZadru imade nepouzdanih ijudi, ne-

zadovoljnih plemida, kojih su rodjaci

u sluibi ugarskoga kralja. te primaju

od njega t pladu (in Jadra sunt mulii

nobiles, quorum attioentes sunt in par-

tibus Hungarie, et habeot provisionem a domino rege Hungarie, et Duinquam dignatt

fuerunt venire ad nostram presentiam), pak da bi ti mogU ustati proiiv niezina vt.i lania.

Ob<iina nalaie 7. rujna 1411. prvi put, a 2. lisiopada drugi put svojima proviiiunma u

^•X.

a -e

S nCO §< ^3•<

as

<3H>

Ia.2e

6o 8I61SMUND KRAUUJB SAM.

Zadru, da izoadju stc sumnjivce (suspectos) i one, koji imadu roda u Ugarskoj, pak da

ih ito prijc po^lju u MIetkc u zatodjc. Providuri poslaAe na to pet ladarskih plemida u

MIetke; ali vijede ne bijaê tim ladovoljno, nego zahtijevaê 24. listopada, da odpremi

joft Andriju deCesanis, zatim sve dlanove od porodica Jurieviî i Naîca (omnes illos de domo

dc Georgiis ... ct . . . de Nassis), osim jedinoga Jurja NaSida, koji je ve<5 starac i obnemogao

(seoem et decrepitum esse). SuviSe neka poSlju jo§ i one Zadrane, koje su sigurnosti radi prc-

selili u Nin, sumnjive pako Ninjane neka premjeste na Rab i Pag. Poslu^ni providuri pokori&e

se taj put odiudnomu nalogu, te skupi&e tako u Zadru, kao i po ostaloj mieta&koj Dal*

maciji sve >sumnjivce«, pak ih odpremiSe u Veneciju. Nevoljni ti Ijudi moradoSe ostaviti

iene i djecu, te ni krivi ni duzni po<î u zata^je, gdje su Ijuto stradalt od svake nevolje,

te se hraniti od milostinje, koju im je obdina davala.

Medjutim bijaie zais.a hrvatski ban Karlo Kurjakovid s novim detama u rujnu 1411.

stao udarati na mletadke gradove Ostrovicu, Vranu i Skradin. Osobito oko Skradinadodje do iestokih okr^ja, gdje je mletadka posada vi§e puta provaljivala iz gradj. Ali

za jedne takove provale podje banu za rukom svladati mletadku pDsadu i zauzeti Skradin.

Ved 10. listopada 1411. javljaju knez i kapetan zadarski tu nesredu mietadkoj obdini. Mle

tadko vijece odgovori im 24. listopada, da se je t\ nezgoda desila najvi§e za to, >^to su

Skradinjaoi, premda malobrojniji, izaSli na poje, da se biju s neprijateljima, a to je bila

velika ludori.a* ; s toga nalaie vijede, da se u budude mletadke posade ne smiju viê

upuStati u boj, nego samo lirabro braniti povjerene im tvrdje i mjesta. Nakon uzeda

Skradina vradao se hrvatski ban opet u gornje strane. Uz put ostavio je u B r i b i r u,

iupnomu gradu plemena ûbid, dvije stotine ugarskih konjanika i stotinu plemida

hrvatskib iz okolice Knina, da pomazu Subidima braniti svoj grad Upravitelji Zadra namah

to doglasiiê obdmi mietadkoj i zamoliSe ju, neka im dozvoli sada udariti na Bribir i oteti

ga Hrvatima, poSto je ban oti§ao. Mletci to 8. studenoga dozvoliSe; ali nema vijesti, da

li su zadarski upravitelji nakanu svjju izveli.

Na podetku god. 1412. nestaje bana Karla Kurjakovida. Kralj Sigismund imenova

sada banom Dalmacije i Hrvatske Petra (Petermanna) Albena, gospodara Medved-

grada, a sinovca zagrebadkjga biskupa i svoga vrhovnoga kancelara Eberharda. U isto

vrijerre popuni kralj i baniju slavonsku, koja kroz viSe godma (1408 — 1411.) nije imala

posebna glavara On imenova za slavon'^koga bana PavlaCupora od Moslavine, do-

sadanjeâ banovca i zupana kriievadke i zagrebadke ijpanije. Jamadno je kralj obje

banske stolice popunio uglednim velikaSima Slavonije samo za to, da §to odludnije na-

stavi rat s Mletcima tako u Dalmaciji, kao u ItaHji. U to ime obratio se je posebnim

ptsmom od 30. sijednja 1412 i na drzavne staleie u Njemadkoj, nastojedi i njih skloniti

na rat, koji je {jokrenuo za dast i ugled toga kraljevstva.

Novi hrvatsko-dalmatinski ban Petar Alben doiao je namah s podetka god. 1412.

u svoju banovinu, da tu zajedno s cetinskim i îbenskim knezom Ivan'§em Nelipidem,

kao i 8 kraljevskim kapetanom Petrom z My&lina Sto odludnije suzbija mletadku silu.

Dnc 9. veljadc poziva Sigismund bana Petra Albena posebnim pismom, da poStiva sve

stare obidaje i privilegija grada Trogira, a narodito da pobira ban<>ki dohodak ttrgovinu*

samo na onome mjestu u samom gradu, gdje se je od starine pobirao, a ne u kotaru

gradskom, kako se je na nj potuiio trogirskt poslanik Nikola Petrov Mikac. Jo§ prije

toga obasuo je kralj Sibendaae novim milostima, koji bijahu takodjer poslali k njemu

svojc posUnike Grcgorija Draganida i Marka Radivojcvida. te mu saobdili svoje tegobe

i telje. Otvorenim pismom od 6 sijednja 1412. utc on u svoju xasebnu za*titu »«imanja i plemenStioe svojih vjernih Sibendana po ditavoj Dalmaciji i Hrvatskoj, a naro-

dito u iupaatji Luci, te proglasi, da sve osude, ito su ih iupanijski sudbeni stolovi u

parnicama o plemenitinama i drugim posjedima icmedju Sibeodaoa s jedne strane, a

Zadraoa i ostalih mietadkih podaoika isrekli, oemaju nimalo vrijediti. Namah zatim

PRVI RAT S MLETCIMA ('411—1413.). 6l

14. sije£nja, izdade proglas na sve trgc vce, Vlahe i Hrvate, koji trguju s Dalmacijotn.

da sav svoj trg, a osol ito xivei, voze i nose jedino u §ibenik, a ni u koje drugo mje^to

i to tako dugo, dok potraje sadanji rat (novissimi disturbii tempore durante). Dne 12. vr-

Ijaê 1412. javija Sigismund § bendanima, da <5e, ako Bog dade, naskoro krenuti >na

na^ i naSega kraljevstva (uimanrt u I^'almaciju (i.dversus no^trcs et regoi nostri emu'o5

versus partes Dalmatie exerciiualiter sumus in brevi profecturi). te 6e onamo i sToje

•bombarde* dovesti; zato ih poziva, neka poprave sve putove na kopnu, da bi refene

bombarde mogle sigurno i neo^tedene onamo stidi. Istoga dana zapovijeda joS. da §iben>

fani >kupe, poprave i prirede »sve svoje gali;e i sve druge brodove* (univcrsas galeas

leiibet ligna et in trumenta marina ad bellandum valida et oportuna io porto et

una ^..itatis), da ih nadje spremne, kad dodje sa svojim detama.

Sigismunda doduSe ne bi, ali zato ipak posluii Hrvatima sreda. Negdje u oiujku 1412.

podje plemenu Subica zajedno sa Vlasima za rukom, te nahrupiSe na tvrdu Ostrovicu,

i ote§e ju mletadkoj posadi. Od plemena SuMc proslaviSe se torn prigodom Mikac Mar-

kovid, Jakcv Pavlovid i Ivan Petrovid, svi iz susjednoga Bribira, koji su torn prigodom

izgubili mnogo svojih rodjaka i deljadi (castrum nostrum Osztrouicze, in rep no Croacie

habitum^ per Venetos, nostros et sacre corone nostre notorios emulos occupatum ct

in •••^'' '" detentuni, ipsorum et proximorum ac familiarium personas formidalibus fortune

c pro nostri honoris regni incretnento, reformacioneque status et recuperacione

regnorum no>tron;ni Dalmacie et Croacie intrepide submittendo, cum magna sanguinis

« ffusione et vulnerum letaWum in eorum et familiarium ip<ôrum[ ersonis exceptione, a

manibus, potestate et regimine Venetorum obtinuerunt). MIetci «e silno uznemiriie, kad

su im tu kobnu vijest javili zadarski upravitelji, dodavii jo§, da je ta nezgoda »na sra-

motu naSega vladanja i na Stetu ostaUh mjesta« (infamia nostri dominii et iocomodo

locorum nostrorum). Dne 10. travnja 1412. nalaze oticina zadarskim upraviteljima, neka

ma kojim nadinom nastoje opet zadobiti redeni grad, pak im dopu^ta potroiiti do 3000

duka'a za mito onima, koji bi im ga izdalt. Ali ûbidi ne htjc:io§e znati za izdaju; zato

im zahvalni kralj 22. srpnja izdade u Budimu svedanu povelju, kojom proslavi njihovo

junadtvo i vjernost, a uz to im potvtdi svu njihovu plemen§tinu i imanja tako u kota-

rima gradova Zadra i îbenika, kao i u kotaru Ostrovici i zupaniji Ludkoj. Jo^ prije toga,

dne 6. svibnja bijaie kralj na molbu trogirskih poslanika potvrdio pomenutoj obdini za

kneza i upraviteija dubrovadkoga vlastelina Paskvalina Restica, kojega bija&e jamadno

pogUîto za to izabrala, §to je odekivala pomodi i podpore od njegovih sugradjaoa. I torn

prigodom hrabri kmlj vjerne Trogirane, da uztraju u horbi s MIetcima, i da ga o svemu

obavijrste, &ta bi doznali.

U Italiji ratovalo se u prvoj polovici 1412. s promjenljivom sredom. Sigismund

bijaSe onamo poslao novih deta pod erdeljskim vojvodom Niko'om Marcsalijem, «!•-

vonskim banom Pavlom Cuporom i knezom Viadislavom Blagajem. da budu u pomod

posadama, koje bija§e Pipo de Ozora u osvojenim mjestima ostavio, i na koje je mle-

tadki vojvoda Karlo Malatesta udarao. U Furlanskoj odijelio se je od drugoTa knet

Vladislav Blagaj, te je poiao u Istru, gdje su Mletdani bili podsjeli Sigismundov grad

Buje (oppidi nostri Bula). Vladislav suzbi neprijatelje, a onda udari na grad B u t e t

(oppidum Bubam alias Piguentum), koji sre<5no osvoji. Nekako u isto vrijenie, kad je kne»

Vladislav Biagaj juriiâo na Buzet, posla i krdkoscn|ski knez Nikola Frankapan nelto

svojih deta u Istru, koje su pUjenile kotar grada Rtipurga (Raspurgk, Raspt rch, dana*

podor Raspo). Taj je znameniti grad joik nedavno pripadao majci kneza Nikole, po imenu

Ani, grof'Ci goridkoj. Provala njegovih deta u Istru u svibnju ili lipnju silno utruja mle-

tadku gospodu. Kapitan grada Raipi:r;â i kaprtan Uivr. I.jtulcvit de BusachaHnis* pohi-

ta.ê izvijestiti MIetke o toj provali, koji su 1. srpnja proglasili kneza Nikolu sfojim ncprija-

teljem, te poslaii brodovlje svoje u Kvarner, da skudi Scaj i tatrc trgovtnu njegovu po moru

tiba SlOISMUND KRAUUJE SAM.

U Istre vrati se Vladislav Blagaj u FurlansUu k Nikoli Marczaliju. Zapala ga sada<â.

(Ja primi ondje upravu i obranu grada Motta (castri nustri Motha) na rijeci Livenzi.

No jedva Sto je u taj grad bio u&ao, eto Karia Malateste, te ga stade podsjedati. Vla-

dislavu pohita u pomod Nikola Marczali, te je objema poSlo za rukom Mletdane suzbiti i

potjerati. Kumani medjutim, koji su bili u ugar^ko-hrvatskoj vojsci, poiudni plijena, pre-

stadoSe neprijateija progoniti, ve(5 navaliê Da njihove ftatore, te poiese u ojima blago

sabirati. Videdi to Karlo Malatesta, skupi opet svoju vojsku, te se obori poaovno na

ugarsko-hrvatske tele Onako razasute mnogo ih poubija, a samoga Vladislava prinudi, da

se zatvori a tvrdi grad Mottu. Podsada grada otegia se sada na dugo (magno tempore

impugoato). dni se paie, da su mnogi hrvatski i ugarski velikaSi ostavljali tada Furlansku,

te se vradali svoiim kudama To je potaklo kraija Sigi>munda, te je 6. kolovoza 1412

iz Budima pisao pismo »svima sluibenicima i vojnicima vjernih na§ih muzeva Nikole

Marczala, biv&ega vojvode erdeljskoga, Pavia (!!upora, kraljevstva naSega Slavonije bana,

i magistra Viadislava Biagaja, koji sada u ratu protiv MIetdana u stranama Italije stoje

i boravec (nunc in exercituali nostra expedicione contra nostros et regni nostri emulos

nutorios utputa Venetos instaurata, in partibus Italie constituti<> et existentibus), te ih

lirabri i nuka, da uztraju u mukotrrpnoj vojni, dok on sam onamo dodje, kako se je ved

i spremio. >Znajte pak za stalno, ako bi koji od vas, kako smo naduli, prije dolazka

na&ega ma pod kojom izlikom otikio ill pak na.ê zapovijedi po odredbama vojvode Ni-

kole Marczala izvrSivali se kratio, to demo ovake. ako su plemidi ili posjednici, li$iti

plemstva, ako nijesu plemidi ni posjednici, izagnat cemo ih iz na§e drzave. O tome ne-

mojte ni dvojiti*. Da su molbe i prijetnje kraljeve bile opravdane, razabiremo i po tom,

^to je i sam slavonski ban Pavao Cupor bio ostavio bojno polje. Ba§ na taj dan, kad

kralj prijeti njegovim sluibenicima, boravi ban Pavao Cupor u Zagrebu. te izdaje povelje

i izprave.

Medjutim je svedjer trajala podsada grada Motte u Furlanskoj. Gradu je opet doôu pomod Nikola Marczali, ali nije niSta izvrSio, pade je dopanao i sam teike rane, od

koje je malo zatim umro. Zatvorenomu knezu Vladislavu Blagaju bilo je sve teie suzbi-

jati juri&e, osobito odkad je Karlu Malatesti i njegovoj kopnenoj vojsci pritekia u pomod

mletadka mornarica. Videci napokon Vladislav, da se ne more odriati, odiudi s detama

svojima protudi se kroz neprijateljsku vojsku. Dne 24. kolovoza provali iz grada. Zamet-

nula se stra&na bitka, koja se svrSi porazom njegovim. MIetdani zarobiSe mnogo Ijudi i

za.«itava, koje su slavodobitno poslali u MIetke. Medju zarobljenicima bio je i junadki

knez Vladislav Blagaj, koji je sada damio do deset mjesect u mietadkom suianjstvu, dok

se nije izkupio sa 6000 dukata No i mietadka vojska Ijuto je stradala u tom boju;

vrii vojvoda njezin Karlo Malatesta dopanuo teikih rana, te ga je moraa zamijeniti

brat Pandolfo.

Sigismundu stizavale su u to i nepovoljne vijesti iz Dalmacije. U gradu Sibeniku

naime bijaSe do&lo do odite borbe izmedju vlastele, koja su prianjala za Sigismunda,

i pudana, koji su naginjati Mletcima. Pudka stranka u toj borbi nadjadala, te protjerala

lastelu iz grada. Kolovodje pudke stranke bili su Gregorije Draganid, Antonije Mauri,

Di&man Slavogostid, Marko Radevid, Ivan Svistid i Ivan Radevid, koji su namah preuzeli

upravu grada, te valjda stali radiri, da .se pokori Mletcima. Ali vlastela uteko&e se kra-

Ijevskomu kapetanu Peiru z Myilina i knezu Ivaniiu Nelipidu. Na delu kraljevskih i

hrvatskih deta dovedoie Petar i Ivanii prognanu vlastelu u grad, te svladaie pudku stranku.

Poglavice ojezine biie zarobljeni, a Ivan i Marko Radevid, Diiman 8lavogo8tid i Antonije

Mauri doe 7. svibnja 1412. u kuli velike palade pogubljeni i u samostanu dominikanaca

svi Zajedno u jednoj grobnici sahranjeni. Na to bi s mjesta obnovljena vlasteoska uprava,

te Stjepan Dragojevid, Stjepan Milatdid, Gregorije MikSid i Luka Kozidid izabrani za

upravitelje (rektore), koji moradoie poloiiti prisegu vjemosti kralju Sigismundu.

PRVl RAT S MLSTCIMA (141 L— 1413.). t»$

Nemila strogost kapitana Petra z Myilina i kneza Nelipida bijaS* jo& jade razdraiila

pudku stranku u Sibeniku. Kad je na to kapetan Petar joS unutar gradskih zidoTa po-

digao utvrdu, da drzi grad u pokornosti, ozlojedi&c se i mncgi prtTiienici kralja Sigis-

munda, koji su doslije zatudo £ekali na njegov dolazak. Tako se zgodi, da je sada u

Sibeniku sve vi§e mah preotimala stranka, koja je radtla, da se grad pokori MIetcima.

Toj je stranci piistupio i jedan od rekiora, po irnenu Luka Kozitic. U srpnju 1412.

boravio je u Mietcima neki plemid Sibenski, koji je izjavio, da je vedioa obdine sibonske

>premna pokonti se, samo se boji, da te se Mletci osveiif, Sto se je tako borila uz

kralja uârskoga protiv mietadke vojske. îbendanima dodijalo je vladanje Sigi^mundoxo

•poradi okrutnosti* (propter crudelitates) njegovih kapetana, koji su nekc gradjane po-

gubili, a maoge iz grada prognali Mtetadki duzd Mihajlo Steno izdade na to 11. srpnja

slobodno pismo, kojim oditova ovako: Ako se Sibenik pokori, zaboravit de mletadka

obdina na sve dosadanje povrede i §tete, pak de s obdinom i gradjanima postupati milo-

stivo i blagohotno (gratiose ei benigne), kao s ostalim podanicima i vjernima svojima.

Slobodno pismo duidovo joS viê olirabri mletadku stranku, te stade sada odito ugova-

rati o predaji. Posianik obdine îbenske bio je neki redovnik Simeon (sacre pagine

bacalarius), koji je u Mletke odnio i pogodbe Sit>endana, uz koje bi bili voljni priznati

mletadku vlast.

Vijesti o katastrofi kod Motte kao i o zgodama u îoeniku prinudi§e napokon

kralja Sigismunda, da sam podje u rat. Mletdani su doslije sve mogude radili, da ga

sklone na mir. Oni su se obradali na rimskoga papu i na poljskoga kralja, da posreduju;

ali ponude njihove bile su takove, da ih nije Sigismund mogao prihvatiti. Traitli su

takodjer savez s poljskim kraljem, a onda s napuljskim; odvradali njemadke knezove i

staleze, da ne pomaiu Sigismunda. Napokon su se Mletci ubratili na kraljeva tasta i Surjaka,

na celjske knezove Hermana i Fridrika, da bi oni izradili mir. Povod im dade knez

Fridrik, kojemu je trebalo novaca, pak je s toga u Mietcima zatraiio zajam, te je u to

iine po svom poslan ku nudio Mietcima u zalog grad Bakar (castrum Buchari). oiok

Krk i dva druga grada u Dalmaciji, §to je sve bio cobi j po svoj«jj ieni Elizabeti Fran-

kapanovoj. Mletci mu se izpridase, da mu ne mogu dati zajma, >poSto sada ratuju, te

ne mogu primiti redenih mjesta u zalog<; ali dim se rat svrSi, spremni su zadovoljiti

njegovoj iclji. Podjedno mu 9. rujna 1412. pisaSe, kako bi dobro bilo, k d bi >njegova

preuzvi§enost« posredovala mir, da se >ne prolijeva krv kr§d>nska<. Jamadno su se

Mletci obratili tom prigodom i na Frdrikoâ otca Hermana, jer ved prvih dana listopada

borave u Mietcima poslanici obaju celjskih knezova, te predlaiu vijedu, neka se u tom

poslu obrate joJ i na palatina Nikolu Gorjan^koga Mletci i to prihvatiSe, pak I. stude-

noga c dredjuju Tomu Moceniga i Antuna Contarena za postanika celjskim knezuTima,

te im daju obs' zan naputak za taj posa >.

Medjutim kralj se je Sigismund vet spremao na vojnu. Od 27. listopada do 8. stu-

denoga boravi u Zagrebu, gdje mu se pridruiuju banderji velikaâ i iupaoa. Tu sc

nadjoie uz kralja ostrogonski nadbiskup Ivan Kaniiaj, gjurski biskup Ivan, palatio Nikola

Gorjanski, ban madvanski Nikola llodki, biv*i ban Ivan Morovid, zatim drugi prelaii. baruui

i velikaSi U Zagrebu boravi uza nj i kntv. Nikol i Frankapan, kojega su primorske oblasu

u potonje vrijcme mnogo stradale od toga, Ato su Mletci pnjed li svako trgovanjc po

moru. Nikola Frankapan bojao se, da de iz ,ubiti i otok Krk, koji je diiao zajedno

3 knezom Fridrikom Celjskim. S toga je samolio kralja, da mu potvrdi taj otuk «a-

jedno sa svima pravima, ito ih na njemu vril Sigismund mu saista 1. studenoga isdade

)>uvelju, kojom mu za njegovc velike zasluge potvrdi »0!ok Krdki s gradom, tvrdj«4n.

selima, iumama, pa&njacima, lukama, primorskim solinama, ikoljima Prvidem, Plavoikom

i Almisom, kao i sa svima patrooatskim pravima«. Boravedi u Zagrebu zadu Sigismund jo*

i tu tuinu vijest, da sc je grad Sibenik dne 30. listopada predao Mietcima. On sc hto

64 SIGISMUND KRAUIUB SAM.

poboja sada za Trogir, p.^k s toga posia 4. studenoga 1412. pismo na Trogirane, da ih

ohrabri za dalji odpor. >Danas«, piê on, >5tiie nama ialostna i prijeka vijest, kako su

se gradjani i svi iilel i grada Sibenika pokorili Ijutim protivnicima naiim, naime Mlet-

cima, i kako su im izdali £itav grad, izuzev jedino tvrdin.u (castro seu fortalicio) u sre-

dtni rr£enoga grada. Mi demo radi toga ravno po<5i do toga grada, da suzbijemo silu

inleta£ku. Pozivamo vas s toga i opominjemo. pa£e vam strogo zapovijedamo, da se take

pobrinete za dobro staoje naêga grada Trngira, i da ga tako braoite, da se proslavite

pohTalnom uztrajno.^du i tvrdom vjerom svojom*. Da bi mogao tspjeSno ratovati s Mlel-

cima, trebaSe Sigismundu novaca, ko]ih nije nikad dovoljno imao. S toga on 8. stude-

noga uzajmi od poljskoga kralja Vladislava Jagela 37 000 maraka srebra (650.000 forinti)

i zaloii mu za to s privolom nazo6nih ugarskih prelata i baruna velik dio îpu^ke iupa-

nije, naime gospoMije Lublov, Gnezda i Podolin, zatim 13 gradova. Sva ta mjesta osta-

doie od«ad uz Poljsku sye do kraljice Marije Terezije.

Iz Zagreba poSao je Sigismund starom vojnidkom cestom na jug prema Uni.

Dne 15.— 19. studenoga boravi u Bihadu, gdje su se njemu jamadno pridruzili mnogi

sbvonski, hrvatski i bosanski velikaii. Tu pi§e 15. studenoga drugo pismo Trogira-

nima, u kojemu hvali rjihovu postojanu odanost, koju su potonjih dana ponovo do-

kazali, kad su ih Mletci pozvali, da im se poput Sibendana pokore. Javija im nadalje,

kako je zapovjedio hrvatsko-dalmatinskomu banu Petru (Petermannu) Albenu od Medved-

grada, da uzdrii staru slobodu i pravice grada Tngir.i. Jo§ im poruduje, da je vjernoga

svoga Ugolina de Auria (Doria) iz Genove izabrao za admiral a ratne mornarice ok<>

Trogira, pak ce taj zajedno s knezom grada Trogira, s Dubrovfaninom Paskvalinom

Resticem sloinim silama poraditi, da obrane i za§tite povjt reni im grad od neprijatelja.

Napokon jo§ im poruduje, da je i spljetski knez Hrvoje sluibu svoju njemu ponudio,

pak da mu je kroz zasebna poslanika ozbiljno nalozio, da smatra Mletdane i njihove

pripadnike za neprijatelje, i da im brani dolaziti u spljetsku luku i druga svoja mjesta,

pa£e da im uzkraduje hranu, i da prekine svako obdenje s njima.

Sigismund je, idudi u Bihad, jamafno mislio udi-riti preko Knina prema S'beniku,

da ga otme mietadkoj obcini. No putem se ;e predomislio, pak je mjesto na jug udario

prema zapadu, da potraii MIetdane u vlastitoj im domovini Dne 27. do 29. studenoga 1412.

boravi u Brinju, ponositom gradu kneza Niko'e Frankapana na pol puta iz Modruâ u

Senj. Oko kralja oVupili se tom prigodom ne samo sinovi kneza Nikole, nego i krbavski

knezovi Kurjakovidi. Jamadno se je tu desio i cetinski knez Ivani§ Ivanuvid Nelipid, koji

nije imao muikoga poroda, pak je s toga pred godinu dana i vi$e mjeseci posinio naj-

starijega sina kneza Nikole Frankapana, kneza Ivana (Anza, Angela), te ga zarudio sa

svojom starijom kderju Katarinom. U Brinje dudjo&e se pokloniti kralju i poslanici grada

Trogira; za uzdarje izdade kralj tomu gradu dne 27. studenoga povelju, kojom dopusti

rektoru, sudcima, vijedu i obdini slobodoo po vulji birati opate za samostan &w. Ivana

Krstitelja. Sutradan, 28. studenoga, izdade opet povelju, kojom dozvoli knezu Ivani&u,

sinu kneza Ivana Nelipida, da smije sTojoj kderi Katarini, zarudnici kneza Ivana Franka-

pana, dati za miraz sva iman a svoje porodice, kao Sinj i Travnik na Cetini, Knin,

Cadviou, Omi$, Visud, Kamidac, Kljud i iupu (provincia) Petrovo poije, napokon jo$

Zvooigrad sa iupom Odorjanskom (Odorja) zajedno sa svima Ilrvatima i Vlasima (cum

universis Vlahis et Croatis) Tom kraljevskom poveljom sinula je rodu Frankapana nada,

da bi jedoom mogao obladati velikim dijelom Hrvatske od Modru&a i Ozlja do Sinja,

Cadvine i Omila.

Iz Brinja pohitao je Sigismund kroz Kranjsku (Ljubljana) i Goricu prema Furlan koj.

Doe 10. prosinca 1412. boravio je u Gorici, 14. u Cabdadu (Cividale), a 16. prosinca

uiao je sa 3000 konjanika u Vidam (Udine, Wetden). Njegove vojvode, medju njima i

opet Pipo de Otora, bijahu ved prije provalili u Furlansku, da otmu mletadkoj vojsci

I

PRVI RAT S MLETCIMA (1411.— 1413.). 4$

mjesta, koja bijaSe Pandulfo Malatesta nakon katastrofe kod Motte osvojio. Ugarske voj-

vode pomagali su austrijski vojvode Albrccht, Ernest i Fridrik, nadalje bavarske vojvodc

i grof Fridrik od Ortemburga, napokon Jakov Carrara i Brunoro della Scala Kraj tolike

sile morade Pandulfo uzmaknuti a tarvizku marku. Pipo podje uramance za njim, te

prodre sre do Vicenze, koju stade podsjedati; u isto vrijeme opet su drugc dctc ugarske

pustoSile sve do Verone i Padove U potonjim gradovima biSc skovane ravjere u prilog

Brunoru delta Scala i Jakovu Carrari; all mietaiki providuri odkriSe za vrrmena zavjere,

te dadoie pogubiti urotnike. U obê bijahu se Mietci izvrstno pripravili zi obranu, take

da ugarske iete nijesu mogle ni jednogaûtvrdjenoga grada uzcti: ni Padove, ni Verone,

ka:> ni Bissana ni ViC'>nze. PoSt > su silno opusto§iIe 6tavu krajinu, ponestade ugarskim

tetania, koje su Vicenzu podsjedale, napokon i hrane, tako da je veiW dio vojske od

gladi izginuo. Sve to, kao i n^pT' stane navale ogorênih seljaka, kojima ostadoie p 'ha-

rana polja, prinudi napukon ugarsku voj ku, te se je nakon velikiii gubitaka moral > Tratiti

u Fur ansku.

Kralj je Sigismund medjutim sve do 18. sijeCnja 1413. sa svojim odj» lorn vojske

stajao u Vidamu i okoliSu njegovu. Tek p< slije toga rijeSi se, da i rovali na jug u mie-

tadku Istru. Nametnuvsi Vidamu dacu od 12000 dukata i stavivSi posade u poglavite

gradove Furlanske, podje u pratnji patrijarke Ljudevita Tecka prema Kopru. Dne 24. i

25. sijeinja udara ved na Kopar (C'pitis Istrie), ali ga ne moie uzeti, a ni ostalih tvrdih

gradova uz more, kao Pored i Pulj, koje su branili i 6vrsti zidovi i mletadka mornarica.

No zato mu podje za rukom, te osvo i u juin j Istri Vodnjan (Dignan) i Valle Iz poto-

njega mjesta (in campis prope castellum Vallis terre Istrie) pisao je 13. vcljade 1413.

pismo Furlanima o svojim dosadanjim uspjesima, koji su poglavito sast jali u torn, da

su njegove dete poharale £itavu zemlju. Videci medjutim, da ne moie utvrdjenih pri-

morS'sih gr<dova nikako osvojiti, a duvSi uza to i za nedadu osiale vojske svoje u tar-

viikoj mirki, stade se na koncu veljade opet vradati u Furlansku. BijaSe skra nje viijeme,

6\ dodje u pomoc svojim uzmi u(îm detama, jer je vec pobjedonosni mletaiki vojvoda

Pandolfo Malatesta bio provalio u Furlansku, navalio na znamenr.u tvrdju Filtri, te ju

obratio u prah i pepeo.

Jo§ od studenoga proSle godine nastojali su Mietci neprc stano, da sklone kra'ja

na mir. Njihovi poslanici Toma Mocenigo i Antonije Contarini primali su r< dom naputke,

kako da s pom '6u celjskoga kneza Hermana i palatma Nikole Gorjanskoga izrade ito

povoljnije uvjete. AH Sigismund ne mogaSe ni kao ugarskahrvatski kralj, ni kao kralj

njemadko-rimski prihvatiti njihovih pogodaba. U sijeinju 1413. ved su Mietci snovai, kako

bi se s napuljskim kraljem, pa£e i s turskim sultanum sloiili u savez proti kralju Sigis-

mundu. Napokon se opet umijeia papa Ivan XXIII., da dokrajii prulijevanje krvi izmedju

kri<5ana. Njegovi poslanici nadjoSe dodu&e Sigsmunda ^klona n i mir; ali ni on ni Mietci

ne htjedoie se odredi Dalmacije. Teda negda utanadeno bi primirje na pet godina,

a za vrijeme toga primirja nastojat 6e papa, da se uklone sve nesuglasice izmedju oblju

vlasti, i da se onda sklopi konadni mir.

Primirje podpisao je Sigismund uCastelletu u Furlanskoj (in dcscensu nostro

campestri in patria Foroiulii apud Castelletum) 17. travnja 1413. U izpravi o primirju

pripovijeda najprije kralj, kako su poslanici papinski »za obde dobro kr&danttva« potre-

dovali, te je doSlo do sporazuma; a onda se izbrajaju pogodbe primirja: 1. Primirje mora

se tvrdo, vjemo i nepovrjedivo obdriavati od obiju ttranaka kroz pet godina od dana

dana&njega; 2. Svaka stranka zadriat 6s za ovih pet godina sve krajeve i mjesta, koja

drii i posjeduje u ovaj mah; 3. 2a pet godina ne tmtje ni jedna ttranka ni u £emu

smetati dnigoj, te podanici jedne vlasti smiju slobodno prolaziti i trgovati po obbstinia,

gradovima i lukama dnige, kako je od ttarine bilo; 4. U primirje ukljuûju te Mvesold

jedne i druge stranke; 5 Sigismund smije t vojskom prolaziti kroz zemlje i oblatti mIe-

Hr». p<Hj. n. II. I

% SIOISMUND KRAUUJE SAM.

taike, koji su ga duini za njegove novce obskrbiti hranom, samo mora svoj dolazak

miesec daoa prije najaviti; 6. Ako bi Fe koji od savezoika jedne stranke zaratio sa sa-

veznikom druge, ne smatra se primirje poradi toga prekrSentm; 7. Obje stranke izabiru

papu Irana XXIII. za posrednika, da ukloni obstojede jo§ nesuglasice; no konaini mir

ne moie se utana£iti bez narodite privule njihove.

Mleta6ka obdina platila je jo§ kralju 200.000 dukata kao naknadu za ratoe troSkove.

Sutradao, 18. travnja, razaslaSe MIetci na sve strane pisma, kojim javljahu svojim poda*

nicima, da je rat svrSen. A i im zabraniSe, da proslave primirje zvonjavom zvona i krije-

sovima, jer pravi, konadni mir nije joS utanaCen. Sigismund ostade jo§ neko vrijeme u

Furlanskoj (Vidam, Belluno, Felire), a onda u lipnju podje u Tirol i GraubGnden, gdje

se je posve stao zanimati poslovima njema6kim i talijanskim, kao i pitanjima katolid;ke

crkve, koja su u ono vrijeme uzrujavala (itavu zapadnu Evropu.

I- ; •j(Pad hercega Hrvoja Vukfiida, 1413.— 1415; prve provale Turaka u

Hrvatsku, 1414.— 1415). Jedva Ito su u Hrvatsku i Dalmaciju stigli glasi, da je rat

s MIetcima primirjem na pet godina zavrSen, planu§e opet u îtavom hrvatskom i bo-

sanskom kraljevstvu krvave borbe, koje se napokon svrSiSe provalom Turaka. Povod

tima burbama bijaSe herceg spljetski i veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukiid.

. Herceg Hrvoje bio je jo§ u studenom 1412i u podpunoj milosti kralja Sigismunda.

Kad je Sigismund 15. studenoga pomenute godine boravio u B.hacu, te odanle pisao

pismo Trogiranima, pohvalio se je narodto, kako mu se je Hrvoje ponudio, da 6e se

svakoj zapovijedi njegovoj odazvati (qui in omnibus se obtulit, prout etiam debet, nostris

beneplacitis et mandatis se conformare), — a kralj mu je na to po posebnim poslani-

cima naredio, da opremi galije, pak da s njima neumorno progoni MIetiiane, Sto je herceg

ponovo i obrekao. Dok je tako Hrvoje na koncu god. 1412. bio posve ugodan kralju,

promijeniSe se za nekoliko mjeseci prilike tako, da ga je Sigismund u lipnju 1413. pro-

glasio veleizdajnikom, te ga lisio svih £asti i imanja.

Treba da ogledamo povode toj promjeni. Nema sumnje, da je Hrvoje medju

ugarskim i hrvatskim velikasima imao mnogo krvnih neprijateija i Ijutih zavidnika. Odsvih odlikovao se je osobito Pavao Cupor od Moslavine, od god. 1412. ban Slavonije,

gdje je Hrvoje drzio mnogo posj'da i imanja. Pripovijeda se paie, da je Pavao Cupor

jednom na kraljevskom dvoru hercega Hrvoja Ijuto uvrijedio, pozdravivSi ga volovskim

ruianjem, da se naruga njegovu hrapavu i krupnomu griu. Imade jo§ jedna predaja, da

je Pavao Cupor nekom z^jodom Hrvoja pogrdio ovim rijeiima: >Slovinac nije iiovjek,

pogada nije kruh« (Bey tbot nem ember, pogacza nem kenier). Svakako stoji, da je

izmedju Hrvoja i bana Pavia Cupora obstojalo krvno oeprijateljstvo, i da su uz potonjega

bili takodjcr Ivan Morovid, Ivan Gorjanski, kao i ditav rod Albena Medvedgradskih:

biskup zagrebadki Eberhard i sinovci njegovi Petar (Petermann) i Ivan, koji su se izmi-

jenili u baoiji hrvatiko-dalmatinskoj. Bit de, da su i knezovi Blagaji bili protivnici Hrvo-

jevi kao najbliii susjedi njegovi u oblastima izmedju Une i Sane. Izvjestno je, da je

Hrvoje imao protivnika i medju bosanskom vlasteiom, ne samo s toga, §to je prionuo

ta Sigismunda, nego i za to, bto se bija^ odrekao patarenske vjere i prigrlio katolidku.

Dok su tako zamrznuli na nj patareni u Bosni, nijesu mu nikad pravo vjerovali kato*

iiiki bisktipi Dalmacije, na £elu im nadbiskup spljetski, to manje, ito je Hrvoje zavolio

sUtyensku sluibu boiju i glagolicu, te ju pate u svojim oblastima &irio. Napokon nijesu

ga osobito cijeniU di Spljedani, kojima je bio hercegom joi od god. 1403. Vrijedjalo ih

j«« §to im je nametao sa knezove bosansku vlastelu, najprije Petricu Jirjevida od Vrbasa

(1403.-1408.), a poslije Cvitka Tolidnida od Rame (1409—1413.). Bilo je paCe u ^pljctu

i odpora protiv nj(*ga; god. 1411. javljaju Trogirani Sigismundu, kako je herceg Hrvoje

protjerao neke gradjane iz Spljeta, koji su se nastanili u Trogiru, a sada zahtijeva od

Trogirana, da ih i oni otjeraju u tvojega grada, jer 6e ih ina£e globtti sa 10.000 zlatnih

PAD HERCEOA HRVOJA VUKfilÂ; PRVB PROVALE TURAKA U HRVATSKC ^

dukata. Trog'rani pitaju kralja, ita da tine, bududi da boravak spomenudh Spljedana u

Trogiru nijc pogibeljan *st. nju njegova veliianstva*.

Izneseoi podatci dovoljno odaju, kako je Hrvoje bio silno omrazen covjek. I MIetct

nijesu rado gledali, kako drzi u svojoj vlasti gradove Spljet i Omii s dttavom Krajinom,

kao i otoke Brad, Hvar i Kordulu. Uvjeravali «u ga doduie, da su mu prijatelji, same

da miri.je, dok obladaju ostalim gradovima Dalmacije; ali nema sumnje, da .>-u jedva

êkali âs, da mu ugrabe i Spljet i otoke.

BroJDi neprijatelji neprestano su Hrvoja opadali i sumnjidtli pred kraljem Sigis-

mundom. Istina, Hrvoje se je £udno ponaSao za rata s Mtetcima godioa 1411. tli 1412.,

samo da odrii Spljet i otoke; alt ipak nema dokaza, da bi iûrovao s mleta£kom ob<5iaom.

K tomu nije Sigtsmund htio dirati u >obnemogla starca, kojemu su dani izbrojeni« (quod

idem Herwoya mole senectutis et aetatis decrepitae . . . ac iofoecundus existeret, diebus

suis labentibus ad occasum) i kojega 6e drzavina zajedno sa Spljetom naskoro opet pri-

pasti kralju i kruni njegovoj. Medjutim dao je Hrvoje ipak sam povoda, da je Sigismund

napokon dozvolio njegovim protivnicima, da se svom snagom svojom oDore na njega i

da ga smrve.

Jo§ na koncu god. 1412. bija§e turski sultan Musa Kesedzija provalio u Srbiju, u

bblast despota Lazarevida, te je prvih mjeseci 1413. osvojio gradove Sokolac, Bolvan,

Lipovac i Stalac, pak prodro sve do Koprijana. Oa bi mu odoljeti mogao, utanadi despot

Stjepan savez s Muhamedom, bratom i sup rnikom Mustnim, a podjedno zatraii pomodu kralja Sigismunda i njegovih baruna. Potonji pritekoSe despotu u pomo<3, a naroîto

se sp>ominje Ivan Morovic, najbliii susjed njegov. Od bosanske vlaftele pohita u Srbiju

Saodalj Hranid, ne samo susjed despotov, nego od nedavno i iurjak njegov po supruzi

svojoj Jeleni, udovi zetskoga kneza Jurja Stracimirovida. Sandalj se sloino s Ivanom Mo<

rovicem borio u travnju i svibnju 1413. za despota Stjepana; joS god. 1414- hvale Du-

brovdani Sandalja, >kako se je gospodstvo ti hrabro i plemenito pondio pri gospodinu

despotu i caru turskom*.

Herceg Hrvoje Vukdic bio je jamadno takodjer pozvan, da uz ostale barune ugarske,

hrvatske i bosanske pohita u pomoc desputu. Ali Hrvoje ne odazove se pozivu, pade

upotrebi odsutnost vojvode Sandalja, da mu se osveti. Sandalj bija§e ditav rod Hrvati-

nida Ijuto uvrijedio, kadno bija§e na koncu 1411. odvrgao prvu svoju ienu Katarinu,

sinovku hercega Hrvoja, a kder obudovljele banice Anke. Bit de, da je bilo nespora-

zuma i radi miraza izmedju Sandalja i rodjaka puStenice Katarine. Tako 5e zgodi, da je

Hrvoje u onaj mah, kad je Sandalj ratovao uz despota, provalio u Djegove oblasti, te ih

nemilo stao pustoiiti i plijeniti. Ali ta provala spljetskoga hercega ogordi i ohrabri sve

ojrgQve brojne oeprijatelje i zavidnike podev od Budima do Spljeta i Dubrovnika. SaletiSe

tuibama i kralja Sigismunda u tudjini i kraljicu Barbaru u Budimu, xahtijeva)udt, da se

sada zatre taj premocnt velika^. Poslaie sve u Furlansku kralju Sigismumdu oekmkvo

pismo Hrvojevo, ito ga nadjoile u zarobljena sluzbenika njegova, u kojemu je pozivao

Turke, da provale u zemlje Sigismund6ve (certe littere ciusdem Hcrwoye, vigore quarum

prefatos Turcos ad invadendum regna nostra invitaverat).

Prije joft, nego ito so kralj i kraljica Hrvoja osudili, odmetau se od njega grad

Spljet. Jo§ 3. lipnja 1413 spominje se u spisima toga grada Hrvoje kao herceg ojegov;

dne 4. Hpnja ne spominje se vile ni on oi njegov knet Cvitko Tolidnid od Rame, a

27. lipnja ved je rektorom grada Micha Mtdije. Napokon 8. srpnja odredjuje obdina

grada Spljeta, tda se za oslobodjenje od robstva Faraonova sagradi crkva s imerom

ST. Vitala* (quod pro liberatione a serviiute Faraoois fabricetur ecclesia sub nomine

s. Viti). Znadajno je, kako Spljedani vladanje Hrvojevo u Spljetu istovjetuju s progonom

jevreja za egipatskih farauna!

«f 8I0ISMUND KRAUUiK 8AM

Medjutim bile progUilene odloke tako kraljidine kao i kraljeve. Kraljica Barbara

btjaSe jo* 1. lipnja 1413. izdala u Budimu proglas, kojim je pozvala na oruije velikase,

barune, gradove i narod, »jcr smjeramo raStititi medjc kraljevstva sa svih strana od

protivnika oaiih i driave naie«. Malo zatim bi&e izdane odredbe kraljeye. Dne 16. lipnja

pile iz Feltrija xvim plemidtma i ostalim Ijudima u iupi Sani< (in districtu de Zana),

da je on rc£enu iupu za Tjerae sluibe darovao bradi Antunu, Vladislavu i Iva-iu Bla-

gaju, poSto ju je Hrvoju, koji ju je doslije driao, iz razlozitog uzroka oduzeo. S toga

poziva iitelje pomenute iupe, da se novim gospodarima pokoravaju, i povjerava banu

sUvonskomu Pavlu Cuporu, da nepokorne silom na to prinudi. ZamaSnije je drugo pismo

kraljevo, izdano u Feltriju namab sutradan 17. lipnja za obdinu grada Dubrovnika. Kralj

pi&e: >Premda smo naiom kraljevskom dobrohotnoSdu privolieli i pristali, da Hrvoje drii

rlo mnogo naiih posjedovanja, a narodto grad Spljet za to, §lo je obedao vazda vjerno

sluiiti naiemu velidanstvu: ipak je taj Hrvoje, zaboraviv§i na svoje obedanje, pade i na

dobroînstva njemu od nas izkazana, obnovio svoju staru zlocu i odmetnidtvo, po kojemu

je prije nama i naioj svetoj kruni Skodio i sa nevjernim Turcima Surovao, te ih na

propast naSih kraljevina i ditavoga krScanstva dozivati obidavao. I sada opet iznovanastoji dovesti Turke i dete drugih barbarskih naroda, kako samobaznao iz vj erodosto jnog izvje§taja i takodjer glavom se osvjedodio,

poito su zarobili nekog sluibenika njegova i u njega naSli pismo Hrvo-

jevo, kojim je pozivao Turke, da provale u naSa kraljevstva. On je (na-

dalje) protiv zapovijedi naSega velidanstva premnoge gradove vjernika nasega, velemoinoga

gospodina Sandaija, u to potonje vrijeme, kad je isti Sandalj zajedno s presvjetlim prin-

cipom despotom i s drugima kraljevina na§ih Ugarske i Bosne barunima i plemidima

po§ao odbijati navale redenih nevjernih Turaka i drugih barbarskih naroda, neprijateljski

napao i osvojio, mnoge §tete nanesao, pak ju i sada nanositi ne prestaje. PoSto smo mi,

Ijubljeni vjerni, nakanili s boijom pomodu kazniti odmetnidtvo redenoga Hrvoja i nje>

govu staru zlodu izkorijeniti, odludili smo poslati na njega jaku vojsku, koju de voditi

dastni u Gospodu otci, gospodin Eberhard, biskup zagrebadki i Ivan peduvski, velemozni

Ivan Gorjaoski, biv&i iupan temeiki, Petar od Medvedgrada ban Dalmacije i Hrvata, i

slaTonski ban Pavao Cupor. I bududi da smo u drugom naSern pismu pisali naîm vjernim

gradjanima Spljeta, da uzkrativSi svaku pokornost, koju su dosad Hrvoju izkazivati obi-

davali, opet se povrate pod okrilje i vlast naSega velidanstva i svete krune na$e, pak da

nam izkazuju stalnu vjernost, kako su duini: to hodemo, da vi (Dubrovdani), dim Splje-

dani uzkrate posluh Hrvoju, te se pokore nama i naSoj svetoj kruni, ona tri otoka, naime

Kordula, Brad i Hvar, koja ste ved davno iudjeli imati i od nas ih traiili, s mjesta po-

sjednete i zaposjednute na ime naiega velidanstva saduvate. Napokon da bez odvlake

po&ljete k oama svedane poslanike s podpunom povlasti za razpravu s nama o tim oto-

cimm, kojim nadioom, kako i uz koju godiSnju dadu da ih za sebe pridritte. Jo* morate

Ti, ako bade potrebito. redenim vjernim Spljedanima podati pomodi i sve mogude dinriti

protiv redenoga Hrvoja . . . Joft hodemo, da vjerujete sve i pojedince, Sto de vam vjerni

naii Maroje Gudetid i Junije Gundulid, va&i sugradjani, u ime na&e ovom prigodom

Mobditt . . .<

Pismo SigitmandoTO stiglo je u Dubrovnik 1. srpnja 1413. U isti mah dobile kra-

Ijere naloge ne samo Spljedani, oego i oni baruni i prelati, kojima bijaie povjereno, da

svladaju zbadenoga hercega. Spljedani iu ved 8. srpnja slavili svoje oslobodjenje zadui-

binom, a baruni i prelati pohiuli, da razgrabe imanja Hrvojeva. U Slavoniji oborili su te

na posjede njegotre ban Pavao Cupor i usomki vojvoda Ivan Gorjanski, a u Hrvatskoj i

Dalmaciji ban Petar Alben od Medvedgrada sa stricem svojim, biskupom zagrebadkim

Eberhardom. Ali nt Hrvoje nije mirovao, ved je s pomodu odanih si Poijidana i Omi&anaudarao na odmetnt Spljet Dne 30. srpnja 1413. zakljuduje obdnsko vijede u Spljetu;

PAD HERCBGA HRVOJA VUk6i£a; PRVE PROVALS TURAKA U HRVATSKU.

>Ako je ban Petar (de Medwe) poslao pomod protiv Poljidana 1200 pjeSaka i spalio

Poljica, neka se dade 500 dukata<. Oîto je, da su Poljiiani bili privrienici Hnrojevi.

Herceg Hrvoje Vuk6i<5 ne samo da je odbijao navale svojih protivnika, nego je

takodjer nastujao obraniti svoju £ast i po§tenje tako pred kraljicom Barbarom, kao pred

samim Sigismundom. Saûvala se je pismena obrana njegova, kojom je oastojao dokazati

kraljici, da nije vjerom krenuo, i da se s njime ne postupa pravedno Najprije se tuii na

Ivana Gorjanskoga i Pavia Cupora, koji su mu bez kraljeve zapovijedi na svoju ruku

sva imanja u Slavoniji (osim Poiege) pootimali, ne pu§tajudi njegove glasnike na kraljevski

dvor, nego sustavljajudi i lovedi ih putem. Brani se nadalje, da nije nikada bio kralju

nevjeran; jer ako je kada na gradove svojih protivnika udarao, nije se

zato kralju iznevjerio, nego se je samo osvedivao svojim duSmanima, koji su njemu

gradove i zemlje otinfiali. Da pokaze, kako je kralju svedjer vjeran, spreman mu je dati

u zalog svoja dva grada, naime VrbaSki grad i Kozaru. Ogradjuje se protiv toga, da bi

bio §urovao s Mletcima i Turcima, i sklapao s njima saveze, te je u torn pogledu spreman

podvrdi se sudu, sastavljenu od samoga kralja, kralja poljskoga, vojvode austrijskoga i

dlanova zmajeva reda. Pak ako je zavrijedio izgubiti glavu, neka mu je skidaju; ako je

zasluiio gubitak dobara, neka mu se

oduzmu. >Molim vas nadalje, blaga kra-

ljice«, tako pi§e herceg Hrvoje, »ne dajte,

da u starosti svojoj umrem u poganskom

obredu i u nevjeri, jer sam jedva i teiko

dodekao vrijeme, da od poganskoga obreda

prijedjcm na vjeru katolidku, i da vjerno uz-

mognem sluziti svoga kralja. Nemojte meodbijati od sluzbe kraljevske i va§e, i oba-

rati me bez krivnje, po§to ne znam nimalo

svoje krivnje. Sjetite se, da mi se je kralj

sa svojim velikaSima zakleo i da o tom

imam kraljevska pisma, potvrdjena kra-

ljevskim pedatom i pedatima velikaSa. Znajte

dalje, da sam dlan zmajeva reda, a po pi-

smenim ustanovama toga reda ne smije se

ni jedan dlan osuditi bez savjeta, znanja i

•nda ostalih dlanova. Sjetite se za Ijubav

svetomu Ivanu, da sam vam kum. Oba-

zrite se za volju svemogudega boga na sve meni zadate obveze i vjeru, te mc nemojte

u toj mojoj starosti uniStiti, ved (pustite), da umrem u vjernosti prema kralju. Kad samono bio u Budimu, dobih dvopis kraljevskoga pisma od dvanaest dlanaka sa svima

kletvama i obvezama, kojima se bijaSe gospodin kralj meni zavjerio s cijelim kraljevstvom

svojim. Ako pako kralj svima ovima svojima kletvama, obedanjima i obvezama, a i mojim

molbama ne bi htio pravdi za volju udovoljiti, neka mi ne zamjeri ni u grijeh ne upiSe,

ako svim kridanskim vladarima objavim, i razloiim zadata mi (a neodriana) obedanja,

obveze i vjeru. A iza ove objave ne du modi vi$e obastati u tako gorku tladenju; nego

du se onamo obratiti, gdje du modi zaStite nadi. Dosad nisam traiio (tudje) zaStite, nego

mi je zaklon bio sam kralj; no ako stvari tako dalje ostanu, morat du je traiiti, gdje

budem mogao. Pak propao ja ili osiao, — Bo&njaci eto ved se smjeraiu sloiiti s Turcima,

te 8U glede toga ved dosad zaista korake udinili. Isti se Turdin sprema na svaki nadin

zaratiti se s Ugarskom<.

Ova vjedto sastavljena obrana, koja sadriaje mnogu isttnu, ottala je posve bex-

korittna. Poiuda tolikth protivnika hercegovih bila je jada od svih razloga. Grad Dubrornik

GrB NAdELNIKA SPUBl'SKOQA LOVRB

IVANOVA DE GrISOGONIS (1418.).

||^ 8I6ISMUND KRAUUJB SAIL

Idicao je od radosti, Sto mu je eto kralj sam ponudio tri otoka Bra£, Hvar i Korûlu,

sa koje je dosad toliko moljakao, ali ih nije mogao dobiti. Za tim lijepim otocima oti-

roale se o£i takodjer Sandalju Hranidu kao i BaISi zetskomu; zato se Dubrovâni pozu-

riie, da se sa Sigismundom pogode. Ved 3. srpnja 1413. izabraSe punomodnike, koji 6e

u ime obdioe preuzeti otoke; a 26. srpnja izabra vijece knezove, koji 6e njima upravljati.

Podjedno odiuti poslati poslanike kralju, da mu se zahvale i s njim ugovore godi§nji

dohodak za dopitane otoke. Poslanici Andrija Vuîd i Nikola Gudetid imali su kralja

uputiti, kako otoci malo nose, jedva toliko, da se upravni troSkovi namire. Ako bi kralj

uia sve to traito godi&nji dohodak, neka mu tada, ako bi Dubrovniku sasvim prepustio

otoke, ponude 200 dukata godiSojega dohodka, a 3000 dukata povrh toga za uzdarje.

Poslanici dubrovadki ne mogo§e se dodu§e pogoditi s kraljem, ali uza sve to ostado§e

otoci neko Trijeme u vlasti njihove obdine.

I Spijedaoi bijahu poslali svoje poslanike kralju Sigismundu, i da se zahvale, &to

ih je oslobodio >farauna<, i da pokuSaju, nebi li otoke Brad, Hvar i Kordulu, ill barem

jedan od njih izmolili za svoju obdinu. Ti su poslanici jamadno kralju pridali straSnih

strari o Hrvoju, pak tako nije nimalo koristila obrana njegova. Sigismund pate izdade

u Botzenu (Pulsano, Bolzano) u juinom Tirolu dne 1. kolovoza 1413. pismo, kojim po-

tvrdi sve svoje prija^nje odredbe u pogledu Hrvoja i grada Spljeta. U torn obsefnom

spisu prida kralj, kako je }oi protivnik njegov kralj I^dislav Napuljski darovao Hrvoju

svomu privrzeniku, grad Spljet, te ga imenovao hercegom (in ducem) redenoga grada.

Kad je zatim Sigismund otjerao svofja suparnika Ladislava, smilovao se je obnemoglu

starcu Hrvoju, te mu je ostavio grad Spljet i dast hercezku, jer je znao, da 6e se i onako

taj grad (nakon smrti Hrvojeve) naskoro vratiti izravno pod njegovu svetu krunu. PoSto

8C je Hrvoje obvezao, da <5e ga spremno i vjerno sluziti, darovao mu je jos viSe gra-

doTa i posjedovanja svojih, a u znak osobite, iskrene Ijubavi uzeo ga je za kuma svoga,

pade ga ie udinio vitezom zmajeva reda. Ali kad je na to Sandalj sa kraljevskim vjer-

nicima iz Bosne i drugih kraljevina u sluzbi kraljevoj poâo u Srbiju (in regno Rasciae),

da pomaie kraljeva vjernika, despota srbskoga protiv Turaka: onda je Hrvoje s nekim

sianovitim ortacima svojima sve unatod zabrani kralja Sigismunda provalio u zemlju,

Saadaljevu, osvojio gradove i premnoga posjedovanja njegova, te je iitelje tih gradova

okrutno mudio. Napokon je po nekim sluibenicima svojima, koje su kraljevi Ijudi ulwatili,

ftiljao pisma na Turke, pozivajudi ih, da provale u Bosnu »u prilog njegovoj zlodi« (in

subsidium suae malitiae). Hrvoje je dakle oCiti odmetnik i veleizdajnik: s toga je kralj

Zajedno s prelatima, barunima i velikaSima svojih kraljevina nakon trijezna, ozbilj ia raz-

pravljanja (maturo praehabito superinde tractatu) pomenutoga Hrvoja li§io svih njegovih

gradova, imanja i dasti, narodito dostojanstva spljetskoga hercega, te uniStuje podjedno

sra pisma i povelje, koje je Hrvoje budi od njega, budi od njegovih predSastnika u tim

stvarima pritnio. Kralj poziya sve prelate, barune i plemtde, da se podignu i silom pokore

Hrvoja i sve njeg ive privrienike, koji se ne bi htjeli od njega odvrnuti. Spljet pak, koji

se je odmetnuo od nevjernika, prima kralj opet pod okrilje svoje krune, ukida za sva

remena dostojanstvo hercega spljetskoga, te proklinje unapred svakoga svoga nasljed-

nika, koji bi grad Spljet budi ma za koie novce ili blago, budi za koje prijateljstvo ili

utlugu pokuiao svetoj kruni ugarskoj otudjiti. Malo dana poslije, dne 10. kolovoza, po-

tvrdi kralj Spljetu sva stara prava njegova, kako ih je uiivao prije hercegovanja Hrvojeva.

No taj privilegij sujao je Spljedane 260 dukaU.U drugoj polovici kolovoza 1413. mogao je Hrvoje znati, da nema viSe za nj mi-

losti ni u Sigismuoda ni u kraljice Barbare. U«a sve to iiljao je pisma kralju, kojima je

nastojao opravdati svoje fine; a bilo je i nekih velikaia, koji su za nj molili. Medjutim•va ta nastojaoja osujedivali su spljetski poslanici. na delu im nadbiskup Dujam (uzk nj

patriciji tpljettki Franjo i Ivan), koji su joi od lipnja boravili kod kralja. te radili na

PAD HIRCBGA HRVOJA VUk5i6a; PRVB PROVALK TURAKA U HRVATSKU. 71

zator nekadanjega hercega svoga. O torn svom boravku irvjeSduje nadbiskup Dujam

obcinu grada Spljeta 21. rujoa 1413. ovako: >Znajte, kako gospodin imperator s nama

milostivo i Ijubezno postupa. Nije mogude vjerovati, koliko pisama i poslanika ilalje Hrvoje

gospodinu kralju budi sam, budi po velika§ima i prelatima Ungarije, i kako to dnevice

ne prestaju Ciniti. Budite sigurni, da smo mnogo dvojiî, ali smo toliko poluiili u impe-

ratora, da on po milosti svojoj sva ptsma, koja se ttdu Hrvoja, najprije nama daje, te

ho<5e, da mi njemu po naioj volji odgoTorinno; i tako smo premnoga ptsma pisali Hrvoju

za imperatora. ^tn vile, oa ne 6e ni§ta da odluûje u pogledu Hnroja, nego po naSoj

volji i naêmu mnijenju. Budite s toga veseli i spokojni, jer gospodin imperator tako je

2UPADNA strana tvrdinje (i6isara) u Jajcu.

Jajce a Boni tastoji od tTrdicje, Ttroii i predgndja (Koslak, PijaTice). TTrdinja nsdiie m bai kod atoka PUVe

Vrbaa, na brijegn (391 m.), koji {e nalik oa jaje. Stara pred*)a tTrdi, da je ta tTrdinia dao ngnîti ToJnKla

berceg Hrroje Vnktitf, dozTavii napnlitkoga graditelja i tapoTJedivii nn, da pod'gne grad a* tpodoba tvrdj«

»CasteUo del Uoto< a Napalja. Koliko je a toi prcdaji iatioe, ne saamo; moho ie isTJeatao, da i« Jajce pripa-

dalo bereega Hrroja, i da je a ajema koji pat prebivao (1410.-1413.). Prilliao )« rjerojatao, da oi Hrroja

pot}e6i tako tfaae >kata1(Oflabcc a ôlja^ ruM kraj toroia tv. Lake; bit de, da j« ta Hnn^ a aafavaol

padai dao pdtedhi grobaica sa m i ta troia p')r<(>l'ca. To bi pMrjeloftio i grb IlrrîeT, koH Je akleaaa a

predvorja tib katakomba.

ogor£en oa Hrvoja, da de nam naskoro biti uxtuka od njegovih napadaja. Pisao i zapo-

vjedio je barunima Ungarije, kao i Sandalj 1, da se svi Ustom dignu oa njega, i porudio

je, da ne 6e nikakova ugovaranja ni pogadjaoja*.

Zabaden posve od kraija Sigismuada, oapadnut odasvud od svojih oeprijatelja, a

narodito od Sandaija Hraoida, oevoljoi je Hrvoja napokon stao traiiti pomodi o tudjioi,

narodito u Mletcima i u turskoga sultana Muhameda. Ved u dnigoj polovici kolovoza 1413.

^, 8IOI8MOND KRALJUJE SAM.

borario je njegov poslaoik u MIetcima, tu2e<î se na kralja Sigismunda, da je Hrvoju

»odiizeo grad Spljet i da nastoji oteti mu i druga mjesta, Sto se sve protivi kletvama i

obeôiima, udinjcnim Hrvoju po rcienom kralju«. Poslanik je ratim traXio od mletadke

obdioe, Deka pomogne Hrvoja sa svoiim galijama, da bi mogao opet obladati Spljetom

t inim svojim mjestima; a Hrvoje 6e za uzdarje sa svojim tetania pomagati mleta£ku

ob6ou, da lak&e ste£e grad Trogtr ili druge dalmatinske gradove, za kojima su joj se

oti otimalc Premda su Mletci 25 kolovoza odbili Hrvojeve ponude poradi primirja, §to

ga bijahu netom na pet godioa sa Sigismundom ugovorili, obnovi on svoje molbe opet

u ftudenom. Poslanici njegovi govorahu mletaikomu vijedu, kako je kralj Sigismund,

radeci Hrroju o glarl, pozvao bane i kapitane, da mu gradove i zemlje pootmu; kako

je nadalje turski sultan Muhamed poslao k njemu poslanstvo sa 60 konja i ponudio mu

pomod od 30.000 momaka, da se obrani od sile Sigismundove;

poslije toga priobciSe

rije45u molbe svoga gospodara. Hrvoje pozivaSe Mletdane, da se zdruie zajedno s njim

proti Sigismundu, pak da on s kopna, a oni s mora pritisnu i osvoje Dalmaciju, koju

su i onako od kralja Ladislava za skupe novce kupili; ako toga ne 6e, neka barem

ustmeno ill pismeno uvjere kralja Sigismunda, da se on nije nikada mije§ao u razmirice,

koje su obstojale izmedju mietaike obdine i istoga kralja; napokon ih zamoli, neka izrade

u Sandalja, da wiic na nj ne udara ni da ne uznemiruje zemalja njegovih. No na sve te

molbe i ielje ogluiiie se mudri Mietdani; jedino mu u svom odgovoru od 18. studenoga

obrekoie, da 6e poslati svoga poslanika k Sandalju i zamoliti ga u svoje ime, neka vi§e

ne udara na njfga (ut velit se a damnis suis abstinere).

Odbi)en po drugi put od Mletiana morade se Hrvoje odredi nade, da bi tako brzo

opet Spljetom zagospodovao. AH ni Sigismund ne mogaSe do kraja zatrti mocnoga voj-

vode. Bani i kapetani kraljevi oteSe deduce Hrvju posjede njegovr u Slavoniji, jednako

izgub on Spijet i tri otoka; no uza sve to odrii se on u dolnjim krajevima bosanskim,

u iupi La vi i Rami, napokon u Omi u na Cetini i u nekom dijelu Krajine. Tu je do*

duie na nj udarao Sandalj kojemu je Sigismund za »njegovu vjernu sluzbu< darovao

otete gradove i mjesta, ali ni Sandalj ni hrvatsko-dalmatinski ban Petar nijesu bili do-

voljno jald, da ga skrfte.

Rat izmedju Hrvoja i njegovih protivnika produljio se god. 1414. Vijesti o ratovanju

te godine vrlo su mriave. Hrvatski pisar Bartol Krbavac zabiljeiio je o torn ratu na

jednom glagolskom brevijaru za crkvu sv. Andrije u Bakru ovako: »pone2e beh pri-

tiljen a stranidarstvo za rat. ku ne£istivi Hrvoj z Bosnami i z Be-nect i sTurki uzdviie na kralja ugarskogaiîkmunda, kiverno• tale za £ast kridanskuc. Cini se, da su te godine hrvatski bani (Pavao Cupor,

Ivan Alben od Medvedgrada) zajedno s Ivanom Gorjanskim, Ivanom Morovidem i San-

daljem nevoljooga Hrvoja sa svih strana pritisnuli, jer je on na posljedku prihvatio po*

mda turskoga sultana Muhameda, te ga zamolio za pomod. Ved u lipnju 1414 znalo

•e u Bosni i Dubrovniku, da de Turci provaliti u Bosnu I zaista se sabirala tada turska

vojska u Skoplju na rijeci Vardaru, na ito je namah udarila na Bosnu. Sandalj Hranid

pohita, da ju sustavi u gorskim klancima, ali joj ne mogaSe odoljeti, pak tako ona krox

Djegovu zemlju prodre sve do oblasti Hrvojevih na gornjem Vrbasu, kamo stiie 5. srpnja.

Tom provalom turskom bile u jedan mah razasuti neprijateiji Hrvojevi. Sandalj se skloni

Q visoke gore, a bant umakoie na sjever. Sad de se Hrvoje s pomodu Turaka osvetiti

flvojtm dolmaoima, Jedan dio Turaka ostade na gornjem Vrbasu u iupi Uskoplju, dabraai driavioa Hnrojeva; drugl dio podi de sredinom Bosne prema Savi i prema Du-bo£ca, pak de adariti na oblatti Ivaniia Morovida u iztodooj Slavoniji; tredi odio napokonbarmt de do Zagreba (ala via di .Sagrebc). Jo4 14. kolovoza javljaju Dubrovdani kraljici

BartMri: vPomenuti Turd povratiie se is onih strana a Bosnu s plijenom. te poslaiepUjen U Bosoe kud svojoj, a sami ostadole sve dosad a Bosoi. Ti se Turci, kako se

PAD HBRCKOA HRVOJA VURfitdA; PRVB PROVALE TURAKA U HRTATSKU. 73

pripovijeda, prijete, da 6e provaliti u razlidita mjesta. Ne zoamo* §ta te biti; ali molimo

se svevi&njemu, da udostoji njihovu i drugih barbarskih naroda neogranideoomu bijcsu

odoljeti i njihovu oholost miiostivo poni§titi<. Dubroviani strepili su tada i za svoju dria-

iou, narodito za netom dobivene otoke. Jo§ 2. srpnja bijahu zapovjedili iiteljima Kor£ule,

Hvara i Bra6a, da skupe i poprave svoje brigantine, pak da postave straie u svojim

mjestima, da im Turci ne bi §tete nanesli; 23. srpnja dozvoU§e opet, da se sklone u

Ston oni Slaveni, koji bjeie izpred Turaka.

Turci, jednom dozvani, ne ostaviSe tako brzo Bosoe. Pade iza prvih 6eta stado&e

dolaziti svedjer nove, koje su nemilo harale po susjednoj Hrvatskoj. S jedoom takovom

ietom osvanu na jednom u Bosni razkralj Stjepan Tvrtko II. Gdjc je taj Tvrtko lutao

poslije god. 1408., ne znamo; na poietku godine 1415. eto ga u Bosni s tredom vojskom

turskom, koju je vodio neki turski vojvoda Zech Melech. Jamad:no je Tvrtko s pomodu

GrB BOSANSriH^KRAUKVA NA (zaORAOJBNIM) VR.\T1MA TVROINJB U JaJCU.

I

Turaka ielio drugi put zbaciti Ostoju s prijestolja. pri temu je nedvojbeno uza nj stajao

i vojvoda Hrvoje. Bit de, da su oba obedala turskomu sultanu godiSnji danak, ako ih

pomogne protiv Sigismunda, Ostoja I Sandalja. Tvrtku nasmijala se srcda; njegova vlast

preotimaie svedjer malia, a protivnici njegoTi moradoie bjeiatt na dubrovadko semljiite.

odakle su opet provaljivali u Bosnu i robili njegove privrienike. Tvrtko se lato potuii

Dubrovdanima, a ovi mu na to 10. veljade 1415 odgovoriie: »Presvtjetlomu gospodtnu

kralju Tvrtku . . . Dva lista kraljevstva ti primismo I rasumjesmo i mnogo bismo veseli

duvSe o vaiem dobroro zdravlju ... ito piSete zi bjeianije, koje su pobjegle u oaAc

tvrdje i da od naiieh trrdja ixlaze ter pljenuju vaie sluge, i oa toj vaioj velikotti

74 SIOISMUtiD KRAUUJK SAM.

s vtakojitn omiljenijem odgovaramo: i prvo su bjeianije utjecale pred silom u naSe tvrdje

t s Tremenom doêkav napravili se k svojemu gospodinom s punom rukom i bili eu

tittge, i bolje je da su ovamo utjecali, ner na Ugre ili u Hrvate ili drugojde, od kude

bi se mu£no glave i imanje vratilo ... A jer za one, koje pi&ete da izlaze ter zla 6ine,

gospodine kralju, tozi je nam mnogo mudino duti, ne bi smo mogli to nikomu strpjeti da

uiint, jer mi smo Ijudije takovi, koji smo vazda ieljelt i ielimo mir i dobri sklad u

Bosni. a nam! nije staljeno ni istaljeno nidije dugovanje*. Tvrtko naprejlovaSe medjutim

oeprestano, te su mu Dubrovcâni 23. veljaie 1415. ovako destitali: >Mnogo bismo veseli,

iayrii o va&em dobrom zdravlju i slavnom stanju. Gospodine kralju, to bog v£ i svijetu

nije skrovno, jer od postaoja mjesta naiega i naSih starih i nas Dubrovnik bil je poitena

kuda i ufana gospode prisvjetle Kotromanid i velmoia rusaga bosanskoga, i vazda, gdje

ih smo £uU u dobrom miru i poitenom skladu mnogo smo veseli bili, pake kadigod

se je koja iskra medju njimi unesla, ne drzedi k nijednoj strani, svako dobro, mir i

podteno prijateljstvo i jedinstvo, §to se je moglo i §to bi se moglo, nismo se poStedili

unijeti. To je bil naîb starih po^teni obiiaj, i dana§nji dan mi njih nasljedujemo . . .<

Dok je ovako s pomo<5u nekih turskih £eta kralj Tvrtko II. Sirio svoju vlast u

Bosoi, razasule su se ostale turske 6ete po susjednim zemljama, narodito po Hrvatskoj.

Ved 10. sije£aja 1415. Salju Trogirani cetinskomu knezu IvaniSu Nelipicu deset strijeljaca

na mjesec dana >poradi straha od Turaka<. U veljadi i oiujku robe vec Turci po Hrvatskoj.

Imade ih u Krajini i oko Omi&a, gdje valjda suzbijaju protivnike Hrvojeve ili se spre-

maju na dubrovadke otoke BraC, Hvar i Kordulu; u isto vrijeme i u travnju prijete ved

dalmatinskim gradovima Spljetu, Trogiru i îbeniku. Dne 9. svibnja pi§e zagrebadki

biskop Eberhard iz Dubrave mletadkoj obcini pismo, u kojemu joj spotide, kako su mle-

ta£ki podanici i brojni vojnici njihovi iz Sibenika >pridru2ili se najgorim Turcima, te

s Djima Zajedno kraljevski grad Zvonidac (Zvionicztach, Sfonistaz) osvojili, i napokon

pootevSi sYe stvari sam grad spalili<. Mletdani opet 24. lipnja brane §iben£ane i svoje

vojnike. Tvrde, da se oni nijesu pridruiili Turcima, nego da je turska vojska osvojila

neku tvrdju (bastitam) u kotani Sibenskom, pak u nju zatvorila ugrabljene zene, djecu i

blago Sibendana; da ne bi Turci ugrabljene zene i djecu poveli sa sobom u suianjstvo,

po&li su Siben£ani k pomenutoj vojsci, te su izkupili i kudi povratili iene i djecu. Siben-

£aoi dakle nijesu iuroTali s Turcima; ako su pak poSli osloboditi svoje iene i djecu,

nijesu tim prekriili primirja s kraljem Sigismundom.

Turske dete pod Zech Melechom ostale su u Bosni i Hrvatskoj viSe mjeseci. Dne28. lipnia javljaju Dubrovdani kralju Sigismundu: >U isto vrijeme bio je u kotarima

Bosoe neki poglaviti Turdin, po imenu Zech Melech, koji je stajao u Bosni v'lie od tri

mjeseca, robedi (faciendo raubarias) u Hrvatskoj i drugim mjestima, kako smo ved

dragom prigodom vaiemu velidanstvu javili. Nije mu se naime nikakva vojska odupirala

(nullum enim gencium obstaculum habuit). Taj Turdin ostavio je bosanske krajeye

16. ovoga mjeseca sa detama, te se govori, da je sultan poslao po njega, da mu bude

u pomod, pak take ostade sada malo Turaka u Bosni s kraljem Tvrtkom . . . Kralj pak

Ostoja boravi u svojim tvrdjama, te se ne usudjuje nikako povjerovati Turcima. Vojvoda

Sandalj dobro se ponaSa prema vaSemu velidanstvu, otimajudi se Turcima s nemalim

darovima. Gospodin despot u dobrom je stanju i miru s Turcima na svim svojim

medjama*.

Ponovna provala Turaka o Bo«iu i Hrvatsku u prvoj polovici 1415. ohrabri Hrvoja

na novc podhvate, da se zadobavi stare vlasti svoje. Poito bija&e obranio OmiS od tagre-

bsdkoga bisknpa Eberharda i sinovca njegova, hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana Albenaod Medvedgrada, pode snovati, da opet oblada Spljetom, a moida i otocima Bradem,Hvarom I Kordulom. Prrih dana svibnja boravi njegov poslanik u Mlctcima, te moli obdinu,

neka mu podade pomod oa moru, da opet Spljet pokori, a Hrvoje de zato ustupiti obdini

I

I

PAD HERCEOA HRVOJA VUk£i£a; PRVK PROVALE TURAKA U HRVATSKU. 7$

svoj grad Omi^ Hnroje moli jo& MIetke, da ga preporuê napuljskoj kraljici Ivaoi II.,

da mu pomogne pri podsjedanju Spljeta; zatim traii, da mu dadu konopa i solitra, i da

ga uvrste u mir, ako ga budu ugovorili s kraljem Sigismundom. Vijede mletaiko odgo-

vori 10. svibnja, da Omi§ slobodno za se pridrzi, bududi da mu ne moie svoga brodovlja

poslati poradi primirja sa Sigismundom; no da de ga preporuditi napuljskoj kraljici. Uza

to mu poklonl dovoljno solitra i konopa, te mu dozvoli, da si u MIetcima po volji na-

kupi oruija; napokon mu obeca, da ne 6e na nj zaboraviti, kad bude ugovaralo konadoi

mir sa Sigismundom.

MIetaika obdina dakle tek je neizravno pomagala Hrvoja; u savez nije htjela stu-

piti nipo^to. No zato je turski sultan Muhamed odiudio jo§ jednu vojsku, brojniju od

prija§njih, poslati njemu u pomod Dubrovdani javljaju 28. lipnja kralju Sigismundu:

• Doznali smo po naSim trgovcima u Srbiji, kako neki poglaviti TurCin, po imenu Isak,

sabire u Skoplju turske 6ete. Odekuju ga ovih dana u Bosni. da podje robiti i pustoiiti

(ad rauberias) na zapad izvan kraljevstva bosanskoga, jer u tom kraljevstvu niSta se ne

robi. Svi naime kotari njegovi (bosanski) pokoravaju se Turcima i pladaju danak (tribu-

tum) njihovu caru, samo da se odrze*. -

Nema sumnje, da se je o tim turskim pripravama proiulo ne samo u hiratskom

kraljevstvu, nego i po Ugarskoj. Baruni i velika§i tako ugarski kao hrvatski obavijestiSe

o svemu kralja Sigismunda, te podeSe skupljati veliku vojsku na sve strane. Jo§ prije

17. svibnja 1415. bija§e u zupaniji Tolnanskoj kao i po ditavoj Ugarskoj navijeiteno,

neka se velikaSi, plemidi i sav narod dignu na oruije. Dne 17. svibnja piSe kralj Sigis-

mund >svim kapetanima, skupljadima, vodjama i pokretadima sadanje naSe vojske s bozjom

pomodu protiv Turaka na kraljevstvo naSe Bosnu proglaSene*, da oslobode nekoga Mi-

hajla Gadana od vojne sluzbe, poSto je njegov gospodar Stjepan de Chewmyn sampoSao na vojsku. Na koncu lipnja znalo se ve<5 u Dubrovniku, da je 16. lipnja usorski

vojvoda i iûpan pozeiki Ivan Gorjanski sa svojim detama do§ao u Usoru sve do grada

Doboja. pak se spremio, da provali u samu Bosnu.

U lipnju i srpnju dakle sabirala se je vojska ugarska i hrvatska u Usori i Solima.

Osim Ivana Gorjanskoga doSao je onamo i Ivan (IvaniJ) Morovid, zatim slavonski ban

Pavao Cupor, bivSi banovac slavonski Martin Driid i mnogi drugi velikaSi i plemidi sa

svojim baaderijima. Narodito se spominju jo§ Vladislav Titu§evid (Ladislaus Tutus de

Bathmonostia), Petar Henrikovid SipuSki (Herliuochouich, Petrus Henrici de Zepes), Ivan

Halap (Johannes de Halap, Charap Janis), Frank od Gjule (Frank de Gyula), neki Ger-

gesianus, zatim brat peduvskoga biskupa Ivana i drugi Vojvode ugarske i hrvatske vojske

nadali su se, da de se njima pridruiiti takodjer bosanski kralj Ostoja i bar neki veli-

kaSi. Ali se prevariSe. Privrienici kralja Tvrtka II. i llrvoja dodekali su oduêvljeno

Turke, te im se pridru2ili, a Ostoja i Sandalj Hranid nijesu se usudili oi maknuti. Takone preostade ugarsko-hrvatskim vojvodama drugo, nego da se sami ogledaju s Turcima

i s njima zdruienim Bo&njacima. Dne 1. kolovoza molio je Ivan Morovid nekoga spljet-

ikoga trgovca Dujma di Chichtula, koji se je ondje desio (soto Svezar), da bi obavijestio

pismom kralja Sigismunda i obdinu grada Dabrovnika, »kako je ditava Botna jednodu&no

protivna Ugarskoj, kako se je Sandalj izmirio s Hrvojem, i kako se je bojati, da de

propasti za Ugarsku ne samo Bosna, nego i Srbija, tako despotova, kao i ona Gjurgja

Brankovida*.

Osudna borba izmedju deta ugarsko-hrvatskoga kralja i Turaka, a kojima su se

sloiili mnogi Boinjaci, bjesnila je u prvoj polovici kolovoza 1415. Najpriie je bilo okriaja

u Usori, tom starom bojUtu izmedju Ugarske i Bosne; tu je bosanski vojvoda Dubravdid

morao ugarsko-hrvatskim vojvodama predati svoju tvrdinju Kovad, samo da iznese iivu

glavu. Glavni boj bio je oko 10. kolovoza u pravoj Bosni, u iupi Laivi (in regno Bosniae

in provincia Lasta; Lasta = Lasfa, supa Losoua), gdje je Hrvoje imao viie sela i imanja.

^6 SIOISMXTND KRAUUJB SAM.

Boj optsuju potanko ugarski ijetopisac Ivan Tur^^nski i poljski Dtugoss. Izprva se je

£toilo, da ce ugarska vojska pobijediti, ali u to upotrebiSe BoSnjaci varku. Mnogi njih

pope^ se na vrhunce nekoga brijega, pak stado&e klicati, da Ugri bjeze. Ugarska se

vojska s toga smete, pak jedan odjel za drugim stade s boji§ta uzmicati, misleci, da su

ofltmli odjeli smbiti. Tako se svrSi glavni boj s porazom ugarsko-hrva*ske vojske, koja

pobjeie glavom bez obzira, ostavivSi na bojnom polju sila ranjenika. Turci i Bo§njaci

xarobiie silan plijen i mnogo suinjeva. Medju tima bijahu gotovo sve vojvode, kao Ivan

Gorjanski, Ivan Morovid, ban slavonski Pavao Cupor, Vladislav TituSevic, Petar Henri-

kovid, Frank od Gjule. Sve te i druge suinjeva povede sa sobom na robiju turski vojvoda

Isak; jedinoga Pavla Cupora pridrzi Hrvoje, da mu se za uiinjenu porugu osveti. On dade

ncsre<fnoga bana uSiti u volovsku kozu, pak ga onda iiva baci u rijeku govore6: >Ti si

nekad u £ovje£jem obrazu oponaSao glas volovski, primi sada s glasom i volovski obraz*.

Vcd 18. kolovoza pi§u Dubrov6ani kralju Sigismundu o torn boju ovako: »Mnijemo,

da vam je vec s ugarske strane javljeno o prete^kom i nesrecnom sukobu Ugara s Tur-

cima. Ugarske vojske bilo je malo, te je zaliti, §to se nijesu obazirali na broj

Turaka, kakovih i koliko ih je bilo<. One 23. kolovoza pi§e opet dubrovadki poslanik

Ivan Gundulic svojoj obdini iz Sutiske ovo: >PriJe bi vam pisao o onomu, §to se je

sludilo u Bosni medju Turcima i Ugrima, no vi znate razloge . . . Javljam vam najprije,

da se je hcrceg Hrvoje s nekim svojim privrzenicima zaprijetio udiniti, koliko viSe bude

mogao i znao, zla vaSemu gospodstvu, primamiv k sebi Turke i ostale opake Ijude, da

ne cete imati zgode izvesti (nakane svoje). Kad je sutradan doSao knez Petar (Pavlovic),

te se s njim sastadosmo, stao je na novo govoriti, kako redeni herceg snuje i ruje proti

nama, hvastajudt se, da je s vladom mletadkom sporazuman, i da se od nje nada dobiti

galije proti Spljetu i proti naSim trima otocima, a uz to veli, da de dobiti galija i od

napuljske kraljice (Ivane II.), i mnoge druge trice i bajke. Ja sam mu odgovorio, Sto mi

se je bai svidjelo; ali mislim, da de sve to biti laz. Prijetit de i niSta vi§e«.

Nakon pobjede u Bosni podjole slavodobitni Turci za razbijenim detama u potjeru,

te provaliie onda u zemlje hrvatskoga kraljevstva, i prodrijeSe robedi i paledi sve do

Celja u §tajerskoj. Na tom putu poharaSe oblasti oko Blinje i Zrinja, za tim gospoStiju

kneza Nikole Frankapana, koji je jo§ u rujnu traiio savjeta u Mletdana, >kako bi se u

iMidude mogao ukloniti, da mu Turci ne nanesu teikih §teta< (quo modo possit vitare

gravia damna Turchorum pro futuro). O toj provali zabiljeiio je iza sto godina i vi§e

hrvatski kronidar Ivan TomaSid ovo: »Bosanski vojvoda Hrvoje u§ao je radi zavisti Hrvata

i radi bana Pavla s Turcima u doljne strane Hrvatske, i to je bila prva provalaTuraka u Hnratsku<. Pripovijeda se, da su Turci ovom prigodom poliarali sila mjesta i

gradova, te zarobili do 30.000 suinjeva. Hrvoje medjutim nije se dugo nauiio pobjede i

slavlja svoga i turskoga. JoS 5. listopada 1415. obedaje mietadko vijede knezu Nikoli

Frankapaou, da de njegovoj molbi ugoditi, te opomenuti hercega Hrvoja, neka »iive

s ojim u miru i prijateljstvu« (quod vellit secum in pace et amicitia vivere). Namah po-

slije toga nestaje traga Hrvoju; bit de, da je umr'o na koncu 1415. ili na podetku 1416.,

ne tna se, da li naravnom ili silovitom smrdu. O njegovoj smrti svaSta se nagadja; jedni

govore, da je umro od ialosti, Sto ga je svijet proklinjao radi saveza s Turcima, i ne-

volje, u koju Je tim turio kridanski puk. Svakako spada Hrvoje Vukdid medju najznameni-

tija Uca u hrrat^koj povtje«ti sviju vjekova. U Bosni prikazuje se kao neki » Warwick*,

koji ikkia i namjelta kraljeve; u Hrvatskoj i Dalma'iji vlada, kako Ludid veli ^ne kao

kraljevski namjestnik, nego kao da bi bio pravi pravcati kralj< (non come vicario regio,

ma come se fosse lo stesso re). Preko detvrt stoljeda bijaie on najmocniji velikai bosanske

cbiave. te je tresao ne samo Bosnom, nego i Dalmacijom i Hrvatskom, pak i Ugarskom.

Vlast njegova dopirala je od Spljeta i Omiia do banovine Madve, gdje bijaie sagradio

kaAtele Brodar i Susjedgrmd. Za njegovu Ijubav i sklonost otimali su se ne samo botantki

SIOISMUND U TUDJINi; HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA NJEGOVA IZBIVANJA. 77

vladari, ncgo i protukralji Sigismund i Ladislav Napuljski, pa6e i otxfine mletadka i dubro-

vacka. Pod stare dane morao je doduSe bolan gledati, kako mu je slava |K>tavnjela i moc

spala, ali unatoC brojnim duSmanima umio je obraniti svoju djedinu u Bosni. Bio je junak

dusom i tijelom, ali opore i silovite <5udi, koji nije birao sredstva za svoje ciljeve niti

praUao svojim duSmanima. No zar je u Evropi petnaestoga stoljeda bilo drugth vitezova?

Zar nije i Hrvoje bio dedo svoga vijeka?

Hrvoje ostavio je za sobom udovicu Jelenu, scstru cetinskoga kneza Ivani^ Nelipi6i,

i sina BaBu, koji se je

prozvao Bal^ Hercegovid.

Bosanske oblasti i gradove

8 Jajcem naslijedi valjda sin

Bal^, dok je za oblasti u

Hrvatskoj, za OmiS i Kra-

jinu, nastala prava jagma.

Narodito za Omi§, u ko-

jemu je Hrvoje ostavio

dva kastelana, kneza Bilo-

slava i kneza Ostoju.otimlju

sc sada Mletci, Dubrovdani,

Spljedani i Trogirani; svi

hi htjeli, da obladaju torn

znamenitom todkom na

u^du Cetine. I bosanski

kralj pomamio se za Omi-

Sem, pak po^to se bijaSe

nedavno razstao sa svojom

ienom Kujevom (rodjakom

kneza Pavla Radinovida),

uzima Hrvojevu udovu Je-

lenu, samo da bi s njom

dobio i baStinu njezinu u

Hrvatskoj. Mletci opet na-

stoje mitorn predobiti bo-

sanske kastelane Biloslava

i Ostoju, da im izdadu grad

OmiS, pak ovlaStuju svoga

kneza u îbeniku, neka

za to potroSi do 5000 du-

kata. Ali sva nastojanja

mletadka ostadofie pusta.

Jelena udade se zaista u

lipnju ili srpnju 1416. sa

Ofttoju; ali prije odlazka svoga u Bosnu predade ona Omii bratu svomu ivaniiu Nelipidu,

koji ga je sada driao do smrti svoje. Tako ostade OmiS s Krajinom i dalje Hrvatskoj i

roda Nelipida.

(Sigismund u tudjini, 1412.— veljade 1419; hrvatsko kraljevstvo sa

njegova izbivanja). Odkad je Sigismund u studenom 1412. osUvio Ugarsku i Hrvatsku.

nije se viie srracao u ta kraljevstva do velja£e 1419. U to vrijeme od lest godina i rUe

proputovao je ditavu zapadnu Evropu od sjeverne Itaiije do Englezke, baredi se poslo-

yima njemadkoga kraljevstra t rimskoga carstva. U listopadu 1414. dovedole k njemu u

StaHA (MKDVEDJa) KULA U VAHM^l JaJCU.

jg 8I0I8MUND KBAUUJR SAM

NQrnberg suprugu mu Barbaru, a onda podje s njom u Aachen, gdje ga je 8. stude-

noga 1414. u cikvi sv. Marije pomazao i okrunio za rimskoga kraija nadbiskup i izbornik

Thcodorich iz KOlna. Tom prigodom krunjena bi i kraljica Barbara. AH najviSe zanimali

su SigUmunda kroz to vrijeme vjerski i crkveni poslovi. Poglavita je zasluga njegova, da

je nakon mnogih zaludnih pokusa sklonio papu Ivana XXIIL, te je sazvao veliki crkveni

Mbor ili koncil, koji se je po odredbi kraljevoj sastao u gradu Kostnici (Constantia) na

Bodenskom jezeru, tc je ostao na okupu kroz vi§e godina (1414.— 1418.). Zadaca pak

sabora bila je troja: da dokrajdi razdor (schisma) u crkvi katoli£koj, nadalje da pro-

vede podpunu reformu i Slo je glave crkvene i §to je dlanova njezinih (reformatio in

capite et in membris), a napokon da sudi Ivana Husa i nauku njegovu, koja se je u

koje £emu razilazila od nauke crkve katoIi£ke.

Sam kralj Sigismund nije bio nazo£an pri otvaranju koncila u studenom 1414. Ondodje tck sa suprugom Barbarom i s brojnom pratnjom svojom u Kostnicu na koncu

prosinca 1414., te udje u grad poslije pono6 od Badnjaka na Bozid. Dopratili ga naj-

odIi6niji velikaSi i prelati ugarski i hrvatski sa nekih 2000 konjanika. U ranu zoni podje

kralj u crkvu, gdje ga je papa Ivan XXIII doiekao. Tu je papa s neobidnim sja;em

ditao misu, za koje ga je kralj po starom obidaju, odjeven kao djakon, s krunom na

glavi, dvorio, te i evangjelje pjevao. PoSto se je crkveni sabor smatrao donekle i svje-

tovnim kongresom, skupilo se je tada u Kostnici uz silno svecenstvo i neobi£no mnogosvjctske gospode, kao nikad prije ni poslije u iitavom srednjem vijeku. Osim kraija

Sigismunda i pape Ivana XXIII. naSlo se na okupu 30 kardinala, 4 patrijarke, 33 nad-

biskupa, preko 200 biskupa, 120 ppata i do 18.000 svecenika; zatim od svjetovnjaka

4 kneza izbornika, 24 vojvode i kneza, 78 grofova, 676 baruna i plemica. Nije gotovo

bilo vladara, driave ni korporacije u katoliikom svijetu, koja ne bi bila onamo poslala

svojih zastupnika. Uz gospodu zgrnulo se druzine, trgovaca, pustolova i sumljivih zena

toliko u gradu, da je u Kostnici stalno boravilo po 50.000 stranaca. Od hrvatskih veli-

kaSa i prelata, koji bijahu budi Sigismunda dopratili, budi poslije na koncil doSli, spo-

minju se naroîto sva tri nadbiskupa dalmatinska (spljetski, dubrovadki, zadarski), trogirski

biskup Simun Gospodnetid (de Dominis), i ninski biskup, vranski prior Albert od Veli-

koga Miholjca (de Nagy Mihaly), zatim hrvatsko-dalmatinski ban Ivan od Medvedgrada,

knez Franjo Kurjakovic iz Krbave, knez Ladislav Blagaj i drugi. Znatniji velika§i i pre-

lati ugarsko-hrvatski bijahu doveli sobom i konjanika: palatin Nikola Gorjanski 300, ostro-

gonski nadbiskup Stjepan Kanizaj 160, Pipo de Ozora 150, Scibor îborid 110, Nikola

Set 80 i t d. Bilo je tu i zastupnika gradova, a i poslanika zagrebadkoga kaptola Mnogi

od ugarsko-hrvatskih velikaSa vradali bi se nakon nekoga vremena u domovinu, kao pa-

latin Nikola Gorjanski, a valjda s njim i kraljica Barbara.

S dolazkom kraija Sigismunda zapodelo za pravo djelovanje koncila. Trebalo je naj-

prije dokrajditi crkveni razkol, bududi da su tada bila u jedan mah tri pape: spomenuti ved

Ivan XXIII., zatim Grcgorijc XII., kojega su zaStidivali napuljski vladari i Karlo Malatesta

Riminski, i Benedikt XIII., kojega su priznavale §panjolske zemlje i Skotska. U veljadi 1415.

stadoSe sabrani otci zahtijevati, da se sva tri dojakoSnje pape zahvale, pak da ondauzmogne crkveni sabor izabrati novoga papu, kojega de priznavati sav katolidki svijet.

Poslanici odsutnoga pape Gregorija XII. izjaviSe, da de se on rado pokoriti, dim jednako

udine njegovi dnigovi. Sada navaliie sabrani otci na Ivana XXIII., da on to prvi udini,

pak de se za njegovim primjerom povesti i protivnici njegovi; ako toga ne udini, povesti

do proUv njega parnicu radi sramotna 2ivota njegova- Da umiri saboraie i kraija Sigis-

munda, irjavi 22. olujka Ivan XXIII. u svedanoj sjednici, klededi pred Irtvenikom: »Odi*tujem i kunem te Bogom, da se odridem papinske dasti i svih prava na nju; obecajemto zatsta*. To bijale medjutim samo za to udinio, da zaslijepi koncil, jer se je u to

spreniao, da pobjegne iz Kostnice, pak da opozove svojo ostavku i onda razpusti sabor.

SIOISMUND U TUDJlNi; HRVATSKO KRAUEV8TV0 Zk NJKOOVA IZBIYANJA. 79

^^r#^5^

Ali otci dadoSe pomno straiiti gradska vrata, da im ne utede. Tu mu priskodi u pomoc

prijatelj njegov, austrijski vojvoda Fridrik. On priredi za 20. oiujka svedane obdulje, na

koje pozove goste konciia. Dok su se ti zanimali turnirom, podje Ivanu XXIIL za

rukom, te preobukavSi se u odijeio obi^na konjanika pobjeie nocu u grad Schafihausen,

koji pripadaSe vojvodi. S njegovim bijegom gotovo da se nije raziâo i crkveni sabor.

Ali Sigismund ne klonu duhom. On ohrabri otce, koji malo zaiim u detvrtoj i petoj

javnoj sjednici 30. c iujka i 5. travnja izrekcê: ». . . . Obci sabor crkveni zastupa obcu

ratujucu crkvu, te in ade svoju vlast neposredno od Krista; svatko, bio kojega staleza ili

stepena, pak i sam papa, mora mu se pokoravati, Sto se tiSe vjerovanja, dokinuca raz-

kola i reforme glede crkvene glave i dianova njezinih*. U to bi i papa Ivan XXIIL

uhvacen, te kao kaki zlodinac pred crkveni sabor doveden. Taj podize protiv njega par-

nicu, te izrede u dva-

naesloj sjednici 29. svib-

nja osudu >Baltazar

Cosa, od pet godina

nevrijedni papa (Ivan

XXIIL), lihvar sa svetim

stvarinia, promicatelj

razkola, razsipnik crkve-

nih prava i imanja, stra-

§ito sablazni i odvrat-

nosti za sve vjernike,

nepopravljivi, bezsramni

i svima porocima oka-

Ijani zlo£inac< skida se

s dasti, te se s vjerni-

cima zabranjuje, da ga

odsad za papu prizna-

vaju. Podjedno bi pre-

dan kralju Sigismundu,

koji ga dade zatvoriti

na Bodenskum jezeru.

Postupak s papom

Ivanom XXIIL utjera u

strah Gregorija XI L Onnamah ovlasti svoga

zastupnika Karla Mala-

testu, da se u njegovo

ime 8. lipnja na pa-

pinskoj £asti zahvalL

Trebalo je joi silom ili

milom ukloniti papu

Benedikta XIIL, kojega

su priznavale vlasti i zemlje na pirenejskom poluotoku. Tu zadadu preuze sam kralj

Sigismund, koji je zajedno sa petnaest izaslanika obedao poci u juinu Francuzku, gdje <!e

tvrdoglavoga starca skloniti na odstup.

Joi prije odtazka Sigismundova bija^ pukao sud Ivanu Husu. Sigismund bijale de-

duce slobodnim pismom Husu zajam£io, da mu se ne de niita zgoditi; no tek ito je Hus

u Kostnicu stigao, namah bi nakon prvoga sasluianja 6. prosinca 1414. satYorea u domi-

nikanski samostan na Bodenskom jezeru, a poslije u tTrdi grad Gottlieben. Hus zahtljetale^

KnAU Sigismund na crkvknom saboru u Kostnici

(Constantia).

Miniatun la kronik* Ulrikt R«ioh«aUwl«.

to SlOtSMUND KRALJUJE 8AM.

da mu nauku svetim pi^mom i najstarijim svetim otcima pobiju; sabor opet trazio je

napru»to, da opozove sve, ftto se nije podudaralo s pravovjernom naukom. Nakon trecega

presluianja, polto je Hus odludno btanio svoju nauku, rece Sigismund nekim kardina-

lima i prelatima, koji su blizu njega stajali: >Eto dull ste sada Husa; svaka nauka pose-

bice, koju on u£i, dostatna je, da ga osudite; ako ih ne opozove, tad ga spalite; ali tnu

ne vjerujte ni onda, ako zaista opozove. U CeSkoj i susjednim joj zemljama imade on

sila pnvrienika, pak bi on, vrativ&i se ku6i, mogao jo§ vi§e zla prouzroiiti. Pubrinite se

• toga, da se s granama uni^ti i stabIo<. Govor Sigismundov tuie nazoini velikasi ieiUi,

koji bijahu Husa dopratili, pak ga poslije razglasi§e po CeSkoj, te je narod tako za-

mrznuo na Sigismunda, da ga nije htio priznati za svoga kralja. Hus medjutim bi u

petnaestoj glavnoj sjednici koncila dne 6. srpnja 1415. osudjen kao okorjeli krivovjerac,

te predan svjetovnoj oblasti, koja ga jo$ istoga dana dade javno na lomadi spaliti. Jednaka

Biidbina stiie nakon godine dana i prijatelja njegova Jerolima Praikoga.

Sigismund bija^ medjutim nekolikodana nakon osude Husove, naime 19- srpnja 1415.

ostavio Kostnicu, te sa potnaest izasianika koncila, a uz pratnju mnoge ugarske i hrvatske

gospode i 4000 konjanika poô preko Zeneve i Lyona u Narbonnu, da skloni papu

Benedikta XIII. na ostavku, a narode pirenejskoga poluotoka, da poSlju svoje zastupnike

u Kostnicu. U Narbonni sastade se s aragonskim kraljem Ferdinandom, te oba kralja

Zajedno podjo§e u Perpignan k papi Benediktu, da ga sklone na dobrovoljni odstup. AHpapa ne htjede za to ni duti, vec pobjeie u tvrdi grad Peniscola, pak ondje prokune i

koncil i sve knezove, koji njemu uzkraduju poslu^nost. Na to odkaza Benedikta posluh

aragonski kralj Ferdinand, a za njim povedoSe se ostali vladari na pirenejskom polu-

otoku i u Skotskoj. Uza sve to ne odreie se starac Benedikt svoje 6asti, ved uztraja, dok ga

nije koncil 26. srpnja 1417. nakon duge parnice svrgao.

Iz juzne Francuzke putova§e Sigismund u sjevernu, snujuci, kako bi izmirio fran-

cuzkoga kralja Karla VI. s englezkim Henrikom V., pak onda zajedno s njima proveo

reforme u katolidkoj crkvi. Od 1. oiujka do 21. travnja 1416. boravio je u Parizu i oko-

liSu, te je francuzki dvor sklonio na pogodbe mira, za koje je mislio, da ce ih i u

Englezkoj rado prihvatiti. DoSav u Calais, ne nadje ondje englezkoga kralja, ali se zato

na njegov poziv na englezkim brodovima preveze u London, kamo stiie 7. svibnja 1416.

U Eoglezkoj proboravi preko dva mjeseca. Kralj Henrik, koji bijaSe pred nekoliko mje-

»eci pobijedio fnincuzku vojsku kod Azincourta, oditova se takodjer spreman na mir, ali

uz tako teike uvjete, da su francuzki vlastodrfci od gnjeva planuli, te s mjesta primirje

odkazali, koje bijahu nakon izgubljene bitke na dvije godine utanaiili. Kaie se, da je

Sigismund proplakao od tuge, vidjevji, kako mu je nada propala, da bi mogao ta dva

modoa kralja predobiti za crkvenu reformu. Ali domala spopala ga i teika briga. Henrik

oaime stade na nj sumnjati, nije li navlastiio samo zato doiao u Englezku, kako bi ga

obtjenio ponudama mira, te Francuzkoj dao oduSka, da se spremi za dalji rat. Gradjanstvo

u Londonu uze pnte svoju ziovolju tako ofiio pokazivati, da je bio prinudjen skloniti se

a Canterbury. To ottade po nekl nafiin zarobljen, dok nije 15. kolovoza pristao na savez

t Englezkom protiv Francuzke. Sada tek mogao se je vratiti u Calais, pak je onda kroz

tile mjcseci boravio u Holandiji, Aachenu, Liegeu i Luxemburgu, tako da je tek

27. sijedoja 1417. opet stigao u Kostnicu. Dugotrajno to putovanje stajalo ga je silnih

Dovaca, a kako nije nikad imao novaca, uzajmi od porkulaba nOrnbcrzkoga Fridrika Hohen-zollema preko 400000 zlatnih forinti, pak mu za tu svotu zaloii svoju bafttinu, mark-grufiju Branibor. Domala sc medjutim uvjeri, da zaloga ne de modi nikad viie izkupiti,

te dade zato Fridriku 18. travnja 1417. u leno pomenutu markgrofiju sa svima pravimaI dasdma. Tim poloii temelj pruakoj driari i modi porodice Hohenzollein.

Nakon povratka Sigismundova u Kostnicu svriena bi parnica protiv pape Bene-dikta XIII., te W on 27. srpnja 1417. skinut Tako biile uklonjena sva tri protupape, i

<?I01SMUND U Tt DJIM; HHVATSKO KRAIJEVSTVO ZA NJPGOVA IZBIVANJA. 8l

jcdinstvo katoIiCke crkve obnovljeno. Ali sada planu iestoka razmirica poradi toga^ da li

6e sc prije provesti crkvene reforme i onda birati novi papa, ili 6e se najprije izabrati

papa, a onda tekar pod njegovim predsjedanjem razpravljati o reformama. Sigismund

zahtijevaSe prvo, a vecina kardinala drugo. Opreke se tako izoStriSe, da je kralj 9. rujna

sa svojim privrienicima izaSao iz sabora; kardinali opet htjedoJe u obde otici iz Kostnice,

tako da ih je gotovo silom zadriao. Napokoo pretegoSe ipak kardinali. Dne 8. stude-

noga 1417. sastadoê se 23 u Kostnici nazo^na kardinala sa 30 zastupnika narod& u

konklave, te proglasiSe 1 1. studenoga jednoduSno kardinala Otona della Coilona za papu.

Krau Sigismund u Parizu.

Po tBTremeooj aioUtari a aarodooj kaJUoiei a PaHta. SigtMaaod ^tdi a* pr{je»tol)a • kraoMB rfMkog* knlja,

« lii«Toj rad drii drtavno leslo, • a detooi tviUk sckogs pitma. Fred njim itoji voifoda Ivan (NcutralivO o^

Borgmadiit, p«k m tprtna, da kleko* preda nj.

Taj 8e nazove Martin V. On bijaJe udcn, radin i pravdoljubiv mui, tc stadc namah raditi

oko crkvene reforme. Ali poSto se nakon dugih razprava ne mogo&e sporazumjeti, kakve

i kolike da budu te reforme, utanadi papa s pojedinim narodima i driavaraa satebne

ugovore (konkordate), te onda 22. travnja 1418. razpusti koncil.

Ostatak godine 1418. proboravio je Sigismund u juinoj Njemadkoj (Straisburg,

Ulm» Augsburg, Regensburg, PassauX gdje je vrilo prava njemaikoga kralja. a Darodito

Hnr. po»j. n. H-*

9, SIOISMUND KRAUCJE SAM

je udobre novce gradovima potvrdjlvao stara prava i podjeljivao nova. Dne 10. sijeinja 1419.

detio se je u Beû, gdjc jc vojvodi Albrechtu posebnom poveljom zajamcio, da de se

vjendanje vojvode s njcgovom kcerju obaviti druge sedmicc poslije urkrsa 1422. Ako

kralj ne bi rtje£i svoje to^no odriao, platit .6e palatin Nikola Gorjanski i celjski knez

Herman 40.000 zlalnih forinli. Iz Bc&i podjc u Poiun, gdje ga nalazimo 7. veljafe 1419.

Tu ga dekahu silni poslovi, jer su za njegova duga izbivanja i Ugarska i Hrvatska ijuto

.stradale. A tomu su stradanju bile uzrokom najpnje turske provale, onda zulum pojedinih

velika&a, i napokun skrajnja razvradenost supnige njegove, kraljice Barbara.

Kralj Sigismund bija§e joS god. 1412. na polazku svomu u rat povjerio upravu

ditave driave svoje nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Kaniiaju i pasancu svomu, paiatinu

Nikoli Gorjanskomu. Nadbiskup Ivan jamadno je i vr§io povjerenu mu dast, jer se Du-

brovdani vcd 28. studenoga 1413. obradaju na njega kao na zamjenika kraljeva (in regno

Hungariae vices gerenti). No bit de, da se je kraijica Barbara uplitala u viadanje, a moida

su i pojedini velikaSi kraljevskim zamjenicima duzni posluh uzkradivali, jer je Sigismund

bio prinudjen, da svoju odredbu ponovi i pismeno utvrdi. Dne 6. sijednja 1414. izdade

on u Crcmoni znamenitu povelju, kojom on nadbiskupa Ivana Kaniiaja i palatina Gorjan-

skoga po kraljevskoj punovlasti imenova zajedno (coniunctim) za >redenih kraljevina

Dalmacije, Hrvatske i Ugarske upravitclje i glavne zamjenike svoje (praedictorum Dal-

matiae Croatiae ct Hungariae regnorum nostrorum gubernatores et vicarios nostros ge-

nerates), i to sve do onoga dasa, kad se povrati u svoja kraljevstva (tamdiu, quousque in

dicta regna fellciter regressi fuerimus). U obseznoj izpravi oznadi nadalje kralj sva prava

svojih zamjenika: on im predaje vrhovnu sudadku vlast, pravo pobiranja svih kraljevskih

prihoda i kovanja pjeneza, pravo imenovanja driavnih dastnika, i druga preimuctva. Ako

bi jcdan od njih bio odsutan ili zaprijeden. moze sve to izvrîvati onaj, koji je nazodan.

Napokon poziva kralj sve prelate, barune, plemice, vitezove i podanike, gradove i varoSi,

da se njegovim zamjenicima pokoravaju, i da revno i gorljivo izvrSuju zapovijedi njihove.

Uz glavne vikare kral|eve imali su osobite povlasti i bani, kao hrvatsko-slavonski ban

Ivan Albcn od Medvedgrada, slavonski ban Pavao Cupor od Moslavine, madvanski bani

Ladislav i Emerik Ilodki, usorski vojvoda Ivan Gorjanski, i napokon Ivan Morovid, go-

spodar nekadanje banovine Soli. Zanimljivo je, da je Sigismund posebnim pismom, izdanim

malo dana poslije (25. sijednja) u Cremoni, naloiio >banima, banovcima i zupanijama«

Slavonije, da pozivaju plemide zagrebadke i kriievadke zupanije na sud jedino za vrijeme

sudskih sabora, a ne kad god im se svidi. Time je nastojao bar donekle staii na put

samovoiji bana, banovaca i iupana, koji su u to vrijeme interregna bili sudci.

Naredba kraljeva u pogledu zamjenika nije mnogo vrijedila. Nadbiskup ostrogonski

poiao je na crkveni sabor u Kostnicu, a i palatin Nikola Gorjanski mnogo je puta

ostavljao Ugarsku, te je pratio kralja po tudjini. Tako je sva vlast viie puta ostajala u

nikama bana i vojvoda, dok je opet kralja zastupao vrhovni kancelar njegov, zagrebadki

biskup Eberhard. Posljedice toga viievladja osjelila je tako Hrvatska kao i Ugarska

narodito u drugoj polovici 1414. i godine 1415. Poraz ugarsko-hrvatskih deta u Bosni i

prorala Turaka u hrvatske /.emije potrebla je i srcima crkvenih otaca, sabranih u Kostnici.

Tek ito su prvi glasi o katastrofi u Bosni stigli u Kostnicu, pohita namah crkveni zbor

(sacrosancta G>nstantiensis sjrnodus, universalem ecclesiam repraesentans), da pozove

poljskoga kralja Vladislava Jagela, neka pohita u pomod krSdanskomu svijetu Posebnim

pismom od 16. kolovosa 1415.. koje je poljskomu kralju nosio vitez Stanislav, zaklinje

crkveni tabor Vladislava, neka se izmiri s redom njemadkih vitezova, pak neka i on i

jemadki red sa svom snagom poteku na obranu ugarskoâ kraljevstva. Sabor posia

podjedno biskupa astijtkoga xa svoga poslanika u Ugarsku, da klonule duliove ohr^bri, i

da tm obeda pomod u teikoj nevolji. Poljtki kralj odaiva se bar donekle molbt crkve-

noga labora. On posla svoje poslanike take k suttanu Muhamedu, kao i Hrvoju i njf^-

SKilSMUNn Tt DJISi: l!RVAT.^K(» Kn\UF.V<TVO 7.K NJKfiOVA IZBIVANJA. H

.|p|riin ortacima, zahtijevajuci, da utanaê primirje ili mir na §est godina, i da paste na

slobodu brojne sainjeve, koje bijahu zarobili. Ako ga ne posluiaju, slozit ce se s kraljeiii

Sigismundom, te de se onda sjedinjenim silama na njih oboriti. Sultan privoli na mir, te

posia svoje poslanike, da zajedno s poljskima ugovore pogodbe mira No kad su poljski

poslanici na povratku do^li u oblast Pipa de Ozora, zarobi ih ovaj i ote \Tt\ dragocje-

nosti, koje bijaie turski car poslao na dar poljskomu kralju. S toga se ozlojedi kralj

Vladislav tako, da se je okanio daljega posredovanja, te pustio, neka se ugarski velikaSi

sami dalje brinu za svoje zarobljene drugove.

Kroz ditavu godinu 1416. snuju i nastoje ugarski velikali, da oslobode vojvode i

vitezove, koji bijahu proSie godine u Bosni nastradali. Prvi se je od tih oslobodio Ivan

Gorjanski, ali se ne zna kako; vjerojatno je, da ga nijesu Turci ni poveli u svoju zemlju,

nego da su ga ostavili u Bosni (captivitatem quorumdam infidelium nostrorum Bosnen-

'sium subire coactus est), gdje je viSe mjeseci (per plura tempora) damio u tamnici, a

onda se — svakako prije rujna 1416. — povraiio u svoj zavidaj. JoS Ijetopisac Ivan

Turdanski spominje, da su se u samostanu u Bathu duvali teiki okovi, kojima je Ivan

Gorjanski za svojega suznjevanja bio okovan,

i koje je p>oslije darovao pomenutomu sa-

mostanu.

Ba$ Ivan Gorjanski radio je nakon po-

vratka svoga najviê za oslobodjenje svojih

drugova, koji su bili zasuznjeni u dalekoj

Turskoj. Pri torn mu je bio posrednikom

srbski despot Sijepan Lazarevid. K njemu bi-

jahu on I ostali ugarski velikaSi, sabrani u

Budimu, posiali Petra Ceha, jamadno da sazna

za uvjete, uz koje bi turski car zarobljene

vojvode pustio na slobodu. Nakon povratka

Petra Ceha sastadoSe se opet poglaviti veli"

kaSi i odlidnija vlastela baranjske i vukovske

iupanije 5 rujna 1416. u Peduhu, da duju

poruku despotovu. Radilo se, da se izkupe

iz suzanjstva turskoga uz manje plemide po-

glavito dctiri velikaSa, poimence Ivan Morovic,

banovac Martin Drzid, Ivan Halap (Alap) i

Pelar Henrikovid SipuSki. Despot doznao od

turskoga cara, da bi on bio spreman pustiti

redene suinje za odkupninu od 65.000 zlatnih

forinti. Sabrani dakle velikaSi u Peduhu za-

kljudi^, da de tako sami ne^to priloiiti, a

onda po ostaloj Ugarskoj i Slavoniji priloge skupljati, da wt ustanovljena svota sabere.

Onda de se odkupnina u drugoj poluvici listopada FK>sIati u Futak Ivanu Gorjanskomu

i Mihajlu Stjcpanovu, kuji de ju predati pouzdaniku turskoga cara i srbskoga despota.

Sastanku u Peduhu prisustvovaii su osim Ivana Gorjanskoga joi zastupnici slavonskoga

bana Davida Lackovica de 2^ntho, bosanskoga biskupa Benedikta, Pipona de Ozora, dok

su zagrebadki biskup Eberhard i madvanski bani Ladislav i Emerik Ilodki posiali pismene

privote. Cini se mediutim. da je taj ditav rad oko oslobodjenja suinjeva ottao bezuspjeân.

Najodlidniji vujvoda Ivan Morovid ostao je barem preko detiri godina u turskom suianjstvu,

te se je god. 1419 tckar onda dobavio slobode, kad je platio sam od svojega blaga

odkupninu od 40.000 forinti. Dakako da se je uslijed toga imanje njegovo gotovo raza-

sulo, dok je rod njegov namaknuo tako ogromnu svotu.

DjACI PliAiKOOA SVKUdiLl^TA U

XV. STOUEdu.

Isvomtk u PntKom •vvuMitta.

t4 SIOUMUND KRALJUJR SAM

Sam kralj Sigismund zanimao se je osobito za sudbinu velikaSa Ladislava TituSe-

ida (Tutus, T6t0s) od Bathmonostre, kojega je takodjer nestalo za rata s Turcima u

kolovozu 1415. Ladislav diiao je prostrana imanja u Ugarskoj i Blinju u Slavoniji. U ratu

bijaie ga nestalo, tako te se nije znalo, da li je poginuo ili dopanuo suzanjstva. Njegova

supruga Ursula s nedoraslim sinovima svojima dugo je izdekivala i trazila svoga vojna,

bnuie<5i ogromna imanja njegova od nasilja ostalih velikaSa. JoS 27. prosinca 1415. po-

ziva kralj Sigismund ostrogonskoga nadbiskupa Ivana Kaniiaja, svoga namjestnika za

Ugarsku (vican'o general! in dicto regno Hungarie per nos constituto), zatim madvanske

bane Ladislava i Emerika llodkoga (de Wylak), zagreba6koga biskupa Eberharda, temeS-

koga hipana Pipona de Ozora, i slavonskoga bana Davida Lackovica, da §tite redenu

Ursula i sinove njezine zajedno sa svim njezinim posjedovanjima i pravima od svih

siiediija i napastnika. Neboga Ursula svedjer je odekivala, da ce joj se suprug vratiti iz

suianjstva. Dne 26. listopada 1416. pi§e peiuvski biskup Ivan Aiben svojoj >predragoj'

sestric Ursuli pismo, u kojem joj javlja radostnu vijest, da ie zaduo, >kako je predragi

suprug tvoj Ladislav Tutus zajedno s naSim bratom dobio dozvolu izadi iz turske zemlje,

pak sada borave kod Sandalja<.

Ladislav medjutim nije se nikad vi§e vratio u Ugarsku, a udovica njegova Ursula

morala se je braniti svom snagom, da joj ne razgrabe imanja njegova. A dirali su u nju

pade i oni, koji bi imali braniti od domadih i vanjskih neprijatelja.

Kralj Sigismund bija^ namah nakon prvih vijesti o porazu svojih vojvoda u

Bosni poslao u Ugarsku proslavijenoga junaka Pipona de Ozora, da brani juinu medju

njegove driave od daljih napadaja turskih. Cini se, da se je Pipo godine 1416. zaista

trsio, da odbije navale turske i da podigne ugled kralja svoga u Bosni. Jamadno je Pipo

uz kopnenu vojsku uredjivao i ratnu mornaricu na Dunavu i njegovim pritocima, jer kralj

Sigismund moli 17. rujna 1416. iz Calaisa vijede grada Hvara, da §to prije po§lje reie-

nomu Piponu za pladu vrstne graditelje brodova (valentes artifices et peritos magistros

galearum . . . qui arte sua galeas, galeotas, brigantinos aliaque navium genera, et ad eas

necessaria preparare et adoptare sciunt). Kralj sam izpovijeda tom prigodom, da je

odlu£io oboriti se na Turke »dvojakim putem, naime tako po kopnu kao i po vodama<

(via bifurcata, videlicet tarn in terris quam in aquis). U to vrijeme nekako ratovao je

Pipo u Bosni >proti stanovitim BoSnjacima, osobitim neyjernicima i protivnicima kra-

Ijevstva ugarskoga (vestri exercitus contra certos Boznenses, nostros et ipsius regni Hun-

garie infideies et emulos speciales, per vos instaurati); no kad se je ta vojska vradala, —a to je bilo oko Sesveta 1416. — oboriSe se mnogi sluibenici Piponovi na imanja po-

kojnoga Ladislava Titu.<evi<5a i njegovih sinova u bodroikoj i baranjskoj iupaniji, pak

ih »po nadinu bijesnih Turaka« (more sevissimorum turcorum) opustoSiSe i oplijeniSe,

pootevfti sve stvari, pa£e i pokretnine ubogih kmetova. Tako je vojska, sabrana na obranu

zemlje, sama najvi^ robila; a ta vojska nije sastojala od stranih pladenika, nego od samih

domadih plemida, koji su mislili, da mogu raditi §to ih volja, poSto je kralj daleko u

tudjem svijetu (nostram personam regiam extra dictum regnum nostrum Hungarie in tam

remotis partibus constitutam fore agnoscentes). Primjer Piponovih deta nije ostao osamljen.

Posjed Blinja u Slavoniji, koji su driali sinovi Ladislava Tituievida, nije samo grozno

ttradao od pustoienja turskoga, nego i od susjeda. Slavonski ban David Lackovic dao je

po svojim kastelanima u Gorama redom otimati i plijeniti sela i seliSta blinjske gospoStije;

a ito je Djemu preostalo, otimao je poslije drugi susjed, knez Peur Zrinski. Kralj Sigismund

morao je god. 1417. i 1418. u vi&e mahova pisati i prijetiti is Kostnice otimadima, da

se kane toga oe&tstnoga posla Dne 30. svibnja 1417. poziva bana slavonskoga Davida

LackoTida de Zanthow, da dade nevoljnoj udovici Ursuli zadovoljitinu; u isti (as zapo-

ijeda kralj zagrebadkomu biskupu Elberhardu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, Piponu de

Ozora i Ivanu Gorjanskomu, vojvodi Usore i iupanu Poiege, da silom prinude slavonskoga

bana aa oditetu, ako je sam ne bi htio dati.

SIfllSMi Nl) r TinJINi: hrvatsko kraijevstvo za njebova izbivanja.

Nije medjutim stradala jedino porodica Ladislava Titulevida. Dugotrajno izbiyanje

kraljevo urodilo je obcim meteiom tako u Ugarskoj, kao u Slavonijt. Pojedini velika&i

kao da vi$e nijesu znali za kralja, a nasilje i globljenje preotelo je mah. Fade i sama

kraljica Barbara, koja bi morala Stititi progonjene i slabe, podala se globljenju i otima-

£ini. Njezini kastelani u gradu Kalniku smetali su u velike posjedu Toplicama zagrebad-

koga kaptola, tako da je kaptol bio prinudjen tuiiti kraljtcu kralju u Kostnici. Sigismund

se je gotovo prepao poradi te tuibe, jer se je bojao, da bi sc kaptol mogao potuiiti na

kraljicu i pred crkvenim saborom, kako bijaSe tuiio kneza Nikolu Frankapana radi uzkra-

divanja duine desetine. Dne 3. sijednja 1418. pi§e kralj iz Kostnice palatinu Nikoli Gorjan-

skomu, svomu vikaru, kako je teika srca (aegro animo) duo za gorke tuzbe kaptola na

kraljicu i njezine Ijude. Kralj ne 6e, da se kr§e prava crkve, to manje, §to crkveni sabor

ba^ u taj par nastoji pogaiEena prava crkve obnoviti. S toga zapovijeda palatinu, neka

kraljicu Barbaru kraljevskom rijedju (verbo regis) opomene, da ne smeta kaptola pri odre-

djivanju medjaSa. Kralj ne de, da bude kakovih razmirica pri njegovu dolazku, a jo§

manje, da bi mu crkveni sabor mogao u torn pogledu i§ta zabavitl

Kako se razabira, Sigismund u to vrijeme nije mario za svoju suprugu Barbani,

jer inade ne bi pisao palatinu, vec njoj samoj. A bilo je uzroka, zaSto ju je odnemario.

Barbara bijaSe nakon povratka svoga u Ugarsku stala

zivjeti tako pustopa§no i razbludno, da je tim osramo-

tila sebe i svoga supruga. Baciv§i svaki stid pod noge,

stade na odigled ditavomu svijetu Ijubakati s nekim

vitezom njemadkoga reda Walmerodom. Sigismund

doduSe nije ni sam bio uzoran suprug, ali ga je silno

vrijedjalo, §to je kraljica iivotom svojim podavala

javnu sablazan. VrativSi se s toga u veljadi 1419. u

Ugarsku, ne htjede se s preljubnicom ni sastati, vec

namah u Po2uou s privolom prelata i baruna osudi

nevjernu suprugu, da s mjesta ostavi kraljevski grad

u Budimu, pak da zajedno sa svojom desetgodiSnjom

kcerju Elizabetom podje u neki pusti kraj kod Ve-

likog Varadina, gdje je do tri detvrt godine iivjela u

najvecoj bijedi, tako da je mnogo puta zajedno skderju

i sluiindadi gladovala. Ne dadoSe joj ni dovoljno mi-

jenjati odijela. Kralj se dugo ne htjede s njom ni sa-

stati, da ga nevolja njezina ne bi smekSala. Kad je

jednom poSao u Veliki Varadin, dade nesrecnicu za-

jedno s kcerju odpremiti u Budim. Prije povratka u

Budim odredi joj opet za boraviite neko pusto mjesto

u juinoj Ugarskoj. Kraljica se je jedva namolila, da ju

je poslao u Holid u sjevemoj Ugarskoj. Tek na Badnjak

1419. izmiri se kralj sa svojom suprugom, ne mogavii odoljeti njezinim molbama i pUdu

neduine kderi svoje.

Za boravka svoga u tudjini nije Sigismund zanemano Dalmacije ni Hrvatske. Onnije ni dasak odkinuo odiju svojih s iztodne obale jadranskoga mora. Prvo su ga na to

neprestano sjecali sami Mletdani, koji su ncatrudljivo radili, da se godine 1413. utana-

deno primirje prometne u konadni mir, po kojemu bi ih zapalo £itavo primorje hrvatsko-

dalmaiinsko. Drugo su vjeme ob<5ine dalmatinske, kao Trogir i Spljet, a naroîto Du'

brovnik, neprestano Siljale k njemu svoje poslantke, doglasujudi mu svoje ielje t jade, i

priobcujudi mu potanko sve vijesti o Bosni t njezinim vladarima, o turskim sultanima I

njihovim provalama, pade i o prilikama u napuljskoj kndjerini. Tako je Sigismund po

PeCat krauice Barbark.

U prvon i ieivrtom polja Tidi magartki grb (pr«ge), • u dragon i

tredem grb porodice oeljikih koe>

IOTA (tri STtjnde). Ntpia: S(igiIIuai)

BMbare dei gracU rtgiaa Haogark.

UvonUK u arkiva n Bodimpcati.

g«^ SIGISMUND KRAUrjK SAM.

obavijestima dalmatinskth obcina doznavao za sve, $to se je zgadjalo na skrajnjemu iztoku

Evrope, pade i u Aziji. A i Sigismund Siljao je koji put svoje pouzdanike iz daleka

svijeU u Dalmaciju, budi da izvrie, §to se pismeno nije uiiniti moglo, budi da skupe

dohodke t dace pojcdinih gradova. Izmediu tih kraljevih pouzdanika iztiie se narodito

ncki vltez Vladislav JakSic od Kuiija (Ladislaus Jakch, Jacce, Jachez, Jachsich de

Kusal, Kwsal, Chusal), sin Jurjev, kojega je porodica driala prostranili posjeda u sjevero-

iztoinoj i izto^noj Ugarskoj. Doe 1. oiujka 1414. §alje kmlj Vladislava JakSida zajedno

8 nekim Ivanom Chalnakom ravno iz Piacenze u Dubrovnik; zadaca je njihova, da budu

posrednici medju dubrovadkom obcinom i bosanskom vlastelom, pak da izrade u Sandaija

Hranica i Pavla Radinovtca, da za novce ustupe Dubrovniku iupe Konavle i Draêvicu.

Sigismund ce za to Sandalju dati neke gradove, koje je oteo nevjernomu Hrvoju, kao

$to je ve<5 Hrvojeve otoke Brai, Hvar i Kortulu predao dubrovadkoj olxiini. Vladislav

Jakiid stiie u Dubrovnik 13. travnja, a onda podje 22. travnja k Sandalju. Cini se me-

djutim, da nije ni§ta izvriio, jer Sandalj nije htio ni £uti, da ustupi Konavle Dubrovniku.

Sigismund je najbolje bio zabavljen poslovima crkvenoga sabora. kad je herceg

Hrvoje s pomo<5u Turaka godine 1415. zametnuo posljednju borbu za svoj obstanak.

Spominjalo se javno i gla^no, da su i Mletci taj put sporazumni s odmetnim Hrvojem i

Tarcima; pade iz Ugarske stizale su vijesti kralju, da su Turci provalili potaknuti od

Mletdana (ad suggestionem Venetorum), koji su pa6e dali 600 strijelaca, bombarada i

iiveia. Sasvim je prirodno, da se je Sigismund tim povodom potuiio francuzkomu kralju

Da nevjeru mIetaCke obcine. To je potaklo MIetdane, te su 30. kolovoza 1415. razposlali

pisma ne same francuzkomu kralju, nego takodjer kralju englezkomu, aragonskomu,

vojvodi austrijskomu Ernestu, vojvodi savojskomu, i drugim knezovima evropskim, u koiima

su se nastojali opravdati od tolike osvade (calumnia). »Znademo, da je gospodin Sigismund,

kralj Ugarske i izabrani kralj Rimljana . . . pisao razliditim kraljevima i vladarima svijeta,

kao §to je odito i po javnim mjestima razasuo glase, da uzpiri protiv nas mrznju i zavist,

da smo potakli na poraz i propast kr^danstva sadanju provalu Turaka, koii lutajudi po

zapadnim stranama haraju bijesno po oblastima Ungarije i Ilirije<. Mletci proglaûju to

prostom osvadom bez ikaka temelja, pak se odituju spremni pridruiiti svoje brodovlje

ostalim krSdanskim vladarima, ako se pokrene obdeniti rat na zator Turaka.

Smrcu hercega Hrvoje sinu nada mletadkoj obcini, da bi mogia obladati njegovim

gradom OmiSem na u.^du Cetine, i tako steci znamenito uporiSte i proti Spljetu i proti

juinim otocima. U prvoj detvrti 1416. obca je jagma za Omi§: za nj se otimlju Mletci,

Dubrovnik, Spljet, bosanski kralj Stjepan Ostoja, napokon i cetinski knez IvaniS Nelipidf

Surjak Hrvojev. Potonji je pretegao, sestra njegova Jelena predala mu Omi§ i sve oblasti

u Hrvatskoj, prije nego §to se je drugi put udala za bosanskoga kraija Ostoju. Ve<5

3. svibnja 1416. izdaje knez Ivani^ Nelipid zajedno sa svojom suprugom Elizabetom Omi-

ianima hrvatsku, 6rilicom pisanu povelju ovoga sadriaja: >Na Klisi. Mi Ivani§ ban, knez

cetinski, kliski i ramski i omUki, damo viditi vsakomu, komu se dostoji ... da razu-

mivii i ogledavSi mi nevolju i trudno stanje plemenitih Ijudi OmiSani, da su imali trpeci

V ona minuvia nemirna vremena . . . obitamo im .se na§om virom i loiom i naSe gospodje

Alsabete i vsih na&ih dobrih Ijudi, kako da ih hodemo odriati i braniti v njih starih za-

konih i u pravdah navadnih ... da ih tvrdimo v vsih njih iminjah i kotarih . . . i na to

im dasmo taj nai otvoreni list pedatom naiim zlamenjan z vedim . . .< Zanimljivo je, ftto

se modni knex Ivanii zove banom, a jo& je znadajnije, ito ga Dubrovdant zovu banomhnratskim (banc Chorvacie). U sluibenim spisima onih godina spominje se vazda kao

ban Dalmacije i Hrvatske Ivan Alben od Medvcdgrada (1414.— 1419.), a kad tamo, pravi

je ban Ivanii Nelipid. Dok on dan i nod stoji na braniku hrvatskoga kraljevstva: nazovi-ban

iTin Alben ili prati kraija Sigismunda po tudjini ill dolazi u Dalmaciju za tvoga gospo-

dara po dohodke i dade.

SI6ISMUND U TUOJINi; HRVATSKO KRAUKVSTVO ZA NJK0OVA 12BIVANJA. S7

MIetcima, a ni Dubrovianima nije bilo ni malo podudno, §to je Omi§ zapao hrvat*

skoga kneza IvaniSa. MIetci iele mu ga oteti mitom i izdajom, a Dubrovdani tuibama

kralju Sigismundu. Dne 3. kolovoza 1416. tuie se Dubrovdani banu Ivaniiu i banici Eti-

zabeti na iitelje grada OmiSa, kako su nedavno u lipnju porobili neki njihov brod; a 12 listo-

gpada 1416. tuie ved Sigismundu bana i banicu, §to nijesu naknadili Stete, koju su njthovu

>rodu nanijeli omiSki »gusari«. Odito je, da su Dubrovdani odekivali, da de kralj knezu

Ivaniiu oduzeti OmiS, te ga njima darovati. Medjutim se taj put prevariSe.

Sigismund u taj mah jamadno nije zalio, Sto je hrvatski knez Ivanii razmaknuo

svoju vlast. Ta sjecao se je valjda, kako je ba§ on pozrtvovno branio nedavno §ibenik

od mletadke sile. A trebalo mu je i dalje njegove pomodi, poSto se nijesu MIetci odrekli

ni Spljeta ni Trogira, a ni juznih otoka. Sigismund je dobro slutio, da de opet planuti

rat s MIetcima, pak nije odiju skidao s dalmatinskoga primorja. Jos 5 travnja 1416. piSe

on iz Pariza vazda odanim Trogiranima pismo, u kojem se hvali, kako mu posao dobro

napreduje i kako de izmiriti francuzkoga kraija s englezkim, pak odaje svoju nadu, da

de se joS ove godine vratiti u Ugarsku. Namah 7. travnja opet §alje pismo u Trogir, u

kojem moli gradjane, da bi blizu svoga grada podigli nekaki arsenal, u koji bi se mogle

skloniti njegove galije i stajati sigurne i ditave (quatenus prope civitatem quendam arse-

natum, in quo galeae nostrae tutae ac salvae stare possint, praeparetis); a on de im za to

osim plade dati jo§ i obilatu nagradu. Jo§ ill moli, da bi mu po starom obidaju Sto deSce

(crebrius) duglaSivali sve novosti, koje bi se zgodile u onim stranama.

Zabrinut za oslatak Dalmacije nastojao je Sigismund u obde, da ugadja u svemu

svojim podanicima u toj zemlji. Ba§ ielja njegova, da ne bude nezadovoljnika u Dalma-

ciji i Hrvatskoj, nije mu dopuStala dirati u silnoga kneza Ivana Nelipida, koji je u to

doba bio jedini Stit i obrana hrvatskoga kraljevstva. A jo§ je manje mogao ugoditi ieljama

Dubrovdana, poito su i proti njima stizavale tuzbe s vi§e strana.

Ved bi spomenuto, kako je kralj Sigismund godine 1413. povjerio Dubrovdanima

upravu otoka Brada, Hvara i Kordule, koje bija§e oduzeo Hrvoju Vukdidu. 2La tim oto-

cima teiila je dubrovadka obcina ved odavna, jednako kao i spljetska obdina. No Sigismund

predao je oloke Dubrovniku, jer se je od njega nadao vedemu dohodku za njih Dubrov-

dani jo§ su u srpnju 1413. posieli otoke u ime kraljevo i namjestili na njima svoje

knezove; a onda su u kolovozu poslali Andriju Vudica i Nikolu Gudetida pred kraija da

mu se zahvale i ustanove godi§nji dohodak za dopitane otoke. U posebnom naputku

nalaie obdinsko vijece poslanicima, neka nastoje uputiii kraija, kako otoci malo nose,

jedva toliko, da de upravne troSkove namiritl Ako bi kralj na svaki nadin traiio godi&nji,

dohodak, neka mu se tada, ako obdini posve prepusti otoke, ponudi 200 dukata g9<jii'|

nj-ga dohodka, a povrh toga 3000 dukata za uzdarje. Ne bude li kralj htio tomu pri-

voliti, neka ga tada zamole bar za Kordulu, i neka mu za nju ponude 2000 dukata u

jme uzdarja, a bez godiSniega dohodka Poslanici neka kralju napokon obrazloie, kako

bi bilo neprilidno i opasno za Dalmaciju, kad bi redeni otoci zapali druge gos|)od«re.

kao primjerice Sandalja Hranida ill BalSu zetskoga.

Poslanici dubrovadki ne mogoie se nikako pogoditi s kraljrm Prvo sam kralj nije

htio posve ustupiti otoka. a drugo bit de da u i Spljedaoi i hrvatsko-dalmatinski ban

Ivan Alben od Medvedgrada radili proti Dubrovdanima. Napokon su se i otodani, na

dclu im Kordulani. kratili pokoriti dubrovadkoj obdini, ved su htjeli imati svoje vlastite

knezove i samoupravu. Gotovo godinu dana trajalo je pogadianje. Napokon je kralj

pismom od 26 lipnja 1414. odredio, neka otoci Kordula, Hvar i Brad ostanu sa svima

piipadcima, koristima i dohodcima dubrovadkoj obdini tako dugo, dok on sajedno s prc-

latima i barunima Ungarije drugadije ne odiudi (tamdiu, quousque aliud superinde una

cum fidelibus prelatis et baronibus dicti regni Hungarie decrevrnmus deliberandum).

gg <8I0ISMUND KRAUUJE SAM.

Drugim pismom itt 'ga daoa zapovjedio je kralj hrvatskodalmatinskom banu Ivanu Albenu

od Medvedgrada, oeka ne dira u otoke, a joS'manje u Dubrovdane i njihove dioovnike

im njima. r.

MedjuHm Dubrov£ani nijesu dugo upravljali otocima. Otodani, na telu im Koriu-

lani, otimahu se svom snagom vlasti njihovoj. Kroz dvije godine traju razmirice izmedju

Kor£ale i Dubrovnika. Korûlaoi su bijedili Dubrovnik, da ih zatire dadama, da im otima

zemljiita (kncline), i da §alje na njih oruiane brodove i vojsku. Dubrova(!;ka obcina opet

tuiakala Kordulane, da uzkracuju duine dohodke, i da ne ce davati svojih brodova ni

onda, kad prijeti pogibao od Turaka. Kordulane pomagali su Vladislav JakSid od Kuilja,

koji je neko vrijeme bio poslanikom kraljevim u Dubrovniku. Mora da je bilo silna tuia-

kanja i opadaoja sa svih strana, kad je Sigismund sve na putu u Calaisu 21. rujna 1416.

odluiio dokrajiiti te razmirice i smutnje. On dade toga dana sastaviti viSe povelja i pi-

sama; jednim oduzima Dubrovniku upravu otoka, drugim predaje ib svojemu vjernomu

vitezu Ladislavu Jakiicu od Kuilja za njegove brojne zasluge tako u Ugarskoj kao Sirom

svijeta, a trecim javlja Hvaranima imenovanje Ladislava JakSida, te ib poziva, da ga sve

sluiaju, ito de im taj u ime njegovo govoriti i zapovijedati.

Dubrov6an'i kao da su slutili, Sta ih deka, pak su kralju poslali za poslanika nekoga

STe<5eDika Maroja. Ali Maroje ne izvrSi ni§ta, ved na prosto donese 30. sijeinja 1417. u

Dubrovnik pismo kraljevo od 16. prosinca 1416, kojim javlja, da de naskoro dodi u

Dubrovnik niegov vitez i vijednik Vladislav Jaklid s podpunom punovlasti, osobito u

pogledu otoka. I zaista vitez Vladislav stigne posljednjih dana veljade 1417. na otoke,

i prvo mu bijaie, da je s njih uklonio dubrovadke knezove i druge dastnike. Poslije,

8. oiujka, dodje tekar u Dubrovnik, te predade obdini listove kraljeve od 21. rujna proSle

godine, kojim »e njoj oduzima uprava otoka i povjerava vitezu Vladislavu. Dubrovcana

teiko se kosnula odredba kraljeva, ali jo§ jace ih je zaboljelo, kad je na upit njihov

kraljev komesar oditovao, da su otoke izgubili za to, §to su njima zlo i tiranski uprav-

Ijali (pro mala et tirannica gubernacione). Toj svojoj boli dadoSe odu§ka u pismu na

kralja od 31. oiujka 1417. Najprije se tuie, §to je Vladislav JakSid prije poSao na otoke,

a onda tek u Dubrovnik; §to ih je prije proglasio krivcima, nego §to im priobdio kra-

Ijevsku poruku (iudicans nos reos, antequam loqueretur ad nos verbum regium). Javljaju

nadalje, da su po zapovijedi kraljevoj predali redene otoke >netaknute, neoMedene i od

vudjih navala saduvane«; ali se brane od osvade, da su njima lo§e upravljali. >Mi smoih pade duvali kao dobri pastiri povjereno stado, ne ialedi truda ni troika ni po danu ni

po nodi. Nikoga nijesmo pogubili, niti mu udove osakatili, nikoga nijesmo novcem glo-

bili, premda bi neki zaista kaznu zasluiili. Oh iaiosti, preblagi gospodinel Nakon brodo-

lomlja s boije srdibe, nakon preukrutne kuge nijesmo odekivali, da de nas ovako Sta od

vas stidi, Dajmanje pak, da dete nam uzeti otoke, koje smo 8 naporom i opasnosti sadu-

raii od vukova, podnosedi neprijateljstva i Itete; otoke, koji bi bez gospodara odavna

red doili u ruke neprijatelja vaiega prijestolja, i to s njihovom privolom, Ito dosad taje

i kriju. A najviie gorko ialimo srdibu vaiu, po kojoj smo prije osudjeni, nego Ito smosatlulani. Ako su zlo govorili o nama zli Ijudi, koji vazda javno grde svoga gospodara,

mi nijesmo oikad zudili bit! hvaljeni od poganih usta, jer hvaliti se moraju djela. Kakimsmo obrazom primili (otoke), takim smo ih driali i povratili. Gospodin kralj je dao,

gotpodin kralj je oduteo; kako se gospodinu svidjelo, tako se zgodilo: neka bude imeGotpodnje blagosloveno Jer zlato obidaje se kuSati ognjem. Ali ni viSe toga, ni smrt

tti bolest ni oemilost ne de nas modi odvratiti od Ijubavi i vjernosti prema preblagomukralju naiema 1 sretoj kruni ugarskoj*.

Obladavii otocima »u ime kraljevo* (parte maiestatis regie\ stao se Vladislav JakSid

mijciati a poslove diUve Dalmacije, koliko je pripadala kralju Sigismundu. On se zove

•kraljevski komesar o kraljevim Dalmaciji* (regius commissarius in regno Dal-

DRUei RAT S MLITCIMA; OUBITAK TR06IRA, tPUETA I JUiNIH OTOKA. 89

macie), pak traii od Dubrovdaoa ne samo dohodak za kralja Sigismunda, nego i gra-

ditelje brodova. Ali Dubrovdaoi Îju kralju izravno po svojim Ijudima duzni dohodak, a

za brodograditelje nastoje se izpriiati kugom, koja je pokosila tolike tisude Ijudi, medju

Djima i mnogo graditelja. Fade i u bosaoske prilike uplice se kraljevski komisar. Sad

ho<ie, da uiini pogodbu izmedju Dubrovnika i Petra Pavlovida radi polovice Kooavala;

sad opet trail od Dubrovdana, da mu ustupe u svom gradu sve kuce, koje bijahu budi

poklonili, budi u zamjenu dali bosanskoj vlasteli. Ali i u poslove ostalih gradova Dalma-

cije ulazi Vladislav. Tako trail od grada Trogira, da mu za kraljevsku komoru Izpladuju

>STe dohodke od tridesetnice i solana kraljevskih*. Trogirani su s toga vrlo ozlojedjeni,

jet su !âv dohodak doslije upotrebljavall za >popravljanje gradskih zidova i nabavu ostalih

potrebitih stvari<. Sam Vladislav predlaie sada kralju, neka se Trogiru ostavi sav dohodak;

ali Sigismund pismom iz Kostnice od 16. listopada 1418. odredjuje, da se doduSe po-

menuti dohodak za proSlo vrijeme Trogiranima opra^ta, all da ga odsad moraju ipak

pladati, 6m pomenuti Vladislav JakSid k njima dodje. Pomenuti Vladislav jamadno je

doprinesao 1 k tomu, da se je u gradu Hvaru 3. prosinca 1418. izmirila pudka stranka

8 vlastelom. A bilo je skrajnje vrijeme, da do mira dodje, jer je u to bio ve<5 planuo

novi rat s Mletcima.

(Drugi rat s Mletcima 1418.— 1420.; gubitak Trogira, Spljeta i juzoih

otoka). Neko vrijeme iza primirja od godioe 1413. ku§ali su Mletci, da utanaie sa Sigis-

mundom kona^ni mir; ali se brzo uvjeriSe, da do toga dodi ne de, pak zato odazvaie

16. veljaCe 1414. svoje poslanike, koji su se u torn poslu desili na papinskom dvoru u

Rimu. Ali ni primirja nijesu Mletci savjestno driali, jer su neizravno pomagali Hrvoja,

padie, kako su ih bijedili, i same Turke. K tomu su neprestano snovali, kako da se do-

bave Omi§a 1 ostalih mjesta u Dalmaciji. Kakvo je razpoloienje bilo u Mletcima prema

Sigismundovim podanicima, najbolje pokazuje ovaj sludaj. U prosincu 1414. dodjoSe u

Mletke poslanici grada Spljeta, te umoli§e vijede. da nadoknadi neke Stete, koje su u(i-

njene spljetskoj crkvi i gradjanima od mletadkih podanika u îbeniku i na otoku Pagu.

Ali im mudro vijede odgovori, da mu je nemogude iSta uiiniti, dok i ostala mjesta Dal-

macije ne dodju pod mletadku vlast (antequam terre et loca illarum partium pervenirent

ad manus nostri dominii, non ridetur nobis posse facere id, quod requirunt). MIetCani ne

samo da nijesu Stitili imanja i prava Sigismundovih podanika u svojim gradovima i ko-

tarima, nego su svojim silnim brodovljem prijedili svaku trgovinu Spljeta, Trogira i

Dubrovnika po jadranskom moru. Dakako da su tm Hrvati vradali nemilo za nedrago.

Sad bi Kninjani provalili u mletadki kotar oko Novigrada, sad bi cetinski knez udarao

na okoliS mietadkoga Sibenika. I tako unatod primirju nije bilo pravoga mira ni na kopou,

ni na moru.

Samo primirje imalo je prestati 16. (18) travnja 1418. Medjutim jo& na koncu

god 1417. bija&e se nedavno u Kostnici izabrani papa Martin V. ponudio, da posreduje

mir izmedju MIetaka i Sigismunda. MIetdani prihvati&e ponudu papinu naipripravnije, jer

je bai u to vrijeme bio ustao zetski knez BalSa, pak im podeo otimati gradove u juinoj

Dalmaciji (Albaniji). narodito Skadar, Drivast, Ucinj, Budvu i bar. Da ne moraju ratovati

dui ditave iztodne obale jadranskoga mora od Krka do Bara, bill bi se rado pogodili

bar s ugarsko-hrvatskim kraljem. Dne 6. oiujka 1418. posla.^ oni detiri svoja poslanika

u Kostnicu, Marina Caravella, Fantina Michaela, Antuna Contarena i Franju Foscara, te

im podijeliSe obseian naputak. Poslanici neka svakako nastoje, da se utanadi ili podpuni

trajni mir ili bar novo primirje na &to dulje vrijeme, od pet godina do dvadeset i pet

Ako bi nade bilo, da de dodi do mira ili primirja, neka slobodno produlje sadaoje pri-

mirje do konca svibnja. Neka ne iaie novaca nikakovih, ali neka ne odstupe ni pedija

temlje ni u Dalmaciji, ni u sjevernoj Italijt, pade neka porade, da im Sigismund joite

dade Ostrovicu u Hrvatskoj, i sve ftto drii u Furlanskoj. AH joi poslanici nijesu ttigii

90 SIOISMUNO KRAUUJB SAM.

n Kostnicu, ve^ im otxîna 21. oiujka javlja, neica nipoSto ne produljuju sadanjeg pri-

mtrja dalje nego do 8. svibnja. jer hi s toga trpila Stetu obdina mletadka, poSto su vc6

Djezine (etc pripravne i u redu (gentes nostras paratae et in ordine) Istoga dana izdaje

xapovijed yrhovnomu kapetanu svoje mornarice Nikoli Cape lu, neka odjedri put Dal-

macijr, najprije u Zadar, a onda u Sibenik, neka razpita tamo&nje prilike i stoji na obranu

mietadkih podanika, pak neka u yodama dalmatinskim (eka na dalje zapovijedi.

Priprave mleta^ke za obnovu rata uzbuniSe Sigismundu vjerne obciine i kotare u

Dalmaciji i Hrvatskoj. Najvi&e se zabrinu Dubrovnik, koji je sve dosad bio neutralan,

samo da mu MIetci ne prijede trgovanje. Sada se je prepao velike mornarice, koja bi

mogla iznenada nahrupiti na njegovu driavinu i udiniti kraj njegovoj slobodi. Dne7. travnja 1418. zapovijedaju MIetci vrhovnomu kapetanu svoje mornarice, neka s jednom

galijom svojom odplovi pred Dubrovnik, pak neka poSlje kojega podkapetana svoga

k obdioi, te ju zapita, §ta kani îniti, kad primirje mineP Gotovo u isti mah dolaze du-

brovadki trgovci, boraveci u Mletcima. pak pitaiu, da li smiju i dalje ostati u gradu, buduci

da za koji dan iztiê primirje? Mietiani im odvra<faju, da mogu mirno ostati i trgovati, pade

i u druga mjesta mleta6ka zalaziti sve dotle, dok bude dubrovadka obdina jednako postu-

pala s njihovim podanicima. I Skradinjani boje se zla i gorega, pak Salju u Sibenik dva

svoja poslanika (presbiter Matheus filius Hlapsi et Nicolaus Conedemes cives Scardone),

moledi svoje susjede, da ih itede u dojdudem ratu. MIetadki knez u Sibeniku, Benedikt

Capello izdaje 22. travnja 1418 Skradinjanima slobodno pismo, kojim njima obe<5aje, da

ne de u njih dirati, dokle budu mirovali, te izvjeSdivali njega o svemu, Sto bi se snovalo

i spremalo protiv Sibenika (de quibuscumque exercitibus, cumulationibus gentium et

tractatibus, quos senserint fieri et parari ubicumque contra Sibenicum et eius districtum).

AH bude li duzdovska vlada zapovjedila, da na njih udari: ne ce ih modi ipak Stedjeti, jer

vladinim zapovijedima treba se pokoravati

Joi 18. travnja nadaju se MIetci, da de dodi barem do petgodi&njega primirja izmedju

njih i ugarsko-hrvatskoga kraija, pak s toga §aiju svojim poslanicima u Kostnicu u torn

pogledu novih naputaka. No gotovo u isto doba pi§u svojim upraviteljima u Zadru, neka

pokukiju milom dobiti Ostrovicu, a njihov knez u îbeniku nastoji predobiti cetinskoga

kneza Ivaniia Nelipida. I zaista utanadi Sibenski knez s IvaniSem nekakvo primirje uz

odkaz od petnaest dana.

Medjutim prodje i mjesec svibanj 1418., a mletad:ki poslanici u Kostaici ne utana-

dile ni mira ni primirja. I tako planu iznova rat. Due 18. lipnja bira mletadka obdina

poseban odbor od pet lica, koji de se baviti jedino ratnim poslovima u Furlanskoj, Istri

i Dalmaciji. U isti mah radi i Sigismund oko obrane vjernih mu gradova u Dalmaciji,

te uz ino poziva Trogir, da opremi jednu galiju i galijicu za njegovu mornaricu. Dne

9. srpoja opet razglaiuje po ditavoj Njemadkoj, kako su MIetci nakon znludnih pukusa

oko izmirenja provalili u zemlje njegova podanika, akvilejskoga patrijarke Ljudevita Tecka,

u Furlansku i Istni, a podjedno udarili i na druge gradove i zemlje, koje pripadaju

njemadko-hmskomu carstvu. Kralj poziva s toga iz Strassburga njemadke gradove, da

prekinu svaku trgovadku svezu s Mletcima, pak da stanu trgovati s Genovezima.

U rujnu 1418. ratovalo te je ved na sve strane. Dne 5. rujna daje mietadko vije<5e

poseboe oaloge NlkoIi Capellu, vrhovnomu kapetanu svoga brodovlja u jadran^^kom mom.Neka udara na gradove Trogir i Spljet samo sa morske strane, a neka ne izlazi na

kopno Ako bi ga pozvali Poljidani, da cajedno s njima udara po kopnu na Spljet, neka

se izvine s obsirom na skorainju zimu. Neka im obeda pomod na kopnu za dojdudu

godinu, no neka ih gleda skloniti, da sami udaraju na Spljet. Ako bi se Trogir i Spljet

htjeli predati. neka im obeda jednake pogodbe, kao ito ih je dobio §ibenik. U obde

neka gleda, kako bi viAe izradio mitom, nego oruijem. S toga smije i obedati godiinje

penxije ooim gradjaoima, koji bi mu pomogli. da se ti gradovi predadu. Trogirskim gra-

DRU6I RAT S MLETCIMA; OUBITAK TROGIRA, SPURTA I JL'iNIH OTOKA. 91

djanima, neka slobodao obc6A godiinje peDzije do 2000 dukata, a spljetskim do 1000.

Iz tih naputaka razabiremo, da Mietci nijesu tada jo$ svom odlu£nosti ratovali. U jedou

ruku nadali su se joi uvijek, da 6e Sigismund popustiii, a u drugu oêkivali su, da de

same dalmatinske ob<5ine napokon priznati njihovu vlast, da tako spase svoju trgovinu i

blagostanje. Napokon smetao je Mletke joi i zetski knez BaUa III., koji im je otimao

gradove u juinoj Dalmaciji (AIbaniji\ te zadavao toliko neprilika, da nijesu mogli svu

svoju silu usredotoditi oko Spijeta, Trogira, i otoka Braia, Hvara i Kordule.

Cinilo se neko vrijeme, da <5e zaista grad Spljet i bez rata do<5i u njihovu vlast

U torn gradu naime planu§e gradjanske borbe, te je slabija stranka pobjegla iz grada i

stata traziti pomoc u Mletaka protiv svojih sugradjana O torn pi§e hrvatski banovac

Stjepan (Stephanus de Bachauia, regnorum Dalmatiae et Croatiae vicebanus) 10. listo-

pada 1418 iz Knina kaptolu kninskomu ovako: »Prijateljima na§ima, dastnomu kaptolu

koinskomu banovac Stjepan prijateljstvo i £ast. Javljaju nam upravitelji i sudci kraljev-

skoga grada Spijeta, kako su neki spljetskt bjegunci (quidam exititii Spalatenses), koji

su radi svojih prekrSaja (eorum excessus) bili otjerani iz grada, stali iurovati s du§ma-

nima svete krune ugarske, naime s Mletianima, pak neprestano dolaze s galijama mie-

ta£kim nanositi brojne Stele i svake druge nevolje reienomu gradu. S toga vas molimo,

da posljete vjere dostojna muia iz svojega zbora, koji de zajedno s jednim kraljevskim

iovjekom (Antunom Naîdem iz Zadra, ili Matijom ili Petrom Rogavidem iz Klisa, ili

Gaiparom Mik&i<5em iz îbenika) podi u Spljet, te iztraiiti javno i tajno (itavu istinu, ito

dete poslije toga sve gospodinu kralju vjerno priobdtti<. Ved 21. listopada pi^ kninski

kaptol kralju, da je zaista s kraljevskim dovjekom Ga§parom Mtk§idem poslao u Spljet

STOga druga, kanonika Stjepana, da su oba od plemenitih i neplemenitih susjeda obdine

spljetske javno i tajno propitkivali te napokon ovo doznali: *oni Spljecani bjegunci

po§li su najprije u Trogir, a odanle u îbenik, pak su ugovarali s MIetdanima i Siben-

danima. SkupivSi neSto deta i uzevSi mletadke galije, poMi su neki od njih prema Spljetu,

da oslobode svoju utamnidenu bradu; ali duvSi, da su im brada vec pogubljena, okaniSe

se toga podhvata. Na to su se jedni sklonili u Poljica, a drugi su ostali u îbeniku, te

dolaze 6c^6e na mietadkim galijama pod Spljet. Osim toga sastali su se u ^rnovnici

8 Poljidanima na dogovor, kako bi Sto viSe Itete nanijeli gradu Spljetu*.

Dok su dakle spljetski bjegunci sami radili u prilog MIetcima, iitelji grada Tro>

gira oduSevljcno su suzbijali silu mletadku. Na delu kraljevske stranke u Trogiru stajao

je biskup Simun de Do minis (Gospodnetic), a uza nj Mihajlo Vitturi (Michael

Nicole Vitturi), koji je u ovo vrijeme redovito obnaSao dast gradskoga rektora. Jo& se

kao gorljiv privrienik Sigismundov osobito iztidc Jakov Hlapdid (Clapci, Chapsi)

Draiojevid s pridjevkom Testa, kojega su 17. prusinca 1418. neki Spljedani izabrali

za svoga odvjetnika (procuratorem) tako pred kraljem Sigismundom, kao pred svakim

dfugim duhovnim i svjetovnim sudom Ba^ odludni postupak Trogirana potaknu Mlet-

dane, te su na podetku godine 1419 stali jade pntiskati Sigismundu odane gradove u

Dalmaciji. Ved 15. sijednja nalaie mletadko Tijede podkapetanu svoga brodovija Marku

Mianiju, da s jednom galijom krstari dui dalmatinskoga primorja, i da prijedi svako

trgovaoje stranih brodova s Trogirom, S Ijetom i OmiAem. Ako pak gdje satede bro>

dove tih gradova. neka s njima postupa kao s neprijateljima. Malo zatim .Aalju opet pje>

iake i utvrde u Dalmaciju, da se i sa kopnene sirane zapodne podsada grada Trogirm.

Tako se s proljeda 1419 razplamti iestoka borba uz hrvatsko-dalmatinsku obalu, a

kojoj je posredno sudjelovao i zetski knez Balia III., sadavajudi MIetcima oko Skadra i

Drivasia gotemih jada. Potonji su pcradi toga na Ballu tako planuli, da su mu giavu

ucijenili sa 2000 dukata, a poslije i sa 8000. U gradu Sp'jetu pretegla je opet kraljevska

stranka, te je gradskim knezom proglasila Ivaoiia Nelipida. najodludoijega protivnika

mletadkoga vladanja. Ivanift Neliptd stoji odsad na delu spljetskoj obdiai kroi viie mje-

9« SieiiMUND KRAUUJK SAM.

seci (oiujalc, travanj, svibanj). TrogirsW napokon iitelji razasult se na svojim hitrim bar-

kama po ditafom jadranskom moru, te stall hvatati i robiti mletaCke i straoe trgovaike

brodove. Najsmioniji moroari trogirski taletavali se sve do napuljskoga primorja, pak

silne Stete oanostli mletaCkim ladjama i barkama u onim krajevima. Dne 19. travnja

odluiili su Mletci oboruiati zasebne dvije galijice, samo da bi mogli odoljeti tim trogirskim

junacima. MedfuHm je i kralj Sigismund, vrativSi se napokon u Ugarsku, stao izdavati

slobodne liMove za gusarenje po jadranskom moru, samo da &to vi§e naudt trgovint mle-

ta£koj. Ve6 24. travnja 1419. javlja iz ViSegrada dalmatinskim gradovima, kako se je

uvjerio o jeStini, spremnosti i mudrosti vjernoga i obzirnoga dvorjanika svoga I v a n a

Venturina Zadranina (familiaris nostrae maiestatis specialiter confisi), pak mu izdao

pitmo, kojim ga je ovlastio, da za £itavog rata s MIetcima smije njihove i njihovih pri-

vrienika brodove loviti, plijeniti, te ugrabljeni plijen u dalmatinske gradove i tvrdinje

dooaiati. Kralj zapovijeda svima knezovima, rektorima i kastelanima, da reienoga Ivana

Venturina i njegove galije, kao i sve, §to zarobi, primaju u povjerene im gradove i tvr-

dinje, te da ga svagda pomazu, gdje se samo prilika nadade. Namah zatim, 5. svibnja,

izdaje kralj sliteo slobodno pismo za Trogiranina Jakova Hlapiida (Testu). Kralj

pt^, da je po savjetu svojih baruna i prelata, a na zator Mletaka i njihovih pristalica

izabrao pomenutoga Jakova za kapetana svoje galijice (in capitaneum galeotae nostrae),

te mu zapovjedio, da za ditavoga rata lovi i robi brodove, koji su izvjesili zastavu

tv. Marka, pak da ih onda zajedno s plijenom i suinjevima vodi u primorske gradove,

naroîto u Trogir, Spljet i Dubrovnik. Kapetan Jakov Slobodan je od pladanja svih dada

pa£e i tridesetine. Svi nadelnici gradova i kastelani tvrdinja moraju kapetana Jakova i

njegove Ijude pri svemu pomagati Ovim Hstovima proglasio je Sigismund slobodno gu-

sarenje po jadranskom moru, te su sada svi, koji su imali takove listove, nemilo lovili i

robili trgovadke brodove. Jo& u svibnju tu2i se mletadki knez u Zadru svojoj obdini, >da

su dva sina Ivana Venturina opremili dvije barke u Trogiru, te poSli u lov na podanike

njegove; redeni pak Ivan Venturini pripremio je gradju za novu galijicu<. Vijede mle-

tadko odredjuje na to 26. svibnja 1419., neka zadarski knez zaplijeni sav pokretni i ne-

pokretni imetak Ivana Venturina i njegovih sinova u Zadru i kotaru njegovu, neka sve

prodade i novce sahrani u komori zadarskoj, da se njima nadoknade Stete, koje nanesu

mleta£kim podanicima.

Usred iestoke borbe po moru i kopnu pojavi se najednom u Dalmaciji kuga, te

ttade Ijuto barati po svima gradovima. Cini se, da je najviSe bjesnila u Sibeniku, gdje

je pomrla i oboljela vedina strijelaca i pjeâka, tako da je mietadka obdina morala onamo

poslati 29. svibnja novih pladenika. U Trogiru nije po svoj prilici tako harala, no zato

kud i kamo jade u Spljetu. Sve pored kuge nastavio se je mali rat. Najie^de se borilo

oko Trogira. Joi 18. travnja bijaSe trogirsko vijede odiudilo, da se razori tvrdjica

sv. Petra kod Podmorja (de Podemorio), jamadno za to, da se u njoj ne ugnijezde ne-

4>Hjateljt. Dne 15. lipnja odredjuje vijede, da se ito pomnije straii u gradu, a 5. rujna

nalaie se kapetana, da metne straiu u kulu kod mosta, ito no vodi na otok (!îovo.

Mletci odredjuju 15. srpnja opet dva tomja i 500 pje^ka za podsadu Trogira, a u ko-

lovozu ugovaraju sa spljetskim PfOgnanicima, koji im nude sluibu i pomod svoju. Pro*

gnanici traie najphje ne.^to vojske, da bi mogli osvojiti neku kulu u Spljetu ili pak

unidi u sam grad; nadalje mole galijlcu, da s mora udaraju na Spljet; suviie traie do-

hodke otoka Suleta, da bi se mogli prehraniti za vrijeme rata; napokon mole, neka im

mletadka obdina xa sludaj. ako dobije Spljet, zajamdi, da de njih i njihove potomke vra>

titi u prvatoje itanje, te im dati sva imanja, koja im bijahu neprijatelji njihovi ugrabili.

Mletci obrckcê im sve, tto su molili, samo zahtijevahu od njih sinove njihove za taoce,

toboie da osiguraja svoje podanike od iteta, koje bi im nanijeti mogli, ali jamadno samoza to, da se ne bi predomislili. U isti mah ugovarao je i vrhovni kapetan mietadkoga

DRUOI RAT s mlktcima; oubitar tbooira, spubta 1 juSnth OTOKA. 93

brodoTija s bosanskim kraljem Stjepanom Ostojidem, koji bijaSe k njemu pred Trogir

poslao svoga poslanika^ nekoga vojvodu, da ugovori savec s mletadkom obînom, te

izmoli u niih nekoliko galija za svoje podhvate. Mletadki je kapetan 29. kolovoza oba-

vijestio svoju ob<finu o dogovorima, koja je 9. rujna prihvatila neke ponude bosanske

AH je sato traiila od bosanskoga kralja, >da mora na syaki poziv njezia o svom troiku

podidi i diiati odredjeni broj (eta na bojnom polju dotle, »dok na§e gospodstvo dobije

Trogir i Spljet (quousque domiDatio nostra habuerit Tragurium et Spalatum)<. Jo5 bi

obdioi vrlo drago bilo, kad bi kralj bosanski poslao na Bal§u, njezina neprijatelja, toliko

STOje vojske, da bi mogia obraniti njezin posjed u Albaniji i oteti Bal&i ona mjesta, koja

je doslije osvojio.

U jeseni 1419. (inilo se, da 6e MIetci ostatkom Dalmacije obladati. Na odludnije

ratovanje bodrili su ih i dosadanji uspjesi u Furlanskoj i Istri. Sigismund bijaSe naime

posve zaboravio na svoje posade u tim oblastima^ kao i na tamoSnjega patrijarku Lju-

devita Tecka. Mletadke su vojske s toga redom osvajale gradove i mjesta tako u Fur-

lanskoj kao i u Istri, te ugarske posade gotovo posve iztisnule iz tih pokrajina. Patrt-

jarka Ljudevit Teck morao u skrajnjoj nuzdi svojoj pohitati u Ugarsku, pak zatraiiti

pomod u kralja.

Molbe patrijarkove i nepovoljne vijesti iz Dalmacije skloniSe kralja Sigismunda na

izda^nije mjere. Kako se je medjutim baS u taj das spremao sam na rat s Turcima, po-

vjerio je ratovanje s Mletcima objema banima hrvatskoga kraljevstva. U Slavoniji banovao

je ove godine iza Davida Lackovida de Zantho neki Oionizije deMarczali,a u Hrvatskoj i Dalmaciji zamijenio Ivana Albena od Medvedgrada vranski prior i do-

sadanji vjemi pratilac kraljev Albert od Velikoga Miholjca i Ungvara(de Ungh). Hrvatski ban pohitat de u Dalmaciju u pomoc Trogiru, a slavonski ban Dio-

nizije podi de s vojskom u Furlansku. Dne 1. listopada javlja Sigismund iz Velikog

Varadina gradskomu vijedu u Belluou, da §alje slavooskoga bana Dionizija Marczala

s vojskom na Mletdane ; u drugom pismu od istoga dana poruduje patrijarki akvilej-

skomu Ljudevitu Tecku, kako de ban Dionizije naskoro s jakom vojskom udariti na

ncvjerni grad C a b d a d (Cividale), da ga kazni, ho se je iznevjerio i Mletcima predaa

JoS 2. listopada boravi ban Dionizije u Zagrebu, a poslije podje u Furlansku, gdje muse pridruziSe goridki grof Henrik i drugi velika§i. Dne 25. studenoga stade podsjedati

Cavdad, koji je branio markiz Taddeo d' Este. Taj hrabri vojvoda provali jednom zgodomi razbi bana Dionizija, koji se je tako prepao, da se je s mjesta povratio u svoju bano-

vinu. S njegovim odlazkom stadoie mletadke vojvode redom osvajati Sigismundove i

patrijarkove gradove u Furlanskoj i Istri. Vidam (Udine) predade se Mletcima 6. lipnja 1420.,

pak tako obladaie ditavom Furlanskom. U Istri vodio je mletadku vojsku Filip Arcelli;

njemu i njegovim podvojvodama predadoSe se redom istarski gradovi: Labin 3. srpnja,

a fjiiie (Muggia) 8. srpnja 1420. Jedino posredovanjem pape ostaviie Mletiâni patrijarki

Ljudevitu Tecku Akvileju, S. Daniele i S. Vito, te mu takodjer doznadile godi&nji dohodak.

U Dalmaciji zapodeo je ratovati hrvatsko-dalmatinski ban Albert de Ungh joi u

rujnu 1419. Upravitelji zadarski traiili su u Mletcima brzu pomod, kad su duli, »da su

oeke dete saile na itetu naith mjesta<. MIetci 14. rujna ialju novib 100 pjeiaka la

obranu Sibenika i ostalih mjesta na kopnu. Ban je medjutim podigao i Vlahe po

Hrvatskoj, tmjestio ih u barke, te ih poslao, da robe manje otoke mletadke. Prvih dana

listopada Salju Trogirani svoje poslanike k banu Albertu, a 1. studenoga biraju tri ka-

petana za rat U to doba osobito se iztide Trogiranin Mihajlo Vitturi, koji sprema ditavo

brodovlje na zator MIetdana. Dok je mletadka vojska s kopna i s mora podsjedala Trogir,

dotle je Mihajlo ili Mikac Vitturi sa hrabrim svojim drugovima opremio jednu galiju,

jednu galijicu i viSe barka, pak izmedju dalmatinske i oapuljske obale robio i progonio

mletadke podanike. Njegovo haradenje dodija napokon Mletcima, pak stadole posve

94 SlOISMUND KRAUUJR SAM.

otbiljno snovati, da jednom dokon6:;ju rat u Daltnaciji. Na koncu veljadie 1420. odre-

djuje nove £ete i bojne torojeve, a uz to rade svima silama, da mitom i obedanjima

predobe, ito ne mogu silom.

I taista, mietadki novae i obe<5anja skriiie i taj put odpor preostale Dalmacije.

Prognani Spljedani, na 6elu im nadpop Boiidar (Deodat) Siojanovic, pregnuê svima silama,

da prisile svoj rodni grad na predaju. Cini se, da su splietski prognanici obilazili i oko

iiteija otoka Brada, Hvara i Koriule, da ih predobe za Mletdane i odvrate od njihova

kneza Vladislava Jakîda, kraijeva pouzdanika. U to se zgodi '}oi i to, da se je grad

Kotor 15. oiujka sam predao u zaStitu mletaiku, pak se je dinilo, da de sada MIetci

Zajedno s Kotorom i njeguvim saveznicima lakSe svladati zetskoga kneza BalSu. No pre-

daja Kotora jamadno je djelovala i na iitelje otoka Brada Hvara i Kordulu, te su on!

joi u oiujku 1420. poslali u MIetke svoga poslanika — nekoga popa — s izjavom, da

su voljni pokoriti se mletadkoj republic!.

Predaja Kotora, poslanstvo s otok&, bodrenje spljetikih prognanika: sve to skloni

duida Tomu Moceniga i vijece na osudnu akciju. ImcnovaSe Petra Lauredanavrhovnim kapetanom ditavoga brodovlja svoga na jadranskom moru, pridruziSe mu do-

voljno pjeSadije, tc mu povjeriSe, da zavrSi rat. Podjedno mu 30. ozujka 1420. dadoSe

obseian naputak, &ta i kako Ha radi. Zanimljivi taj naputak odaje i bojnu osnovu mle-

tadku. Petar Lauredano neka u ime Kristovo podje iz MIetaka s brodovljem najprije u

Cref i Osor, odanle na Rab i Pag, i onda u Zadar. U svakom mjestu neka pozove

kneza, da 5to prije skupi brodove i dete, odredjene za boj, i da ih poSIje u Sibenik, koje

je glavno zbiraliSte za ditavu mornaricu (ad partes Sibenici, in quo volumus exercitum

nostrum maritimum debere se congregare). PoSto je u Zadru uzeo sobom jo5 dva tri

vjerna dovjeka, koji poznaju dobro prilike Dalmacije, a narcdito trogirske i spljetske,

neka odplovi u Sibenik, pak neka ondje okupi ditavo dalmatinsko brodovlje, da bude

vazda spremno na njegov zapovijed odjedriii, kamo bude trebalo. Iz Sibenika podi de sa

svima galijama mletadkim prema Trogiru; tu de ostaviti jedan dio galija i galiiica, da

paz* na Trogir, i da prijede Trogiranima nanoîti stete onim dalmatinskim brodovima i

detama, koje se sabiru u Sibeniku; s osiatkom pak svojega brodovlja odjedrit de k juinim

otocima Korduli, Hvaru i Bradu, kao i k manjim otocima onoga kraja, pak de ih primiti

a vlast i zaititu mletadku, kako bijahu sami ponudili po svojim poslanicima. Petar Lau*

redano obedat de iiteljima onih otoka u ime svoje obdine, da de pladati samo one dade,

koje su dosad davali kralju ugarskomu, nadalje, da si slobodno po volji mogu birati

knezove svoje, naravno iz zemalja i mjesta mleiadkih. I na otocima pobrat de brodove i

dete, kako je ved ustanovljeno, a takodjer uzet de s njih vina i iiveia za vojsku. PoSto

je tako podigao na noge ditavu Dalmaciju, onda tekar neka podje na Trogir sa svim

brodovljem i vojskom. U to ime imade sa sobom 800 novih deta pjeSaka, koje vodi

Quarantaotto; osim toga neka uzme i sve konjanike, ito no se dese u Zadru. Neka na-

dalje iznese na kopno obje bastite, koje sobom vozi; jednu neka namjesti na otoku

Ciuvu, a drugu na kopnu. Kad sve ovako pripravi i udesi, neka muievno na svaki mo-

god nadin nastoji (viriliter per omnes vias et modos possibiles), da ^to prije ohlada

Trogirom. Iza njcga neka jednakim nadinom ito brie pokori Spljet. Poito se znade, da

se oba grada silno boje haradenja i pustoienja, neka im zaprijeti i tim kad se ne bi

htjeli pokontt. Ako bi se pak htjeli dobre volje skloniti pod mletadku vlast, neka ih

prime uz one pogodbc i avjete, pod kojima se je predao grad Sibenik. Spljedanima

moie pade, ako bude putrebito, obedati i to* da mletadka obdina ne de u njihovu gradu

podizati tvrdje, niti de dozvoUti, da se u grad povrate prognanici.

Kapetao Peiar Iâredanci radio je jamadno po primljenom naputku. Svakako joi

u travnja 1420 pokorili su mu se otoci Brad, Hvar i Kordula sa susjednim manjim oto-

cima, jer je poslije neki bosanski vojvoda Pavao mjio mieudku obdinu, da mu usiupi

DRUOl RAT S MLETCIMA; QUBITAK TROOIRA, SPUKTA. I JUiNIH OTOKA. 95

grad Vis (castrum Lisse) i otok Hvar (illas insulas Liesne). AH mu obdina 14. syiboja

odgovori: >Re£ena mjesta i otoci bill su u rukama i vlasti naîh neprijatelja, te su Tro-

girani i drugi duSmani naSega vladanja onamo se zaklanjali . . .; ali mi smo te otoke

stckli u pravednom ratu (de bona guerra) i oteli ih rukama neprijateija naSih, te smoobedali iiteljima redenih otoka i mjesta, da demo ih saduvati i driati pod upravom i

zaititom naêga gospodstva. A to hodemo provesti i diDiti<.

Obladav&i otocima osvanuo Petar Lauredano pred Trogirom. 2itelji toga grada, na

delu tm Mihajlo Vitturi i biskup §imun de Dominis pripravili su se na junadku obranu.

Joi 20. oiujka bijaSe trogirsko vijede odredilo, da nitko ne smije ulaziti u luku ni izla-

ziti iz nje od pozdravljenja u veder do pozdravljenja u jutro. Jo§ bi cdredjeno, da jedan

kapetan spava u kuli na otoku, a drugi u novom gradu. Napokon bi sav dohodak od

solana sv. Barbare odredjen za utvrdu kaStela (pro fortificatione burghi).

Nemamo vijesti, ita se je sve zgadjalo u Trogiru i oko njega mjeseca svibnja i

Hpnja 1420. Ne znamo, koliko je obrani grada doprinesao hrvatski ban Albert de Ungb,

a koliko cetinski knez IvaniS Nelipid. Nema medjutim sumnje, da je bilo iestokih borba

oko grada kroz ona dva mjeseca. Doznajemo samo, da su napokon Trogirani, izmoreni

do kraja kugom, gladom, i ne mogudi vi§e odoljeti bombardama mietadkim, zatraiili

primirje od mletadkoga kapetana. On im ga dozvoli samo za

jedan dan. Bilo je to 21. lipnja. Nodju umade iz grada Mihajlo

ili Mikac Vitturi sa svojim privrzenicima, a valjda s njima i

biskup Simun. Sutradan dodjo§e pred kapetana poslanici grada

Trogira, te mu se baciSe pred noge i zamoli§e ga za milost. Nato udje Petar Lauredano 22. lipnja u grad, te izvjesi na trgu

i na svima kulama zastavu sv. Marka. Prvo mu je bilo, da je

udario progonom Mihajla Vitturija, te mu zaplijenio sva imanja,

kude i vrtove, Sto je sve vrijedilo 3567 dukata. Malo dana po-

slije (7. srpnja) stigia je jednaka sudbina sve ortake i drugove

njegove, medju kojima je bilo Ijudi iz svih kiajeva hrvatskoga

kraljevstva (seruitorum olim Michatii: Gregorius Vlachus, Bu- ^^divoj Pomerich, Pribilius Dragoslavich, Ivichus Iveferich, Ra-

doslaus de Sibenico, Jurchovich . . . de Spalato, Marcus Grozde FeCat Deodatade Tragurio, Velchasin de Rama, Volchus, Valenta de Poxega, STOJANOVidA,Volchac, Volchasius, Radoslaus Talian, Michael de Ragusio,

,^ ^^ Stiep«n« deGeorgius Marinza, Rade Dospilich). Piou (pod Bororima)

Ved 27. lipnja znalo se u MIetcima za pad Trogira. Obdina pokraj Spljeu

je po vijestima svoga kapetana nasludivala, da de se na.<(koro (i4ao.— 1433.).

predati t Spljet, pak je s toga izdala odredbu, da kapetan s di-

tavim brodovljem namah nakon predaje Spljeta odjedri na jug,

pak da zavrSi rat s Baliom. Jo& mu daje naputak, ita da dini s cetinskim i omiikimkoezom Ivaniiem Nelipidem. Neka gleda sastati se s njime ili nekim od njegovih Ijudi,

pak oeka se potuii na njegovo ponaSanje prema mlctadkuj vojsci. Neka mu spomene,

kako su predji njegovi bill vazda dobri prijatelji mletadkoga vladanja, te kako bl obdina

rado 8 njime utanadila mir ili primirje na &to dulje vrijeme. Ako bi pak htio poslan$tvo.

nadi de obdinu > vazda u oajboljem raspoloienju* prema sebi (semper inveoiet nostrum

dominium optime disposiium).

Medjutim bija&e se pad Trogira tako kosnuo Spljedaoa, da su i oni ttali misliti o

predaji. Ali oni de se prije s kapetanom Petrom L4iuredaoom pogadjati. Postage k njemu

detiri svoja sugradjana za poslanike (Cresolus Mathei de Papalibus, Niculaus Petri de

Comis, Marcus Petri et Nicolaus Jerrecii, nobiles Spalatini), te mu podastrijelr petnaest

todaka za potvrdu. Ako ih prihvati, prizoat de mletadku viast. Medju tima uvjetima bija^

96 SIOISMUMD KRAUTJJB SAM

i taj, da se u Spljetu ne smije graditi nikakva tvrdinja, zatim da se prognaoicima ne

tmije dozvoliti povratak, najmanje pak arcipresbiteru Deodatu (Boiidaru) Stojaoovidu.

Ini uvjett bijahu: da se ot jedan pudanin ne smije uzvisiti medju plemide, da nadbiskup

Dujam bude i od mletad:ke republike priznat za nadbiskupa, da se gradjanima i dalje

ostavi oruije, da se gradjaoi smatraju za gradjane mletaike i t. d. Kapetan po danom

mu naputku prihvati uz neke preinake svih petnaest to£aka, te ih potvrdi prisegom, a

na to pozove posianike, da mu izruie grad. Nakon povratka poslanika sastade se veliko

Tijede u petak 28. lipnja 1420. na zbor. Tu se razpravljalo, §ta da se udini. Uîtade TomaNikolin de Lacaris, te predloii, da se grad predade Petru Lauredanu i obcini mleta^koj.

NjegOT predlog prihvadcn bi od ogromne veclne (40) vijednika (protiv 4), na 5to biSe

Petru Lauredanu otvorena gradska vrata i mletadkoj obdini poloiena zakletva vjernosti.

S pismom njegovim podjoSe na to spljetski poslanici u MIetke, gdje im 9. srpnja po-

sebnom izprayom zajamiiSe ugovorene pogodbe.

Ovako je mleta£ka ob<5ina godine 1420. ugrabila Sigismundu ne samo ostatak Istre

i Furlanske, nego i ostatak Dalmacije, naime Trogir, Spijet i juine otoke. Rat se je svrSio

bez ikakva mira ili primirja. Hrvatskomu kraijevstvu ostadoSe od îtavoga primorja jadran-

skoga jedino Senj i otok Krk na sjeveru, kojima je vladao knez Nikola Frankapan, a

grad Omii s Krajinom i Poljicama na jugu, gdje je opet vladao knez IvaniS Nelipid.

Uz njih ostala je vjema kralju Sigismundu obdina grada Dubrovnika, koja je odsad ne-

prestano strepila za svoju samostalnost, kadgod bi 6ula, da se u Mletcima oruia jaê i

brojnije brodovlje.

(Rat 8 Turcima, 1419.). Provale turske god. 1414. i 1415. u Bosnu, Hrvatsku

i Ugarsku bijahu samo prve predtede potonjim nevoljama u tim kraljevstvima.

Najljude bijaSe postradala Bosna, gdje je nakon provale turske i Hrvojeve smrti

planula iestoka borba izmedju velikoga vojvode Sandalja Hranida i kneza Pavla Radino-

vi^ svojaka kralja Ostoje i vlastelina u jugoiztoinoj Bosni i jednom dijelu zupe Kona-

vala. U toj borbi pogibe knez Pavao Radinovi<5 23. kolovoza 1415. kao irtva neke urote.

Dubrova£ki poslanik na bosanskom dvoru u Sutisci, Ivan Gundulic, opisuje potanko, kako

je knez Pavao nastradao. >Jutros rano<, — javlja isti dan dubrovadkomu vijedu, — otisao

je kralj Ostoja sa svojim sinom i po&ao ja$e<5i u ravnicu. S njima je bio knez Pavao

Radinovic i njegov sin Petar, vojvoda Sandalj i vojvoda Vukmir, zatim zupan Dragi§a,

knez Vuk Hrani<^ i vojvoda Pavao KleSid. Ja ostadoh kod kude, da napiSem neke listove;

kad al dodje k meni sluga kneza Pavla (Radinovida), ustadoh i skodiv na konja podjoh

za Djima i stigoh ih negdje okolo Sutiske. Kad sam ja§io s voJTodom Sandaljem, porudi

on vojvodi Vukmiru (Zlatonosovidu); >(jledajte da k meni dodjete, ili du ja dodi k vama«.

Namah dodje spomenuti Vukmir, te je s njim govorio dugo vremena. Kad bijasmo blizu

mjesta, koje se zove Parena Poljaoa, vojvoda Sandalj izvude sablju, a za njim udine isto

•i Djegovi Ijudi. Namah na to dade kralj Ostoja svezati kneza Petra Pavlovida (sina

Pavla Radinovida) i odvesti ga u Bobovac; vojvoda Vukmir pak povude natrag kneza

Pavla Radinovida, moledi ga isti par, da ne bude krvi medju njima. Meni se je sve

dinilo, da je to djetinja igrarija, jer ne bijaiie medju njima nijednoga udarca. Kad je

na to knez Pavao Radinovid bjeiao, mi&ljah da de ga svezati. No u to dodje knez Vuk, a

neki od Sandaljevib Ijudi odrubi mu glavu; drugi opet (odrubi glavu) knezu Pavlu Radi-

novidu. Vlatko Tumarlid patarenac pobjegao je o moj stao, to jest k fratrima, da se

spase, a zatim je poiao k deti Pavlovoj u Vrhbosnu. Kneza Petra Pavlovida vuku i

prate a Bobovac, kako vam rekoh. Mislim, kako sam od nckih duo, da de ga oslijepiti.

Kad se je sve smirito, Ijudi podjo&e kudi. U sve poginuie detiri osobe. Od ostalih je

vojvoda Vukmir malo ranjen; Brailo Tezalovid suianj je Vuka Hranida, a Pribisav Muriid

suiaoj je drugih. PoSto je opet bio mir, odjaSih k vojvodi Sandalju, a on mi rede: »Jesl

li mislio, da del ovo vidjeti? Eto po milosti boijoj ja dinim i vriim pravicu, kako i vi

RAT S TURCIMA, 1419. 97

gospoda dubrova£ka finite; jer tko izdaje Dubrovnik, gubi glavu. Tako i ja iinitn

s drugim vjernim BoSnjacima*. Mnogo joS toga govoredi proti otcu (kralju) i siDu, prott

velidanstvu kraija ugarskoga i proti bosanskoj vladi zavrSi Sandaij: >Ivane, ja sam brat

i pravi prijatelj gospode dubrovafike, preporuCite me njima*.

Smrt kneza Pavla Radinovida bijaSe lozinka tuinomu gradjanskomu ratu u Bosni.

Sinovi nesredooga Pavla, po imenu Petar Pavlovi<5, koji se bija§e brzo oslobodio tamnice,

i brat mu Radoslav nijesu se sada kratili sloiiti se i s Turcima proti kralju Ostojii San-

dalju Hranicu. Vec u prosincu bjesnila je turska sila u juznim destima driave bosanske,

te je bosaoski knez Miliia molio Dubrovdane, da bi mu dozvolili pobjedt pred Turcima

u njihove tvrdje ili u sam grad. Slijedede godine 1416 harala je turska vojska u Humutako, da je vec dopria sve do dubrovadke medje, te je dubrovadko vijede zakljudilo

21. oiujka poslati sa svojih otoka brodove prema kopnu, da bi se spasao podloini munarod, bjeieci od Turaka. Pade iupani kneza Petra Pavlovida, po imenu Gjuragj i Stjepan

Miioradovidi, doprijeê s turskim detama sve do dubrovadkngi primorja, te su Dubrovdani

23. ozujka zaklinjali kneza Petra, neka zapovjedi svojim zupanima, >da nam u naSem ni-

koje kvare ne udine i se onudej ne tiraju« Pavlovici su s pomodu Turaka najviSe udarali

na zemlje Sandalja Hranida radi smrti svoga otca Pavla, ali su bjesnili i protiv kraija

Ostoje, osobito oJkad je odvrgao svoju prvu zeou Kujevu, njihovu rodjaku, te se oienio

Hrvojevom udovom Jelenom. Dne 12. listopada 1416. pi§u Dubrovdani kraljici Barbari u

Ugarsku, >da je Bosna posve razasuta, i da vlastela njezina rade na medjusobnu propast

svoju* (Bosnam destructam esse penitus, et barones ipsos intra se exterminium maximumpreparare). Istoga dana javljaju opet kralju Sigismundu: >Medju barunima Bosne planulo

je veliko i smrtnu neprijateljstvo poradi smrti pokojnoga kneza Pavla (Radinovida). S toga

je Kriîja Turdin (sultan Muhamed I.) poslao dva svoja poslanika k redenim barunima^

da ih medjusobno izmire. U to ime ureden bi stanak svih tih baruoa, koji ipak nije

imao koristi, jer baruni jedan drugomu ne vjeruju. Govori se, da je na pomenutom

stanku bilo utanadeno, da se kralj Ostoja i knez Dragila zarobe i sveiu. Kad su to kralj

Ostoja i knez Dragila doznali, pobjegoSe slijedede nodi sa stanka, i poradi toga je kra-

IjevstTo bosansko u najvedoj smutnji i razsulu. Kralj pak Ostoja uzeo je za suprugu

Jelenicu, udovu Hrvojevu, razstavSi se s prvom suprugom svojom«. Dva mjeseca poslije,

25. prosinca 1416, javljaju dodu§e Dubrovdani Sigismundu, da >za sada (ad presens)

nema nikakve (turske) vojske ni u Bosni ni u Ra^koj<, jer je turski car morao podi u

Soluo protiv brata svoga; ali smutnje u Bosni potraja&e i dalje. Stjepan Ostoja vratio

se poslije s pomodu nekih humskth knezova opet na prijestolje, te ga nalazimo

23. oiujka 1418. u zaseoku Bi&du izpod grada Blagaja u Humskoj zemlji, gdje uredjuje

poslove svoje kraljevine i obnavlja stare sno&aje prema Dubrovniku. U to se izmirio

i 8 knezom Petrom Pavlovidcm, te je Taljda s njim zajedno udarao na Sandalja. No iza

toga nestaje traga kralju Ostoji i njegovoj supruzi Jeleni, a na prijestolje njegovo popeo

se je sin njegov Stjepan Ostojid (1419.— 1421.). Ved prvih mjeseci 1419. nalazimo Stje-

paoa Ostojida u Bobovcu, a poslije u Zvedaju i u Suttskoj; uza nj je majka Kujeva i €•

dioa bosanske vlastele, kao vojvoda Petar Pavlovid, vojvoda Petar Dinjidid, vojvoda Ivko

SemkoT.c i vojvoda Pavao Jurjevid, pade i Hrvojev sioovac Juraj Vojsalid, vojvoda doljnih

krajeva. Samo Sandalja Hranida nema kod njcga, edit znak, da ga nije prizoavao. No

zato se je Sandaij Hranid 24. Ilpnja 1419. na Stipanju polju pred gradom Sokolom

hvastao poveljama, 4to ih bijaSe dobio*»od kraljev ugrscih i car lurscih*, a slijedede

godine 1420. odito je priznavao, da drli svoje zemlje >miloidu i darom boijim i v e I i-

koga cara sultana Mehomet-bega, zapisano i tirrdjeno i vojevodomI sa k o m«.

Svi ovi podatci odIto dokazuju, da je sultan Muhamed poslije 1415. smatrao bo-

sanske kralje i velikaSe za svoje kletvenike i podanike, i da je pravi gospodar Boine

Hrv. po»j. n. II ^

^ SIOISVUND KRALJUJB SAM.

bio ojegov vojvoda Isak, premda se ne moie dnigim spomenicima utvrditi kazivanje

ugarekoga Ijetopisca Ivaaa Turdanskoga, da je turski car re£enoga vojvodu Isaka (rex

Ikach) imeoovao za kraija bosanskoga, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu (Werchboza*

nyam), gdje bt sahranjen sasjedent Pavao Radinovi<5. Vojvodi Isaku bilo ie lako iz Bosne

i poslije 1415. provaljivait tako u Hrratsku, kao u Slavoniju i Ugarsku. Ved bi spome-

nuto, da je Sigismundov vojvoda Pipo de Ozora u jeseoi 1416 ratovao u Bosni, a tako

isto znademo, kako je Sigismund u rujnu te godine traiio od Hvarana graditelje bro-

doTa, da osnuje tnornaricu na rijeci Dunavu i njezinim pritocima, s koiom de onda Pipo

Irovaljivatt u Bosnu i turske zemlje. U pismu pade na Dubrovdaoe od 22. rujna 1416.

javlja kralj Sigismund iz dalekoga Calaisa, kako je odludio s pomodu katolidke crkve

i svih krftdaoskih vladara podidi na Turke >tako jaku i modnu vojska< (tarn validum

potentemque exercitum), da de modi do kraja iztrijebiti (ad finalem exterminacionera)

redene duimane Kristova imena.

VrativSi se Sigismund u yeljadi 1419. u Ugarsku, bila mu je poglavita briga pored

svih brojoih drugih, da zaratuje na Turke, koji su pro^lih godina bili vi§e puta provalili

u njegove rcmlje.* Priprave njegove bile su obseine. Nema sumnje, da ga je pri torn

revno pomagao i srbski despot Stjepan Lazarevid, koji se bijaSe joS 1416. sporazumio

8 bizantskim carem na zator sultana Muhameda. Samo tako moze se razumjeti, kad

papa Martin V. 22. svibnja 1419. potvrdjuje nekoga Gregorija (de Here) za katolidkog

biskupa u Beogradu (Nandoralbensi), poSto je biskupija nakon smrti biskupa Mihajla

neko vrijeme stajala izprainjena (aliquamdiu vacauerat).

U srpnju 1419. zbirala se vojska na sve strane. Ban slavonski Dionizije Marczali

odgadja 2. srpnja u Krizevcima sve sudske razprave >poradi ustanka kraljevstva< (propter

motum regoi), a kralj razglaSuje 25. kolov( za iz Pozuna, da de >$to prije< (in proximo)

povesti vojsku na Turke. Medjutim stiie Sigismundu vijest, da mu je 16. kolovoza umr'o

brat Vedcslav, kralj deSki, i da je sada prijestolje deSko izpraznjeno. Jamadno bi on sada

bio volio pohitati u CeSku, da oblada kraljevstvom, te su ga valjda jedino ugarski veli-

kaii prinudili, da odgodi svoj put u Ce§ku, pak da jednom zaista povede toliko obeda-

vanu vojnu. K tomu stigoSe mu nepovoljnc vijesti iz Furlanske, te je morao slavonskoga

bana Dionizija Marczala s jednim dijelom sabrane vojskc poslati na zapad. Tako je

Sigismund, misledi svedjer na Ce^KU, s oslabljenom vojskom gotovo zlovoljno zapodeo

toliko soovanu vojnu.

Od 24. rujna do 1. listopada boravi Sigismund u Velikom Varadinu, a poslije se

tpuita prema doljnomu Podunavlju, gdje mu se je uz ine velikaSe pridruiio i erdeljski

vojvoda Nikola Cak. Posljedojih dana (26.—28.) stoji kralj s vojskom kod Dunava na

tromedji ugarsko-srbsko-bugarskoj blizu êljeznih vrata (uf unserm newen hausz in der

Bulgarei bei dem eysern Thor) i kod Or&ove (28. listopada); ali 8. studenoga ved je u^ ^^^

* «

* 9tsri|i i^td umijiu poUnko pri£ati o tim tartkim provaUma god. 1416.-1418. Tako priporiicdajn, da

\t )«daa tattka To^ka gud. 1418. provalila kro< Hrvauka u Kranjika i §t«ier>ka, te prodrla are do Radgoae,koj« j« itala pod>i«d»ti. Toraka j« bilo ao.ooo. Medjatim aloiiic •« aaatrijtke TOJTode Ernest I Albrecht a

brvaukia ka«ioa Nikolom FraDkapaaom, te ratbiie u listopada 1418. Tarke pred Radgooom a krfatrom boja,

gd)a )• pogiaao aaaa tartki foiroda Abnetbeg. Za ta pobjcda kri^naka oe saada ine<ljaUin toTretneoi isvori, aago

ia prri apooiiaje koralkf pov)ettat£ar Ifier. Mrgiter (f 1616) n tvojim anatina. Isvjettno je tamo, da je kaet

Nikola Kraakapaa 24. lipoja 1418 staaaUo a aadvojvodoai Erqeatom tavex aa pet godiaa proiiv avakoga, isaaav

Hmiko caratvo, kraaa aganka, vojvode aaatrijake Fridiika i Albrrchta, i napokon grofove Gori£ke. — Ugaraki

l}e<opi»8C Ivaa Tarteatki aaaife opct priiail o provalama tarskoga vojvode Isaka (rex Ikacbt a laniiftka oblast

(TbcnaakOt). koji ^ oad)« a boja. pogiaao, abi)ea od |aa«ka Nikola Pelrovt6i (Nicolaas, filial Petri de Mac*-

dooia). Ta) Nikola Petrotrid oborio ae s aialona Cetom aa tarska Tojska, sbacio kopliem Isaka a koaja^ akotio

saaa aa aadla, stao aa prsa laaka, te aa lario m»t a vrat. Smrt vodfe tako je prestravila taraka vojaka, da )«

pol^la glavott b«< obdra. Malo latim rasbio je Nikola Petrovid craga Toitka oamauiiiaka, koja bijale prdco

Daaava provalOa a Uffarska. Na da ac Medjutim attaaoTiti, koliko j« iatiac a ton priteaja.

KNEZ IVANI§ NRLIPid BOHl SI S MLKTCIMA I BOSSOM; FRANKAPANI I CRU3KI KHBZOVt. 99

Budimu. Da li se je gdje sukobio s turskom vojskom, ne moie se za izvjestno ustano

viti. Neki stariji povjestniiari (prvi je Beccatini u djelu >Istoria di Turchi I. p. 77.) tvrde,

da je bio preiao Duoav, te se izmedju Nikopolja i NiSa namjerio na turskoga velikoga

vezira sa 80.000 Ijudi. Zametnuo se boj 4. listopada, te je Sigismund tako razbio velikoga

vezira, da je obladao velikim dijelom Bugarske. Suvremeni izvori medjutim ne spominju

te toboinje pobjede ni s jednom rijedju. Poljski Ijetopisac Dtugoss pripovijeda ovako:

• Sigismund, kralj rimski i ugarski, bijaSe onoga Ijeta (1419.) sabrao uglednu vojsku odraznih naroda na obranu svoje driave, te poduzeo vojnu na Turke. Kad je sa svojim

6etama »konjanicima i pjeSacima, doSao do srbskoga Beograda (Albam regalem Rasciae),

stigla je njemu na susret ogromna turska vojska. No F>o$to je Dunav razstavljao objc

vojske, ne dodje do sukoba. Sigismund je kroz vi§e sedmica vrijeme tratio na obali

Dunava, videdi da se njegova vojska ne moze ni po broju ni po snazi mjeriti s turskom.

Nije se ni usudio bez otite pogibije prevesti svoju vojsku preko Dunava, buduci da su bar-

bari bili posjeli obalu svud naokolo. I tako ne naudiv§t ni malo neprijateljima, ni ne

udinivsi djela, spomena vrijedna (nulla offensione hostium facta, neque aliquo opere me-morabili edito) vrati se u Budim . . . Dok ga je dakle gonila zelja, da Turke uni§ti, izgubio

je CeSku, a Ugarske nije obraniot. Da se Sigismund nije ni sukobio s Turcima ovomprigodom, svjedodi i erdeljski vojvoda Nikola Cak u jednoj svojoj izpravi, koju je izdao

8 studenoga 1419. na povratku s vojne pred gradom BraSovom (in descensu nostro

campestri ante civitatem Brasso). Erdeljski naime vojvoda odituje i potvrdjuje, da je ma-gistar Antun Bator sa svojom vojnom druzinom >od poietka u sadanjem vojenom po-

hodu kraljevu za osiguranje medja ovim stranama (pro conseruatione con-

finiorum istarum parciumj boravio, te gospodinu kralju sve do povratka sadanje vojske

vjerne sluzbe vojni^ke dinioc Nema tu spomena o bojevima, a kamo li o pobjedama;

radiio se samo o obrani granice i mozda oko obnove severinske banovine, koje bijaSe

joS 1409. nestalo. Ali severinski bani ne spominju se ni odsad sve do god. 1433., odit

znak, da kralju nije ni to po§lo za rukom.

Sigismundova vojna god. 1419. bila je naprosto vojniCka demonstracija, da se Turci

zastra&e. Mozda je bar nelto doprinesla, da su jo§ na povratku doSli k njemu poslanici

sultana Muhameda, te mu ponudili primirje na pet godina. Sigismund ga je objerudke

prihvatio, ali ne znamo uz koje uvjete.

(Knez IvaniS Nelipic bori se s Mletcima i Bosnom, 1421.— 1424.; knc«zovi Frankapani i Celjski knezovi, 1420.— 1424). Od god. 1419. pak gotovo

do smrti svoje bavio se je Sigismund pretezito £e§kim poslovima, suzbijaiu6 veliki vjerski

i narodni pokret Husovih privrfenika, i radeci, da ga deiki narod prixnade u svoga

kralja. U to ime pokretao je vi§e (sedam) kriiarskih ratova na Ceiku, ali sa slabim ili

nikakvim uspjehom. Za tih ratova pomagao je Sigismunda najodanije au&trijski vojvoda

Aibrecht V, kojega je napokon iza mnoga odgadjanja dne 19 travnja 1422. vjen^âo s«

sTojom jeditom kderju Elizabetom. jo§ prije vjendanja bijaie kralj 28. rujna 1421. ixdao

izpravu, kojom je kder svoju EUzabetu i supruga njezina odredio sa svoje oasljednike u

Ugarskoj i CeHko), ako sam ne bi imao muikih potomaka. Nasuprot se je vojvoda obvesao,

da 6e svoga prvorodjenoga sina predati Sigismuadu na odgoj; ako pak kralja ne bi bilo

na iivotu, dati 6e ga kraljici Barbari. celjskomu grofu Hermanu i palatinu Nikoli

Gorjaoskomu.

Sve uz pomo<5 svoga seta i malo ne £itave sapadne Evrope nije Sigismund mogaosvladati husitskoga pokreta u Ceikoj. Narodito prvih godina odbijao je hrabro sve krt-

iarske vojske slavni teiki vojvoda Ivan iîika is Trocnova. koji je vitetove i konjantke

suzbijao sa svojim pjeiacima. oboruianim pogiavito mlatilima, koja su bila ieljesom oko*

vana. Coravi, a poslije posve slijepi ^lika isjavio je sam godioe 1423, da je pograbio

orulje «ne samo za slobodu istine Boijega sakona, nego joi nie sa sloboda deiJeoga i

too SIOISMUND KRAUUJB SAM

slavenskoga naroda*. Tri kriiarske vojske (1420^ 1421., 1422.) bijaSe 2iika razbio i pro-

tjerao, kadno izmedju samih Husila planu razdor, te se umjereni Husite, kojima biJaSe

na tela grad Prag, posve odvoji&e od Taboridana, koje je vodio Ivan Ziika. Sada se

porodifte krvave borbe medju objema strankama, i tek u rujnu 1424. izmiriSe se opet

Pralani s Taboridanima. Namah zatim 11. listopada 1424. umre Ivan Ziika, nepobijedjen

t slavan, alt siroma^n, jer nije nikad gramzio za blagom.

Kako je Sigismund godina 1420.— 1423. bio posve zaokupljen deikim poslovima,

zanemario je znatno hrvatsko kraljevstvo. U Slavoniji nije nakon Dionizija de Marczali

kroz ditavu godinu 1422. popunio bansku slolicu, nego su zemijom upravljali banovci i

iupani ; tek 1423. imenovao je banom slavonskim svojega tasta, celjskoga kneza Hermana,

koji je i onako sa svojim sinom Fridrikom bio najbogatiji i najugledniji velika§. U zemlji

so medjuiim i dalje bjesntle razmirice i borbe na sve strane. Slobodna obcina na Gradcu

kod Zagreba bila je u zavadi sa zagrebadkim biskupom Ivanom Albenom i niegovim

bratom Rudolfom, gospodarom Medvedgrada; borba je bila tako iestoka, da je biskup

gradsku obdinu 7 rujna 1422 kaznio crkvenim prokletstvom, a kralj Sigismund opet

7. prosinca pozvao bana i banovca, da §tite tu slobodnu kraljevsku obdinu Jo§ je gore

bilo u Hrvatskoj na jugu Gvozda, koju je kralj gotovo posve zanemario, odkad je Dal-

macija previa u vlast mletadku. Spominje se doduSe u suvremenim poveljama kao ban

Dalmacije i Hrvatske tadanji vranski prior Albert de Ungh sve do 1426, ali o njegovu

djelovanju nema ni traga. Cini se, da se ban Albert poslije 1420. nije vi$e ni svradao u

HnratsktL Stolica njegove priorije, Vrana, bila je od 1409. u mletadkoj vlasti; god. 1420.

traiio je doduSe veliki meStar reda Ivanovaca od mleta^ke obcine, da povrati Vranu

DJegoTU redu, ali mu je obcina 5. oiujka odgovorila, da toga udiniti ne moze, jer je

Vranu od pravoga gospodara za gotov novae kupila. Kako dakle vranski prior Albert

oiie niSta viie driao u Hrvatskoj, nije u nju ni zalazio, ved je boravio budi u Slavoniji,

bodi u Ugarskoj, gdje se je zanimao za posjedovanja svoga reda i roda.

Stit i obrana Hrvatske bile su tako u to vrijeme jedino tri modne knezevske po-

rodice: Frankapani na sjeveru, Kurjakovidi u Krbavi, i Nelipidi na jugu Veiebita Najjadi

*tit pak bio je upravo knez IvaniS Nelipid, koji je od nedavna bio svojak i Frankapanima i

Kurjakovidima: starija mu kdi Katarina bila je po§la za mladoga junaka Ivana ili Ania,

najstarijega sina kneza Nikole Frankapana, a mladja Margareta udala se za Karla Kurja-

kovida, sina krbavskoga kneza i nekadanjega dalmatinsko-hrvatskoga bana Pavla. Go-

dine 1424. odituje knez Ivani§ Nelipid u stolnoj crkvi u Kninu, da je duian svojoj kderi

Katarini, feni Ivana Frankapana, 15.000 forinti, koje je potroSio >za obranu od Turaka,

Mletaka i drugih neprijateija ugarskoga kraljevstva< (a defendersi da Turchi, da Veneti

e da altri nemici del regno di Ungheria). A imao je IvaniS i razloga, da stoji na braniku

hrvatske zemlje, jer je branedi nju ititio i svoju driavinu. Ta on je driao ne samo svoju

djedoTinu Cetinu s gradovima Sinjem, Cadvinom i Travnikom, nego i ditavu Krajinu

• gradom Visedem i Makarskom, zatim iupu Petrovo polje s Petrovcem, iupu Prominu,

dest iupe kninske i napokon iupu Odorjansku sa Zvonigradom uz rijeku Zrmanju. Ali

Dajxnamenitiji bili su njegovi gradovi Omii na ui^du Cetine i Klis na domaku Spljeta,

odakle je opet zapovijedao iupi Poljicama. Izuzev kraljevske gradove Knin i Ostrovicu,

zatim iupu Luku s gradom Bribirom, gdje su iivjcii tuini potomci slavnih nekad Bri-

birtkth knezova od plemena Subid, ditava je preostala Hrvatska od Veiebita gotovo do

Neretre bila u njegovoj neposrednoj vlasti. Nije zato ni dudo, ito se je sam zvao banom,

te su ga tako zvali i drugi, premda se o sluibenim izpravama kraljevske kancelarije drugi

spominju kao bani Dalmacije i Hrratske.

JoA se MIetci nijesu pravo udomili u gradovima i otocima Dalmacije, ito ih bijahu

ugrabili u prvoj polovici godine 1420, ¥ed »c pomami&e za driavinom bana i knesa

Ivaniia. Ved u prosincu 1420. tuic se poslanici grada Spljeta u Mletcima, da knez IvaniJ

KNBZ IVANl^ NBLIP16 BORI 9E S MLETCIMA I BOSNOM; FRANKAPANI 1 CBUSKI KNKZOVI. lot

drii imanja njihove otxîne i nadbiskupije, pak i pojedinih gradjana, da je zauzeo solane,

mlinove, sela i seliSta njihova. Od toga imadu kroz godinu iiete preko 17.000 dukata u

zlatu. K tomu je knez nametnuo spljetskim trgovcima teike dade, te dopu&ta Polji£a-

nima, da prolaze kroz kotar njegova grada Klisa i da rol)e spljetsku okolicu. Tako su

nedavno provalili na spljetsko polje, te odnijeli groidja i iita za 600 dukata, a nedavno

so nodu udarili na neko selo spljetskoga nadbiskupa, izranili mu stanovnike, zapljenili

mnogo blaga, te ga po bijelom danu otjerali u Poljica. Spljedani zaklinju obdinu, da ih

oslobodi >iz ralja zjajudega smaja< (de faucibus yaotis draconis). Mletci dakako da se

Qtjesu ogluiili tomu vapaju. Vec 3. sijednja 1421. pi§u upraviteljima svojim u Zadni,

îbeniku, Trogiru i Spljetu, da budu vazda na oprezu i sporazumni, i da se medjusobno

pomazu »tako proti knezu IvaniSu ce-

tinskomu i Poljidanima, kao i proti

drugim detama, koje bi provaljivale na

Stetu njihovuc. No kao da su Mletci i

sami slutili, da im od toga ne 6e biti

velike koristi, stado§e se ogledati za

saveznicima. SjetiSe se bosaoskoga kralja

Stjepana Tvrtka II., koji se je nedavno

opet uzpeo na prijestolje, onda velikoga

vojvode Sandalja. Stisnut de kneza Iva-

niSa sa tri strane, te si onda razdijeliti

driavinu njegovu. Ved 5. sijednja 1421.

pi§u svomu providuru u Spljetu, Viktoru

Bragadinu, neka nastoji, da se sastane

budi s kraljem bosanskim, budi s nje-

govim poslanicima, i neka poku§a uta-

naditi s njime savez. Obcina je doznala,

kako je kralj Tvrtko dobar prijatelj

njezin, i kako bi htio pomagati njoj

s kopnene strane, kad bi mu ona obe-

dala, da ne de dopustiti, da prolaze

morem oni, koji bi htjeli njemu nauditi.

Ona ga zato poziva, neka radi njezinim

upraviteljima Dalmacije u prilog, da se

obrane od Ivani§a i Poljidana, i da gra-

dovi Omi$ i Klis sa joi dvije tvrdinje

dodju u njezinu vlast; obratno prijedit

de opet ona Turke i druge, koji bi

udarali na bosanskoga kralja.

Medjutim smrt zeiskoga kneuBalfte III. (t 28. travnja 1421.) i borbe

za njegovu baitinu u jednu niku, a ne-

sigumo stanje kralja Tvrtka u drugu

odvrati za das pogibao od kneza Ivanifta. Ali ved godine 1422. obnoviSe Mletci svoje

nattojanje. Dne 8 travnja izdadoie opet zapovijed knezovlma i providurima svojim u Dal-

maciji, da sloino suzbijaju cetinskoga kneza i Poljidane, a u svibnju izabraie Ivana Georgija

za poslanika u Bosnu, te mu 26. svibnja dadoie obseian naputak. Poslanik mletadki imao

je najprije Tvrtku oditovati veliku radost svoje obdine poradi toga, ito mu je sve sredno

poSlo za rukom, te je izabran za kralja (creationem iOAm ad regnum); zatim de mu za-

ieliti dug iivot i srednu vladu, te mu predati darove, koje mu je obdina namijeoiU.

Ivan îSka iz Trocnova.

Po drvoretu XVII stolje^*, na koic« w vidi Tttciks

epreat, ktltOTs w 6ita « Aaibratkoj sbirci (or«l^)

• Btt».

,oa SIOISMUKD KRAUUJB SAM.

Poito je nadalje ob<5ina doznala od spljetskoga nadbiskupa, da kralj ieli tmati katoIi£ku

suprugu, i to iz plemenite porodice Malatesti, nudi se ob<5ioa kralju za posrednika^ da

Ito prije svoju ielju poludi. Uz tu laskavu ponudu bila je Ivanu Georgiju glavna zadada,

da skloni kraija na savez s mleta^kom ob<înom proti koezu IvaniSu Nelipicû. Bilo muje StjepaDU Tvrtku IL prikazati, kako mletaiki posjed u Dalmaciji medjaSi s njegovom

vlasti, a da ipak ne mogu njegovi BoSnjaci sigurDO dolaziti u mietadke gradove, ni mle-

ta^ki podanici u njegovo vladanje, jer ih putem zaustavljaju i robe. Po&to pak to b va

po zapovijedi kneza IvaniSa Nelipida, bilo bi nuidno, da zajedniCkom silom na nj udare

i semlje mu otmu. Mleta£ka obdina, kako nije ieljna tudjih zemalja, nego traii jedino

siguroost svojih mjesta i podanika, uzela bi od Nelipideva posjeda samo gradove Klis,

OmiS i gorske krajeve FolJicA; sve ostalo ostavila bi bosanskomu kraju. Da bi pak Iva-

ni&ft lak&e svladali, spremoa je obdina pomagati kraija bosanskoga svojim Ijudima i po-

danicima sTaki put, kad bude kralj sa svojom mocnom vojskom udarao na cetinskoga kneza.

Kralj Stjepan Tvrtko II. bijaSe ovim predlozima oCito iznenadjen. Zamoli zato po-

slaoika, da ga za odgovor podeka, dok skupi na stanak svoju vlastelu i velmoie, te se

t njima posavjetuje. Poradi toga mogao je mletadki poslanik tek 17. kolovoza iz Viso-

koga obavijestiti svoju vladu o dogovorima s kraljem. Stjepan Tvrtko II. bijaSe u glavnome

prihvatio predloge mletadke obdine. Ova zato 10. rujna dozvoli svomu poslaniku, da slo-

bodno obeda kralju proti Nelipidu ili vojenu pomod iii pak novdanu podporu od 8000 do

10.000 dukata uz pogodbu, da im kralj, svladav kneza, predade njegoye gradove Klis i

Omii, a sve ostalo zajedno sa iupom Poljidkom da za se zadrzi. Ujedno zapovjedi svojim

uprariteljima u 2Udru, îbeniku, Trogiru i Spljetu, da drze pripravne svoje dete, ako bi

ih trebalo u pomod poslati kralju bosanskomu. Kraj tolike pripravnosti mietadke obdine

bilo bi ved taj put doSlo do iudjena saveza, da se u to nije Ivan Nelipid sam na Mletke

obratio. SaznaHt naime, kakova se bura na nj diiê, a narodito da se vojvoda Sandalj

Hranid, valjda kao vodja bosanske vojske, sprema da na nj udari, zamoli zajedno sa

Foljidanima 15. rujna mletadku obdinu, da bi mu dozvolila pobjedi na zemljiSte svojih

podanika u Dalmaciju, kad bi mu doSlo do nevolje. Mletadka obcina bija§e sada u ne-

maloj oepriltci. U Bosni ugovara s kraljem savez proti knezu Nelipidu, a ovdje u Hrvatskoj

nudi jo) se isti knez, da ga prime u svoju zaStitu proti Bosni i velikomu vojvodi bosan-

tkomo Saodalju. Osobito joj bijaie neugodno, §to je njezin poslanik na bosanskom dvoru

iie toga govorio kralju bosanskomu, nego §to je po dobivenom naputku diniti smio, a

narodito ftto je suvide govorio proti obdini dubrovadkoj, nastojedi po svoj prilici Stjepana

Tvrtka IL sklonitt, da i nju pritisou i pokore. No lukavi Mletdani umjeSe se i te nepri-

like tzbaviti. Naputkom od 2. Hstopada 1422. povjeriSe Sibenskomu knezu Nikoii Mari-

petru, neka stane ogovarati s knezom Ivanom Nelipidem, te mu ponudi pomod mletadku

od 100 Ijudi proti Sandalju, ako povrati republici zemlje njezinih podanika. Ako ne bi

knez Neliptd na to pristao, neka utanadi s njim barem primirje na deset godina, a uz to

neka nastoji, da knez republici ustupi grad Klis, i neka mu za nj ponudi do 5000 du-

kata. Ne znajudi, da li de Ivan Nelipid prihvatiti stavljene mu ponude, posla vijede dva

dana satim naputke sTomu poslaniku kod bosanskoga kraija; jedan naputak, kad bi se

u to sklopio mir s knezom Ivaniftem, a drugi, kad bi se dogovori izjalovili.

Medjutim knez Ivan odbi pooudjeno mu primirje i druge predloge MIetdana; a na

to njihov poslanik nastavi ugovarati s bosanskim kraljem, spreman ostaviti Stjepanu

Tvrtku II. sve semlje i gradove Nelipideve, pade i OmiJ, jedino grad Klis neka zapane

mletadku obdinu. Sada nastadofte osobito tijesni snoSaji medju Mletcima i Bosnom. Dne21. prosinca izdade Stjepan Tvrtko II. pod gradom Visokim mletadkoj obdini povelju,

kojom potvrdi njesinim trgovcima sve povlastice, podijeljene njima od prediastnika svogaStjepana Ostoje i otca svoga Stjepana Tvrtka I ; a 6. veljade slijedede godine 1423.

ugovoren bi u Sutitkoj deiuiitivni saves izmedju Bosne i Mletaka proti knezu Nelipidu.

KNI2 1VAN1§ NBLlPid BORI SB S MLBTCIMA I BOSNOM; PRANKAPANI I C8USKI KNBZOVI. 103

Kralj Stjepan Tvrtko obveza se torn prigodom, da 6e radi sigurnosti svojih 2itelja i trgo-

vine njihove s mletaikim podanicima podidi svoiu jaicu vojskii na kneza IvaniSa, i to

najdulje do uzkrsa (23. travnja) dojdude godine 1424. Ako sjedinjenim silama mletadko-

bosanskim uspije brratskoga kneza svladati, dobit 6e mleta£ka ob<îaa grad Klis s ko-

tarom njegovim i sve zemlje, koie su ob<5ini spljetskoj oteli Ivan Nelipic, Poljt£aai i

Omilani; sve ostale pak zemlje i gradovi Nelipicevi (Omi§, (^£vina, Sinj, Travnik, Poljica)

zapasti 6e bosanskoga kralja. Radostna s uspjela saveza imenova mletadka obcina Stje-

pana Tvrtka II. doe 20. travnja 1423. svojtm gradjaninom

Uprkos svim tim pripravama ostade junadki knez Ivani§ Nelipid zdrav i dtav. Kad

se je god. 1424. kralj Stjepan Tvrtko spremao i vojsku skupljao, da na nj udari, morade

se sam boriti za svoj bitak i svoju drzavu. Turci oaime provaIi§e u to u Bosnu, te joj

zaprijeti§e propaSdu. Tvrtku II. bija§e sve svoje sile skupiti, da ih iz svoje zemlje iztjera

i svoju vlast spasi. Zabavljen ratom u vlastitoj zemlji ne mogaSe ni misliti da udari na

Nelipida, te se zato izpridavaSe mletadkoj obdini, §to nije ugovorom ustanovljena roka

mogao odrzati. Mletadko vijece prihvati njegove razloge, te mu 17. lipnja 1424. javi, da

i samo odustaje od svoje oakane, jer mu se ne dini vrijeme zgodno za to poduzede;

no da je zato od srca spremno na svaku sluibu njegovoj preuzviSenosti. Tako je strah

pred Turdinom udinio, da se je kralj Stjepan Tvrtko II za neko vrijeme okanio osnova

svojih proti knezu Nelipicu, te se pate pridruzio ugarsko-hrvatskomu kralju Sigismundu,

s kojim se je godine 1425. izmirio.

Dok je knez Ivani§ Nelipic odolijevao Mletcima, gledao je knez Nikola Frankapan,

da se kako tako s njima pogodi. Bojao se je, da ce sada obdina posegnuti za otokom

ICrkom, koji bijahu djedovi njegovi primili od nje za leno. Ali jo§ vifte ga smetalo, Uoje trgovina grada Senja gotovo propala, odkad je obdina zabranila i zaprijedila svaki

promet izmedju njega i talijanske obale. U veljadi 1421. boravi knezev poslanik u Mlet-

cima i zaklinje obcinu, da ukine zabranu trgovanja. Poslanik je govorio, da je gospodar

njegov bio vazda >dobar sin i sluzbenik* obcine, i da je poradi vjernosti svoje prema

obdini viSe puta bio u pogibli, da izgubi sve svoje, »jer je gospodin kralj mnogo puta

bio odludio uniStiti kneza, sinove njegove i stanje njegovo« (quia dom'nus rex Hungarie

multotiens fuit in termino destruendi dictum dominum comitem, filios et statum suum).

Zabrana, da se niSta ne smije dovoziti u Senj ni izvoziti iz njega, na najvedu je Stetu

knezevu, jer 6itav obstanak zavisi od da<5a, ito ih pobira u Senju. Mletadko vijede odgo-

vori 15. veljade, da je vazda kneza Nikolu drzalo za svoga prijatelja, te ga i sada drii.

Ali ugarski kralj bijaSe zabranio, da nitko iz Ugarske i drugih podloienih mu strana

ne smije trgovati s Mletcima, pak s toga su i oni zatvorili na moru svaki promet

s mjestima, iz kojih bi se moglo Jto god uvesti u Ugarsku; a tu de zabranu i dalje

odriati. Medjutim da bi knez vidio, kako ga obdina voli, dozroljava mu izvmiati Ujes

(drva). ali pod pogodbu, da uz lijes ne vozi nikakve druge robe; ako bi tu pogodbu

prekriio, zaplijenit ce ne samo kriomdarenu robu, nego takodjer lijes i brodove, tc 6c I

ovu polakîcu opozvati. Podjedno mu Mletci poslaie na njegov zahtjev pouzdana (fidum)

posUnika, t kojim 6c modi u nekim tajnim stvarima (mliqua secreta) raxgovanui* Cini af,

da je odsad obdeoje izmedju kneza Nikole i Mletaka postajalo sve povjerljiTije. G6-

dine 1424. pade, mjeseca oiujka, borave opet njegovi poslanici u Mletcima, te mole u

ime kneievo zajam od 20.000 dukata, a sa to de im knes dati u zalog otok Krk i Senj,

ill bar dohodke tih mjesta. Uzajmljeoe novce posudit de knes zajedno sa svoitm pjene-

sima kralju Sigismundu, koji mu je ponudio sa njih baniju hrvatsku sa svima gradovima

(banatum Crovacie). Mletdane je siino obradofata molba kneieva. Oditovaie se najspre*

mniji uzajmiti zamoljene dukate, ali traie sa to od knesa, da im ustupi gradove Kntn,

Ostrovicu i Vrhriku (Vrliku) sa svima prihodima, medjaiima i pripadcima u hrvaukom

Zagorju (citra montaneam). Mletci Ijube kneza otdinski i sabrinuti su za stanje njegovo;

I04 SIOISMUND KRAUUJE SAM.

s toga bi bolje bilo, da budu pomenuti gradovi u njihovoj vlasti, nego u njegoToj, jer

bi Icralj inade mogao njemu neito zapovjediti, §to bi bilo Stetno za njihov posjed u

Dalmacijil Preostali gradovt i ostanak banovine neka budu njemu I

Na takove uvjete nije naravno knez Nikola mogao pristati, jer bi izdao kralja i

domovinu svoju hrvatsku. Njegovi poslaDici izjaviSe u travnju, da gospodar njihov oe

moie MIetcima redenih gradova predati, jer mu to nije slobodno; ali je zato spreman zalo-

iiti toliko zlata i srebra, koliko vrijedi 20.000 dukata. Na to mu MIetci naprosto odbiSe

molbu, jer toboie ne primaju u zalog zlata ni srebra. No da ga ne ozlojede, dozTo-

liAe mu, da smije u SeDJ uvaiati vino, a iz njega voziti stoku, koja se bijaSe vrlo raz*

plodila, odkad je senjska trgovina po moru zapela. Jo§ 9. svibnja boravi u MIetcima

Nikolin poslaoik 2^harija de la Spiga, javljajudi, kako se kralj Sigismund sprema poslati

novih £eta u Dalmaciju i Furlansku; no namah zatim prestaje na neko vrijeme svaki

saobradaj izmedju kneza i mletaike obdine, bududi da su kneza Nikolu zaokupili drugi po-

slovi, koji se ticahu dasti njegova roda.

Najstariji sin celjskoga grofa Hermaoa, od 1423. po drugi put bana Slavonije, po

imenu Fridrik (rodjen oko 1377), bijaie jo§ od godine 1388. zaruden Elizabetom,jedinom kderju kneza Stjepana I Frankapana i supruge njegove Katarine Carrara. Kad

Ml djeca ponarasla, oieniSe se oko godine 1405. Knez Nikola Frankapan morao bi bio

OTom prigodom izplatiti svojoj sestridni (kderi striievoj) miraz od 32.000 dukata; no

kako nije valjda imao tolike svote, ostavi njoj i njezinu suprugu i dalje u za!ogu polo-

vicu otoka Krka, zatim gradove Trsat, Bakar i Bribir u Vinodolu. Tako je mladi celjski

knez driao u Hrvatskoj neka frankapanska imanja, dok je otac Herman ustupio opet

mladomu paru na uiivanje gradove Stenidnjak i Samobor u Slavoniji, a KrSko, Kostanje-

vicu, Novomjesto i Mehovo u Kranjskoj. Fridriku se naskoro rodio sin Ulrik (1406).

Fridrik je redovito stolovao u KrSkom; godine 1412. trebalo mu je novaca, pak je u

mjnu nudio MIetcima u zalog svoju polovicu Krka i gradove Trsat, Bakar i Bribir; ali

mu obdina odbi molbu. U to vrijeme negdje razkrstio se je knez Fridrik i sa suprugom

fvojom Elizabetom. Suvremeni izvori (Windeck, Aeneas Sylvius, celjska kronika) suglasno

pridaju, da se je zagledao u neku Veroniku, za koju celjska kronika kaze, da je bila

lijepa djevica od plemidkoga i viteikoga roda D e s i n i <5 a (eine von Dessnitz, Desnicze,

Dessingen, Gesnicz), dok ju Windeck i Aeneas Sylvius krste naprosto pnljeinicom (sloff-

weib, concubina), koja je umjela grofa tako obmanuti, da je posve odvrgao svoju zako-

nitu suprugu i nju zavolio. Nckih osam godina iivio je grof Fridrik odijeljen od svoje

topnige. Kroz to vrijeme nastojao je otac njegov viie puta zajedno s Frankapanima, daga M tuprugom izmire, no sve uzalud. Tek god. 1422. podje im za rukom, te ih opet

sdroiiie i u grad Krapinu odvedo&e. Tuina Elizabeia, ne slutedi dobro, izjavi tom pri-

godom: »Draga gospodo i prijatelii, ita 6e mi to prijateljstvo (izmirenje)? Znadem, dadete me sutra na6 mrtvu kod moga gospodara*. Gospoda joj odvratiie: >Ne tako, vi ste

ixmireni, pak dete, ako Bog dade, dugo u Ijubari iivjeti*. Medjutim slutnja kneginje se

ispuntla Sutradan nadjoie ju zaista mrtvu u postelji, te se namah nagadjalo, da ju je

umorio tuprug Fridrik. Aeneas Sylrius tvrdi izrijekom, da ju je ubio lovadktm noiem;Windeck opet kale, da je grof Fridrik sutradan poslao dvorkinje u loinicu svoje supruge,rekatrit im: >Podjite k vaioj gospodarici i pogledajte, kako joj je biloc Kad su dvor-kinje uile u komoru, bijaie kneginja mrtra, i nastade velika ialost. Fade i celjska kro-nika, koja je prijatna celjskim grofoTima, pile ovako: »Kad je bila po Kristovu porodugodioa 1422., umrc supruga grofa Fridrika, koja je bila modruSka (kneginja), i to se je

sgodilo u Krapini, odakle ju odvedoie u Celje, u samostan. I javno se po zemiji pridalo

kako JU je luprug, kad su nodu u loinici bili, u postelji probo i usmrtio, i to poradineke Hjepe djevojke, po imenu Veronike, koju bi rado bio uzeo za suprugu*. Ncmadakle nikakve sumnje, da je kneginja Eiizabeta umrla silovitom smrti, jer se i u jednoj

KNEZ IVANI§ NKLIPld BORI SK S MLKTCIMA I BOSNOM', FRANK'^PaNI 1 CEUSKI KNKZOVI. io$

izpravi od 1435., kojom su se poslije sinovi kneza Nikole Frankapana pogodili za nje-

ztnu baStinu sa sinom joj Ulrikom, narotito kaie, da je >gospodja Elizabeta, kako se je

Gospodinu svidjelo, iz ovoga iivota bila ukloojena* (domina Elizabeth, prout domino

placuisset, ab hac vita sublata).^ Premda je svijet javno govorio, da je grof Fridrik zaklao suprugu, ipak nema

spomeca, da bi ga tko u prvi kraj pozvao na ra£un. Kralj bio u tudjini zabavljen ratom

husitskim, a u Slavoniji nije bilo bana. Kraljica Barbara bila mu je rodjena sestra, a

palatin Nikola Gorjanski Surjak. Tako se je zgodilo, da se gotovo nitko nije obazirao na

glasine, §to su se po narodu Jiirile. Ne znamo, zaSto se nije digao knez Nikola Fran-

kapan ni njegovt sinovi, od kojih se knezovi Ivan (Ani), Stjepan i drugi ved 1416. spo-

minju kao odrasli mladidi. Moida su se i potuiili otcu njegovu Hermanu, moida i kraljici

i palatinu, ali ti se nijesu ni makli, jer Frankapani ntjesu valjda imali oditih dokaza. Kako

god bilo, nema spomena, da bi itko bio grofa Fridrika potegao na sud; pade, kad je

godine 1423. kralj Sigismund imenovao tasta svoga Hermana za bana slavonskoga, i

njegov se je sin Fridrik stao nazivati banom, te je da i vrsio banske poslove u Sla-

voniji. U prvoj polovici godine 1424. nalazimo grofa Fridrika vedinom u Zagrebu, gdje no

od 3. veljade do 8. svibnja kao slavonski ban izdaje

povelje. Dne 23 travnja pade rjeSava neku parbu u

prilog Ladislavu, sinu Nikole Tota od Susjedgrada, i

plemenitoj gospodji Veronika zvanoj, udovi

redenoga Nikole Tota (nobili domino Veronica vocata,

relicta eiusdem Nicolai) protiv Klemtnta, sina Andrije

>de Senicha<. Malo zatim ustaje grof i ban Friderik

protiv kneza Vladislava Blagaja i njrgove brade, ko-

jima bijaSe kralj poradi ogromnih zasluga njihovih za

krunu i prijestolje 1. oiujka 1424 darovao Kostajnicu

i druga mjcsta izmedju Une i Gline, te zagrebackomu

kaptolu povjerio, da ih u darovani posjed uvede. Grof

i ban Friderik ne samo da je proti kraljevoj darovnici

uloiio prosvjed, koji je kralj zabacio (contradtctione

Friderici comitis ... ex iussu et mandato . . . regis et

certis causis reprobata), nego je onda i silom kratio

Blagajima uiivanje daruvanih im mjesta. Poradi toga

nasilja ne samo da su Blagaji grofa Friderika tuiili

kralju, nego su se i drugi protivnici njegovi ohrabrili,

te podigli na njega, rako da je morao pobjedi iz hrvat-

skoga kraljevstva. Na konju je dojaiio u Budim, traiedi

zaklona i zaitite u svoje sestre, kraljice Barbare. Bilo

je to negdje u lipnju 1424. Knez Nikola Frankapan po-

oteo mu na to sva imanja svoga roda, ito ih je driao

dosad u zalogu, kao polovicu Krka, Trsat, Bakar i

Bribir, a podjedno je poslao u Budim prvorodjenca svoga,

mladoga kneza Ivana, da obraduoa s ubojicom njihove

rodjakinje.

U Badimu bio je bai u one vrijeme danski kral) Erich VII gost kralja SigU-

munda. Dne 28. lipnja izdao je Sigismund kao njemadki kralj povelju, kojom je riielio

spor izmedju danskoga kralja i vojvoda holstcin^kih. Iza toga spremao se je Erich na

put u Jeruzolim preko MIetaka i Dalmacije (Dubrovnika). U taj das negdje stigao grof

Fridrik, a za njim knez Ivan (Ani) Frankapan u Budim. îvotopisac^Sigismundov, poimenu Eberhard Windecke, pripovijeda o tom ovako: «. . Tada dodje grof celjski

PudAT KNKZA FrIDRIKA

Ceuskuoa.

Vide «e d*a grba, lusloaâa i«dao

na drugi; detoi grb m tri tvijetdc,

a lijcTi M dfije prsge. Vi4« njth

oknin)eoa kadga, sa vrha oj«»a«

periaaica od Do)eTa p«r)a, a !!«

ova opet oklopljcaa raka a£%M.Napii: Sigillan Friderid CUi« S*«

gotia 0(rtcail»arg«q«t) coaitit («)t

c(tttra).

Ntrodai mwmi a BadlmpaAu.

lo6 SIOISMUND KRAUUJE SAM

Fridrik, iurjak rimskoga kralia, sin staroga cetjskoga grofa (Hermana) u Budim. Njega

su o<îto bijedili, da je svoju suprugu, kneginju senjsku, umorio. Za njim stiie takodjer

Budim mladi knez senjski Ivan (Hans von Zenge). On je biu rodjak kneginje, te je

pozvao grofa Fridrika na dvoboj, hotedi mu tim dokazati, da je njegovu rodjakinju u

krevetu umorio. To probudt veliku pozornost, te kralj posla k objema i zapovjedi

njima, da miruju u njegovoj zemiji; to bijaSe izradila kraljica, jer joj je grof Fridrik bio

brat Na to pozove kralj oba grofa u svoje dvore na razpravu, da sasluSa njihove tuibe

i opravdanja. Tada se dize knez senjski Ivan, sin kneza Nikole, i obtuzi o6ito grofa

celjskoga Fridrika, da je zaista osam godina iivio u neslogi sa svojom ienom, a skrivila

je to neka priljeinica, koju grof jo§ danas imade. Radi te neslogc kuâlo se viSe puta

izmiriti grofa Fridrika s njegovom zenom, dok su ih napokon ipak zdruzili. Dobra kne-

ginja dade se skloniti i podje sa svojim gospodarom spavati. Sutradan bijaê plemenita

kneginja mrtva . . . Na to odjaî grof Fridrik. Poradi toga okrivio je senjski knez Ivan

grofa Fridrika, da je njegovu rodjaku, a svoju vlastitu zakonitu suprugu sve nakon

izmirenja u krevetu umorio; te je rekao, da mu zeli dokazati, kako poSteni

knez znade sramotnomu ubojici rukom dokaze podati, premdamu nije dosta dobar (wie ein erber grof einem beltmorder mit der hant wisen

solte, wiewol er im nit glit geniig were). Takovi i slidnih govora vi§e tu\o se u oda-

jama kraljidioim. Tada posla kralj (Sigismund) k danskomu kralju, i oba vladara prihva*

tiie se posla, da poluie nekakvo izmirenje. Kako se je ta stvar poslije uredila, nadi

deS dolje«.

Windccke medjutim ne javija vi&e nigdje, kako se je razmirica svrSila. Nema sumnje,

da je juna£ki knez Ivan ostao kradih rukava. Jamac^no je kraljica Barbara izradila, da su

joj brata i taj put spasli. Dan ski kralj Ex'ich VII., putujuci u svetu zemlju, trebao je zaitite

u kralja Sigismunda, pak nedvojbeno predlagao, da se spor rijeî mirnim putem. Mozda

je i knez Nikola Frankapan bio zadovoljan s rije§enjem danskoga kralja, jer kad je Erich

na povratku iz svete zemlje u sijednju 1425. iz Dubrovnika prolazio kroz Hrvatsku u

Ugarsku,* svratio se je ne samo u Omii knezu Ivani§u Nelipi<û, nego i u Senj knezu

Nikoli. Moida je Erich ved tada zavolio mladoga junaka Ivana, kojega poslije nakon

OMun godina nalazimo u Danskoj na kraljevskom dvoru.

Svakako je grof Fridrik s pomodu svoje sestre ostao zdrav i Citav, pak se je po-

vratio u Slavoniju, gdje je nastavio svoj zulum. I opet je udario na knezove Blagaje

poradi Kostajnice, te mu je kralj pismom od 11. rujna 1424. iz Stolnoga Biograda morao

strogo zapovjediti, da u njih vi$e ne dira. Medjutim ga ipak ne minu kazan za podinjeni

zlotin. Sve protiv volje otdeve olcni se on joS 1424. ili 1425. svojom Ijubovcom Vero-

nikom, koju je svijet bijedio, da je hotice ili nehotice kriva smrti kneginje Elizabete.

1 stari otac Herman planuo na sina, Sto je uzeo za suprugu ienu plemidkoga ili vitei-

koga roda, a ne gruficu ili kneginju. Kaie se,.da je sada kralj Sigi.<imund dao grofa

Fridrika osuditt na smrt (reus mortis adiudicatus), te ga zasuinjio i predao gnjevnomu

otcu, koji ga je okovana poslao u kolima najprije u jednu kulu u Ostrvici, a odanle u

Celj u grofovski grad, gdje je na nj straiio vitez jobst Helffenberg. U tamnici damio

je grof Fridrik pet godina; tek 1429 pusti ga otac na slobodu, te se s njim izmiri.

Dok je grof Fridrik £amio u tamnici, progonio je otac Herman njegovu suprugu

Veronikti. Ubvativli je u jednoj kuli kod Optuja zatvori je u Ostrvicu, a onda je obtuli

kao vjekicu i £aralicu pred gradskim sudom u Celju. Ali je sud rijefti svake krivnje>

* DftMki knij bijaic na polMk« a tiretii wrolja (oa mleuikoj galiii) dae t6. rajna I4>4. doiao n Da-

bfoiraik. Vr»<aja<t m aiadt op«t 35. proaioca a Dabroraika, fdp aiajmi aooo dakaU, da iaplad Totarioa ta

mlatadta gM\9. Dm s. tiicdiia 1435. odplovi oa dabrotraekoj galiji « Oulk kMsa Ivaaifta Ndipi6i, a odanle

po^ fe oUaat kMU Mikola Fraokapaiia.

ODNOSl KRAUA SIOISMUNDA PRBMA BOSNI, SB BUI I TURCIMA, 1420.— 1428 107

Na to ju opet zatvori u Ostrvicu, a lead je ondje sve gladoa i iedoa ostala oa iivotu,

posia onamo dva viteza, koji ju 28. listopada 1428. u ribojaku izpod grada utopiSe.

(Odnosi kralja Sigismunda prema Bosni, Srbiji i Turcima, 1420.-1428.).

Ved hi spomenuto, kako je kralj Sigismund nakon ratne demonstracije godine 1419.

utanado primirje sa sultanom Muhamedom I. na pet godina, ostavivsi i Bosnu i Srbiju

i dalje izlozene navalama turske sile. Jedino je kralj postigao potonjim vojenim pohodom,

da je osigurao medje Erdelja prema VlaSkoj, gdje je tada bio vojvodom Dan, njegov

odani privrzenik.

U Bosni su god. 1420. za kralja Stjepana Ostojida bjesnile borbe izmedju najjuinijih

velikaSa. Vojvoda Sandalj Hranic, koji je priznavao vrhovnu vlast sultana Muhameda, te

primao od njega pomoci, udarao je na vojvode Pavlovide, bracu Petra i Radosava. Voj-

voda Petar Pavlovid pogibe u oiujku 1420., a vojvoda se Radosav izmiri sa Sandaljem

god. 1423. Smutnje u Bosni uveda i to, §to se je u svibnju 1420. opet Stjepan Tvrtko II.

pojavio kao takmac Stjepanu Ostojicu. Taj put je Tvrtko odriao pobjedu. Ostojida nc-

staje poslije travnja 1421., te se odsad vazda Tvrtko spominje kao jedini kralj bosanski.

Njegovo je poglavito nastojanje bilo, da se odr'va

turskoj sili, pak je s toga gledao, da bude u naj-

boljem skladu ne samo sa svojom vlastelom, nego

i s Dubrovnikom i Mletcima, a narodito s kraljem

Sigismundom. Na to su ga ponukale obnovljene

turske provale za novoga sultana Murata II. Kad

su natme god. 1424 u svibnju i lipnju opet turske

dete stale prodirati u Bosnu, kralj se je Tvrtko II.

posve priljubio kralju Sigismundu, koji se je tada

spremao na veliki rat s neprijateljima kr^danstva.

Dne 9. kolovoza 1425. zahvaljuju se Mletdani voj-

vodi Sandalju, ito im je nedavno javio, >da je

mir i savez utanaden izmedju gospodina kralja

ugarskoga i kralja bosanskogat (pacem et unio-

nem secutam esse inter dominum regem Hungarie

et dominum regem Bossine). To potvrdjuje i sam

kralj Sigismund, koji se u jednom pismu Dubrov-

danima od 3. rujna 1425. hvali, da je kroz posla-

nike utanadio s bosanskim kraljem neki ugovor

velika zamaâja (non parve importantie tractati), da

de se naskoro lidno sastati s njime, pak s toga i

Dubrovdane na taj sastanak poziva. Kaki su se vrlo zamaSni ugovori tada sklapali izmedju

Bosne i Ugarske, nije pozoato; no valjda se je radilo o tome, komu de zapasti kraljevstvo

bosansko, ako bi Stjepan Tvrtko II. umro bez zakonitih potomaka. Ta Ted jedan kralj

bosanski, Stjepan Dabi&a, btjaie Sigismunda imenovao svojim nasljednikom.

Dok je nevolja gola bosanskoga kralja bila pribliiila Sigismundu, srbski se je despot

Stjepan Lazarevid svedjer izticao kao gorljiv privrienik ugarskoga kralja. Odkad je u

Ugarskoj driao prostrana i bogata posjedovanja, bio je i ugarski velikai, te je svaki das

dolazio onamo i sudjelovao u javnim poslovima kraljevstva. Broje ga ved medju barune

ugarske, a on ftalje kralju u pomod svoje dete za husitski rat. Nalazimo ga u Ugarskoj 1422.,

a onda opet godine 1423, kada Sigismund 30 oiujka u Keimarku obnavlja saves i pri-

jateljstTo s poljskim kraljem Vladislavom. U izpravi o torn savezu spominje se despot

Stiepan (Stephanus regni Rasciae despotus) prvi medju velikaiima, izpred celjskoga grofa

Hermana i palatina Nikole Gorjanskoga. Medjutim je despotu Stjepanu njegova osobita

odanost bila ud koristi. Po milosti Sigismundovoj driao je Srej^reoicu u Bosni; oslanjajudi

PeÂT bosanskoga KRAUA

Stjepana Tvrtka II. Tvrt-

KOVldA.

Ariiiv o BodimpvCti.

I«t SIOISMUND KRAUUJB SAM

se Da njega nastoji on svoju vlast proSiriti sve do Skadra na Bojani. Oruianum silom

bori te on za ba^tinu zetskoga kneza Balie III; i premda su ga Mletdani u pro>

sincu 1422. razbili, moraju mu ipak 12. kolovoza 1423. ustupiti Drivast, Bar i Budvu.

Mletdani ga bijede, da on to îni >Da zahtjev ugarskoga kralja< (ad petitionem domini

regis Ungarie). Nema sumnje, da je despot Stjepan tim ugadjao i kralju Sigismundu,

koji MIetcima nije mogao oprostiti gubitak Dalmacije, kao §to nije dvojbeno, da je despot

nagovarao ugarskoga kralja, neka obnovi rat MIetcima za Dalmaciju, samo da bi i on

torn prigodom mogao obcini oteti ostatak Balline drzavine.

All bio je joi jedan poglaviti razlog, zaSto se je despot Stjepan tako odano, go-

tovo poirtvovno ponio prema Sigismundu. Stjepan nije imao od srca poroda, pak se je

zabrinuo za bududnost svoje driave. Namijenio je ostaviti Srbiju svojemu nedaku GjurgjuBrankovicu, sinu Vuka Brankovica i sestre svoje Mare. No hoce li tomu privoljeti

kralj Sigismund, koji je sebe poput svojih pred§astnika smatrao za vrhovnoga gospodara

Srbije, a despota svojim kletvenikom ? U prolje<iu 1426. boravi despot opet u Ugarskoj,

te se pogadja s kraljem i velikaSima, kako bi prihvatili njegove osnove. Na posljedku

nalazimo ga u svibnju i prvih dana lipnja uz Sigismunda u Tati (Totisu) u komoranskoj

iupaniji, i ondje mu je zaista Sigismund izdao znamenitu povelju, kojom je s privolom

prelata i baruna odredio despotu Stjepanu za nasljednika nedaka mu Gjurgja Branko-

vida i njegove muikc potomke. Ali ta privola kraljeva stajala je Srbiju skupo, jer je

bududi nasljednik imao ustupiti kralju Sigismundu ditavu banovinu Madvu u onom obsegu,

kako ga je imala za kralja Ljudevita Velikoga, i suviSe joS znamenite gradove Beograd

i Golubac na Dunavu, da budu branikom Ugarske od turske sile.

Jedva Sto je Stjepan Lazarevic izmolio u Sigismunda redenu povelju, pohita svojoj

kudi, jer mu je zaprijetila pogibao od Turaka i BoSnjaka. Turci provalili u njegovu

zemlju, a BoSnjaci se digli, da mu otmu Srebrenicu. Najprije skloni Turke, te su osta-

vili zemlju, a onda podje s vojskom na Boinjake, te ih odbi od Srebrenice. Bilo je to

oko 25. srpnja 1426. Kako je upravo u ono vrijeme bio i bolestan, sazove u Srebrenicu

stanak srbske vlastele, te proglasi nedaka svoga Gjurgja Brankovida (Vukovida) nasljed-

nikom svojim u Srbiji.

Mnogo prije, nego §to je Sigismund ovako tijesno prikovao uza se bosanskoga

kralja i srbskoga despota, morao je opet ratovati s Turcima. Sultan Muhamed I. bijaSe

a srpnju 1421. umr'o, a naslijedio ga je najstariji sin Murat II (1421 — 1451.). Proti

njemu podigo&e bizantski carevi redom dva pretendenta; drugi je bio mladji brat

ojegov Mustafa. Potonjega priznali su Mletci i druge neke vlasti, nadajudi se razdorom

u suttanskoj porodici oslabiti silu tursku. Ali Murat svlada brata svoga, stade podsjedati

Konstantinopolj (Carigrad), pak kad bi ondje suzbit, obori se na zapadne strane. Najprije

udari na vlaikoga vojvodu Dana, koji se bijaSe pridruzio kralju Sigismundu. Tako bi i

kraJj Sigismaod prinudjen, da joS prije izminula primirja ratuje s Turcima na obranu

fvoga kletvenika Dana i za za^titu erdeljskih granica. Godine 1423 bijaie turska vojska

preila rijeku Dunav kod Vidina, zauzela >ostrov ugarski«, te izsjekla tamoSnju posadu i

tauzela tamoinje brodove (korablje). Zatim provali do Severina, stolice razasute bano-

vine ugarske. Medjutim bijaie Sigismund povjerio temeSvarskomu (tami^komu) iupanu

Pipoou de Ozora, da obrani Severin, pak mu je poslao i ne£to vojske s rati&ta u Ceikoj.

Pipo proslavi i taj put ugarsko oruije, suzbivii u listopadu tursku vojsku u okoltiu Se.

verina. Doe 25 listopada 1423 dettitaju Dubrovdani kralju, kako su ovih dana duli, da

je Djegova vojska, koju bijaie iz CeiVe docvao, te u Bugarsku i Vlaiiku (in Bulgarie

atque Transilvanie partibus) poslao, u onim stranama odriala pobjedu, razbiv&i do nogu

(acerrime) 15.000 Turaka. Svi Ijudi, koji dolaze budi po kopnu, budi po moru iz Viaike

(Romania) u Dubrovaik, pripovijedaju jedaoduino, kako su poradi te pobjede zastraieni

svi oodjeloji lusjedi, a i Turci.

ODNOSI KRAUA 9I0I9MUNDA PRKMA BOSNI, SBBIJI I TURCIMA, 1420.— 1428. 109

Medjutim pobjeda ugarska uzplamti Tnrke samo na icScc provale. Ve<5 u svibnju

i lipnju 1424. cto ih na novo u Bosni, a jamadno udaraju i na Vla^ku, da protjeraju

Sigismundova Sticenika Dana. S toga je kralj prinudjen, da dize 1425 iitavu driavu

svoju na oruije. Skupljaju se tri vojske: jedna de udariti na Husite u CeSkoj, a dvije 6e

ratovati na Turke. Sam Sigismund ide na juzno raliSte, te boravi 16. kolovoza u OrSovi.

NcJto prijc ili poslije nalazimo ga u Feldvaru u Erdelju, gdje no izdaje povelju Fruiinu,

sinu nesrednoga posljednjega cara bugarskoga SiSmana (Fruschin, filii quondam Susmanimperatoris Bulgarorum). Carevic Fruzin bijaê osobitih zasluga stekao u dosadanjim rato-

vtma s Turcima, te mu kral) za nagradu daje Lipu u temeSkoj iupaniji. Malo zatim,

3. rujna, javlja kralj Dubrovdanima, da je dvije vojske spremio i poslao na Turke: jednu

vodi kapetan Pipo de Ozora, iupan teme§ki, a druga je pod erdeljskim vojvodom Ni-

kolom Cakom pohitala u pomod vIa§komu vojvodi Danu (in succursum magnifici £>aan

Transalpini voivode). JoS 22. rujna skupljaju se tete, koje madvanski ban Dioniztje Gorjanski

Salje u pomod kapetanima. No ved 20. listopada 1425. javljaju oduSevljeni Dubrovdani

kralju svomu: »Iz vjere dostojna izvora doznali smo, kako se je vojska, poslana od va§e

prcsvjetlosti nasuprot Turcima, a zemlji vojvode Dana (in dominio voivode Daan) o§tro

sukobila (conflictum acerrimum) i pobijedila, tako da je malo Turaka moglo umaknuti«.

Nedada godine 1425. uzplamti sultana Murata na jo§ ze§du borbu i stra^nije pro-

vale. Na Bosnu udarilo 1426. u svibnju 4000 Turaka; te su dete tako nemilo harale, da

im se ni kralj Stjepan Tvrtko ni vlastela njegova nije.-u usudili oprijeti. Iz Bosne pro-

vable su dva put u Usoru sve do Srebrenika i u oblast vojvode Zlatonosovida; dva put

udarile su i na Hrvatsku, te zarobile mnogo Hrvata i Vlaha. Sam sultan Murat II. po§ao

s vojskom u Srbiju, jer bijaê neSto naduo o dogovorima izmedju despota i ugarskog

kralja. Sultan prodr'o robedi sve do grada KruSevca, te se despot po poslanicima svojima

jedva namolio, da ga je na miru ostavio. Iz Srbije otisnuo se sultan preko Dunava u

Vlaiku i udario na vojvodu Dana. Taj mu nije mogao odoljeti, ved je pobjegao u Erdelj,

a na to je sultan zauzeo ditavu Vla^ku, te je u njoj namjestio vojvodu Radula, s pri-

djevkom Prazna glava, uz pogodbu, da bude turski kletvenik.

U jeseni 1426. prijetila je Sigismundu pogibao, da izgubi Vla^ku, Srbiju i Bosnu.

S toga je bio prinudjen, da se u odi zime spremi za veliki rat. Dne 7. studenoga 1426.

pi$e iz Lipe u temiivarskoj zupaniji slavonskomu banu i celjskomu grofu Hermann, neka

odgodi sve parnice Ivana i Vladislava Tituievida, dvorjanika kraljevskih, jer de oni Za-

jedno s velidanstvom njegovim podi u Erdelj i VlaSku na obranu granica drzavnih. Sred

zime u prosincu skupljala se vojska u Erdelju, gdje je uz kralja boravila i kraljica Bar-

bara. Pipona de Ozora nije bilo vi$e na iîvotu; taj je junak umro 26. prosinca 1426. u

Lipi, po§to je smrtno bolestan odrzao pobjedu nad turskom silom. Na njegovo mjesto

imenova kralj namah iupanom znamenite iupanije temiSvarske dosadanjega gjurskoga

iupana Stjepana Rozgona. Oko kralja, koji je vedinom boravio u Bra&ovu ili Roinovu na

medji erdeljsko-vlaSkoj, okupili se najznamenitiji velika&i, na delu im slavni Ivani^ Mo-

roTid, zatim kncz Vladislav Blagaj, nadalje brada Ivan i Ladislav Titu&evid, Ivan de Kallo,

Stjepan Rozgon, i mnogi drugi. Bio je tu i vojvoda vlaiki Dan, pade i portugalski kra-

Ijevid Petar, drugorodjeni sin kralja Ivana I. bijdSe doSao, da se bori s Turcima. U$red

najvede zime, dne 24. sijednja 1427., preila je krSdanska vojska zajedno s vojvodom

Danom gorske klance erdeljskih Alpa, te se spustila u vlaiku nizinu. Na delu vojske

bio je kao podastni vojvoda portugalski kraljevid Petar, no pravi je vodja bio Ivan Mo-

rovid, a stjrgonoia (vexillifer) knez Vladislav Blagaj. Kralj Sigismund i kraljica Barbara

ostadoSe u Erdelju, boravedi vedinom u Bra.4ovu.

Zadada kridanske vojske, u kojoj je osim Ugara (Sikulaca) i Hrvata bilo i Poljaka,

bila je poglavito, da zbaci i mogude zarobi Radula, te namjesti na vojvodsku stolicu

Dana. Ako bi se Dunav smrznuo (si aqua Danubii congelata fiêrit), ncka onda vojska

no SIGISMUND KRAUUJB SAM.

dublje provali u tursko carstvo, robec> i pustoêdi sve do mora. Rat u VlaSkoj svrSio se

je jo5 u zimi, svakako prijc 6. travnja 1427^ jcr toga dana nagradjuje ved Sigismund Ivana

de Kallo za zasluge u torn ratu stedene. Ivan de Kallo vojevao je naime pod zastavom

(sub banderio) Ivana Morovida, te se je lijepo ponio i mnogo doprinesao, da je >Radul

zvan Prazoa glava zajedoo s Turcima bio protjeran i onda reieni vojvoda Dan u go-

spodstvo svoje vojvodine opet namjeSten*. Nekoliko mjeseci poslije, dne 7. srpnja 1427.

izdao je kralj u gradu Roznovu darovnice zasluznim vodjama Ivanu Morovi(û i Vladi-

slavu Blagaju; prvomu je darovao grad Veliku u krizevadkoj iupaniji, a potonjemu neki

posjed u toloanskoj iupaniji, koji je prije driao proslavljeni junak Pipo de Ozora. U da-

rovnici za Morovida izbrajaju se potanko zasluge njegove u posljednjoj vojni, kako

je naime usred najljude zime poveo brojnu fietu (turma copiosa) o svom troSku u rat»

kako je zajedao sa svojom druiinom podnosio glad, vrlo iestoku zimu i mnoge druge

nevolje i Stete, kako je Radula i Turke iz VlaSke protjerao, vojvodu Dana slavodobitno

(victoriose) namjestio, te mnoge iitelje onih krajeva, naime Vlahe, koji su bili pristali uz

Radula i Turke, prinudio, da se opet pokore kralju i svetoj kruni ugarskoj.

Svakako je u prvoj polovici godine 1427. VlaSka bila u vlasti Sigismunda i nje-

gova kletvenika Dana. Sam kralj, koji je jo§ 7. srpnja bio u Roznovu u Erdelju, poSao

je malo zaiim u Vlaiku, gdje ga nalazimo oko 22. srpnja (»im felde bei Rapiz in der

Walachei«). Sta je kralj ondje radio, ne znamo; no nije nemoguce, da je ku§ao obnoviti

severinsku banovinu, koja je jo§ od 1409. bila razasuta. JoS 9. travnja bijaSe naime

pozvao velikoga meStra njemaikoga reda u Pruskoj, da poSlje svoje vitezove na jug u

nekadanju banovinu severinsku, pak da ju brane od turske sile. U Vlalkoj stize kralju

vijest, da je 19. (ili 18) srpnja 1427. umr'o stari despot Stjepan Lazarevic, odani kle-

tvenik njegov. Despot bijale zaista na putu u Beograd umr'o u Glavici u subotu 19 srpnja.

Sigismund podje sada u Srbiju, gdje je despota Stjepana zamijenio nedak njegov Gjuragj

Brankovic, koji je prema ugovoru u Tati imao Sigismundu ustupiti iitavu banovinu Maivu,

zatim tvrdc gradove na Dunavu: Beograd i Golubac. Vec 10. rujna 1427. nalazimo Sigis-

munda u Beogradu (Weissenburg, Nandor Alba), gdje boravi preko tri mjeseca, naime

do 16. prosinca one godine. Dne 11. studenoga izdaje tu povelju Ivanu Gorjanskomu i

ojegovoj suprugi Jadvigi, kderi mazovskoga kneza Semovita. Gotovo u isti mah, kad je

Sigismund obladao Beogradom, postao je tast njegov, celjski grof i slavonski ban Herman

baStinikom bosanskoga kraljevstva. Vec bi spomenuto, kako je tadanji bosanski kralj

Stjepan Tvrtko II. bio prionuo uz Sigismunda i njegove barune. Jamadno je tomu do-

prinesao ne samo vii^godi^nji boravak kralja Tvrtka II. na dvoru ugarsko-hrvatskih kra-

Ijeva, nego t srodstvo njegovo sa celjskim knezovima, narodito s tadanjim banom Her-

maoom, sioom neke bosanske banovne ili kraljevne Katarine, za koju neki misle, da je

bita sestra Stjepana Tvrtka 11., dok ju drugi drlc za kder bosanskoga bana Stjepana

Kotromanida. Stjepan Tvrtko II. bio je dakle svakako u svojti s celjskim grofovima, a

kako nije imao od srca poroda, a od nedavna je bio osobito odan kralju Sigismundu,

lako \e razumljivo, da je svemodnoga bana slavonskoga Hermana, tasta kraljeva, imenovao

svojim nadjednikom na bosanskom prijestolju. U povelji, koju je Tvrtko II. dne

2. rujna 1427. izdao u stolnom gradu Bobovcu, irtide, da je obzirudi se na osobito pri-

jateljstYO, Ijubav i vjernost, 5to ju je Ijubljeni rodjak i brat njegov (consanguines et frater

noster dUectus) Herman, celjski i zagorski grof, ban slavonski, vazda izkazivao i izkazuje

njemu I bosanakomu kraljevstvu, zatim na osobite sluibe redenoga grofa kod kralja Si-

gismunda u prilog Bosni i njezinim iiteljima, napokon i na to, 5to mu je celjski grof

rodjakom (ex naturali consanguineitate ad nos pertinet), darovao redenomu grofu Hcr-

manu i njegovim muikim potomcima ditavo kraljevstvo bosansko (integraliter) za onaj

slu6ij, ako ne bi za sobom ostavio zakonitih potomaka.

Medjutim okrenula se sreda brzo. Novi despot Gjuragj Braknovid nerado je izpunjao

ODNOSI ERAIJA SIGISMUNDA PRRMA B08NI, SRBUI I TURCIMA, 1420.— 1428. Ill

obveze svoga ujaka; turski car pak, txivî za smrt despota Stjepana, i>oslao vojsku svoju

u Srbiju. £X>k je turska vojska osvojila KruSevac i druge gradove, a neke opet, kao

Novo brdo, stala podsjedati, mogao se je Sigismuod jedino podiditi, da je obladao Beo-

gradom i jednim dijelom Ma£ve. Grad Golubac nije mu Gjuragj Brankovid mogao

predati, jer ga ondjeSnji vojvoda srbski (Jeremija) naprosto nije liiio ustupttl Vojvoda

naime imao je povelju od pokojnoga despota, kojom bi mu za njegove sluzbe i zasluge

obecano 1 2 000 dukata, te je zahtijevao od Sigismunda, da mu izplati tu svotu, a onda tek

predat ce mu grad. Sigismund odbio je zahtjev vojvodin, premda su ga velikaSi ugarski i

poljacki moogo svjetovaii, da mu ga izpuni; kralj pade proglasio povelju despotovu za

patvorinu. Na to se srbski vojvoda razljutio, preSao u turski tabor, te Turcima za 12.000

dukata predao tvrdju i grad Golubac. Bilo je to nekako u prosincu 1427.

Gubitak Golubca bio je velik udarac za kralja Sigismunda^ jer su sada Turci lako

mogli provaljivati bez ikakve zapreke ravno u juznu Ugarsku. Sigismundu bilo je s toga

osobito stalo, da ho prije osvoji

taj znameniti grad. Sabirao nove

eete, paie i Vladislav poljski

poslao mu pomod pod vrstnim

junakom Zaviôm Cmim od

Grbova. Vec 17. prosinca 1427.

boravi Sigismund u Kovinu, a

od prvih dana sije£nja do 16.

ozujka 1428. stoji u Poie-

GoLUBAC (podor) u Srbui.

i e n i, gdje no sabire vojsku i gradi utvrde nasuprot Golubcu. Jedaa od takovih tvrdmja

bila je Laslovac (castrum Zenth Laslovara) baS nasuprot Golubcu, da zaititi prelas

voisci od sjeveme obale dunavske na juinu. Beograd bija^ za to vrijeme povjerio Ivanu

TituSevicu, koji se ved 25. sije^^nja 1428. zove kastelanom beogradskim (casteUanus castri

superioris Albanandor).

Nakon mnogih priprava prijedje Sigismund pod zakttom posade u Laslovcu mje-

scca travnja preko Dunava i pade konccm travnja pod Golubac Svezu izmediu obiju

obala dunavskih podriavalo je brodovlje, kojc bijaic ovdjc skupia Podsada Golubca «a-

po4e oko 29. travnja i trajaSc iitav svibanj. Uz kralja bJo je temiSârski lupan Stfcpan

Rozgon i njegova supruga Cecilija Rozgon, kdi grofa Pctra od Gjurgjcvca (Sv. GjurgiaX

zatim poljski vojvoda Zavii Cmi. Za podsade uzsianjka kralju noTsca; • toga xaloii.

,lt SlOlSMUND KRAUUJB SAM.

1. svibnja kraljevski grad Veliki Kalnik zagrebaikomu biskupu Ivanu Albenu za 14.000

zlatnih forinti. Prigodom podsade proslavila se osobito supruga tamiSkoga iupana Cecilija

Rozgon, koja je u Laslovcu uSla u Jcdnu galiju, pak s njom pomagala podsadu Golubca.

Plovc<5i galijom po Dunavu gore i dolje bacala je iz lumbarada kruglje na Turke i na

grad Golubac, te suzbijala turske brodove, koji su Moravom uSli u Dunav. Kroz mjesec

dana neprestanih juriSa gotovo bi Golubac razvaljen, te se je vcc odekivala predaja njegove

posade. No u taj osudni das eto samoga sultana Murata II. s velikom vojskom u pomocgradu. Sigismund se prepade sile njegove, te stade ugovarati. Polurazvaljeni Golubac

ncka ostane sultanu, koji puSta kralju, da se s vojskom bez zapreke vrati preko Dunava.

Dne 3. lipnja javlja Sigismund izpod grada Golubca (sub castro Galamboz) beogradskomu

kastelanu Ivanu TituSevidu, da je ve<5 izmedju njega i sultana turskoga utana£eno pri-

mirje ili sporazumak (treuga sive concordia facta est et conclusa), te poziva Ivana, da

5to prije dodje k njemu, a brala svoga Vladislava neka ostavi za kastelana u Beogradu. AHse Sigismund Ijuto prevario, povjerovav§i Tuicima. Ba§ onoga dana, na Bra§an£evo,

3. lipnja, udariSe Turci na njega, te mu pobi§e vojsku. Sigismund se sam malo dana

zatim tuii papi: »Nevjerni su Turci poput Filistejaca netom, na BraSancêvo, veliku dru-

iinu mojih vjernih vitezova uniStili, tako da su odlidnije golim macêm poubijali, druge

opet u Dunavu potopili, a ostatak sa sobom u nevjeru poveli« (infideles Turci ad instar

Filistorum nuperrime, videlicet in die Corporis Christi, magnum mihi militum fidelium

comitivam prostraverunt, ita, ut meliores morti nudo ense tradiderunt, aliosque in Danubio

submerserunt, reliquos rero secum ad infidelitatem duxerunt).

Prigodom uzmaka preko Dunava 3. lipnja bijaSe i sam kralj u oditoj opasnosti, te

ga je jedino Stjepan Rozgon svojim junaitvom spasao. Tom prigodom pade Rozgon u

Dunav, odakle ga teikom mukom izvukoSe. Kralj se spasao na damcu u Laslovac. Naj-

hrabrije se u boju ponio poljski junak Zavi§ Crni od Grbova, kapetan §ipuSki. On ne

htjede bjeiati, ve6 ostade medju posljednjima, te bi zarobljen i pogubljen. Od poljskih

vitezova bude ih jo§ vi§e zarobljeno, medju njima Petar Voda OdrovaS; ti bi§e poslije od

Sigismunda izkupljeni. Nakon povratka preko Dunava nalazimo Sigismunda u lipnju i srpnju

oko Kovina (Kubina), odakle je u kolovozu uzmakao do TemeSvara. Iz Iljeda kod Te-

meSvara poziva 31. kolovoza u pomo<5 dongradskoga zupana Nikolu Vardu, neka §to

brie sa svojim bandcrijem pohita na jug. »Eto jufer (30. kolovoza)<, piSe kralj, >stiglo

je nebrojeno mnoitvo Turaka i velike vojske njihove sve do grada Golubca. Jedan dio

njih ostao je ondje, da obnovi pomenutu tvrdinju (pro reedificando et constructione pre-

dicti castri), a drugi dio, dini se glavna vojska, raziSla se je prema Beogradu, Srijemu,

prcma prekosavskim stranama i prema nasoj kraljevini Siavoniji«.

Od prosinca 1426. do lipnja 1428. ratovao je Sigismund u doljnom Podunavlju, da

obrani medje svoje driave i svoje vazale ^kletvenike). Od njegove vojne izdekivalo se

mnogo; nadalo se, da <5e osvojiti sve zemljc na jugu Dunava i prodrijeti sve do grdkih

(bizantskih) krajeva. No rat se svrSio tuinim uzmakom kraljevim. Sada svanuSe crni dani

za njegove vazale. Vla^ki vojvoda Dan morade priznati vrhovnu vlast sultanovu; jednako

i srbski despot Gjuragj Brankovid. Potonji morade se odredi svakoga saveza s Ugarskom,

obedati sultanu godiSnji danak od 50.000 dukata i povrh toga vojenu pK>mod u ratu.

Bolje ntje proiUio ni bosanski kralj Stjepan Tvrtko II., koji je morao sultanu predati neke

znamenittje gradove u svojoj driavi. Joi godine 1430. traiio je Tvrtko od mietadke

obcine zajam od 32.000 dukata^ da izkupi gradove, koje je turski sultan u njegovoj zemlji

driao; ali mu obdina 5 rujna molbu odbi, dakako uz vrlo laskave rijedi i niitetna

obedanja.

Jedina korist za Ugarsku i Slavoniju od svega nastojanja Sigismundova kroz viie

godina bijaie, ito je tvrdi Beograd ostao od godine 1427. u vlasti ugarsko-hrvatskih

kraljeva sve do godine 1521. Kroz to vrijeme bio je Beograd najjadi bedem za obranu

nxNOVAVJK KSKZA NIKOLK rH^NKAPAN^ (1426.-1432.); SINOVI KNKZA NIKOLK. IiJ

Slavonijc i Ugarskc. Prvi kastelan njegov bio je spomenuti ved Ivan TituScvic (1427.— 1428);

njega zamijeni u lipnju 1428 brat Vladislav. Dne 20. oiujka 1429. odredio jc kralj, da

se Vladislavu TituSevicu, kastelanu beogradskomu (castellano intenoris castri nostri Nan-

doralbensis) za uzdriavanje deta u tvrdji izplacuje od srijemske komore svota od

12.400 forinti. Nekoliko mjeseci poslije, 19- lipnja, nalaie kralj, da se Vladislavu doznadi

ostatak te svote, naime 2000 forinti, >da ne bi u sluibi kraljevoj poînio kakovu ne-

mamost* (ut ip<e . . in serviciis nostris regalibus negligenciam non comittat aliqualem).

(Banovanje kneza Nikole Frankapana, 1426.— 1432.; sinovi kneza Ni-

kole). Vrlo je znadajno, §to je Sigismund ba§ u ono vrijeme, kad je podigao tri vojske

na obranu svoje driave od Husita i Turaka, namjestio za bana Dalmacije i Hrvatske

Nikolu Frankapana joi 1. oiujka 1426. spominje se kao hrvatsld ban vranski prior Albert

de Ungh, a u kolovozu obnaâo je tu £ast vec Nikola, knez krdki, modruSki i senjski. Cini

se medjutim, da je kralja na to imenovanje potakla ne samo briga za hrvatsko kra-

Ijevstvo, nego da su i drugi razlozi doprinesli, te je hrvatsku baniju predao knezu Nikoli.

Ta jo5 1424. nudio je knezu Nikoli baniju hrvatsku sa svima gradovima, ako mu uzajmi

ili daruje ovecu svotu novaca. A i poslije spominjalo se viSe puta, da je knez Nikola

>kupio< banovinu hrvatsku.

Novi ban Nikola sudjclovao je jo§ od smrti otCeve (1393.) u svim javnim poslo-

vima svoje domovine. Preko njihove glave prohujale su silne bure, drmala se prijestolja

i grabila se hrvatska zemlja; ali on je uza sve to odrzao nekako driavinu otaca svojih;

pa£e je nedavno pridruzio svojoj vlasti i ono, §to je dobila nesrecna Elizabeta, tuina

supruga celjskoga grofa Fridrika. On je sada imao u svojoj ruci ogromni posjed cita-

voga roda svoga: otok Krk, Vinodol, ModruSe, Senj, Gacku, Buiane, pade i Liku; u Sla-

voniji drzao je Cetin, Ozalj i druga mjesta. K tomu je najstariji sin njegov Ivan (Ani) bio

oienjen Katarinom, starijom kcerju cetinskoga kneza IvaniSa Nelipita, koji bija^ joi

1411. posinio kneza Ivana, te ga odredio za jeditoga baStinika prostrane svoje oblasti na

skrajnjemu jugu hrvatskoga kraljevstva. Napokon je sam knez Nikola bio u rodu ili svojti

sa najznamenitijim rodovinia u Hrvatskoj i Ugarskoj, a kao Surjak palatina Nikole Gorjan-

skoga bio je pa6e u svojti i samomu kralju Sigismundu. Dakako da je poradi srodstva

s celjskim grofovima bilo i razmirica, odkad je grof Fridrik onako kukavno umorio svoju

suprugu Elizabetu, bratu6edu kneievu. Zaludo je danski kralj nastojao jaz izmedju ubiju

mocnih porodica zajaziti; pravoga izmirenja niti je bilo, niti je tako brzo moglo biti.

Knez je Nikola ostario u sluibi za svoju domovinu i kralja. Bio je iskreno odan

kralju Sigismundu, ali je uza sve to podriavao vazda sveze s mletadkom ob<înoin, pa£e

i u ono vrijeme, kad je ona grabila hrvatsku zemlju. A na to ga je nagnala prijeka nuida.

On ntje mogao zaprijediti, da Dalmacija ne padne u krilo Mletcima, a bez prijateljstva

8 Mletcima opet nije mogao iivjeti ni on, ni brojni podanici njegovi, narodito Senjani i

iitelji otoka Krka. No prijateljstvo s Mletcima nije ga ipak zavelo, da bude izdajica svoje

domovine. Kad su ono Mletci god. 1424. bill gotovi, da mu dadu zamoljeni zajam od

20.000 dukata. samo neka im izrudi hrvatske gradove Knin, Ostrovicu i Vrhriku, on im

je odludno odgovorio, da mu to nije slobodnoi Moida je upravo prijateljstvo s Mletcima

kneza Nikolu sklonilo, te je oiivio tradiciju svoje porodice, da je ona porijetlom iz Ita>

lije, iz Rima; da je dakle on potomak rimskih (i mietaikih) Frangepana. Nikola je barem

prvi od svih danova svojega roda, koji se je u javnim spiiima stao plsati >de Fran-

gepanibus* ili po hrvatski »de Frankapan< (Frankopan). Knez Nikola bio je poboian

mui, te je poSao pohoditi sveti grob u Jeruzolimu. U jednom brevijaru na otoku Krku

stoji zabiljeieoo: •(Godine) 1411. miseca aprila ide knez Mikula, naA gospodin plemeniti,

T Jerusolim k boijemu grobu i pride domov Ijulija ubhodiv dobro i 5astno«. Bio jc

takodjer zajedno sa suprugom svojom Dorotejom dlan bratovitine sv. Duha u Baikoj na

otoku Krku.

IIr». |K)»j. II. II.*

,,4 SIOISMUND KRAUUJE SAM

Knex Nikola postao jc banom Dalmactje i Hrvatske u travnju ili svibnju 1426. Tim

povodom uxajmio je Sigismundu 28.000 zlaioih funnti ili dukata, za koje mu je kralj

zaioiio gotovo ditavu Hrvatsku, oaimc grad Bihac s kotarom, gradove Sokol, Ripa£,

Coka, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu i Skradin, zupaniju Luku i ditava Poljica, i

napoleon sve Vlahe u £itavoj Hrvatskoj. Take je ban Nikola obladao kao neposredni

gospodar svima gradovima i kotarima Hrvatske, koji nijesu pripadali budi krbavskim

knezovima Kurjakovicima, budi cetinskomu knezu IvaniSu Nelipicu. Bilo je medjutim

kastelana u tim gradovima, koji se nijesu htjeli pokoriti novomu banu i gospodaru. Take

je kastelan grada Ostrovice ponudio mletadkomu knezu u îbeniku, da de povjereni mugrad radije predati mletafikoj obcini, nego banu. §ibenski knez javi to republici, ali mu

ona 14. lipnja odgovori, da ni ne slu§a ponuda kastelanovih, jer >8 obzirom na dobre

SDO&aje i Ijubav, koja ju veie s knezom Nikolom, smatra, da je re£eni grad u njezinim

rukama, dok je u vlasti njegove velemoznostic. Znadajno je, da je ban Nikola, boravedi

6. prosinca 1426. u svom gradu Jeloviku (oko Brinja) u druztvu senjskoga biskupa Ni-

kole i drugih odliCnih duhovnika izdao povelju, kojom je senjskomu kaptolu odredio

godi^njth 60 dukata, da se za njegovo zdravlje Citaju svete mise.

Dok je sUjededih godina 1427. i 1428 kralj Sigismund morao ratovati na jugo-

iztoku svoje driave, nastojao je knez i ban Nikola Frankapan, da uzdrzi s Mletcima

debar sporazumak i mir. On je pate izravno i neizravno posredovao, da dodje takodjer

do mira ili bar primirja izmedju njegova kralja i obcine. S toga je primao i slobodne

provodne listove (salvus conductus) za mletacke poslanike, koji su preko Senja polazili

u Ugarsku. Za Senj nije trebalo mletaSkim poslanicima provodnih listova, jer je knez

Nikola bio posve odan republici. On je zelio s Mletcima po »sinov.-ki« (filialiter) iivjeti,

pak se 8 toga klonio i najmanjega povoda za razmirice. Nije pa£e ni dopuStao, da

se njegovi podanici svadjaju s mletadkima. Godine 1428. poslao je u Mletke poslanika

svoga moledi obdinu, neka poSIje svoje povjerenike, koji bi izpitali i poravnali razmirice

izmedju njegovih podanika u Ostrovici i susjednih mletadkih iitelja, kao takodjer izmedju

njegovih Poljifana i mletadkih Spljedana. Obcina zaista izabere 13. srpnja zadarskoga

kneza Aleksandra Jurjevida (Georgio) i kapetana Marka Lipomana za taj posao. Oni de

te 8. nijna sastati s povjerinirima banovim, pak najprije podi u Ostrovicu, a onda u

Spljet. Neka nastoje, da se izravnaju opreke >poradi mira podanika obiju 5-tranaka*.

Nema sumnje, da je ban Nikola mnogo doprinesao, te je napokon utanadeno 8 rujna 1428.

primirje izmedju kralja Sigismunda i MIetdana do konca travnja dojdude godine 1429-

Na podctku godine 1428. iivio je knez i ban Nikola vedinom u Novom u Vino-

dolu ili opet u Brinju. Tu je izdavao povelje samostanu Pavlina u Crikvenici, koji bijaSe

sam utemeljio joi god. 1412. U Novom izdade takodjer 4. sijednja hrvatski, giagolicom

pisaoi privilegij bakarskomu sudcu Blazu i bratu mu Andriji, da mogu poput svojib

predja sluiiti u kneievoj vojsci kao strijelci (baiestrarii =: ArmbrustschOtzen). Evo redene

povelje doslovce: »Mi knez Mikula de Frankapan krdki, senjski i modru§ki knez i pro-

£aja, ban Dalmacije i hrvacki, damo viditi po torn lislu, kako su priili pred nas sudac

Blai z Bakra i Andrejai njegov brat govoredi nam, da su njih prvi baliStrom sluiili, da

<a ntka nevolju bil se njih otac uprosil od naSih prvih poli vlastel biru sluiiti, i proiahu

nas umiloo, da bismo ih radili pustiti na njih staru sluibu, a zda smo mi zvidili, da oni

praTC proloje potribuju i priklonili smo se k njih umilnoj pro&nji tako, da nam oni i

njih ostati od danaska naprid vednim zakonom imijte baleMrom sluiiti onako, kako su

njih prvl sluiili, a da su prosti i slobodni one sluibe kako ini baleitrnici v Bakri. Za to

xapovidamo podkneiinom, lupanom, satnikom, sudcem i vsim inim na&im oficijalom

V Bakri, pred kih obraz ta na$ li^t pride, da ih vi v tom izdriite i mimo toga ne ban-

4ujete, ni dajte bantovati u Ijubu naiu milost. Na to im dasmo ta na& list odtvoren pod

naiim pedatom Dan v Novom v litih gospodnjih 1428. miseca jcnvara detviti dan*.

BKNoVANjr. KSr./.\ NIKOLF. FRANKAPANA (1426. —1432); tINOVI KNIZ\ N1K0LC. 115

Oko godine 1427. bio je ban i knez Nikola udovac, poito mu je umrla supruga

Dorotcja, sestra palatina Nikole Gorjanskoga, ostavivSi mu viSe sinova. Premda su ve<*

neki sinovi Nikolini bili poienjeni, ipak je otac odlu6o, da se ponovo ieni. Dne 2. stu-

denoga 1428. Salje ob<însko vijece u Jakinu poslanika svoga s darom od 30 dukata

»u svatove velemoznoga gospodina senjskoga kneza*, poUo ju bijase na vjendanje pozvao.

Vjerojatno se je tada ban zenio kojom talijanskom knrginjom, valjda mitanskom hercc-

ginjom Blankom. naravnom kderju hercega Filipa Marije Viscontija. Prvorodjeni sin kneiev,

poznati vec Ivan (Ani) iivio je jo§ u kolovozu 1426. na dvoru miianskoga hercega, kamoga bija§e jamadno otac poslao, da pomaze Filipa Mariju u ratu s neprijateljima. Hercc-

ginja Bianka vratila se je poslije po smrti kneza i bana Nikole u svoju domovinu, gdje

se je drugi put udala za glasovitoga vojvodu Franju Sforzu, nasljednika Viscontija oa

milanskoj hercezkoj stolici. Jo§ godine 1463. Salje jedan od mladjih sinova bivSega bana

Nikole, po imenu Stjepan, pisir.o »presvijetloj gospodji majci na§oj prepostovanoj, go-

spodji Blanki Sforzac (illustrissime domine domine matri nostre onorandissime, domineBlanche Sfortie).

Odkad je knezu i banu Nikoli umrla supruga Daroteja, sestra palatinova, izvrgia

se je dosad pritajena mrznja izmedju Frankapana i celjskih knezova u oiito neprijateljstvo.

Uz kneza celjskoga i bana slavonskoga Hermana pristajala i kraljica Barbara, kdi nje-

gova, koja jamadno nije mogia zaboraviti, kako je hrvatski knez Ivan pred nekoliko

godina nazvao joj brata Fridrika kukavnom ubojicom, koji nije dostojan, da se junak

s njime na mejdanu ogleda. C'm je kralj Sigismund u svibnju 1430. opet na dulje vri-

jeme poâo u tudjinu, te upravu svoje drzave povjerio supruzi Barbari, grofu i banu

Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, i ostrogonskomu nadbiskupu Jurju, sloii§e se

svi na zator bana Nikole i njegova roda. Govorilo se, da je kralj Sigismund na odiazku

svomu naloiio pomenutim natnjestnicima, neka povrate Nikoli novce, koje bijase

kralju uzajmio (quod restituant dicto comiti Segne pecunias per ipsum datas pro

banatu Sclavonic, quoniam vult transferre ipsum banatum in comitem Cilie socerum

suum); ako knez ne bi htio na to dobre volje povratiti zaloiene mu gradove, neka

mu ih silom oduzmu (debeant iila violenter auferre) Na prve glase o tima namjc-

rama pohitao ban Nikola u Zadar i zamolio u mietadkih knezova pomo<5; onda opet

drugi put poslao svoga sina onamo, neka zadarski knezovi izloze svojoj gospodarici*

>kako ne bi nikad bilo mira u Dalmaciji, kad bi refiena mjesta do^la u ruke celj-

skoga kneza*. I mietadka je obdina uvidjala opasnost za svoje gradove, te je s toga

6. srpnja 1430. porudila svojim rektorima u Zadru, neka kazu knezu Nikoli, da su to

vrlo zamiSnc stvari i takove naravi, da se ne mogu pismeno izvrSiti; zato neka on pollje

u MIetke pouzdana iovjeka s dovoljnom punovlasti, pak 6e obdina sve u£intti, §to je

>stobodno i âstno«. Ban Nikola nije krzmao. Posljednjih dana kolovou boravi u Mlet-

cima hrvatski banovac DomSa Vladihovi<3 (Domsa de Vladichovich) kao govornik bana

Nikole, te ponovo izlaie, kako celjski knez svima silama (toto posse) nastoji, da se do*.

bavi banovine Dalmacije, koju za sada drii re£eni knez Nikola. Kad bi se to dogodilo,

mietaika olxfina moie dobro znati, kakova bi ta promjena (mutatio) bila s obzirom na

razpoloienje i volju redenoga celjskoga kneza prema njoj. Ban Nikola trail s toga pomod((avorem) mletadke obdtne. Zanimljivo je, da je u isti mah recent ved banovac Dom&aVladihovid zastupao i palatina Nikolu Gorjanskoga, koji nastoji ob<^tnu skloniti, da kralju

Sigiimundu povrati Dalmaciju, a kralj <!e onda dopustiti, da palatin radi s MIetcima, &to

god hode, u pogledu zemaija carskih, novdanih oditeta i drugih opreka. Znadajne su u

poruci Nikole Gorjanskoga ove rijedi: » Palatin svjetuje obdtni kao prijatelj, neka utanadi

mir po ieiji kraljevo) (naime da vrati Dalmaciju) Neka ne misle Mletci, da bi moida

smrdu kraljevom stvar mogIa zaspati, jer se rooie sumnjati, da bi im u torn sludaju po-

loiaj bio gori. Sadanji kralj tma tako rasHditih misli i nattojl oko toHko posata. te te

1,6 SI6ISMUND KRAIJUJK SAM.

bavi sad Turcima, sad prilikama carstva, a sad opet cljelim svijetom, tako da zaboravlja

na pitaoje o Dalmaciji. AH Ugri i ugarski baruni mnogo drze o toj stvari, i kad bi kralj

umro, te bi na svijetu bila samo tri (ovjeka, naSao bi se od njih jedan, koji bi htio

bitt kralj ugarski, a taj drugi kralj ugarski bio bi s pomocu Ugara kud i kamo sprem-

niji i gorljiviji, da obnovt prava ugarske krune<.

Ne zoamo, Sta su MIetci dalje ugovarali s banom Nikolom i njegovim banovcem

Domiom; samo se spomioje, da se je malo zatim ban Nikola spremao u Rim u pohode

tadanjemu papi Martinu V. §ta je bana ponukalo, da ide u Rim, moie se tek nagadjati;

ali svakako stoji, da je uz ino s pomocu papinom kuSao skloniti kralja, da mu ostavi

banovinu i bansku £ast U lipnju 1430. boravi Arrigo od Bologne kao poslanik banov

u Jakinu On moli od ob<5ine jakinske slobodni provodni list za bana i njegovu druzinu

od 700 do 800 pjeiaka i konjanika, s kojima kani podi u Rim papi u pohode; suviSe

moli joi i galiju, na kojoj 6c se prevesti iz Senja u Jakin. Obdina jakinska najpripravnije

se je odasvala molbama banovim, te je 32. lipnja odredila dati mu provodno pismo i uzaj-

miti galiju Katarina Stagna zvanu. Na toj galiji prevezao se je ban jo§ one jeseni u Jakin,

a odanle je pokio u Rim, gdje ga je papa Martin V. vrlo svedano dodekao. Uz papu sla-

vili ga i rimski Frangepani, koji su se ponosili, §to slavni i daleko poznati ban i knez

hrvatski izvodi lozu od njihova plemena, koje je tada bilo spalo na nizke grane. Na§lo

se toboi i starih pisama, kojima se dokazivaio, da su hrvatski knezovi modru&ko-senjski

zatsta potomci rimskih Frangepana. Papa je to i potvrdio, pade knezu Nikoli i njegovim

potomcima podijelio novi grb, naime u Stitu dva zlatna lava, kako lome dva hljeba. Pri-

iainji grb modruiko-senjskih knezova sastojao je od §tita, razdijeljena na bijelo i crveno

polje, sa zlatnom zvijezdom u gornjem, bijelom poiju.

Boravak bana Nikole u Rimu, odlikovanje papino i potvrda rimskoga porijetla nje-

gova: sve to djelovalo je jamadno i na kralja Sigismunda i na protivnike banove.

Utihnuie tuzbe Nikoline, da mu celjski knez hoce oteti banovinu; pade kralj Sigismund

potvrdi 6. travnja 1431. u Nilrnbergu banu Nikoli iznova ditavu banovinu hrvatsku sa

svima gradovima, kotarima i iupanijama, koje mu bijaSe pred pet godina zaloiio. Da-

kako da je to bana stajalo novih 14.000 dukata, tako da mu je kralj odsad bio duian

svega 42.000 dukata.

Ban Nikola sproveo je mirno posljednje dane svoje. Jo§ u svibnju 1432. preporuda

on mleta£koj obdioi li£koga arcipresbitera Gregorija, kojega je kotar spadao pod nin-

skoga biskupa, a uz to je imao dohodaka u mletadkoj Dalmaciji. MIetci su njegovoj

molbi zadovoljili. Malo zatim umre ban Nikola. U jednom brevijaru s otoka Krka ditamo:

>(Godine) 1432. umri gospodin plemeniti ban Mikula ijuna 26. dan. A njega sin Ani

(Ivan) biie u kralja demorskoga (damemarskoga = danskoga), a knez Stetan bi§e pri

kralj ugrskom v Seoi (Siena u Italiji), jer kralj grediSe v Rim na cesarstvo«. Vjerojatno

je, da se je knez Nikola tri put ienio. Ostavio je za sobom devet sinova, a imao ih

je za iivota i vtte. Jedinoj kderi Katarini gubi se trag iza godine 1416. Najstariji sin

Ivan (Ani) protlavio se je joS za iiva otca kao junak i branitelj dasti roda svoga; poslije

1426. nalazimo ga u Milanu, a u £asu otdeve smrti u dalekoj Danskoj. Uza nj sc namah

ipominje koez Stjepan, koji je tada kralja pratio na putu po Italiji. Oba brata, Ivan

i Stjepan, naslijediie otca u bansko) dasti, dok su ogromna imanja otdeva razdijelili

s ostalom bradom svojom, kojih se spominje joi sedam: Nikola, Martin, Bartol,

Andrija, Dujam, Sigismund i Ivan mladji.

Odnosi bana Nikole prema cetinskomu knezu Ivaniiu Nelipidu bili su vazda naj-

prijatniji i najsrdadniji. Nikolu nije ni najmanje smetalo, Sto se je i knez Ivani§ nepre-

stano nazivao banom Dalmacije i Hrvatske. On je pade rado prepuitao vrlomu knezu

obranu Hrvatske oa jugu Velebita, gdje je Ivanii odbijao ne samo pokuse mletadke, daobladaju Omiêm i Klitom, nego i navale trasanskoga kralja Tvrtka II. i velikoga vojvode

ItWtVANJK KSKZA N:Kui.K tn\SK*l'A.NA (1426.— 1432': ^ÎN >VI KNK/\ NiKOLE. II7

1

r;

f

4

en

-<

3<Kmt*a

I

a 9

t I

5 1

> s-

CO

^ -5

2 CJ

a

8

5 I

1

,,8 SlOISMl'NI) KRAUUJE SAM

Sandaija Hranida. Oko godiae 1430., kad je cdjski knez nastojao banu Nikoli oteti ba-

Doviou hrvattku, spremao se je bosanskt kral| na rat s Ivani&em, pak je u to ime molio

mleia^ku obdinu, da ne bi moida i§ta radila u prilog cetinskomu knezu. AH Ivant§ uta-

na£io je s knezovima Kurjakovidima u Krba?i, s kninskim biskupom Ivanom, i drugim

elikaiima savex za obranu i korist hrvatskoga kraljevstva (patti stabiliti . . . per difesa ed

utilita del regno), i take nije bosanski kralj moâo nauditi ni njemu, ni kraljevstvu.

(Sigismuod po drugi put u tudjini [svibanj 1430 — listopada 1434.J;

krunjen za cara u Rtmu [31. sviboja 1433.]; boravi na crkvenom saboruu Baselu [11. studenoga 1433. — 12. sviLnja 1434]). Vrlo je zgodno palatin Nikola

Gorjanski karakterisao kraija Sigisinunda, svoga Surjaka, kad je Mletcima govorio, da je

krali nemima duha i da se zanima za tolike razli£ite poslove (quod rex habet animum

ita varium et attendit ad tot negotia, videlicet ad Turchos, ad facta imperii et ad totum

mundum). Medjutim je Sigismund bio i prinudjen, da se bavi tolikim poslovima; ta bio

je kralj njematki i car rimski, a k tomu i ba^tinik 6e§ke krune. Sveobda nedada u rato-

vima s Husitima, Turcima i Mletcima nagnala ga, da ozbiljno poradi, kako da se svih

tih nevoija oslobodi. Husite trebalo je nekako smiriti, kad ih nije bilo mogu<ê svladati,

MIetkc trebalo je skuCiti i 'drzke rogove< njima odbiti, a za rat na Turke bilo je pomodi

traliti po ostaloj Evropi. K tomu je bilo skrajnje yrijeme, da kralj podje jednom i u Italiju,

pak da se u Milanu dade okruniti krunom lonibardskom, a u Rimu carskom. Trebalo je

napokon papu skloniti, da sazove ob<5i crkveni sabor, gdje 6e se odiuiitt o crkvenim

reformama, pogadjati s Husitima, i poku§ati sjedinjenje s iztodnom crkvom, da se onda

ujedinjeni i sloini svijet krldan^ki listom digne na Turdina, koji se je sve bliie primicao

medjama srednje Evrope.

Da bve to izvr§i, odluî Sigismund po drugi put podi u tudjinu. Dne 1. svibnja 1430.

nalazimo ga joi u Poiunu, gdje je izdao povelju, kojom je svoga tasta, celjskoga i zagor-

skoga grofa, a slavonskoga bana Hermana zajedno sa sinom mu Fridrikom i unukom Ulrikom

uvrstio medju driavne knezove njemaCke, a njihovu driâvinu proglasio za kneievinu.

Poslije toga podje u Njemadku, gdje je ostao preko godinu dana te medju inim skupio

njcma£ki driavni sabor u Ntirnbergu. Poglavito se je trudio, da sklone njemadke driavne

staleie na vojenu pomod protiv Husita, koju mu napokon i obecaSe. Nastojanje njegovo

pomagaie i papa Martin V, koji je 11. sijednja 1431. poslao u Njemadku kardinala Juli

jana Cesarinija, da navijeita kriiarski rat protiv Husita Papa napokon ugodi ielji kraija

Sigismunda i obdemu zahtijfvanju, te bullom od 1. veljade 1431. sazove obdi crkveni

tabor u Basel, koji de Sto prije otvoriti njegov Icgat, knrdinal Julijan Cesarini. No prije,

oego bi t&ta udtojeno, umre papa Martin V. (20. veljade 1431.), a na njegovo mjesto bi

izabran Mietdanin Gabriel Condolmieri, koji se prozove Eugeo IV. (1431.— 1447). Novi

papa bijaie protivnik crkvenoga sabora, a kamo li da se s Husitima pof;adja. Malo da i

oije opozvao koncila, ali Sigismund ipak izradi, da je crkveni sabor otvoren 23. srpnja 1431.

Poftto je legat Julijao bio zabavljeo pripravama za kriiarski rat, predsjedahu koncUu dva

Djegova oamjestnika, od kojih se je osobito iztakao Dubrovdanin Ivan Stojkovid(Johannes c'e Ragusio, in theologia magister\ general dominikanskoga reda Namahzatim, I. kolovoza, provali velika kriiarska vojska od 100.000 vojnika, medju njima

40.000 konianika, u CeJku. Vodili tu ju braniborski izbornik i legat papioski Julijan. Po-

lagano prodrijeie kniari sve do Domailica, robedi i paledi na sve strane i ne Stededi ni

katolika Ali kad im je 14. kolovoza do&la u susrct husiiska vojska pod Prokopom Ve-likim ill Golim, prepado^ te Ijuto i nagouie u divlji bijeg, ostavivfti neprijateljima nebro-

jena kola, »?u prtljagu i zairu svoju. Papinski legat jcdva se sam spasao; on bijaJe izgubio

kardinaUki plait, svoj kaput i kril, pade i papinsku buUu ote*e mu progonedi ga nepri-

jatelji. Dolav 9 rujna u Basel preuze Julijan predsjednidtvo crkvenoga sabora, pak stade

sam livo raditt, da se s Husitima pogodi, te da se konoesijama opet privedu u krilo

katolidke crkve.

SieiSMUND PO DRUOI PUT U TUDJINI 1430—1434. 119

Dok je crkveni sabor sada nastavio svoj rad oko crkvenih reiorama i izmircnja

s Husitima, spremao se je Sigismund u Italiju, da se ipak jednom okruni za cara i tim

podigne svoj ugled u krânskom svijetu. Tom prigodom ielio je obradunati i s MIet-

cima, s kojima se nikako nije htio ni mogao pogoditi poradi Dalmacije. Sloiit 6e se

s milanskim hercegom Filipom Marijom Viscontijem protiv MIetaka i njihovih saveznika.

I zaista su njegovi poslanici 1. kolovoza 1431. utana<îli s milanskim hercegom saves,

kojemu je takodjer pristupio vojvoda savojski i vojvoda od Montferrata. Nasuprot se

s Mletcima sjedioi Fireoza, a i papa Eugen IV., rodjeni Mleidaain, koji je bio kivan na

kralja, §to nije dopustio, da se razpusti koncil u Baselu, poSto je udario putem, nepo-

<5udnim papinskoj stolid. Kraj takovih prilika bila je gotova pustolovina, kad je Sigismund

u studenom 1431. samo sa 800 ugarskih i hrvatskih vitezova osvanuo u Italiji. Od Hrvata

pratili su ga mladi knez Stjepan Frankapan, zatim hrvatsko-dalmatinski banovac Domia

Vladihovid, kojega je rabio za svoja poslanstva, i Matko Talovac, tada ve6 iupan ko-

vinski i kapetan beogradski. Dne 22. studenoga udje Sigismund u Milan, te bi tri dana

poslije (25. studenoga) u stolnoj crkvi sv. Ambrozija od nadbiskupa milanskoga ieljeznom

krunom ovjendan. Na to proboravi m;esec prosinac u torn gradu, ali morade podaijeti to

poniienje, da ga ponositi i nepovjerljivi herceg nije htio vidjeti, te mu pade zabranio uiaz

u vojvodske dvore. No ipak dade mu pogodjenih 600 konjanika za daiji put u Rim.

Na podetku godine 1432. podje Sigismund s malobrojnom druiinom svojom naj-

prije u Piacenzu, a odanle u Luccu, gdje ga nalazimo 31. svibnja. Tek oko 11. srpnja

dodje u Sienu, gdje su ga prijazno dodekali, po§to su bili u zavadi s Firenzom. Ali iz

toga grada ne mogaSe nikuda, jer mu je prijetila pogibao, da ga firentinska vojska ne

ulotri. K tomu se zavadio i s milanskim hercegom, koji je stao na ni vrebati, dok je papa

svima silama radio, da mu zakrdi put do Rima. Tako ostade Sigismund preko deset mje-

seci zatvoren u Sieni i dodija silno tamoSnjim iit^ljima, koje je skupo stajao kr?ljev

boravak u njihovu gradu. Iz Siene ugovarao je neprestano s Eugenom IV. Papa bio je

spreman okruniti kralja carskom krunom jedino pod taj uviet, ako privoli na razpust

koncila u Baselu, koji je snovao, kako bi poveo parnicu protiv pape, te ga eventualno i

skinuo s dasti njegove. Ali Sigismund ne htjede za to ni duti, pade oditova, da se voli

ratiti i neokrunjen, nego iSta doprinijeti, da se crkveni sabor razidje. Kralj je bio viSe

puta u oditoj pogibli, da dodje u ruke Firentinaca, te je hrvatske i ugarske velikaie za-

klinjao, da mu po§lju pomod u Sienu, odakle se ne smije odalediti. U Dabrovnik iaije

poslanika svoga s molbom, neka'mu dadu 5000 dukata u ime dohodka za deset godina,

na ito mu Dubrovdani 11. studenoga doznaduju 4000 dukata; a 21. liitopada pi&e opet

ftopronskomu iupanu Ladislavu Kaniiaju, neka na svoj tro$ak oprcmi dete u Furlansku

protiv MIetdana. Nikola Varda, dvorjanik kraljev, zaklinje 25. travnja 1433. iz Siene svoga

otca Nikolu, neka mu $to prije pollje novaca i konja, jer mu ie svega ponestato, te ga

jesnaSla najveda nevolja (in expensis et equis ium dudum defeci, et sum in magna

paupertatis oppressione).

Nakon duga dogovaranja podje ipak trierskomu kanoniku Jakovu Sircku za rukom,

te aekako nagodi kralja s papom. Eugen priznat de koncil u Baselu, a Sigismund ta-

itidivat dc papu pred koncilom Dne 16. olujka 1433. lalje Sigismund iz Siene kovin-

skoga iupana i beogradskoga kapeuna Matka Talovca, zatim podkancelara svoga Ga.^para

Schlicka u Rim, da utanade kao zastupnici njegovi ugovor s papom Eugeoom IV. Ved

4. travnja prisiiu oba zastupnika u gencralnom konsistoriju u ime tvoga kralja i gospo-

dara, da de Sigismund *tititi crkvu i vjeru katolidku, da de poitivati i potvrditt sve po-

vlastice i prava, podijeljeaa rimskoj crkvi od njegovih predâ^tnika (Konstantina Veli-

koga. Karla Velikoga, Henrika. Otona IV., Fridrika 11. i Rudolfa Habsburga) na carskom

prijcstolju, da ne de dirali a vazale rimskc stolice, i drugo. K tomu obridu joi 8. travnja,

da de kralj diuv mjescc travanj boraviti u Viierbu i postupati s papom kao pravi du-

170 SIGISMUNn KRAUUJR SAM.

hovni sin njegov, tc da <fe torn prigodom sam obnoviii prisegu, koju su sada za njega

poloiili zastupnici ojegovi. Dne 25 travoja javlja pomenuti ve<5 Nikola Varda svomu

otcu u Ugarsku: »Zoajte da <5e danas kralj iz Siene podi oa put u Rim, gdje de po

presvetom otcu papi, s kojim je posve izmiren (cum quo ad plenum est pactficatus),

naskoro biti okrunjen carskom krunom (imperiali diademate).

Poslije toga doiao je Sigismund u Viterbo (9. svibnja), a odanle u Rim. u koji je

oSao 21. STibnja s druiinom od 500—600 konjanika i 800 pjeSaka. Na Duhove,

31. svibnja 1433., ovjendao ga je papa u crkvi sv. Petra carskom krunom. Sigismund

otUo je zatim joS do tri mjeseca u Rimu, gdje ga je papa sjajno gostio. Eugen ga je

takodjer sklooio, te je ved 4. lipnja utana£io primirje s MIeicima na pet godina. Istoga

dana objavio je kralj i car svim svojim podanicima, da je >na molbu, opomenu i prija-

teljiko posredovanje presvetoga gospodara svoga Eugena pape< sklopio reêno primirje

»s presvijetlim duidom i gospodstvom mleta£kim<, te se nada, da 6e kroz to vrijeme

dodi do podpunoga mira. Pogodbe bijahu kao i dosad, da obje stranke zadrze kroz to

vrijeme sve onako, kako sada posjeduju. da ne prijede jedna drugoj trgovinu, da car

smije s vojskom prolaziti kroz mletadke zemlje, i drugo. Pridodano bi, da smije udarati

na nepokorne knezove i \azale carstva, a MIetdani ih ne <5e pomagati; izuzeti su samo

markgrof estenski, markgrot monferatski, markgrof mantovanski i gospodar Ravenne,

koji su saveznici mleta£ki. Windecke dodaje '\oh, da su MIetdani nakon utanacêna pri-

mirja »izkazivali kralju i cam velike (âsti i namirili sve troSkove njegove za boravak u

Rimu i povratak u njemadke zemlje*. Pomenuto primirje produljio je Sigismund u Hebu

(u Ce^koj) dne 29. srpnja 1437. na daljnih devet godina.

Poslije 12. kolovoza 1433. ostavi Sigismund Rim, te se preko Mantove povratt u

Njemadku. Dne 11. nijna nalazimo ga ved u Baselu, gdje je ostao do polovice svibnja

slijedede godine 1434, te mnogo utjecao u razprave i odiuke crkvenoga sabora. Ovamobija&e jo& 4. sijednja 1433. doilo petnaest d;e§kih poslanika, medju njima udeni magistar

Ivan Rokycana i vojvoda Prokop Veliki. Otci crkveni zajedno s papinskim legatom pri-

miie ih vrlo prijazno, te im izkazivahu svaku dast. Zastupnici Husita predloiiSe saboru

6etiri dianka, te zahtijevahu, neka im sabor dozvoli, da ih javno brane, a onda neka ih

koncil odobri. Samo tako de se Husiti vratiti u krilo katolidke crkve. Prvim dlankom

zahtijevahu, neka se i svjetovnjacima dozvoli sveta pridest kruhom i vinom (sub utraque

. specie). Potrebu toga d!anka opravdavao je magistar Ivan Rokycana kroz tri dana, a po-

bijao ga je poslije Dubrovdanin Ivan Stojkovid (Stoy, Stoicus), kroz osam dana. Stojkovid

»e razigrao, te stao napadati Husite, pade nazvao ih krivovjercima (haeretici). Zastupnici

Husita planuli, a Prokop Veliki doviknuo Stojkovidu: »Taj na§ zemljak nanosi nam ne-

pravdu, nazivajudi nas krivovjercima* (conterraneus iste noster iniuria nos afiicit, haere-

ticos sabinde nos vocans<). Na to je njemu Stojkovid odgovorio: >Jer sam va§ zemljak

po jeaku i narodu, zato iudim tako gorljivo, da se vratite majci crkvi* (quia conterraneus

vester sum lingua et natione, propterea tam avide cupio vos ad matrem ecclesiam redire).

No te disputacije slabo su koristile, i premda su trajale do 14. travnja, ne dodje ipak

do oikakve pogodbe. Ceiki zastupnici odputovaSe kudi. Na to posia crkveni sabor svoje

postanike u CeAku. i tek nakon daljih pregovora podje ovima za rukom, te utrijeSe put

sporazumku izmedju koncila i umjerenih Husita. Dne 30. studenog.i 1433. prihvati teiko-

moravskt tabor tako zvane praike kompaktate, koje je koncil pretnadio na osnovu

gore redenih tetiriju dlanaka. Cesima bt dozvoljena sveta pridest kruhom i vinom, na ftto

se »vi umjereni Husite izminie s katolidkom crkvom.

Na koncilu u Baselu snovalo se je i oko izmirenja iztodne crkve sa zapadnom, &to

je u ono vrijeme turskih provala bilo od skrajoje potrebe. Znameniti general dbmini*

kantki, Dubrovdanin Ivan Stojkovid mislio je, da dc se lakie postidi sjedinjenje Carigrada

s Rtmom, ako se prije privedu u krilo katolidke crkve sljedbenici grdko-iztodne crkve i

SIGISMUND PO DRCGI PUT U TUDJINI 1430 — 1434 ijl

bogomili (patareni) mcdju juznim Slavenima. CrkvcDi sabor prihvati misao StojkoTicevu,

pak i predlog, da se njegov rodni grad Dubrovnik pozove, da bude posrednikom u toj

stvari. Obcina dubrova^ka zaista posla svoje poklisare k bosanskomu kralju Tvitku II.,

Sandalju Hranidu, Radoslavu Pavlovidu, pak i despotu Gjurgju Brankovidu, pak ih pozi«

vaie, da odprave svoje zastupnike na crkveni sabor, gdje 6e se o sjedinjeoju razpravljati.

Bosanski kralj Stjcpan Tvrtko II. Tvrtkovid bio je spreman odazvati se pozivu, ali se

tomu protiviSe poglavice patarena, naroiito djed bosanske crkve. Dne 5. listopada 1433.

Îje dubrova^ko vijede dva svoja poslanika, Martola Gjorgjica i Lovru Sjerkovida u

Basel, neka izvijeste sabor o neuspjehu ojihova posredovanja. I^to se tide kraija i veli-

ka$a bosanskih, koji bi imali poslati svoje zastupnike, javlja vije<5e, da to za sada nije

KrUNISANJE KRAUA SiGISMUNUA ZA HIMSKUGa CAIiA.

Sntmak • ii^(«f)i na inj*d«atin vraUma oHiv* sv. P«tr4 u Rimu

umjestoo, a ne moie ni biti radi ratova, koji u Bosni bjesne. Kraij nairoe Tvrtko II.

ixvrgnut je navalama Turaka, koji ho<5e, da nekoga od velika^ bosan«kih, po imenu

Radlvoja, posade mjesto njega na bosantko prijestolje. PtMOO je Sandalju, najmo^nijemu

od bosanske vlastele, onda velikomu vojvodi Radoslavu Pavlovidu, pak i srbskomu de>

t|>otu Gjurgju Braokovidu, ali zaiudo, jer se tomu protive poglavice patarenske crkve,

kao djed, goit, starac i strojnici. Dubrovadki posianici nijetu medjutim jedioo poradi

toga iili u Basel Njima bijale posredovanjem kraija Sigismunda i Ivana Stojkovi6i ta

svoju obîou izmoliti od crkvenoga sabora dozvolu sa trgovaoje s Turcima, narodtto u

prekomorskim zemljama, kako su to tada radili MIetdani, Genovexi, KataJonci, Jakinjani

IM SIOISMUND KRAUUJB SAM

i dnigi kri6inskt trgovci. Crkveoi sabor izdade zaista Dubrovniku 22. prosinca 1433. za-

moljeni priviiegij, Crkveni sabor u Baselu podjeljuje posredovaDJem kralja Sigismunda i

Ivana Stojkovica zamoljenu slobodu trgovanja s nevjeraicima obcini grada Dubrovaika,

koji je sagradjen na mor&kim klisurama na zemlji&tu pustu i neplodnu, opasan od ne-

vjerotka, poradi nepokolebive vjernosti i odanosti prema katoliikoj crkvi i kruni ugarskoj,

poradi vjernosti i usluga, iskazanih Sigismundu kroz detrdeset i sedam godina, a navlastito

o ratovima protiv njegovih takmaca, i pod pogodbu, da i dalje ostane vjerao i odan.

Dubrov£ini dakie smiju voziti na brodovima svakovrstnu robu za Siriju i druge preko-

morske zemlje osmanlijske, izuzev orufje, hranu, bojne sprave i druge zabranjene pred-

mete. Mimo to dozvuljava se Dubrovianima graditi u onim zemljama crkve s grobljima,

namjeitati konzule, irgovaCke povjerenike i ine dinovnike; u ob6e im se dopuSta sve, §to

je i drugim kr&6tnskim vlastima dozvoljeno. Dubroviani bijahu sada presredni, te se

15. oiujka 1434. kralju Sigismundu oduSevljenim pismom zahvaliê (visis et intellectis

Utteris magistri fratris Johannis fidelissimi diadematis vestre, per quas de eiusdem man-

dato nobis significavit privilegium navigacionis ad infidelium partes, per nos iam diu

optatum, per caesaream maiestatem vestram tarn benigne omni cum liberalitate a sacra-

tissimo concilio Basiliensi obtentum fuisse pro nobis sue corone Ungarie fidelissimis

senris . . . nos omnes . . . summum solamen et gaudium suscepit).

Boravedi Sigismund u Njemadkoj, dodieka joi i to, da su katolici i umjereni Husite

Ceikoj svladali gorljive Husite (Taboridane) u krvavom boju kod Lipana (30. svibnja 1434.).

Tim bi porazom kralju Sigismundu utrt put do deskoga prijestolja. Izmiren takodjer

s rtmskim papom i s republikom mietaikom vrati se Sigismund nakon vi§egodi§DJeg

izbivanja u Ugarsku. Dne 20. listopada 1434. doplovi Dunavom u Poiun, gdje ga sjajno

dodeka zbor duhovnih i svjetovnih velikaSa i podasti obilatim darovima. BijaSe skrajnje

vrijeme, da se je vratio.

(Ugarskoi hrvatsko kraljevstvo za kraljeva boravka u tudjini1430.— 1434.; ugarski sabor god. 1435.). Ved bi spomenuto, kako je Sigismund

na polazku u tudjinu ostavio upravu kraljevstva ugarskoga i hrvatskoga svojoj supruzi

Barbari, tastu si i slavonskomu banu Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, i ostro-

gonskomu nadbiskupu Jurju Palociju (dimisit ad gubernationem regni reginam, comitem

Cilie, magnum comitem et quendam episcopum). Palatinu Nikoli Gorjanskomu povjerio

je takodjer, da mu duva kraljevsku krunu u gradu Budimu.

Celjski knez i slavonski ban Herman upotrebio je veliku vlast svoju za izbivanja

kraljeva, da pro&iri svoju driavinu na §tetu kneza i hrvatskoga bana Nikole Frankapana.

Ved je izloieno, kako se je knez Nikola branio, da mu ne otme (itavu banovinu

hrvmtsku i dalmatinsku. Za tih borba izmedju dva kneza t bana preote u kraljevstvu

hnratskom mah vclik metei, jer su velikaSi hrvatski bili koje uz celjske knezove, koje

uz Frankapaoe. NajviSe je kraj toga stradalo niie plemstvo i podanici mogudih velikaSa.

Ntie plemttvo slavonsko oarodito je mnogo p^dnosilo od pobirada kunovine, koji su ne

samo nezakonito postupali, nego i mnogo toga od naroda traiili za vrijeme pobiranja

kunovtne. Plemstvo je napokon prinudjeno bilo, da se prituii samomu kralju, a taj je

3 veljade 1432. iz Piaccnze pozvao bana Hermana, da ukloni sve zloporabe, koje se

bijahu prigodom pobiranja kunovine uvukle. Vrlo je znadajno, kako kralj opominje bana,

da je ved star, i da treba na B >ga misliti. »Poftto pak doba naSega i vafiega iivota kaie,

da demo prtje nego mladidi umrijeti, smtjemo manje od mladida oivetu prepravednoga

Boga izazivati. Nasuprot nas zapada, da u svemu dinimo, ito je pravo< (Cum autemnostre et vcstrc indicet etas vite, not proximiores iuvenibus fore debitum soluere nature,

minui ergo nobis ct nobis . . , e iuvenibus Hccat ultionem super nos iustissimi dei pro-

uocare. Sed coouenit ex debito in omnibas cquitatem obseruare). Kralj odluino i ozbiljno

regio tub edicto seriosiui) zapovijeda, da ban putti na ttranu tve druge poslove, pak

LaAH.>.K<> I MhV\TSKO KIUUKVJiTVO Za KRAFJLVA BORAVKA !' TrUJINI 1430—1434 laj

#

IM SIOISMUNO KRAUt'JK SAM.

da s«zove plemice kraljcvstva Slavonijc. i da urcdi pobiranje kunoviDe >po pravednosti i

po ttarim obidajima<.

OzbilJDa opomroa kraija Sigismunda i vapaj niiega plemstva na zulum velikaSa

skloni napokoD bana Hermana, te sazove za 1. svibnja 1432. sabor kraljcvine Slavonije.

Na taj sabor dodjole preUti, baruni, velika&i i plemidi tz inpanije krizevadke, zagreba^ke,

varaldinske i virovitidkc, medju njima vranski prior Albert de Ungh, iupani virovitiike

iupanije Emcrik i Ivan de Marczaly, sinovi vojvode Nikole de Marczaly, nadalje kninski

biskup Ivan i drugt. Na torn saboru vijeiâlo se poglavito, kako da se stane oa put

obdemu meteiu i bezzakonju, koje bijaie zaredalo u Slavoniji nakon odlazka kraljeva, i

kako da se zaStiti nize plemstvo od zuluma velikaSa. NapokoD bi§e ustanovljene odredbe,

po kojima bi se imalo upravljati i suditi u Slavoniji do povratka kraljeva iz tudjine.

U saborskom spisu £itamo: >Poito su nakon odlazka preblagoga gospodina kraija naSega

Sigismunda iz ovoga kraljcvstva Ungarije zaredale mnoge i razliiite svadje, razmirice,

ubojstva, robljrnja, razbojstva, kradje, paljenja, grabljenja, nadalje nebrojene otimadine

posjedovanja daoju i nodu, gonjenja plemida iz njihovih vlastitih domova i otimanja

imanja i svih stvari njihovih, zatim nikenje pismenih izprava i robljenja crkvi i samo-

stana, pa£e i osvajanja i prisvajanja kaitela, kao i sve druge vrsti neizcrpivih opadina;

bududi da se je to tako umnoialo kroz neke mogudnike (per quosdam potentes), te se je

dinilo, da de se od tih zaia poradi tladenja ubogih plemida i drugih posjednika poroditi

najvedi rat u toj kraljevini Slavoniji, pate se je vec i porodio: to su redeni plemici, da

ne bi od nuide morali na koji nadin podiniti nevjeru proti preblagomu kralju Sigismundu,

btjeli i trsili se predati svoje tvrdinje, gradove, kude, posjede i baStine u na§e ruke i

naie oblasti*. Ban dakle ieleci, da se ne bi viSe mnozala nasilja, da se ne bi ubogi

plemidi (pauperes nobiles) tiadenjem mogudnika i njihovih sljedbenika (per oppressionem

potentum eorumque sequaces) zatirali i tako kraljevstvo Slavonije uni§tilo (regnum Scla-

vonie quasi in nihilum redigeretur), odazvao se je vapaju plemida, te je na saboru

1. svibnja zajedno s prelatima, barunima i prvacima kratjevine Slavonije ustanovio neke

odredbe, koje de vrijediti do srednoga povratka kraljeva u Ugarsku Sada slijede redom

odredbe. Najprije se kaie, da de banski sud biti samo detiri put u godini, naime o osmici

tza Gjurgjeva, iza Jakovljeva, iza Miholja i nakon triju kraija. Sud de zapodeti svaki put

u ponedeljak iza osmice, a globe de se odredjivati sutradan u utorak. Na tim banskim

sudovima razpravljat de se o svim nasiljima i otimadinama, te se ustanovljuje sudbeni

pottupak. Kroz dvije godine imadu se iztraziti svi podanici plemida, koji su podinjali

rubojstva i druge zlodine, te se moraju izkorijeniti. Odredjuje sc nadalje, kako da se

ndovolji onima, koji su pretrpili kakovu nepravdu od oblastoika, kao od banovaca, £u-

paoa i podiupaoa, kao i od plemidkih sudaca. }oi se kaie, da prelati i baruni, kao i

plemid ne smiju vodiii sa sobom na banski sud vi&e od detrdeset konjanika; ali i ti ne

smijo biti oboruiani, da ne dodje do krvoprolida. Ako bi tko prekriio ovu zabranu, bit

de zasuiojen, a banovac i iupani oduzet de mu oruije i stvari, koje uza se imade. }o&

•e plemidi obvezuju, da de svi do jednoga stajati uz bana, te na njegov poziv pograbiti

n oruije. da uzmogne kazniti one, koji bi se zakljudcima ovoga sabora protivili. Na-

pokoo se odredjuje, da redene ustanove moraju vrijediti do povratka kraljeva u Ugarsku.

Tri mjeseca iza slavonskoga sabora sastadoie se u Budimu, dne 10. kolovoza, du-

hovni i svjetovni velikaii Ugarske. Tu se razpravljaSe poglavito o torn, kako da se

obrane od vanjskih neprijatelja, i od Husita kao i od Turaka (pro defensione contra

insoltus Turcorum et perfidorum HuMitarum). Na taj stanak dodjuSe i poslanici poljad-

koga kraija Vladtslava jagela, te oditOTaie u ime kraija i njegovih sinova, da su se Po-Ijaci sloiili s Cesima a saves ptoti svima Nijemcima (contra omnes Teutonicos seu

Germanos), ali nipoMo proti Ugrima, jer su Poljaci joi od kraija Stjepana Svetoga i odrenieoa Ladislava Svetoga, koji je po tvojoj majci bio poljadkoga roda, bili sve do

(5QARSKO I HRVATSKt. KHVI.JKV-TVO ZA KRAUKVA BORAVRA U TUDJINI 1430 — 1434. 125

kraija Ljudevita kao i za njega vazda sloini s Ugriina, tc su gospoda Ugri uzimali za

iene sesire gospode poljaike. O stanku u Budimu obavije^tili su kraija Sigismunda pa-

latin Nikola Gorjanski i zagreba^ki biskup Ivan Alben, njegov vrhovni kancelar. Kralj je

iz njihovih pisama mogao razabraii, da velikaSi ugarski nijesu ba§ ni&ta udesiii za obranu

svoje domovine. Kako je kralj ba§ u ono vrijeme bio interniran u Sieni, stade sam

smiiljati i snovati, kako bi jednom valjano uredio obranu svoje prostrane drzave. Takoizradi on u Sieni u drugoj polovici godine 1433. ili na pocetku 1433., jamaino uz savjet

nazo^nih velikaAa, potanku osnovu, kako da se uredi vojni^tvo Ugarske, a p>o tome i

obrana njezina, a narodito na medjama prema MIetcima, Turcima i Husitima. Tu svoju

osnovu posU zatim u Ugarsku, da ju staleii na saboru prou£e, i da ju onda pro^lase

kao temeljni zakon za obranu zemlje.

Lijepa i potanka osnova kraija Sigismunda o bojnom uredjenju i obrani kraljevstva

temeiji se u jednu ruku na obstoje<5im vec starijim uredbama, a u drugu je izradjena

po uzoru njema^kih drzavnih matrikula, koje bi§e sastavljene povodom husitskih ratova.

K tomu se kralj ne obazire samo na Ugarsku, nego i na hrvatsko kraljevstvo, pade i na

one kraljevine i zemlje, kojima je budi faktidno, budi samo po imenu vladao, i kojih je

vladare smatrao za svoje vazale. Osnova sastoji od 36 dlanaka ili artikula, a poglaviti

joj je cilj, urediti vojnidtvo tako, da bude vazda na s«âkoj strani Ugarske i Hrvatske

dovoljno vojske za obranu od vanjskih neprijatelja. Hrvatska neka odbija Mletdane; Sla-

vonija, juzna Ugarska i Erdelj tursku silu, a zapadna i sjevero-zapadna Ugarska husitske

provale. Prema tomu razdijelio je kralj i ditavu drzavu svoju na viie vojnidkili kotara ili

logora, te je podjedno ustanovio, koliko 6e vojnika u iVakom kotaru uzdrzavaii kralj,

koliko prelati i baruni, koliko niie plemstvo zupanijsko, zatim kotari kumanski, jazizki, saski

i sikulski. Po osnovi kraljevoj mogia bi ditava drzava njegova podici do 80.000 konja-

nika; za obranu Turaka preko 60.000, a za obranu od Husita do 20.000.

U osnovi priznaje kralj, da je u prvom redu njegova duinost, da brani i iiiti drzavu

i medje njezine on sam sa detama (banderijima) svojim i svoie supruge, zatim s bande-

riiima prelata i baruna. No kad je pogibao velika, a vojska njegova i njegovih baruna

preslaba, mora ustati na noge ditavo imucnije plemstvo sa svojim podanicima. Svaki

imudniji plemid mora sam podi u rat; siroma^niji plemici (jednoselci), koji se ne mogudovoljno oboruiati, neka ne dolaze sa sjekirama, mlatilima i baltama, kako je dosad

bivalo, ved neka se sloie, i neka viSe njih opremi po jednoga druga svoga za boj. Povrh

toga moraju velikaSi i bogatiji plemici, koji imadu podanika (kmetova), prema svojemu

posjedu oboruiati i svoje podanike, pak zato neka od svih svojih podanika pobiru ratnu

dadu. Velikaii, koji dizu banderije (od 500 momaka), vode svoje banderije pod svojom

zastavom; plemidi i njihovi podanici ratuju pod svojim iupanom i pod iupanijskom za-

stavom. U svakoj iupani|i mora se popisati broj i imanje siromainijih plemtca, a tako i

brdj bogatijih plemi^ i njihovih podanika. da se tako uzmogne ustanoviti broj vojnika

za svaku iupaniju. Sabor neka nadalje oznadi podrudje, u kojem je takova narodna vojska

(exercitus generalis) duina ratovati o >vom vlasiitom troSku. Vojska u takovom podrudju

ne de ostati na okupu samo petnaest dana, nego de biti pod oruijem tako dugo, dokle

bude potrehe.

Izmedju vojnidkih kotara ili tabora, koje je kralj ustanovio, canimaiu nas narodito

oni na jugu protiv Mtetaka i Turaka. Tu je prvi hrvatski tabor prema jadranskom

moru i Dalmaciji (a parte Dalmatiae seu Maris et Croatiae); u taj tabor dolase: ban

hrvatski 9 banderiiem, Dubrovnik sa bvojom silom, knez krbavski s banderijem, knez

cetinski s banderijem, knez senjski (modruiki i krdki) s banderijem, onda kraljevski

banderij, ditavo plemstvo hrvatsWo sa svojim silama i s Vlasima (cum poteotiis eorum).

Drugi je tabor slavonski, prema rijeci Uni; tu stoji pet velikaia slavonskih, svaki sa

svojim banderijem: ban slavonski, knezovi Blagaji, prior vnin«ki, bi^kup zagrelMidki,

It6 ^lOISMUND KRAIJUJB SAM

i VUdisiatr Toih od Susjedgrada. Najve(ii je tabor tredi, naime usorski; tu ratuju:

despot srbski s vojskom po mogudnosti, magistar kraljevske kurije i iupan pozezki sa

100 koojanika, biskup botaoski sa 100, Petar Ceh od Neune (Levaojske varoii) sa 100,

madvanski bani sa 4000, Ivan sin Gregorijev sa 1000, Matko Talovac na radun Sre-

brenika sa 1000, Ivan Morovid sa 1000, peduvski btskup s banderijem, Filip Bothos sa

100 konjanika, Ivan Gorjanski sa 100, Henrik sin vojvode (Marczala) sa 100, i Juraj sin

Lorandov de Serke sa 100 konjanika. Napokon ratuju u torn logoru nizi plemidi svih

iupanija slavonskih (varazdinske, zagrebadke, kriievadke, virovitiike, poieike, vukovske i

srijemskc), kao i nekih juinougarskih (zaladske, îmeike, tolnanske, baranjske, ba6ke,

bodroike, severinske). Cetvrti je tabor temeSki ili temeSvarski (versus Temesk5z

usque Szewrinium); u njem stoji kolodiki nadbiskup s banderijem, biskup velikovaradinski

s banderijem, biskup (anadski s banderijem, i kraljevski banderij. Nadalje daju svoje £ete

iupanije: temeSka, orodska, Canadska, zarandska, iongrandska, kovinska, kra§ovska i to*

rontaUka. Despot daje £eta, koliko moze; napokon vojuju u torn taboru Vlasi, Slaveni,

Kumani, Filistejci i drugi. Peti je tabor erdeljski (versus partes transylvanas); tu stoji

biskup erdeljski s banderijem, vojvoda erdeljski sa dva banderija, knez sikulski sa dva

banderija, vlaiki vojvoda sa svom silom, nadalje Sasi, Sikulci, plemidi i Vlasi prema

svojim silama. Napokon ratuju tu i £ete od deset zupanija (biharske, satmarske, marma*

roike, ugodke, bekeike, sabolCke, berezke, krasnanske, i dviju solnodkih).

Obranbena osnova i razpored tabora po toj osnovi vrlo je znamenito djelo Sigis-

mundovo. Po toj osnovi ne samo da se je odsad udesila obrana drzave, nego je ona

takodjer prvi zametak potonjoj vojni6koj krajini u XVI. i XVII. stoljedu. Sama osnova

medjutim ne bi namah iznesena pred sabor, po§to sabora nije bilo, nego se je o njoj

razpravljalo u ilupanijskim skup§tinama.

U prvoj polovici godine 1433 umre znameniti biskup zagrebacki Ivan Alben, mnogo-

godi^nji vrhovni kancelar Sigi>mundov. On je poput svoga strica i predâstnika Eberharda

bio rodom Nijemac iz Bavarske, gdje je njegova porodica (von Ebsch ili Ebtsch) driala

Sulzbach u Veldenzu, a poslije i mjesto Ellenbogen u CeSkoj. Po tom potonjem mjestu

(EUenbogen = Elbogen na Ogri) prozva§e ih u Ugarskoj i Hrvatskoj pridjevkom »de

Alben <. Porodica dala je hrvatskoj zemiji dva biskupa (Eberharda i Ivana) i dva bana

(Petermaflna =: Petra i Ivana), ali je takodjer bila na zlu glasa radi nasilja svoga. Vc6 za

Eberharda ote ona zagrcbaikoj crkvi Medvedgrad, koji zadrzi uza sve prosvjede zagre-

baCkoga kaptola. Biskup Ivan sastavi pred smrt svoju u Pe£uhu 14. oiujka 1433. opo-

ruku, koju medjutim nije brat njegov Rudolf htio provesti, tako da mu je kralj Sigismund

morao sve iz Rima i Basela prijetiti silom bana Hermana. Smrt biskupa Ivana Albena

uzkrisi opct stare borbe izmedju kaptola zagreba£koga i slobodne obdine na brdu Gradcu,

koju bijaie Sigismund zaloiio biskupu Ivanu. Razpre i opreke izo§tri§e se tako, da ih

oijetu mogli smiriti ni ban Herman, ni sudac kral|ev!>koga dvora Matija Paloc. Kralj je

napokon bio prinudjen, te je poslao iz Basela «voga vjernoga viteza Matka Talovca,poTJeriv mu upravu zagrebadke biskupije (u svjrtovnim stvarima) i obdine Gradca (episco-

patus Zagrabiensis et aoiefate civiratis nostre (>recensis gubernatori), te mu predao, da

kaptol i ob<5inu izmiri. Joi 22 prosinca 1433. prijeti kralj obdini Gradca, da de ju MatkoTalovac tilom pokoriti, ako ne dozvoli kaptolu, da poradi obrane od Turaka popravi

•voju kulu (Popov turenX koja je stajala unutar gradskih zidina pomenute obdine (ondje,

gdje je danas Vrazovo &euli&te).

hie godine 1433.. nekako poslije 3. prosinca, umro je i palatin Nikola Gorjanski,

patellae kralja Sigismunda i kroz mnogo godina desna ruka njegova. Nikola je bio naj-

prije ban madvanski (1387), ooda kros vi4e godina (1395.— 1401 ) ban hrvatski, a na-

pokon kroz fridesct i dvijc godine 0402.-1433) uzamance palatin ugarski. Ostavio je

za sobom dva sioa, N'kolu i Ladtslava, i kder Katarinu, udatu za goridkoga grofa Hen-

UOARSKO 1 HRVATMCO KBAUEVSTVO ZA KRAUEVA BORAVKA r TUDJINI 1430 — 1434 la;

^mt^. r, >:;^ ^«fe»''-p".*ri3i>*ii ^-^rf-- -f^

''it »,*

it

•» ,' »'}*»Juy »JT< * *4i| *'> .

i>Hil'

J ith'vt!t» <

9

i -^

— -c

CQ J

2 "So —< o —

ac

H

00

2 s 8

I

--i*iv«,;3 »J»__:LV»..

Ijf 51IGISMUND KRAUUJR SAM.

hka IV. Smrt palatina Nikole bila je velik udarac za kralja Sigismunda, jer je izgubio

ne samo svoga zamjenika u Ugarskoj, oego i iskreDo odana svojaka. Kako je kralj bio

u tudjini, nije htio namah popuniti palatinske £asti, ved je 17. sijednja 1434. pozvao

udovicu Nikolinu Anu, kao i sina njegova Ladislava, tada vec bana madvanskoga, da

kruou sv. Stjepana, koju je doslije u Budimu duvao sam palatin, predadu ostrogonskomu

biskupu Jurju i xudcu kraljevskoga dvora Matiji, objema Palocimar da ih duvaju do kra-

Ijeva povratka u Ugarsku.

Smrt palatinova, kao i vrhovnoga kancelara Ivana, udini potrebititn §to brzi po-

vratak kraljev u Ugarsku. Ali Sigismund ostadc joi i u prvoj pulovici godine 1434. u

Njemadkoj. S toga nastade obdi metez u Ugarskoj i Hrvatskoj. U Slavoniji nije narod

htio pladati novih daca i' nameta, §to ih je crkveni sabor u Baselu bio ustanovio za rat

protiv Husita i Turaka. Cini se, da je naj?e5ci odpor bio u krizevadkoj zupaniji, jer

kralj 8. travnja 1434. iz Basela zapovijeda ba§ >barunima, plemidima i drugim posjedni-

dma kraljevine Slavonije u iupaniji krizevadkoj«, da se pokore ustanovama koncila i da

piadaju odredjene dade za rat s nevjernicima. Suvilc im jo§ zapovijeda, da za sabrane

novce skupe »dcte i vojnike, vjeSte ratu«, pak da ih stave na razpolaganje kraljevskim

zamjenicima, a napose banu Hermanu Za te dete mogu oni sami nekoga izmedju sebe

izabrati za kapetana (adiuncto sibi aliquo de vestro medio per vos ehgendo ipsis gen-

tibus exercitualibus pro c a p i t a n e o).

Narod u Ugarskoj i Hrvatskoj sve je ieljnije izgledao povratak svoga kralja. Ugarski

staleii poslaSe i po<ilanstvo u Regensburg, zaklinjudi kralja, da se vrati u kraljevstvo.

ObedaSc mu pade platiti i putni troSak. Tako je napokon 20. listopada 1434. doplovio

na 20 brodova u Poiun, gdje su ga s velikim veseljem dodekali. Sigismund boravio je

odsad najviSe u Pozunu, da bude blizi Ce5koj i Njemadkoj, a i svome zetu Albrechtu V.

austrijskomu. Ovamo u Pozun sazvao je i ugarski sabor za ozujak 1435., po§to je dosa-

danjega dvorskoga sudca Matiju Palocija imenovao za palatina, a peduvskoga prepo^ta

Matiju od Gotalovca za vrhovnoga kancelara. Sabor se zaista u odredjeoo vrijeme sastao,

i to nc samo prelati i baruni, nego i zastupnici plemstva iz pojedinih iupanija (conven-

tionem nobilium, de singulis ipsus regni nostri comitatibus convocari fecissemus). Rezultat

saborovanja jesu dva znamenita zakona ili dekreta. Prvi, proglaSen 8. oiujka u Pozunu,

radi o obdem zemaljskom miru, o javnoj sigurnosti, sudskom redu i driavnoj upravi.

Drugi dekret, progla&en 12. oiujka u Budimu, govori o obrani driave na temeiju osnove,

koju bijaSe kralj joS godine 1432 iz Siene poslao u Ugarsku.

Prvi drkret sastoji od dvadeset i detiri dlanka, te se bavi poglavito sudskim ure*

djenjem. Govori o redovitim sudcima i njihovoj prisezi pri nastupu sluibc, o izboru ple-

midkih sudaca po iupanijama, o svjedodanstvu kaptola i samostana, o taksama za javne

izprave, o bftitinama i darovnicama, i t. d. Clankom 21. zabranjuje se svjetovnim dosto-

jan^tvrnicima dirati u crkveno blago i imanje; dlankom 22. i 23. ukidaju se nepravedne

dace i mitnice, a 24. dlankom zabranjuje se prelatima, barunima t plemicima sakrivati i

za^tidivati odmetnikc, izdajice i druge zlodince, narodito onake, koje bi sabori osudilL

Drugi dekret o vojoom uredjenju imade samo devet dlanaka, te dopunjuje i izpravlja

OMovu kraljevu Ne dira u razpored tabora, nego samo odredjuje neke nadclnc stvari.

Poito le u uvodu iztidc, da je kraljeva duioost braniti medjaSne gradove i njihove oko-

Hine kotare, pade i ditavu driavu, koliko mu sredstva doseiu: odredjuje se za sludaj, akobi se neprijatelj digao, kojemu kraljevske dete ne bi same mogle odoljeti« da se ondamoniju podi6 prelati, iupani, zastavnici, i plemidi posjednici, koji su oznadeni za obranu

one obUsti, te sjedinjeni stati sa svojim banderijima i detama pod kraljevsku zastavu, paksvi Zajedno ratovati s neprijateljem. Ako se proglasi obdi ustanak (tempore oniversalii

exercitus generaliter proclamati), moraju plemidi jednoselci, koji nemaju podanika, osobnoi o svom troiku idi u rat; i to tako, da oni, koji sluie kojega go5podara posjednika, k)u

BAN MATKU TaI.OVAC I BHAÂ NJKGOVa; PAD lUNA I KNKZA IVANA (anSa) PRANKAPANA. 139

pud njegovu zastavu, a ostali pocl zupanijsku zastavu; braca nerazdijeljena, bila dva ili

viie (fraires indivisi ct in uno victu manentes), Salju samo jednoga izmedju sebe na vojsku.

Prigodom obdega ustanka daju prelati, baruni i bogati plemidi povrh svojih banderija }oi

od svaka 33 podanikn (kmeta) svoja jednoga dobro opremljeoa i oruiana konjanika, i to

zastavnici pod svoju zastavu, a ostali pod zupanijsku; oni, koji imadu manje od 33 pK>-

dantka, nioraju se slozili zajedno, i tako prema broju svojih podanika doprinositi za

opremu takovih kmetskih konjanika. S toga mora plemicki sudac jo§ s drugiin plemicenv

kojega odrede njegovi drugovi (ali koji ne smije biti ni barun ni zastavnik) popisati sve

podanike na kraljevskim, duhovnim i plemickim posjedovanjima, te jedan primjerak po-

pisa predati zupanu iupanije. Plemici, koji budi sami, budi sa svojom druiinom sliiie za

placu ili u kraljevskom ili kojem velika^kom banderiju, obvezani su ipak, da prema

gornjem kljudu opremaju svoje podanike i §alju u iupanijsku vojsku. Visokomu plemstvu

(velikaîma) dopulta se medjutim, da jedan dio svojih £eta ostavi za obranu svojih zamaka

(gradova) kao i za sluibu svojim porodicama. Tko se ne odazove pozivu na vojsku, ili

svojom krivnjom zakasni, ili ako bez dozvole ostavi vojsku, kaznit ce se gubitkom svojih

imanja. Vojska se ne smije utaborivati ni u mjestima, ni na obradjenim poljima, nego

jedino na otvorenom polju, a trazit smije bezplatno od naroda samo vode, drva i travu.

Vodje odgovorni su za sve, §to vojska zla uradi; o^tedenici neka pod prisegom izkaiu

pred iupanom ili plemidkim sudcem pretrpljenu §tetu, a sud im mora pribaviti odStetu i

zadovolj^tinu, krivce pak primjereno prema krivnji kazniti.

(Ban Matko Talovac i brada njegova [1435.]; pad bana i kneza Ivana(Anza) Frankapana [1436.]. Od godine 1433. morao je Sigismund tuzna srca gle-

dati, kako mu vrinjaka i pomagada redom nestaje. Najprije mu je umro mnogogodiSnji

vrhovni kancelar i zagrebacki biskup Ivan Alben (1433.), a namah za njim gotovo ne-

nadoknadivi palatin Nikola Gorjanski, za kojega je palatinska £ast u Ugarskoj stekla

nevidjeni joj sjaj. U polovici godine 1435. klonula je napokon i snaga staromu tastu

njegovu Hermanu, knezu celjskomu i zagorskomu, i mnogogodiSnjemu banu slavonskomu.

Starac poboljevao neko vrijeme, a onda umro 13. listopada 1435. S njim pade u grob

zadetnik i osnovatelj ogromne vlasti celjskih knezova u kraljevini Slavoniji. Ostavio je za

sobom jedinca nna Fridrika i viSe unuCadi, od koje se je vec tada u javnom iivotu

izticao knez Ulrik, posljednji muiki dlan iz porodice celjskih i zagorskih knezova.

Joi u kolovozu 1435.f kad je stari knez Herman stao poboljevati, trebalo je na

baniju fitave Slavonije uzvisiti pouzdana i valjana dovjeka. Sin njegov Fridrik nije bio

za to mjesto podoban, premda bijaSe okajao svoj zlodin, jer ga gospoda hrvatska nijesu

voljela; pak tako se napokon rijeSi kralj Sigismund, te imenova za bana ditave Slavonije

mladju silu, tada vec glasovitoga iupana kovinskoga, kapetana beogradskoga i guberna-

tora zagrebadke biskupije Matka Talovca. Dne 10. kolovoza Matko je Talovac na-

prosto iupan kovioski i kapetan beogradski, a 18. kolovoza ve<f je ban slavonski (tocius

regni Sclauonie banus).

U porijetlu bana Matka prida se svaita. Potve je izvjestno, da je bio hrvatske gore

list, starinom iz Kordule, a poslije gradjanin grada Dubrovnika,* kao i brada njegova

Perko (Petrus, Petko, Pirchus), Frank o (Francisco, Franco, Frank), i Ivan (Joannes,

2^wanus, Sowan). Ljetopisac Ivan Tur6inski piSe, da su bili Dubroviani gradjanskoga

staleia, i da ih je milost kraljeva udinila bogatima i modnima (. . Mathko banus cum suis

fratribus, Frankone, Petkone et Zowano, posteri quorum paternis in rebus nunc haud

magnam habent portionem, Ragusiani fuerunt. Qui, licet urbani status fuerint, magnam

* Due 9. listoptda 1431. otitoTsA* Dtbroviaai, id* (Mftlija) nij* Dabroviaaiii, ocfo Kor««Uoio, dft od

dcMt godiiM Qii« bio l>tbrovnika, I d« m t«^ pttSMSt ffodiu oftUsi n tlolbaiBA tadjlma, oajprijt •rbckog*

dfltpota St}ep«o« Laxarevidi, potlije ktmlja ugkrtkoga SifUnnoda. (fir«<«k Kooat. dr. u Slotrlacs od g. 1S79. atr. 75.).

HrT po»). II. II. 9

I JO AI6I8MUND KRAUUJE SAM

tamen huius rcfps beneuolentiam habuerunt, aurique et agri possessione opulenti, quodum

vixerunt, potentes in regno fuere). Antun Bonfinius tvrdi opet, da su Talovci bili Dubrov-

dani patricijskoga roda (e patricio Ragusinorum ordine), temn pridaju potonji pisct, da

su zaista potekii iz vlasteoske porodice Lukarevi(5a (Luccari), da se je otac njihov zvao

Ivan, koji je u velike posluiio kralju Sigismundu, kad se je nakon poraza kod Nikopoija

preko Dubrovnika i Hrratske vradao u Ugarsku. Prema tomu tvrde noviji povjestnidari,

da su braca Matko, Perko, Franko i Ivan bili zaista vlastela Lukarevi(5i iz Dubrovnika, da

su nekom prigodom dobili od kralja Sigismunda posjed Topolovicu izmedju Virovitire i

Grdjevca u Podravini, pak da su po torn novom svojem zavi£aju primili pridjevak >s Ta-

lovca* ili latinski »de Tiiallowch* (Tallovcc, Tallovez, Tallowcz, Talloucz, Tallocz).

U javnom iivotu iztiie se Matko Talovac prvi put 10. veljade 1430. kao kastelan grada

Kovina, kad mu Sigismund iz komore grada KoSica doznaduje 500 forinti u ime pla6e

za u<5injene ratne sluibe. Namah zatim, u travnju 1430. nalazimo Matka kao gospodara

grada Srebrenika u banovini Usori (castri Srebrenich in Usura, quod castrum ad presens

tenet . . . comes Mateus); Dubrovâni 30. travnja zaklinju Matka, kojega zovu velemoznim

grmdjaninom i predragim prijateljem svojim« (magnifice civis et amice noster carissimus),

da ih pomaze u borbi proti bosanskomu vojvodi Radosavu Pavlovidu, pak da iz grada

svoga Srebrenika udari na oblasti njihova neprijateija, a svoga su^jeda. Qni se tvrdo na-

daju, da (fe knez Matko za Ijubav svoga zavidaja to i uciniti (amore patrie sue omnia

libenter perficere procurabit). Vlast i drzavina Matkova u Usori moraia je biti velika i

prostrana, jer je kralj za nju traiio od njega, da mu sluii sa 1000 konjanika. Slijedecih

godina pratio je Matko kralja svoga po tudjini; u izpravama god. 1432. i 1433. zovu ga

zupanom kovinsUim i kapetanom beogradskim Dne 22. ozujka 1432. piJe dubrovacko vijede

>D<mno Mateo comiti communis nostre*, te mu destita na odlikovanju (militaris cinguli)

prigodom Sigismundova krunisanja u Milanu. Podjedno ga moli, neka sjeti cara u Rimu,

da obcini u pape izradi dozvolu za trgovanje s nevjernicima na iztoku. U ozujku 1433.

poiao je Matko s kraljevim podkancelarom Ga>parom Schlickom u Rim, gdje je 4. i

8. travnja utanaîo pogodbu s papom Eugenom IV., nakon koje je kralj Sigismund

doi^ sam u Rim i ondje primio carsku krunu. Medjutim malo zatim vraiio se je Matko

ku6« po§to ga je kralj nakon smrti zagrebadkoga biskupa Ivana Albcna imenovao upra-

viteljem (gubernatorom) zagrebadke biskupije i slobodne obdine Gradca tik Zagreba.

S torn sluibom zapode Matkovo javno djelovanje u samoj Hrvatskoj, pri iemu ga poma-

gahu i bra(fa njegova, naroîto pak Franko i Perko, od kojih se prvi vec 1432. spominje

uz brata Matka kao iupan kovinski. U polovici god. 1434. nalazimo Matka u Zagrebu,

gdjeno nastoji izravnati mnogogodiSnje razmirice izmedju kaptola zagrebadkoga i gra-

djana na Gradcu. Dne 6. srpnja 1434. izdaje u Zagrebu dvije izprave: jednom globi obcinu

na brdu Gradcu sa sto maraka denara, jer su njezini gradjani opu.sto.îli vrt stolne crkve

sv, Emerika; drugom zabranjuje obradjivati i kaptolu i slobodnoj obdini neke parbene

zemljc, za koje se po smrti bi.skupa Ivana Albena nije znalo, komu pripadaju. Zanimljivo

|e, da Matko bai u tim izpravama prvi put imade piidjevak >de Talloucz*, dok se u

spi^ma prva^njih godina naprosto love »magnificus comes Matko*, po 6em bi mogli na-

gadjati, da je valjda neJto pnje dobio od kralja reteni posjed Topolovicu. Jo5 se u tim

izpravama zovc »sudac Kumana* (iudex Comanorum), koju je slu2bu molda vrSio zato,

$td u Ugarskoj nije bilo palatina. Napokon imenovao ga je kralj joS prije 24. slude-

noga 1434. takodjer gubernatorom vranskoga priorata iza Alberta de Ungh. Take je

Matko Talovac do konca godinc 1434 skupio u svojoj ruci nc samo ogromna imanja

Sirorfi 5tare Slavontje i Usore, nego je takodjer vriio vrlo zamalne i uno<»ne sluibe.

K lomu je tajedno s bradom hvojom stupio u rodbinske sveze s prvima velikaiima u

Slavoaijt On sam oienio se je Margarctom, kderju Petra Ceha Levanjskoga, bivSega

baoa maivanskoga i veleposjednika u vUkovskoj iupaniji; brat njegov Franko oienio se

DAN MATKO TALOVAC I BRAtU NJKOOVa; PAD BANA I KNKZA IVANA (\n2a) Fn\NKVPANV. 131

opet Jelenom, Icc'erju Vladislava Jakiida od Kuilja, osobita miljenika kraljeva. U ptvo)-'

polovici godine 1435. iinade Matko kiceni naslov >iupan koviaski, kapetan beogmUri^

gubernator priorata vranskoga, zagrebadke biskupije i varoî na brdu Gracfeu kod Za*-

greba<, te zajedno sa svojim bratom Perkom uredjuje odnose zagreba^kogz kaptdla praaagradjanima oa brdu Gradcu. -^t-r/ .v~ i;r!/. i''»î»^

Postavii u kolovozu 1435. Matko banom £itave Slavonije, porazdijeli 2astt i poslore

medju svoju bracu. Perku namijeni u prvi kraj upravu zagrebafike biskupije, Franku ostavi

iupaniju kovinsku i kapetaniju beogradsku. Sam pak posveti se posve posl(>Yiipa ^SLtir

skima. UredivSi donekle bar sooSljive odnose izmedju zagrebadkoga kaptola i gradjs^M.

na Gradcu, bilo mu je jedan od prvih cîna, da je boraveci 16. prosinca 1435. u gradu

Prodavidu (Virju), koji mu bija§e kralj zaloiio, izdao povelju u prilog slobodooj otxîni

na brdu Gradcu, kojom je svim plemicima i posjednicima zabranio pobirati dace na

svojim mitnicama od trgovaca te obcine.

U sijedoju 1436. nalazimo bana Matka Talovca u Stolnom Biogradu, gdje se bijahu

oko kralja skupili prelati i baruni ugarski i hrvatski, a uz njih i bosanski kfalj' Stjepan

Tvrtko II. sa viSe svoje vlastcle. Od hrvatskih velikaSa bio je osim bana Matka jdS i^^te^

njegov Petar Ceh Levanjski, zatim macvanski ban Ladislav Gorjanski i Emerik Marczsjfl.

Vijecalo se jamac^no o vrlo zamaSnim stvarima. Nema sumnje, da je tom prigodom neSlb

zakljudeno i proti hrvatskomu banu, knezu Ivanu (Anzu) Frankapanu, kbji se po^^

slije 24. sijeinja u slufbenim spisima ne spominje vi§e kao ban hrvatsko-<laImatinskri

nego samo mladji brat njegov Stjepan. ... ...

Vec bi spomenuto, kako je ban Nikola Frankapan na .samrti sV<)Joj'(i432.) dit'iô

devet sinova, od kojih su Ivan (Anz) i Stjepan nakon povratka svoga iz tudjine postal!

bani hrvatski i dalmatinski. Naskoro medjutim porodila se je nesloga medju tolikom

bradom, koja se nijesu mogla pogoditi za otdevinu. Najstariji sin Ivan smalrao se je p6-

glavicom svoga roda, dok je Sigl^mund vi§e prijao knezu Stjepanu, koji ga je pratio po

dalekom svijeiu. Dne 16. sijednja 1434. izdao je kralj u Baselu poveju, kojom je C^t-

tovao, da je knez Sij^pan, pratedi ga kroz vi§e godma po Njemaikoj i Italiji, potfoSid

preko 3000 dukata; s toga ostavi ja kralj i dalje Stjepanu i njegovoj bradi sve joS otcu

njihovu zaloiene oblasti i gradove u Hrvatskoj, te priznaje, da je rodu Frankapana svega

du2an sada 45000 dukata. Nakon povratka svoga u Ugarsku stao je medjutim kfaf] rti-

diti, da slomi preveliku mod knezova Frankapana. U oiujku 1435. pozvao je sve d€V^tero brade preda se u Poiun. Tu usiade pred kraljem. prelatima i barunima eel j ski knet

Ulrik, sin Fridrika i Elizabete Frankapanke, pak stade od knezova zahtijevatt poFovicd

otoka Krka, zatim gradove Trsat, Dakar i Bribir, Sto je sve nekad otac njihov otco nje-

govu otcu Fridriku. AH Ulrik nije kriv za otdev zlodin, pak traii sada od knezova Fran-

kapana ba$tinu svoje majke. Traii polovicu otoka i gradove ili 32.000 zfatnih forinti, a

az.to i naknadu od 10.000 zlatnih forinti za pretrpljeou itetu, Sio nije primao nikakvih

dohodaka od tih mjesta kroz viite godina. Nazo6ni knezovi, bilo ih je osam (Martin ne

bijaie doiao), ne mogoie se oprijeti. pak moradoSe privoljeti, da se knezu Ulriku dade na

uiivanje polovica Krka i redeni gradovt, dok rnn ne plate 32.000 forinti. Na to dade

kralj 4. tra\nja sastaviti povelju, kojom naloii zagrebadkomu kaptolu, da kneza Ulrika

uvede u posjed tih mjesta, Sto je kaptol zajedno s kraljevskim povjerenikom i izvr&io.

Zahtjevu Ulrikovu, da mu se dade oditeta od 10000 forinti za prctrpijeni gubitak« nije

kralj zaduvoljio, toboie jcr je ielio, da se »vez srodstva izmedju stranaka atvrdi slogora

i medjusobnom ljubavi<. Tek ito bi knez Ulrik namiren, podigao se protiv Frankapana

knez Nikola Zrinski, sin Pavlov. Pokojni ban Nikola Frankapan bija&e joi mnogo prije 1424.

zaloiio svoj grad blunj Pavlu Zrinskomu i supruzi njegovoj Elizabeti za neku svota^ kofu

je valjda trebao za kralja Sigi^munda. Nikola Zrinski tuilo je sinove kneza Frankapana.

da su mu oteli zaioieni grad Slunj, a nijesu mu vratilt uzajmljene svote. iCralj Srgismund

»1* <tir.lSMtINn KRAUtlJK SAM.

bijaie joi 1433. iz tudjine pozvao kn*.^zove Frankapane, da sc pugode sa Zrinskim; no

poito re oni nijesu odazvali, a Zrinski ih je ponovo tuiio, izdade kralj 23. travnja 1435.

u Poiunu strogu pi'tmenu zapovijed >Ivanu i Stjepanu Frankapanima, seajskim, krdkim

i modruikim knczovima, kraljevina Dalmacije i Hrvatske banima*, kao i braci njihovoj

Nikoli, Martinu, Bartolu, Dujmu, Andriji, Sigismundu i Ivanu (mi<-idjemu), da s mjesta

povrate uzajmljene novce ili pak oteti grad.

Postupak kraljev protiv Frankapana u pogledu celjskoga kneza Ulrika i kneza Ni-

kole Zrinskoga ohrabri sve protivnike mocne te porodice u Hrvatskoj i Ugarskoj. Ali

naJviSe se obori^ na Ivana (Ania), bana Hrvat<^ke i Dalmacije, i baStinika prostrane

diiavine cetinskoga kneza Ivaniia Nelipida. Cini se, da je i slavonski ban Matko Talovac

usfao na zator njegov, ne bi li rodj svomu pribavio njegove zemlje.

Juna^ki knez cetioski IvaniS Nelipic umio je posljednjih godina svoga zivota odriati

na okupu bogatu baitinu otca i djeda svoga. Kroz deset godina (1424.— 1434.) odolijevao

je on ne samo MIetcima, nego i bosaoskomu kralju, kao i vojvodi Sandalju Hranidu.

U to je vrijeme bilo glavno nastojanje njegovo, da se vladanje njegovo poslije ne bi

razasulo, nego da ga neokmjeno preuzme njegova starija kci Katarina i zet njegov Ivan

(Ani) Frankapan Nlje mu dovoljno bilo, §to je Ivana Anza posinio (1411.). kao ni po-

velja Sigismundova od 28. studenoga 1412., kojom je kralj dozvolio, da mu kdi Katarina

primi za miraz Citavu drzavinu otfievu (Cetinu sa Sinjem, CaSvinom, Travnikom, OmiS,

Klis, Kijui s Prominom i Petrovim poljem): on kao da nije vjerovao u rijei i pismo

prevrtljivoga kralja, pak je jo§ godine 1434. do§ao pred kninski kaptol, te ondje izdao

izpravu, kojom je sva svoja imanja sa svima Vlasima zalozio svojoj kceri Katarini, suprugi

Ivana (Ania) Frankapana, za 50.000 dukata, koje bija§e primio od kceri i zeta za obranu

svoje djedovioe i domovine. Na temelju te izprave uveo je tadanji banovac hrvatski

Domia Vladihovic zaista Katarinu Frankapan u sva imanja otdeva. No sve to ne bijate

Ivaniiu dosta. Da mu Mietci ne bi smetali kceri i zetu, izmiri se i s njima. Dne

23. svibnja 1434. izdade u svom gradu Sinju (in castro nostro Fain) izpravu, kojom po-

tvrdi medja^ izmedju svoje driavine i mleta^koga grada Sibenika, kako ih bijahu usta-

novili Sibendani i njegovi pouzdanici (vojvoda Ivancius Novakovich i Joannes Cosrachaz)-

A ni na Vlahe ne zaboravi, samo da ih uzdrii sklone svojemu djetetu. On im dade

razliditih povlastica, kako ih jamadno nijesu imaU ni u kojem dijelu hrvatskoga kra-

Ijevstva. Na molbu svoga duhovnoga otca, bosanskoga franjevadkoga vikara Zuvana

isdade »pod v Sinjem< dne 22. sije£nja 1434. »ban IvaniS, knez cetinski, kli§ki i vede«

otvoren Ibt Dminoslavu Dehojevidu i njegovu ostatku, kojim ga oslobodi od pladanja

trakoga dohodka i svake sluit>e vlasteoske, te ga predade u slu^.bu >crkve sv. Marije

pod V SiDJem« s onom zemljom, koju mu bijaSe dao i zamijenio >za njegovu kr£<.

Poslije 23. svibnja 1434. ncstaje kneza Ivani^ Nehpida s ovoga svijeta. Bio je po-

sljednji niuiki potomak u porodice knezova Nelipida od plemena Svadica. Bogatu bai^tinu

njegovu preuze kdi mu Katarina, a s njom i suprug njezin Ivan (Ani) Frankapan, ban

hrvatski i datmatinski. Neposredna vlast knezova Frankapana protegia se je sada daleko na

jag do Omiia, pade do Neretve. Ivan (Aoi) Frankapan ostavio brata si, bana Stjepana,

u Seoju, Modruftama i Bihadu, a sam se preselio na jug, gdje je stolovao u tvrdom gradu

Kliso, Omilu, pak i u Sinju, ponositoj stolid cetinske iupe. U hrvatskim .spisima zove

se odsad >knez Hani Frankapan, krdki i modru^ki, cetinski i kli^ki knez i vede, ban

Dabmidje i Hrvat'*. MIetaka nije se trebao bojati, jer je ved otac i tast bio s njima u

Da)boljem tkladu« ni za bosanskoga kralja Tvrtka II. nije mario, odkad je taj strepio

za svoj obfttanak. Jedino mu je mogao smetati veliki ,vojvoda Sandalj Hrantd;'no tai

amre 15. oiujka 1435., a naslijedi ga sinovac Stjepan Vukdid, s kojim se ban Ivan brzo

iporazumi. Stupi pade s njim u rodbinske svese (voivoda Stipanus, nepos voivode SandagI

UAN MATKO TaLOVAC I UHACA NJKGOVA', PAD BANA 1 KNfcZA IVANA (aNâ) FRANKAPANA. 133

. . . cuntraxit parentelam cum dicto comite Johanne). da se tako osigura i za dojdu^

vremena Jedno samo nije mogao postidi, da bi naime kralj Sigismund odrzao svoje obe-

(fanje od godine 1412.!

Potaknut jamaino od zavidnih velikasa, koji su teiko gledali, kako se je vlast

Frankapana neûveno podigla, a mozda podstrijekavan i od novoga bana Matka Talovca

i njegove brace, stade Sigismund negdje u drugoj polovici 1435. zahtijevati od bana

Ivana (Anza), da mu ustupi svu ba§tinu svoje iene, naime sve giadove i oblasti iza po-

kojnoga tasta svoga IvaniSa Nelipida. Kralj nije mario za svoju povelju od 1412. kao

ni za izpravu kneza Ivani^ Nelipica od 1434., ved je naprosto traiio, da mu se ostavina

cetinskoga kneza predade. Nedvojbeno se je pozivao na stari zakon, po kojemu su sva

imanja. kojih bi vlastnici umrli bez muzkih potomaka, imala zapasti kraljevsku krunu,

da s njima dalje razpolaze. Cini se, da je boravak bana slavonskoga Matka Talovca u

Stolnom Biogradu bio u savezu s tim sporom. Ivan (Ani) nije htio ni duti, da predade

imanj.! svoga tasta, a na to je kralj u sijecnju 1436. proglasio bana Ivana buntovnikom

i odmetnikom, liSio ga svih casti i imanja, te povjerio Matku Talovcu, da ga silom svlada.

Za nagradu primit 6e brada Talovci sve, §to de banu Ivanu (Aniu) oteti.

Tako planu u proljedu 1436. u Hrvatskoj rat za bakinu Ivani§a Nelipica. Slavonski

ban po nalogu kraljevu udara na hrvatskoga bana. Ivan (Ani) Frankapan boravi 18 oiujka

>na Klisi<, pak ondje potvrdjuje >virnim i pravim slugama (pokojnoga svoga tasta) bana

IvaniSa Ivanovica, svim dobrim Vlasima dobre i po§tene zakone, ki su im bili za

njih bivSega gospodina bana IvaniSa Ivanovida i za njegova otca, kneza Ivana«. Dira tri

mjeseca poslije vec je ban Matko na polazku na jug. Dne 2. srpnja stoji s vojskom

svojom kod Bihada i objavljuje ondje katunarima iii kapetanima Vlaha u Hrvatskoj, da

je kralj Sigismund utanadio primirje s MIetcima, te ih poziva, da ne diraju u mietadke

podanike. U torn pismu zove se Matko Talovac banom »Slavonije, Dalmacije i Hrvatske«.

Da bi lakê svladao silnoga bana Ivana, bijaSe kralj Sigismund pozvao i grad Dubrovnik,

da priskodi u pomoc njegovu banu, a narodito da mu ustupi dvije bombarde za ruienje

zidina i druge vrsti oruzja. Ali Dubrovdani prepadoSe se toga zahtjeva, te se 19. lipnja

posebnim pismom izpridaSe kralju, §to ne mogu njegova naloga izvrSiti. Najprije kaiu, da

im je pozar u koiovozu proSle godine uniStio gotovo sve bojne sprave, a onda iztidu, da

je koez Ivan u srodstvu s vojvodom Stjepanom Vukdidem, njihovim najbliiim susjedom, te

bi njihovu obdinu sna§la velilca bijeda, kad bi se kraljevu nalogu odazvali. Vojvoda

Stjcpan zatro bi im svu kopnenu trgovinu, a Ivan Frankapan, koji drzi Omi§ i susjedno

primorje, uniitio bi im svu morsku trgovinu s MIetcima, Jakinom i Dalmacijom.

U koiovozu 1436. stoji Matko Talovac s vojskom svojom na Cetini izpod grada

Sinja, gdjc no 7. kolovoza (in descensu nostro exercituali sub castro Zyn) piSe ragrc-

badkomu iupanu, da je >sada zabavljen sluibom presvijetlomu gospodinu naSemu cam u

ovim krajevima Hrvatske« (nos ad presens serviciis serenissimi domini nostri imperatoris

in hiis partibus Croacie occupati)* i da s toga ne moie zavriiti parnicu izmedju zagre-

badkoga kaptola i gradjana na brdu Gradcu. Ne zna se izvjestno, kako je Matko napre-

dovao; u jednoj potonjoj povelji hvale ga, da je zajedno sa svojim bmtom Petrom i

s velikom vojskom o svom troSku osvojio ne samo sve gradove nevjemoga Ivana Fran«

kapana u kraljevini Hnratskoj, nego i gradove Jajce, Komotin, Bodac i druge tvrdinje u

Bosni; a osobito da se jc proslavio kod osvajanja grada Sinja u Hrvatskoj i Hodidjeda

u Bosni, gdje je izgubio mnogo odiidnih i dragih dvorjanika svojth (demum veto una

cum Petro de eadem Tallowcz fratrc sue, ... in omnium castrorum regalium in dicto

regno nostro Croacie existencium, alias per condam Johanncm de Frangapanis, Segne,

Wegle et Modrusse comitcm, ipsius condam imperatoris et regis notorium infidelem, pro

sc eotunc perperam usurpatorum, aliorum eciam <]uorundam castrorum. utpata jaycza,

Komothin, Bochacz ceterorumque fortaliciorum in regno nostro Bosnensi habitorum,

«J« SIOISMUND KRAUUJB SAM.

ingenti copia gencium suanjm more exercitualt cum sumptibus suis propriis levata in

nuuiu forti facta reali recuperactone el manibus ipsius condam imperatoris et regis apro-

priaciune, in quibus quidem exercitualibus expedicionibus nee non castrorum predictorum

recuperacionibus castrorum Zyn in Croacie et Hodided in Bosnensi regnis predictis

existeticium expugnacionibus quam pluribus notabili ûs cnris familiaribus ipsorum ibidem

crsiS et occisls). Premda su u pritanju te povelje pobrkane dvije vojne, jedna u Hrvatskoj

proti knezu Ivanu, a druga u Bosni drugom prigodom (valjda proti Radoslavu Pavlovicu

i Turcima), doznajemo ipak, da je banu Matku u Ijetu 1436. poMo za rukom, te je

osvojio grad S nj. Da li je zauzeo jo§ koji grad, ne znamo; samo Je izvjestno, da je ve6

1. studenoga bio u Zagrebu, prilidno zlovoljan, jer su ga za njihova izbivanja gradjani

s brda Gradca kod kraija opadnuli.

Vojeni pohod bana Matka Talovca nije ipak knezu Ivanu (Aniu) mnogo naudio.

Ve^ 31. listopada stoluje »Hani Frankapan, Vegle, Senja, ModruSa, cetinski i kliSki knez,

Dalmacie i Hn-at' ban« u gradu KIisu, pak dariva kneza Vignja Dubravdida, brata muGrgura i sinovca Mikluâ za vjerne slulbe njihove imanjem »u Cetini poda v Sinjem*,

a to je odit znak, da je Sinj bio opet u njegovoj vlasti. No ipak nastoji u isto vrijeme

oko MIetdana, da bi ga izmirili s kraljem Sigismundom, a Mletci mu 19. prosinca obe-

caraju, da 6e to kroz svoje poslanike poku.âti. Medjutim namah zatim nestade kneza

Ivana (u prosincu 1436), a na to pobita ban M.itko drugi put na jug, da obraduna s nje-

gorom udovicom Katarinom. Slaba iena s nedoraslim sinom svojim Jurjem nije mogla

odoljeti banu, te se s toga na ponuku i po»redovanjem Sibendanina Nikole GaSparovica

i jurja Martinuêvida iz Radudica (u kninskoj zupaniji) stade s Matkom pogadjati. Ved

31. sijednja 1437. svjedodi ban Matko Talovac u Petrovu polju juino od Knina gospodji

Katarini, udovi Ania Frankapana, da mu je predala u ime svoje i sina svoga Jurja gradove

i zemlje, koje bija§e njezin pokojni suprug, buduci buntovnik i odmetnik kraljev, ne-

ovlaSteno posvojio. Tako izgubi i Katarina ditavu otdevinu svoju, te se onda sa sinom

Jurjem skloni u grad Rmanj na gornjoj Uni. Dne 11. ozujka 1437. destitaju Mletci banu

Matku, >ko je sredno obladao svima mjestima, koja je nekad posjedovao knez Anic

(quod omnia loca ilia per olim comitem Angelum possessa feliciter sunt adepta).

Tako je lijepa ba^tina knezova Nelipida izmakia knezovima Frankapanima. Kralj ju

Sigismund dade braci Talovcima, koji se odsad stadoê zvati cetinskim knezovima. Uz

niih biSc nagradjeni i pomagadi njihovi. Poveljom od 26. lipnja 1437., potvrdi kralj

Sigismund Jurju Martinuievicu od Radudida, plemidu kninske iûpanije, posjedovanja i sela

Badanj, Nepekure, Leijdici i Ljubotidi u zupi Promini, koje mu bijaSe darovao ban Matko,

jer je syojom vjeStinom sklonio udovicu Katarinu, da mu ustupi gradove svoga otca.

Jednako bi nagradjen i Sibendanin Nikola GaSparovid. On dobi po<jed Meju u ludkoj

tupaoiji, koju je prije driao Sibendanin Gregorije Draganid, privrienik mletadki.

Ban Matko Talovac mislio je sada skuditi i preostalu bradu Frankapane. Stao dirati

-tt iupu Baiane i neki grad, koji im bijaSe Sigismund zaloiio. Ali kralj posebnim pismomzabrani Matku. da se pada u njihove poslove. Ostavi f>ade Ivanova brata Stjepana Fran-

kapana i dalje kao bana Oalmacije i Hrvatske. Jo§ 7. studenoga 1437. spominje jedna

gla(^lska izprava >zmoinoga i zvelidenoga gospodina Stefana Frankapana, svitloga

kneza krdkoga, senjskoga i modruikoga i prodaja, kraljevstva Dalmacije i Hrvat' banac

(Bosna i Srbija godina 1428.-1436.; posljednji rat s Turcima, 1437.).

Vojna Sigitmundova na dolJDom Dunavu godine 1428. svrSila se je tako, da je moraonapustiti tvrdinju Golubac na desDoj obali Dunava. Sultan je namah dao tvrdinju

isoota utvrditi, te je sada na ditavoj Itniji od Vidioa do uida Morave mogao prelaziti i

proTaljivati u Ugarsku i Via^ku. Sigismund je medjutim bar toliko udinio za obranu

svoje driave, da je grad Kovin i iupaniju povjerio bradi Matku i Franku Talovcu, a pod-

jedno je otmovio tMuiovinu severinsku, kamo je dozvao iz Pruske red njemadkih vitezova^

BOSNA I SRBIJA OODINA 1428—1436; POSUERNJI RAT S TURCIMA, 1437. «35

pak mu povjerio upravu te banovine. Jo§ god. 1434. i 1435. spominje se Nikola Radwitz

(Nicolaus de Radwiz, Radnicz), vitez pruskoga reia (crucifero ordinis Pruthenorum), kao

ban severinski. No zato je ipak vlaSki vojvoda Dan bio prinudjen, da priznade, premda

nerado, vrhovnu vlast turskoga sultana, samo da se odrii u svojoj zemljL Jol je teie bilo

stanje srbskoga despota Gjurgja Brankovica Sig smundu morao je ustupiii Beograd, a

Turci mu oteli Golubac; tako je do§ao medju dvije vatre, medju dvije velike vlasti, koje

su ga posve stisle. Da bi ipak odriao svoju zemlju, koja je dopirala od u§ca Morave u

Dunav sve do zetskoga primorja, te uzalmom prugom pasala bosansko kraljevstvo, morao

je ulagivati se i sultanu Muratu i kralju Sigismundu. Drzao je doduSe zemlju izmedju

sjedinjene Morave i doljne Drine, pa6e i onkraj Drine bosansku Srebrenicu; osim toga

bilo je u njegovoj vlasti Novo Brdo i prizrenska oblast, pade i Zeta s primorjem nje-

zinim od Kutora do Bojane, i s gradovima Barom i Budvom; no odkad je sultan Murat

osvojio KruSevac i Golubac (1427.— 1428.),

morao je nevoljni despot prenijeti svoju sto-

licu u Rudnik (gdje je blizu bio grad Ostro-

vica), pak onda na sam Dunav u Smederevo.

Po potonjoj stolid svojoj dobio je i pridjevak

Gjuragj Smederevac. Tu u Smederevu, go-

tovo u sredini izmedju ugarskoga Beograda

i turskoga Golubca, a na skrajnjem sjeveru

svoje driave utvrdio se despot Gjuragj. spre-

man svedjer, ako dodje do skrajnje nuMe,

prebjeci preko Dunava u Ugarsku. A medju-

tim prolazili Turci kroz juzne oMasti njegove

kao kroz svoje, te provaljivali u Bosnu,

Hrvatsku i dalje.

Najnevoljnije bijaSe stanje bosanskoga

kralja Tvrika II. Jer ne samo da je morao

priznati Murata za svoga gospodara i pustiti

mu nekoliko gradova u svojoj zemlji (1429.),

nego se je takodjer vazda borio s nepokor-

nom vlastelom svojom, naroiito sa Sandaljem

Hranicem, a jo§ vi§e s Radosavom Pavlo-

videm. Ti su se mo<?ni dinaste posve prilju-

bili i pokorili Turcima, pak s pomocu nji-

hovom i svojih gorljivih patarena htjeli biti

jadi i ugledniji od svoga kralja, privrienika

ugarskoga i sljedbenika katolidke crkve. Ubogi Tvrtko morao se je s toga utjecati sad

tiirskomu caru, sad Ugarskoj; jedan put sklapao je savez sa Sandaljem protiv Radisava

Pavlovida, a drugi put opet s Pavlovicem protiv Sandalja. Pouzdavajudi se u turskoga

cara i u svoje patarene, uzgoropadio se napokon Radoslav Pavlovic tako, da je god. 1430.

zatraiio od obcine grada Dubrovnika, neka mu vrati njegov dio iupe Konavala (s Cav>

tatom i Obodom), koji im bijaSe pred viie godlna za skupe novce prodao. Kad je to

Dubrovnik odbio, Cete vojvode Radosava provali^ u dubrovadki kotar t poharaie sve od

Konavala do Zatona. Dubrovnik zatraii pomod u kralja Tvrtka II. i Sandalja; ali se ovi

ne usudiSe udariti na Stidenika turskoga sultana. Smisli&e zato svi zajedno, pak odludiSe

poslati poslanike Muratu II. u Odrin (Drinopolie), i od njega naprosto kupiti zemlju nje-

gova podanika Radosava. Kralj Tvrtko K. dat de 40.000 dukata, Dubrovnik 20000, a

Sandalj 10.000. Ali ni Radosav nijc ialio novaca, a k tomu je nastojao zavaditi saveznike

medju sobom. Na vapaje Dubrovdana liljao i kralj Sigismund svoje poslanike sulianu i

Franjevac Jakov de Marchia.

Po ttarom <trvoi«su.

Ijl, SIGISNUNU KHAIJUJK SAM.

bosanskomu kralju. Tek tada predumisli se Radosav, pak ce se izmiriti. Ali dubrova6ko

vijode ne bija&e zadovoljno s povratkom Konavala, vc6 zahtijevaê i naknadu bojnih

troikova. Na to pregnu Radoslav, da odvrati kralja Tvrtka od saveza s dubrovadkom

ob<5inom. Ve<5 19. rujna 1431. tuii se obdina kralju Sigismundu, da joj se bosanski kralj

grozi ratom, jer ga je vojvoda Radosav uputio, da je Dabrovnik u sultana traiio zemlju

njegova podanika Radosava, obecav mu uza to i dohodak bosanski. Vijece dubrovaiko

moli nadaije Sigismunda, da ga oslobodi te nove pogibli, i da poMje k bosanskomu kralju

svoga poslanika, a taj neka kralja u<îni oprezaa na zlobe i pakosti vojvode Radosava,

koji mu se sada ulagiva, dok se je prije trsio, da drugoga podigne na bosansko prije-

stolje. Sigismund posla na to zaista tirvatskoga banovca Dom>u Vladihovica u Bosnu,

koji je u oiujku 1432. nastojao kralja Tvrtka odvratiti od Radoslava, i tako potonjega

prinuditi na mir s Dubrovnikom. Hrvatski banovac poludi bar toliko, da je Tvrtko II.

posredovao mir izmedju Dubrovnika i svoga vlastelina. O torn govori sam Radoslav ovako:

»Mi gospodin vojvoda Radosav Pavlovid i sin mi knez Ivani^ udinih razmirje i rat s go-

spodstvom dubrovadkim . . . po nagovoru zlih Ijudi, s kojega razmirja nijedna kotist ne-

bivaja jednoj strani i drugoj, pade Steta, razsap i manjîna . . . Tuj smislih u pameti

mojoj, da nitkor ne moie biti bolji steznik (semuj) miru medju menom i vlasteli dubro-

vadcimi, koliko gospodin na§, plemeniti gospodin mi kralj bosanski Tvrtko Tvrtkovid

I bududi pri gospodinu kralju Tvrtku pomolih ga kako to gospodina mi i prijatelja obiju

strana, da bi poslao svoga vlastelina u Dubrovnik, i tegnuo ih besjedom u miru medju

mnom i vlastelom dubrova£kom«. Mir izmedju vojvode Radosava i Dubrovdana utanaden

bi zaista 25 listopada 1432. U izpravi o miru ditamo uz ino jo§ ovo: »I jo§ mi gospodin

vojevoda Radosav ob^tovah knezu i vlastelom dubrovadkim poslati na sp^h dovjeka moga

gospodinu caru Murat begu i njegovim vezirom na portu, dajuci im znati, jer sam mir

udinio s vlasteli dubrovadkimi, da je § njih blagoslovom*. Mir Radoslava Pavlovida s Du-

brovnikom potvrdi poslije, naime 2. ozujka 1433., i kralj Tvrtko u stolnom mjestu Sutisci.

U povelji, na kojoj su podpisani vojvoda Petar KleSic, dvorski IvaniS Biohanic i knez

Tvrtko Borovinic, kaie kralj, kako mu bijaSe mrzak i nedrag rat vojvode Radosava

s Dubrovnikom, i da je zato Radosavu zapovjedio, »da udini mir i dobru volju s podte-

nimi i mudrimi vlasteli dubrova£kimi«.

Joi ne bija§e pravo osiguran mir izmedju Dubrovnika i Radosava Pavlovica, planu

ved raunirica izmedju bosanskoga kralja Tvrtka II. i srbskoga despota Gjurgja. Dne11. studenoga 1432. javljaju Dubrovdani Sigismundu: >Porodila se svadja izmedju bosan-

skoga kralja i gospodina despoia, koji si na medjama svojih zemalja nanose $tete i

medjusobno se uznemiruju«. Sta je bio razlog tim smutnjama, ne znamo; no nema sumnje,

da se je borilo oko bosanske Srebrcnice. Medjutim navali na bosanskoga kralja joS veca

nevolja. Ved bi spomenuto, kako je koncil u Baselu bio pokuô, da privede .sve vladare

i knezove t>osanske i srbske u krilo katolidke crkve, i kako taj pokus nije imao uspjeha. Samkralj Tvrtko bijaie spreman na sve, jer je i sam po svoj prilici naginjao katolidkoj vjeri;

ali njegova vlastela, narodito Sandalj Hranid i Radosav Pavlovid nijesu ni snivali, da za-

mijene patarensku vjeru s katolidkom. Bit de, da je vec tada doSIo do siikoba izmedju

kralja i Sandalja. K svemu tomu osvanu god. 1433 u Bosni Kranjevac Jakov de Marchia,

poitan valjda od generala svoga reda Vilima de Casalis, da pregleda lamoinje samostane

Franjevaca, da eventuaino popravi, Ata ne valja, i da onda zapodne po ditavoj vikariji

bosansko) Ito odludnije obradati krivovjerce i razkolnike na katolidku vjeru. General fra-

njeradki Vilim bijaie jednaku zadadu namljenio joJ god 1430. proslavljenomu Ivanu

Kapittranu (Joannni Je Capistrano). ali ne znamo, da li je taj povjerenu mu zadada

ixniio. DoSav Jakov de Marchia u Bosnu, stao odludno, moida i prercvno raditi, tako da

je doiao u nukcb s domadim Franjcvcima^ kojimu je tada bio vikarom Ivan (Zuvan).

Domadi Franjrvci navali^ na kralja Tvrtka, neka skloni vizitatora jakova, da se okani

U(»SNA I SRBIJA 60DINA 1428.— 1436.; POSUKONJI RAT S TUHCIMA, 1437 137

svib novotarija. Kralj zaista pokuâ posredovati, ali na to se Jakov de Marchia tako raz-

Ijuti, da je s mjesta ostavio Bosnu. O svemu tomu obavjeiduje nas pismo kralja Tvrtka,

ito ga je namah zatim, dne 1. travnja 1433. pisao pomenutomu Jakovu. Evo ga u

hrvatskom prijevodu: >Stjepan Tvrtko, Boijom miloSdu kralj Ra^ke, Bosne, Primorja i t d.

Predastnomu u Kristu otcu, gospodinu Jakovu iz Italije, reda male brace, proiK>vjedniku

svetoga pisma, predragomu prijatelju naSemu, po svetom duhu svako pozdravljenje sa

prijateljskom Ijubavi, koja ne vra<5a zlo za zlo. Precastni ot6e! PreviSnji Bog budi svjedok,

da nam tvoj prija&nji dolazak u naSe kraljevstvo nije bio nepocudan, kako i sami dobro

znadete. PoSto ste vi probavili nekoliko dana u naSem kraljevstvu, a mi smo istinito bili

obavijclteni od nekih magistra (ufiitelja) vaJega reda (ex religione vestra), smatrali smo(potrebito) va§emu otdinstvu ozbiljno redi, da ne zapoiinjate u na§em kraljevstvu, sto se

sve dosad od predjaSnje svete brace va§e nije dinilo. Radi toga ste vi, potaknuti mozda

joi viSe od na§ih neprijatelja. u Ijutosti otiSli iz nasega kraljevstva. Sada pak, sveti otde,

£ujemo na na§e §to vede negodovanje, da vi nas ne smatrate za dovjeka krSdanina, nego

sude<5i o nama zlo i najgore opadate nas pred krSdanstvom kao poganina. S toga vas

molimo pokomo i zelimo, da se vaSe otînstvo za volju Bozju k nama povrati, pak demo

se radovati pred vama i vaSima, po kojima nas je sna^la tolika sablazan . . . Nama, vrlo

§tovani otde, ne smeta, da vi sada navijestate u naêm kraljevstvu vjeru rimsku, pade

demo vas i pomagati i svagdje demo vas preporuditi kao predragoga prijatelja. Ako pak

odbijete ovu molbu, ne demo stvar pustiti samo tako, ved demo rimskoj stolici poslati

neke svoje (poslanike), pak demo se od toga opravdati. Preporudamo se vaSim poboinim

molitvama. Dano u naSim stranama Usore prvoga travnja 1433.

«

Kralj Tvrtko desio se je dakle prvih dana travnja 1433. u Usori. Jo§ istoga mjeseca

nalazimo ga u Zvoroiku, gdje no ratuje sa srbskim despotom. Borbe potrajale i slijededih

mjeseci, sve u iipnju, kad se je srbskomu despotu pridruzio i veliki vojvoda Sandalj

Hranid. Napokon se oba neprijatelja sloziê, te kupiê od turskoga sultana Murata driavu

svoga protivnika. Despot, koji je ved od prije drzao Srebrenicu, dobi jo§ Zvornik i Uôru;

Sto je zapalo Sandalja, nije poznato. SuviSe je turski car proglasio bosanskim kraljem

Radivoja, nezakonitoga sina Stjepana Ostoje, te ga poslao u Bosnu, da sjedne na prije-

stolie otca svoga. Dne 17. rujna 1433. razpravlja vijede u Dubrovniku, da li bi podastilo

darom Radivoja, »koji se zove kraljem Bosne* (qui se dicit regem Bosne). Vijede je do-

duie odludilo, da se dar ne dade; ali Radivoj se je ipak odriao u Busni. gdje ga nala-

zimo jo$ nakon dvije godine. Nevoljnomu Tvrtku ne preostade drugo, nego da bjezi iz

svoje kraljevine. Hrvatski Ijetopisac §ime Klimentovid zabiljezio je za godinu 1433.:

>Tada izagna§e BoSnjani Tvrtka kralja iz Bosne, i to biSe drugi Tvrtko*. Slidno javlja i

drugi nepozoati nam Ijetopisac hrvatski: >Kada pride Zigmont kralj ugrski v Rim . . ., i

tada imaSe rat velik kralj bosanski Sandal(om) i s BoSnjani; vojeiê druga kralja, a

Tvrtka kralja . . .«

Nema sumnjc, da je Tvrtko pobjegao u Ugarsku, traiedi pomoc u namjestnika kralja

Sigismunda, medju kojima je bio i svojak njegov, slavonski ban i celjski knex Herman.

Qni se, da su se namjestnici zaista pobrinuli, da povrate kletvenika svoga kralja na pn-

jestolje. Medju njtma nalazimo i kovinskoga iupana Matka Talovca, kojega biia^ kralj

iz Njemadke kudi poslao radi obrane svoje driavc od Turaka. Ved 24. oiujka 1434 dcsi

se Matko Talovac u Beogradu; a 16. kolovoza odgovaraju Dubrovdani iupanu Matku,

svomu preljubljenomu sugradjaninu (coDcivis nostcr dilectissime) na neko pismo njegovo,

u kojem je njima pisao »o provalama svojim s jakom vojskom u kraljevinu Bosnu

«

(qualiter dicit de progressibus suis cum potenti exercitu in regnum Bosne), te im dini

obilate ponude. Dubrovdane hvalc mu za toliku Ijubav i odanost, te ga mole, da ito

t)olje preporudi njihove trgovcc, >kacl *te budc saatao i dogovarao s gospodinom kraljem

bosanskim* (cum . . pervenerit seque constituerit cum domino rege Bosne). Odito je

IjS SIOISMUND KRAUUJE SAM

dakle. da je Matko Talovac u ijetu 1434. ratovao u Bosni u prilog kralju Tvrtlcu II.

Tvnkovicu, i nema sumnje. da je torn prigodom osvojio grad Hodidjed kod Vrlibosne,

$to se 8ve spominje u jednoj potonjoj poveiji od godine 1438. Moida je tada Matko ili

•am ill 8 pomocu drugih obladao gradovima uz Vrbas, kao §to su Jajce, Komotin i Boiac,

koji se takodjer «pominju u pomenutoj poveiji. Cini se, da je uz Matka Talovca ratovao

i bosanski vla<telin Juraj Vojsalic, vojvoda doljnih krajeva i sinovac nekadanjega hercega

Hrvoja. Juraj Vojsalid bio je vazda uz kraija Tvrtka, a k tomu je bio u rodu s hrvatskim

knezovima Blagajima (Babonidima), po$to je knez IvaniS (IV.) Blagaj imao za suprugu

Hrvoj<»vu unuku Doroteju. Vojvoda Juraj Vojsalid oborio se je poglavito na Sandalja

Hranida, a pri torn su ga pomagaia neka humska vlastela. Sreda mu se nasmijala, te je

odriao pobjedu. Dne 12. kolovoza 1434. boravi Juraj Vojsalid sa sinovima svojima i vla-

stelom svojom pod KreSevom u srcu gornje Bosne, gdje izdaje povelju humskomu voj-

vodi Pavlu Jurjcvicu i bradi njegovoj, sinovima vojvode Jurja Radivojevida, zatim VukuVukidevidu, sinu kneza Vukida, te im vraca sve zemlje njiiiove i plemenito, >§to im biSe

uzeo vojvoda Sandalj<. Uz vojvodu Jurja dese se tada knezovi iz Huma, od Zemaljnika,

Sane i Plive, po demu sudimo, da su svi ti zajedno s njim obarali vlast Sandaljevu

izmedju Cetine i Neretve.

Uza sve to ne mogaSe se Tvrtko ll- godine 1434. povratiti na prijestolje. Dne17. studenoga 1434. pi5u Dubroviani > kralju Radivoju, vojvodi Sandalju i knezu Rajku

radi nekoga srebra, oteta njihovim trgovcima u Bosni*; pade jo§ u oiujku 1435. nagra-

djuju Dubrovdani poslanike kraija Radivoja, vojvode Sandalja i Raiosava Pavlovida.

Nevoljni Tvrtko potucao se je u to vrijeme po tudjini; u sijecnju 1435. boravio je u

Bedu, kako st to vidi iz jednoga pisma kraija Sigismunda od 27. sijednja. Iz Beda poôTvrtko za Sigismundom u Ugarsku, gdje je uza nj boravio u veljadi i ozujku 1435. Tek25. oiujka javlja Sigismund Dubrovdanima iz Poiuna, da je kraija bosanskoga Tvrtka

odpustio i povratio mu drugom zgodom podijeljeno, pak da je Tvrtko po§ao u svoje

kraljevsivo (intimat e.xpediiionem inde domini Tuertchi regis Bo<ne a se dimissi cumrestitucione alias assignatorum facta fidelitate et obediencia debita). Drugim pismom od

30. oiujka preporuda kralj obdini dubrovadkoj >humsku vlastelu* (baronibus tcrre de

Chomlian), jamadno Jurjevide i Vukidevide, koji se povratiSe pod krunu njegovu.

Povratak kraija Tvrtka u Bosnu bijaSe najzgodnije izabran, jer je ba§ u ono vrijeme

(15. oiujka 1435.) umro najmodniji kletvenik i protivnik njegov Sandalj Hranid, te je

sinovac i nasljednik njegov Stjepan Vukdid namah imao iestokih borba (difierencie et

dissidia bellica) s vojvodom Radosavom Pavlovicem. Stjepan Vukdid osjecao se je poradi

toga tako »lab, da je sam zatraiio od Dubrovdana, da ga preporude zaStiti kraija Sigis-

munda. Dubrovdani su to 7. svibnja 1435. takodjer i udinili, pak tako je sada i kralju

Tvrtku If. lakSe bilo povratiti se u svoje kraljev.stvo. I zaista nalazimo ga u kolovozu 1435.

a srcu Bosne, u kraljevskom gradu Bobovcu. Ali Tvrtko ne bijaSe se u Bnsnu vratio

•am; a isto vrijeme nekako stigao u Bosnu poznati ved Franjevac Jakov de Marchia, ne

kao vizitator, nego kao glava vikarije bosanske, snabdjeven velikim povlastima. i daiztrijebi sve patarene i Mzmatike, i da obnovi red i stegu u franjevadkim samostanima

bosanske vikarije. Bezobzirni novajlija radio je valjda s najvedom odludnoSdu tako, daje sve ozlovoljio. Dne 24. kolovoza 1435. piJe Stjepan Tvrtko iz grada Bobovca (in ca-

stello nostro Bobovvach) >Jakovu de Marchia, vikaru bo.ânskomu i svomu prijatelju«, da

ne bi nckc redovnikc protjerao iz kotara grada Jajca. Radilo se jamadno o Franjevcima,

koji se nije$u htjeli pokoriti njegovim reformama.

Prevclika gorljivost vikara Jakova de Marchia raznjetila je nove borbe u Bosni.

Patareni, na delu inj Stjepan Vukdid i Radosav Pavlovid, pozvali opet u pomod .Turke.

Ved u kolovozu Jolazi u Hum do 1500 Turaka na poziv Stjepana Vukdida, te haraju

po oblastima one vlastele, koja se bijahu Sigismundu pokorila. Dne 30. studenoga piiu

BOSSA ! 8RBIJA OODINA 1428— 1436; POSIJKDN/I RAT S TURCIMA, 1437. 139

opct Dubroyfani slavonskomu banu Matlcu Talovcu: »Turski vojvoda Barad, koji bijaSe

s Turcima provalio u Bosnu, plijenio je oblast Hum (in regione Calumfeldc) i o-im toga

druge zemlje, a sada se Cini, da je s Turcima polao prema va'-oSi Hodidjedu (versus

civitatem Chodidich). Ponovne provale tursWe prinudiSe Tvrtka, da je opet morao pobjedi

u Ugarsku. Medjutim Jakov de Marchia ne htjcde popustiti. PoSto mu se domadi Fra-

njevci nijesu htjeli pokoravati, dozvoli mu general Vilim de Casalis 7. rujna 1435., da

smije pomocnike uzimati iz drugih vikarija, a narod.to iz talijanskih; dne 17. prosinca

opozove general sve povlastice i polak&ice, koje bijahu dosad dobili Franjevci bo-

sanske vikarije.

Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovid desio se u

sijeinju 1436. u Stolnom Biogradu, gdje se bi-

jahu oko kralja Sigismunda skupili baruni i prelati

Djegovi, kao palatin Matija Paloc, dvorski sudac

Stjepan Bator, slavonski ban Matija Talovac, ma-

dvanski ban Ladislav Gorjanski i drugi. S bo-

sanskim kraljem bijahu do§li palatin (dvorski)

Tvrtko Borovinid, vojvoda Vladislav KleSic, Juraj

Dragidevid i protovestijar Restoje od HIivna. Nazahijev kralja Sigismunda izdade tu kralj 25. sijecnja

povelju. kojom piimi sve samostane franjevadke

svoga kraljevstva u svoju zaititu, a uz to im po-

dijeli povlasticu, da §ire u ,Bosni katolidku v'y ru,

te da iitelje obojega roda krste i na katolidku

vjeru obradaju. Ali za te privilegije slabo su ma-

rili bosanski patareni i dozvani od njih Turci. Pade

Turci nastaniSe se sada konadno u juznoiztodnom

dijelu Bosne, narodito u gradu i varoM Vrhbosni.

Tu stoji od god. 1436. staino turski vojvoda s po-

sadom, da brani Radosava Pavlovida, i da napada

sve protivnike patarena. Ved godine 1437. tuii se

bosanski vikar Jakov de Marchia papi Eugenu IV.,

da su Turci potonje dvije godine spalili i razorili

oko iestnaest crkvi i samostana franjevadkih u

kraljevini bosanskoj.

JoS od godine 1435. snovao je opet kralj

Sigismund, kako da s velikom vojnom stane na

put prodiranju turske sile. Salijetao ga za to ne

fli^mo bosanski kralj, nego i srbski despot Gjuragj,

koji je viie puta zalazio na kraljevski dvor. Si-

gismunda bodrila je na to i junadka borba Arba-

nasa na jugu 2>te, koji su pod svojim vodjama

Arnethom Spatom i Ivanom Kastriotom redom

suzbijali navale turskih deta na svoju domovinu.

Najslavnije pobjede iznije&e Arbanasi nad Turcima posHje Bolida 1434. i 20. travnia 1435.,

tako te se je dinilo, da de Arbanasima podt za rukom, Sto nije u«pjelo Bugahma ni

Srbima. Sigismund stao snovati, kako da s pomodu Arbanasa zavoj^ti na sultana Murata U.

Dne 9. travnja pi$e iz Temiivara dubrovadkoj obdini, da je sgodno uredio posiove s de>

spotom Gjurgjem i njegovim velikaiima (commode dispositis negociis regnt sui Hungarie

cum Georgio dispoto Rasae et aliis proceribus ipsius regni), a podjedno ju poziva, >da

velemoinoga Celebtja (Zelapie), sina slijepoga imperatora, kojega iaije u Dubrovnik

RaTNA OPREMA ODLldNA HUSITB.

Mos»J Q dvoroa Carskq}* Mie kod

PctfOfnd*.

I40 SIGISMUND KHAUUJB SAM.

s Arbaoasimat obskrbi dovoljnim brodovljem, da odplove u Albaniju, i da ondje ratuju

na Turke. Dubrov£ani se izprva iacahu te zadade, boje6 se turske osvete; no poslije

poslaie ipak jednoga od svojih vje.^tih Ijudi u Senj, i taj je najmio ladju, te na njoj po-

tajno (êlrbiju i druibu njegovu odveu u Albaniju. Obcina sama se hvali 19. lipnja

kralju, kako je to izvela »lukavo, to^no, iznenada i potajno* (calide et accurate, . . re-

pente . . . clam).

Sultanu Muratu jamaino nije ostalo tajno, §ta je Sigismund radio u Albaniji, Srbiji

i Bosni. pak se je spremao na rat, da posve pokori Srbiju i Bosnu. Nije ni Sigismundu

preostalo, nego da kupi vojsku na sve strane. Dne 12. sije^nja 1437. piSe iz Praga bo-

Mnskomu vikaru Jakovu de Marchia, da je za blagdan sv. Jurja (24. travnja) i dujdude

ijeto dvrsto odluiio podidi jaku vojsku (validum exercitum) tako od Ceha kao od Ugara

i drugih naroda, da se obori na bijesne Turke, koji napadaju na granice njegovih kra-

Ijevina (coofiniorum regnorum nostrorum dirissimos invasores). S torn <5e vojskom poci

on sam glavom (modis omnibus in eodem exercitu constitui propria in persona), pak

poziva Jakova, da se i on pridruii toj vojsci sa §est ili osam brace svoga reda, i da

hrabri vojsku i da navijeSta razkolnicima i hereticima rijed Gospodnju. Vc<5 u veljaii i

oiujku 1437. skupljala se vojska po ditavoj driavi, pak su se poradi toga odgadjale sve

pamice u tolnanskoj i baranjskoj iupaniji (universe cause nobitium comitatus Tholnensis

ct de Baranya propter insultum sevissimorum Turcorum partes inferiores eiusdem regnt

Hungarie subintrare satagencium existunt prorogate). Osim toga uzeo je Sigismund

u svoju sluibu viSe iela deSkih Taboridana, te ih povjerio vodji Ivanu Jiskri od Bran-

disa, da ih vodi na Turke. Dne 26. oiujka zapovjedi ziteijima grada Pozuna, neka

prircde potrebite brodove, na kojima de Jiskra sa svojim deSkim detama odploviti do

Beograda.

Ratovalo se u iipnju i srpnju 1437. Sigismunda ne bi k vojsci, kao ni vikara Jnkova

de Marchia. Vojsku su vodili Pongrac od sv. Nikole, Ivan Marczali i deSki vodja Jiskra.

S pomodu severinskoga bana Franka Talovca, koji je doveo dunavsko brodovlje, prije-

djo&e 19. lipnja kod Pozeiene preko Dunava i provaliSe u tursku Srbiju. Os'avivSi Go-lubac na strani, prodrijeSe do Petrovca na Mlavi, gdje spaliSe turske ladje i galije, a na

to udariie juinim pravcem. Dne 23. lipnja stigoSe do turskoga tada KruSevca. Da pro-

slave sutraAnji Ivanjdan, upaliSe u veicr grad i varoii KruSevac. Sjutradan 24 predjoJe

preko Morave u oblast despotovu, te se vradahu uz lijevi brijeg Morave prema stolici

despotovoj, Smederevu. Ondje ih je kod Kovina (izmedju Smedereva i uSda Morave)

6ekao severinski ban Franko Talovac s brodovljem, po kojemu <*e opet predi na ugarsku

stranu. Bile je 27. lipnja na blagdan sv. Ladislava kralja, kad su stali prelaziti preko

Dunava; ali u to im doglasiSe, da je vidinski zapovjednik Alibeg skupio svu svoju vojsku

i pohitao za njima u potjeru, da ih stigne kod prelaza. StadoSe s toga pred Smede-revom i doêkaie Alibega. Planu iestok boj, koji se svr<5i porazom i bijegom Turaka.

Dobitnici proganjahu Turke, te ih sila poubide; ubiSe i Alibegu konja, te bi ga bili ra-

robiti, da nije u zgodan 6as skodio na drugoga ved pripravljenoga konja, te sre6io

pobjegao. No za!o oteie tri zastave (tria banderia), koje posla&e kralju i caru u Frag.

One 7. srpnja 1437 posla Ivan Marczali kralju obseian izvjeStaj o toj pobjedi, a prijepis

itvjeilaja saobdi i vikaru Jakovu de Marchia, svomu izpovjedniku. I de§ki kronidar BartoS

umijc o toj pobjedi prieaii. On kale, da je u boju bilo Turaka i pogana 40000 i viSc;

detc agarske da su zarobile deliri turske vodje, koje su kralju poslali u Prag.

Pobjeda Sigi^mundovih dcta naikodila je medjutim samo Srbiji i Bosni. Razdraieni

sultan poslao nove detc na Srbiju. Vcd 14 studenoga 1437. javljaju Dubrovdani kralju

Sigi.^mundu. da je Turdin poharao oblasti despotove Despot pak, ne mogudi muodo-Ijcti, ni njegovih navala sno*ifi, utanadio je mir na vcliku Stetu svoju, ustupivii sultanu

vrlo bogatu oblast svoju Branidcvo (duminus despotus Teucrorum impctum et potenciam

SMRT RRAUA SIGISMUNDA 9. PROSINCA 1437. 141

diucius pati et eis resistere minime valens, pacem cum Teucrorum domino cum non

modica sui iactura egit, sibique dedit quoddam oppulentissimum cppidum suum Brani-

zevo). Jedoako morade se turskoj sili pokoriti i bosanski kralj Tvrtko II., koji se bija^

vratio u svoju drzavu. On obeca sultanu, da 6e mu piacati godiinji danak cd 25.000 du-

kata, i da 6e ga priznavati za svoga vrhovnoga gospodara. Sigismund nije mogao toga

zaprijr6ti. U jedou ruku bio je sam bolestan, a u drugu smetala je svakoj TaDiskoj

akciji grozna seljaika buna, koja bijaSe buknula u Erdelju i susjednim ugarskim zupa-

nijama. Ubogi seljaci ne mogahu vi§e snositi tezke terete, koje bijahu na njih svalili

biskup, dinovnici i gospoda, trazedi od njih desetinu, dace i razne rabote. K tomu ih

ganjahu, da se odreknu svoje gr£ko-izto£ne vjere i predju u katoli£ku crkvu. Napokon

SlOISMUNO U ORNATO RIMSKOOA CARA.

Sniinak • v«likog« p«teu i\J«m«M« driav*.

siradahu od neprestanih provaia turskih. Tck nakon iestokih borba t groxna krro-

prolica uguiiiê gospoda seljaiku bunu.

(Smrt kralja Sigismunda 9. prosthca 1437.). Joi u Ijetu 1436. bijaSe Si-

gismund otiiao u Ce^ku. iz koje se vile nije iiv poviatio. Trebalo mu ondje utTrditi

mir iza stral^nih husitskih bojeTa. U to ga snadje i bolest, od koje se ne mogaile izlije-

t\t\. Vide<5i, da mu ncma duga ob«tanka, nastojaie poglavito o torn, da svojoj jeditoj

kderi Elizabeti i suprugu joj Albrechtu V. od Habsburga osigura nasljedstro u svim

svojim kraljevinama. No tu mu stade smetati supruga Barbara sa svojim bratom i ne-

dakom, ic\t6\ i po smrti svoga supruga ostati kao kraljica na Ceiu vladanja. Neki pisci

I4« StOISMUND KHAUUJB SAM.

pridaju, da je Barbara stala oko £e&kih velikaU radtti, da bi po smrti Sigismundovoj

odvrgli njczinu kder i zeta, te izabrali za svoga vladara mladoga, tek trinaestgodiSnjega

poljskoga kraija Vladislava, a on bi se tada oienio njom, 6etrdeset i pet godi^njom

ieoomi ^tni se, da je kraijica znista neke £e§ke velikaie i predobila, jer se kraij ne

osje6iSe viie posve siguran u CeSkoj. Ostavi pa£e 11. studenoga 1437. grad Prag i stade

se vradati u Ugarsku. Ali dudje samo do Znojma, gdje mu bijahu do&li u susret kdi i zet

Albrecht Tu umre 9- prosiaca 1437. Osjedajuci, da mu se pnbliiuje posljednji 6as, sa-

zove preda se sve deSke i ugarske velikaie svoje druiioe, preporu6i im kcer i zeta, te

ih moljaSe, da ih priznadu za njegove nasljednike. Onda se dade obudi u carsko odijelo,

pak sjededt oa prijestolju duêka smrt Tri dana ostade mu IjeSina sjediti na prijestolju,

a onda mu tijelo odvezo&e u Veliki Varadin, gdje ga sahranise. Bilo mu je male ne

70 godina» kad je umro.

Sigismund vladao je Ugarskom i Hrvatskom preko petdeset godina. Prva polovica

ojegova vladanja do godine 1409. izpunjena je vjeditim borbama sa suparnicima i protu-

kraljima; u drugoj polovici vladanja opet suviê ga zaokupljaju poslovi njemacki, £e§ki,

talijanski, vjerski i crkveni. Za Ugarsku i Hrvatsku bilo je upravo Stetno, pa£e pogubno,

ito je primio krunu njemaiku i poslije £e$ku, jer kraj tadanjih neuredjenih pritika nije

jedan vladar bio dovoljno jak, da upravija tolikom drzavinom.

Najljudi udarac stiie hrvatsko kraljevstvo tim, §to je izgubilo najveci dio svoga

krasDoga primorja, a narodito dalmatinske gradove od Zadra do Spljeta, i otoke od Cresa

do Kordule. Tim bi Hrvatska gotovo potisnuta od mi>ra. Ostade ioj doduSe na skrajnjem

sjeveru otok Krk, zatim Vinodol i grad Senj, a na jugu Omi§ s Krajinom; no to bijase

posve razkinuto i ni malo dovoljno, da se uzdr2i hrvatska mornar.ca, ratna i trgova£ka.

Pak i tima ostatcima prijetila je vjedita pogibao, da spadnu pod vlast mletaikoga lava.

1 sam Dubrovnik, taj ponos i dika hrvatskoga kraljevstva, taj najodludniji i najodaniji

privrienik hrvatsko*ugarskih kraljeva, strepio je neprekidno, kad god se je u Mietcima

spremalo brojoije brodovlje. K tomu bilo je hrvatsko kraljevstvo izlozeno i sa iztoka

navalama turskim, osobito od godine 1414., kad je prvi put osmanlijska sila provalila u

srce hrvatskih zemalja. Sigismund je duduse ozbiljno smi^ljao, kako da obrani sve svoje

kraljevine i zemlje od turske invazije, pak je u to ime god. 1432. sastavio osnovu za

obranu ditave driave svoje; ali ni njegova osnova, ni zakljuCci ugarskoga sabora cd

godioe 1435. nijesu bili dovoljni, da sustave tursku bujicu. U obde je tadanji svijet slabo

cijeoio tursku vojenu snagu, te joj zato nije mogao ni odoljeti. Vojena snaga ugarsko-

hrrjtska, kao u ob<ê srednjoevropska, sa svojim banderijima, s vitezovima i tromom

organizacijom svojum nije bila podobna, da se ogleda i mjeri s kud i kamo brojnijim

ojskama turskim, lakokretim i brzim, a narodito s njihovim janjidarima. ViSe puta, go-

tovo redovito bi se zgadjalo, te bi turska vojska munjevnom brzinom koju zemlju po-

harala t popalila, i sila puka odvela na robiju, prije nego bi se naSe (ete mogle pozvati

pod oruije. Napokon je u Turaka bilo tada mnogo vi&e ognjena oruija, nego u nas.

Dok su Turci udarali s juga t s jugoiztoka, a MIetci grabili na zapadu, grnuli su

tako u Ugarsku. kao u Hrvatsku tudji elementi gotovo sa sviju strana. Zaiudo sa

sabori ugarski viie puta zakljuiivali, da se svi tudjinci uklone iz zemlje, i da im sc

oduzmti darovana posjedovanja: tudjioci se uza sve to banili i u Ugarskoj t u Hrvatskoj.

Od svih straoaca pak zadavahu najvite jada Nijemci, koji su za Stgismundova via*

danja poplavili oba kraljevstva. Mnogi tih Nijemaca zadobavi.4e se najviîh dasti, a i

prostraoih posjedovanja. Da spomenemo samo porodicu Albena i knezova Ccljskih, koji

su bili baoi i biskupi, te su sa sobom dovodill £itave tcte svojih njema£kih sluibenika,

kastelana, kapetana, paCe t pladcnika. Izmedju svih porodica njemaikih opet bili su naj-

silniji celjski knczovi, narodito u drugoj polovici Sigismundova vladanja, odkad se je

kralj vjendao Barbarom, k<êrju kaesa Htrmaoa. Rodbinskim svezama predobi&e celjski

SMRT KRAUA SIOISMUNDA 9. PROSINCA 1437. 143

knezovi i Gorjanske i druge porodice, pak tako se polagano stvori neka dvorska stranka,

koja se je poglavito sastojala od ta dva premodna roda, njihovih rodjaka i prijatelja.

Bai tima rodovima, toj dvorskoj stranci ostavljao bi Sigismund i upravu svojih kralje-

vina Ugarske i Hrvatske, kad god bi polazio na dulje vrijeme u tudjinu. Ostrogonski

nadbiskup bio je pokraj njih puka sjena.

U obde je za Sigismunda sve vi$e slabila kraljevska vlast, dok se je dizala mo<5

velikaSa. Kako su poglavito velikaSi pomagali kraija u neprestanim ratovima, uzdriava-

juci o svom troSku banderije, morao ih je kralj svedjer mititi darovnicama, pak tako je

i sam doprinosio, da su postajali sve modniji i ugledniji. Kralj je medjutim i sam osjedao,

da bi trebalo premod vehkaSa nekako ograniditi. Kako je medjutim malo plemstvo bile

zavisno od velikaâ, a svedenstvo je u prvoj polovici vladanja biio protivno S'gismundu,

nastojao je on pridici gradjanstvo, koje je velikim dijelom bilo tudjega porijetia On je

gradjanstvu podjeljivao razlitite povlastice, podizao trgovinu i proniet, ne bi li tako gra-

djanima pribavio i politicki ugled. I zaista je Sigismund na sabore ugarske, koji su se

za njegova vladanja iei6e sastajaii, pozivao uz prelate i barune ne samo poslanike zu-

panijskoga plemstva, nego i zastupnike kraljevskih slobodnih gradova. Godine 1402., na

saboru u Pozunu, gdje je Albrechta Austrijskoga dao proglasiti ba^tinikom svojim, na-

iazimo prvi put uz »prelate, barune, plemide i velikaSe* takodjer i >gradove« kao 6Ia-

nove saborske, a izmedju 112 pedata, kojima je potvrdjena izprava staleza, jesu takodjer

peCati gradova Poiuna i Soprona. Time bi polozen temelj potonjoj diobi ugarskoga sa-

bora u dvije kuce (stula): u kudu velika§ku, gdje su se skupljali prelati i drzavni baruni;

i u kudu staleza (status et ordines), gd|e su zborovali poslanici (nuncii) nizega plemstva

i zastupnici gradova. Ved godine 1405. nalazi se prvi trag toj diobi, kako se razabire iz

UToda tada na saboru pnhvadenih zakona o sudstvu, dadama, mitnicama i t. d Kralj

naime kaze, da je dekret sa zakonima toga sabora izdao, >po^to je iz svih iupanija

svoga kraljevstva, kao takodjer iz svih gradova, trgova i slobodnih mjesta sabrao i sa-

slu§ao poslanike i zastupnike (nunciis et legatis), i po§to se je zatim posavjetovao s pre-

latima, barunima i uglednijim velikaîma, kao i s redenim poslanicima*. Medjutim dozi-

vanjem gradjanstva na sabore nije Sigismund pomagao kraljevskoj vlasti, nego je samo

podigao ugled sabora, tako da je za njegovih nasljednika sabor sve odludnije utjecao u

javne poslove. Uz sabor digao se silno i ugled palatina, demu je mnogo doprinijelo i to,

ito je Nikola Gorjanski tu dast obnasao preko trideset godina, te kralja za njegova desta

izbivanja zastupao. Ved tada podeli su u Ugarskoj smatrati palatina za >posrednika i

mirovnoga sudca izmedju naroda i kralja<, §to bi poslije, naime godine 1439., i za-

konom utvrdjeoo.

Sigismunduvo dugotrajno vladanje urodilo je dakle u Ugarskoj tim, da je znatno

porasla vlast velikaSa, ugar^koga sabora i palatina. U Hrvatskoj je istodobno ojadala

vlast banska, a pripomoglo je tomu mnogo, §to su tu dast obnaiali knezovi Celjski,

Frankapani, i napokon TaloTci. Kraj tih rodova podigli su se u Hrvatskoj po milosti

kraljevoj jo§ knezovi Blagaji (Babonidi), i onda na skrajnjemu iztoku knezovi 1 1 o d k i

(Fhstacki) u Srijemu. Ved godme 1410. spominju se brada Ladislav i Emerik Ilodkt (de

Ujlak, Wylak), sinovi Bartulomeja, kao bani madvanski. LndisJavljev sin Nikola iztide se

poslije ntedju prvim velikaîma ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj.

Kralj i car Sigismund bio je visoka, lijepa stasa, i lijepa lica. Imao je dugu, dobro

njegovanu bradu, plavu kovrdastu kosu, koje su ga dinile Ijubaznim i dostojanstveoim.

Svijet ga je driao za najljepiega vladara onoga vijeka, za rodjena kralja, koji ved svojom

pojavom pokazuje, da je kralj kraljcva. Tijelo mu je bilo jako i zdravo (irpio je samu

ne&to od podagre), tako da je sve uza neumjerenost u pilu i razkala&eni iivnt sve do

starosti saduvao neku mladenadku svjeiost t snagu. Znajudi dobro za svoje tjelesne

prednosti, rado se je svakom prigodom pokazivao u carskom sjaju, a k tomu se je na

,44 SIQISMIJND KRAUUJB SAM.

viie mjesta dao i slikati. Osobito je bio sklon i prijazan prema zrnama. Kad hi sreo

lijepc ieoe, sjaiio hi s konja ili saSao s kola, da se s njinia rukuje. Ni jedan poziv na

gradjaDske plesove nc bi odklonio, pa£e Jo§ u btare dane plesao hi s gradjanskim ienama

i djevojkama, te bi ih darivao zlatnim prstenjem. Uza svoju Ijubaznu <fud bio je Sigisrnund

i vrlo razgoTorljiT. Umio je bez ikakve priprave govoriti razborito o naizamaSnijim stva-

rima, te mu savjeinici oijesu niorali tek napisati, §ta da kaze. Govorio je v'lie jezika:

ojemadki, £eftki, magjarski, francuski, talijanski, pade i latin<'ki. Volio je dosjetku i §alu,

te se nc bi Ijutto, kad bi koji prijatelj ili dvorjanin u Sali zastranio.

Uz ove prijaine siraoe bilo je u Sigismunda i velikih mana. Bio je lakoumaD, po-

hlepan, csobitu nagao i strastven. Lako bi planuo gojevom, a onda bi opet udinjeno zlo

nastojao popraviti prekomjernom blagosdu i dobrotom. Temperamenat njegov bio je kriv,

te se je sve pored svoje razboritosti dao varati i zavadjati od laskavaca; da je sve pored

viteitva i poiteoja svoga gazio zadanu rijed, a viSe puta i vjerom prevrnuo; da je pored

svoga (ovjekoljubija i poboinosti podinjao najvede okrutnosti i najgroznije opadine. Nje-

gova nagia cud bila je poglavito kriva, te je rijedko kada do kraja izveo, §to bi u prvi

mah zasDovao, jer bi mu brzo ponestalo potrebite suage i uztrajnosti. S toga je od ve-

likih osnova svojih vrlo malo njih ostvario. Pri torn ga je smetala jo§ prekomjerna raz-

sipnost i gotovo luda darezljivost njegova. Tako se je zgadjalo, da redovito nije imao

Qovaca, najmanje pak onda, kad ih je trebalo za velike podhvate. A da dodje do novaca,

nije se kratio zaduiivati se i zaiagati za novae sve, §to je tko htio primiti. Frankapanima

zaloiio je gotovo ditavu Hrvatsku za 45.000 dukata; u obde nije bilo velikaSa, kojemu

nije bio ito duzan.

^^"^m*^

Vll.

ALBRECHT AUSTRUSKI,

VLADISLAV LVARNENCIK i LADISLAV POSTUMUS.

(M37.- '457.)-

Albrecht AuUrijtki (1437—1439.). — Ugarski ««bor n sribnia 14?9. — P»<i Smederev* 37. koloTot* 1439m•mrt kralia Albrechta 27. liitopadk 1439. — Hrvatsko kraljevitvo godine 1438. i 1439- — EliiabeU i Via.

dislar 1. Varnenîk (1440 — 1444.). — I'rva podsada Beograda (1440.). — Gradjanaki rat u Ugar«koj i Hnratakoj

(1410.— 1442); "nrt kraljice Elizabete 19. prosinca 1442. — Vladiilav I. Varneniik vlada aam 1443' ' 1444-

;

ralovl f Tarcimi; pobjede kod NiSa i Kunorice; porar kod Varne (10. itadeooga 1444)' — Hrratako kra-

IjcTstTo godloa 1440.— 1444 — Ladiilav E'ottamus 1444.-1457 — Rat na celjske kneiOTC Fridrika i Ulrika

• travnjn i aTiboja 1446. — Iran Hanjad kao gabernator Ugarike (1446.— 1452). — Boj na Kosotu (18 do

20 liftopada 1448.) I posljedice njrgoTc; mir s deipotom i Turcima (1451.). — Nutaruje prilike o Ugartkoj;

borbe • Ivauotn Jiakrom (1449 —1457 ). — Oalobodienje kralja Ladislava Postama od ikrboiitra (4. rnjna I452«)

— HrTatako kraljerstTo god. 1446 — 1452.; imrt bana Petra T»lovca (1453.). — Pail Carigrada 29 sviboj* 1453.

— Ulrik Celj»ki i Ivao Hnojadi 1453.— U55.; borbe at baniju u Hr»atikoj (i453— »457 )• — Druga podaada

Bcograda (1456.); tmrt Ivaaa Hunjada (11. knloroza 145O.), Ulrika Celjikoga (9. itndrooga I4S^ ) ' deapota

Gjuri^ja Brankovida (24. proainca 1456.). — Pog>bija LadiilaTa Hunjada (l6. oiojka 1457); """rt kralja L«dl-

ilara Poatnma (23. studeooga I457-)

\'-;/

ri

ALBKECHT AUSTRIJSKI,

VLADISLAV LVARNENCIK i LADISLAV POSTUMUS.

(1437.- U57).

Ibrecht Austrijski (1437.—1439.). Slavonski ban Matko

Talovac javija 11. prosinca 1437. iz Be£a svojim zemljacima, vijecu

i vlasteli grada Dubrovnika, da je car i kralj Sigismund 9. pro-

sinca preminuo. Ban slavi nadalje u svom pismu dubrovaiku

vjernost i odanost, pak dodaje: >VeIika§i i staleii sastali su se u

Poiunu k izboru novoga kralja, te su se vec sporazumjeli, da 6e izabraii

ojvodo austrijskoga (Albrechta V.), *«ta Sigismundovac Ob<5ina dubro-

vaika priredi na to svedane zaduinice za pokojnoga kralja i dobrotyora

>^w|^f^!|J^S svoga, kojom je prigodom posmrtno slovo govorio glasoviti spisatelj Filip-^^-^^ dc Diversis.

Albrecht V. iz porodice Habsburga, Tojvoda austrijski i suprug jedite

kderi Sigismundove, bijaSe joi za iiTota svoga tasta odredjen za nasljednika

Djegova ne samo u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u zemljama ie^ke krune.

Pa£e i na samrtnoi postelji zaklinjaie Sigsmund nazo£ne velikaie ugarske

i brvatske, da mu priznadu zeta i kder za nasljednike. Ugarski i hrvasski

staleii medjutim priznaie doduie, da Elizabetu, k<5er Sigtsraundovu, patri

prijestolje po nasljednom pravu (iure geniture), ali ne htjedo&e ni pogaziti

svoje izborno pravo. Tako se zgodi, da su prelati, Telikaii i drugi zastup-

nici Ugarske i Hrvatske, sabrani u Poiunu, dne 18. prosinca 1437. Albrechta

t suprugu mu Elizabetu upravo izabraii za kralja i kraljicu Ugarske, Hrvatske i Dalma-

cije (in regem Hungariae, Croatiae et Dalmatiae). Pognuvii koljena i razkrilivii ruke

Hrv. poT,. 11. II. !••

l4t AL^RKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VAHNKNfclK I LADISLAV POSTtlMUS (1437.- 1457.).

moljahu jedoim glasom govoredi: »Gospodine, danas primamo tebe za kralja i gospodina

luiega, a jedoaWo suprugu vaiu za kraljicu i gospu naSu«.

Nelcoiiko dana poslije, bai na novu godinu 1438., sastade se kninitbeni sabor u

Stolnom Biogradu Tu ovjenfia nadbiskup ostrogooski Juraj Paloc Albrechta za kralja, a

vespnmskt biskup Simon Rozgon Elizabetu za kraljicu. S privolom sabranih velikaSa i

staleia izdade torn prigodom Albrecht svojoj suprugi povelju, kojom izrijekom odredi

nJQ i njezine baitioike za svoje nasljednike, ako bi umro prije nje. ]oi se morade Albrecht

obvezati, da ne de piimiti krune njemadkoga kraljevstva bez naroîte privole ugarskih i

hnratskih staleia, koji bijahu izkusili za Sigismunda, kako je Stetno po njihove zemlje.

kad je kraij suviSe zabavljen stranim poslovima. Namah sutradan, 2. sijednja 1438. javija

Albrecht vazda vjernomu Dubrovniku, §ta se je u Stolnom Biogradu zgodilo. >Nedvo-

jimo<, piSe on, •da vam je ved dosad poznato, kako su gospoda prelati, baruni, plemidi

i prvaci kraljevstva Ungarije, sjedajudi se dobroînstva na§ega predSastnika cara, prima-

judi spremno njegovu oporuc^nu odredbu u pogledu nasljedstva naSega u kraljevstvu

Ungarije, i pokoravajudi joj se jednoduSno, nakon zrela savjetovanja i poslije zdrava

vijedanja izabrali javno nas za kralja Ungarije i suprugu na§u, kcer naime reênoga cara,

za kraljicu (manifeste itaque hactenus vobis constare non ambigimus, qualiter domioi

prelati, barones, nobiles et proceres regni Hungarie beneficiorum dicti domini imperatoris

predecessoris nostri non immemores, testamentali sue disposicioni supei successione nostra

in regnum Ungarie facte et habite parili se animo conformando, eidemque unanimiter

obedieociam debitam prestantes, maturo consilio prehabito et sana subsecuta delibera-

cione nos in regem Ungarie, consortemque nostram, filiam utpote annotati domini im-

peratoris in reginam publice elegerunt). Nakon toga izbora, poSto je proteklo par dana

bill smo ju£er (1. sijednja) u ovom gradu Stolnom Biogradu, mjestu vec davna za knini-

saoje ugarskih kraljeva odredjenu, zajedno s redenom suprugom na§om sredno ovjendani

svetom krunom toga kraljevstva, po obredima za to ustanovljcnima, a u nazodnosti veli-

kuga broja redenih prelata, baruna, plemida i prvaka kraljevstva, od kojih nije nijedan

tomu protuslovio. Budi s toga bvala i slava previSnjemu, kojega se je pobudom i od-

redbom nedvojbeno to zgodilo*. Na kraju pisma poziâ kralj Albrecht dubrovadku ob-

dinu, da ostaoe kruni i njemu tako odana, kao §to je bila u svim zgodama divnom

postojanoicu vjerna njegovim predsastnicima, i neka ju nepovoljni dogadjaji ne zavedu

na strandareoje niti u postojanosti uzdrmaju.

Citavo pismo kraljevo odaje neku bojazan njegovu, kao da bi tko mogao dvojiti

o tzpravnotti njegova izbora i krunisanja. Premda kaie, da su njegovu izboru i kruni-

sanju prisustvovali brojni prelati, baruni, plemidi i velikaî, ipak je istini podobnije, akoposlutimo, da su mu do prijestoija pomogli oni velikaii, koji su za njegova tasta i pred-

taitoika sadinjavali dvorsku stranku, i kojima su na delu bili uz neke prelate palatin

Lovro od Hedervara, ban ditave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske Matko Talovac, i ma-dvanski ban i svojak kraljev I^dislav Gorjanski. Fade ni ditava dvorska stranka nije

sudjeluvala kod izbora; najbliii rodjaci Albrechtovi, celjski knezovi Fridrik i Ulrik bijahu

joJ u prosincu 1437 pobjegii u Slavoniju, poSto im ne bijaJc posredilo, da obudovljeloj

kraljici Barbari pomognu do prijestoija. Sama kraljica udova Barbara bi zarobljena, i tim

spletke niezioe protiv kdcri i zeta njezina dokrajdene.

Namah nakon krunisanja podje Albrecht u Budim, koji je grad odredio za svoju

bududu prijetiololcu. Tu boravi od 9. sijcdnja do konca oiujka 1438., vrSedi driavneposlove. Odavle pi*e svojemu rodjaku, takodjer austrijskomu vojvodi Fridriku, koji drii

Stajctsku i Kranj»ku, kako je izabrao i krunisan za kralja; odavle imenuje 9. veljadc

dcteroaest namjrstnika. koji dc mjcslo njcga upravljati vojvodinom Austrijom, njegovomdjedovioom. Odavle napokon radi i oko toga, kako da stedc dcJko prijestolje, koje gaje patrilo i po oasljedstvu i po ugovorima izmedju Luksemburga i Habsburga. Vazda

ALBRKCIIT AU8TRIJSRI (1437.— 1439.) M9

vjerni i odaDt ban Matko Talovac ostavio je namah poslije krunisanja Aibrechtova Ugarsku

i pohitao u Slavoniju, da stane na put rovarenju celjskih knezova. Ti kao da su slutili,

§to se na ojih sprema, pak su nastojali udobrovoljiti svoje protivoike u kraljevstvu. Sto-

bodna kraljevska obcina na brdu Gradcu kod Zagreba, a i kaptol zagrebaiki tuiili se tu

gorko na Nijemca Vilima Stamma (Wilhalmen von Stamm), kapetana celjskih knezova u

gradu Medvedgradu, koji je sa svojim njemadkim drugovima (Colomanum Trakenberger)

robio zagrebadke trgovce, te pustoSio i plijenio zemljiSta (Podbreije, Gradane) zagrebadkih

gradjana. Premda su knezovi Fridrik i Ulrik jo§ 21. prosinca 1437. iz Krapine javljali

zagrebaikumu kaptolu i gradjanima na Gradcu, da su spremni dokrajditi zulum svoga

kapetana, jer viSe vole »mir i slogu, nego razmirice* (cum nos paci et concordie par-

cium pocius quam discordie intendamus); premda su namah zattm 6- sijednja 1438. iz

Krapine poslali sigurno pismo kaptolu

i obdini, te im nudili primirje sve do

Gjurgjeva; ipak nije ban Matko htio

odustati od sudbenoga postupka protiv

kapetana Vilima Stamma i njegovih

gospodara, knezova celjskih. Wet 13.

sijednja 1438. poziva ban Matko iz

Zagreba £azmanski kaptol, neka po-

tanko iztr.iii sva nasiija, §to ih je me-

dvedgradski kapetan od 27 rujna proSle

godine podnio >po nalogu i sa zna-

njem recenih gospodaia svojih< (ex

commissione et scitu dictorum domi-

norum suorum). Kaptol 6azmanski neka

ustanovi, da It je istina, §to se tuie,

da je kapetan Viltm 27. rujna 1347.

dao zarobiti zagrebaikoga gradjanina

i trgovca Bartola Talijana, kad se je

vradao sa sajma u Optuju; da je zatim

30. studenoga dao plijeniti i robiti u

gradskom posjedu Podbreiju, i onda

da je 19. prosinca udario na gradsko

selo Gra£ane, koje je nemilo poharao

i oglobio. Ved nakon dva dana, 15.

sije£nja, potvrdjuje (azmanski kaptol

istinitost svih izloienih tuiba. Poito

.su takodjer iupan i plemidki sudci za-

grebadkc iupanije re£ene tuibe iztra-

iili i potvrdili, stao je ban Matko kne-

zove celjske progoniti. S toga bi knez Ulrik prinudjen, da sam podje u Budim, i da se

utete milosti kraljevoj. Kralj na to odredi 24. veljaCe 1438 , da u parnici izmedju ki)e>

zova celjskih s jedne strane, a kaptola zagfebaikoga i obdine grada^ke s druge sude

ma^Tanski ban Ladislav Gorjanski i slavontki ban Matko Talovac.

Dok je ban Matko oastojao sku£iti celjske knezove Fridrika i Ulrika, te ih na-

pokon i prinudio, da su se utekli milosti kraljevoj, obraiunao je sam kralj m stojom

puDicom Barbarom. Strpao ju u Poiun u £attni zatvor, oduieo joj iva od Sigismundm

daroTana posjedovanja, a onda joj dozaaiio godilnii dohodak od 12.CXX) zlatnih forinti.

Nekako u isti mah oborio se kralj Albrecht i na knezove Frankapane. NajpHje skinuo

s banije hrvatske kaeza Stjepana Frankapaoa, te povjerio baoovtou Dalmacije i Hrvatske

Krau Albheciit Austrijski.

kvornik te Svtx u g*l«riji tUka ambralke tbirke

B«i:

I50 ALBRKCIIT AlSTnUSKr» VlÂDISLAV I. VARNENSiK I LADISLAV POtTWMUS (1437.— 1457.)

Petrtt Talovcu, bratu Matkovu, Icoji je i onako driao svu nekadanju driavinu kne-

rova Nclipi6i; poslijc toga izdao 3. vcljade 1438. nalog knezu Stjepanu Frankapanu i

bradi njegovoj, da knezovima Petru Zrinskomu i njegovim sinovima (Pavlu, Jurju i I'etru)

ill povrate kradom (furtive) oteti im grad Slunj, ili pak da nauiire onih 2000 zlatnih

forinti, xa koje bijaie ZriDskima '}oi knez i ban Nikola grad Slunj zaloiio. Frankapani

kratili sc neko vrijeme zadovoljiti kraljevu nalogu. JoS 7. travnja javlja zagrtbadki kaptol,

da Frmokapant nijesu vratili Slunja ni novaca; tek 25. lipnja 1439 utnnaêna bi prija-

teljska pogodba izmedju Frankapana i Zrinskih u pogledu grada Slunja.

Za boravka kralja Albrechta u Budimu zgodi se neSto, §to je vrlo znaâjno za

tadanje razpoloienje duhuva u Ugarskoj, te jasno odaje postojede opreke izmedju starih

urodjentka i stranih doseljenika tako u Ugarskoj, kao u Hrvatskoj. Magjarima naime u

Budimu dodija obijest i premoc Nijemaca u gradu, pak se 18. oiujka listom podigoSe,

da zatru i uniSte sve, 5to je njemaCko. O povodu tomu pokolju priia sc razliîto. Ivan

Turianski pripovijeda, da se je iiteljstvo grada Budima sastojalo poglavito od dvije narod-

nosti, naime magjarske i njema^ke, te da je prema tomu jedne godine bio gradskim

sudcem Magjar, a druge opet Nijemac. Ali Nijemci, obijestni Sto imadu sada kralja

SYOga jezika (sui idiomatis principe tumidi), gledahu dosadanji obidaj ukinuti i Magjare

posve potlaCiti. Naiao se medjutim izmedju Magjara neki odiiian Covjek, po imenu Ivan

EtveS (Ewthews), koji je ustao na obranu svojih sunarodnjaka, pak rijeiju i dinom branio

iast magjarskih gradjana. Nijemci s toga silno zamrznuSe na njega. Jedno;a dana kradom

ga zarobiSe i odvukoê u neku kudu; ondje ga do smrti izmudi§e, pak mrtvomu tezak

kamen o yrat privezaSe i tijelo u Dunav baciê. Nakon osam dana odrijcî se tijeio od

uieta, te ga voda izbaci na obalu Dunava. Grozno osakadeno tijelo stra§no uzruja ma-

gjarsku gospodu, kojth je ba& tada bilo mnogo nagrnulo na kraljevski dvor. Magjari

«tadoie vapiti za osvetom. ProvaliSe u grad, trazedi krivce, ali ne na>av>i ih stado§-2

ttdarati na kude i palade njemadkih sugradjana, pak ubijati i robiti u njima. BaS tada

desio se je u Budimu glasoviti franjevadki vikar i inkvizitor Jakov de Mnrchia. Videci on

pokolj u gradu, pograbi razpelo, i bosonog poleti medju Magjare, zaklinjudi ih pladoim

glasom, da se okane daljega klanja. Ali Magjari ne razumjeSe njegovih rijedi, ved kli-

dudi: >£to i Bog je s nama< nastavi§e svoj posao. Jakov de Marchia vrati se tuian u

samostan sv. Ivana evangjeliste, a Magjari prestadoSe ubijati i robiti, kad ved nijesu

mogli ni^ta oadi. I suvremeni Aeneas Sylvius krivi Nijemce, da su dali povod pokolju.

Kad je Albrecht, pile on, boravio u Budimu, sudac gradski, po narodnosti Nijemac, dade

nekoga Magjara radi nekoga prestupka (ob delictum) baciti u rijeku (Dunav). Poradi toga

porodi se namah buna, jer je Magjarima njemadko ime bilo mrzko (quibus teutonicum

oomen exosum erat); oboruiani Magjari stadoSe redom ubijati Nijemce, koji bi im u

susret doiii. Nasta trka u kaiteo, gdje je kralj boravio, a na to se Magjari oboriSe na

kude trgovadke, kojih je vedina bila njemadka. I Aeneas Silvius pripovijeda o bez-

u§pje$nofn potredovanju franjevadkoga vikara i inkvizitora Jakova de Marchia, premda jc

Sttzama i molbama nastojao pobunjene Magjare odvratiti od daljega krvoprolida. Na-

pokon >e ipak rodjaku kraljevu i kraljidinu, maCvanskomu banu Ladislavu Gorjanskomu,poilo iM rukom, te je razdraieno gradjanstvo umirio. ZajaSio konja, pak prolazedi uli-

cama gradskim mirio narod s obedanjem, da de se krivci strogo kazniti. Tek na to stao

se pobunjeni narod razilaziti klidudi: >Gospodaru, vodi nas na Turkc*.Budimtki pokolj ogordi kralju boravak u tom gradu. (ûvSi k tomu, da *u ga bai

na laj dan pokolja njcmadki knezovi izbomici jcdnoduSno izabrall za njcmadkoga kralja,

odiudi ostaviti Budim i podi u Bed, da budc bllli Njemadkoj i Ceikoj. Jo4 31. olujka

itdade u Budimu povelju banu Matku Talovcu i njegovoj bradi, kojom njima i dhlje

otuvi gradove Gjurgjcvac u Mavoniji, a Srebrenlk i Brdku (Barkarad) u Usori, ito no ih

bijtbu primili u zaiog jo4 od kralja Sigi.smunda. Na to povjcri vladanje suprugi EUiabcti

ALBRECHT AUSTItUSKI (1437.— 1439.)- I5t

i oekim pouzdanim vijecnicima, te podje u Be6, da ondje doêka poslanike iz Njemaike

i (êSke. U prvi mah kratio se je primiti kruDu njema^ku, jer se bijaie ugarskim veli-

kaiîma obvezao, da je ne 6e prihvatiti bez narodite privole njihove, i jer je kraljevstvo

njeoiadko bilo tada u tako razasutom stanju, da se baS nitko Dije mnogo otimao za

kraljevsku iast. No sada navali njegov rodjak, Stajerski vojvoda Fridrik, a s njim i po-

slanici koncila u Baselu moliti i Albrechta i ugarske staleie, da nc odbiju izbora. Paê

i milanski vojvoda posla u Be£ svoga poslanika, da Albrechta skloni prihvatiti ponudjenu

mu £ast. Taj milanski poslanik sastavi 27. travnja zasebnu spomenicu, u kojoj uz ino

govori ovako: >Za§to te Ugri prijede? Zar i za njihovo kraljevstvo nije koristno, da budeS

carem? Gledaj, kako se Ugri vlastitomu spasu opiru; treba im pomo6 i preko volje nji-

hove, po^to ne znadu, Sta je dobro. Ono kraljevstvo imade razmirica tako s Mletcima,

kao s Turcima. Oba su neprijatelja velika, a Ugarska nije jaka, da im odoli; ako joj

pomogne car, branit 6e se vrlo dobro . . . Zar Mletci ne zale, da je kralj ugarski postao

carem ? Sigurno vec iz toga slijedi, da se Ugri moraju onomu radovati, radi dega se

Mletci Ijute, jer §to je potonjima na §tetu, mora prvima biti na koristl< Salijetavani sa

tolikih strana privoliSe napokon ugarski stalezi, da Albrecht primi iast njemadkoga kralja

(27. travnja). Od toga £asa ostade kruna njemadkoga kraijevstva porodici Habsburga sve

do propasti carstva u devetnaestom stoljedu.

Dok su Nijemci gotovo nametnuli Albrechtu kraljevsku Cast, digla se je u CeSkoj

jaka stranka, koja ga nije htjela priznati. Ta Albrecht je nedavno gorljivo pomagaoSigismunda u husitskim ratovima, a k tomu je bio i Nijemac, koji nije nau£io (e&koga

jezika, premda mu bija§e tast namijenio i krunu sv. Vedeslava. JoS 26 prosinca 1437.

bijaSe se u Pragu sastao sabor >za izbor kralja*. Kaspar Schlick, kancelar kralja Sigis-

munda, a rodo.Ti iz hebskoga kraja u Ceikoj, ustade i prikaza saboru posljednju ielju

pokojnoga cara. Ali samo katolici i umjereni utrakviste, kojima su bili na 6elu Ulrik od

Roienberka i vrhovni porkulab Meinhard od )indrihova Gradca, biiahu gotovi priznati

Albrechta bez ikakovih uvjeta. Ce^ko-husitska stranka naprotiv, kojoj je bio poglaviti

vodja Henrik Ptaêk od PirkSteina, zahtijevaSe, da se izbor odgodi, i da se prije usta-

nove uvjeti, uz koje bi se odobrio izbor Albrechta za kralja de§koga. Kad je taj zahtjev

vedina sabora zabacila, ostavi ogordena manjina saborsku dvoranu. Sada popusti austrijska

stranka, samo da ne dodje do podpuna razkola. Obje se stranke napokon sporazumjeie,

da 6e Albrechta samo onda priznati, ako potvrdi praike kompaktate i Sigismundom go-

dine 1436. zadata obedanja; ako nadalje zajam£i prava zemlje, i priznade sve dugove,

kojima su kralji Karlo, Vedeslav i Sigismund driavna i crkvena posjedovanja obteretili.

)oi bi se morao obvezati, da <5e utrakvistidnomu magistru Ivanu Rokycani ili kojemo od

njegovih sumi&ljenika pomodi do praike nadbiskupije, da 6e kraljici udovi Bafbari vratiti

slobodu i njezina imanja, da 6e Moravu opet pridruiiti CeSkoj, i napokon da de 4 ovom

kr^ljevinom sjediniti sve svoje austrijske zemlje. S tim zahtjevima podje deiko poslanstvo

u Bed. Albrecht prihvati sve, osim posljednje todke, a na to ga austrijska str«a|ca oa

podetku lipnja 1438. u Jiglavi priznade za kralja, i malo zatim dne 29. lipnja u iPragu

svedano okruni.

No tim krunisanjem ne postade Ipak kraljem difave Ce&ke. Stranka naime

de&ko-husitska nije se driala zakljudaka saborskih na koncu godine 1437. stvorenih,

pade nije ni podekala, da li de Albrecht prihTatiti stavljeoih mu uvjeta. nego je

namah joS u sijednju 1438. odludila ponuditi deSku kruou poljskomu kratju, da se tako

sjedine obje slavenike driave. Ipak se deiki poslanici, koji u ojbujku 1438. u Krakov po-

djoie, napokon rijeiiSe, da pozovu na prijestolje jedanaestgodilnjega kraljevida Kaitmira,

mladjega brata poljskoga kralja Vladislava III. Vamendika, moida zato, ftto je poljska

konfederacija godine 1382. bila odredila, da kralj mora oitatt u zemlji. Na to pro-

glasi zbor protuaustrijske stranke u Melniku kraljevida Kaiimira 29. svibnja za delkoga

15S ALBRIGHT AUSTRUSKI, VLADISI^V I VARNKNftiK I LADISLAV POSTUMUS (1437—1457.).

kralja.* Polj^ki sabor odobri izbor, pate posia namah u lipnju vojvodu poznanskoga i

krakoTskoga s nekoliko tisuda pladenika u (!!e&ku. Njima se pridruzi Henrik Ptaêk sa

•Tojim priviienictma, a i vodje Taboridana BedHch od Straznica i Petar Polak. (îtava

vojska, brojeci do 12000 Ijudt, provali robedi.imanja svojih protivnika sve do povjestnoga

grada Tabora, gdjc sc utvrdi.

Kralj Albrccht, koji jc poslije kninisanja svedjer boravio u Pragu, moradt; sada

takodjer pograbiti za oruije. Joi 30. srpnja 1438. potvrdi dubrovadkim poslanicima Ivanu

Gunduli6i. Mihajlu Mariou Restidu i Jakovu Gjorgjidu, koji bijahu za njim u Prag po-

hitali, sve stare povlastice svojih predSastnika, a onda se poslije 3. kolovoza spremi na

vojou. Njemu se pridruiiie ne samo podanici njegovih zemalja, nego i neki driavni kne-

zovi njetnadki, koje bijaSe upozorio na veliku pogibao, kad bi se Ce$ka sjedinila

s Poljskom. Tako mu dovedoSe dcta saski izbornik, bavarski vojvoda Krsto, i sin brani-

borskoga izbornika Albrecht Achilles. S vojskom od nekih 30000 Ijudi podje prema

Tabora, u koji se bijahu protivnici njegovi zatvorili. Tuj pred gradom Taborom pisa on

14. kolovoza 1438. pismo rektorima i obdini grada Dubrovnika, kojim ih pozivaSe, da

ostanu i dalje Yjerni i odani kruni njegovoj, pade da se jo§ viSe prodide svojom vjer-

noidu. Medjutim ne mogaSe niSta odludno pred Taborom opraviti, jer se protivnici ne

htjedoie s njim ogledati na otvorenom polju, a grada opet nije mogao jurilem osvojiti.

Tako se 31. kolovoza i 1. rujna stalo ugovarati. Poljaci i njihovi ieSki privrienicijza-

htijevahu, neka Albrecht koju svoju kder udade za poljskoga kraljevida Kazimira i neka

njima ustupi Ceiku. AH Albrecht odbi napredac taj zahtjev, te predloii, neka papa s kar-

dinalima ili svjetovnim kaezovima rijeSi spor. §to opet ne prihvatiSe protivnici njegovi.

Medjutim uvjeri se Albrecht, da Tabora osvojiti ne moze; pak iuvSi jo§, da su Poljaci

provalilt u Slezku, digne 15. rujna podsadu grada. I zaista bija§e mladi poljski kralj Vla-

dislav s bratom Kaiimirom provalio u Slezku;jedna vojska, koju je sam vodio, pohara

vojvodine Opolje, Ratibor i Opavu, a druga robljaSe oko Vratislave. Sada imenova

Albrecht po savjetu svoje supruge Elizabete, koja bija§e za njim u Ce§ku doila, celjskoga

kneza Uirika namjestnikom svojim u CeSkoj, a sam podje 12. listopada prema Zitavi, da

sazbije neprijatelje. Vladislav na to uzmakne u Poljsku, a Albrecht udje 18. studenoga u

Vratislavu, gdje ga svedano dodekaie.

U stolici slezkoj ostade Albrecht do detiri mjeseca. Tu se posredovanjem pape

Eugena IV. i dlanova koncila u Baselu nastojalo izmiriti oba takmaca. Poljski sabor bi-

jaie svoga petnaestgodiSnjega kralja Vladislava proglasio punoljetnim, pak onda poslao

•voje poslanike u Vratislavu, gdje su 6. sijeCnja 1439- zapodela dogovaranja. Do spora-

zumka ne dodje, jer Albrecht nije htio popustiti; ali ipak izradi&e papinski i koncilski

iegati, da je 10. veljade u Namislovi (Namislovia) utanadeno primirje do 24. lipnja, za

kojega de se Albrecht sastati s poljskim kraljem i ugovarati o miru. Ali sastanka ne bi,

JAOSLOVldl U POUSKOJ.

VUditUv U. Jagelo1386.-1434.

VladiiUv ill. Varneii£ik Kaiimir IV.

1434 -1444. 1444-1493 ^(godftM 1440-1444 krftl) wfwkt I hrvttikl). (god. 1438. protukrmlj a Crfkoj).

Vlkdttlav (II ) Ivan Albert Alekiandar .Si|;itrottnd I.

od god. 1471. kralj 1492.-1501. 1501.— 1506 150O — IS48-telU: god. 1490. '

, ,——"rrr

kral, ugarritl »Slgi.m.n d II.

hivatski.Aagutt

t 1516.»548.-i57a

L}«d«Tit II.,

kralj «c*ki. oganki i

hrvatski.

1516.-1536.

(OARSKI SABOR U SVIBNJU 1439 •53

nego je poslije papinski legat opet posredovao, te bi primirje produljeno do 29. rujna 1439.

I obje protustraDke u CeSkoj utanaiiSe primirje.

(Ugarski sabor u svibnju 1439). Cim se jc stalo u sijcdnju 1439. ugo-

varati o mini, ieWo je Albrecht §to prije povratiti se u Ugarsku, kamo su ga pozivali i

Tjerai velikaSi i supruga Elizabeta. Albrecht bijase ved za 2. velja£u 1439. sazvao ugarski

sabor u Pozun, otit dokaz, da se je dotle kanio povratiti u Ugarsku. AH prigodom neke

pokladme zabave slomi si nogu, te morade joS nekoliko tjedana proboraviti u Vratislavi,

da se lijedi. Odsad ostade hrom do smrti. Tek u drugoj polovici veljade ostavi Slezku,

te se preko Morave vracaSe u Ugarsku. Ugarski velikaSi stali mu ved prijetiti, da de

proglasiti drugoga kralja, ako se §to prije ne vrati u njihovu zemlju. Tek na koncu

oiujka 1439. nalazimo ga opet u Pozunu, odakle odilazi na nekoliko dana (9.— 20. travnja)

u Bed, da onda stalno ostane u Ugarskoj.

Bilo je skraJQJe doba, da se vrati u Ugarsku. Za godinu dana njegova izbivanja

izbile tu na povrSje nemile posljedice Sigismundova vladanja. Mrznja na Nijemce i dnige

strance preotela sasvim mah, a k tomu pomamili se Sigismundom uzviSeni velikaSi, da

oslabe i skrSe posve kraljevsku vlast. Velika§i borili se i medju sobom za premod, a

kraj toga podiglo glavu i malo plemstvo, opirudi se i kraljevskoj vlasti i velikaîma.

Bilo se bojati, da de se Ugarska preobraziti u oligarhijsku republiku, gdje ce kralj biti

puka sjena. No pored svih tih domadih nevolja zaprijetila Ugarskoj velika pogibao od

turskoga sultana Murata II, veda nego ikad prije.

Sultan ne mogaSe pregorjeti poraza, koji je jo§ 27. lipnja 1437. zadesio njegova

ojvodu Alibega (Avranasovida) na Godominjskom polju izpred Smedereva. Savjetnici

njegovi, na delu im Isakbeg, bijedili su narocito srbskoga despota Gjurgja Brankovida,

da je najviê on kriv porazu, jer nije Turke o pripravama ugarskim obavijestio, i jer je

ugarskoj vojsci dopustio prolaziti kroz svoju zemlju. Despot je nastojao sultana umiriti, te

mu je jo§ u jeseni 1437. ustupio bogatu oblast Branicevo; podjedno je gledao Murata

ubiaziti po svojoj kderi Mari, koju mu bija§e jo§ pred dvije godine (1435.) dao za ienu.*

AH Isakbeg neprestano je sultana bodrio, da uzme despotu i Smederevo, koje bijaie

Gjurgje jako utvrdio. Pridaju, da je Isakbeg sultanu jednom u Skoplju oditovao, >da

* Srbski dkspoti Brankoyi6i

(1417.-1516) ,

Va<c Brankovi^ (f 6. X. 1398.)

G)nrsgj Brankovid (Smedererac),

despot 1427.-14^6.,

(t a4/XII. 1456).Sttpni((a Jrrtna (f 2./V. 1457.), kdi Emannela KtnUkas«n«.

Laiar fii asko v i^ (Gjorgjcvi^),

1456. - ao./I. 1458.

SdprttKa Jelcna, V&t Tome Paleologa"

Mara (Jelenal)!

adata n boaanakoffa kraljeridi Sljc-

pana Tomaievlte (U59' despot

srkwki); f poalije 1476.

Grgsr (kaludjer German)

t 1460. (I4t)3.).

Vak(Zmaj)GrRar«vi<despot 1471.— 1485.;

sapnifa Barbara(1482.- 1505.),

kd Stgiamnnda Fran-

kapana; ndala •drift p«t ta Franj*

fiertalavida

Grabarakofa.

Stj pan.

t M77.S«pra|(a An-

inclin* (t «5oo)k6 Gjargia Ko>mncna. kneia

ValoQakogm

Giarag)(Maksim)deipot

t I5«6.

Katarina,

adala ae

ao./iV. 1434.ta poaI|«d>

njeg oeljskog

kneta

Ulnka II.

Umriaoko 1487

II

-~II .

ElMbMaif 14SS).saprvga

Matije

Korrtna

Mara.

dala M•435 «»

tarakoga

saluna .Ma-

rata II.

t a jeiava

mVIX. 1487.

Madia.

uprocaFerdioanda

Frankapana,

t '540

154 ALBRECHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNENfilE I LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.).

dokle je god Vukoglija (despot Gjurgje) u Smederevu, niti deUgri,niti Karamanoglija(u Maloj Aziji) Turciraa mira davati*. Isak bega po-

magala je takodjer gorljiva vjerska stranka medju Turcima, koja nije mogla gledati

kr&<Uinke Mare u sultaoovu haremu. Najvi§e je medju njima rogoborio sultanov haznadar

Fadula, kuji je tviie no ma koji drugi Turîn mrzio na ime kr&danskoc. Jednoga dana

stade Fadula caru govoriti ovako: >Za§to, gospodaru, ne bi satro neprijatelje naSe vjere?

Bog ti je dao toliku silu, a ti ne dei, da se njome sluzi§ protiva njegovih neprijatelja.

Strpljivoidu svojom ti podrzavaS nevjernike. Zaista, ne moze to Alahu ugodno biti! Vadi

sablju, tc sjeci neprijatelja, dok ne potraie pribjeziSta u vjeri u jednoga boga i velikog

proroka njegovog. Znaj, gospodaru, da onaj grad, Sto ga je sazidao despot od Srbije

(Smederevo), nije sagradjen na naSe dobro. Uzmi taj grad, a time demo dobiti izlaz iz

Srbije u Ugarsku. Presjecimo gospodaru od Srbije izvore, koji mu jednako kao vodu

sipaju zlato i srebro. Ovim zlatom i srebrom predobit demo Ugarsku, a odanle demo, ne

kroz dugo vrijeme, otidi u Italiju, i poniziti neprijatelje na§e vjere*.

Sultana bodrile su na rat i vijesti, Sto ih je dobivao s evropskoga zapada. Cuo je,

da se ponukom pape Eugena IV. sprema veliki savez krSdanskih vlasti za osudni rat

protiv Turaka. No joi vi$e ga je uznemirilo, kad mu stigoSe glasi, da je 27. stude-

noga 1437. byzantski car Ivan VII. ostavio Carigrad i oti§ao u Italiju na crkveni sabor,

gdje se je najprije u Ferrari, a po torn u Firenzi ugovaralo o uniji iztodne crkve sa

tapadnom. No sve to nije bilo dosta. Napokon mu doglasiSe i to, da je byzantski car

iz Italije poslao svoga dvorskoga marSala i rodjaka Kantakuzena u Smederevo, ne samo

da pobudi despota Gjurgja, da i on po§lje svoje Ijude na crkveni sabor, nego >i po

drugim nekim dogovorima<. Sultanu je sada bilo gotovo bjelodano, da se despot Gjuragj

sprema zajedno s ostalim krScanskim vlastima na rat, pak ih s toga odludi pretedi. Utvr-

dilo ga u odluci je§ v'lie, §to mu despot na opetovane pozive nije htio ustupiti Sme-

dereva, premda su ga zaklinjali kdi, sultanica Mara, a i sin Stjepan, koji je tada bio talac

u sultana, da tu frtvu doprinese.

S proljeda 1438. spremao je sultan Murat ogromnu vojsku. Sve do Firence dulo

se, da je opremio 150 brodova i 150.000 Ijudi. Prije nego de krenuti u boj, pozove i

despota Gjurgja i vla§koga vojvodu Drakula, da dodju k njemu u Drinopolje. Despot je

slutio, ita ga deka, pak ne dodje; Drakul posluSao zapovijed, ali bi zajedno sa svojim

sinovima zasuinjen i odveden u Galipolje. Na to se u Ijetu sultan obori na Srbiju i

Ugarsku. S jednim odjelom svoje vojske provali sam u Srbiju, razbi srbske dete 1. ko-

lovoza, a zatim stade plijeniti i paliti po ditavoj zemlji. Gradovi Borad i Ravanica pre-

daie mu se sami, a Ostrvicu uze juriSem, te ju razvali. Drugi odio njegove vojske udari

kroz Vlaiku u juini Erdelj, koji se ne bijaSe joS posve primirio iza posljednjega se-

Ijadkoga ustanka. Erdeljski vojvoda Desiderije Losonc pozove velika&e na obranu zrmlje;

ali mu se slabo odazvaSe, pak tako mogahu Turci po miloj volji robiti i paliti. Sibinja

dodu&e ne osvojiie, ali zato spali&e mnoge druge gradove, kao i predgradja BraSova, a

onda se nakon robljenja od Sest tjedana vratiSe kudi, povedavSi sa sobom, kako se prida,

do 70000 Ijudi u suianjstvo.

Medjutim vojna god. 1438. bijaie tek priprava za odludni rat dojdude godine 1439.

Sultan odiudio po ito po to osvojiti Smederevo i Novo brdo, a moida i sam Beograd,

pak da mu onda stoji otvoren put na sve stranc u Ugarsku i Slavoniju. Za to de podidi

ditavu vojnu snagu svoju od 200-000 Ijudi i sve brodovljc na velikim rijekama. No to

nije dovoljno. Trcba mu i saveznika Poslat de poslanike k poljskomu kralju Vladislavu,

protivniku kralja Albrechta, pak de s njime utanaditi savez i prijateljstvo. Sultan de mupomagati, da lakie predobije de&ko kraljevstvo za brata si Kaiimira, a onda de i poljski

i deiki kralj biti prijateiji i pomagadi sultanovi.

VOARSKI 3AP0R U SviBNJi; 1439 «5S

m^

!!•

if

CO

8

^ 1

o<s -sCM -

o &O o

g I.

< a

2 Is I

Q

156 ALBBEGHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNBN&IK I LADISLAV POSTUMUS (1437 — 1457.).

Cim se je dakle kralj Albrecht kona£no vratio u Ugarsku, prva mu je briga bila,

da sazove sabor, pak da sve udesi za obranu zemlje. Jo§ de se neSto odrediti i u po-

gledu nasljedstva, ako bi Albrecht prije reda umro, a ne ostavio muikoga potomka.

Sabor se sastao u svibnju 1439., ali je najmanje vijtdao o obrani zemlje. Sabrani veli-

ka§i i plemidi kao da su htjeli dati odu^ka osjedajima, koji su ved dulje grudi im na-

puDJali, kao da su htjeli zakonom posve skutiti kraljevsku vlast, kako ju bijahu ved

dinom slomili. Ne znamo, $to se sve vijedalo i govorilo, ali zakljudci sabora jesu takovi,

da se Djima gotovo posve poniMuje kraljevstva vlast, te se ugarskomu kraljevstvu podaje

novi ustav, po kojemu svakolika drzavna moc podiva na saboru, u kojemu odluduju pre-

lati, baruni i ostali velikaSi Zakljudci toga sabora, potvrdjeni i izdani od kraija

29. sviboja 1439. (Alberti regis decretum), za pravo nijesu drugo, nego u obliku za-

kooskih ustanova utanadeni ugovor izmedju driavnih staleza i kraija, kojim se staleiima

zajamduje utjecanje i odludivanje ne samo u svim drzavnim poslovima, nego i u stvarima

same kraljevske porodice. Albrechtov je dekret po neki nadin uvod potonjim smutnjama

izmedju ugarskih oligarha, koje se na posljedku svr§i§e katastrofom na Muhadkom polju.

Dekret kraija Albrechta od 29. svibnja 1439. broji 39 dianaka (artikula). Pod izlikom,

da se imadu sve prilike ugarske povratiti u ono stanje, kako su bile prije Sigismunda,

a za kraija Ljudevita Velikoga, ne samo da su zaista ukinute neke novotarije iz potonjih

vremena, nego biSe zavedene i posve nove ustanove, sve jedino u prilog stalezima, na

saboru sabranima. Na delu svima ustanovama je ona, po kojoj de kralj u budude ime-

novati palatina jedino po savjetu prelata, baruna i plemica, jer je palatinu traziti pravicu

od kraija za podanike, a od podanika za kraljn, te je po tome i sudac izmedju obiju

stranaka (quod regia maiestas palatinum regni, antiqua consuetudine ipsius regni requi-

rente, eo, quod idem palatinus ex parte regnicolarum regiae serenitati et ex parte ipsius

regiae serenitatis regnicolis iudicium et iustitiam facere potest et tenetur, ex consilio

praelatorum, ac baronum ac regni nobilium pari voluntate eligat). Kralj mora stalno pre-

bivati u Ugarskoj, te ne samo kod obrane svojega kraljevstva i kod promjene novaca,

nego i pri udavanju svojih kderi postupati po savjetu svojih podanika. Duhovnici kao i

svjetovnjaci nastojahu svom snagom, da svale sa sebe sve terete. Crkve i svedenici oslo-

badjaju se svih dada i duinosti, izuzev jedino sluibu u ratu; plemidi, koji se imadu po-

zvati na oruije samo u najvedoj potrebi, nijesu duzni da sluie i ratuju izvan medja

driavnih, tako da kralj bez njihove privole ne moze onkraj granica niti na neprijatelja

udarati, niti ga preko medja progoniti. Premda je kralju, kojemu u prvom redu pripada

braniti kraljevstvo, nametnuta duinost, da svoje vojnike plada, da ne budu na teret uro-

djenim iiteljima, ipak bi§e neke najunosnije dade ili ukinute ili povradene u ono stanje,

kako su bile za kraija Ljudevita. Poglavito pak nastojanje staleia iSlo je kao i u dcba

Sigismundovo za time, da se odalede iz zemlje svi stranci, a narodito Nijemci. Nijedan

stranac ili gradjanin ne moie dobiti od kraija ni politidku ni vojnidku dast, pade ni

crkveno dostojanstvo, a ni imanje. Jednako vrijedi i za kraljicu, kao i za celjske knezove

i despota srbskoga, napokon i za sve prelate i magnate; ni jedan od njih ne smije na-

mjeitati na svojim posjedima stranaca (iuxta requisitionem regnicolarum nostrorum nos

cum etsdem operabimur, quod despotus Rasciae et comes Ciliae, ceterique magnates,

domini, videlicet possessiones, castra, fortalitia, civitates, oppida, et alia bona, in hoc

regno Hungariae habentes et tenentes huiusmodi castra, fortalicia, oppida, civitates et

possessiones non advenis et forensibus, sed hungaris hominibus pro honore dare

debeant).

I>ne 30. sTibnja potvrdiSe i staleii ovaj dekret, te stadoie svum odiudnosti tahtije-

vati, da se svi dlanci njegovi provedu. Osobito nastojahu s mjesta ukloniti sve strance,

narodito Nijemce. Ved 21. lipnja bile odstranjeni njemadki dinovnici i zamijenjeni novima,

domadima. Za nagradu, ito je kralj sve ielje i tegobe suleia prihvatio, bijaie sabor

PAD SMEDERBVA 27. KOLOVOZA 1439.; SMRT KRAUA ALBRECHTA 27. LISTOPADA 1439^ 157

joS 24. svibnja izdao kralju povelju, kojom prizoade suprugu i djecu njegovu za nasljed-

Dike Djegove.

O glavnoj zadadi sabora, da naime potrebito udesi za obranu kraljevstva i despota

od site turske, znademo vrlo malo. Spominje se samo, da je kralj predloiio, neka se

pozovu u pomod Djeinaiki knezovi i drugi krScanski narodi; ali sabor od same mrinje

na tudjince odbi kraljev predlog. Stalezi govorahu, da je dosta njih, samo im treba reda

i dobra vodje. Neka kralj sam podje u rat, pak de biti jedno i drugo, te ne de trebati

tudje pomo<5i, poSto imade dovoljno domadih sinova. Albrecbt je bio s toga ogorden, ali

ga domala umiri supruga Elizabeta, koju su Magjari voljeli, jer je govorila njihovim

jezikom. Napokon bi odluieno, da se vojska skupi u Segedinu do konca srpnja 1439-

Onamo <5e I kralj dodi, da vodi vojsku na Turke.

(Pad Smedereva 27. kolovoza 1439.; smrt kralja Albrechta 27. listo-

pada 1439.) Jo§ na koncu svibnja ili prvih dana lipnja bijaSe sultan Murat II. podigao

dvije vojske na Srbiju. Jednu posla na Novo Brdo, a sa glavnom, koja je brojila do

130000 Ijudi, udari sam prema Smederevu, stolici despota Gjurgja. Pred gradom dade

saliti nekoliko topova, iz kojih je bezprekidno danju i nodu na nj pucao Despot se zivo

zabrinuo, jer je u gradu bilo malo hrane. Ne moguci dodekati pomodi iz Ugarske, pre-

dade na koncu iipnja obranu grada grdkomu vojvodi Tomi Kantakuzenu i svomu sinu

Grguru, pak sa suprugom Jerinom i najmladjim sinom Lazarom, sa smederevskim metro-

politom Atanasijem i s velikim dijelom svoga blaga podje u Ugarsku, da &to briu pomodizmoli u kralja i velika§a. Prema koncu srpnja stize u Segedin, gdje je ved 29. stajao

kralj Albrecht (im feldlager bei Segedin), izdekujudi banderije velika.â i dete zupanijske,

koje su vrlo sporo dolazile. Ba§ u Segedinu izdade Albrecht 1. kolovoza 1439. despotu

Gjurgju znamenitu povelju, kojom mu za veliku vjernost i sjajne zasluge darova kra-

Ijevski grad Vi1ago§ u zarandskoj iupaniji. U povelji zove kralj despota >na§ vjerni,

iskreno Ijubljeni, svijetli princip Gjurgje, despot Ra§ke i gospodar Arbanije, na§ osobiti

pomodnik pri obrani ove kraljevine< (singularem nostrum pro defensione huius regni

cooperatorem), te spominje njegove sjajne zasluge (operumque gesta magnifica) za cara

Sigismunda. Nadalje iztide despotovu odanost prema sebi, pak govoredi o svojem izboru

i krunisanju kaie, da je na isto narodito pozvao i njega (Gjurgja) kao poglavitog diana

ugarskoga kraljevstva (tamquam principale regni huius membrum). Despot medjutim nije

mogao sam glavom dodi »zbog zamaSnih uzroka, imajudi da brani domovinu i drfavu

svoju od opasnosti, koja mu je svaki das prijetila*, ved je poslao odlidno poslanstvo od

svojih velikaSa, da mu srdadno destitaju, i da mu >nesumnjivim znacima posvjedodi

distodu svoje vjeraosti i postojanu svoju painjuc Osobito su znadajne rijedi, kojima kralj

Albrecht slavi vjernost i odanost despotovu u posljednje vrijeme turskih provala. »A po-

vrh svega togac, ditamo u povelji, »on (Gjurgje) je u najnovije vrijeme dao o svojoj

iskrenoj vjernosti ne samo znak, nego i nesumojivi stvarni dokaz (paipabile experimentum),

kdji zasluiuje ne samo da ga kralj pamti, nego koji je dostojan vjeditoga spomena. Kad

je naime ovih proiastih dana, — dok smo se mi van naie kraljevine Ugarske u stranim

krajevima vainim poslovima i djelima, koja su, hvala Gospodu, sad ved svriena, bavili, te

ne mogosmo tako lako poklanjati svu brigu istoj natoj kraljevini i zemljama, koje s njom

medjaie, — gospodar Turaka u&ao s velikom vojskom, od razliditih plemena i naroda

sa svih strana pribranom silom u pomenuto kraljevstvo Srbije (regoum Rasciae), da bi je

•ebi pokorio, pak je tolike Ijude pobio, druge porobio, mnogo ita poru&io i moogo Stete

podioio; napokon kad smo se mi u najnovije vrijeme (nouissime) iz pomenutih stranih

krajeva povratili u ovu naSu kraljevinu Ugarsku, a (turski je sultan) podsjeo grad Sme-

derevo (castrum Zenderew), da ga osvoji: tad je napred spomenuti gospodin despot,

premda mu je redeni gospodar Turaka mnogim obedanjima sa svake strane prilazio, i

premda ga je mnogobrojnim dobrodinstvima i koristima mamio, pak i silovitom smrdu

158 MJIRICHT AUSTRUSKI, VLADISLAV I. VARNBn6iK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

sina i kderi njegove, koji se sada zbog toga nalaze u zatvoru kod istoga gospodara

lurskog, plaiio, — volio je prije sva svoja dobra i svoju drzavu napustiti i od svoje se

djrce razstati, nego li Ijagu nevjerstva na sebe navuci, ma da bi nesrecnih pobuda za to

navesti mogao. Volio je, da vjeroost, koju je u sredi driao, i u nesredi nepromijenjenom

pokaie. VoUo je to vise, nego da natrag dobije djecu i dobra svoja, pak da se milo^du

najbjesnijeg nepri<atelja kriia Kri^^tova i najbjesnijeg neprijaleija naiega ponosi. I kad je

pomenuti gospodar turski podsadu pomenutoga grada (Smedereva) postojano nastavljao,

isti je despot po nesumljivoj distodi svoje vjernosti, zajedno sa suprugom svojom, jcdnim

sinom (ostaviv§i drugoga, da pomenuti podsjednuti grad bran!) i sa cijelim dvorom svojim

k oaiem velidanstvu doSao, i odmah gotov bio, da s ne malom od svojih Ijudi sastav-

Ijenom silom na tursku vojsku zajedno 8 nama podjec.

Tople rijedi povelje jasno odaju, da je kralj Albrecht bio ozbiljno nakanio pomodi

nesrecnomu despot u. AH sama volja nije dostajala. Ugarski velikaSi slabo su se odazvali

kraljevu pozivu, tako da je u taboru u Segedinu na podetku kolovoza bilo jedva 25 000

Ijudi. S tima je detama kralj teiko odbijao provale pojedinih odjela turskih na ugarsko

tlo, a kamo da bi se usudio pohitati prema doljnomu Dunavu, predi preko njega i suzbt-

jati Turke pred Smederevom. Sa svojom malobrojnom vojskom spuStao se je vrlo pola-

gaoo iz Segedina uz desni brijeg Tise prema u§cu te rijeke u Dunav, da bude tako

zaklonjen i Tisom i Dunavom. U polovici kolovoza boravi kralj joS svedjer uz dolnju

Tisu u danaSnjoj Ba^koj; 13. kolovoza izdaje povelje u mjestu Kabal, a 14.— 20. kolo-

voza u mjestu Kisdi na Tisi (in villa Kysdy, im Heer bei Kisdi, im felde bei Kisdi an

der Theiss) U potonjem mjestu izdaje 20 kolovoza povelju svojoj supruzi Elizabeti, kojom

joj zajam£uje godiSnji dohodak od 20.000 zlatnih forinti, i to 6(XX) forinti od slavonske

kunovine, a drugo od ruda u Kremnici. Osim despota Gjurgja Brankovica borave u kra-

ljevu taboru palatin Lovro Hedervar, slavonski ban Matko Talovac, ma^vanski ban La-

dislav Gorjanski, kraljevski sudac Stjepan Bator, zatim velika§i Stjepan Rozgon, Ivan od

Korogia, Mihajlo JakSic od Kuilja, §ime2ki zupani Emerik i Ivan Marczali, bivSi erdeljski

vojvoda Petar Ceh Levanjski, bivSi joS nedavno severinski ban Franko Talovac, sada

kapetan u Beogradu, i jo§ drugi, koji se po imenu ne spominju. No svi ti baruni i ve-

likaSi zajedno ne bijahu doveli toliko (eta, da bi se mogao bio poduzeti vojeni pohod

na obranu Smedereva.

Medjutim stajao je sultan Murat II. vec tredi mjesec pod gradom Smederevom.

ZIovoljan na Isak bega, koji ga je na to putio, tjera ga od sebe i §alje ga, da preuzme

zapovjedni£tvo vojske pred Novim Brdom. A onda napinje sultan svu snagu, da osvoji grad.

Sve ieSde udara na nj, a u isto vrijeme âlje pozive braniteljima, da mu predadu grad

uz poyoljne usiove. Grgur Brankovid i Toma Kantakuzen odbijahu neko vrijeme careve

ponude; no kad je u gradu nastala glad, a pomodi ni od kuda nije bilo, stado&e ugova-

rati. Dne 27. kolovoza 1439. napokon predadoSe sultanu grad. Sultan nagradi Grgura

Brankovida nekom zemljom, koju je nekad driao djed mu Vuk, i udini ga svojim kle-

tvenikom. U.Aav sam u Smederevo, pretvori krSdansku crkvu u diamiju, imenova kadiju,

a Turahan-bega, koji se je pri podsadi odlikovao, namjesti za vojvudu u gradu.

Pad Smedereva bijaiie silan udarac za Srbiju, jer ie sada sa stolicom despotovom

ditava tlobodna joi zemija (osim Novog Brda) dodla u turi^ku vlast. No pad toga zname-

nitoga grada uzrujao je i sve kridanske susjede i prouzrodio svagdje veliku stravu i

ialost. Osobito se prepala ugarska vojska, s kojom bijaie Albrecht u to stigao do Titelja

i uida Tise nasuprot Slankamena (1. rujna >in descensu nostro campestri prope vadumThydewrew, 7. rujna »bei Slankemtind«, 8. rujna >prope vadum Tydewrew*, 17. rujna

»im Heer bei Tidewrew<). Kad su u ugarski tabor stigli prvi glasi o padu Smedereva,

obuze vojsku obda panika. Sest banderija s mjesta pojaha na konje, pak ni koga ne pi-

tajudi ostaviie logor i poiurifte se svojim kudama. S toga prcvlada u vojsci obdi metez.

PAD SMBDEREVA 27 KOLOVOZA 1439 ; SMRT KRAUA ALBRBGIITA 27. LISTOPADA 1439. 159

Nastade vika »vulc, vuk!«, $to je medju Ugrima bio od starine znak, da je pogibao ve-

lika i da treba bjefati. S teikom mukom zadr2a§e kralj i baruni vojsku, da se nije ditava

razprîla. Dne 17. rujna 1439. stoji kralj sa prvim barunima svojima i s ostatcima vojske

kod Titeija (in descensu exercituali campestri iuxta portum Tydcwrew), i tu vijeda, ita

rau je £initi za obranu svoje driave od turske sile. Uza nj je despot Gjurgje, zatim ko-

lo^ki nadbiskup Ivan, vesprimski biskup Simon Rozgon, vacki Matija, srijemski Jakov;

od baruna, velikaSa i plemida spominju se palatin Lovro Hedervar, madvanski ban La-

dislav Gorjanski, ban £itave Siavonije Matko Talovac, bivSi ban severinski i kapetan beo-

gradski Franko Talovac, sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator, Ivan od Korogja, Ivan

Vbliki pk£at KRAUA Albrechta.

Kralj tjcdi 0* priJMtoljn n oroatn rtnukoga krali*; ntokolo ridimo •edam grbova: rimtkogm cantT*, Ugartlie,

Ccifte, Dtlmaciie, Goroje Aattrije, Stajenke i Dotjne Attitrije. Napii: Albert(at) Dei gra(ti«) Ronanorfam) rex

scmpêr) ang(iu)t(a») ac Hoogarie, Bocmie, Dalmactc, Croat(Je, Rame, Ser)vie, Galide, Lodomche Comaoie Bal*

gar{eq(se) rex, Autrie tt Lncemb(nr)geii(aii) dvx.

Morovid, gotovo svi Marczali, JakSidi, Rozgoni, Caki, Ladislav Titu&evi(5, tada blagajnik

kraljev, i sva sila drugih velikaSa i plemida, medju njima i Ivan Hunjad. U posebnoj po-

elji, koju je kralj o torn vijedaoju izdao, pri£a se potaoko, zaito je ovogodiinja vojna ostala

bezuspjeina. IztiSe se narodito, da se je vedi dio vojske, narodito iete iupanijske, prije

razbjeiao, a na to je grad Smederevo predan u nike turske, pak tako se nije moglo

niita protiv Turaka uraditi. Medjutim vijede je jednoduftno odlu6ilo, da se namah s pro.

lje<5a dojdude godine 1440. podigne ito brojnija vojska na Turke, i da se narodna

#too ALBHKCHT AUSTRIJSKI. VLADISLAV I. VARNKNj'UK I I-AmSI.AV I'DSTl'MUS (14iJ7. — 1457.).

vojsktf ojaia sa §to viie pladenika (multitudine stipendiatorum armigerorum). A da bi se

pladenici mogli i uzdriavati, kralj sporazumno sa svima nazo^nim prelatima, barunima,

vitezovima i odliCnijim plemidima ra^pisaje za (itavo kraljevstvo sveobdi porez po 100 de-

oara od svake kude, bila velika§ka, plemidka, gradjanska ili kmetska. S pomodu toga

poreza pladat 6e se £ete najmljrnika. Kralj sam po<5i de u rat, a pozvat i rodjake sToje

i prijatelje, pa6e i izvan kraljevstva ugarskoga. Namah zitim 18 rujna desi se kralj u

Petrovaradinu, a 26. rujna u Futoku. Bit de, da su u to neki odjeli slavodobitne vojske

turske preko Save i Dunava provalile u Srijem, te pokuSale podi u potjeru za vradajudim

se kraljem. Albrecht se obori na njih i sredno ih suzbije, pade se povrati opet do Slan-

kamena, gdje no 1. listopada pisa pismo 'na srecnom vojnom pohodu protiv Turaka

kod Slankamena< (in felici exercitu contra Turcos prope Slankement). Nije nevjerojatno,

da je baS u taj mah obnovio nedavno razasutu banovinu severinsku, te namjestio u njoj

za bana tada ved na glasu junaka Ivana Hunjada i brata mu, takodjer Ivana (mladjega).

Ivan Hunjad, kojega je narodna pjesma i prida proslavila kao Si bin] an in

Jaoka, spominje se prvi put kao severinski ban nakon turske vojne 1439. O porijeklu

toga velikoga junaka ne samo ugarskoga, nego ditavoga kr^danskoga svijeta prida se

svaita. Narodna tradicija naSa tvrdi, da je Ivan Hunjad ili Sibinjanin Janko sin Visokoga

Stefana (despota Stjepana Lazarevida) i neke Magjarke djevojke, s kojom se bijaSe Stefan

sastao u Budimu na povratku svome iz daleke Moskve. Ona mu je rodila i kder Janju

(blizanku); janja se poslije udala i rodila bana Sekulu, koji se u narodnim pjesmama

vazda spominje uz ujaka svoga Janka. Udeni Ijudi potonjih vijekova rado su dokazivali,

da Ivan Hunjad potjede iz Rima, da je potomak porodice >gens Valeria*, koja je imala

pridjevak >Corvus«. Novija iztrazivanja medjutim posve su izvjestno ustanovila, da je Ivan

Hunjad potekao od Vlaha (Rumunja), koji su ved od podetka 14. stoljeda kao pastiri

jatomice grnuli tako u Hrvatsku, kao u jugoiztodnu Ugarsku, a narodito u Erdelj Sukun-

djed Ivanov zvao se je Kosta, te je mnogo prije god. 1360. s balkanskoga poluotoka

doSao u Erdelj i naselio se u mjestu Reketye. Unuk Kostin zove se Serba ili Surb (1360),

te drzi ved selo Reketye kao svoju vlastitu baStinu. Serba imade tri sina, koji se zovu

Vojk (Woyk), Magas i Radul. Ta su brada dobila ili kupila grad Hunjad u jugozapadnom

Elrdelju, po kojemu se onda stadoSe nazivati Hunjadima. Dne 18. listopada 1409. potvrdi

kralj Sigismund pomenutoj bradi i njihovu stridevidu Radulu redeni grad Hunjad, da ih

nagradi za vjerne sluibe njihove.

Izmedju tri brata iztide se osobito Vojk, koji je sluiio kralja Sigismunda kao >vitez

kraljeva dvora*. Imao je tri sina, dva Ivana, starijega i mladjega, i Vojka. Stariji sin

Ivan Hunjad, nah Sibinjanin Janko, spominje se ved 1409. uz otca svoga. I on je vrlo

rano doSao na dvor kralja Sigismunda, na kojemu je boravio jamadno najprije kao djedak

(parvulus), onda kao momak (iuvenis), i napokon kao vitez (miles). Godine 1414. pratio

je Sigismunda u Aachen na krunisanje za njemadkoga kralja, a god. 1420. ratovao je

uza nj u Ceiko'} protiv Husita. U jednoj povelji kralja Sigismunda od 17. sijednja 1434.

ditamo >odlidoi Ivan redeni Vlah, sin nekadanjega Vojka od Hunjada, dvora naiega

vitez* (egregius Johannes dictus Olah filius condam Woyk de Hunyad aule nostre miles)*

po demu sudimo, da nije tada kao ni slijedede godine 1435. obnaô nikakve driavne

ni dvorske dasti. No zato je nedvojbeno sudjelovao u bojevima, koje su u one vrijeme

Erdeljci vodili s Turcima. Sada tek, u rujnu 1439., postao je zajedno s mladjim bratom

svojim banom Severina, najviJe Turcima jzloiene oblasti ugarske, te je tako stupio u

kolo ugarskih banina i prvih branitelja krSdanstva na jugu ugarskoga kraljevstva. Posve

je Tjerojatno, da je upravo u taj mah izdao kralj Albrecht objema Hunjadima, severinskim

banima, povelju, kojom ih je nadario novim posjedovanjima za dosadanje zasluge njihove.

Poslije 1. listopada nema vi&e Albrechta u doljniro krajevima. Modvarni prijedjeli

izmedju Tise i Dunava sa svojim kuinim zrakom ved su prije btli na zator ugarskoj

PAD SMKDRRKVA 27. KOLOVOZA 1439', SMRT KRAUA ALBRKCHTA 27. LISTOPADA 143$. i6t

ojsci, koja je nemilo stradala od razliditih bolesti, a najviie od srdobolje. Napokoa oboli

od nje i sam kralj, koji se nije ni malo £uvao, nego si je pade u bolesti gasio iedju lube-

nicama. Osjecajuci. da mu je sve gore, naredi, da ga odvedu u Be£, jer je mislio, da de

odmah ozdraviti, tim samo taj omiljeli si grad ugleda. One 18 listopada ve<5 je u Ostrogonu,

kamo ga bijahu doDijeli na nosiljkama, jer nije mogao ni jaSiti, ni voziti se na kolima.

Iz Ostrogona iurio se je dalje prema Gjuru i Poiunu. Ali putem u Gjur oslabi take, da

nije mogao dalje. Stade s toga u malenom selu Neszmely-ju (LangendorQ, nedaleko od

Ostrogona Osjecajuci, da mu se primide posljednji £as, sastavi 23. listopada svoju opo-

ruku. Cetiri dana zatim, 27. listopada u jutro, umre u detrdeset i dnigoj godini svojoj

po&to nije ni pune dvije godine vladao.

Albrecht bio je skroz razli£it od svoga tasta Sigismunda, >vi§e mui (ina, nego

govora«, kako ga karakteriSe Aeneas Sylvius. Struka je bio visoka i jaka, okrugle glave

i erne kose, garava lica i tamnih odju, koje su strah ulijevale. Smetale su mu samo

nabrekle ustnice i izbo£eni zubi. U Ce§koj i Ugarskoj nijesu ga Ijubili, jer nije umio

govoriti nego njemaiki. No uza sve to ipak su ga poStivali, jer je bio uzoran suprug i

otac, ozbiljan, dostojanstven i poSten u javnom iivotu, pun drzavnidke mudrosti, a liCno

hrabar u ratu. »Bio je dobar<, pi§e suvremeni CeSki Ijetopisac Barto^ »premda Nijemac;

smion i samiiostanc Njemu bijaSe dosudjeno, da prvi od vojvoda iz ku<ê Habtiburg

skupi u svojim rukama glavne zemlje i kraljevstva, od kojih sastoji danaSnja austro-

ShEBRKM I ZLATNI PJENEZI KRAUA AlBRECHTA.

Srebreni deoar. Na lien Tidimu poprsje kraljcTo s krnnom i sigle N. S. Ns zali£ja je gth na detiri polja raidi-

jcljcD; o prvooi n grede, n drogom i tredem £eiki lav, a a ietTitom orao rimtke driave. Nadpia: .f Maneta

Alberii f regi« Ungarie et c(etera)".

Zlatna forinta. Na lien Tidimo tr. Ladislara i stgle K. R. Nadpia S(ancta«) Laditlant rex. Na zaiifjn itit,

podiieljea na Cetiri polja: u dva ugarcke grede, a a dva ieiki lar. Nadpit oaokolo niba: ^f Albertaa D(ei)

g(ratia) r(ex) Uogarie".

Ixvomioi Q svmaUakom mus«jn a Badimp^tti.

ugarska monarkija. Uz Austriju i Be6 vladao je zemljama krune sv. Stjepana i sv. Ve-

deslava. On je ielio te tri skupine zemalja i dalje odriati na okupu, a za svoju porodicu.

To svjedodi i njegova oporuka od 23 listopada 1439., kojom je ielio zasnovati i zajed-

niiku, srediSnju vladu za sve te kraljevine i zemlje. U oporuci odrrdjuje ovako: Akobi mu se rodio sin (supruga Elizabeta bila je tada trudna), neka mu budu skrbnici majka

i najstariji £lan porodice Habsburg, a to je tada bio itajerski Tojvoda (i potonji njemadki

kralj) Fridrik. Skrbnicima neka bude o bok vije<5e od devet lica, tri iz zemalja krune

sv. Stjepana, tri iz Ce^ke i njczinih nuzzemaija, jedan iz Praga, a dva iz Austrije, koje

<5e izabrati staleii tih zemalja. To bi bila po neki na£in zajednidka vlada za Citavu ba«

&tinu njegovu U pojedinim kraljevtnama i zemljama neka sami staleii sporazumno sa

skrbnicima do punoljetnonti sinove biraju upravitelje i driavne (astnike. Mladi nasljednik

neka stalno stoiuje u f'oiunu, koji je grad poluiajem najzgodniji za upravu svih triju

skupina. Medjutim ta lijepo zamiSijena oporuka ostala je mrtTo slovo.

Hrv. povj. IL IL II

#

mbz ALBRBCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNBNÎK 1 LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

(Hrvatsko kraljcvstvo god 1438. i 1439) Ako su ve6 prije mnogo puta

hrvatski velikaSi, narodito oni iz Slavonije, znatDo utjecali u poslove ugarske, dogadja se

to jo& iH6e poêv od kraija Albrechta. Knezovi Gorjanski, Ilodki, Celjski i Blagaji (Ba-

bonidi) gotovo su prvi velikaii i u Ugarskoj. Uz njih uplicu se u ugarske poslove i manja

vlastela, kao Morovidi, Korogji, Tothi Susjedgradskt i drugi. AH i velikaSi hrvatski oa

jugu Gvozda sad se sve vi§e brate s ugarskim oligarhima, pak se otimaju za upliv u

Ugarskoj. Tako rade Frankapani, a i krbavski knezovi Kurjakovidi, napokon i Zrinski.

Mnogo tomu prinosi olxSa, zajednidka pogibao od Turaka, koja sve interesovane narode

i zemlje goni u neku slogu, na zajednidku obranu pod vrhovnim vodstvom ugarsko-

hrvatskih vladara. Hrvatsko kraljevstvo i niegovi zastupnici sve vi§e opiru svoje o(i u

Budim i Poiun, izgledajudi odanle pomodi protiv Mletaka i Turdina. Tako postaje za za-

jednidke nevolje svedjer i tje&nja sveza izmedju hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva.

Za kraija Albrechta u hrvatskom su kraljevstvu svemodni bra<5a Talovci. Na £elu

kraljevstva stoji Matko Talovac, ban ditave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske. On je u taj

par ja£i i ugledniji od kraljevih svojaka i rodjaka, od knezova Celjskih i Gorjanskih.

Njemu se mora pokoravati i goropadni Fridrik Celjski sa svojim sinom Ulrikom; po

kraljevu nalogu moraju se oni podvrci njegovu sudu i bana madvanskoga Ladislava

Gorjanskoga. Uz bana Matka iztide se osobito brat njegov Petar (Perko, Pirko) kao ban

Dalmacije i Hrvatske, u koliko nijesu u mletad;koj vlasti. Ban Petar brani i Stiti ostatke

tib kraljevina i od Mletaka i od bosanskoga kraija, kao i od njegovog velikoga vojvode

Stjepana Vukîda. Tre6i brat Talovac, po imenu Ivan (Zowan, Sowan) pomaXe bana

Matka u Slavoniji; kao prior vranski 6ri\ prostrana i bogata imanja vitezkoga reda Iva-

Dovaca. Cetvrti brat napokon Franjo ili Franko, za Sigismunda severinski ban, sada je

iupan temeSke iupanije i kapetan Beograda. Tako od Beograda na sutoku Save i Dunava

pak do Senja, i od Drave do Neretve gospoduiu brada Talovci; pade i ponositi Du-

brovnik utjede se njihovoj za^titi, zovu<5i ih svojim gradjanima i milim prijateljima. Svakom

zgodom, kad god Dubrovnik Salje svoje poslanike pred lice kraljevo, preporuda se ta-

kodjer i bradi Talovcima, a koji put i senjskim knezovima, Frankapanima.

Ban Matko Talovac imade doduSe tri odana brata, tri revna pomagada, ali uza sve

to oije uvijek dosta jak, da uzdrî mir i red u prostranom kraljevstvu. Hrvatski velikaSi

povodili se za ugarskima, pak su zaredale borbe i otimadine u zemlji. Na delu zulumda-

rima bili su celjski knezovi, a u njih se ugledali drugi. Knezovi Frankapani borili se

medju sobom i udarali na svoje susjede, knezove Zrinske; ovi opet obarali se na slabije

susjede svoje, kao na imanja Vladislava Titu§evida oko Blinje i na knezove Blagaje. Uz

borbe izmedju velika§a zaredale smutnje izmedju knezova i maloga plemstva, izmedju

koezova i slobodnih gradova. Kako je ban Matko svaki das morao boraviti izvan zemlje,

nije mu dostajalo dosta vremena, da svedjer miri zavadjene velikaSe i plemide. No oo

je ipak dinio sve, ito je mogao. Zato ga i kralj Albrecht svedjer odlikuje, potvrdjujudi

Djemu i bradi njegovoj starije darovnice i mnoicdi ih novima. 1 tako se je imanje brade

Talovaca razastrlo po ditavom hrvatskom kraljevstvu: oni drie Cetinu s Klisom i Omiiem,

Gjurgjevac i Prodavid u zapadnoj Slavoniji, Srebrenik i Brdku u Usori, i napokon brojna

imanja u iztodnoj Slavoniji, koja su dobili po svojim ienama. Matko naime bio je oienjen

Margaretom, kderju Petra Ccha Levanjskoga, a brat mu Franko Jelenom, sestrom Vladi-

slava fakiida od Kuilja.

O djelovanju bana Matka Talovca u hrvatskom kraljevstvu god. 1438. i 1439- evo

oekoliko podataka. U sijednju i veljadi 1438. Dalazimo ga, kako upravo gorljivo iztraiuje

zulume, podinjeoe kaptolu zagrebadkomu i slobodDOJ obcini na brdu Gradcu od celjskih

knezova i njihova kastelana ViHma Stamma Ctni se, da je ban u svojoj gorljivosti doiao

i sam u sukob sa slobodoom obdinom na brdu Gradcu, jer kralj Albrecht 3. oiujka is

Budima zapovijeda ojemu i bratu mu Petru, da paste redenu gradsku obdinu i dalje

Mrvatsko kraubvstvo dOD. 1438 i 143^. i6j

uiivati stafu slobodu i prava svoja, i da se nipo^to ne uplidu u sudstvo i upravu (iuris-

diccione et qualicumque gubernacione) Djezinu. No torn opomenom ne hi ni malo pore-

meden dobri sklad izmedju kralja i bana, pa£e malo zatim, 31. oiujka, izdade kralj Matku

i njegovu bratu Petru znamenitu povelju, kojom proslavi njihove zasluge za kralja Sigis-

munda i za svoj izbor i krunisanje, te im potTrdi, &to im bijaSe fast ojegov u zalog dao.

Dok je kralj poslije toga boravio u Austiiji, Moravi i CeSkoj, desio se ie Matko svedjer

u svojoj banovini ili u Ugarskoj. Doe 19. svibnja nalaze iz Zagreba kaptolu zagrebad-

komu, da Fraoka Ladislavljeva od Gorice uvede u njegov posjed Dobretin. Dne 18. pro-

sinca 1438. povjerava opet £azmanskomu kaptolu iz mjesta Otoka (Attak), da samostan

Pavlina u Garidkim brdima uvede u posjed nekih mlinova. S mletadkom obcinom zivi

ban Matko, kao i brat mu Petar, ban dalmatinski i hrvatski, u najboljem sporazumku.

Jo§ na po£etku godine 1438. ponudio je knez Ivanac spljetskomu knezu, da <ê Mletcima

predati podgradja grada Klisa (suburbia castri Clissi); ali Mletci odbi§e ponudu, >jer je

Cvrsta volja i odluka njihova, da s velikim knezom (Matkom) i njegovim bratom, kao i

sa svima iive u dobrom prijateljstvu i miruc. Oni paê pohvaline svoga kneza u Spljetu,

ito je izpunio neke zahtjeve bana Petra (Pirka); neka mu jedoako i dalje £ini, da se

takim djelima uvjeri o najboljim nakanama mleta^ke obdine (ut per effectum cognoscat

nostri dominii optimam intentionem). Kad su poslije u svibnju Mletci slali svoje posla-

Dike kralju Albrechtu, narodito im xapovijedaju, da na kraljevskom dvoru potraze »vele*

moznoga kneza Matka<, ako bi se ondje desio, i ako ga nadju, neka ga u ime obdine

pozdrave i podaste darovima.

Dobri sporazumak izmedju mletadke obdine i banova Talovaca malo da ne pomrsiie

VUsi, koji se bijahu nastanili na tla mletaike Dalmacije i Hrvatske. Ve<5 prvih dana

eljaie 1439., a onda i 26. veljaSe povjeravaju Mletci novomu providuru za Dalmaciju,

svomu plemi<iu Pavlu Vallaressu, da poglavito nastoji smiriti bana Petra Talovca (Tallowich),

»koji ne prestaje Stete nanositi na§im podanicima, a najvi§e Morlacima, borave<îma u

razliiitim naSim mjestima*. Neka providur uputi bana Perka, kako su nepravedna ta na-

silja i Stete, £to ih on £ini, i kojima se Mletci moraju duditi to vi§e, §to znadu, da je

ob<5ina >vazda Ijubila velemoznoga kneza Matka, brata njegova, a i njegovo velemoije, tc

im je vazda bila spremna izkazivati dasti i sluzbe.

Jamadno je mletadkom providuru bilo po§lo za rukom bana Petra smiriti, jer malo

zatim nalazimo Petra uza brata Matka u Slavoniji, u gradu Kriievcima, kamo bijaSe

sazvan sabor slavonski. Zadada toga sabora bila je, da dokrajii otimadine, razbojstva i

medjusobna nasilja, kojima nije mogao stati na put sam ban Matko. Na sabor dodjoie

plemidi Slavonije, narodito iz zagreba£ke i kriievadke zupanije; iz varazdinske iupanije

i zagorske knezije, kao i viroviti^ke zupanije nema gotovo nikoga. Osim bana Matka i

brata mu Perka, zatim tredega brata priora vranskoga Ivana, i napokon kninskoga biskupa

Demetrija Cupora, nema na saboru u Kriievcima nijednoga prelata ni baruna, a ni kne-

zova Zrinskih ni Blagaja; ostalo plemstvo prilidno je brojno zastupano. Tu su: l^dislav

i Wan Toth od Susjedgrada, oba banovca Petar Ade od Svetoga Duha i Herman od

Grebengrada, Gaipar Cupor od Moslavine, Juraj od Ludbrega, Simun od Kladuie, Nikola

Poloiajid od Klokoda za se i za ditavo pleme svoje. Najprije se vijedalo o tom, da se

osigura mir i red u kraljevini; u tom pogledu stvori sabor dne 10. oiujka sedam £la-

naka, na koje prisegoie svi nazodni baruni i plemidi; ostalo plemstvo, koje nije nazodno.

mora udinjene odredbe prisegom prihvatiti do 27. oiujka. Povjereno bi banovcima i pie-

midkim sudcima, da poteiu na sud zulumdare, a s onima, koji bi se njima protivili, neka

postupaju kao s buntovnicima. Medjutim je i nazodno plemstvo zahtijevalo od bana, da

mu obnovi i povrati staro pravo, koje bijahu potonji bani dokinuli. Plemstvo le oaime

od starine na saborima biralo protonotara ili duvara banskih pedata, te je tako proto-

notar bio pouzdanik plemstva. Potonji bani za Sigismuoda (Albeni i celjski knez Herman)

#

.%4 aLBRBCHT AU8TRIJSKI, VLADISLAV I. VARNRNfclK I LADI8LAV POSTUMrS (1437 ~ 14^7)

oteie to pravo pleinstvu, pak namjeStahu i skidahu posve samovoljno protonotarc, koji

su tako postali njihovi pokorni sluib^nici, a nijesu bili viê zastupnici i pouKdanict

ptemstva. Bududi da je uslijed tuga i sudstvo bilo sasvim zavisno od bana, stali su sudovi

gaziti stare zakonc i obiâje. MnogI plemidi pretrpili su uslijed toga ogrotnne §tete, a

bilo jc rarii pristranih presuda i svakakih smuinja. Plemstvo s toga zahtijevaSe, da muse povrati pravo biranja i skidanja protonutara, jer niu je to najbolje jamstvo, da de

tako protonoian biti ne samo duvari baDskih peâta, nego i zakona i pravdc. Ban Maiku

nije mogao opravdanog zahtjeva odbiti, pak izdade treci dan sabora, 11. ozujka 1439

znameuitu povelju, kojom plemstvu povrati i iznova potvrdi staro pravo njegovo (conce-

dimus, ut . . . prothonotarios seu coiiseruatores sigillorum pro discussione causarum

ipsorum — nobilium — els per nos et futures eiusdem regni Sclavonic banos assigna-

torum et assignandorum, eligendi et tandem culpis huiusmodi prothonotariorum exigen-

iibus eosdem de eiusmodi eorum officiis remoueodi liberam liabeant facultatem) Znadajno

je, kako ban u povelji osobito iztiCe, da on to £tni kao >predstavnik kralja Albrechta,

aaravnoga gospodara* (nobis tanquam personam . . . Alberti . . . regis domini nostri na-

turalis repreientantem).

Nakon svrSena sabora nalazimo 6. travnja 1439. bana Matka u Pakracu (in Pekrecz),

koji pripada&e takodjer njegovim posjedovanjima. Tu izdaje povelju pavlinskomu samo-

stanu sv. Ane u Dobroj kudi (Dobrakucha), kojom mu poklanja neko selo (Fetoyancz,

Petyanz), Sto no je pripadalo njegovu posjedu u sv. Petru. U svibnju opet je ban Matko

u Krizevcima; tu izdaje 11, svibnia pismo, kojim potvrdjuje nagodu izmedju plemica

Jurja I AnJrije od Ludbrega, praunuka hrvatskoga bana Ivana Cuza. Medjutim bijaSe se

u Budimu sastao ugarski saber, da vijeda o obrani protiv Turaka Da li je i ban Matko

do§ao na taj sabor, ne znamo; ali je poznato, da su ba§ u isto vrijeme, nekako poslije

3. svibnja, Dubrovdani poslali svoga poslanika, franjevca Antuna Krispina, duvara samo-

siana u Stonu, kralju Albrcchtu u Budim, nioledi ga za pomoc protiv velikoga vojvode

Stjepana Vuk£ica, svoga susjeda i nasljednika Sandaljeva.

Stjepan Vukdic naime, potaknut mozda sultanom Muratom II , koji se je u onaj

niali s citavom siiom svojom spremao na Smederevo, stao )e snovati, da pukori svojoj

vla&ti obcmu grada Dabrovnika. Dubrovcani tuie se kralju, kako je vojvoda Stjepan za-

boravio na prijateljstvo i sve uCinjene mu usiuge, kako ih danju i nocu uznemiruje i

na^toji, da ih pokori (imo diu noctuque non desistit eos vexari et conari ac procurare,

quomodo eos suppeditare posset). Napokon zaklinju kralja, neka zapovjedi susjedima

vojvode a svojim podanicima, kao ito su bani Dalmacije, Hrvatske i drugi, da ustanu

na obranu dubrovadke obcine, ako bi pomenuti vojvoda na nju zaratovao. Kralj Albrecht

ugodi molbi grada Dubrovnika, te izdade 6. lipnja 1439 u Budimu zapovijed banu Matku

Talovcu, kojom mu nalaze, da se s ditavom silom svojom, koju bi mogao podici u

hrvatskom kraljevstvu (cum tota vestra potentia, quam in dicto regno Croacie leuare

poteritis) obori na vojvodu Stjepana i njegova ortaka, ako bi se usudio udariti na vazda

vjetnu dubrovadku obdinu. Jednaku pismenu zapovijed upravi kralj istoga dana i na Petra

Talovca, bana Ddlmacije i Hrvatske.

Ne zaamo, da li su bani Talovci zaisia udarili na vojvodu Stjepana Vukdida, ill im

je inade poSlo ra rukom, da ga odvrate od njegovih prijetnja Ban Matko Talovac ja-

ma£no nije poiao u juiiic krajeve svoje banovine, jer ga poslije nalazimo uz kralja u

vojsci, koja se je skupl;ala na obranu Smedereva Ban Matko uztrajao je na toj vojni uz

Albrechta sve do konca rujna, te je 17. rujna bio kod Titelja, kad su ondje sabrani

prelati. baruni, velika&i i plemidi zakljudili veliki rat za dojdudu godinu. No ved 5. listo-

pada 1439 opet je ban Mitku u Zagrebu, gdje no dajc naUig zagrebaikomu kaptolu, da

Gregortjn, «»na Antuna Blagaja, uvcde u njegovc posjede Brezovlcu i Dol u ragrebadkoj

i'jpanijt. Po tome sudimo, da nije bio nazodan, kad se je tn sedmice poslije kralj Albrecht

IIHVATSKO KMAUKVSTVO QOlK 1438. i 1439. .65

-•»-l»«^

c/

A

#

l66 ALBRIGHT AUfTRI/SKI, VLADISLAV I. VARNBn£iK I LADI8LAV POSTUMUS (1437.— 1457).

u Nesrmcliiu ratstavio s ovim svijetom. JoS 7. listopada nalaie kralj Albrecht svomu

blagajniku Ladislavu TituSevidu od Bathmonostre, da izplati banu Matku 1000 zlatnih

forinti za uzdriavanje turskoga carevida Davida Celebije, s pomodu kojega je kralj ielio

zbaciti s prijestolja sultana Murata II.

(Elizabeta i Vladislav I. Varneniik, 1440.— 1444). Kralj Albrecht bija§e

umro u najgori £as za svoje zemlje i kraljevine, kao i za svoju porodicu. Ostavio za

sobom dvije malene kderi, Anu i Eiizabetu, i trudnu suprugu Elizabetu, za kojo se nije

znalo, hode li roditi sioa ili kder. Tko 6e sada biti kralj ugarski i hrvatski, tko kralj

de^ki, a tko vojvoda Austrije?

Albrecht bijaie doduSe pred smrt sastavio oporuku, ali za nju nije mnogo marila

ni kraljica udova Elizabeta, a ni staleii njegovih kraljevina i zemalja. U prvi kraj preuze

vladanje kraljica Elizabeta. Ta ona je jo§ za iivota svoga supruga rado izticala, da je za

pravo ona baStinica kruna i prijestolja otdevih; k tomu su ju Ugri vi§e cijenili i po§ti-

vali, nego supruga, koji nije znao njihova jezika. Napokon je Elizabeta bila lukava i

umna iena, muievna srca u ienskom tijelu, koja je i suprugu zapovijedala, kako je htjela

(ilia insuper mulier callida et astuta fuit, et in corpore femineo virilem gestabat animummaritumque suum quo volebat trahebat). Namah iza ukopa Albrechtova podje ona u

Stari Budim, gdje je vrSila kraljevsku vlast, izdavajudi povlastice i povelje, u kojima se

ponosito zove »po Boijoj milosti kraljica Ungarije, Dalmacije, Hrvatske itd., bastinica kra-

ljevine CeSke, vojvodkinja Austrije i Stajerske, markgrofinja Morave*. Dakako da je po-

glavito ugadjala svojim rodjacima, celjskim knezovima Fridriku i Ulriku, zatim madvan-

skomu banu Ladislavu Gorjanskomu, onda Sedima, pade i nekim Frankapanima, kao

knezovima Bartolomeju VIII. i Martinu. Snovala je pade dozvati iz Poljske majku svoju

Barbaru, koja bijale pred Albrechtom onamo pobjegla. S pomodu ovih svojih rodjaka

i njihovih brojnih privrienika nadala se je odrâti na prijestolju otca i supruga svoga.

Dne 9. studenoga 1439. boravi kraljica Elizabeta u ViSegradu na Dunavu. Uz nju

su osim rodjaka njezinih neki odlidniji prelati i baruni ugarski i erdeljski, kao gjurski

biskup Benedikt, erdeljski vojvoda Desiderije Losonc, sudac kraljevskoga dvora Stjepan

Bator, sikulski iupani Mihajlo JakSid od Kui^lja i Franjo Cak, zatim bivSi temeSki fupan

Stjepan Rozgon, Ivan Perenj, Toma Sed i drugi. Od hrvatske gospode desi se ondje

knez Bartol Frankapan i krbavski knez Juraj Kurjakovid, koji tada vrii dast magistra

kraljidina dvora. Napokon borave uz kraljicu dvorske gospodje i gospodjice, medju njima

neka Jelena Kottannerica (Helene Kottannerin), koja je bila pjestinja male kraljevne Eli-

zabete, i koja je poslije u njemadkom jeziku sastavila spis, gdje no potanko prida sve

zgode na kraljidinu dvoru godina 1439. i 1440. Kraljica je tada nastojala, da kruna

tv. Stjepana dodje u pouzdane ruke. S toga oduze pomenutoga dana Jurju od Bozyna

dast duvara krunskoga, koju mu bijaSe pokojni Albrecht povjerio, a onda sahrani krunu

s drugini krunskim dragocjenostima u tvrdi ViSegrad, te imenova podjedno svoga rodjaka,

madvanskoga bana Ladislava Gorjanskoga, kapetanom toga grada. Malo zatim uzvisi na

dast ostrogonskoga biskupa Dionizija Seda, koji joj je takodjer po majci Jeleni Gorjanskoj

bio u svojti, pade mu pribavi i kardinalski klobuk. No tim ogordi silno .vesprimskoga

biskupa Simona Rozgona, koji je za tom daidu gramzio. Kraljica htjede ga doduSe udo-

brovoljiti, podijeliv&i mu poslije bogatu biskupiju u Jegru, ali Simon ostade i dalje pro*

tivnik njezin. Jednom joj pade zaprijeti: >Kra1jica de izkusiti, ita ja kao Rozgon i biskup

mogu; dokle iivem, ne de ona Ugarskom vladati*.

Poput Simona Rozgona bilo i drugih nezadovoljnika, koji su prijekim okom gle-

dali, kako sve viSe mah preotimlju rodjaci kraljidini. No bilo je jamadno i ozbiljno

zabrinutih muieva, koji su ieljeli, da na prijestolje ugarsko i hrvatsko stupi ditav dovjek,

koji bi bio jak obraniti povjerena mu kraljevstva od vanjskih neprijatelja, a narodito od

slavodobitnoga sultana Murata II Medju te spadala su i brada Talovci, na delu im ban Matko.

ELIZABETA I VLADISLAV I. VARNBNfilK (1440.— 1444.). 167

I

8

8M

t

I

5

w ."S

< •-

^ §> oo •-

o

I

l68 ALBRKCHT AUSTRIJ8K1, VLADISLAV I. VARNKN£iK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457).

Bududi da se je kraljica sve viSe povjeravala svojim rodjacima, te im dijelila dasti,

imaaja i povlastice, javno je mnijenje sialo izoositi ielju, da se bira kralj. Srbski despot

Gjuragj Brankovidf koji je iza pada Smedereva ostao bez driave, te se desio u Ugarskoj

i Hrvatskoj (u Srijemu i Zagrebu), kao da se je nadao, da bi njega moglo zapasti pri-

jestolje. Ta pokojni kralj cijenio ga je u velike, a k tomu je kdi despotova Katarina joi

od godine 1434. bila udata za celjskoga kneza Ulrika, koji je u taj par bio jamaino

najsilniji velikaS u Hrvatskoj i Ugarskoj. U prosincu 1439. javlja despot Gjuragj mle-

ta^koj olxfini, kako radi o torn, da *dobije kraljevstvo ugarskoc, i uvjerava obcinu, da

6e joj bit! prijatelj, ako postigne, §to ieli (nos advisat de pratica, quam tenet habendi

regnum Hungarie, et si dictum regnum habebit, deliberat esse bonus amicus noster).

Medjutim Gjuragj kao da ipak nije pravo vjerovao, da bi se to moglo zgoditi, pak u

isto vrijeme moli Mletke, neka mu dozvole skloniti se sa sinovima i porodicom svojom

u njihove oblasti, ako bi to od potrebe bilo. MIetdani mu se na to 2. sijednja 1440. za-

hvaljuju >za biagonaklonost njegovu« (de bona dispositione sua).

U to bijahu se prvih dana sije£nja 1440. sastali u Budimu prelati i baruni, kao i

drugi velikaSi ugarski i hrvatski, da vijedaju, §ta da se u tako osudnom £asu uîni. I Eli-

zabeta bijaSe jo$ pred Boiid do§la u Budim. Gospoda ne htjedoê naprosto zabaciti na-

sljedno pravo kraljidino, ved stadoSe predlagati, neka se kraljica drugi put udade, pak

6e onda njezina supruga izabrati za kralja. Stali pade i traziti joj supruga. Neki predla-

gahu, neka podje za Lazara, najmladjega sina despota Gjurgja; ali kraljica odbi tu pu-

nudu napredac. Jelena Kottannerica prida, da je kraljica uzkliknula; >Draga gospodo, ne

dajte mi poganina, nego radije krSdanskoga seljaka< (lieben herren gebt mir nicht ainen

haiden, gebt mir ainen kristen pauren). Na to se dosjeti rodjak njezin Ladislav* Gorjanski,

te predloii poljskoga kralja Vladislava, mladica dodu§e od §estnaest godina, ali ved na

gla«u sa svoje drzavnidke mudrosti, plemenStine i hrabrosti. VelikaSima svidi se kan-

didat, jer se nadahu, da de tim prestati razmirice radi CeSke, i da de u savezu s Polja-

cima lakSe odbijati turske navale. K tomu ih je nukalo i to, §to su ba§ u onaj mahboravili u Poljskoj poslanici sultana Murata II., nudeci Vladislavu savez protiv Ugarske.

VelikaSi s toga stadoSe salijetati kraljicu, da prihvati njihova izabranika. Medjutim Eliza-

beta ne htjede ni za Vladislava duti, jer se je nedavno takmio sa suprugom njezinim

za Ceiku, i jer je mladid bio premlad za nju, koja bija§e prevalila ved i tridesetu godinu.

Da se ukloni napastt, ostavi kraljica Budim, i podje u Vi§egrad. Ali velikaî podjoSe za

njom i nastaviê ju nagovarati.

U to dodje u ViSegrad celjski knez Ulrik. Videdi, da staleii nisu voljni popustiti,

svjetova svoju rodjak u, neka na zahtjeve njihove toboie pristane, a onda neka svoje

obedanje opozove, dim joj se zgodna prilika desi. Kraljica bijaSe se i sama ved uvjerila,

da ne moie odoljeti obdoj ielji svojib velikaâ, te prihvati knezev savjet. Jednoga dana

sazove ona velikaSe, pak suze lijudi oditova, kako nije dosta jaka, da sama tolikim velikim

zemljama vlada; s toga pristaje na njihov zahtjev, da uzme poljskoga kralja. Neka sta-

leli utanade s njime pogodbe, a ona si pridriaje, da kaie uvjete, uz koje de podi za

njihova izabranika. Vrativii se u svoje odaje izjavi svojim dvorjanicima, da de staviti tri

takova uvjeta, kojih ne de prihvatiti ni stalezi ni kralj poljski. Celjskomu knezu Ulriku,

koji ju btja&e tako lijepo svjetovao (praefatus comes Ulricus tam operatione peruigili

quam consilio prouido), izdade namah zatim 10. sijednja 1440. u Budimu povelju, kojom

mu darova ka^teo Kostajnicu na Uni, u iupaniji zagrebadkoj.

Velikaii ugarski i hrvatski, ne slutedi, da ih je kraljica nadmudrila, radostno iza-

braie poslanike, koji de podi u Krakov kralju Vladislavu. U poslanstvu nalazimo bana

ditave Slavonije Matka Talovca, bivJega senjskoga biskupa Ivana de Dominis, &imeikpga

iupana Emerika Marczala, pokladnika Ivana Perenja i vrhovnoga dvorskoga meStra Ladi-

slava Paloca. Ti podjoie 18. sijednja iz Budima u Poljsku. Putem pridruii.ê se njima joi

ELIZABKTA I VLADISLAV I. VAHNKN6iK (1440—1444.). 169

Rajoald Rozgon i Mihajlo Orsag. tatim poslanici nekih gradova i celjskih knezova. Dne

24. sije^nja stigoSe u Krakov, gdje su jo& uvijck boravili poslanici turskoga sultana.

Matko Talorac sa svojim drugovima iznese ove ponude: Vladislav neka uzme 2a feou

udovicu Elizabetu; ako bi dijete, §to ga ona izCekuje, bilo muiko, neka ono namali ba-

§tini kraljevinu Ce^ku sa nuzzemljama, u Ugarskoj pak i Hrvatskoj neka stupi oa pri-

jestolje iza kralja Vladislava, ali samo onda, ako ta) ne bi imao muikih potomaka. AkoElizabeta rodi kcer, to ce Ugarska s Hrvatskom pripasti Vladislavu i njegovim potom-

cima, koji <5e nastojati, da kraljidine kceri dobro obskrbe i zgodno poudadu. Suvi&e mora

se Vladislav zavjeriti, da 6e prava Ugarske i Hrvatske poStivati, zalozene gradove Sipuike

bez odStete povratiti, i napokon oba kraljevstva braniti od svih neprijatelja, naro£ito od

Turaka, i to sa svima silama poljskoga kraljevstva.

Kraljica Elizabeta snovaSe medjutim, kako da osujeti sva nastojanja velikaSa. JoS

21. sijednja nalazimo ju u Budimu, odakle piê pismo Dubrovdanima, nudeî im hrvatski

grad OmiS, koji je tada htio ugrabiti veliki vojvoda bosanski Stjepan Vukdid. Poslije

toga spremaSe se zajedno sa svojim rodjakom Ulrikom Celjskim u Poiun, jer o(êkivase

naskoro porod djeteta, pak htjede da bude blize Austriji. Medjutim ved u Komoranu

stade, da izvede, Sto je davna smiSljala. Oko 12. veljaCe boravi u Komoranu. Tu povje-

rava dadiiji svoje kderi, Jeleni Kottannerici, neka se povrati u ViSegrad, i neka potajno

ugrabi krunu sv. Stjepana, koja bijaSe ondje pohranjena. Jelena htjede to izvesti najprije

s pomodu nekoga Hrvata, koji je boravio na kraljidinu dvoru; no kad se je taj kratio, uze

za pomodnika nekoga Magjara. Sad podje Kottannerica u ViSegrad, pak uSavSi u dvor,

razbije bravu i raztrga pedat na vratima od komore, u kojoj je Skrinja s krunskim drago-

cjenostima bila sahranjena; zatim otvori Skrinju i izvadi iz nje samo krunu (ostale

dragocjenosti ostavi), te uredivSi opet sve, koliko je mogude bilo, u§ije krunu u barSu-

Sunasti jastuk, koji bijaSe upotrebila za sjedalo na saonicama. Na to stize nodu 21. ve-

Ijade sredno u Komoran, gdje je bilo vec sve spremljeno za daiji put u Poiun. Medjutim

u o£i polazka spopadoSe kraljicu trudovi, te ona jutrom 22 veljade rodi sina, koji bi

prosvan Lad i si a v (Postumus ili Posmrtni), jer se kraljica bijaSe zavjetovala kralju i

svetcu istoga imena Krstio ga je prizvani nadbiskup ostrogonski Dionizije Sed u nazod-

nosti Ulrika Celjskoga i kneza Bartola Frankapana, kao i drugih duhovnih i svjetovnih

dostojanstvenika, narodito Lovre Hedervara, poiunskoga i temeSvarskoga iupana Stjepana

Rozgona i gjurskoga biskupa Benedikta.

Kraljica Elizabeta bijaSe postigla, §to je toliko iudila. Imala je sina Ladislava i

za Djega spremnu krunu sv. Stjepana. S mjesta posia teklida Hedera u Krakov i opozove

punomod, danu poslanicima, izjavivSi, da je pristala na dogovore s poljskim kraljem samo

za taj sludaj, ako ne bi rodila sina. I zaista se je poljski kralj Vladislav zajedno sa svojim

vijecnicima stao predomiSIjati, da li bi se odazvao pozivu, bududi da sada Ugarska i Hrvatska

imadu zakonita nasljednika na prijestolju. K tomu su i mnoga poljska gospoda odvra-

dala Vladislava, neka ne ide u Ugarsku, jer su se bojali, da de zanemariti svoju naslijedjenu

kraljevinu. Ali sada navaliSe na nj ugarski i hrvatski poslanici, dokazujudi, da imadu

punomod za sv.iki sludaj, pade i za onaj, kad bi kraljica dobila sina. Osim toga stadoSe

mu iivim bojama prikazivati bijedu, koja bi ditavo krSdanstvo snaSla, ako ne prihvaii

poziva, te se s ujedinjenim silama ugarsko-hrvatskim i poljadkim ne podigne na obranu

njegovu od turske sile. Napokon privoli mladi kralj, te 6. oiujka (u nedelju Laetarr)

nakon sluibe boije u stolnoj crkvi suze lijudi primi ponudjenu mu krunu. Namah zatim

biSe 8. oiujka 1440. utanadeni ugovori. Prvim obveza se kralj, da de prigodom kruni-

sanja sva stara prava i slobode ugaYske i hrvatske potvrditi, s poljskim detama Ugarsku

braniti od Turaka i drugih neprijatelja, Sipuike gradove bez odkupnine povratiti, i na-

pokon kraljici Barbari braniti povraiak u Ugarsku. Drugim ugovorom obeda Vladislav, da

de se joS prije kninisanja zaniditi 8 Elizabetom, no da je ne de siliti na vjendanje kroz

170 ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I VARNKN£iK I LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.)

godiou dana, dok ne oplade pokojaoga supruga svoga; ako nadalje ne bi od nje imao

niuikoga poroda, priznat ê njezina sina Ladislava za svoga nasljednika. Sutradan

(9. oiujka) predado&e mu poslanict izpravu, kojom izjaviSe, da su ga izabrali za kralja,

te ustanoviie dan 1. sviboja za krunisanje njegovo. Izpravu sastavio je tadanji protonotar

kraljevstva ugarskoga, Ivan Vitcz od Sredne (Joannes de Zredna), kanonik iuvar kaptola

zagrebadkoga, koji bijaSe s poslanicima poiao u Krakov.

Ugarski i hrvatski velikaSi, koji se bijahu u to u Budimu skupili, primiSe ved

12 oiujka radostno sve, ito bijahu poslanici u Krakovu utanadili, pa£e pozva§e Vladi-

slava, da Sto prije dodje u Ugarsku. Od poslanika ostado&e biskup Ivan de Dominis i

Ladislav Paloc u Poljskoj, da doprate Vladislava u novo kraljevstvo njegovo; ban Matko

Talovac pak zajedno s Emerikom Marczalijem i drugovima pohita u Komoran, da pre-

dade kraljici Elizabeti utanadene ugovore. Kraljica primi ih prividno Ijubezno. Uz ko-

lijevku svoga sina skupi ona driavno vijece, kojemu prisustvova§e i ban Matko. Jedan

od ieikih velikaia, koji je takodjer bio nazo£an, klekne pred kolijevku i priseie vje£itu

vjeru djetetu Ladislavu. Ban Matko na to reie kraljici: >Da je sinu Va§e milosti ved i

deset godina, ne bi ga mogli uzeti za svoga gospodara, jer nama treba kralja, koji de

biti jak obraniti nas od Turaka<. Kraljica ne odgovori ni§ta, ved zatomi svoj gnjev; ali

kad se je driavno vijede raziSlo, te se ona na§la sama sa svojim odanim pouzdanicima,

s Ulrikom Celiskim, nadbiskupom Dionizijem Sedem, i bratom njegovim, kao i s knezom

Bartolom Frankapanom, pograbi ona bijesno donesene joj izprave, skide s njih pedate

i pogazi listove. Ban Matko i Emerik Marczali bijahu ostali kod Komorana, da dodekaju

poljske poslanike, koji de kraljicu pozdraviti i donijeti joj bogate darove; kraljica medjutim

dade oba po nodi uhvatiti, te zatvoriti najprije u Komoran, a onda u ôpron. CuvSi za to

poslanici poljski, koji su bili ved u blizini, vratiSe se kuci, ni ne vidjevSi kraljice.

Sve to zgodilo se je na koncu oiujka 1440. Kad se je produlo po Ugarskoj i Hrvatskoj,

kako je kraljica bacila u tamnicu bana Matka i Emerika Marczala, ogordilo se malo i

RODOSLOVLJE HaBSBURGOVACA I jAOKLOVldA.

Albrecht II. Madri.

+ '358.

Radolf IV. Fndnk Albrecht III.

t 1365. t «36a. t »395-'AlbrechtoTk loti

Leopold III.

t 1386.

(LeopoidoTa los«)

Albrecht IV.

t '404Vladar Aastrtje.

Aiu,udat* M

Mkoga wojtodtVilitna

Albrecht (V.). (Kao njema£ki car Albrecht II.),

knij agarski i hrrataki

1347. - a7/X 1439Svpraga Elisabeta (f tg./XII 144a.),

k6 kralja Sigiamnnda.

Eltsabeta,

•data ta Kail*

mira IVJagelorida,

kralja pol|a£kof[a.

Ladiaiav Poatamua,rodjen aa./ll. 1440

t aj. XI. 1457 ;

kralj a|{aiaki i

hrvataki 1440.-1457.

Ivan Albertt »5o«.

protbkralj agaraki I

brraUki 1 490.- 1491

Vladi«lav II..

kralj aicaraki i

hrvatfki

1490.-13 /III. 1516

Ljadevtt II.

kralj agafaki

i hrrataki

151* — 99./VIII. 15*6

Ana,aaptnga Ferdi*

oanda I.

Uababarga.

Vilim Leopold

t 1406. t 1411

Fridnk V.

(kao DjemACki car

III. ill IV),

protttkralj tt|;arald

i hrrataki

1459— 14<>3

t 1493-

Makaimilijant I5»9protukralj

u|{arak< >

hrrataki

1490 — 1491.

Flltp I. L'jepi

t «S »

lUrlo (I.Tv.)

Eroest Jaki Kridrik IV.

t »4»4- t »439.Vladar SU- Vladar

jerike, Koraikc Tirola.

_Lfl':i!l!!:. SiRiamand

Albrecht VI f 1496.

t 1463.

Ferdioand 1

,

kralj ngaraki i

hrrataki

iâ6 —1504.

. Manja,mpr««»Ljode-

ita II.

/8«lovi6^

BLIZABBTA I VLADISLAV I. VARMBT4&IK (1440.— 1444.). IJI

veliko. Pa£e i nelci odani privr2enici njezini, kao rodjak njezin Ladislav Gorjanski, osu«

djivahu njezino osvetoljublje. Medjutim ban Matko ne ostade dugo u tamnici. Pripovijeda

se, da je s pomodu svoga brijada pobjegao iz zatvora u Sopronu. Posljedojih dana travnja

bio je ved Slobodan. To doznajemo iz jednoga pisma, §to ga je madvanski ban Ladislav

Gorjanski 3. svibnja 1440. iz svoga grada SikloSa pisao kraljidinu pokladniku Ladislavu

Titu^vicu od Bathmonostre. Pismo glasi po prilici ovako: >Velemo2ni gospodine, brate

na§ predragi, bratinski ti pozdrav. Cov']e\ca va§ega zadriali smo dosad ovdje zato, §to

smo proiloga petka (29. travnja), kad smo od naie ku6e oti§li, ondje blizu £uH, da je

velemozni gospodin ban Matko po odredbi stvorca sviju oslobodio se zatvora (disponentc

omnium creatore a sua detencione est liberatus), i da nas je pozvao, da k njemu do-

djemo. Mi smo pak bili kod njega ju6er (2. svibnja) zajedno s velemoinim gospodinom

Ivanom od Korogja i Ivanom od Marczala, i to u selu Pati (in villa Pata). Tu smo uz

ino zakljudili poslati na§e sluiEbenike k presvjetloj na§oj gospodji kraljici, zahtijevajudi od

nje, da dozvoli iz zatvora otici i Emeriku Marczalu zajedno s ostalim suznjevima. Nadamose u Boga, da njezino velidanstvo nede inade diniti. Neka znade i to va§e bratimstvo, da

su gospodin Matko i Ivan (Marczali) za osvetu nanesenih im nepravdahtjeli podiniti veliko zlo u tom kraljevstvu (ipsi dominus Mathko

banus et Johannes pro vindicta iniuriarium eis illatarum volebant committere grande

malum in hoc regno); ali mi smo se toliko trsili, da de privremeno ostati mtmi (paci-

fici), dok se redeni poslanici na§i povrate. Kad se pak povrate, znat demo, $ta da u bu-

dude dinimo. Mi smo se s redenim Ivanom povratili kudi i odludili smo do dolazka naiib

sluibenika doma ostati. Pozivamo zato i vaSe bratimstvo, da izvolite i vi kod kude bora-

viti, te od nas izdekivati vrijeme i sahat. Kad redeni poslanici dodju s novinama, vidjet

demo, sta da radimo. Dano u Siklosu na blagdan na^Sda svetoga kriia, godine go-

spodnje 1440. Ladislav Gorjanski, ban madvanski, kapetan viSegradski i liptovski*.

Dne 24. svibnja piSe ban Ladislav Gorjanski drugu poslanicu svomu pobratimu

Ladislavu Tituievidu. >Nemojte se Ijutitic, govori mu on, >&to zadriajemo vaSega do-

vjeka. Na§i Ijudi, kao i oni velemoinoga Ivana Korogja vratiê se-od kraljidine milosti,

koja nam je zapovjedila, da dodjemo i ugovaramo u stvari Emerika Marczala, da so

uzmogne §to koristnije svrSiti. Eto juder (23. svibnja) pozvani smo po poslaniku presvi-

jetloga gospodina Viadislava, kraija poljskoga (da dodjemo k njemu). Primiv&i (poziv)

kanimo dojdudega petka (27. svibnja) zajedno s istim Ivanom Korogjem, i s gospodo.n

Matkom banom, s Ivanom Marczalijem i s drugom bradom na§om podi na put u susret

gospudinu kralju poljskomu, pak demo nastojati, da utanadimo >zgodan sporazumaki z m ed j u n a §e g o sp o dj e kraljice i kraija poljskoga, da bude nakorist i dast ditavoga kraljevstva Ungarije, da nam to kra-

IjeTstvo ne postrada< (unionem inter dominam nostram reginam et eundcm

regem Polonie commodam, utilitatem et honorem tocius regni Mungarie concernentem,

ut ipse hoc regnum non periclitetur, laboraturi). S toga molimo Sto viie vaie bratimstvo,

da i vi na put kreoete, t da se s nama sastaoete u Zeku (Zeek) i ondje se pridrulite.

Dato u SikloSu, u utorak pred Braiandevim godine 1440. — Gospodin Petar Agmandus,

kancelar kraljidina velidanstva, desio se je kod nas po nalogu redene gospodje kraljice.

Mi smo ga obratno poslali k njezinoj presvijetlosti, te smo zamolili i kraljicu i kraija

poljskoga, neka do naiega dolazka o svemu iute (i miruju), da te ne uzpiri joS veda

vatra (petimus eciam ipsos reginam et regem Polonie, ut omnia tamdiu, donee aos

ascenderimus, sub silencio starent, ne maiur ignis succendereiur). Ladislav Gorjanski, baa

madvanski, kapetan viiegradski i liptovski«.

Dok je ban ladislav Gorjanski u svibnju 1440. joA snovao, kako bi mogao nago-

diti tvoju rodjaku s poljskim kraljem, gorljivi su privrienici jedne i druge stranke joi

jade razvalili jaz medju njima. Kraljica Elizabeta, potaknuta knezom Ulrikom, radila je

17a ALBRECHT AtiSTHIJSKI, VLiOISLAV I. VARNKSfilK I LADISLAV POSTUMUS (1437. —1457.).

odlu£oo, ne laledi ni jedne irtve. SUrbni&tvu oad sinom povjeri 10. travnja Albrechtu,

mUdjemu bratu &tajerskoga vojvode Fridrika, koji je dosad vrlo malu mario za svoga

itiênika. ZUtim ponamj&»ti za kapeiane odanili joj gradova najpouzdanije muieve: TomuSe£a u Komoranu, Ulrika CHjskoga u Gjuru, a Nikolu Ilo^koga u Stolnom Biogradu.

CuvSi u to, da je Vladislav ve€ preô u Ugarsku, odIu6i svoga protivnika prete6, te

sina si ovjeDâti krunom sv. Stjepana prije, nego ito poljski kralj dopre do Budima.

Bududi da nije imala novaca, zaloii svoju vlastitu krunu i druge dragocjenosti austrij-

skomu vla&telinu Ulriku Kizingeru za 2500 zlatnih forinti, te ostavi 10. svibnja sa svojim

siokom Komoian. U Totisu (Tati) pridruii joj se vi§e odanib velikaSa sa 2000 Ijudi, a

u Stolnom Biogradu doCeka ju Nikola Uoiki sa 500 Ijudi. Na same Duhove, due 15. svibnja,

dade tu ovjeniati sinka Ladislava krunom sv. Stjepana. Jelena Kottannerica donijela

dtjete u stolnu crkvu, gdje su osim nadbiskupa Dionizija bili nazoini Ulrik Celjski, Ni-

kola Ilo^ki, knez Bartol Frankapan, Toma Set, Andrija Botoi, Lndislav i Emerik TamaSi,

biskupi gjurski i vesprimski, i drugi. Nadbiskup pomaza dijete, driedi nad njim krunu,

dok je majka govorila prisegu; za mise leialo je dijete na suknu s hermelinom, a knez

Ulrik driao je krunu nad njim. Poslije toga proglasi Nikola Ilo^ki dijete vitezom. ûdna

je to slava bila: dijete je neprestano plakalo, ne znajudi, §ta se s njim zgadja; a i majka

je gorke suze ronila od ialosti i zabrinutosti.

Medjutim bija&e Vladislav ostavio Poljsku i 22. travnja sa 4000 Ijudi stigao u

Keimark Tu ga prvi pozdravi ratoborni jegarski biskup Simon Rozgon, najgorljiviji pri-

vrienik njegov, a krvni duSmanin kraljice Elizabete. U Keimarku ostade kralj dvanaest

dana, krzmajudi, da 11 bi dalje poSao. Ncki poljski velikaSi svjetovahu ga, da se okani

Ugarske i povrati kudi; ali biskup Rozgon prikaziva§e mu, da 6e lako pobijediti, pak,

pomagan krakovskim biskupom Zbygniewom, skloni napokon kralja na dalji put. Rozgon

F>ohita napred s jednim odjelom vojske, da mu osigura Budim. §to se je kralj bliie

primicao tomu gradu, sve je viSe rastao broj njegovih privrienika; svojom IjubezljivoSdu,

STOJim plemenitim i muiEevnim pona§anjem, kao i tim, §to je umio s narodom ob<5iti bez

tumaCa, napokon i svojom dareiljivoSdu osvajao je srca sviju, koji su mu u susret do-

lazili. (Aeneas Sylvius piSe o njemu: Erat Wladislaus adolescens, quamvis facie "et cor-

pore deformis, liberalitate tamen et animi magnitudine dignus laude. AUoquebatur populum

absque interprete: quos virtute praestantes viros nouit, muneribus sibi conciliauit; plura

donauit, quam sibi retinuit). Dne 14 svibnja udje sa slavljem u Jeâr, a 19. svibnja,

ietiri dana poslije krunisanja Ladislava Postuma u Stolnom liiogradu, dodje pred

Budim. Palatin Lovro Hedervar bijaie onamo doâo, da mu zakr£i uiaz u tajggrad; ]ali

ved 21. svibnja uvede ga sam u kraljevske dvore u Budimu I Ulrik Celjski bijaSe iz

Stolnoga Biograda sa 500 konjanika pohitao pred Budim, da posjedne taj grad prije

ulaza njegova; ali dodje prekasno, a k tomu ga suzbiie Cete jegarskoga biskupa. Obla-

davftt Vladislav Budimom razasia s mjesta ni sve strane poslanike po zemlji, pozivajudi

velika&e i plemide, da dodju na njegov dvor.

Kraljica Elizabeta odluî s oruijem obraniti pravo svoga krunjenoga sina. Ona po*

hita iz Stolnoga Biograda u Gjur, grad odanoga si biskupa, pak stade vojsku kupiti. Neimajudi domadih vojnika, uzimaie u svoju sluibu deSke pladenike, vedinom ostatke hu-

sitskih deta. }oi prije kruni^nja sinova bijaie u Komoranu uzela u svoju sluibu Ivana

Smikavskoga sa 700 Ijudi, a sada imenova za kapetana svih de&kih pladenika Ivana Jiskru

od Brandita, koji je joi za otca njezina sluiio, te mu povjeri sjeverozapadne strane

Ugarske od moravskc medje do Ko&ica, gdje je preteiito slavensko i njemadko liteljstvo

prijanjalo uz nju i sina joj Ladislava. Nadalje utanadi ona 31. svibnja savez za obranu i

navalu s austrijsktm vojvodom Atbrechtom, zatim dade po Ulriku Eizingeru odvesti mla-

doga kralja u Sopron, a napokon podje i sama u Poiun, nosedi sa sobom krunu sv. Stje-

pana. Ulrik Celjski ostade u Gjuru, da sa svojim deUma i deikim pladenicima odrii taj

ILIZABRTA I VLA^>lSr-^V I. VARNFK^JK (1440 — 1444.\ »7J

graJ. All naskuro osvanu pred Giurom biskup Simon Rozgon i stade na nj tako silno

juriâti, da je Ulrik odluiio bijegom se spasiti. Bjegunci radovahu se vet, da 5u pogibli

umakli, po§to su preili preko vode, koja je tvrdinju pasala; aii ih najednom neprija-

telji spaziie i za njima u potjeru podjo§e Ulrik se sakri u &a§u, ali ga nadjo&e i u Budimodvedose, gdje ga je Vladislav neko vrijeme u zatvoru driao.

U to sabirahu se u Budimu vehkaî i plemidi, pozvani na sabor za 29- Itpoja 1440.

Vijest, da je Elizabeta uzela u sluibu deSke placenike, djelovaSe tako, da su u Budim

dolazili ne samo odludni privrzenici Vladislavljevi, nego i onakovi, koji su ieljeli izmiriti

obje protustranke, pak slozne silc obratiti na obranu domovine, jer joj je neprestano prijetio

Pkât KiuuiCE Elizabktk.

I'ovl krnaom od kriaova drii l«v Miri grb* a kolob»r m*: agartki igrcdt), Mki (lav), laktenbaiiki (crao), i

kuitrjtki. Vii« kruoe atoji cance, kojega trad tiUvo polje pe£ata iapanjuja Nadpit D*okol): tf Sflgiltim) KH<

sab(e)t(e) <i(cji g('at)a) tegioa ICangarc DalaMc(te) Croac(ie) e(t) c(etera>, hettt Bocnia Aa«t(nê (t)i !>uii«

dadata ac nardyt»(B)i«a« Moravia (a}t e(ttara)<.

DriavBl arktv u Bada.

turski sultan Murat II, koji je baS u taj 2as podsjedao Beograd. Medju ttma bio je i

Ivan Hunjad, severin&ki ban, koji je sv>ma silama radio, da se sjedinjenom snagom

ugatske, hrvatske i pjljske driave zapodoe osudoi boj s Turcima. joi prije odredjena

I oka dolazahu prelati i baruoi redom u Budim, da se Vladitlavu poklone; medju njima

bilo je I takoTih, koji su nedavno prisustvovali kninisanju Ladislava Postuma Isti Ni-

kola liodki, pa£e i ostrogooski nadbiskup Dioniiije Stt dodjok: napokoa u Budim, poito

174 ALBRBCHT AUSTRIJIKI, VLADISLAV I VARNKNdlK I LADfSLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)

im bijaê Vladislav tzdao slobodno pismo, da im ne 6e ni£ta na iao udiniti. Jamadno so

o^kivali, da ce dodi do kakve takve nagode izmedju Vladislava i Eiizabete. Ban ditave

Slavonije Matko Talovac ve<5 je 21. lipnja u Budimu, gdje no piSe pismo svomu komor-

niku u Segedinu. Jedino knez Fridrik Celjski ne dodje, a uza nj izostade i srbski despot

Gjurgje BraDkoTi<5, tast zarobijeooga celjskoga kneza Ulrika. Sijedi despot bijaSe Ijuto

ovrijedjen, ito je i njemu i sinu mu Lazaru izmakla kraljevska £ast; pak ne mogudi se

vratiti u Srbiju, odlu£i radije ostaviti i Ugarsku i Hrvatsku, nego se pokloniti kralju

Vladislavu (ipse despotus nobis pridem hoc regnum iure eleccionis nostre ingredientibus

se de ipso regno a nostri facie, nulla racionabili causa motus absentans, et ad alias

terras conferens, rebellionis pocius quam obediencie et fidelitatis observande de se iudi-

ciura prebuit). Ba§ u ono vrijeme, kad je kralj Vladislav dolazio u Ugarsku, spremao se

je despot, da iz Senja na mleta£kim galijama preko Dubrovnika odplovi u Bar i onaj dio

zetskoga primorja, koji je jo£ priznavao njegovu vlast, pak da odande pokuSa izmirenje

sa sultanom Muratom. Despot ostao u Baru i Budvi do travnja 1441 , ali cilja svoga

oije postigao, ved se je u kolovozu 1441. preko Dubrovnika i Skradina vratio u Ugarsku.

Na povratku doznao je groznu vijest, da mu je sultan oba sina Grgura i Stjepana, koji

su bili kao taoci kod njega, dne 8. svibnja 1441. dao usijanim zeljezom oslijepitil

Ugarski sabor otvoren bi 29. lipnja. Bilo se skupilo mnogo velikaSa i zastupnika

plemstva i gradova Stalezi izjavi§e, da je smrdu kralja Albrechta prijestolje izpraznjeno,

i da ih zapada pravo birati novoga kralja. SuviSe proglasiSe krunisanje nedorasloga La-

dislava Postuma niitetnim, te iz^braSe jednodu§no Vladislava za svoga kralja. Na to pri-

segoie ovomu svi zajedno i svaki pojedince vje6nu vjernost, i sastavi§e izbornu izpravu

sa 88 pedata, koju mu palatin Lovro Hedervar predade. Sutradan, 30. lipnja, vijedalo se

o krunisanju. Kovieg, u kojem bijaSe sahranjena kruna sv. Stjepana, donesen bi iz

Viiegrada u Budim. Na prvi pogled spaziSe, da je silom razbijen, jer nije bilo pravih

pedata; a kad ga otvori$e, ne nadjoSe u njemu krune. Ladislav Gorjanski, kastelan viSe-

gradski, kojemu bija^ povjereno duvanje krune, zaklinjase se, da je kradja podinjena bez

njegova znanja; ali staleii drzahu ga za sukrivca, sasuse na nj najljude pogrde i osudiSe

ga kao veleizdajnika na smrt. Ali sad se umijeSa kralj i umiri razjarene duhove. NaDjegov predlog predan bi Ladislav Gorjanski palatinu Hedervaru, biskupu Rozgonu i

Nikoli llodkomu, koji ga driahu tri dana zatvorena, a onda ga, kad se je gnjev staleia

utalaiio, opet pusti&e na slobodu uz obedanje, da 6c ostati vjeran kralju Vladislavu. PoSto

nije bilo nade, da bi mogli dobiti pravu krunu, odlu£i§e staleii vjen£ati Vladislava

knioom iz grobnice sv. Stjepana. Dne 15. srpnja 1440. krenule svi zajedno u Stolni Biograd,

gdje je dva dana zatim (17. srpnja) nadbiskup ostrogonski Dionizije Set krunisanje

obavio. Tom prigodom priseie Vladislav, da 6e sloboStine i prava kraljevstva vazda po*

itivmti. Doe 20. srpnja izdade joS posebnu povelju, kojom potvrdi zlatnu bullu Andri-

jinu, sakone kralja Andrije II. (III.) od 1298. i kralja Ljudevita od 1351. Stale2i mu uz

vratifte izpravom, kojom ga prizna&e za kralja i nepokolebivu mu vjernost zajamiiSe. Joi

19. srpnja poiuri se Vladislav, te posebnim pismom javi Dubrov£anima, da je pred dva

dana vjen£an za kralja »u oazodnosti veltkoga broja gospode prelata, baruna, vitezova

i plemiiU dtavoga kraljevstva*.

Vrativii se Vladislav 23. srpnja u Budim, imcnova najprije biskupa Simona Roz-

gooa za vrhovnoga kancelara svoga, a onda nagradjivaie svoje vjerne privrienike. Ved

9 kolovoza 1440. tzdaje > Vladislav, po boijoj milosti Ungarije, Poljske, Dalmacije,

Hnratske itd. kralj, veliki knez Litve i baitinik Rusije< svedanu povelju bradi Hunjadima,

Ivaou starijemu i mladjemu. kojom ojima xa osobite zasluge njihoTe u obrani severinske

baoorioe (presertim Orsauam, Zevryniem Myheld et Gyewren aliaque fortalicia hys pro-

pioqua), kao i prigodom izbora i krunisanja njegova dariva viie imanja u hunjadskoj i

tetneivarskoj iupaniji. Malo dana zatim, 15. kolovoza, dariva opet Nikoli Vardi neki

PRVA PODSAOA BKOORADA (1440) I75

posjed a baikoj iupaniji, kojt je dosad pripadao srbskomu despotu Gjurgju Brankovidu,

ali ga je taj izgubio, poSto je u tudjinu otiâo.

(Prva podsada Beograda 1440.) Dok su si Ugti i Hnrati razbijali glavu, tko

ce im biti kralj, zaprijetila je veltka pogibao grada Beogradu, braniku Ugarske i Slavonije.

Kad je ono Vladislav u Krakovu 6. oiujka primio poziv ugarskih i hrvatskih sta-

leia, da bude njihov kralj, posve je naravno, da nije mogao prihvatiti saveza, ito tru ga

je tada nudio sultan Murat po svojim poslanicima. PoTrijedjeni snltan odluî na to upo-

trebiti gradjanske smutnje u Ugarskoj i Hrvatskoj, te s velikom vojskom udariti na

Beograd i osvojiti ga zajedno s onim dijelom Srbije (Ma£vom), koji je pripadao Ugarskoj.

Kapetan Beograda bio je tada Ivan Talovac, prior vranski i brat bana Matka, srian

junak i vjeit vojvoda, koji je vec vi§e godina s bratoin Frankom (Franjom) odbijao

turske navale na Kovin, Beograd i Madvu.

Skupivsi ogromnu vojsku iz Azije i Tracije, a uz nju i brojno brodovlje na Moravi

i Dunavu, podje Murat na koncu travnja 1440 prema Beogradu. Uz sultana bio je glavni

vojvoda Alibeg Arvanazovi^, brat Isakbega. Kapetan beogradski Ivan Talovac imao je

uza se osim svoga banderija jo§ de^kih i talijanskih pladenika (strijelaca), a pomagali su

ga i domaci srbski iitelji. Kad se je turska vojska pribliiavala, izadje Ivan Talovac na

ctvoreno polje, da se s njom ogleda. Iza duljega boja uvjeri se medjutim, da nije dosta

jalc i da se ne moze uspjeSno s Turcima ogledati; s toga se opet vrati u grad i spremi

se na obranu.

Murat opasa Beograd na sve strane. S kopnene strane podiie nasipe, §anCeve i

utvrdjene grabe, te namjesti onamo i stare pokretne tornjeve, a i topovc, male i velike,

koje je dao lijevati ili u Smedereva ili pred samim Beogradom. Iz tomjeva i topova

sipao je neprestano ogromno kamenje na zidove gradske, da ih razvali. Sa sjeverne

strane opet opasa na Dunavu i Savi grad sa preko stotinu galija i ladja, koje su tako

branile svaku pomoc s ugarske strane. ObkolivSi tako grad ivrsto, da nije ni miS mogaoiz njega izletiti, udarao je na nj kroz viie mjeseci.

Ali ni branitelji ne ostado§e skrltenih ruku. §to je turska sila danju razvalila, bra-

nitelji bi nodu opet popravili. K tomu je kapetan Ivan Talovac viSe puta provaljivao iz

grada; juriSe pak turske odbijao je lako, jer su ga Srbi u turskoj vojsci za vremena o

svemu obavjescivali. Osobito pak bilo mu je u prilog, Sto se je jedan dio posade branio

novim oruzjem, naime puSkom. Mihajlo Ducas kaze izrijekom, da jc prcd Beogradom

mnogo Turaka palo ne samo od nekakve zarazne bolesti, koja se je u logoru pojavtla»

nego i od »sprava<, kojima su obsjednuti pucali. »Iz Beograda su<, pi§e Ducas, >bacaU

na Turke zrna od olova, krupna od prihke kao Ije&njaci, i to po 5 do 10 zma na jedan

put iz nekakve sprave od tu£a. Sprava je ta kao cijev. Napune ju nekakvim prahom,

koji je sastavljen od salitra, sumpora i ugljena, i kad ga prinesete k nosu, miriie po

sumporu. Prah ovaj po prirodi svojoj lako hvata vatru, a vatra stiinjena u cijevi, potisne

zmo najbliie, ovo opet ono drugo do njega. te tako sva izlete iz cijevi. Zrna lete do

na £itavu milju, i mogu da probiju konja i £oTJeka, baS ako su u oklopu. Pak joi ne gube

ftilu, kad probiju jednog dovjeka, nego mogu raniti i drugoga, koji je iza njega. Zrna se

ova od olova prave okrugia; ali ih ima i od ieljeza i drugih kovina, pak se jol kla-

divom sabiju i izkuju u oblik dugoljast, i tada takvo smo probija kao munja«.

Podsada Beograda otegla se tako dulje, nego ito je Murat slutio. Da vojsku svoju

udobrovoiji, dopu^tao je pojedinim odjelima prelaziti preko Duoava i Save, da robe i

plijene. Tako su se turske £ete zalijetale sve do Erdelja, a nije poitedjena ostala ni

iztodna Stavonija, naro^tto Srijem. Turski spisatelj Seadeddin prida, kako su Turci za

tih provala sila roblja pohvatali, tako da se je lijepa robinja mogla dobiti za par £izama«

a najljepii momak za 150 solda. Ved je saltmo tri mjefleca tujao pod Beogradom, kadno

kralj Vladislav nakon krunisanja tvoga posla k njemu na koncu srpnja poslanika Petra

176 ALBRECHT AlISTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNFNÎK I LADISf.AV POSTUMOd (1437. -145^ ).

Lanîckoga (Petnim Lancziczki de f^nkesino). Taj <*c sultana obavijestiti, da je gospodar

njegov nedavno postao kraljem ugarskim i hrvatskim, i podjedno 6e ga pozvati, da se

okani daljega podsjedanja Beojjrada. S telkom mukom provere se poslanik do sultana,

buduci da su svi putovi bili nesigurni od Turaka. Muiat primi poslanika Petra na Vradaru

pod iatorom, a onda ga uputi, neka podje u Smederevo, i neka ondje kroz tri dana

deka na odgovor. Sada upre sultan svu snagu, da budi s dobrim, budi silom oblada pod-

sjednutim gradom. Strjelicama dobaciva§e u grad listove, nudc<5i posadu najsjajnijim obe-

danjima, samo neka mu grad predade. AH zaludo, jer mu se nitko ne odazva Na to odludi

udiniti sveob<5i juri§ s kopnene i rijedne strane. Netko u to iz turskog tabora dobaci

strjelicom u grad pisamce, kojim javi kapetanu Ivanu Talovcu vrijeme i osnovu juriSa.

Po^to ie jedan dio gradskih zidova bio razvaljen od turskih lumbarada, dade sultan jarak

naokolo tvrdinje izpuniti drvom, da mu se £ete lakie gradu priku6e. No kapetan Ivan

dade.po noci drvo u jarku posuti puânim prahom i drugim upaljivim stvarima. Kad su

sutradan nebrojeni Turci poput skakavaca (quasi locustae) stall prelaziti preko jarka, te

poku^li Ijestvama penjati se na zidine, stadoSe branitelji na raznim mjestima bacati go-

tu6c baklje, klade i razareni ugljen na drvo, §to je bilo u jarcima, i koje je bilo posuto

barutom. Planula silna vatra, u kojoj nemilo izgibe velik broj Turaka, a ostatak morade

uzmaknutt. I galije turske na Dunavu postradaSe Ijuto. Mnogo njih spaliSe i potopiSe

branitelji iz topova, a mnoge dogna vjetar sve do zidova tik rijeke, pak ih hrabri voj-

nici zarobiê.

Veliki, osudni juriS turski trajaSe od rana jutra sve do veSeri (ab hora prima diei

usque in vesperam), a svr§i se pobjedom krscana Murat uvidi, da ne moze taj put Beo-

grada osôjiti. Ta stajao je pod njim §est do sedam mjeseci, a izgubio je zaludo do

17000 Ijudi. Odlu6i s toga vraliti se u svoju prijestoljnicu Drinopolje. Polazeci ku6i posla

poslaniku kralja Vladislava u Smederevo odgovor, da za sada odustaje od osvajanja Beo-

grada, »ier ieli njegovu kralju dati vremena, da promisli, nije li za nj bolje, da drago-

voljno Turcima ustupi Beograd zajedno s onim krajem Srbije, koji Ugri drze (Ma6vom)«.

1 poljski Ijetopisac Otugoss kaze, da je Murat, digavSi podsadu, Petra Landickoga poslao

natrag k Vladislavu, iavivSi mu: >Ako hoce mir, neka mu ustupi grad Beograd « (ut

si pacem veUet, castrum Albanandor, a quo repulsus erat, sibi resignaret et terris Rasciae

cederet). Po nekim izvorima joli je sultan dodao ove ponosite rijedi: »Turci trebaju da

dobiju Beograd; oni ga moraju dobiti, a dobit ce ga prije ill poslije*.

(Gradjanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj [1440.— 1442.]; smrt kraliice

Elizabete 19. prosinca 1442.\ Odkad su Ugarska i Hrvatska imale dva krunjena

kralja, bilo je jasno, da ce se mo6'\ jedino madem odluditi, tko ce zatsta ostati kralj.

Na koncu srpnja 1440. biia je stranka kraljice Elizabete i sina joj Ladislava Postuma

spala na oizke grane. U sjeverozapadnoj Ugarskoj branio je vlast njezinu kapetan Ivan

Jtskra od Brandisa, a na zapadu i u Slavoniji Fridrik Celjski. Njima sc pridruiili i neka

bra6i Frankapani, kao knezovi Stjepan, Bartol, Sigismund, Martin i Ivan, od kojih je

St)epan tada obnaSao £ast zemaljskoga ka|>etana u Kranjskoj. Sva ostala Hrvatska, Erdelj

i Ugarska stajale su ut netom krunjenoga kralja Vladislava. Ali odvaina iena i Ijubeibi

mati Elizabcta nije zdvajala, nego je napela svu snagu, da svomu sinu pribavi kraljevstva,

za koja je krunjen bio. Vcd 3. kolovoza 1440. proglasi prosvjetl proti krunisanju kralja

Viadi«lava i posla ga »8vim plemtdima i posjednicima erdeljskih strana* (partium nostra-

rum Transiluanorum i. Bez sumnjc je jcdnake prosvjede razaslala po Ugarskoj i Hrvatskoj.

>IzvjcstQo jes pik> ona, >da jc re£cni sin na$ naslijedio vladanje ovoga kraljevstva kao

baitinik i naravnt gospodar. PromisUte, dragi vjerni, ako se taj ba$tinik i naravni go-

spodin toga kraljevstva moic liJiti svoga nasljedstva, $ta se mo£e dogoditi va"5im sino-

vima i baitintctma, jcr ce sc po torn tno6\ kao zakonom zavesti, da se sinovi smiju

lisavati otdiaskih stvari, po<>jcdovanja i dobara? Nadaljc, budu<Ji da je presveta kruna

GRADJ4NSKI RAT U UOARSKOJ I HRVATSKOJ; gMRT KRAUlCK ELIZABETft. tn

ugarska, kojom su se kralji ugarski od vremena svetoga kraija Stjepana vjenâti obi^-

vali, i kojom je takodjer reieni na§ sin krunjen, u vlasti naiega sina i na§oj, kojom je

krunom kralj poljski, koji se je umije§ao na 7^tor prava reienoga sina naêga i na§ih,

od nekadanjih naSih protivnika okrunjen? S toga moiete slutiti, da iz takova knint-

sanja poljskoga kraija ne <ê uzslijediti drugo, nego bijes gradjanskih ratova, pusto§enje

kraljevstva i gubitak prava i povlastica ne samo toga kraljevstva, nego i vaîh . . .c Me-

djutim kraijica Elizabeta nije se zadovoljila jedino takim proglasima, nego je stala i raditi

na sve strane. Najprije se obratila na glavu roda Habsburga, na Stajerskoga vojvodu Fri-

drika, od nedavna kraija njemadkoga (Fridrik III.*). Njemu bijaSe vec pokojni kralj na*

mijenio skrbnicitvo svoje djece. Elizabeta bija§e se prije povjerila Fridrikovu bratu

Albrechtu, ali taj ne bija§e kraj sve dobre volje i juna£kog srca svoga niSta udinio za

svoje Stidenike. Sada se baci u okrilje reênomu Fridriku, muiu pohlepna za slavom

i novcem, a uz to tromu i zilavu, koji je odsad kroz vi§e od pol stoljeca mnogo utjecao

u poslove ugarske i deSke, radeci da

osigura rodu Habsburga svu baStinu

kraljeva Sigismunda i Albrechta. Eliza-

beta zalaga§e Fridriku redom svoje

dragocjenosti, gradove i posjede, koji

joj je za njih uzajmljivao gotovih no-

vaca, da moie placati Jiskru i druge

ieike placenike. U kolovozu sastade se

napokon s Fridrikom u Hainburgu,te utanadi ondje 23. kolovoza 1440. u

nazo^nosti austrijskih staleza, Kaspara

Schlicka i triju poslanika saskoga voj-

vode, s njime poseban ugovor, kojim ga

priznade za stitnika svoga sina Ladi-

slava, te mu namah predade krunu

sv. Stjepana. Nasuprot obeca Fridrik, da

<*e svoga Stidenika pomno odgajati i nje-

gova prava Stititi; suviSe dade joj 5000

forinti, za koje mu je morala zaloziti do-

hodke austrijske vojvodine. Ovom islom

prigodom izmirio se je kralj Fridrik i

sa sTojim bratom Albrechtom, s celjskim

knezom Fridrikom, pade i s Frankapa-

nima, bradom Stjepanom, Martinom i

Ivanom.

PovjerivJi se posve kralju Fri-

driku stade Elizabeta raditi takodjer oko

ugarskih i hrvatskih velika§a, da ih odvrati od svoga supamika. I to joj podje donekle

za rukom. Ostrogonski nadbiskup Dionizije Set sa svojim bratom Tumom, madvanski

ban Ladislav Gorjanski, Ivan Korogj i mnoga vlastela jugoistodnih krajeva, koja su joS

nedavno prisegla Vladislavu vjeditu vjeru, odmetnufte se opet od njegm i pristadoie ui

Elizabetu. Ohrabrila ih na to povjerljivost Vladislavljeva, koji je namah nakoa svoga

krunisanja velik dio poljskih velikaSa i deta poslao kudi, misledi, da mu ih ne de trebati.

U kolovozu i rujnu 1440. bjesnio je ved gradjanski rat u Ugarskoj i Hrvatakoj na

* Na *!» tKradtma, koit bi gradio. kao I os drsgocjenoctima •trojim d«o jt Fridrik aklcMti i artaatt

piamena : a « t o m, ito i« aam protamaAo latioak) i njemaW ovake : Aattriaa tat imptrarc orM aatvarao (alk

erdreich iat Oatarricb aodarlhaa).

Hrr. poTJ. H II. »

Krau Vladislav i. VARNKNdiK.

Fo drroresu is kronike Waiu rartatukoga, ^taiapaiw

• Brno.

tfi ALfeRBCHt AUSThlJSlCI, VLAOISLAV I. VARNEN^.IK I LAtllSLAV POSTUMU8 (1437.-1457)

sve strane. U sjeverozapadno) Ugarsko) raiali su iei\d kapetan Ivan Jiskra i njegove

podvojvode Juraj Jiskra, Petar Komorowsky, Aksamit, Talafus od Ostrova i Koczky, ko-

jima »c pridruii i magjarski hajduk Pongrac od liptovskoga sv, Nikole. Jiskra zauzeo je

redom svc gradove u karpatskim gorama, obladao je LevoCem, PreSovim i Bardjevjovim, a

na to je namjestto Aksamita za zapovjedaika u &ipu§kom kraju, i Talafusa u KoSicama.

Tako je Vladislavu prekinuo svezu s Poljskom, a poSto je u Kremnici dao kovati zlatne

i srebrnc pjeneze u ime Ladislava Postuma, skupio je i dosta novaca za daija poduzeda.

Vladislav povjerio je doduie Nikoli Perenju, zapovjedniku Kezmarka, da suzbija Jiskru i

njegove dete; ali taj nije bio dosta jak, da odoli tolikim du^manima. Dok se je Jiski-a

borio na sjeverozapadu, harao je na jugu u zapadnoj Slavoniji drugi £e§ki placenik, po

imenu Ivan Vitovec (Jan Bithowecz ili pan Jan Bittowecz), koji bijaSe proSle godine

sa trt konjanika doiao u Slavoniju i stupio u sluibu celjskih knezova (Jann Wittowecz

der kahm zu der zeit als die grauen von Cilli mit den von Oesterreich kriegten,

soldner weisse mit dreyen pferden an der von Cilli hoff; und der was eines armen

rittermessigen geschlechts in Behaimb). Ivan Vitovec §irio je vlast svojili gospodara i

kraljice Elizabete po £itavoj zapadnoj Slavoniji i Ugarskoj uz medju Stajersko-ugarsku^

progoned privrlenike kralja Vladislava. Ban fitave Slavonije Matko Talovac sa svojim

bratom Petrom nije mu mogao odoljeti, jer je u isti mah morao pohitati na jug hrvatskih

zemalja, da ih brani od velikoga vojvode bosanskoga Stjepana Vukdica. Taj nije mogao

braci Talovcima oprostiti, Jto bijahu proSle godine po zapovijedi svoga kralja stali na

obranu Dubrovnika; a potaknut valjda jo§ i svojim svojacima Frankapanima udari sada

na posjedovanja brace Talovaca u juinoj Hrvatskoj. Ne zna se potanko, kako se je

ratovalo; ali je izvjcstno, da je jo§ u veljadi 1440. Stjepan Vukdid podsjedao grad

Omi^ koji je tada kraljica Elizabeta nudila DubrovCanima. Ali Dubrovdani ne usudiSe

se stati na put mocnomu vojvodi, jer se bojahu njegovih saveznika Turaka; pak tako

pKxlje Stjepanu Vuk6icu za rukom, te osvoji ne samo Omi§, nego pokori svojoj

lasti i Poljica. Dakako da je Matko Talovac namah nakon krunisanja kralja Vladi-

slava morao pohitati na jug svoje banovine, da obrani bar ostatak svoje vlasti i da

pomogoe bratu si Petru. Grada Omi^ nije dodu§e mogao osvojiti, ali je za to zadavao

mnogo jada svomu protivniku. U prvoj polovici rujna borave poslanici vojvode Stjepana

Vukiica u Mletcima i mole u njih pomoci, >jerbo gospodin vojvoda Stjepan kani se osve-

titi radi povreda, nanesenih mu od kneza Matka< (cum dictus dominus voyvoda Stephanus

intendat facere vindictam suam de iniuriis sibi illatis per comitem Maticonem). Ali

Mletci odbiie 13. nijna molbu Stjepanovu, >jer imadu primirje s krunom ugarskom, a

mjesta, koja drii reieni knez Matko, pripadaju kruni ugarskoj «.

Odiazak poljskih (eta iz Ugarske, slavodobice Ivana Jiskre na sjeverozapadu i Ivana

Vitovca u Slavoniji, a odsutnost bana Matka Talovca: sve to ohrabri privrlenike Eliza-

betine, da u niinu 1440. pokrenu odludnu vojnu na Vladislava, ne bi li ga kako protje-

rali iz Budtma i Ugarske. Brat ostrogonskoga nadbiskupa Dionizija, po imenu Toma Set,

provaljivao viie puta iz Ostrogona prema Budimu, te spalio pa6e jednom i predgradje

budimsko. U isti mah skupio Iâdislav Gorjanski gotovo sve velikaSe i plemice maivanske

banovine i pridruienih joj iupanija, pak iz §iklo$a grada vodio vojsku uz Dunav prema

Budimu. Bili su u toj vojsci osim bana joi Ivan Korogj, Andrija Botoi, Henrik Tama§i i drugi

priTrienici kralji(îni. Dok de ta vojska stidi do Budima, pribrat de se i druge vojvode i kape-

taoi is drugih krajeva pred tim gradom, pak de onda svi zajedno provaliti u nj i protjerati

nametnika iz grada i zemlje. Kraljica Elizabeta bila je gotovo sigurna, da de pobijediti, pak

je i sama iz varoSa Poiuna pohitala u Ostrogon, da bude bliie pozoriû svoje pobjede i slave.

Kralj se Vladislav naiao u taj par u velikoj bijedi i opasnosti. Na njegovu molbu

dosvolio mu je doduie poljski sabor u Korczinu 8. rujna lijepu pomod od 5000 momaka,ali mu trebalo uxtrajati, dok ta vojska stigne. U taj osudni das pomogoie mu severinski

r.RAIUANSKI RAT V rr.AI\>KOJ I IIHVATSROj; SMRT KitAUICK RLiZAPETE. 179

bani Ivan Hunjad i knez Nikola Ilodki (PVistacki). Njima povjeri sve poljske i ugarske

£ete, s kojima je mogao razpolagati, pak ih posla na najopasnijega neprijatelja, na ma-

dvanskoga bana Ladtslava Gorjanskoga. Negdje na koncu rujna ili na podetku iistopada

sukobiSe se obje vojske na desnoj obali Dunava, kod mjesta Batte ili Bdtasz^ka (circa

oppidum Batta, secus monasterium de Czykador, quern locum vulgus Zek appellare solei)

na sjeveru Muhada. Obje vojske bijahu brojem prilidno jednake. Planuo zestok, brato-

ubilaiki boj od mnogo sati (pluribus horis), koji se napokon svrSi porazom bana Gorjan-

skoga, kojega je vojska nagnala u divlji bijeg. Andrija Boto§ poginuo u boju, Hcnrik

Tama§i i drugi dopadoSe robstva, a ban Ladislav i Ivan Korogj sredno umakoSe. Ivan

Turfanski pi§e, da su Ladislav Gorjanski i Ivan Korogj bili doduSe krupna tijela (gra-

uiore corpore), ali da su bjeiali poput drugili. Utekav srecno zavjeriSe se, da se ne de

nikad viie s neprijateljima boriti na otvorenom polju. Ladislav Gorjanski pribjegao u

Ostrogon, da javi kraljici Elizabeti poraz svoj i njezin. Kraljica ga zaklinjala, da borbu

nastavi, ili da joj bar uzajmi 100.000 forinti za produljenje rata po drugima; ali banu

bijaSe sve dodijalo, pak ne htjede vi§e ni 6uti o ratu. Tako i kraljici ne preostade drugo,

nego da uzmakne natrag u Pozun. Dotle su slavodobitni Ivan Hunjadi i Nikola Uoiki

podsjedali gradove kraljevih protivnika, kao SikloS i Simontornju; gradove doduSe ne

mogo$e osvojiti, ali zato pokoriSe vedinu protivnika u onim krajevima. Sve zarobljene

ZlATNA FORINTA VlADISLAVA I. VARNENdlKA.

Na lic« Tidimo itit, podijeljen na iettri polja: n prvom •« itmjcnjnje oum srebrnih i crreoib Kreda, a drafom

je poljtki orao, n tredem . Jnraj na konju, a a tetrrtom nganki dvognbi kril. Nadpia naokolo niba : tf Wla-

diaUaa d(d) g(raiia) r(ex) Ungariec. Na saliija vidimo •. Ladialava i sigle N C. Nadpis naokolo: »S(anct«i)

Ladialans rex<.

Narodni mua^ o BadiapalU.

dovedoSe k Vladislavu, no taj ih ved nakon nekoliko dana pusti na slobodu i predobi

tako mnoge njih za prijatelje.

Pobjedom kod Bdtaszdka izadje doslije slabo paieni Ivan Hunjadi na glas. I prije

doduSe znalo se za junadtvo i bojnu vjeitinu severinskoga bana i za njegove borbe

s Turcima: ali odsad stao je utjecati i u javne poslove kraljevstva viie, nego ikoji tt'

likai staroga plemstva. Ivan Hunjadi popeo se je na prvo mjesto medju velikaStma, te je

bio ne samo najugledniji vojvoda, nego i najodlldntji savjetnik kralja Vladislava Kralj

ga obasuo novim milostima i dastima: imenovao ga erdeljskim vojvodom i iupanom

temeSvarskim, te mu povjerio i obranu Beograda. Nljc praznih ruku itaô ni Nikola

IlodkL On bl imenovan dnigom Hunjadovim u Erdelju, a k tomu i madvanskim banom

mjesto odmetnoga Ladislava Gorjanskoga, koji bi liien svih svojih posjedovanja. te je

odsad lutao neko vrijeme bez kude i ku6ita.

No pobjeda kod B^taszdka spasila je ukodjer Vladislava od sigurne propasti. Mori

da se je pobjeda silno dojmila protivnika, jcr malo zatim dodjoie u Budim poslanici

njemadkoga kralja Fridrika, ititnika Ladislava Postuma. Ti poslanici, jedan biskup i jedan

iSo ALBRKCRt AUSTRtJSKI, VLADISLAV L VARNBN&IR I LADISLAV POSTVMUS (1437.— 1457.)

vitex, oîtovaSe ielju svoga gospodcra, da utana£i mir izmedju Elizabete i Vladislava.

Potonji se s mjesta odazove ponudi, te povjeri ugovaranje o miru vackomu biskupu i

svomu poljskomu kancelaru Podjedno sazove Vladislav i ugarski sabor za 1. studenoga

u Budim, na koji pozove sve podanike svoje, paê i prottvnike. Tako pisa 20. listopada

zasebno pismo Vladislavu TituSevidu od Bathmonostre, u kojem mu zapovijedaSe, da se

okant u torn pogledu svakoga odpora (quatenus omni in hac parte renitencia posttergata,

dissimulacione postposita), i da nefaljeno dodje na sabor, kamo su jednakim nadinom

pozvani i ostali prelati, baruni i ugledoiji plemidi. Dok je tako njemadki kralj posredovao

oko izmirenja, nastojala je Elizabeta ptotajno, da skloni zapovjednika tvrdinje u Poiunu,

Stjepana Rozgona, da preda povjerenu mu tvrdju u njezine ruke. I zaista je napokon

Stjepan Rozgoa 18. listopada utanadio s njom neki tajni ugovor, kojim joj se obveza, da

<5e do Gjurgjeva dojduce godine bez ikakva otezanja predati njoj povjerenu mu tvrdju,

dok su njema£ki iitelji u varo§i i onako bili gorljivi privrienici njezini.

Da li je do§lo do uredenoga sabora 1. studenoga u Budimu, ne znamo; tako isto

ne zna se mnogo o zgodama posljednjih mjeseci godine 1440. Dne 1. studenoga nala-

zimo doduie kraljicu Elizabetu u Budimu, gdje no izdaje povelju iiteljima grada Vrati-

slave u Slezkoj; no vec 5. boravi opei u Zeljeznom, gdje no se zahvaljuje velikomu

meitru njemadkoga reda, koji joj bijaSe obrekao, da ne ce pomagati poljskoga kraija

protiv Ugarske i njezina sina. U drugoj polovici studenoga desi se kraljica vedinom

u Novom mjestu u Austriji, gdje no opet ugovara s kraljem Fridrikom, skrbnikom svoga

sina. Dne 22. studenoga obriie joj Fridrik, da ne 6t bez njezine privole i savjeta >niSta

osobita* (nichts merkliches) poduzeti niti sa sinom Ladislavom, koji je njegovoj brizi po-

vjeren, ntti s kderju joj Elizabetom, nego da 6e se za oboje zajedno s Austrijom vjerno

brinuti. Sutradan posudjuje kraljici 9000 ugarskih forinti i prima od nje u zaiog grad

Steyer i druga mjesta; a 26. studenoga obedaje opet Elizabeta Fridriku, da ce mu pre-

dati svoga sina, dim samo dobije koje sigurno mjesto u svoju vlast. Napokon 2. pro-

sinca piSe Elizabeta iiteljima varoSi Pozuna, da priprave kola i Ijestve, i da ih drie

pripravne, dok ona onamo dodje. Dne 7. prosinca kraljica je u Zeljeznom, 11. u Sopronu.

U to se je plemeniti i velikodu^ni kralj Vladislav sam dobavio novih neprilika. Oko1. studenoga pustio na slobodu najglavnijega protivnika svoga, naime celjskoga kneza

Ulrika, kojega je nekoliko mjeseci driao zarobljena. Vec 6. studenoga 1440. izdaje knez

Ulrtk, *sada puSten iz suianjstva preblagoga gospodina Vladislava, kraija Ungarije i

Poljske« (nunc de captivttate . . . emissus) u gradu Budimu svedanu izpravu, kojom obe-

âje, da dc uz ine obveze (inter cetera obligamina), koje je prihvatio, povratiti kralju

grad TrenCin, kao i druge gradove i tvrdinje (castra Kemend, Marmankew, Kigowkw.

Netnpthy et Paka), za koje se kaie, da su osvojeni od Ijudi kraljice Elizabete i njegovib.

Suviie je knez Ulrik torn prigodom Vladislavu predao 24 taoca i obedao mu, da de ga

izmiriti sa supamicom njegovom Elizabetom. Namah zatim, 11. studenoga, nalazimo kneza

Ulrika u Ostrogonu, gdje no Rynoldu Losoncu dariva neki grad (Traburg) u Koru^koj

iz zahvalnosti, &to je njegovim nustojanjem pu^ten od Vladislava iz suzanjstva (eo quod,

quum captus esset, ab Vladislao ex hac captiuitate per legationes, ultro citroque a Ry-

noldo dc Losontz obitas, praecipue fuerit liberatus).

Cini se, da na slobodu pu^teni knez Ulrik svojih obveza nije mogao ili nije hUo

izpuniti. Ostavio taoce Vladislavu, pak se opet rotio s njegovim protivnicima. Zanimljivo

je, da se je u polovici prosinca 1441. desio u Mtetcima poslanik kraija Vladislava i sla-

vonskoga bana Matka Talovca. Taj poslanik, vitez Nikola od S. Severina, uvjeravao je

obdinu mletadku o dobrom prijateljsvu kraija i bana, molio ju, da pomogne banu Matku

otimati grad Omii, koji mu bijaie Stjepan Vukdid ugrabio, i zaklinjao ju, da stane uz njih

u borbi s Turclma. Suviie se ban Matko tuli na knezove Frankapane i Celjske, i kao

da se boji itgubiti baoiju. Mletdani na to odgovorii(e 17. prosinca uz ino, da su spremni

GRADJANSKI RAT U UOARSKOJ I HRVATSKOJ; 9MRT KRAUICB KMZABBTS. iSi

pisati senjskim i celjskim knezovima u prilog banu Matku, te ga kao svuga gradjanina

preporuiiti. Jo§ de obavijestiti svoje upravitelje u Dalmaciji, da u slufaju, ako bi ban

Matko htio sam do6 ill poslati svoje stvari u njihove oblasti, prime njega kao gradja-

nina njihova, i da tako s njime i postupaju. U borbi s bosanskim vojvodom Stjepanom

Vukiidem ne mogu mu pomodi, jer moraju ostati neutralni, poSto su to obecali redenomuvojvodi, kad je traifo pomoci od njih. Uza sve to dozvoljavaju banu Matku kupovati u

njihovu gradu bombarde, prah i razlidito oruije.

Kraljica Elizabeta boravila je 5 i 7. sijednja u Ostrogonu, a poslije opet u Komo-ranu i varoli Poiunu. U to stiie kralju Vladislavu obecana pomod iz Poljske, te on sred

najieSde zime odiudi zapodjeti osudnu vojnu. Na samu Svijecnicu, 2. veljade 1441., podje

iz Budima, povjerivSi ga palatinu Lovri Hedervaru, krakovskomu dekanu Nikoli i polj-

skomu vitezu Pavlu Vojnickomu. S poljskim detama i s bandeiijima svojih ugarskih i

hrvatskih privrfenika podje prema medji austrijsko-Stajerskoj, gdje su zupanije lopronska,

ieljezna i zaiadska bile poplavljene od privrzenika kraljice Elizabete i knezova Celjskih.

Tu u ieljeznoj i zaladskoj zupaniji stajali su gradovi i kaSteli, koje bijaSe knez Ulrik

obe<5ao povratiti, all svoga obecanja nije odriao. Dok je sam kralj s glavnom vojskom

stajao izpred till gradova, poslao je kao prednju straiu Stjepana Banida od Lendave

s jednim odjelom u Slavoniju. Banid prodre do Samobora, gdje se na samu pepelnicu,

1, oiujka 1441., sukobi s Ivanom Vitovcem, vojvodom celjskih knezova. Planu zestoka

borba, koja se svrSi porazom Stjepana Banida. Celjska kronika ne moie se dosta na-

hvaliti slavne pobjede Vitovdeve, koji je i samoga vojvodu Banida zarobio. Izabrani

biskup praiki Nikola piJe 15. oiujka Ulriku Roienberku iz Beda ovako: »Knez Celjski

potukao je Poljake i Ugre tako, da ih je tisudu i pol ostalo na mjestu mrtvih. Suvi§e za-

piijeoio je ditava kola s pu^kama i zarobio mnogo njih. Jedan se ieli odkupiti sa 40.000 fo-

rinti. Pak i Jiskra pobjedjivao je iz KoSica Poljake i Ugre kroz dva tjedna, tako, da su

na tisude izginuli i mnogi robstva dopanuli. 1 tako ide Poljacima i Ugrima zlo<.

Malo dana iza boja kod Samobora, dne 10. oiujka 1441. stoji sam kralj Vladislav

s glavnom vojskom svojom (in descensu nostro exercituali sub castro Kemend) izpod

grada Kemenda u zaladskoj Zupaniji, za koji su se otimali Ivan Kakas od Ludbrega i

Stjepan Rechnitzer s jedne strane, a Ladislav i Pethew de Gerse s druge. Namah zatim,

14. ozujka, stoji izpod kaStela Marmankcw, 27. ozujka pod gradom Nempthy, 2. travnja

kod doline Zcntgwrgwelge, a 9. i 11. travnja blizu varoSi K6rm6nda. Jo§ 2. travnja izdaje

u logoru znamenitu povelju Simonu Palocu, meStru svojih konju§nika, i Mihajlu Orsagu,

svojemu pokladniku, u kojoj potanko prida o njihovim zaslugama, te im u priznanje ve-

likih zasluga dariva grad Kiseg u ieljeznoj iupaniji. koji je prije pripadao odmetniku

I^dislavu Gorjanskomu. Od K6rm0nda ide kralj k sjeveru, te ga vcd 17. travnja nala-

zimo kod Sombotelja (prope oppidum Sabarie) Jamadno je uzmicao prcd slavodobitnim

Ivanom Vitovcem, koji bijaê nakon pobjede svoje kod Samobora provalio preko Dravc

u Ugarsku, da obrani Elizabetine gradove uz dtajersku i austrijsku medju.

§ta se je izpred Sombotelja zgadjalo, da li je bilo boja ili ne, nije nam poznato;

samo to je izvjestno, da je Vladislav dne 19. travnja, stojedi s vojskom svojom kod

Sombotelja, utanadio mir s celjskim knezovima Fridrikom i Ulrikom. Celjske knezove

zastupali su tom prigodom Martin od La^koga Trga (de ThyfTeru) i Ivan Meusenreatter

de Pakenstein. U kraljevu taboru bili su nazodni od ugarskih i hrvatskih vclika&a: vrhovni

kancelar i biskup jegarski Simon Rozgon, varadinski biskup Ivan de Dommis i danadski

Petar, erdeljski vojvoda i madvanski ban Nikola Uodki, ban ditave Slavonije. Dalmacije i

Hrvatske Matko Talovac, iimeiki i virovitidki iupan Emerik Marcxali, vrhovni vmotod

Simon Cudar Oinodski, vrhovni konjuSnik Simon Paloc t pokladnik Mihajlo Orsag. Celjski

knezovi prizna^ kao posjednici imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj Vladislava svojim kraljem

i gospodarom, te mu prisegoie vjednu vjemost i pokomost; tuviie pustiie na slobodti

l8a ALIRICHT AUSTnUSKI, VLADISLAV L VARNBn£iK I LADISLAV P08TUMU8 (1437—1457.).

zarobljenoga Stjepana Banida i njegove dnigove, i napokoD obrekoSe vratiti sve gradove,

kojc bijahu za proilih smutnja osvojili. Kralj Vladislav obveza se opet prisegom, da <5e kne-

zovima Fridriku i Ulriku »kao pravim i zakonitim udovima krune kraljevstva Ungarije<

(ut veris atquc legitimis membris coronae regni Hungariae) kraljevskom blagohotno§<5u

biti vazda sklon i milostiv, da 6e utoliti svaku mrinju na njih, pade da de ih §tititi i

braniti od svih neprijatelja i protivnika njihovih. SuviSe odpustt kralj taoce, koje mu bi-

jaie knez Ulrik dao, zadriav samo deset njih dotle, dok mu celjski knezovi obedane

gradove iznide.

Uz celjske knezove bijaSe se kralj Vladislav pogodio i s austrijskim vojvodom

Albrechtom VI., bratom kralja Fridrika i Itiinika Ladislava Postuma. Albrecht VI. bijaSe

}oi prije pustio iz suianjstva Emerika Marczala, kojega mu bijale predala kraljica Eliza-

beta; no zato moradoSe se poslije, naime 30. svibnja, i kralj i ban Matko Talovac austrij-

skomu vojvodi pismeno obvezati, da 6e se na slobodu puSieni Emerik Marczali do Bo-

iida vratiti u suianjstvo u Forchenstein. Ako ne bi toga udinio, platit ce kralj 50.000 forinti

jamdevine, a ban Matko Talovac 20.000 forinti.

Odkad se je Vladislav izmirio s celjskim knezovima, pretegnu posve njegova

stranka u zemljama hrvatskoga kraljevstva. AH u Ugarskoj, narodito u sjeverozapadnim

oblastima, bila je i dalje jaka vlast kraljice Elizabete. Dne 29. travnja nalazimo jo§ Vla-

dislava s vojskom pri podsadi grada Ugoda (in descensu nostro exercituali, in obsidione

scilicet castri Wgod vocati) u vesprimskoj zupaniji, gdje no izdaje povelju, u kojoj se

hvali, kako je u toj vojni gotovo sve svoje odmetnike pokorio (in hoc nostro exercituali

progressu, quo felice Deo omnes pene nostros rebelles, qui perfide et contumaciter

contra nos calcitrare satagebant, domauimus); ali vec prvih dana svibnja vrada se opet u

Budim, te nastoji mirnim putem nagoditi se s preostalim protivnicima. Pri torn ga u ve-

like pomaiu celjski knezovi Fridrik i Ulrik, radedi kroz ditavo Ijeto, da dodje do spora-

zumka izmedju njega i kraljice Elizabete.

U isto vrijeme nastoji kralj Vladislav, da do kraja izmiri hrvatske zemlje. Jol za

gradjanskoga rata pristajahu gradjani na brdu Gradcu kod Zagreba uz njega, te moradi-

jahu poradi toga pretrpjeti svakojaka nasilja od celjskih knezova. Ba§ isti dan, kad je

Vladislav ulanadio pred Somboteljem mir sa zastupnicima celjskih knezova, pisa posebno

pismo redenim knezovima, >svojim iskreno Ijubljenim vjernima«, te im zapovjedi, da se

okane dirati u te slobodne gradjane. Jednako utjeSi drugim pismom od 6. svibnja i same

gradjane, javivii im, kako je pisao celjskim knezovima, da ih viSe ne uznemiruju.

>Ako me oni (knezovi) posluSaju, dobro je tada; u protivnom sludaju odredili smo, da

vam se ito bria pomod namakne. Pozivamo vas s toga i molimo, da duvate medjutim

sami svoj grad i sebe od nasilja (a surrepcione), dokle vam odredjena pomod stigne.

Nemojte dvojiti o lom, da dete naskoro biti od te nevolje (ab ilia tribulatione) oslobo-

djeni*. Kralj je Vladislav i nagradjivao vjerne dosad privrienike svoje u hrvatskom kra-

Ijevstvu. Dne 23. lipnja 1441. izdade povelju Klokodkomu plemenu, kojom mu olakia

vojnu sluibu >radi siroma$tva i turske nevolje<; namah zatim, 29. lipnja, potvrdi knezo-

vima Blagajima (Ivanu, Nikoli, Gregoriju i Franji) grad Ostroiac, da ih tako nagradi za

vjerne sluibe njihove. Napokon nastojaie predobiti i dosadanje svoje protivnike, medju

njima Vladislava TituSevida od Bathmonostre, koji je posjedovao Blinju i druga imanja

u zagrebadkoj iupaniji. Za predjaSnjih smutnja bijaSe kralj Blinju darovao Petru Zrin-

skomu i njegovim sinovima; no sada, 8. nijna, zapovijeda iz Budima banu Matku Ta-

lovcu, da redeni posjed oduzme Zrinskima i povrati prijaSnjemu gospodaru.

U obde je kralj Vladislav tvima silama radio, da blagoidu i darovima predobije

svoje protivnike u Ugarskoj. I sama Elizabeta zabrinula se s toga iivo za svoga sina Napodetku lujna 1441. dodjoie u Budim svedani poslanici njezini, nudedi kralju Vladislavu

mir. Vladislav jedva to dodekao, pak ved 9. rujna izabrao sporazumno sa svojim odanim

ORADJANSKl RAT U UOARSKOJ I HRVAT^KOJ; SMRT ERAUICS KLIZABKTK. 183

velikaîma punomocnike, kojt ie s kraljicom ugovarati. Bili su to jegarski biskup SimonRozgon, danadski biskup Pctar, Mihajlo JakSic od Kuilja, sudac kraljevskoga dvora i

zupan poiunski Juraj Rozgon, zupan Stjepan Bator, napokon zupan viiegradski i

iupan heveSki. Sutradan, 10. rujna, primiie ovi izabranici od sabranih privrzenika kra-

Ijevih podpunu punovlast, da utanade s kraljicom Elizabetom i njezinim Ijudima svc, §to

bi biio na korist drzave i na umirenje domovine. Poslanici podjo§e kraljici u Poiun, da

ugovaraju s njome. Medjutim bija^ Elizabeta primila od Ulrika Roienberka povoljnih

glasova iz Ceike, pak se jc opet predomislila. Ne htjede sada duti ni za kakve pogodbe,

vec naprosto odbi Vladislavljeve poslanike. >Kako bi mi samo na pamet dodi moglo<,

rede 00a prkosno, »te bih ja voljela ugarsku krunu poljskomu kralju, nego vlastitomu

sinu svomuI<

Kraljevi punomodnici vratiSe se, a nesredni gradjanski rat opet se obnovi. Ratovalo

se poglavito u sjeverozapadnoj Ugarskoj, gdje je Ivan Jiskra od Brandisa u sred zime

junadki suzbijao sve protivnike kraijidine. Privrzenici njezini stadoie ju salijetati, neka

trail od kralja Fridrika, da joj povrati sina i krunu ugarsku, a podjedno da pusti na

slobodu rodjaka joj Ladislava Gorjanskoga, kojega bija§e nedavno zarobio, kad je s kra-

ljicom na njegov dvor doô. Jednako zahtijevahu austrijski stalezi, a i poslanici de§ki.

Elizabeta podje sama u Bed, da se namoli Fridrika. Ali taj okorjeli i bezdutni kralj ogluSi

se svima njezinim molbama. On oditova, da mu kao skrbniku pristoji pravo, svoga kice-

SrEBRBNI PJKNKZI VlaDISLAVA I. VARNBNdlKA.

I. Denar. Na lies vidi te poljtki okraajeni orao i nadpU : >Moneta WUditlai Dei gn(tia)c ; na talifiia .)«

knuiom ovjeoiani grb, razdijeljen na dva polja: n detaom >n aganke grede, a n lijevom dTogvbi krii. S obj«

•traoe grba ttoje tigle BN; na rnbn m nBitavlja nadpit lica ri'iriiroa: >regii Ungarie et ceterac.

3. Obol. Na licn knioa i tigle BP; nadpit: »MoneU Wladitlaic ; na ttli^ja ngaraki grb (grede i drogabi krii)

bes krmoe, i nastarak nadpita >f regis Ungarie et c(elera).

3. Obol. Na lien aganki grb, ovjenian kmnom, i sigle B N, satim nadpit: »M(oneta) Wladitlai Deic; na laliija

grb bes kmoe, a grbo tr. Jsraj na koojn; i naitarak nadpita: >f regit Ungarit et c(«tcra)c.

Narodni mu*^ u BudimpelU.

nika uza se pridriati; kruoe ne moie vratiti, jer mu nije povracen zajam, a Ladislava

Gorjanskoga pridriat dc u zatvoru, jer su njegove detc plijenile u Stajerskoj. Da se rijeil

neugodna mu moljakanja i salijetanja, odvede Fridrik namah zatim nedorasloga Ladi*

slava Postuma sa sobom u Stajersku Kad je poslije ipak Elizabeta kroz poslanike i pisma

zaklinjala Fridrika, da joj vrati sina i krunu, uzkrati joj ne samo svaku pomod, nego ju

stade Ukodjer goniti, da mu ved jednom oamiri uzajmljene novce.

Godine 1442. bjesnio je gradjanski rat poglavito oko Poiuna i okolice njegove.

Poiunska tvrdja bila je u vlasti kralja Vladislavs, a varoS s okoli&em u rukama kraljice

Elizabeic i njczinih privrieoika. U veljadi digao se Vladislav, da osvoji varoS Poiun. Dne

22 veljade piJc Emerik Marczali Vladislavu TituicTidu od Bathmonoslre, kako se nada,

da de kralj Vladislav za koji dan obladati torn varoii. All se prevario, jer je kralj malo

poslije morao podsadu varoSt dignuti, ne poludivii tvoga cilja. Dne 14. olujka 1422. piie

opet vojvoda Henrik Tamaii, privrlenik kraljice Elisabete, redenomu Vladislavu Tituie-

lt4 ALBRECBT AT78TRUSK1, VLADISLAV I. VAHNKn£|K I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

vidu, kako mu ostrogonski nadbi$kup javlja, da je »kralj polja6ki« morao s velikom

itetom odstupiti od podsade Poiuna, te sada boravi u Sombotelju. Zatim dodaje: >Pre-

blaga gospodja na^ kraljica s velikim veseljem i radosti, a i u dobrom zdravlju boravi

u Poiunu; iz gradova pak iste kraljice naSe, naime iz Gjura i Ostrogona, iz Njitre i Tothe,

Ijndi i vojske pomenute kraljice lirabro pustoSe i robe pokrajinu i kotare Budima i Stol-

noga Btograda, te su ih netom iznova opusto§ili«.

Od gradjanskoga rata silno jc stradala iitava Ugarska, a nije bito nade, da bi koja

stranka mogla pretegnuti i prevladati. Nevolju zemlje uvedale su i provale turske, koje

je Ivan Hunjadi teikom mukom odbijao. Cini se, da je u to vrijeme slavonski ban Matko

Talovac doSao na tu misao, da bi se kralj Vladislav izmirio sa sultanom Muratom i

ustupio mu Beograd, da bi se onda mogao svom snagom oboriti na svoje domace pro-

tivnike. Ali do toga ipak ne dodje. Nasuprot stalo se osbiljno raditi, da se dokrajii gra*

djanski rat, pak da Vladislav s pomocu poljaikih, ugarskih i hrvatskih staleia povede

kriiarski rat na Turke. Tu je misao zastupao i papa Eugenije IV., koji je u lipnju 1442.

poslao u Ugarsku kardinala Julijana Cesarinija, za svoga legata. Umni taj i rje6iti kar-

dinal Julijan Cesarini bija§e se proslavio jo§ za kraija Sigismunda na koncilu u

Baselu i u ratovima s Husitima, te je sada upravo neumorno stao raditi, da izmiri obje

protustranke u Ugarskoj. Mladoga Vladislava, koji je gorio od 2elje, da se prodiî u

ratu s Turcima, zatekao je spremna na svaku irtvu, a i kraljica Eiizabeta bila je sklonija

izmirenju nego ikad prije. Ne same da nije njemaiki kralj Fridrik mario za nju i nje-

zina sina, nego i prilike u CeSkoj bile su po Ladislava Postuma vrlo nepovoljne. Napokon

gubila ie Eiizabeta i u samoj Ugarskoj redom svoje privrzenike.

Neumornomu nastojanju legata Julijana Cesarinija po§lo za rukom, te se u drugoj

polovici godine 1442. stalo ugovarati o miru. Elizabetu bodrili na izmirenje najodluiniji

privrienici njezini, kao ostrogonski nadbiskup Dionizije Set, i rodjak njezin Ladislav

Gorjanski, kojega bijaSe kralj Fridrik odpustio iz robije u Gradcu, poSto mu bija§e dao

brata svoga Ivana za taoca. Prvih dana kolovoza 1442. dodje u Pozun kraljici Elizabeli

legat Julijan zajedno s banom (madvanskim) Nikolom Ilodkim i Stjepanom Batorom, za-

stupnicima kraija Vladislava. Tu utana£i§e oni najprije primirje do 24. lipnja dojdude

godine, a onda stadoSe kraljicu nagovarati, da privoli na sastanak s kraljem Vladislavom,

koji bi imao biti 22. rujna u Ostrogonu, gdje bi se jamadno vijedalo o podpunom spo-

razumu. Eiizabeta izdade 8. kolovoza pismo, kojim zaista obeda, da ce u ustanovljeni dan

doti na uredeni sastanak, ali uz tri uvjeta, od kojih bijaie glavni, da je ne sile na ni-

kakve zaruke ni vjendanje, niti da joj ograniiuju podpune slobodne volje (quod non

compellemur ad sponsalia vel matrimonium contrahendum, aut aliud aliquid faciendum,

praeter spontaneam et bonam nostram voluntatem). Jo§ 14. kolovoza javlja kraljica

jemim gradjanima u Kremnici, da je pristala na taj stanak, pak ih poziva, da i oni

poilju onamo dva ili tri razborita sugradjanina.

U to se bijaie sastao i ugarski sabor u Budimu, dakako sve sami privrienici kraija

Vladislava. Bijaie tu jegarski biskup Simon Rozgon, velikovaradinski Ivan de Dominis,

vesphmski Matija, danadski Petar, bosanski Josip; od svjetovnih velikala spominje se u

prvom redu srbski despot Gjuragj Brankovic, celjski i zagorski knez Fridrik, palatin

Lx>vro Hedervar, vojvoda erdeljski i ma£vanski ban Nikola Ilodki, ban ditave Slavonije

Matko Talovac, iimeiki iupan Ivan Marczali, Stjepan Bator i mnogi drugi. Znadajno je,

da se na tom saboru nalaze i zastupnici kraljevine Slavonije (nuncii rcgni

Slauooie), njih dctiri: po imenu Benedictus Nelepecz de Dobrakuchya, Ladislaus Roh de

Deeche, Petrus literatus de Zeanahraczthya, Johannes filius Viti de Corbowa. To je

prvi put, ftto »e zaMupnici kraljevine Slavonije uz zastupnike ugarske (comunitas regni

Hungarie) i erdeljske (nuncii parcium Transiluanarum) dese na ugarskom saboru; iz

Hrvattke i Dalmacije nema ai OYom prigodom ni velikaia, ni zastupnika. Svi velikaî i

ORADJANSKl RAT U UOARSKOJ I BRVATSKOJ; SMRT KRAUICB KLIZABKTE 185

zastupnici, sabrani na saboru u Budimu, potvrdiSc 17. kolovoza 1442. pismo Icralja VÎa-

dislava, kojim zajamdi kraljici Elizabeti Slobodan dolazak i boravak u Ostrogonu za

22. rujna, kao i Slobodan odlazak iz toga grada. Uza sve to £ini se ipak, da do ugovo-

rena sastanka u Ostrogonu nije doSlo, poSto kraija Vladistaya nalazimo joS 21. rujna

u Budimu.

Medjutim papinski legat Julijan nije klonuo duhom. On i uza nj celjski knez Fridrik

rade uporao, da se sporazumak poIu£i. Kraljica Etizabeta, koja od 3. listopada boravi u

Gjuru, izdaje ondje 11. listopada svomu predragomu ujaku, celjskomu knezu Fridriku,

slobodno pismo, kojim mu dozvoljava, da kao povjerenik poljskoga kraija Vladislava

dodje sa 50 do 100 svojih konjanika u Gjur, da s njome ugovara (pro faciendo no-

biscum tractatibus). Slobodno pismo kraljidino potvrdjuju ostrogonski nadbiskup CMonizije

Set i brat njegov Toma, vrhovni pokladnik kraljiiin. Knezu celjskomu Fridriku pridru-

iiSe se jamadno i drugi velikali, duhovni i svjetovni. Dne 14. studenoga pi§e Vladislav

TituSevid iz Budima svojoj supruzi Ani i sestri Sofiji: »Znajte, kako smo po Bozjem

vodstvu ved danas poSli iz Budima, da utanadimo slogu izmedju gospodje kraljice i go-

spodina kraija. Nadamo se, da <fe, ako Bog dade, biti dobar mir medju njima. Nemojte

se nimalo zalostiti, nego zivite §to bolje moJete« (scitote tamen, quomodo Deo duce

iam hodie ... ad concordiam inter dominam reginam ac dominum regem de Bada exi-

vimus, quod Deo dante speramus, quod fiet bona pax inter ipsos; nullam tamen tristiciam

habere velitis, scilicet quanto melius vivere potestis ac manere potestis, maneatis). Na-

pokon dodje 25. studenoga i sam kralj Vladislav u Gjur, da posjeti svoju dosadanjq.

protivnicu. Svojim iskrenim, Ijubkim pona^njem predobi mladi kralj posve Elizabctu.

Prvih dana prosinca utanadena bi medju njima konadna pogodba, a na to bi 16. prosinca

u stolnoj crkvi svedano progla§eno u magjarskom, poljskom i njemadkom jeziku, da je

napokon sklopljen mir izmedju obiju stranaka. Pogodbe mira nijesu nam potanko po-

znate. Dne 17. prosinca pi§e kraljica gradjanima u Pozunu, da ne de pogaziti ni prikratiti

pravo svoga sina; istoga dana pi§e iz Gjura erdeljski vojvoda i madvanski ban Nikola

Ilodki svomu prijatelju Rafaelu Herczegu de Zekchew ovako: >Kad jc s voljom previSnjcga

mir i sporazumak izmedju gospodina kraija naSega i gospodje naSe kraljice netom u

Gjuru utanaden i proslavljen, tad bi uz ine pogodbe mira s privolom obiju strana kao i

svih prelata i baruna, pak i svih driavljana posebice odredjeno i ustanovljeno, da se svi i

pojedini gradovi, kaSteli, varoSi i sela, za vrijeme smutnja silom oteta, pak budi po redenom

gospodinu kralju budi po spomenutoj kraljici ma komu podijeljena i darovana, imadu od

onih, kojima su dana i poklonjena, bez ikakva protuslovlja povratiti prvaSnjim gospoda-

rima. Mi smo to narodito obedali gospodinu kralju i gospodji kraljici, kao i prelatima i

barunima kraljevstva, da bi se tako utanadeni m<r bolje mogao odriati i potrajati u

kralievstvu».

Obdenita radost poradi utanadena mira ialiboie nije dugo potrajala. Ved treci dan

iza proglaSenja njegova, dne 19. prosinca 1442. umre kraljica Elizabeta naglom smrti, tc

bi sahranjena u Stolnom Biogradu uza supruga svoga Albrechta. Svijet je nagovijeltao,

da je umria od otrova; no vjcrojatnije je, da je nastradala od teike boli u maternici,

koju je lijednicima tajila.

Po smrti Elizabetinoj pristupiSe doduSe neki njezini prijatelji stranci kraija Vladi-

slava. Ali najodlidnijt privrienici njezini, kao ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, I.a-

dislav Gorjanski i Ivan Jiskra zabacile svaki sporazumak, tc stadoie odiudno oa obranu

nasljednoga prava nedorasloga sina njezina Ladislava Postuma. Oni pozvaie i skrbnika

njegova, njemadkoga kraija Fridrika, u pomod. Taj se odazva u prvi kraj njihovu pozivu,

te podmitivii kapetane grada Gjura sa 3000 dukata skloni ih na predaju grada Ali po-

slije toga ne maknu se viie u prilog svomu gojencu. Tako podje napokon *paptnskomu

legatu, kardinalu Julijanu Cesariniju za rukom, te gt u Ijeto 1443. skloni na pogadjanje.

|86 ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VARMKMfilK I LADISLAV P08TUMUS (1437.— 1457.).

Napokon bi ugovoreno primirje na dvije godine izmedju Fridrika i Vladislava, koje pri-

hvati^ i privrienici njihovi. Svaka stranka zadriat 6e kroz to vrijeme ono, §to u taj

ias imade.

(Vladislav I. Varnen£ik vlada sam, 1443.—1444; ratovi sTurcima;pobjede kod NiSa i Kunovice, poraz kod Varne [10. studenoga 1444.]).

GradjaDski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj ne samo da je pretvarao u pustoi Dajbogatije kra-

jeve tih kraljevina, nego je takodjer slabio odpor njihov proti sve ja£oj bujici turskoj

Hrabri junak hrvatski Ivao Talovac suzbio je doduie godine 1440. sultana Murata II. izpred

Beograda; ali ta nedada potakia je turskoga cara samo na sve ieSde navale. Prava je

sreda bila, da je kralj Vladislav obranu najizloienijih krajeva, kao severinske banovine,

erdeljske vojvodine, grada Beograda i teme§ke iupanije bio povjerio rodjenomu vojvodi,

junaku Ivanu Hunjadu, kojemu je pridniiio Nikolu Ilodkoga, vojvodu erdeljskoga i bana

madvaoskoga.

Dok se je kralj Vladislav bono za krunu i prijestolje, dotle je pouzdani i vje§ti

vojvoda njegov Ivan Hunjadi godine 1441. i 1442. srdano odbijao navale turske na juine

i jugoiztodne granice ugarskoga kraljevstva. Vec godine 1441. proslavio se je Ivan Hunjad,

suzbiv&i vojvodu turskoga u Srbiji, po imenu isakbega, nedaleko od Beograda, kad ga

bija&e zaskoîo na povratku s detovanja po Srbiji. Ali jo§ vecih jada zadade Ivan Hunjad

Turcima 1442. Vojvoda turskih deta u Evropi, po imenu Mezitbeg, beglerbeg od Ru-

mclije, provali u oiujku sa svojim detama u Erdelj, pak harajuci i paleci po obidaju

straSno na sve strane, prodre sve do (erdeljskoga) Biograda. Ivan Hunjad, koji se je ba§

u taj par desio u Erdelju, skupi na brzu ruku neSto vojske i podje mu u susret, ali

zadje 18. oiujka kod mjesta Szent Imre na rijeci MoriSu (sjeverno od Biograda) u za-

sjedu, te bi od preteiitijih Osmanlija sa svih strana obkoljen. Tek sa znatnim gubitcima

spase se iz toga nepovoljnoga mjesta. Erdeljski biskup Juraj Lepe§, koji je prelazeci

preko nekoga potoka spao s konja, zarobljen bi od Turaka i pogubljen. Zarobivii silan

plijen i mnogo Ijudi nastavi Mezitbeg pustoliti erdeljsku zemlju. Ali vec iza nekoliko

dana zatede ga Ivan Hunjad, koji bijaie u to brojniju vojsku skupio, blizu predja§njega

boji^ta, navali na nj svom snagom, te ga svlada i natjera u bijeg (25. oiujka). Na bijegu

pogibe Mezitbeg zajedno sa sinom svojim, a Hunjad ote Turcima sav plijen i suznjeve,

ito ih bijahu zarobili.

Pobjeda Ivana Hunjada dojmi se silno i krâna i Turaka. Vla^ki vojvoda Drakul,

koii se je doslije pokoravao sultanu, namah se odmetnii od njega i pokloni ugarskomu

kraljtt. Toga ne mogaie sultan Murat podnijeti. S toga izda s mjesta zapovijed, da se

sabire nova vojska kod Sofije, koju ce sanj povesti na VlaSku i Ugarsku Ali na salije-

Uvanje svojih vczira okani se toga nauma, pak povjeri sabranu vojsku, kaie se, do 80.000

Ijudi, Sehabedin paSi, novomu bcglerbegu od Rumelije. Taj provali najprije u VlaSku, da

kazoi Drakula, a onda de podi u Erdelj, da osveti poraz svoga predSastnika. Ali i toj

vojsci podje Ivan Hunjadi u susret, pak se obori na nju 6 rujna na gornjoj Jalomici,

prije nego 4to je mogla kroz Karpate provaliti u Erdelj. Tu >na Jalovnici na vlaikoj

zemlji« odrli Hunjad sa 15.000 svojc vojske drugu sjajnu pobjedu. Sehabedin pogibe

u boju, pored njega i s njime i cvijct turskih junaka, medju kojima su Turci naroîto

ialili za Osman (êlebijom, unukom slavnog Timurtaia. Pet tisuda Turaka bude zarobljeno,

dvije stotine zastava oteto.

Sjajne pobjede Hunjadove oduieviie ditavo kridanstvo. Ako je slavni junak s ne-

znatnim silama svojih oblasti odriao uko sjajne pobjede, iu bi se tek moglo uraditi,

kad bi se u Ugarskoj dokrajdio nesredni gradjanski rat, te se onda sloina zemlja s po-

modu Poljske i drugih driava krSdanskih digla na Turke? Jamadno bi se postiglo vrlo

mnogo, moida i to, da se Turci protjeraju iz Evrope. Bai s toga je razloga i legat pape

Eugenija IV^ po imenu Jultjan Cesarini, skupio bio svu snagu i vjeitiou svoju, da izmiri

VLADISLAV I. VARNKNdlK VLADA SAM (1443-1444.). 187

kraija Vladislava s kraljicom EHzabetom. »Danju i nodu ne mislim ni o 6em drugomu,

ncgo o miru u torn kraljevstvu i o ratu na Turke<, pisao je on 28. lipnja 1443. nje-

madkomu kralju Fridriku. Mimo to bodrio je neprestano vatrenim besjedama kraija Vla-

dislava, njegove savjetnike, a i ugarske staleie, da se rijeSe na veliki rat s Turciina.

Obe<5avao im pomoc papinu i ditavoga krScanskoga svijeta.

Medjutim osim pape i njegova legata vapili su za ratom s Turcima i Dubrovdani,

zatim bosanski kralj Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovic, a najviSe srbski d^pot, nevoljni

Gjuragj Brankovic.

Dubrovdani su joS tijekom godine 1441. u vi§e mahova svjetovaU i kraija Vladi-

slava i baoa Matka Talovca, kojega zovu >najodli£nijini udom kraljevstva Ungarijc*

(regni . . . Hungarie membrum prestantissimum), da se dignu proiiv Turaka. Dne 17. nijna

javljaju i kralju i banu, da se Osmanlije silno spremaju na krSdanski svijet, a narodito

^

PEdAT Vladislava i. VarnenCika.

Grb rudijeljen oa ietiri polja: a prTom ag»rske grcde, a dragom poljaki orso, • tf«d«B ar. Jataj o* kooja, a

a'ictvrtoia dvofâbi krii Nadpis naokolo raba: >VVUdisla8« dei ((racia Hanitarie Poloni(ei DaloMti* Cfoad* (t)t

c(etera) rex«.

Oriavsl arklv « Bvdo.

na Ugarsku; pak gotovo mole bana, neka skloni kraija Vladislava, da se zdruii sa srbtkim

despotom i ostalom gospodom velikaiima one driave, te da onda poput Rodjana traie

pomodi u pape i drugih vladara evropskih, kojom bt se mogli ne same branitt, nego

i na Turke napadati »za prolirenje kridanskoga vladanja* (ad Christianorum impe-

Hum propagandum). Molbu svoju obnav'jaju Dubrov6ani 17. listopada javljajudi, Sta sve

Turdin sprema, >da potisne kri6ine i provali u Ugarsku« (ad oppresslonem Christicolarum

et potiitsinie ad regni Hungarie invasionem). Dakako da su Dnbrov&ini bill poglavito

zabrinuti sa se, bududt da je turska sila prijetila sve viie njihovoi obdioi, narodito odkad je

Its ALBHKCHT AUSTBUSKI, VLADISLAV I. VABNKm6iK I I^DISLAV POSTUMUS (1437—1457)

veliki vojvoda Stjcpan VuWiid, njihov najbliii susjed, bio vazal turskoga sultona, i spreman

sve fiiniti po rapovijedi svoga gospodara. Videdi napoleon, da im nije druge, nastojahu

Dubrovdani ugoditi sultanu Muratu, Siljajudi mu poslanike i darove, i pladajudi mu danak.

I xaista je u veljadi 1442. > veliki gospodar i veliki amira sultan Murat beg< na molbu

dubrovadkih poklisara izdao gradu Dubrovniku povelju, kojom im dozvoli >hoditi po

moru i po suhu bez ijedne zahave po Natolije, po Romanije, po bugarskoj i po vlaSkoj

zemlji, po Srbljeh, po Arbanaseh, po Bosne i po vseh inch misteh, zemljah i gra-

dovch gospodstva* njegova.

Kad je ponositi Dubrovnik bio prinudjen traiiti milost u turskoga sultana, kako je

tek bilo bosanskomu kralju Stjepanu Tvrtku H. Tvrtkovidu, kojega je zemlju sultan

smatrao svojom pokrajinom. Kad je ono kralj Vladislav bio u svibnju 1440. uSao u

Budim, poveselio se i Stjepan Tvrtko njegovu dolazku, nadajudi se boljim vremenima,

poSto je na ugarsko prijestolje stupio vladar slavenske krvi. Bosanski kralj pozurio se

poslati u Budim zasebno poslanstvo, koje ce Vladislava pozdraviti i pomod protiv Turaka

moliti. O torn bosanskom poslanstvu pile iivotopisac kraija Vladislava, po imenu Filip

Kalimah (Callimachus) ovako: »Dodje i od kraija bosanskoga sjajno poslanstvo odlidnih

muieva. Ovi su izpridavSi porijetlo svoga plemena izticaii, da su BoSnjacima isti pradje>

dovi bili, kao i Poljacima, te da im je zajednidki jezik, kojim govore; i da se poradi

te srodnosti jezika i porijekia njihov kralj iivo raduje, $to je Vladislav — kako se je

pronio glas — srecan u svujim podhvatima- Mnogo su nadalje izticaii priliku, kako bi

se poradi srodnosti i susjedstva mogli, pade i morali ujedinjenom snagom i savjetom

medju sobom pomagati proti uiasnomu zulumu turskomu, koji im prijeti. Osim toga za-

traii§e, da se ugovor 1 prijateljstvo, koje su svi dotadanji kraljevi najvecom svetoScu po-

Stivali i duvali, medju Bosnom i Ugarskom sklopi, dotidno obnovi. Poslanicima bi milo-

stivo odgovoreno, kako je pravo, §to uspjesi i napredak Vladislavljev njihovu kralju gode,

tako radi onoga srodstva jezika i porijekia, koje spominju, kao radi toga, §to je jednima

i drugima gotovo jednako do toga, da se §to prije ditava Ugarska smiri, te krepkim

silama rat na zajednidkoga duSmanina povede. Zatim im zahvaliê, §to je njihov kralj

sam obrekao, da de u zgodan das pomagati Ugrima protiv Turaka zborom i tvorom,

pak ih obodriSe, neka bi kralj do kraja uztrajao u toj namisli. Napokon bi ugovor

izmedju kraljeva i kraljevina utvrdjen*. Medjutim od toga poslanstva bilo je slabe koristi

bosanskomu kralju. Vladislav se sam morao boriti za prijestolje, a u to je i onako

nevoljno stanje bosanskoga kraija bivalo sve nesnosnije. Sultan Murat i njegove vojvode

tmatrahu Bosnu za pokorenu zemlju, a bosanskoga kraija za vazaia i slugu. Ved u

sijednju 1441. molio je kralj Stjcpan Tvrtko II. po svom protovistijaru Restoju mietadku

vladu, da mu dozvoli poslati u mletadke oblasti sve svoje imanje, pade da se i sam sa

svojom porodicom skloni a MIetke, ako bi potrebito bilo. Tom prigodom nudio je ta-

kodjer bosanski kralj mietadkoj obdini, neka preuzine vladati javno iii tajno njegovim

kraljevstvom ; ako pak ne bi to htjela ili mogla, neka ga bar izdaSno pomogne, te mudade oruija i drugo za obranu iz svojih dalmatinskih gradova. Mletadka obdina odgovori

kralju 21. veljade, da je voljna primiti i njcga s porodicom i imanje njegovo, kamo se

god skloniti ieli; tako isto moie iz Mletaka izvesti oruija i ine stvari po voiji, da us-

mogne obraniti kraljevstvo svoje; ali driave njegove ne moie preuzeli, pak mu se s toga

za njegovu Ijabav zahvaljuje, i ieli mu od srca, da se u svom kraljevstvu srcdno uzdrit.

Slijedece godine 1442. ialje bosanski kralj srebro i dragucjenosti svoje u tudjinu, naro-

dito u Dubrovnik. U isto vrijeme radi neprestano, da se s pomocu Mletaka osigura od

Turdina. Moli MIetdane, da poSlju k sultanu Muratu svoga poslanika, koji bi za nj go-

vorio; zattm da bi mu koji dalmatinski grad dali u zamjenu za bosanski, i da bi poslali

u Bosnu kojega piemida svoga, koji bi staino prebivao na njegovu dvoru. JoS ih upo-

sonije, da turski sultan snuje velike stvari u pogledu Bosne i Dalmactje, te ih ponovo

VLADISLAV r. VARNKnTiik VIJÎ^^ <AM (1443—1444) IS9

Ia .

nS N

'I

Jt •

^ -s

1 ^5 Eô *

< «

> 3

% ^

a S

^ 3

2 i< ics a:>£ sM

OL4 M

a

'^9

t^ ALBRRCRT AUSTRIJSKI, VLADISI.AV I. VARNKN&IK I LADISLAV P0STUMU8 (1437.— 1457.)

inoli, da bi mu dozvolili izvesti orufja iz pokoroih im gradoTa dalmatinskih. Lukavi

Bfletci odbiie mu medjutim gotovo sve molbe i ielje, >uvjereni, da de prejasni kralj

svojom velikom mudro&cu i uajboljim pripravama znatt i modi driavu svoju uzdriati i

braniti, kako su dioili blage uspomene predSastnici njegovi*.

Najoepovoljotje stanje bilo je jamadno srbskoga despota Gjurgja Brankovida. Onbijaie u prvi kraj prezrio kralja Vladislava, uvrijedjen moida, §to ugarsko prijestolje ne

bijaSe zapalo ni njega, ni sina mu Lazara. Ved bi spomenuto, kako je despot ba§ onaj

das, kad se je spremalo krunisanje kralja Vladislava, bio ostavio Ugarsku i Hrvatsku,

pak poiao u Bar i Budvu, da pokuSa izmirenje sa sultanom Muratom II. Ali despot

Gjurgie bio loie srede. Murat oije htio duti za izmirenje; pade je 8. svibnja 1441. dao

oslijepiti despotove sinove Grgura i Stjepana, a malo zatim, 27. srpnja 1441. palo je i Novo

Brdo s posljednjim slobodnim gradovima i oblastima srbskima u turske ruke. Gorko

ucviljeni despot vratio se na to u Ugarsku i stao vapiti za pomod u onoga, koga je

nedavno prezrio. Najprije poslao poslanstvo, a ved 17. kolovoza 1442. boravi sam glavom

u Budimu uz kralja Vladislava, radedi zajedno s ostalim privrienicima toga kralja, da ga

izmiri s kraljicom Elizabetom. Podjedno bodri despot neprestano kralja svoga na navalni

rat s Turcima, nadajudi se tako opet zadobaviti izgubljenih zemalja svojih. Despota po-

dupiru Dubrovdani, papa i legat njegov Julijan Cesarini, a najviSe slavodobitni vojvoda

Ivan Hunjad. Taj Salje despotu pismo, u kojem javlja po kazivanju nekoga uhode, da su

sinovi karamanskoga vladara sultana Murata tri put razbili; sultan je na to pobjegao na

neki otok i ondje umro. Sin sultanov da nema nikakve vlasti. Citavu Aziju do Bruse

drie karamanski knezovi, a u evropskim oblastima turskima ima malo vojske. Ako samo

30000 konjanika provali iz Ugarske u Srbiju, Turci de bez ikakva odpora ostaviti sve

zemlje do samoga mora.

Neprestane molbe i salijetanje, pretjerane vijesti o propadanju turske sile: sve to

skloni kralja Vladislava, te se stade spremati na rat. Ta i on sam gorio je od zive zelje,

da se proslavi u boju s Turcima. Ved u sijednju 1443. sastade se sabor u Budimu, koji

uz ino zakljudi, da se imade razpisati opdeniti porez po ditavoj driavi, kojim ce se

opremiti vojska za rat na Turke (dica seu taxa generalis pro instauracione exercitus

contra Turcos). U travnju i svibnju utjerivao se novae na sve strane. Traiila se pomod

u ostalim krSdanskim driavama, a narodito od Poljske i njemadkoga kralja Fridrika. Na

Duhove, 9. lipnja, sastao se opet ugarski sabor u Budimu, te se vijedalo poglavito o ratu

na Turke. Legat Julijan Cesarini obecavao pomod od pape i drugih kridanskih vlasti, a

despot suze lijudi zaklinjao, da se rat zapodne. Dne 28. lipnja 1443. pi&e kralj Vladislav

iz Budima Nikoli Vardi i bradi njegovoj ovako: »Mili i vjernil Eto na blagdan sv. Petra

i Pavla (29. lipoja) odiudili smo se na put. Idemo prema Beogradu, a onda dalje na-

stavit demo svoje putovanje protiv Turaka. S toga zapovijedamo tvrdo tvojoj vjemosti,

da primivit ovo pismo s onim detama, koje od obdenitoga poreza imadei na razpo-

loienje natega velidanstva, namah se spremite na put i da §to prije dodjete do Beo-

grada, da se pridruiite naioj zapodetoj ekspediciji. Inade da ne dinitel«

Medjutim kraij Vladislav zadria se joS preko mjesec dana u Budimu, gdje ga na-

lazimo i prvih dana kolovoza. Tek poslije 9. kolovoza podje s legatom Julijanom u juinu

Ugarsku, gdje mu se pridruiiie despot Gjurgje Brankovid, zatim Ivan Hunjad sa svojim

detama I s drutinom svoga bolestnoga dniga Nikole llodkoga. C)itava vojska, dini se,

brojala )e samo 25000 konjanika i strijelaca; svakako nije bila osobito jaka. Ugri naime

i Hrvati ne btjahu se podigli listom na ooge, jer to nije bio rat za obranu, nego za

navalu; s toga bijahu saboru dozvolili samo vanredni porez, da se sabranim novcemkupe pladeoici. Piadenim detama pridruiili se neki kralju osobito odani velikaSi sa svojim

banderijima, zatim Poljaci, onda pomodne dete vlaikoga vojvode Vlada ili Drakula, i

oapokon neito kriiara. Vijestnici kriiarskoga rata ne bijahu nigdje pokrenuli velikog

VLADISLAV I. VARNKNilK VL*D\ SAM (1443—1444). 19I

zanimanja; jednako ostade jalovo nastojanje, da »e u njemaikoga kralja Fridrika izmoli

pomo<5 za rat. Ta Fridrik nije ni malo bio spreman, da pomogae podidi vlast i ugled

vladaru, koji bija&e njegovu rodjaku i §ti<5eniku ugrabio krunu ugarsku!

Uza sve to zapoiela je vojna na Turke u jeseni 1443. vrlo sredno. Sve f>olagano

prodirao je kralj od Beograda na jug, valjda preko Kragujevca prema Kru&evcu. Poito se

nije nigdje veca turska vojska ukazala, nego samo manja neprijateljska ieta, koju je

vrbovni kapetan Ivan Hunjad bez velika truda svladao, posta napokon kralj Hunjada

sa 12000 konjanika napred, da razgleda i pretraii, imade li gdje vede neprijateljske vojske.

Hunjad predje Moravu i krene prema NiSu, koji oplijeni i onda spali. Tu kod Niia

razbi u jedan dan redom tri turska vojena odjela, koji bijahu onamo doSli, da se sje-

dine i onda na nj udare. Progone<î zatim te odjele doznade, da mu o lijevom boku

stoji velika turska vojska, kojoj su se pridruiili ostatci razprSenih odjela, i koja polazi

prema taboru kraljevu. Zaduvii sve to obmu se Hunjad, pak se 3. studenoga blizu Ni§a

sa svom silom obori na kud i kamo brojniju tursku vojsku, te odrzi sjajnu pobjedu. Do2000 Turaka palo je u boju, a 4000, medju njima jedan paia i vi§e begova, bude za-

robljeno. Suviê ugrabi Hunjad i devet turskih zastava, koje zajedno sa suznjima preda

svomu kralju. O toj sjajnoj pobjedi svojoj piSe sam Ivan Hunjad svomu drugu i prija-

telju Nikoli Iloikomu 8. studenoga ovako: >Velemoinomu gospodinu Nikoli od lloka,

vojvodi erdeljskomu, naSemu predragomu bratu. Velemozni gospodine, predragi moj

brate. Mislimo, da nije potrebito va§oj velemoznosti pisati ponovo o onoj pobjedi, koju

je pred malo dana svemogudi bog nama i kr§danskomu puku udijelio, poito vjerujemo,

da ste o njoj podpuno upudeni ne samo po kraljevom pismu, nego podjedno i po mo-

jemu, kao i po javnom glasu. PustivSi s toga to na stranu, prelazim pisati o onom, §to

nam je previSnji po svom milosrdju ponovo (iterum) udijelio Kad smo naime poslije

prva&nje pobjede provaljivali dalje u zemlje neprijateljske, traiedl ponovo nadin, da se

borimo s redenim neprijateljima, a ipak ih nijesmo mogli nigdje nadi: tad smo po na«

logu i dozvoli kraljevskoga velidanstva, odabrav§i dvanaest tisuda konjanika i k tomu joi

i va§u druiinu (Nikola llodkoga), te ostaviv&i tabor (kraljev) kod rijeke Morave, pre&li

preko redene rijeke, trazedi (explorando), da li su mozda gdje sakrivene dete neprija-

teljske. I kad smo doSli do varoSi, koja se zove NiS (Nyssa), zauzeli smo ju, i oplije-

nivSi ju prije, zapalili smo nju. I kad smo neko vrijeme ondje boravili, eto osvanu na jedan

put neki glavar (princeps) Ezebeg, kojega smo dosta lako suzbili i u bijeg natjerali; kad

je OD protjeran, pojavi se opet novi paSa, koji bi jednako u bijeg nagnan i razbijen.

Tredi dodje Turahan-beg (Twrhanibeg), kojega smo slidno, kao i druge, protjerali. Cije-

nili smo naime, da je medju njima bilo ugovoreno, da se onoga dana sastanu kod redene

varo§i Ni^, i da skupivii svoju snagu navale na naS tabor. AH Bog je odluke njihove

pretekao i poniitio. Medjutim kad smo iili za njima u potjeru i u nekoj varo&i neko

vrijeme podivali, javiie nam na&e uhode, da neka druga velika i jaka vojska s lijevoga

boka dolazi, i da svoj put sve do kraljeva tabora upravlja; toj vojsci ved se bijahu pri-

druiile i one razbijene tete, koje smo gore imenovali. Razabravii to oamah i bes

krzmanja krenuli smo prema kraljevu taboru; pak tu smo, vrativfti se, na ravoici nekog

polja ugledali veliko t straSno mnoitvo neprijatelja, tako da smo neki das bill u duii

uznemirenl AH razabravii se zatim, poredjali smo bojne redove, te smo se bez ikakva

krzmanja s njima ogledali; oni bile s velikom boijom miloidu od naith i valih svladani,

a bez velike povrede i gubitka naiih. S toga se moramo Bogu moliti i hvaliti mu, ftto

je udostojao toliko milosrdje kridanskomu puku udijeliti. Bili su pak u redenomu boju novi

paia, zatim Ezebegh (filiui Kwrenycz); ooda Kezebegh, vojvoda vidinski (Bodonieosis);

Sinanbeg, vojvoda od Kruievca (Zyuambegh, wayda de Kwrsolch) ; satim dnigi Turahanbeg

(Turhambeeg) s banderijima (de Kursangh); onda Omarbeg s banderijima od Sofije

(SofTya); onda Sinanbeg (Zywambegh) s banderijima od Kumaoova (Koywaoow); onda

t9a ALBRECfIT AUSTBIJ8KI, VLADISLAV I. VARNBNfilK I LADISLAV POSTOMOS (1437.— 1457.).

Hermen Balab<:r, s pridjevkom JaDon; onda Alibeg (Samly gubernans); onda Hamzabeg

8 bandenjem (de Beze); onda Kabuzbeg, carski kaocelar; onda Izak, upravitelj Plovdina

(regeos Plowdensis); zatim Dawbegh, vladar Sitnice (tenens Zethnicze), i drugi Djima

sliôi Od tih je stari pala zarobljen, novi pak je pobjegao. Ulovljeni su takodjer mnoge

druge Tojvode; neki su ubijeni, a malo ih je umaklo. Nakon svrSena boja podali smo

hvalu Bogu svemogudemu, te smo kraljevskomu velidanstvu predali neprijateljske zastave

i na&e zarobljenike, koji ih je primio sa svom skromno§<fu, hvaledi Bogu. Medjutim sam

sultan Murat (Omoreth) sada je glavom tri dana hoda (ad tres dietas) daleko od nas,

tako te nije drugtije mogude, nego da se s njime ogledamo. Ono, §to biti mora, znade

Bog unaphjed, jer mi smo u ruci Bozjoj. Ono neka bude, ito Bog uzhtije. fedanput

treba umrijeti, i narodito za vjeru. Na§a je vojska netaknuta i oduSevljena, te se mnoii

dan na dan; dolazi bo pred kraljevsko velidanstvo mnogi Ijudi, Bugari, BoSnjaci, Arba-

nasi i Raiani s darovima, te se raduju i vesele na§emu dolazku. Ziveia imademo obilato,

tako te nijesmo dirnuli ono, §to smo sa sobom na kolima dovezli. Takodjer vrijeme je,

kako se samo poieliti moie, a i trg m hranu je najbolji. PoSto smo, predragi prijatelju,

razabrali tako iz vaSega pisma, kao iz izvieStaja vaSih prijatelja, da ste ved poneSto

ozdravili, molimo i svjetujemo vaSu velemofnost, da k nama, kako god mozete, dodjete,

i da tu dast nikomu ne priuStite; nego da dokazete ono, §to ste vazda mislili diniti kra-

ljevskomu velidanstvu i kraljevstvu. Ne dajte se od te stvari ni dijim savjetom odvratiti.

Tko bi inade vaSu velemoznost svjetovao, bit de va§ izdajnik i varalica. Ta mozete bez

ikakve opasnosti najbolje stidi i sa lestnaest konjanika. Kad pak udjete u RaSu, poslat

demo vama u susret (Ijudi), koliko hodete. Ostalo redi de vama Antonije, donosilac ovoga

pisma, komu vjerujte. Druzina (va§a) u najboljem je stanju, zdrava, netaknuta, iiva i ve-

sela. Dato u kraljevskoj vojsci (m descensu regali Scarouensi =: Sardicensi?) na osmicu

Svih Svetih, nasuprot razvaljenoga grada (castri rupti), zvanoga Balran (mutatio Ballunstra?),

Ijeta gospodnjega 1443. Ivan Hunjad, vojvoda erdeljski, glavni kapetan vojske* (capitaneus

exercitus generalis).

Nakon sjajne pobjede Hunjadove 3. studenoga kretala je krScanska vojska pola-

gano preko Pirota i Sofije prema Balkanu, da predje preko njega, i da onda prodre do

Plovdina, a moida i do Drinopolja (Odrina), tadanje evropske stolice sultanove. Gni se,

da je upravo 8. studenoga Hunjad stajao kod Pirota. Odanle se je vojska vrlo sporo

micala prema Sofiji ili Sredcu, koji bi nakon nove pobjede osvojen i spaljen.

Doe 4. prosinca javlja kardinal Julijan Cesarini u pismu, pisanom >kod Softje<, mle-

tadkomu duidu o velikoj i slavnoj pobjedi, *koju je Bog, prostrvii desoicu svoje ne-

izmjerne milosti, podario vojsci kridanskoj*.

Tek nakon pada Sofije zapode najteia zadada za krSdansku vojsku. Trebalo je

usred zime predi preko klanaca Balkana, iza kojih bijaSe sultan u Plovdinu skupio veliku

vojsku. Poito je najkradi put kroz glasoviti klanac Trojanova vrata (Kapidiik-dervent,

Markova kapija, u rimsko doba Succorum claustra iii Succi) bio od Turaka ne samo

posjednut, nego takodjer zagradjen drvljem i kamenjem: mislio je Vladislav taj gotovo

neprohodni klanac obadi, pak je iz Sofije poSao iztodno od Sofije do Zlatice (Isladi),

da se ondje dnigim klancem, a onda uzkom dolinom Topolnice protude do grada Plov-

dina. Medjutim i taj drugi klanac kod Zlatice bija&e od Turaka utvrdjen i jakom vojskom

zaitiden. Na sam Badnji dan 1443., oko osam sati u jutro, zapode se straina borba oko

vitova, ito no gospoduju klancem od Zlatice. Kriidanska je vojska morala svladati ogromne

teikode. Morala se je boriti ne samo s najboljom, najfanatidnijom vojskom onoga doba,

ved i u takim poloiajimm« koji su od prirode bili teiko pristupni, a koje bijahu Turci

gotovo nepristupnima udinili. Pak ipak je stvar i toga dana pro^la dosta dobro. Na jedan

vis, koji su Turci smatrali, da je od prirode nepristupan, te ga nijesu ni zauzeli bili,

uzpne se jedna deu odvainih kridaoa. Za njinu dodjoie i druge dete, te podeie udarati

VLADISLAV I. VARNENilK VLAOA SAM (1443 — 1444.). t9J

na Turke pu nizim visovima. Turct bi^ prinudjeni neke visove napustiti, te se na druge

povuci Pol dana bijaSe provalilo, kad su kridani gonedi Turke doSli na odkos jedne

duboke jaruge. S one strane jaruge stajale su guste tete Turaka, koje bacahu rpe stri-

jela oa kr§6ine. Hunjad zapovjedi, te se na onaj vis iznese s naddovjednim Daporom

nekoiiko topova. Ali i kad ih gore izvukoSe, ne pomogoSe mnogo, jer Turci polijegoie

po zemiji, te im kamenje iz topova malo itete naoese. Neke se iete kr&danske spustiie

u jarugu, da se iz nje popnu na brdo, gdje su Turci bili. Ali mnogi popado^ od strje*

lica turskih pri torn smjelom poduzedu. Videdi kralj, da ne moze uspjeti, zapovjedi, da

se vojska s uzetih visova vrati u logor.

Nedada kod Zlatice skloni kraija, da se okani daljega oapredovanja. Na to ga nu-

kala i jaka zima i sve osjetljivije pomanjkaQJe hraue, narodito za konje. Premda je srbski

despot Gjurgje Brankovid sve moguce dinio, pade i 100.000 dukata za dalje ratovanje

nudio, bojno vijede ipak je zakljudilo, da se vojska podne vradati prema Ugarskoj. Me-

djutim i povratak stajao je golema napora i zrtava. Po^to je sila konja izginulo, trebalo

je veltk dio prtljage uniStiti, spaliti, a poneSto i zakopati. K tomu je trebalo i odbijati

tursku konjicu, koja bijaê za krsdanskom vojskom poSla u potjeru. S tezkom mukomi velikim gubitcima dopre kr§canska vojska do klanca K u n o v i c e, oekako na pol puta

izmedju Ak-Palanke i Nila. Ali tu ih na ulazu u klanac stigne beglerbeg rumelijski

Kazimpa§a s velikom turskom vojskom i zametae s njom osudni boj. Najvi§e su se u

torn boju borile dete srt^koga despota i Ivana Hunjada. Bilo je to 5. sijednja 1444.

Mihajlo Konstantinovid iz Ostrvice piSe o torn boju: >Tu je tako velika bitka bila. da

su Turci do nogu bili potudeni, i da su mnoga velika gospoda turska izgioula, a druga

robstva dopanula; i jedan carev rodjak, koji je u torn boju bio i u vojsci turskoj cara

zastupao, poginuo je, kao §to se i danas jo§ nalazi znamenje na njegovu grobu u varoii

jednoj, koja se zove Tamjanica<. Izmedju zarobljenika spominje se po imenu MehmedCelehija, iurjak sultana Murata, zatim Kazimpaâ uz viie manjih vojvoda.

Pobjeda kod Kunovice oslobodila je vojsku krsdansku na povratku svakog daljeg

napastovaoja sa turske strane. No zato su ju druge nevolje mudile, kao zima, glad i

posvemalnji umor. Neki de&ki vojnik, koji je sam na toj vojni bio, prida o daljem po-

vratku ovako: >Tada nas stize bijeda, prije nego $to smo u§li u Srbiju, da je zavladala

Ijuta glad, tako da se je momak jedva za jedan dukat mogao pogade najesti. I kad smo uili

u srbsku zemlju i dalje iili, nijesmo imali viie ni petdeset kola (od 600), jer ostala bi-

jahu ved spalili. Konji naime bijahu izginuli, te je hrabra momdad morala putovati viie

pjeSke, nego na konjima. UiavSi zatim u srbsku zemlju udarismo drugim putem, gdje

smo jedam kuhali i jeli, a nalazilt smo takodjer i'lre i vina. Kad smo bili u sred Srbije,

dodje k nama vojvoda od Anatolije, govoraie s kraljem i vojvodama, te moljaê slobodni

list za nekoga Turdina, koji bi posredovao mir izmedju kralja i sultana na dvadeset ili

trideset godina, te bi izradio, da bi se tvrdinje Smederevo, Golubac i ditava srbska zemlja

vratila despotu, i podjedno njegovi sinovi oslobodili suianjstva. Tada je despot mnogo

salijetao kralja, da u prilog stnova njegovih, koji su bili suinji sultanovi, ostane s vojskom

svojom joS dctiri tjcdna u srbskoj zemiji; podjedno je despot bio spreman dati kralju

40000 dukata, da bi tim novcem uzdriavao svoje dete u oblasti njegovojt.

Medjuttm ni kralj Vladislav ni vojvode Ivan Hunjad i Nikola Ilodki (koji bijaie na-

knadno doiao na vojsku) ne mogoie ili ne htjedoie ostati dulje na vojni. Ved 25. sijednja 1444.

boravi kralj u Beogradu (in castro nostro Naodor-Albensl), gdje itdaje povclju Petru i

Pavlu od Sokola, a odanle se iuri u Budim, kamo stiie prvih daoa veljade. Narod do-

deka kralja i vojsku s velikim oduSevljcnjem. Gradjani grada Budima bijahu sa svedenstvom

i zastavama izaili daleko prod vojsku, te ju odulevljeno pozdravili. Vladislav (po zavjetu,

koji bijaie udinio) udje pjeiice u grad, praden despotora Gjurgjem, kardinalom Julijanoro

i vojvodom Hunjadom. Najprije svrati&e se u crkvu sv. Bogorodice, gdje odpjevaie svedanu

Hrr. poTJ. IL II. *^

1^ aLBRKCHT AUSTRU8KI, VLADISLAV I. VARMKMeiK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

uhvalnicu, i gdje ostaviSe zastave, Turcima u boju otete. SuviSe naredi kralj, da se

urade velike sitke kardinala julijana, Hunjada i despota, pale da se duvaju u istoj crkvi

na spomen potomstvu.

Svrietak vojne kraija Vladislava, koja bijaie tako sjajno i sredno zapoCela, Dije sa

pravo xadovoljio oiekivanju, poSto je kralj napokon praznih ruku izaiao, pustivSi sve, Sto

bijate tt prvi kraj osvojio u Srbiji i Bugarskoj. AH krSdanskoga svijeta dojmila se ipak

ta vojna silno, kad se je pro£ulo, da su kr^dani u dvije tri velike bitke i vi§e manjih

straine Osmanlije pobijedili, te ber odpora gotovo do prijestolnice sultanove prodrli. Sa

svih straoa dolaiahu u Budim poslanici, da destitaju kralju, te ga za daiji rat na Turke

ohrabre Papa Eugen IV., Mletfiani, paCe i bogati vojvoda od Burgundije obedaSe, da 6e

poslati svoje ratne brodove u Helespont, da prijede preiaz turskih data iz Azije u Evropu.

Premda su Poljaci svoga kraija zaklinjali, da se okani daljega rata i da posveti svoju

painju svomii Dasljednomu kraljevstvu. premda je Ivan Jiskra, privrzenik Ladislava Po-

stuma, joS neprestano prijetio u sjevernoj (gornjoj) Ugarskoj, ipak je ugarski sabor, koji

se bijaê na koncu travnja 1444. sastao u Budimu, zakljuiio obnovu rata, te je u to ime

i dozvolio pobirati ratni porez.

Slavodobitna vojna kraija Vladislava i vojvode Ivana Hunjada bija§e silno djelovala

i na narode balkanskoga poluotoka. Namah negdje iza pobjede Hunjadove kod Morave

3. studenoga bijaSe se zgodila znamenita promjena u bosanskom prijestolju. Dosadanjega

kraija Stjepana Tvrtka 11. Tvrtkovida nestade — hrvatski Ijetopisi javljaju za godinu 1443.:

>tada ubiJe BoSnjani istoga Tvrtka drugoga, kraija bosanskoga* — a na prijestolje bo-

sansko uzpe se Stjepan Toma, nezakoniti sin Stjepana Ostoje. Vec 20. prosinca 1443.

piie mleta£ka vlada svoje-mu knezu i kapetanu u Zadru, kako joj je novi bosanski kralj

javio •namjeitenje svoje u kraljevstvima strica svoga* (promotionem suam ad regna

patmi 8ui), te ju zamolio, da joj budu preporu£eni njegovi podanici, dolazedi u oblasii

i mjesta mletad:ke Dalmacije. Da je Stjepan Toma do§ao do prijestolja s pomodu kraija

Vladislava i vojvode Ivana Hunjada, svjedodi njegova povelja, koju je poslije, naime

3. lipnja 1444. Ivanu Hunjadu u gradu Bobovcu izdao. >Mi Stjepan Toma<, govori kralj

u poveiji, » kralj bosanski, javljamo svima, kojih se tide, da poSto je prijestolje ovoga

kraljevstva iza smrti slavnoga spomenuda kraija Tvrtka, naSega predragoga strica, bilo

izprainjeno, a ja sam po njegovoj odredbi ostao gospodar gradova i krunskih posjeda

istoga kraljevstva: to je preblagi gospodin naS Vladislav, kralj ugarski i poljski, po savjetu,

dobroj voiji i odredbi moinoga gospodina Ivana Hunjada, vrhovnoga vojvode svojih

vojska, mene sveCanu za kraija bosanskoga namjestio i potvrdio. Zeledi se mi za toliku

Ijabav i sklonost oduiiti, obvezujemo se Ivanu Hunjadu, da demo vjerno slu2iti redenomu

kralju i kruni njegovoj, a vojvodu Ivana priznajemo za istinitoga i vjernoga prijatelja, te

demo ga iskrenim srcem Ijubiti i vazda u svima potrebama pomagati*. SuviSe obeda

Stjepan Toma svedano, da de Ivanu Hunjadu u znak zahvalnosti svake godine na odre-

djeni rok pladati po 3000 dukata, da de ga svagdje i svakom zgodom sa svojim prija-

teljima pomagati, dopustiv&i mu uza to, da moie dodi u Bosnu, kad ga je volja^ i ostati

a njoj, dokle bode.

S osobitim oduftevljenjem bijahu vojnu kraija Vladislava pratili Dubrovdani, tezko

aabrinuti za svoje naêobine u Srbiji, i pritisnuti od velikoga vojvode Stjepana Vukdida.

Za ditave vojoe daju naputke tvojim poslanicima, koje bijahu poslali kralju Vladislavu, a

20. listopada 1443. javljaju vetelo rimskomu papi, kako je krSdanska vojska pod kraljem

Vladislavom i u nazodnosti legata Julijana >drugi poraz zadala ncvjernim Turcima« (aliam

stragem perfidis Turcis intulisse). Tek Jto se je Vladislav povratio kudi, eto ved u Budimu po-

•bnika dubrovadke obdine, Nikole Marinova Kaboiida, Vlaha Ranjine i Ljudcvita Restida,

ptk ga mole za potvrdu povelja kraljeva Sigi<«munda i Albrcchta. Kralj im to rado dini i radi

proUih xasluga i radi obedtoe pomodi a dojdudem ratu, te im 22 veljade izdaje svedanu povelju.

VLADISLAV L VARNENCiK VLADA SAM (1443—1444). i9{

Na toj povelji nalazinio medju barunima na prvom mjestu tapisana srbskoga despota

Gjurgja Braokovida (illustre principe Georgio despoto EUsciaeX a za ojim tek palatina

Lovru Hedervara, onda Nikolu llodkoga i Ivana Hunjada kao vojvode erdeljske i zupane

sikulske (Nikola Ilotki je povrh toga ban ma£vanski zajedno s palatinovim sinom Erne*

rikom Hedervarom, a Ivan Hunjad ban severinski), nadalje bracu Matka, Franka i Pctra

Talovca kao knezove cetinske i bane kraljevina Daimacije i Hrvatske (Matko i Frankotakodjer su bani Slavonije), i napokon dvorske (astnike.

Pobjeda kod Kunovice uzpirila je napokon plamen ustanka i medju Arbanasima,

kojima je u to vrijeme stajao na delu slavni junak Juraj Kastriotid, zvan i Sken-derbeg. Arbanasi bijahu jo§ u vrijeme Sigismundovo odriali vi$e sjajnih pobjeda

nad Turcima, a sada ih opet podize na noge pjesmom i pridom proslavljeni Skenderbeg,

sin Ivana Kastriote, a gospodar Kroje (Ak-Hisara). Na njega se bijaie ptsmom obratio i

kralj Vladislav za pomod u dojdudem ratu, a junadki mu je Skenderbeg poslije (pismom

iz Kroje od 4. kolovoza) i obedao, da de ma se pridruiiti sa 30000 svojih Arbanasa.

Priprave za novi rat godine 1444. dojmi^ se silno sultana Murata. Sjajne pobjede

Ivana Hunjada posljednjih triju godina, vijesti o pripremama zapadnih vlasti, da se

s velikom mornaricom pridruie podhvatu kraija Vladislava, a osobito ustanak i pobjede

PoDPis KRAUA Vladislava i. VARNBNdiRA.

Soimljoi I jedoe izprare od l8. travnJA 1441. Cita m ovako: »SabKript(i)o nuna p(ro)p(ri^ W(UdisIu) rcgps*.

Arbanasa: sve to djelovaSe na sultana tako, da je polelio mir. K tomu morao je joS

uvijek ratovali u Maloj Aziji s knezom od Karamanije, pak se je zato trsio, da se po.

godi 8 najopasnijim protivnictma u Evropi. Ved bi spomenuto, kako je namah iza boja

kod Kunovice stigla kralju Vladislavu ponuda, da se izmiri sa sultanom, koji je gotov

despotu povratiti ditavu driavu i oba sina njegova. Cmi se, da je despot poslije nastavio

dogovaranja, pade i Ivana Hunjada predobio za mir. Zahvaini despot dariva sa to Hu-

njadu grad Vilagoi i druga neka svoja mjetta i zemlje u Ugarskoj; u dotidnoj izpravi

od 3. srpnja kaie despot izrijekom, kako >za podpuni povratak kraljevine R«ftke i Alba-

nije, ako samo bude voija Boija, nesumnjivu nadu imade*. Nekako u isto vrijeme doiao

je kralj Vladislav u Segedio, gdje te bijahu u driavno vijede Mstali najodlidoiji pr»-

lati i baruoi kraljevstva, medju njima despot Gjurgje i vojvoda Huojad. Na&ao te tu i

potlanik sultanov, neki poturica rodom Grk, koji bijaie doiao s pratnjom od stotine

spahija. Sad te stale ozbtljno razpravljati o mim. Paptnski legat Julijan Cesar ni bio je

doduie proiivan miru, ali je pretegia rijed Huojadova. Samo je ugovaranje zapinjalo radi

uvjeta mira. Ugarski velikmii zahtijevahu, da sultan ustupi ne samo Srbiju, nego 1 Vla&ku

i Bugarsku; dok tu opet saltanovi poslanici htjeli, da se zoamenit dio Srbije, narodito

196 ALBRBCirr AUSTRIiSKI, VLADISLAV I. VARNBNftiK I I.ADISLAV P0STUMIJ8 (1437.— 1457.).

pak Novo brdo s njegovim srcbrcnim rudama, ostavi u turskim rukama. Napokon uta-

naiiie ove pogodbc: 1. Bugarska ostaje i dalje pokrajina sultanova. 2. VlaSka se vrada

pod vrhovnu vlast krune sv. Stjepana, ali vojvoda vlaJki plada sultanu godiSnji danak.

3. Dcspotu Gjurgju vraiâ se sva njegova driava Srbija (s Zctom) sa svima gradovimai

koje su Turci osvojili; poimencc vradaju mu se Smederevo, Golubac, Zrnov (Avala),

Kruievac, Kovin, Sever in, Srebreoik, Ostrvica, Koznik, Koprijan, Prokuplje, Leskovac,

Zeleni grad, Novo Brdo i »svi drugi u Srbiji i u onom dijelu Albanije, koju je prije

diiao«. Despot de pla<5ali sultanu danak i pomagati ga s izvjestnim brojem vojske, kad

to zatraii. 4. Ugri se obvezuju, da ne ce prelaziti Dunav, ni upadati u tursku carevinu

;

jednako se obvezuju Turci, da ne de prelaziti Dunav, niti provaljivati u Ugarsku. 5. Za

svoga Surjaka Mehmed-Cclebiju i za ostale suinjeve Turke plada sultan kralju Vladi-

slavu odkupninu od 100.000 dukata, te se obvezuje pomenutoga kralja u svakom ratu

pomagati sa 25 000 Ijudi. Sinove despota Gjurgja i vojvode vla^koga vrada sultan rodi-

teljima bez ikakva odkupa. 6. Turci se obvezuju, da de predaju srbskili gradova despotu

odmah zapodeti i ito prije svrSiti. Primiije ili mir neka traje deset godina.

Ugovor o primirju sastavljen bi u dva primjerka i u dva jezika, a na to se na

Djima podpisaie kralj Vladislav, despot Gjuragj, Ivan Hunjad i svi odlidniji velikaSi. Po

ondaiDJem obidaju trebalo je, da obje stranke poloze zakletvu, da de ugovor sveto po-

itivati i diiatl Tom prigodom despot Gjuragj i Ivan Hunjad oditovaSe: >Valja da prije

zakletve promislimo, §»a dinimo, a kad se jednom zakunemo, onda valja da dr£imo«. Po-

slanik se sultanov zakune na koranu, a kralj Vladislav na evangjelju. To je bilo

13. srpnja godine 1444.

Malo dana iza uunadena primirja u Segedinu stiie kralju Vladislavu pismo od

admirala ujedinjene krSdanske mornarice na iztoku, u kojem mu javljaSe, da su stigli do

Helesponta, pak da de nastojati, kako bi zakrdili povratak sultanu Muratu II., koji bija§e

preiao u Malu Aziju, da svlada kneza od Karamanije. Sada bi zgoda bila, da se Evropa, u

kojoj imade malo turske vojske, sasvim oslobodi od Osmanlija; neka dakle kralj ^Vladislav

Sto prije s vojskom provali u Rumeliju. I od bizantskoga cara Ivana VIII. Paleologa stiie

pismo (pisano u Misithri 30. srpnja 1444) slidna sadrzaja, u kojem odvradaSe kralja od

primirja s vjerolomnim Turcima, a osobito sada, gdje je tako zgodna prilika, da se oni

sasvim iztrijebe. Car pisaSe i o svojim pripravama za rat, kako s velikom energijom snuje,

da podpomogne svako poduzede protiv Turaka, kako je mnogu svoju gospodu iz'.oiio ve-

likim opasnostima, radedi preko njih, da krSdanske narode, koji su pod Turcima, spremi

na ustanak, i kako svi ti narodi odekuju kralja Vladislava, da dodje, te ih spase od ne-

snosnoga jarma turskoga, kao ito su ono nekad sveti otci izdekivali Isusa Krista. Po turskim

izvorima bijahu stigia u Segedin joS i pisma od kneza (sultana) od Karamanije. >Evo sad

je vrijeme<, pisaie knez Ibrahim, >Alah je uzeo pamet Muratu, te ovaj predade carevinu

siou Muhamedu, djetetu od detrnaest godina, a sam eno gdje s derviîma u Magneziji klanja*.

Sva ta pisma i vijesti djelovale su siino tako na kralja Vladislava, kao i na prelate i

banine, sabrane joi UTijek u Segedinu. Stado^ iaiiti, §to su se prenaglili, te ugovorili

primirje. Taj dat upotrebi papinski legat, kardinal Julijan Cesarini, da ih opet nagovori

na rat On stade dokazivati, da ugovor od 13 srpnja ba$ i nije ugovor, nego tek samo

listina, na kojoj su neuredno i nebriiljivo razbacane rijedi o miru i prijateljstvu. Ono nije

ugovor ni po tome, ito kralj Vladislav i zbor segedinski nijesu ni imali pravo, da ga

utanade. Dok se je Ugarska sama horila sa sultanom, mogla je i sama mir zakljudivati;

ali odkad je Ugarska stupila u svezu s drugim kr&danskim driavama, pak s njima ugo-

vorila, da ratuje s Turcima, odevidno nije imala prava, da sama na svoju ruku mir za-

kljuduje, i po tome ugovor segedinski ne moie biti punopravni dokumenat, koji bi narode

vezao. joft manje je on to, kad se uzme na pogled, da se papa nije niita o njemu pitao,

a niti ga je odobrio ni blagoslovio. A da je to sve i pravovaljan ugovor, opet je on

VLADISLAV I, VARNKN£iK VLADA SAM (1443.— 1444). 197

svaku svoju obveiljivost izgubio. poito Turci sa svoje straoe svoje obveze izpunili nijesu.

Na ime, i ako je ugovoreno, da u roku od osam dana predadu despotu Golubac i Sme-derevo, ta dva grada oni jo§ predali nijesu I A i u obce je veliko pitanje, da H de sultan

htjeti, da uslove svoga mira izpuni? Dosta je odito, da on zeli samo vremena dobiti, da

se bolje spremi. Kaiete: kralj je uzeo na se obvezu prema sultanu, da drii mir! Ali kralj

je uzeo na se obvezu prema krânskim vlastima, da ce ratovati na Turkel Koja obveza

vrijedt viie? Zar obveza prema Ijudima, kojih su obidaji, vjera i cio iivot tako protivDi

naSima ? Zar obveza prema Ijudima, kojima zadati tvrdu vjeni ve<5 je po sebi krivica, a

joS veca drzati zadatu rijei! Razsudite i sami hiadno, ita vam je diniti. Ako budete

driali ugovoreni mir s Turcima, onda su vam uzaludne sve one s onolikim irtvama

izkupljene pobjede, vi se pokrivate stidom i sramotom, i propuslivSi ovu zgodnu priliku,

do£ekat dete, da se ostavljeni od sviju prijateija, osamljeni na vaSem zemlji§tu, branite

s dvojbenim uspjehom Ako pak ovaj mir s Turcima pogazite, steci <iete neumrlu slavu

i uza sve ono, ^to ste tim mirom ugovorili, postidi dete jo$ i to, da Evropu sasvim

od Turaka oslobodite. Na posljedku ima i to izjaviti, kako ga je papa opunomocio pro-

glasiti javno i sve6ano, da onaj mir ne vrijedi, da ga treba smatrati kao da i ne postoji;

pak s toga i formalno odrije§ava kralja i sve one, koji su pri podpisu ugovora uêstvo-

vali, od obveze i zakletve, koju su poloitli.

Vatrene besjede papinskoga legata, kojega su jo§ pomagali podlegat papin Franjo,

mleta^ki poslanik Ivan de Reguardatis, a valjda i dubrova^ki poslanik Vlaho Ranjina,

dirnuSe kralja V'ladislava i sabrane velikaê tako, da ih je vedina bila spremna s mjesta

pogaziti nettm utanaêni ugovor. Jedino je Ivan Hunjad neSto krzmao, ali i njega pre-

dobiSe tim, Sto mu je kralj na predlog Julijanov obecao Bugarsku kao nasljedou kralje-

vinu. Dne 4. kolovoza 1444. odiuieno bi u kraljevskom vijedu, da se ugovor o primirju

izmedju Turske i Ugarske proglasi niStetnim, i da se do 1. rujna sva vojska skupi i

pripremi za prelaz preko Dunava. Kardinal Julijan sastavi pismenu zakletvu, kojom se

svi zaklinju spasenjem svojih du§a, svetim Trojstvom, Bogorodicom, i za&titnicima kra-

Ijevine Ugarske: sv. Stjepanom i sv. Ladislavom, da de se najdulje do 1. rujoa sastati

kod Oriave ili na kojem drugom mjestu na Dunavu, koje se odredi, te predi rijeku i

svima silama nastojati, da se jo§ te godine Turci sasvim protjeraju iz Evrope. Izpravu

podpisaie u Segedinu jo§ 4. kolovoza jegarski biskup Simon Rozgon, varadinski biskup

Ivan (de Dominis), izabrani bosanski biskup Rafael Herczeg i vojvoda erdeljski Ivan Huojad

u ime onih, koji de s kraljem podi.u rat; a palatin Lovro Hedervar, kraljevski sudac

Juraj Rozgon, najviî kraljevski pokladnik Mihajlo Orsag, danadski biskup Petar i jo&

neki drugi u ime onih, koji de ostati kod kude, ali su pristali na taj zakljudak. Pozva§e

i despota Gjurgja Brankovida, da se i on pridruii toj vojni. Mihajlo iz Ostrvicc pile, da

je >despotu vrlo tezko bilo, kad je sa'.nao, $ta se hode<. I zaista je despot odbio posiv,

pade je poslao vanrcdna poslanika, Dmitra Radojevida Brankovida s pismom kralju

Vladislavu. da ga odvrati od rata. Kad mu to nije po&lo za rukom, utaoadio je despot

15 kolovoza poseban mir sa turskim punomodnicima. Obedao je ostati neutralaa; s toga

nije poslije ni arbaoaskoj vojsci, koju je junak Skenderbeg vodio u pomod kralju Vla-

dislavu, htio dopustiti, da prodje kroz njegovu driavu.

Tek oko 20. rujna 1444. predje Vladislav kod Beograda preko Dunava, da kroi

tursku carevinu provmli do Galipolja i Carigrada. Vojska mu bijaSe jo& manja, nego

pro&le godine. Poljacl. koji nijesu odobravalt kraljevu politiku, tako iltetnu ta poij»ku

driavu, izostadoie sasvim. 1 od ugar^kih velikaia pridruil mu se vrlo malo sa svojim

banderijima. Od hrvatskih velikaia doSao je, ito se snade, jedini Franko Talovac. brat

bana Matka i drug njegov u baniji kraljevina Slavonije, Dalmacije i Ilrvatske. Ban Matko

ostao je kod kude ; dini se, da je tada poboljevao. Krilara iz Evrope nailo te vrlo malo.

Tako se pod kraljevom zastavom okupilo jedva 16 (XX) konjaoika, koji bijahu medjutim

198 ALBBBCBT AUSTRIISKI, VLADISLAV L VARNEnCiK I LADISLAV POSTUMUS (1437—1457).

poveli sa sobom nckih 2000 kola za liranu i plijen, ito 6e ga zarobiti. S torn malom

vojskom hitao kralj Vladislav svom snagom naprijed, uzdavajudi se u pusta obecanja

bizantskoga cara i krl<Jansku mornaricu na Helespontu. Ved Sesti dan stiie do Vidina,

koji medjutim ne htjede podsjedati, a dvadeset i §esti dan dopre do Nikopolja, kojega

predgradje bude spaljeno. Tu kod Nikopolja dodje k njemu vlaSki vojvoda Drakul sa

svojim sinom i sa 4000 vojske. UgledavSi malenu vojsku kraljevu gotovo se upropasti,

te stade kralja odvradatt od rata. >Zar ne znatec, govorio je kralju i vojvodama, >da

sultan, kad samo u lov ide, vodi sa sobom ve<£u druiinu, nego ito je sva ova vojska?!

Ja sam se napatio sam, pak znam, kako je strahovlta sila turska. Kad se hode ved, da

se poôe borba s njima, onda neka se poCne bar s jednakim silama Bolje bi bilo, da

ovu vojsku pri6uvanr)o za drugu bolju priliku*. No videdi, da ne moie odvratiti kralja od

vojne, ostavi Drakul sina svoga s vlaSkim (etama, da se pridruii kraljevoj vojsci; suviSe

dadc kralju dva momka, vjeSta putovima i stazama po Bugarskoj, zatim dva najbolja

konja svoja, kojc neka vazda drii uza se, jer bi mu mogli dobro dodi. Od Nikopolja

udari Vladislav *ztodno preko Sumena i Pravadija, te zauze obje tvrdinje juri§em; a onda

dopre 9. studenoga do Varne. Vladislav naime uklanjao se Balkanu i njegovim klan-

cima, ved je obaâo Citavo gorje, te je sada 6ui crnomorskoga primorja mislio prodri-

jeti do Bosfora.

Ve6 u veier Htoga dam — 9. studenoga — ugledaSe kr§6anske iete Vladislavljeve

posve nedaleko od svoga logora krijesove nekakve neprijateljske vojske. BijaSe to turska

vojska pod sultanom Muratom II. CuvSi naime Murat, da je ugarski kralj pogazio pri-

mirje, utaoado je s mjesta mir s karamanskim knezom, pak je onda unatod; krSdanskoj

moraartct, koja je na Helespontu strafila, sa svojom vojskom, nekih 40.000 Ijudi, preSao

u Evropu, i to tako, da se je neopazice na trgovaikim brodovima, — kaze se geno-

ezkim, koje je dobro platio — dao prevesti preko Bosfora izmedju Carigrada i Crnoga

mora. SkupivSi zatim u Evropi jo§ vi§e vojske, bija§e preko Balkana pohitao prema

Nikopolju; no ne zatekavSi viSe ondje krSdanske vojske, poSao je za njom do Varne.

Tako se je naSla krSdanska vojska u najnepovoljnijem poloJaju: pred njom je slajao kud i

kamo brojntji neprijatelj, a za njom bilo je more. Nije bilo druge, nego da se pobije

8 Turcima. pak da ih ili pobijedi ili slavno izgine.

Osttdni boj kod Varne bio je 10. studenoga 1444 Ivan Hunjad bijaSe na lijevom

I desnom krilu smjestio Ugre, kojima bijaSe na desnom pridruiio i ieticu kriiara pod

legatom Julijanom; a sredi§tu staja§e kralj s izabranom detom ugarskih i poljskih vite-

fova, a uza nj bijahu Vlasi. Desnim krilom zapovijedao je varadinski biskup Ivan de

Domiois, a lij^Tim Hunjad sam. Kod Turaka stajahu u prodelju spahije iz Evrope i Azije,

za njima bijahu kao rezerva janjidari. zaSti<feni velikim i gvoidjem okovanim Stitovima,

kao i ieljeznim kolcima. Sva turska vojska, kaiu, brojala je preko 100 000 Ijudi. Turci

izoenada navali&e s boka na desno krilo uârsko i nagnaê ga u bijeg, u kojem izgiboSe

velikovaradinski biskup Ivan de Dominis i jegarski Simon Rozgon. I Vlasi okrenu&e

ledja. Tek maleni odio s kardinalom Julijanom i banom Frankom Talovcem skupio se

oko stijega tv. Ladtslava, te odolijevaie hrabro neprijateljima. Nasuprot Ivan Hunjad na

lijevom krilo i kralj napredovabu svedjer. Azijski konjanici biSe suzbijeni, beglerbeg

Karadia obtjen; na ito kralj oslobodi i onaj odio, koji se je borio oko stijega sv. Ladi-

slava Sada zamoli Hunjad kralja, da se skloni na sigurno mjesto u rezervu, a on 6t

sam nastaviti boj proti evropikim konjanicima, koji se joi opirahu. Nakon iestoke i

upome borbe stala se i tu sreda Ugrima naginjati. Sada se dade kralj od svoje druiine,

koja nije uitila Hunjadu, da sam abere slavu pobjede, skloniti, da udari na netaknute

joi janjidare, iza kojih je sam sultan stajao. Usred 2estoka kre&eva ranjen bi kralievkonj;

kralj pade, te mladjan izgibe €»d udaraca i strjelica janjidarskih. Odrubiie mu glavu i

donesoie ju sultana, koji je male prije joi mislio pobjedi, te su ga gotovo silom pri-

VLADISLAV L VABKEnCiK VLADA SAM (1443.— 1444.). 199

driali. Smrt hrabroga kralja djelovaSe porazno na kr$<5aoe, koji se malo zatim dadoie u

bijeg. Ivan Hunjad pokuSa jo& jednom, da hi se dobavio kraljeva trupla; ali onda stade

I sam brzo uzmicati pustim krajevima izto^De Bugarske prema Dunavu.

Tako na bijegu, kao i kod osvajanja kr&^nskoga tabora pogibe jo£ mnogo Ijudi,

inedju njima i papiDski legat Julijan Cesarini, koji je tim naînom okajao, §to je mla*

Sultan Murat IL

Po Btaiatari is kodskta >HUtoria imperAtonm T«rcUc«, koji M potve^M

kr«li« VUdUUv« II Jagelotrka. Kodeka Mm Can m gradtkoj kajitald

Nflraberfit.

doga kralja zaveo, te je svoju prisegu pogazio. Hunjad umakne sredno u VlaSku, ali ga

tu zarobi vojvoda Drakui, kojega bijaie nedavno pred kraljem t nevjere obijedio. Tek

prijetoje ugarftke gospode iklonUe vojvoda, te je Honjadu povratio tlobodu.

Poraz ugarske i ostale kri6uiske vojske bio je osudan ne samo za Ugarsktt, oego

MO ALBRECHT AU8TRUSKI, VLADISLAV I. VARNKNÎK I LADISIJVV POSTUMUS (1437.— 1457.).

i za balkanske narode i driave. S tim porazom rijeSeoa bi sudbina balkansko-grdkoga

poluotoka za viie stolje<U^ jer je nestalo svake nade, da bi se Osmanlije mogle protje-

rati iz Evrope. Griki povjcstnidar Chalkokondylas pi§e: »Nesrecni dogadjaj kod Varne

dao je povoda mnogim i mnogim predbacivaojima i mnogim pravdanjima. Despota od

Srbtje Gjurgja smatrali su kao glavnog i prvog krivca svima nesredama. Ne davii Sken-

derb«gu slobodu, da sa svojom vojskom predje preko njegova zemljiSta, te da se zdruii

8 vojskom ugarskom, on je odsjekao od ove jaku pomod. Kr^dani su ga obtuiivali, da

je podinio izdajstvo. Despot je sa svoje strane odgovarao, da nije htio raditi proti svojoj

savjesti. Pokle je vec ugovorom uzeo bio na sebe neke obveze prema Muratu, udestvu-

ju<5i u tome ugovoru zajedno s Vladislavom kao stranka interesovana, smatrao je za

SToju svetu duinost, da ostane vjeran svojoj zakletvic.

Uslijed poraza kod Varne Dastao je velik jaz izmedju Ivana Hunjada i despota

Gjurgja Brankovida. Jaz je postajao sve vedi, kad je Hunjad malo zatim do§ao u sukob

i sa celjskim knezovima, a naro£ito s knezom Ulrikom, zetom staroâ despota. U oh6e

su se tada gospoda ugarska i hrvatska razdvojila na dva velika tabora: jednomu je bio na

delu Ivan Hunjad sa svojim iurjakom Mihajlom Silagjijem, bratom svoje supruge Eliza-

bete, kojega narodna pjesma hrvatska zove Svilojevidem; a drugoj celjski knezovi

Fridrik i Ulrik s despotom srbskim Gjurgjem Brankovidem. Poslije planula iestoka borba

izmedju oba tabora: tabor Celjskih bio je leglo tudjinstva, a tabor Hunjadov utodi^te

domacega plemstva> koje se je borilo proti v tudjinske premodi.

(Hrvatsko kraljevstvo godina 1440.— 1444). Za gradjanskoga rata izn;iedju

kraija Viadislava i kraljice Elizabete bilo je razdvojeno i kraljevstvo hrvatsko, te se je

mnogo krvi prolilo u borbama izmedju prudih se stranaka. Od privrienika Elizabetinih

izticali su se osobito njezini rodjaci, knezovi Celjski, Gorjanski, pade i Frankapani, a uz

ove takodjer krbavski Kurjakovidi, i napokon TituSevidi, gospodari Blinje. Na strani

kraija Viadislava opet bila su sva detiri brata Talovca, knez Nikola Ilodki, zatim kne-

zovi Zrinski i Babonidi, napokon 1 Marczali u virovitidkoj zupaniji.

Nesklad i borbe izmedju velika§a i plemstva u hrvatskom kraljevstvu bile su u

prilog samo susjedima hrvatskim: Mletcima i velikomu bosanskomu vojvodi Stjepanu

Vnkdidu. Narodito je potonji svima silama radio, da otme Hrvatskoj Poljica, Omi^ pak

onda i oblast Nerotvu — od rijeke Cetine do Neretve. Ban ditave Slavonije Matko Ta-

lovac sa svojim bratom Petrom, banom Dalmacije i Hrvatske, nije bio dosta jak, da u

to burno doba odolijeva mnogim domadim i vanjskim neprijateljima, pak tako se zgodi,

da je napokon Hrvatska izgubila ne samo Neretvu i Omi§, nego i iupu Poljica, te su

napokon banu Petru Talovcu preostali tek ostatci banovine hrvatske.

Stjepan Vukdid nije mogao pregorjeti, Sto su braca Talovci, bani Matko i Petar,

po zapovijedi svoga kraija Albrecbta tijekoni godine 1439. podavali pomod gradu Du-brovniku. dm mu btjaSe stigia vljest o smrti kraija Albrechta, sve joSte na koncu 1439,

tkupi ogromnu vojsku od svojih podanika i svojih susjeda, te provali u juine oblasti

hrvatske, grabedi Neretvu i Poljica. Tvrdi grad Omii, uporiSte vlasti u onim krajevima,

obkoli Stjepan Vukdid s jakom vojskom, i stade na nj udarati. Dne 21. sijednja 1440.

pik; kraljica Elizabeta iz Budima pismo obdini grada Dubrovnika. pozivajudi ju, nekapreusme u svoje ruke kraljcvski grad OmiS, te neka podjedno obskrbi hranom i ostale

gradove kraljtdine pokrajine Hrvatske. Jednaki poziv stile Dubrovdanima i od bana MatkaTalovca. Ali Dubrovdani, bojahu se bezobzimoga protivnika 9voga i njegovih zai^titnika,

Turaka, pak sc 7 oiujka lijepim rijedima izpiidaie kraljici i banu. Tako ne preojtade

banu Matku, i onako zaokupljenu prijestoljnim borbama, nego da se sam s bratomsvojim Petrom bori protiv Stjepana Vukdida Tijekom godine 1440. postajaSe stanjc Ta-lovaca sve nepovoljnije, jer jc Stjepan Vukdid naJao uporiJu u svojih rodjaka Franka-pana, a po njima i u knezova Celjskih, odludnih protivnika banima Talovcima i njihovu

HRVATSKO KIUUBVSIVO GODINA 1440.— 1444. Ml

izabraniku. kralju Vladislavu. Uza sve to, dini se, ratovali su Talovci tako sredno, da je

Stjepan Vukdid u rujnu 1440 siao traliti pomo<5i u Mletaka. Poslanici velikoga vojvodc

bosanskoga izlagahu mletadkomu vijecu, kako se niihov gospodar ieli osvetiti (facere

viodictam) za nepravde, naoesene mu od bana Matka (de iniuriis sibi illatis per comitem

Maticonem), pak moli s toga MIetke, da mu pruie pomo<5 protiv f>omenutoga bana. Ali

Mlet£ani odbiSe 13. rujna molbu Stjepaoovu. Oni bi rado ugodili njegovu zahtjevu, ali

oni imadu primirje s krunom ugarskom ; mjesta pak, koja drii knez Matko, pripadaju

kruni ugarskoj.

Medjutim ponovne borbe za prijestolje u Ugarskoj i Slavoniji u listopadu i stu-

denom 1440. odvratiSe bana Matka s juinoga boji&ta, a njegov brat, dalmatinsko-hrvatski

ban Petar (Perko) Talovac nije sam mogao suzbijati silu velikoga vojvode. Tako se

zgodi, da je u to vrijeme po&lo Stjepanu Vukdicu za rukom, te je obladao Neretvom,

Poljicima, a poglavito gradom Omiiem na u§<5u Cetine. Citn se je Stjepanu pokoriia

plemeoita zupa Poljica, naredi on, da se stari statut te slobodne ob<5ine pooovo popi&e

i dopuni. Prva ustanova novoga statuta glasi: >Prvi zakon poljiiki jest, vazimati kneza

(comitem) od gospodina, ki je gospodinu viran, a Poljicem ugodan« Gubitak OmiSa i

susjednih oblasti njegovih bio je velik udarac ne samo za bane Talovce, nego i za kralja

Vladislava. U prvoj polovici prosinca 1440. boravi u Mletcima poslanik njihov Nikola od

S. Severina, pak trazi pomo<5 protiv Vukdida, da mu opet otmu ugrabljeni grad (pro

recuperatione castri sibi ablato). Mletci ne mogu zadovoljiti njihovoj molbi, jer zele ostati

neutralni; no ipak 17. prosinca dozvoljavaju banu Matku, da izveze iz njihova grada ne-

koliko >bombarda«, ali neka ih ne Salje kroz njihova mjesta u Dalmaciju, nego kroz

koju odaljenu luku. Jo§ obecavaju Mletci banu Matku, da ce pisati senjskim knezovima

i celjskomu knezu njemu u prilog, &to nam odaje, da Talovci nijesu mogli odriati Omiî Poljica najvi$e s toga, Sto su u isti nuih morali boriti se s Frankapanima i celjskim

knezovima.

Prijestofjne borbe god. 1441. nijesu dale odu§ka bradi Talovcima, da bi i misliii

mogli na odmazdu. Petar Talovac sredan je, §to ima mira, te nastoji podrfavati Sto viie

prijateljske veze s Mletcima. On moli MIetke, da mu dozvole izvaiati iito i drugu robu

kroz luku zadarsku, na §to vijece 4. travnja pi§e svomu knezu i kapetanu u Zadru: »Ne

htijuci, da u Solinu i Skradinu ili u OmiSu bude luka s razloga, koji su vama predobro

poznati, i ieledi ugoditi velemoinomu banu Petru Talovcu, naSemu predragomu prija-

telju, dozvolili smo njemu, da smije u na§u luku zadarsku dovaiati hranu i oruije, a da

ne plada ni tridesetine ni carine«. Lukavi Mletci stado§e ugadjati sve vi&e Talovcima. jer

se u to zavadiSe i sami s bosanskim velikim vojvodom Stjepanom Vukdidem radi Zete,

koja je prije pripadala despotu Gjurgju Brankovidu. I Dubrovdani pozivahu u travnju i

srpDJu 1441 bradu Talovce u ligu ili «avez proti Stj«panu VukCidu, pri 4emu je bio

posrednikom njihov «ugradjanin Sigismund Gudetid. Dne 25. srpnja mole Dubrovdani

bradu Matka i Petra, neka i njih uklju£e u mir, ako bi ga utanafiili a bosanskim voj-

vodom; ako pak ne bi dollo do mira, neka im jave, s koliko bi vojske mogli po-

modi Dubrovniku.

Poslije gubitka Omiia nije se ban Matko toliko bavio posluvima Dalmacije i

Hrvatske, nego viie stvarima u Slafoniji i Ugar:»koj. Brigu za Hrvattku prepustio je

gotovo svu bratu Petru, kojemu je poslije pridrulio i braia Franka Petar Talovac, koji

je vedinom boravio ili u Sinju na Cetini ili u Klisu, izdao je 31. svibnja 1442. u graJu

Klisu znamenita povelju spljetskomu nadbiskupu jakobinu Baduariju, mietadkumu poda-

ntku, koiom je odredio, da se crkvena desetina od i^.upe cetinske i kliike (in comitatibus

nostrts Cethinae videlicet et Clissiae), koja te je od pada Spljeta pod MIetke (1420.) tro>

iîla za uzdriavanje gradova i tvrdinja po llrvatskoj, imade opet pladali ftpl)etskomu

nadbiskupu. Ban u poveljl odituje, da je to u6nio »promotriv&i nevolju. koja je kridantke

tOS ALBRIGHT AUSTRUSKl, VLADISLAV L VARNKn£|K I LADISLAV POSTVMUt (1437.— 1457.).

narode svete krune uganke snaila od biiesnih pogaDa i drugih duSmana svete knine

poradi Ijudskih grijeha, a najvi&e poradi to^â, ito svjetovni Ijudi nepravedno grabe

crkvena prava*. Ban Petar mislio je torn poveljom ugoditi ne samo nadbiskupu spljet*

skomu, nego i njegovu svjetovnomu gospodaru, MIetcima, koji su tada ratovali s voj-

vodom Stjepanom Vuk£i<5em. Na poietku godine 1443. — doe 2 sijeinja — desio se je

ban Petar u iupi Cetini >poda v Sinjem<, gdje je izdao hrvatsku, dirilicom pisanu po-

velju svojemu vjeraomu slugi Vignju Dubraviidu, kojom darova njemu i njegovu sinovcu

Miklouiu zimiSde Koprivno i druge zemlje. U toj se poveiji piSe b<n Petar: »Mi Petar

I Talovca, knez cetinski i kliSki, ban Dalmacije i Hrvat'.<

U to je svedjer bjesnio rat izmedju MIetaka i vojvode bosanskoga Stjepana Vuk-

6i<5a. Doe 17. svibnja 1443. nalaie mletaCko vije<5e vrhovnomu kapetanu svojega bro-

dovlja u jadranskom moru, neka kuia utanaiiti mir s vojvodom Stjepanom; ako pak to

ne bi bilo moguce, neka se sporazumi s mleta^kim knezom u Spljetu i rektorom u

Trogiru, pak neka sloinim silama udare na Stjepana, te mu otmu sve, §to drii u pri-

morju: Omi§, Neretvu, paie i Hercegnovi u Boki Kotorskoj. Ohrabreni tin; postupkom

MIetaka podigoSe se opet brada Talovci, te ponudiSe u srpnju MIetcima savez ili ligu

protiv zajednidkoga neprijatelja. No Mletfiani odbi§e ponudu Talovaca, toboi 5to baS ugo-

varaju o miru, a u istinu, Sto su sami htjeli ugrabiti primorje Stjepanovo. MIetdani na-

pokon postigoSe i ielju svoju. Spljetski knez Krsto Marcello skloni u sijeinju 1444. Po-

Ijidanc mitom i prijetnjama, te se iznevjeriSe vojvodi Stjepanu i priznaê vrhovnu vlast

mletadku. RadoS Petrovid i Ivan Grgurid ugovori§e kao poljidki poslanici pogodbe, pod

kojima su se Poljica dala u mletadku zaStitu. Nekako u isto vrijeme pokori se i OmiSmietadkoj vlasti.

Lukavi Mletci zoali su posve dobro, da dalaiatinsko-hrvatskomu banu Petru Ta-

lovcu, kao i njegovu bratu i drugu Franku, koji se je tada vratio iz tudjine, ne <5e ni-

malo biti ugodno, §to su oni obladali Poljicima i Omi§em. Dok su ta mjesta bila u vlasti

bosanskoga vojvode Stjepana, jo§ je bilo nade, da ce se kada tada vratiti hrvatskoj ba-

oovini; sad je te nade posve nestalo. Znajudi MIeici, da de se Talovci toj otimadini

oprijeti, napisaie namah 2. veljade pismo Franku Talovcu, da ga bar nekako primire.

Najprije mu destitaju, Sto se je povratio u domovinu (de reditu suo in patriam), i to na

njihovoj galiji (cum galeis nostris Tane), a onda ga uvjeravaju o svom osobitom prija-

teljstvu i ieiji, da budu dobri susjedi njegovi Culi su nadalje, da velemoinost njegova

nije zadovoljna, ito se je njihov knez u Spljetu umijeiao »u stvari Pojica i Omi$a<. Nooni su mnogo godma bili »u otvorenom ratu* (in aperto bello) s vojvodom Vukdidem,

pak su redena mjesta »oteU u ratu« iz ruku svoga neprijatelja. Cyi6e se s toga, da bi to

moglo biti komu zazoroo (molrstum). Oni iele s ugarskim kraljem iiviti u prijateljstvu

i dobrom susjedstvu, pak ga s toga mole, da se primiri. Cini se medjutim, da su

se Mletdaoi sami iacaii svoje drzkosti, te su se ved 8 veljade siali izpridavati radi

prvalnjrga pisma. Oni odituju, kako su misl'li, da je njihov knez u Spljetu mogao s punim

pravom oteti Poljica i Omii ojihovu oditu neprijatelju; ali po^to su duli, da redeiia mjesta

pripadaju hrvatskoj banovini (d« iurisdicione banatus Croatie esse), pozivaju bana Franka,

neka poilje u MIetke svoga poslanika, koji bi izioiio pravo njegovo na pomenuta mjesta.

U isti das nalaiu svomu knczu u Spljetu, da se dalje ne mljeia u poslove Poljica i

Omiia. koja je bcz njihova znanja (nobis intciis) primio u njihovu zaititu.

Ali sve to bijaê pusta igra, da zaslijepe bane Petra i Franka Talovca. Ved28 vcliade 1444 potvrdile Mletci Omiftu sve povlastice i prava, Sto ih je uiivao pod

dosadanjima vbdarima Sve tuibe i tegobe hrvatskih bana bijahu izprazne; Poljica i

Omt) ostadole i dalje u mietadkoj vlasti. Dae 6. oiujka daju naputak svomu po^laniku

Ivanu de Reguardatts na U{;ar«k()m dvoru u Budimu, kako de ih braniti. ako su ih bani

Maiko tli brat mu Fraojo poradi otmice Omiia i Poljica tuiili kralju Vladislavu. Neka

HRVATSKO KRAUEVSTVO 0«DINA 1440 — 1444. SOJ

izjavi naprosto, da su oni reiena mjesta svomu neprijatelju u ratu oteli; a podjedoo nelca

se uteê papinskomu legatu Julijanu Cesariniju, njihovu prijatelju, da im bude u toj stvari

na ruku. Neka jo§ kaze, da je bolje, ako su OmiS i Poljica u njihovoj vlasti, nego u

nilrama bosanskoga kralja, koji ih takodjer od njih kao svoje traii. Ban Petar Talovac

joS se neko vrijeme spremao, kako bi predobio otete (esti svoje banovine; pa£e joi u

kolovozu 1444. smijeraju Mletci poslati k njemu poslanika, neka ga odvrati dirati u

Poljica za to, hto su se njima pokorila. Ako ne bi htto ban mirovati, neka ga tuii kralju

Vladislavu, koji je u one vrijeme teiîo za mletaikim prijateljstTom, jer se je spremao

na velik rat s Turcima.

Vladanje kralja Vladislava urodilo je za hrvatsko kraljevstvo novim gubitcima. Pie-

menita iupa Poljica i znameniti primorski grad Omii zapadoSe Mletke, a Neretva ostade

bosanskomu vojvodi Stjepanu Hrvatska bi posve potisnuta od mora, doîm su joj iupe

u sred kopna stali grabiti bosanski kralj i njegove vojvode. Podhvatni ioaê ban Matko

Talovac nije mogao toga zaprijeîti, jer su ga od godine 1442. posve zaokupili poslovi

u Ugarskoj i Siavoniji. Tu je trebalo najprije izmiriti dvije Ijute protustranke, a onda

pomagati kralja Vladislava u osudnim bojevima s Turcima. NaroCito mu je trebalo u

Siavoniji urediti posjedovne prilike, koje se bijahu za gradjanskoga rata posve pomrsile,

po&to je jedna stranka otimala drugoj gradove i posjedovanja. K tomu zadavala je briga

i zagrebadka biskupija, kojoj je bio biskupom Eenedikt de Zolio, kako se dini, protivnik

kralja Ladislava. Opreka izmedju biskupa i kralja bila je tolika, da je kralj Vladislav bio

zagreba^kim kanonicima zaprijetio gubitkom iivota, progonom i gubitkom svih imanja,

ako bi se pokoravali pomenutomu biskupu.

U ob<5e su privrienici kralja Vladislava u Siavoniji nastojali, da se dobave imanja

svojih protivnika. Dne 23 lipnja 1441. izdao je Vladislav u Budimu plemenu Klokodkomu

povelju, kojom mu je poradi siromaStva njegova i turske nevolje znitno olakô dosadanju

vojnu sluibu. Namah zatim, 29. lipnja, izdade kralj povelju knezovima Blagajima (Ivanu

sinu Nikolinu, Gregoriju i Fraaji sinovima Antonijevim), kojom im za njihove osobito

vjerne sluibe, Sto no su ih njemu »t>ez straha« (intrepide) izkazivali, darova grad

Ostroiac u zupaniji zagrebaikoj i kraljevini Siavoniji.

Kad su se podev od rujna 1441. podele miriti obje protustranke ne samo u Ugarskoj,

nego i u Siavoniji, zahtijevahu privrzenici kraljice Eiizabete od kralja Vladislava, da im

povrati imanja i posjede, koje bijaSe razdavao mrdju svoje pristalice. Tako dodje u

Budim Vladislav Tituievi<f, gospodar Blinje, te moljaSe od kralja povratak Blinje, koju

bija.ê kralj darovao knezu Petru Zrinskomu. I zaista zapovjedi kralj 8. rujna 1441. banu

Matku Talovcu, neka uvede Vladislava Titu&evida u posjed Blinje, koju bijaie kralj nc-

davno >s neznanja< podijelio svojemu vjernomu privrieniku Petru Zrinskomu.

Godine 1442. nalazimo bana Matka 5. veljaê i 20. prosinca u gradu Garidu (in

Garich), gdje uz ino nastoji izmiriti Tituievida sa Zrinskima. Ali stvar ne ide lako. Dne

5. veljade pile ban Vladislavu Tituievidu, neka toliko ne sili »u pogledu povratka svojih

posjedovanja u kraljevini Siavoniji «, jer to nije lako izvesti — treba polagano i potte-

peno radtti; dne 20. protinca poziva ga opet k sebi >poradi stanovitih tegotnih stvari i

posala*. Joft 3. kolovoza 1443. prosvjeduje Vladislav Tituievid pred zagrebaCkim kaptolom

proti Petru Zrinskomu, koji mu je oteo Blinju, kako se govori, po darovanju kraljevu

Cini se, da je napokun Petar Zrinski ipak morao vratitt pomenutu Blinju svomu pro*

tivniku, ali da se je poradi toga Ijuto osvetio. Doe 20. »tudenoga 1444. povjerava ban

BAatko Talovac iz grada Prodavida zagrebaikomu kaptolu, neka iztraii tuibu Vladislava

Tituievi6i, koji tvrdi, da je knez Pctar Zrinski sa svojim sinom Jurjem oko proUoga

Miholja (29 rujna) navalio na Blinju, oplijenio ju i Titu&evidti nanio fttete do 2(XX) zlatoih

rorinti 0£ito je, da je PeUr Zrinski morao povratitt Blinju svomu protivniku, ali da se

je sa to nemilo njemu osTetio.

a04 ALBRECHT AU8TRIJ8KI, VLAPISLAV I. VARNKNîK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)-

Godine 1443- trsi se mnogo ban Matko Talovac, da se u njigovoj banovini skupi

razpisani vanredni porez ra rat s Turcima. £tni se, da su se pladanju toga poreza naj-

viie protivili stari duSmaoi kralja Vladislava, knezuvi Celjski i Vladislav Titu§evic; tek

12. kolovoza 1443. potvrdjuje u Prodavidu iêrman de Gerchen, da mu je Vladislav

Titulevid »po naroditoj zapovijedi bana Matka« predao 640 zlatnih forinti u ime poreza

(dicas) kaitela Virovitice. Ban Matko sa svojom bradom pomagao je izdaSno svoga Iju-

bimca kralja u svim poduzedima i madem i novcem, tako da se je i sam zaduiio. U rujnu

1444. bija^ svomu blagajniku Ivanu Barneliju iz Padue duzan preko 5000 forinti, koje bijaSe

pomenuti blagajnik >njemu i brad njegovoj u ta burna vremena uzajmio, kad su bill na ekspe-

dicijama kra]jevskim<. Da osigura taj dug i da nagradi ine sluibe svoga blagajnika, izdade

mu ban Matko 30. rujna povelju u ime svoje i brace svoje Franka, Petka i Ivana, te mutorn prigodum darova neki posjed (Supanch), koji je doslije pripadao gradu Gjurgjevcu.

(Ladislav Postumus, 1444—1457). Dugo nije se ni u Ugarskoj ni u Hrvatskoj

znalo za sudbinu mladoga i nesrednoga kralja Vladislava, kojega su potonji povjestnidari

prozvali >Vamendik«, dok se u srbskim Ijetopisima zove pridjevkom >Ledjanin<. Bilo je

glasova, koji su tvrdili, da Vladislav nije poginuo, pade da je slavno pobijedio, i da se

M svojom stavodobitnom vojskom vrada u Ugarsku, gdje su se mnogi javni i tajni pro-

tivoici njegovi ved spremali, kako de pobjedi kralju Fridriku III. u Austriju i §ta-

jersku. Laine glase o pobjedama i slavodobidu kraljevu podriavali su narodito neki

velika&i, koji su neizvjestno stanje htjeli upotrebiti sebi u korist. Svima na delu bio je

palatin Lovro Hedervar, koji je tako zelio produljiti svoju vrhovnu vlast u zemlji, a pod-

jedno uhvatiti vremena, da se pripravi, kako bi ostvario svoje potajne osnove oko po-

punjenja kraljevskoga prijestolja. Nema nikakve sumnje, da je tako u Ugarskoj, kao u

Hrvatskoj bilo velikaSa, koji su i sada ]ok zazirali od krunjenoga ved kralja Ladi-

slava Postuma i njegova skrbnika, njemadkoga kralja Fridrika 111., te koji su snovali, da

•e Ui sami uzvise na kraljevsko prijestolje, ili da proglase kraljem kojega stranoga vla-

dara. Cini se, da je palatin Lovro Hedervar ved tada radio, kako bi na ugarsko prije*

stolje podigao burgundskoga vojvodu Karla, sina vojvode Filipa Dobroga, dok je opet

\w»n Hunjad stao ûrovati s aragonskim, sicilskim i od nedavna napuljskim kraljem

Alfonsom I. (V.), ba&tinikom napuljskih Aniuvina.

Kad je medjutim sve izvjestnije postajalo, da su vijesti o iivotu kralja Vladislava

puste bajke, stall su velika&i i staleii zahtijevati, da se neSta udini u pogledu zema^jske

uprave. Palatin Lovro Hedervar ved 22. prosinca 1444. javija Ivanu Perenju, da de se

naskoro sastati >svedani zbor prelata, baruna i druge brade na$e« (in brevi solemnis

prelatorum et baronum ac aliorum fratrum nostrorum congregatio celebrabitur). Zbor

prelata i baruna — bilo ih je vrlo malo — sastao se je zaista prvih dana veljade 1445.

u Stolnom Biogradu. Nazodni su bill ostrogoDski nadbiskup Dionizije Sed, vesprimski

biskup Matija, palatin Lovro Hedervar, zatim erdeljski vojvode Nikola Ilodki i Ivan Hunjad.

Pomenuti velikaii poslali su 8. veljade velmoii Vladislavu Tituievicu od Bathmonostre

ovo pismo: >Odavna smo se ved mi i brada na^ budni trudili traiedi putove i nadine,

kako bi se taj prokleti pokret ratovanja, koji je iaiibog svojim bijesom zahvatio ditavo

tijelo kraljevitva, mogao utaiiti. I premda smo iei6e toj stvari uztuk dinili, kako je u

koje rrijeme trebalo, te su time mnogo ved zla prestala, preostalo je ipak tih zaia joi

premnogo, pak ako im se ne dade uztuka, ne samo da de po sebi ikoditi, nego de

takodjer uroditi kud i kamo fttetnijim posljedicama. Poradi te stvari imali fmo i sada

dogovor (cooventionem), razpravljajudi kako da se tomu do'kodi, ali smo odgodili za-

kljodak (conclusioaem) sve do vaie i drugih nazodnosti, jer iellmo, da se ono, ito se

svija jrdoako tide, udini po savjetu va&em t sviju drugih. S toga zaklinjemo bratimstvo

vaie, ftto bolje moiemo, tc vas opominjemo i pozivamo, da na osmicu dojdudega uzkrsa

Gospodnjega (4. travnja) itvolite dodi u varol Peitu, kamo smo i drugu bradu naiu po

r.Anisijiv posTL'Mus, 1444.— 1467. «o5

ditavom kraljevstvu pozvali. Tu 6e se vijecati o putovima, naCinima i sredstvima, kalco

bi se uklonila sva zla i dokraj£ile borbe u iitavom kraljevstvu, jcr ne demo, da ostavimo

zcmlju i domovinu svoju opustoieou naiim razmiricama ilt stranih, zemlju, koju su predjt

naî znojem i trudom steklt. Da bi ipak va$e bratimstvo imalo sigaran put, OTim vamdajemo provodno pismo (salvum conductum\ da slobodno dodjete i odete. Vjeru i tast

vam zadajemo, da vam ne de biti nikakve Stete, ni da <5e vas itko robiti, kao 4to ne smi-

jete toga ni vi diniti. Oni, koji bi protivno radili, neka znadu, da su tim zasluiili kaznovjedne nevjere prema kraljevstvu, koju demo kaznu zajedno s vama bez oproSteoja izvr&iti,

DC Stededi ni brace ni prijatelja. Mi demo proti njima kao ruiiteljima driave i obdegadobra s mjesta jednako s vama ustati, te ih kazniti i progoniti svc do propasti njihove

i stvari njihove. Ako dakle ielite oslobodjenje domovine i oporavljenje poti&tenih, nemojteioade diniti, jer demo i bez obzira na odsude va§e i ma kogi od va$th, s ostalom bradomnaSom ono diniti i odrediti, §to bude

za boljitak kraljevstva*. Skroz jednaka

pisinii biSe poslana na barune i pie-

mice pojedinih iupanija, narodito pak

zupaoije zalajske.

Poglaviti dakle velikaSi ugarski,

medju njima jamadno i oni, kojima

je jo§ za 2iva kralja Vtadislava, a u

vrijeme izbivanja njegova za rata

s Turcima bila povjerena uprava

driave (quatuor principalium baronum

regni Hungarie, regentium ad presens

regnum illud), sastali se dakie u ve-

Ijadi 1445. u Stolnom Biogradu i

urekli sabor za 4. travnja iste go-

dine. §ta se je inade na tom sastanku

ijedalo i zakljudilo, nije todno po-

znato; no vjerojatno je, da su ved na

ovom sastanku ustrojili driavno vi-

jede, kojemu bi povjerena vrhovna

uprava zemlje, a narodito vrhovna

sudadka vlast, koju je prije kralj sa

syojim vijedem vriio. To je driavno

vijece izdavalo driavne spise, u ko-

jima se zove >mi prelati, baruni, pie-

midi. i prvaci kraljevstva Uogarije*,

te je imalo i posebni svoj pedat

8 oapisom: » Pedat sveukupnoga kra-

ljevstva Ungarije« (Sigillum univertiutis regni Hungarie). Vrlo je vjerojatno, da su na

redenom zt>oru privremeno do sastanka sabora imenovali i sedam Irapetana ill vikara,

kojima bi povjereno, da drie red i mir a pojedinim dijelovima kraljevstva. Take bi Ivan

Munjad odredjen za kapetana Erdelja i kotara onkrmj Tise, Nikola Uodki ta juine

krajeve ovkraj Ttse i kotare s one strane Dunava; juraj Rozgon, Ivan Jitkra i Emerik

Bubek postadoie kapetani fjeveroiztodnih iupanija ovkraj Ttse, a Mihajlo Orsag i Stjepan

Pongrac od sv. Nikole za zapadne krajeve izmedju Dunava i Vaga sve do moravtke i

austrijske medje. Palatinu Lovri Hedervaru povjeren bi glavni grad Budim s okolicom.

Sabor ugarski skupio se tek u drugoj polovici travnja, te bi otvoren 26. travnja

Na nj bijaie ponukom njemadkoga kralja Fridrika III. doilo i mnogo odtudnih privrienika

Ivan Hunjad

(Stbiai«iuo JiDko).

Po drvom* it kroaik* Ivmaa T«f<»mkog»,

fttanpane « Braa.

ao6 ALBRBCBT AUSTRIiSKI, VLADISLAV I. VARNKNCiK I LADISLAV POSTUMUS (1437. -1457.).

Ladislava Postuma. Palatin Lovro Hedervar jo& je svedjer tvrdio, da kralj Vladislav iive

i da boravi negdje u Poljskoj; drugi velikaii opet predlagahu, da se odgodi izbor kralja,

jer su imali sebidoe ciljeve. Neki su htjeli, da se na prijestolje podigne koji domadi ve-

likai, a bilo ih je i takovih, koji su predlagali, da se u obde vi§e ne bira kralj, nego da

se proglasi aristokra ska republika. Medjutim oiie plemstvo i zastupnici gradova zahtije-

î su odluino kralja. koji de ih Stititi od zuluma velikaSa, te su spominjali ime Ladi-

slava Postuma. Ne zna se, s kojih je razloga uz njih pristao i Nikola Ilodki. Dne

7. svibnja predlaie on, da se prijestolje opet popuni, jer tako zahtijeva plemstvo, ne

htijudi viSc podnositi nasilje velike gospode. Sad ustade zastupnik grada Koîca i zapita:

>Koga hode plemstvo za kralja ?« Nikola Ilodki odgovori: *Sina Albrechta (Austrijskoga),

nalega pokojnoga gospodara i kralja<. Na to zakljudi sabor ovako: >Po§to je po skro-

vitim odlukama Boijima ugarsko kraljevstvo . . . domadim razmiricama i ratovima spalo

s nekadanjega blagostanja; polto se je pored tih nutarnjih nevolja jo§ zgodio stra&ni

sludaj, te je kralja proSle godine, kad se je na Crnom moru borio protiv duSmana vjere

i kraljevstva, nestalo, te se dosad ne zna izvjestno ni za njegovo boraviite ni u obce

niita o njemu; poSto bi nadalje dulje trajanje strandarenja i gradjanskoga rata urodilo

posvemaSnjom propaidu kraljevstva: to su prelati, baruni, plemici i zastupnici gradova

oakon zrela svjetovanja i vijedanja o razliditim potezkodama zakljucili ovako: Ako se

kralj (Vladislav) ne povrati do prve nedelje iza Trojstva (30. svibnja), ill ako dotle po-

slaoici, poslani u Poljsku, ne priobde o njegovu zivotu nedvojbenih vijesti, to demo svi

Zajedno Ladislava (Postuma), sina pokojnoga kralja ugarskoga Albrechta, ako ga rimski

kralj s mjesta zajedno sa zaloienom krunom predade, primiti za svoga zakonitoga go-

spodara i kralja, te ga priznavati, dokle bude iivio. Ako pak nama namah Ladislava

zajedno s krunom ne izrude, ne smatramo se viSe obvezani prema njemu, ved demo si

prema prekim potrebama kraljevstva izabrati kralja i vladara, za kojega bi se kra-

ljevstvo moglo rijeiiti sadanjih pogibii i nevolja*. SuviSe proglasi sabor jo§ neke odredbe,

da se odrii zemaljski mir, zatim potvrdi cnih sedam kapetana za pojedine dijelove kra-

ljevstva; a ostalo prepusti driavnomu vijedu, koje de se §to ie^6e sastajati.

Poslanici, koji bijahu poSli u Poljsku, da saznadu §to izvjestna o kralju Vladislavu,

zadriaie se odvile dugo u tudjini. Kad se napokon povratiSe, te nije bilo ni najmanje

sumnjr, da Vladislava viSe na iivotu nema, odludiê jo§ saborom odredjeni veUka§i, da

podju od njemadkoga kralja Fridrika III. traiiti svoga kralja Ladislava Postuma i krunu

sv. Stjepana. Bilo je skrajnje vrijeme, da podju. Fridrik bijaSe naime u polovici srpnja

udario s vojskom na grad Kisek, kojega su iitelji napastovali njegove oblasti u Austriji

i Stajerskoj, te je grad zajedno s nekim okoliSnjim zamcima osvojio i do osamdeset

gradjana sve bez iztrage i suda dao povjeSati. (J kolovozu spremalo se poslanstvo

u Bed. Na delu mu je bio ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, a uz njega madvanski

ban Ladislav Gorjanski, krbavski knez Gregorije Kurjakovid, Osvald Rozgon i drugi veli'

kaii 8 broJDom druiinom. I Nikola Ilodki imao je podi, ali se je u zadnji das predomislio,

te je ostao u ôpronu. No zato podje u Bed Ivan Jiskra, najjadi stup Ladislavljeve stranke

u Ugarskoj. Poslanstvo stiie u Bet ved 17. kolovoza Kralj Fridrik medjutim ne htjede

s tima poslanicima pravo ni ugovarati, dok ne dodje i Nikola Ilodki. S toga podjoie

Ladislav Gorjanski, grof Ulrik Schaunberg i Gaipar Schlick zajedno s drugima u Sopron,

da i ojega doprate u Bed. Tek nakon mnogog moljakanja i znatnih obedanja (provodno

pismo kralja Fridrika od 16. rujna) sklooi se gordi vojvoda, te podje na put. Dne30. nijna odje sa sjajnom pratnjom (500 lakih konjanika i 200 oklopnika) u austrijsku

prijettolnicu. Vodio je sa sobom 24 detveropreina kola, na kojima de mladoga kralja i

krunu dovesti u Ugarsku. Njemadki kralj Fridrik bijaie sa svojim rodjakom Sigismundom

poUo Nikoli u susret sve do gradskih vrata; tu ga pozdravi gordi vojvoda naprosto kao

druga !svoga, ni ne salavli s kooja.

LADIILAV POSTUMUS, 1444.— 1457. J07

Ni nakoo dolazka vojvode Nikole IloCkoga ne mogoie se ugarski po&lanict pogo>

diti s kraljem Fridrikom, skrbnikom mladoga Ladislava. Fridrik je u prvi kraj odbijao

sve zahtjeve poslanika. On proglasi izbor ugarskoga sabora suviSnim, jer je Ladislav

baitioto to kraljevstvo po otcu i majci svojoj; jednako je i krunisaDJe sutBdo, jer je

Stidenik njegov ve6 zakonito okrunjeo. Poslije je samo za taj sludaj bio spreman pristati

aa ponovno kruoisanje bez pomazanja, ako bi Ugri izrijekom oîtovali, da se tim nipoito

ne kroje njegova prava, stedena prvim krunisaojem, i ako bi suvi&e joi dovoljno zajam-

£ili, da 6e miadoga Ladislava namah nakon krunisanja povratiti zajedno s krunom skrb-

niku njegovu. Samo onda, ako Ugri izrude Fridriku grad Poiun, tada 6e on ondje Ladi-

slava odgajati i kninu pohraniti. Ugrima ne moze Ladislava predati, jer jedoako zahtijevaju

Cesi i Austrijanci, koji su takodjer podanici njegovi. Neka dakle ugarski prelati i banini

dodju u Poiun, da se ondje posavjetuju s njime o krunisanju i driavnoj upravi. Ugarski

poslanici ne mogoê medjutim nikako pristati na kraljeve uvjete, pak tako se napokon

dogovaranja izjaloviSe Poslije 13. listopada ostavi§e poslanici Bed, odakle ih kralj Fridrik

sa svima £astima izprati. Prije odlazka svoga podjoSe neki od njih posjetiti mladoga,

petogodi§njega Ladislava, kojega bijaSe kralj Fridrik dao dopiemiti u Laksenburg. Oairo-

gonski nadbiskup donese djetetu sjajne darove, poljubi ga i uzklikne; >Oj koliko sampodnio zla poradi tebel Koliko sam §tete pretrpiol Ali sve to bit <5e mi sladko, ako te

jedaom vidim u kraljevsivut. Pozva§e takodjer Nikolu Uodkoga, da i on i>odje pokloniti

se kralj u svomu. Ali taj odgovori: >Ne znam jo§, koga 6u imati za kralja; zato se ne du

pokloniti tomu dje£aku prije, nego §to znadem, da mi je gospodar* (Nescio adhac, quern

regem sim habiturus: nee puerum hunc venerabor, nisi prius sciuero, meum esse

dommum).

Neuspjeh dogovaranja s kraljem Fridrikom ohrabri opet neke protivnike mladoga

Ladislava. Driavno vijede bijaSe doduie sazvalo saber u Stoini Biograd za 8. prosinca,

da se tu vijeca o daljem postupku prema kralju Fridriku, ali na taj sabor dodje tako

malo Ijudi, da se nije mogao ni obdrzavati. S toga bijaie driavno vijece (kardinal i nad-

biskup Dionizije Se£, vacki biskup Petar i njitranski Ladislav, palatin Lovro Hedervar,

Nikola Iloikif kraljevski sudac Juraj Rozgon, ma^vanski ban Ladislav Gorjanski i drugi),

sabrano 17. prosinca 1445. u Samboku blizu Budima, prinudjeno, da iznova sazove sabor

za 9. veljaû 1446. u Stoini Biograd Vije<ê iali, §to radi prekratka roka nijesu mnogi

iz udaljenijih krajeva mogli stidi na uredeni sabor, pak poziva sve staleie, da svakaku

dodju na dojdudi sabor, jer de se inade samo s nazodnima razpravljati i konadno rijeiiti

sve, o 6emu <5e poslanici izvijestiti. Vijede uvjerava, da de poslove tako udesiti, da de se

saborovanje svrSiti za osam dana.

Dok se je sabor sastao, promijeniie se prilike u Ugarskoj znatno. Palatin Lovro

Hedervar nije se mogao kaniti omiljele mu namisli, da zakrdi mladomu Ladislavu put

do prijestolja. Dobro mu je doila uzrujanost poradi tvrdoglavosti kralja njemadkoga Fri-

drika, pak stao izticati kao kandidata Karla, sina burgundskoga vojvode Filipa Dubroga.

Bilo je opet velikaia, koji su radili za aragonskoga i od nedavna napulj:»koga kratja

Alfonsa I. (V.), po svoj prilici kao baltinika oapuljskih Aniuvinaca. Sam kralj Alfuns,

koji je ved prije izdavao trgovadke povlastice gradu Dubrovniku, stao je nastojati, da !>e

dobavi ugarskoga prijestoâ. Predobio sa se velikoga vojvodu bosanskoga Stjepaaa

Vukdida, a onda zahtijevao od bosanskoga kralja Stjepana Tomaia, da i on uza aj pri-

stane. U oiujku 1446. javlja bosanski kralj u MIetke, kako je kralj AKcns poslao

k Djemu dva Franjevca, zahtijevajudi od njega, da mu ustupi snamenito mjesto Drijeva

(daoas Gabela) na rijeci Neretvi, jer bi kros to mjesto mogao imati »pristup u kra-

Ijerttvo Uogarije, sa kojim teii<; oadalje kako je od ojega traiio >slobodni proiaz sa

svoje poslanike. kad idu u Ugarsku, poftto se je s nekima barunima sporazumio, da pnmi

to kraljevstvo* (idem rex Aragooum petiit salvum cooductum pro oratoribus suis ituris

aot ALIlRKCHT AOSTRIISKI, VLADISLAV I. VARMBN^.IR I LADISLAV POSTUMUS (143'^.— 1457.)-

in Hungariam, cum hab«at cum aliqaibus baronibus intelligentiam liabendi regnum illud).

Bosanski jc kralj odbio zahtjeve Alfonsove, koji medjutim ipak nije odustao od svoje

nakane, nego se je joi i poslije sve do godine 1453. trudio, da svoj cilj postigne. PoSto

ga poslije nalazimo u iivahnom obdenju s Ivauom tiuDJadom, kao i s knezom Stje-

p«iiom Frankapanom, nije nemojjude, da je u taj mah nastojao po njima dobaviti se

ugarskoga i hrvaukoga prijestolja.

No bai u to vnjeme bilo je nastojanje Alfonsovo bezuspjeSno, jer je vedioa veli-

kaia s najvedim dijelom piemstva i gradova odiuino bila za Ladislava Postuma, prizoa-

vajuci njegovo pravo i nadajudi se miru, dim bude obdenito priznat. Ivan Hunjad dakle,

ako je moida potajno i iurovao s aragonsko-napuljskim kraljem, nije mogao izaci na

vidjeio s njegovom kandidaturom, ako nije htio stati u opreku s ogromnom vedinom

staleia, te izgubiti ugled i privrienost u narodu. Ivan Huojad pade stao na delo svima,

koji su vapili za Ladislavom Postumom, tc stau na obranu njeguva prava Vodili su ga

pri torn jamadno sebidni razlozi, a narodito, §to je mogao odekivati, da de za nedorasloga

i odsutnoga kralja nedvojbeno najvedi dio drzavne vlasti zapasti ba§ njega. Na to ga

je sklonilo i zasiranje od celjskih knezova, tadanjih slavonskih banova Fridrika i sina muUlrika, koji bijahu 6. sijednja 1446. utanadili savez za medjusobnu obranu s modnim Ni>

kolom Uodkim, vojvodoin erdeljskim, banom madvanskim, zupanom sikulskim i temeSkim.

Da bi dakle svoga druga odvratio od celjskih knezova, stade Ivan Hunjad na delo brojnoj

stranci Ladislava Postuma, te pritegne k sebi opet Nikolu Ilodkoga, koji je jo§ nedavno

bio protivnik nedorasloga kralja. Oba ta znamenita muia zdruziSe se u savez tako proti

palatinu Lovri Hedervaru, kao i proti celjskim knezovima, pak utanadiSe, da de zajedno

dijeliti vlast u Ugarskoj, dok odraste mladi kralj Ladislav. A da bi lakle mogli provesti

svoju nakanu, postage potajno glasnike kralju Fridriku, Stitniku Ladislavljevu, te obeca§e,

da de izraditi na dojdudem saboru, da bude Ladislav obdenito priznat, ako im Fridrik

povjeri za maloljetnosti i odsutnosti svoga §tidenika dast gubematora u Ugarskoj, i pod-

jedno podijeli pravo, da razdavaju dasti i sluibe u zemlji. Sumnjidavomu inade Fridriku

svidje se predlog njihov, pak s mjesta zapovjedi privrienicima svoga §tidenika, neka

porade na dojdudem saboru, da budu Ivan Hunjad i Nikola Ilodki izabrani za upravitelje

(gubei natore) kraljevstva.

U to se primicalo vrijeme, da se sastane sabor. Palatin Lovro Hedervar doznao

nekako za tajne dogovore izmedju Ivana Hunjada i Nikole Ilodkoga, pak videdi, da bi

savez tih velikaia mogao sve osnove njegove pomrsiti, odludi th medjusobno zavaditi.

Ponidi 8 toga Hunjadu, neka nikako ne dodje na sabor u Stolni Biograd, jer mu Nikola

Ilodki, koji gradom zapovijeda, radi o glavi. I zaista se Hunjad sa svojim privrienicima

ne dade u Stolni Biograd, ved stajaie jo§ 20. veljade u Debrecinu. Medjutim doznade

Nikola Ilodki sa spletke palatinove, pak izgrdivSi ga javno. podje goloruk i bez pro-

vodnog pisma k Hunjadu, i opravda se tako od svake sumnje.

Baft radi pomenutih spletaka palatinovih stize Ivan Hunjad mnogo dana iza odre-

djenoga roka u Stolni Biograd. Sabor stade vijedati tek prvih dana oiujka 1446. O kandi-

datu palatina Hedervara, o burgundskomu vojvodi Karlu nije bilo ni govora; ogromna

vedioa sabora priznade ponovo ladislava Postuma za kralja, te odredi, da se opet po&lju

poslanici kralju Fridriku, koji de s njime ugovarati. Za te je poslanike i njihovu dru-

itnu. svega 200 Ijudi, izdao kralj Fridrik ved 22. oiujka slobodno (provodno) pismo.

Sabor stvorio je i drugih zamaSnih zakljudaka. jol prije 13. oiujka bija&e odredio, da se

moraju do Gjurgjeva vratiti sva za doâdanjih smutnja nepravedno oteta imanja prvotnim

gospodarima; tko ne bi toga udinio, kaznit de se kao veleizdajica (sub poena infidelitatis).

Nadalje bi odlu£eno, da de se izmedju uxkrsa (16. travnja) i Duhova (4. lipnja) opet

sastati sabor u Pcltl — valjda dok se vrate poslanici od kralja Fridrika — pak de se

onda birati upravitelj ill gubemator, koji de upravljati zemljom, dok kralj Ladislav doraste.

RAT NA CEUSKE KSKZOVF. FlUDUrKA I ITTRIKA V TRAVSJt' I SVIBNJU 1446 ao9

Napokon bi zakljudeno, da se podtgne vojska na celjske kneiove, oa slavooske bane

Fridrika i Ulrika; vodja pak te vojske neka bude pros'avljeni junak i odludni pro-

tivoik njihov Ivan Hunjad. I zaista je Ivan Hunjad namah nakon STriena sabora udario

na celjske knezove.

(Rat na celjske knezove Fridrika i Ulrika u travnju i svibnju 1446).

(Jgledni ban 6itave Siavonije, Hrvatske i Dalmacije Matko Talovac spominje se posljednji

put 20. studenoga 1444. Tada je borivio u svom gradu Prodavidu, jamadno teiko bo-

lestan, kad ne prati svoga Ijubimca kraija Vladislava na vojnu s Turcima. Malo zatim,

negdje na koncu 1444. ili na podetku 1445. umro je ban Matko u najgori £as tako za

hrvatsko kraljevstvo, kao i za preostalu bradu svoju. Hrvatska ostala u osudno rijeme i bez

kraija i bez bana; a brada izgubila svoâ starjeSinu i glavara. Brada Petar i Franjo, koji

se je sredno spasao iza katastrofe kod Varne, driali su doduSe i dalje baniju u Hrvatskoj t

Dalmaciji, a tre<5i brat Ivan ostao takodjer prior vranski; ali je bilo pitanje, hode li mo6odoljeti tolikim protivnicima svojima: Celjskim knezovimi. Frankapanima, bosanskomukralju Stjepanu TomaSu i bosanskomu velikomu vojvodi Stjepanu Vukdidu? Napokon je

smrcu bana Matka Talovca nestalo u hrvatskom kraljevstvu glavnoga vodje one stranke,

koja se je otimala tudjinskoj vlasti, i koja

je slozno radila s glasovitim vec vojvodom

Ivanom Hunjadom.

Celjski knezovi Fridrik i Ulrik jedva su

negdje dodekali smrt bana Matka Talovca.

Dok je on zivio, nijesu ni misliti mogli,

da pretegne njihova vlast u hrvatskom kra-

ljevstvu, a narodito u Slavoniji. Jedva Sto je

bana Matka nestalo, podigo§e se oni, da u

ono doba obdega bezvladja ugrabe bansku

6a«t ditave Siavonije, da otmu braci njegovoj

SYU imoTinu od Drave do Gvozda, da razgrabe

imanje zagrebadke biskupije, koja je ostala

bez svjetovnog upravitelja, i napokon da po-

segnu za priorijom vranskom, kojoj je bio na

£elu junadki branitelj Beograda, Matkov brat

Ivan. Celjski knezovi nijesu znali ni za §alu.Pe£at Ivana Hunjada.

U Itita )e {avran, koji gleda n« decno; oj«ina mi

lii«TO polamjesec. NadpU: »t S(iKillan) a;li«4)

Jobaoni* Hso]r«d«.

ni za milost. Stari Fridrik, krvnik svoje su-

pruge Elizabete, nije ni poslije strainih do-

iivljaja mladosti svoje poSao drugim putem.

Gradio doduSe zadu&bine, hododastio u Rim;

ali dudi sToje nije promijenio. Kad su muspoticali, ito se nije popravio, premda je bio

u Rimu, odgovorio je: >1 postolar moj, nakon ito je yidio Rim, vratiu sc je k iivanju

cipela* (et calceator meus ad consuendas ocreas post uisam Romum rediit). Pri£a se, da

si je sam sastavio nagrobni napis ovako: >Ovo su mi vrata u pakao. Sta <5u ondje na6,

ne znam; znam, ito ostavljam. Obtlovao sam mnogim dobrima, ali niita sa sobom ae

odnosim, osim ito sam popio, (K>jeo, i ito mi je posrkala neizcrpiva pohlepa*. Mnogobolji od otca nije bio ni sin Ulrik, same ito je, kako Aeneas Sylvius piie, bio >darofi-

tiji i rje£itijt< (ingeoio tantum et eloquentia maior). U ob^ je Ulrik, kako ga pomenati

spisatelj prikazuje, bio visoka stasa, jakih prsa i kosti, suh i vitak; imao je pomno nje-

goTane vlast, vclikc, krrave i nabrekle o£i, a hrapav glat. K tomu je bio >smion i

oitrouman, ali birovit i nepoutdan; neumorno radin, nesasitjjiv pri uiivanju, nevjeran t

bezvjerac, neiskren i Taralica, pohlepan, razîpan, brs pri goToru I pri djelu< Odkad te

Hr». pot) II. IL »4

aio ALBRIGRT AUSTRUtKI, TLADISLAV I. TARNKNdlK I LADISLAV P09TIJM13S (1437.— 1457.).

je oienio Katarioom, lc<ferju despota Gjurgja, i odkad se je nagodio s Frankapanima, hlepio

je Uirik za ftto vedom vla&cu ne samo u Ugarskoj, nego i u zemljama ojemaikoga kra-

Ijevstva. Ved \e s toga bio zazoran kralju Albrechtu, te ga j« morao skinuti s namjest-

ntike dasti u (ê&koj, koju mu bijaê kao svomu rodjaku povjeho.

Jedva §to je Matko Talovac umro, proglasili su se oba celjska kneza, otac Fridrik i

*\n Ulrik, banima Slavonije. Dok su si drugi velikaSi u Ugarskoj i Hrvatskoj razbijali

glavu, tko ce biti kralj, celjski su knezovi stall ^biti imaDJa pokojnoga bana Matka i

brade ojegove. Dakako da im je pri torn u prvom redu pomagao Jan Vitovec, Djihov

vrhovoi voivoda. Grabedi i osvajajudi gradove i posjede nijesu se ograni£ili na porodidoa

imanja Talovaca, nego su otimali i zemlje zagrebadke biskupije, kojoj je pokojni Matko

bio svjetovQim upraviteljem, pade i posjedovaaja vranske priorije. kojoj je bio na delu

Ivan Talovac Taj je bio suviê odaljea od svoje brade, hrvatskodalmatinskih banova

Petra i Franje, pak je s toga onako osamljen teiko odolijevao preteiitoj sili celjskih

knezova. Kronika celjska i hrvatski suvremeni spisatelj Pavao Ivanid (de Iwanich) pripo-

Tijedaju suglasno, kako je namah po smrti bana Matka Talovca knez Ulrik podigao ve-

liku vojsku (einen grossen zugk von puxen), te stao osvajati gradove zagrebadke bisku-

pije. Poslije toga oborio se je na grad Gjurgjevac (geschloss S. Georgen, castrum

Szentb Gywrgh), koji mu se nije namah predao, ved ga je morao dulje vremena pod-

sjedati. OsvojivSi napokon (nit gar in einem Jar) tu znamenitu tvrdinju, otima&e redom

gradove priorije vranske i zagrebadke biskupije. Tako osvoji Gumnik ili Bosiljevo (Gum-

letsch), Garid (Gartitsch), Hrastovicu (Chrastowetz), oba Pakraca (Pokertz), Radu (Ratscha),

a napokon i Goru (Gara). Kod podsade grada Pakraca pogibe, branedi grad, prior Ivan

Talovac (Janusbann, magnificus Johannes Sowan dictus, frater dicti Mathkonis bani), a

kod juriSanja na Hrastovicu prostrijeljeno hi kapetanu celjskih knezova Janu Vitovcu

jedno oko, tako da je ostao dorav kroz sav zivot svoj.

Borba celjskih knezova s nesrednim Ivancm Talovcem mora da je bila iestoka.

Pavao Ivanid kaie, da su tmnogo zla podinili u kraljevinic (multa etiam alia damna

fuerunt per eos in eodem regno illata). Ratovanje se je u glavnom svrlilo u prvoj polo-

ici 1445, jer ved 18. lipnja te godine nalazimo kneza Ulrika kao bana Slavonije u

gradu Kriievcima, odakle javlja svojim kapetanima u osvojenoj ved Hrastovici (Georgio

Pyers et eius consocio, capetaneis nostris in Harazthowycâ), da je primio u svoju za-

iutu Vladislava TituSevida, pak im zapovijeda, da ga brane od svih protivnika njegovih,

koji bi na nj udarali (castellum suum Kakaswara). Zadobaviv§t se celjski knezovi gradova

i posjeda zagrebadke biskupije, namjestiSe opet za biskupa svoga Stidenika Benedikta de

Zolio (von Zoll = Solium kod Celovca), kojega je progonio pokojni kralj Vladislav

Varoendik. Pomenuti biskup Benedikt stoluje ved 1. sijednja 1446. u biskupskuj paladi u

21agrebu (in palacio nostro episcopali, solite nostre habitationis), te izdaje povlastice

zagrebadkim kanonidma, da ih tako udobrovolji.

Natiloo postupanje celjskih knezova, bana Fridrika i joS viie Ulrika, ozlojedi jamadno

ftilno ostalu gospodu ogarsku i hrvatsku. Bilo je nedvojbeno tuibe i od Matkove brace,

banova hnratsko-dalmatinskih Petra i Franje, pak onda i od one gospode, koja su bila

u rodu ili svojii % pokojnim banom (Cehi, Jakiidi). S toga razumijemo. zaSto su knezovi

Fridrik I Ulrik 6. sijednja 1446. uUnacili savez s premodnim vojvodom Nikolom Ilodkim,

kojom je prigodom Nikola njima svedano obedao, da de ih itititi i braniti od svakoga,

izuzev Mfno rimskoga i ugarskoga kraija, pade i od ovih, ako bi ih nepravedno i neza-

kooito htjeli potladiti. No pored ivega toga ugovora oije ipak vojvoda Nikola htio ili

mogao oatati na obraoa ivojih saveznika, kad je sabor u Stolnom Biogradu povjerio

Ivanu Hunjada, da digoe Tojsku na ojih i da ih pokori.

Rat ixmedju Ivaoa Hunjada i celjskih knezova bjesoio je u travnju i svibnju 1446,a ratovalo te je oe samo u Slavooiji, nego i u Stajerskoj, u matici vlasti celjskih kne-

RAT MA CCUSRE KffECOVS FRIDRIKA I ULRIKA V TRAVNJU 1 STIBMJCI 1446 at I

zova. Uz prosIavljeDoga juoaka Ivana Hunjada bori se i nedak (sestrid) njegov IvanSekelj (sein Schwester Suhn 2^ckel), kojega je ujak osobito volio, te ga i pK>slije Todio

ta sobom u sve bojeve. Narodna pjesma i predaja zove Ivaoa Sekelja >baDovi<5 Se-

kola«; prida moogo o torn mladom juoaku, a narodito o ojegovoj tuiooj pogibiji oa

polju Kosovu. Celjska kronika opisuje potanko rat izmedju Ivana Hunjada i celjskih

knezova, kojih je dete opet vodio proku&ani i vjeSti vojvoda njihov Ivan Vitovec. Ivan

Hunjad skupio nekih 15000 Ijudi, te iz okoli§a Stolnoga Biograda po§ao prema Dravi.

Freiav tu rijeku udario najprije na tvrdi Gjurgjevac, koji bijahu celjski knezovi ncdavno

oteli Talovcima. Uzev§i taj grad i poharavSi ditavu okolica njegovu, podje prema Va-

ratdinu. Varo§ ta ne bijaSe joS tada ogradjena, nego samo tvrdinja njezina. Ne mogavii

tyrdje uzeti, spali jedino varo§, pak se onda uz desui brijeg Drave spusti u Stajersku. Tuzauze najprije gradid Ankhenstein, a onda pohita prema gradu Bistrici, da ju zauzme.

Ved 13 travnja, na samu veliku srijedu, udini prvi juri§ na taj grad. AH mu se sreda

iznevjeri. Vitovec naime bijaSe ga pretekao i u grad prije njega u§ao, te sve za obranu

udesio. Nakon prvoga nesrednoga juriâ podsjedao je Hunjad Bistricu jo§ neko vrijeme,

ali bez uspjeha. Neki ugarski pladenik, koji se je u gradu desio, zapalio grad, pak je

onda Ivan Hunjad udinio drugi juriS, ali i taj bi odbijen. Ne mogudi nikako Bistrice

uzeti, posla Hunjad svoga sestrida Ivana Sekelja s jednim odjelom vojske prema Celju,

ne bi 11 tako Vitovca odvratio od obrane Bistrice. Medjutim Sekelj ni ne prodre do

Celja, ved spaltv§i nekoliko sela pol milje daleko od toga grada, vrati se opet k svomu

ujaku. Hunjad nadje se u nemaloj neprilici, jer mu ne bijase po§lo za rukom uzeti ni

grada Varaidina, ni Bistrice, a ni Celja. Ponudi s toga Ivanu Vitovca primirje za neko-

liko dana, koje taj i prihvati. Jo§ prije, nego §to je primirje minulo, krene Hunjad naglo

izpred Bistrice, te pohita prema Dravi, koju je prebacio negdje kod Maribora, izgubivSi

pri tom mnogo Ijudi i kola. PreSavSi medjutim Dravu dodje u sukob s njemadkim i

rimskim kraljem Fridrikom III, koji je tada bio gospodar ditave Stajerske. Zemaljski

kapetan u Stajerskoj, po imenu Ftirstenberg, opro se daljim provalama u srednju i sje-

vernu Stajersku, a kralj Fridrik sklonio austrijske staleie, te su u Regensburgu

6. svibnja 1446 odludili podici vojsku, koja bi se imala do 20. lipnja sabrati izmedja

FOrstenfelda i Radgone. Medjutim je Hunjad morao uzmaknuti prema Optuju, gdje ga

je opet dodekao Jan Vitovec. Tako mu ne preostade drugo, nego da se okani Optuja, te

se spusti u Medjumurje, koje je takodjer pripadalo celjskim knezovima. Jurii na ^kovacbi suzbijen, no zato posredi Hunjadu, te zauze Legrad na sutoku Mure i Drave. Spalivii

sela i kotare u Medjumurju, predje zatim Hunjad rijeku Dravu i zauze poslije varoi Ko*

privnicu u Slavoniji. U to bijahu celjski knezovi skupili joS viie vojske, te ju poslah

svomu vrhovnomu kapetanu Vitovcu, da bije s Hunjadom osudni boj. Kod trga Rade

(bei einem markt, genandt Raischin, ein meill von Copreinitz) sastale se obje vojske.

Prije boja medjutim dodje do tporazumka i pogodbe izmedju ratujudih itranaka. Sto se

je utaoadilo, nije poznato. Pavao Ivanid kaie samo, da su celjski knezovi vratili prioHju

vransku i pripadajude joj gradove, a i inade da su prihvatili >dosta dastne pogodbe*

(et bene se gesierat in ista via, nam recuperato prioratu et castris eiusdem comites

Ciliae conscenderuot ad satis honestat conditiones pacis). Celjski su knezovi ottali i dalje

banovima Slavooije, te zadriali ivoja posjedovanja; jedino tu Hunjadu ustupili vraotki

priorat, gdje je Hunjad namjestio za upravitelja (gubernatora) svoga sestrida Ivana Sekelja,

povjerivii mu val|da ved tada bansku da«t za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju.

Provalom u Stajersku bijaie Ivan Hunjad povrijedio kraija Fridrika III., kojemu

bijaie jol nedavoo ponudio svoju sluibu. Poradi toga ukorto ga je Fridrik potebntm

pismom, na koje je Ivan Vitei od Sredne u ime Hunjadovo dne 11. lipnja 1446 kraljtt

iz Peftte odgovorio ovako: »Presvijetlt vladarul Kad te je ovih dana pitmo vaiega veli-

danstva ditalo na ovom saboru (u PeitiX tvtdjelo te je obdemu mnijeoju, da na ooo, ftto

aia ALBRKCHT AUSTRtJHKI. VLt^DISLAV I. VARMKNCIK I LADI9LAV POSTUMUS (1437.—1457.).

se je meoi predbacivalo, kako sam ondje ustmeno, tako vaSemu veliianstvu ovim listom

piimeno railog dadem. VaSa presvijetlost dakle piSe, kako sam ja netom (nuper), kad

sam 8 Toiskom poSao na zemlje celjskth knezova, bez ikakve predhodne razmirice, paê

protiv mojih vlastitih miruljubivih pisama, u kojima bijah vaSemu vclidanstvu obedao

sluibe svoje, ojvodini Stajerskoj nanesao mnogo itete i gubitka . . . Kad su dakle nakon

brojnih okrutnih i ned-ivjednih nepravda . . . netom gospoda baruni ovoga kraljevitva

odluîlt podi<fi onilje protiv celjskih knezova, koji su ill na to pHsilili (prouocata), i kad

sam ja kao kapetan (capitaneu.s) za taj posao bio odredjen, nisam nipoSto, izpovijedam,

imao tu namjeru, da nanesem rat ili smutnje budi va&emu veliianstvu, budi vaSim po-

danicima ili njihovim zemljama, nego sam, kako bijah u miroljubivom pismu iztaknuo,

takodjer i na umu imao, da Sinim vazda vi§e svoje sluibe, nego li povrede va§emu veli-

£an<tvu. S toga su i one Stete, za koje se kaie, da su ovom prigodom nanesene zemljama

i podanicima vaSe prejasnosti, udinjene jama6no ne mojim nastojanjem, niti po mojoj

namisli, a ni s mojom voljom, nego se je to zgodilo uslijed neoSekivana i zestoka iza-

zova onih osudjenika. Ja naime prije sam se osvediNao za name nuti mi rat, nego Sto

sam drugima rat naprtio. Jer kad sam se utaborio blizu tvrdinje Borlin, odrekao sam se

zaista svake nakane da Skodim, pak sam po odiiinim drugovima svojima i po poslanicima

kastelanu one tvrdinje, koji se je Frigk zvao. dao laviti, da ne smjeram ni§ta poduzeti

protiv vaSega veliianstva i va&ih podanika, nego da je druganio odredjen moj put i

jednako moje orudje, pak sam s toga od njega zahtijevao, da moj prijatelj>ki prolazak

ne bi smetao neprijateljskim odporom. No taj £uv§i za moju poruku, navalio na posla-

nike, a onda predloiio, da mu za slobodni prolaz i sigurnost dadem tri tisude maraka

pjeneza. A kad oije naSao kupca, onda je sa svojim oruzanicima neoêkivano navalio

i tako izazvao proti sebi oruije miroljubivih, prisiliv§i me sve preko volje moje, da si

siiom i gvoidjem prokrdim put po okoliSu. Nadalje, kad sam se pnblizavao gradovima

Optuju i Mariboru, javio sam moj mirni prolaz reienim gradovima kao i kapetanu vaSc

prejasno-iti u Gradcu (in Grecz), da ne in naime neprijateljskom rukom dirati u zemlje

i podanike vaiega veli£anstva. Ali i ti se unatu£ oglaSenomu miru oprije§e oruzanom

rukom, te po£e§e ubijati, hvatati i robiti mnoge od moje vojske, koje bi pojedince, a

bezbriine gdje zatekli. SuviSe je refieni kapetan iz Gradca, doSavSi sa svojim pjeSacima

i konjanicima, htio meni zaprijediti preiaz kod prevoza na Dravi (apud vadum Dravae);

poStu ga nijesam mogao od toga odvratiti, morao sam i preko volje boj zametnuti. Kraj

tih zaprcka, nrprijateljstva i izazivanja nije se dodu&e moglo ugnuti, da se takodjer ne

oaoesu itete podanicima va$e jasnosti, narodito u onim mjestima, koja su izpremijeSana

s kotarima reîenih celjskih knezova. Ali, kako sam ve6 gore rekao, nije to udinjeno po

unapred odredjenoj voiji mojoj, niti po odre :bi pomenute gospode baruna, nego u izlo-

ienim zgodama. radi kojih mislim, da me jasnost va^ ne ê smatrati za krivca. Nekadakle blagotzvoli moje sluibe vaSoj jasnosti jo§ ne odbiti, te primiti pravednu izpriku u

pomeuutoj stvari. Dano u PeSti u odi svete Trojice godine gospodnje 1446.

<

(Ivan Hunjad kao gubernator Ugarske, 1446.— 1452.). Prvih dana mjeseca

lipnja bijaie se sa%tao ugarski sabor na polju Rakoiu kraj PeSte, poglavito da prema

taklju£ku poioojegi sabora u Stolnom Biogradu bira upravitelja ili gubernatora kra-

Ijevstva za nedora»loga kralja Ladislava Postuma.

Sabor na polju Rakoiu prihvatio najprije zakljufike prijaSnjega sabora u Stolnom

Biogradu. Oaokom prvim toga sabora bi]aê ustanovlieno, da se bira gubernator kra-

Ijevstva (quod eligent ei deputabunt unum gubernatorem). Drugim dankom bi odredjeno,

da tvatko povrati sva imanja, gradove i posjede, Sto ih je za pro&lih burmh vremcna

ugrabio; jednako bi sakljuSeno, da se s mjesta razvale svi zamci i tvrdinje, podignute u

potonie vrljcme, izuzev jedino one, koje su sagradjene na medjama kraljevstva za obranu

od vanjskih neprijatelja. Treîm 61ankom naredjeno bi, da se svi baruni kraljevstva u

IVAN HUNJAl) KAU GUBKRNATUH IGAHSKK, 1446.— 1452. "3

saboni na Rakoiu zahvale na svojim sluibama i £astima, pak da ih stave na razpola-

ganje sakupljenim stalezima. Ceivrti ilanak traii, da se svi staleii pokore odredbamasabura, kojima je zadada povratitt mir u kraljevsivu. Napokoo petim diankom zabran.uju

se svi savezi i konfederacije (cootrxtus et confuederationes) izmedju pojedinih veiikaia,

te se ved utana(êne progla§uju niStetnima, pade se prelati i baruni obvezuju, da de svomsnagom ustati na one, kuji bi takove saveze sklapali na zator statuta i odredabakralif vstva.

PoSto je sabor na Rako&u prihvatio i usvojio tih pet dianaka prvaSnjega sabora^

^talo se razpravljati o djelokrugu i vlasti bududega gubernatora. U torn pogledu stvoreno

Pb£at kneza Ulrika Ceuskooa.

jedan tngtto i dva viteu oklopnlka drie Ui grb*. AiiKJeo drti odosgo grb porodke Celjskth Itctiri poijt. «

,rvotn 1

'-r viiom iMu po tri x»ijcidc. m u dfu,M,!,i i trctfem po dnje prttge) M dTi|« okranjene kaogc; d«»o« |«

kaaga nakiccna orlovim knlom, a lijeva nojerim i>«ijcni. Vitex de»n« drii (tb Da)iiutci)e (In okranjene ieop«r>

dove ftUve', a viie grba ntktêna je okninjcna kactga orlovim krilom; ritet • lijev* drti gtb, rudijeiiea na trt

poija, a a tvakom je po jedno orlovo krilo. Umedja vitesova vidi M tm lanac pritreuoi leopard, koji na predniim

oogama itnade vrpcu ta lotioka. Nadpia: »Sigillarn Udairici del gra^tia) Olie Orte(m)b(irg« Segorte<|(tte) (ej

c<etera) cotnitia aa(n/o«. uUirn M naaUvIja na vrpd Ico^rdovoi ovako •{,t)tc M^CCXLdi (1443 )•

OriavaJ arUiv b Beda.

bi joi daljih devet ilanaka, koji na btie todno odredjena prmva i dulnofti gubernatora

Clanak VI. glasi: >Bududi gubernator imat de toiiku vlast (auctoritatem), koliku bi ttnalo

kraljevsko velidanstvo, isucev ftto ne de modi na vjedna vremena podieljivati imanja preko

niie odredjena omedjaienja, kao ni oadbiskupije i vede opatije bet uiaoja i prtfole svoiib

tU ALBHECBT AUSTRIJSH, YLAD13LAV I. VARNBNfilK I LADISLAV R08TUMUS (1437. — 1457.).

savjetnika (diiavnoga vije6i). Jednako ne moie bcz znaDJa i privole driavljana (regoico-

larum) nikoga osuditi poradi veleizdaje. a jo§ manje takove osudjenike bez zahtjeva

prelata, baruna i driavljana pomilovati<. Clanak VII.: >Gubernatoru stajat 6e otvorene

sve tvrdinjr, varoii i kraljevski gradoTi, pak i svi kotari kraljevski i kraljiiini, te 6e

modi onamo dolaiitif kad bude htio. Kad bude driao oktavalne sudove, biti 6e uza nj

dva duhovna prelata i dva svjetovna baruna, zatim palatin i sudac kraljevskoga dvora

sajedno u &est plemida za to odredjenih; u vrijeme izvan tih redovitih sudova (medio

tempore) bit de usa nj jedan prelat i barun, kao i dva plemida, koji de saslu&avati tuie-

oike i potrebe driarljana te de po njihovu savjetu izricati odiuke. Pored tih moie si od

prelata, baruna, vitezova i plemenitih ziteija kraljevstva uzeti savjetnika toliko, koliko

mu se dini potrebtto, te ih moie uza se driati i savjeta od njih traiili*. Cianak VIII.:

»Nadzor nad kraljevskim (ili driavoim) prihodima povjerava se odlidnim prelatima i ba-

runima, koji todno za njih znadu, pak de oni prosudjivati, kako da s njima gubernator

i njegovi savjetnici razpolazu*. Clanak IX.: *Gubernator mora poci sam na put i rato-

vati proti nepnjateljima, ako bi bilo potrebito, te zahtijevala to veiidina (zama§nost) stvari<.

Clanak X.: >Redeni gospodin gubernator moie od onih posjedovanja, koja ce od sada

tvetoj kruni zakonito i bez (povrede) idijeg drugog prava budi poradi pomanjkanja poto*

maka, budi radi prinaSanja patvorenih izprava, kovanja krivih pjeneza i tvorenja krivih

pedata, kao i radi dovadjanja stranih sila (vojske) u to kraljevstvo ili podmetanja vatre

u njemu, pripasti, — diniti darovanja onima, koji bi vjerno svetoj kruni sluiili, ali

samo ako ta posjedovanja ne obasezu vi§e od trideset i dva seliSta (sessiones). Gradove

pako, varoii i posjedovanja sa viSe od trideset i dva seliSta, koja bi gore redenim na-

dinima pripala svetoj kruni, ne moie on dijelitl ili komadati, te ih onda kao imanja od

trideset i dva seliSta razdavati, nego de se sve takove vrste gradovi, varoSi i posjedo-

vanja pridriati za samu svetu krunu<. Clanak XI.: »NadaIJe komu de gubernator redenim

nadinom jedan put darovanje udiniti, ne de mu modi vi§e darivati. I po§to se darivanje

gradoTa, varoSi, posjedovanja i slidnih stvari ubraja u prava kraljevska, s toga de svi oni,

kojima bi gubernator izloienim nadinom ^to podijelio, morati u svoje vrijeme podi pred

kraija, da im darovanja potvrdic Cianak XII.: >Imanja onih, kojima bi se imala (imanja)

radi prinaSanja patvorenih izprava ili kovanja krivih pjeneza, kao i poradi drugih gore

iztaknutih razloga kruni privaliti, ne moie (gubernator) posjesti niti mu kojim nadinom

darivati, dok oni (krivci) ne budu po svojim sudcima kompetentno i sudbenim putem

po starim i priznatim obidajima kraljevstva osudjeni*. Clanak XIII.: >(Gubernator) nadalje

smije zgodimice (in occurentibus causis) u odsutnosti savjetnika (driavnoga vijeda) voditi

razprave i izdavati odiuke (facere relationem et expeditionem); ali ako bi takova odiuka

bila sudbena, te bi te protivila obidajnomu pravu, moie se po redovitim sudcima kra-

ljevstva popraviti (emendari), kako se je uobidajilo diniti za doba kraljeva*. Clanak XIV.:

• Nadalje, ako bi ftto kraljevskih prihoda (nakon truika) od podhvata (ratova) kraljevstva

preteklo, moie gospodin gubernator u ime kraljevo zaioiene gradove, varoSi i kraljevska

posjedovanja izkupljivati, te povrativSi ih kruni za kralja pridriati. Prihodi (izkupljenih

gndcva) neka se takodjer upotrebe za podhvate kraljevstvac.

Poito je sabor redene dianke ustanovio, pristupilo se biranju gubernatora. Na same

Duhove, doe 5. lipnja, ili po drugima na duhovski ponedjeljak, 6. lipnja 1446., progla&en

bi gttbernatorom junadina Ivan Hunjad. Poslanici grada Poiuna obavijestiSe 6. lipnja

svoje sugradjane o izborn ovim pismom: >Danas bio je na Rakoiu (polje tik PeSte) na

okupu najvedi dio zemaljske gospode u vijedu, kao nadbtskup (ostrogonski), biskupi vackt

i vesprimski, zatim palatin, ban (madvanski) Ladislav Gorjanski, zatim mnogo duhovne i

STJetovne gospode Napokon je bilo i vrlo mnogo orsaga (aastupnika niiega plemstva,

Inpanija i gradova). Mi se uputismo pred lice gospode. Tada dodje gospodin Toma Sed

i odvode nas u vijede, gdje nas dastoo dodeka&e i primi&e, radujudi se naiemu prisudu.

IVAN HUNJAD KAO OUBKRNATOR UOAItSKK, 1446—1452. ai5

Mi im odtovasmo naiu i vaû pokoraost, za §to nam se iskreno zahvaiUe. TLatim nas

naputiSe, da podjemo na sastaoak s ostalim gradovima u jedaD ^tor. S nama ode reixni

gospodin Toma Set u §ator, te stade dugo povjerijivo razgovarati. Iza toga dodjoie oni

(zastupnici) iz Koiica, oni iz Novoga Budima, kao i oni iz Stolnog Biograda, te ostado&e

u §atoru dugo vremena razgovarajudi. Poslije toga udjoSe Juraj RozgOD i gospodiD La-

dislav Paloc, pak nam nakon mnogih rije(î pokazaSe neke 6Ianke, koje vam dostavljamo,

da ih vidite, i zahtijevahu, da gradovi na njih prisegu, §to su gradovi sve doslije odkla>

Djali. Malo zatim £uIo se klicanje medju orsagom (ain geschray under der

Orsag), neka se bira upravitelj i vladar za driavu. Na to odjaftiie svagospoda odanle u varoS PeStu Kratko vrijeme poslije izklican bi

Hunjad Ivan za upravitelja i vladara zemlje... Doznajemo nadalje, da de

prokuratorima drzave postati nadbiskup (ostrogonski) i biskup vacki izmedju duhovotka,

zatim ban Ladislav (Gorjanski) i palatin (Gross- Graff); no kako 6e sve to biti, ne znamo

posve dobro*.

Jo§ istoga dana — 6. lipnja — poloii novo izabrani gubernator Ivan Hunjad sve-

canu prisegu, i to u magjarskom jeziku, po§to latinskoga nije znao. Jednako potvrdi

istoga dana (feria secunda infra octavas Pentecostes) takodjer i netom stvorene dlanke

sabora, kojima bi§e prava i duznosti gubernatora odredjena. Potvrdu svoju podkrijepi

pedatom svojim, §to ga je rabio kao crdeljski vojvoda, jer se u onaj mah nije mogaozgotoviti novi pedat

PODPIS IVANA VlTEZA CD SREDNE.

Sntmljen ixprave od 30. lijefoJA I4S3' (^>t* w: »Jo(aoDes) ep(ttco)ptu WandieiM(is) caa(oelU)rtat.

DriavBi arkiv a B«4a.

Sabor u gar ski ostade na okupu neko vrijeme i nakon izbora gubernatorova. Ivan

Hunjad nastojaSe nazodne velikaSe udobrovoljiti na svaki nadin. Baruni, koji bijahu polo-

iili svoje dasti, biSe gotovo svi bez iznimke opet namjeSteni. Palatinom ostade Lovro He>

dervar, sudcem kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, a Mihajlo Orsag vrhovnim pokladnikom-

Ladislavu Gorjanskomu ponovo bi povjerena dast bana madvanskoga, a Nikoli Itodkomu

dast vojvode erdeljskoga. Jedino celjski knezovi Fridrik i Ulrik, koji se nazivahu bauii

Slarunije, ostadoie praznih ruku Gubernator povjerio baniju Dalmacije, Hrvatske i SUh

vonije svojemu sestridu Ivanu Sekelju, koga bijafte joi u proljedu imenovao upraviteljem

ranskoga priorata, te mu darovao i neka imanja Talovaca, kao Gjurgjevac, koji bijaie

nedavno oteo celjskim knezovima. Osobtto odlikova Hunjad svoga prijatelja i panomod-

nika Ivana Viteza od Sredne. Joi prolle godine bijaie itradio, da je Ivan Vitet. odgo-

jitelj njegovih sinova, postao biskupom u Velikom VaradiQU, a sada ga imeoova proto-

notarom. dok je dast vrhovnoga kancelara kraljevttva ottala vaekomu biskupu Petro.

Kad je malo zatim ugarski sabor dne 16 lipnja razpiiao novu dadu za obranu kra-

Ijevstva od vanjskih i domadih neprijatelja, odredjeoo bi podjedoo, da se raspitaoi poret

imade za petnaest dana platiti velikovaradintkomu biskupu Ivanu Vitczu ili njegoYim

dinovnicima. Ivan Vitez bio je u obde desna nika gubernatorova; dok se je Hunjad borio

s madem u desnici, radio je prijatelj ojegov na dipiomatskom polju s perom u ruct

Listove Ivana Vitesa, ito ih je u ime gubernatora pisao na sve straoe. skupio je joi sa

»lt> LLBRKCIir AOSnUJSKI, VLADISLAV I. VhKSKn6iK I LVDISLAV FOSTUMUS (1437.— 1457.).

iivota piSdcva svcdenik zagrebadke biskupije Pavao Ivanid (de Iwanich) u jednu zbirku,

koja nam je nepomucenim izvorom upravo za vrijeme, §to je Ivan Hunjad kao guber-

nator upravljao Ugarskom. U sluibenitn se spisima od sada Ivan Hunjad pi§e: >Joliannes

dc Hunvad, nomine ct in persona iiicliti domini Ladislai electi, nati quondam domini

Albert! regis Hungariae, eiusdem regni gubemator* (Ivan Hunjad, u ime i za osobu pre-

slavnoga gospodma Ladisiava izabranoga, sina nekad gospodina ugarskoga kraija Albrechta,

upravitelj istoga kraljevstva).

Na saboru razpravljalo se i o tom, kako da njematkoga kraija Fridrika, stitmka

nedorasloga ladisiava, sklone, da predade svoga Stidenika zajedno s krunom sv. Stje-

pana, kao i s onim medjaSnim gradovima, koje bijaSe Ugarskoj budi silom oteo, budi

u lalog primio. Odluêno bi poslati poslanike kralju, da to u njega izrade. Dok je novi

gubemator nakon svr§ena sabora boravio u iztodnim krajevima Ugarske i u Erdelju

(u Hunjadu, TemeSvaru, Madarasu, Segedinu), dotle su izabrani poslanici ugovarali

8 kraljem Fridrikom. All Fridrik ostade kao dosad tvrd, te odbi zahtjeve ugarskih sta-

leia. Tako im ne preostade drugo, nego silom ga prinuditi. Vec u polovici rujna 1446.

boravi Ivan Hunjad u Budimu, gdje no sprema vojsku, da provali u Austriju. Malo zatim,

2. listopada, poslan bi Ivan Kochheim iz Budima u Bed, da u ime ugarskih staleza po-

nudi gradjanima savez proti kralju Fridriku. U to bijaSe Hunjad skupio vojsku od nekih

20.000 Ijudi, te pismima od 18. listopada i rimskomu papi Eugenu IV. i mletaikomu

duidu objasnio razloge i cilj svoga poduzeda. Po§av§i s vojskom prema medji austrijskoj,

pozove iz svoga logora kod Sarvara na rijeci Rabi 7. studenoga vijede grada Beda, neka

sc s njime sloii proti zajednickomu protivniku, a u prilog zajednidkomu vladaru Austrije

i Ugarske, nedoraslomu Ladislavu Postumu. Poslije toga prijedje Litavu, te stade s vojskom

svojom (.ustoiiti Austriju. UzevSi Hornstein jurist m primaknu se Novomu mjestu i stade

na nj udarati; u isti mah posla Rajnalda Rozgona, da s konjicom pustoSi i liara sve do

Beda, u koji se bijale zatvorio kralj Fridrik, izdekujudi pomoc iz njemadke driave. Iz

tabora u Neunkirchenu pozove Ivan Hunjad 27. studenoga jo§ jtdnom Btdane, da na-

puste Fridrika; od odgovora, koji mu moraju dati za tri dana, zavisit ce, da li ce s vojskom

udariti na sam Bed, ili pak provaliti u Stajersku, baStinu kraija Fridrika. Sad se oda-

zvaSe i Bedani i kralj Fridrik. U odredjenom roku dodjoSe u ugarski logor poslanici

kraljeU i bedki, po imenu Ulrik Celjski, GaSpar Schlick, Ulrik Eizinger. RQdiger Starhem-

berg, i sudac grada Beda. Hunjad zahtijevaSe prije svega, neka se Fridrik obveie do

2. veljade 1447. povratiti Ugarskoj grad Gjur, koji bijaSe prtd tri godine izdajom pre-

dobio, te ga onda zaloiio nekim hrvat.»5kim knezovima (den von Krabaten verschriben),

po svoj priiici Frankapanima, buduci da se knez Bartol Frankaj an spominje godine 1445.

kao upravitelj biskupije gjurske (Barthlme von Frangepan . . . Graf und pfleger des

Bi«ithum zc Rab). Ulrik Celjski neka jamdi svojim poStenjem i imanjem, da de to Fridrik

zaista izvrSitL Onda tek neka se zastupnici obiju stranaka sastanu u ponedjeljak iza Jurjeva

dojdude godine na dalja dogovaranja. Ivan Hunjad zahtijevaie, da mu se glede Gjura

odgovori za detiri dana. Dne 8. prosinca oditovaite poslanici Fridrikovi, da je gospodar

njihov voljan povratiti Gjur i podati knezu Ulriku Celjskomu kao posredniku u tom po-

gledu jam^.e<:no pismo; ali do 2. veljade ne moie toga udiniti, nego neito poslije, bududi

da je hrvaiftkoj gospodi, ko}ima je zaloiio pomenuti grad, pismom obedao, da de im dva

mjrseca prije odkazati, kad de zaioieni grad izkupiii (der romisch Kunig den von Cra-

baten sein verschreibung grgeben hat, wann er das gsloss Raab an sy eruordem welle,

das still er sy tway moneid vor wissen lassen). Medjutim gubemator ne bijate

tim odgOTorom tii malo sadovoljan, ved namah sutradan, 9. prosinca, iz svoga tabora

(prope vtllam Lewberadorf) pozove i staleie austrijj^ke i grad Bed, da se njemu pndruie

kao podaoici malodc^noga Ladisiava proti kralju Fridriku. Podjedno im zaprijeti, ako mu»e 8 mjesta ne odasovo. Ali mu i staleii i vijede grada Beda jo§ istoga daoa odgovoriie.

IVAN nUNJAD KAO 61 BBBNATOR U6ARSKB, 1446—1452. aij

neka se zadovoiji s onim, §to mu je kralj Fridrik po svojim poslanicima obecao; ako

bi pak dalje harao njihovu zcmlju, oni ce uiiniti svoju duinost (facere debitum), koju

moraju vr§iti kao podanici kralja rimskoga i gospodina Ladislava, kralja ugarskoga i

prirodnoga gospodara svoga

§ta se je dalje zgadjalo, nije zabiljczeno, samo doznajemo, da je gubcrnator joS

neko vrijeme u Austriji harao i palio, ali Beda ni Novoga mjesta nije mogao uzeti. Na-

pokon u o(i Boitca, ne polu£iv§i svoga cilja, ni ne u£iniv§i ni§ta osobito (nulla re memo-rabili facta), vrati se sa svojom vojskom u Ugarsku. Moida ga je na to sklonio i papinski

legat, kardinal od sv. Angela, po imenu Ivan Carvajai, koji je u ono vrijeme boravio

u Beû, poslan od pape u Ce§ku. Legat Ivan Carvajai preuzeo je takodjer teiku zadadu,

da obje stranke izmiri. Ivan Hunjad izabere sedam velika&a, po imenu nadbiskupa Dio-

nizija Seca, varadinskoga biskupa Ivana Viteza, vackoga biskupa Petra, gjurskoga biskupa

Augustina, zatim Ladislava Gorjanskoga, Ladislava Paloca i Mihajla Orsaga, da na po-

£etku dojdu(ê godine podju u Bed, i da pod predsjedanjem legata Ivana Carvajala nastave

ugovarati sa zastupnicima kralja Fridrika. Najprije bi ureCeno, da se dogovori zapodnu

namah iza osmice nove godine; ali ugarski poslanici trazili su tek 7. veljade 1447. slo-

bodno pismo od kralja Fridrika i legata za svoj put i dolazak u Bed. U drugoj polovici

veljade, dne 18. do 22., dcsio se je u Budimu i gubemator Ivan Hunjad, koji je zajedno

s drzavnim vije<5em odredio, da se ugarski sabor, sazvan prvobitno za Duhove, imade

sastati vec 12. ozujka. Jamadno je to udinjeno s obzirom na dogovaranja ugarskih posla-

nika u Bedo, da bi sabor namah potvrdio, §to <ê oni s kraljem Fridrikom utanaîti. Ali

vije<5anja u BeCu u drugoj polovici veljafie ostadoSe i taj put bezuspjeSna, buduc da ni jedna

stranka nije htjela popustiti. Kardinal Ivan Carvajai ostavio ozlojedjen Bed i polao u Ceiku,

a ugarski poslanici vratili se ku<5i. Vec 27. veljade pi§e drzavno vijece ugarsko iz Budima ob-

seino pismo poljskim staleiima, u kojem se gorko tuii na kralja Fridrika i njegove Nijemce,

(de Romanorum rege et Theutonicis . .,quorum quamvis simulatam senserimus amicitiam,

vel poiius ingenitam et ferme naturalem inimicitiam); pripovijeda, kako je poslalo nove

poslanike (novos oratores), traiedi ugrabljenu krunu (pro istius sublatae coronae nostrae

restitutione), no ti su se vratili s praznim rijedima, i tako je Ugarska opet prisiljena, da

pograbi za oruzje. Javlja im napokon, da je sazvalo sabor na 12. oiujka u Budim, pak

da de ih o svemu obavijestiti, §ta ce se na njemu zakljuditi.

Sabor se medjutim sporo skupljao. Zastupnici grada Poiuna borave joS 16 oiujka

u Komoranu, gdje se sastaju s Tomom Sedem, koji im kazuje, da jo§ neka gospoda

nijesu stigla u Budim, kao ni poslanici gradova; s toga se i oni nadaju, da ne de za-

kasniti ni posljednji stidi. Kad se je napokon skupio sabor, gospoda su predlagala dlanke

t zakljudke, kojima bi se dopunile ustanove proSlih dvaju sabora u Stolnom Biogradu i

Peiti. Osim onih 14 dlanaka, ito ih bija&e sabor proSle godine na Rakoiu prihvatio, stvo-

reno bi joi novih 47 dlanaka, koji bi§e primljeni 25. oiujka 1447., tako da je sada u

sve bio 61 dlanak, po kojima se je imalo upravljati driavom za vladanja gubematora

Ivana Hunjada.

Novi elanci toga sabora odi$u nedvojbeno neprijateljskim duhom prema gubema>

torn Ivanu Hunjadu. Vedina velikaia, zavidna gubematoru, nastojala je u jednu ruku

stegnuti ili bar omedjaSiti povlasti njegove, a u drugu niie plemstvo, sklooo i oduievljeno

za Hunjada, predobiti razliditim polak&icama i pogodnottima. Najxnadajnija je u torn

pogledu ustanova dlanka 45., kojim bi odredjeno, da se sabor imade sastati svake godine

na Duhove, i da tom prigodom mora svak-i put gubeniator sa svima barunima i dlaoo-

vima driavnoga vijeda poloiiti svoju dast, te se podvrdi novomu izboru. Clankom 23

nadalje odredjeno bi, da ni gubemator, ni ban hnratski (dominus gubemator neque Baous)

ne smiju podidi obdenitu vojsku (exercitum genermlem), van u najvedoj pogibli, nego da

moraju ratovati same s kraljevskim detama i s banderijUna prelata i bamoa; ako se pak

aiS ALIRICMT AlSTRlJgKI, VLADISLAV I VARNIN&IK I LAD18LAV P08TUMU8 (1437.— 1457.).

pocove na oruije sav oarod, plemidi nijesu duini idi dalje, nego do zemaljskih medja

(tlanak 24) Clankom 49. proglaSen bi svatko, koji bi se usudio ravno ili neizravno raditi

protiv izabranoga kraija (Ladislava), veleizdajoikom, kojega ne moie pomilovati ni sam

kralj« ni guberoator bez znanja i voljc sabora Clanak 44. opet odredjuje: >Ako bi se

kad zgodilo, te bi kralj umr'o, tada se oe smi,u prelati i baruni medju sobom pravdati

radi novoga kraIJa, nego imadu iz poiedinih iupanija stanovite plemide prizvati, te s njitna

Zajedno izbor obaviti«.

Sabor u Budimu izdao jc i koristnih ustanova. Tako je odredio, da se moraju

ukloniti kapetani, koji bijahu joS 1445 za pojedine krajeve odredjeni; nadalje da guber-

oator razdaje duhovne dasti jedino urodjenicima; da se kazne duhovnici, koji se izravno

obradaju na rimsku stolicu; da magnati. iduci u rat, ne smiju zalaziti na posjede pie-

mica, te ih globiti; da nijedan prelat, barun ni driavljanin ne smije u svoje gradove

i zamke na Stctu drugih primati strance za posadnike; da se ukinu sve mitnice, zavedene

po smrti kraija Albrechta; i mnogo drugih joS ustanova, koje se tidu sudstva, kovanja

pjeneza, da(5a, desetine, i t. d.

JoS iz sabora poku^lo se ponovo, da se s pomodu papinskoga legata Ivana Carva-

jala dodje do sporazumka s kraljem Fridrikom. To je nastojanje objerucke pomagao i

novi papa Nikola V. (Toma Sarzana), koji je nakon smrti Eugena IV. (f 23. veljade 1447.)

stupio na papinsku stolicu. Nikola V. je u torn pogledu 20. svibnja pisao pisma i ostro-

gonskomu nadbiskupu Dioniziju i gubernatoru Hunjadu; namah 21. svibnja zaklinjao je

kraija Fridrika, »da se okani svakoga ratovanja i da odloii oruije, pak da udini primirje

s Ugriraa, dok dodje njegov legat, koji se sprema na put, te ce §to prije do6< (ut cesses

ab omni bcllo, et arma deponas faciens treugam cum Hungaris, quousque veniat legatus,

qui se ad iter parat, et ueniet quamprimum).

Medjutim prije, nego §to su pomenuta pisma papina stigla onima, kojima bijahu

namijenjena, utanaêno bi posredovanjem kneza Fridrika Celjskoga primirje izmedju nje-

madkoga kraija Fridrika i njegova brata Albrechta s jedne strane, a Ugarske s druge.

Dne 1. lipnja 1447. nalazimo u Radgoiii (Radkersburg) na medji ugarsko-Stajerskoj

poslanike ugarske, gdje ugovaraju primirje. Nazoini su nadbiskup ostrogonski Dionizije

Sei, izabrani biskup gjurski Augustin, palatin Lovro Hedervar (Laurentius von Haiden-

reichsturn, grossgraf in Hungern), vojvoda Nikola Ilodki (Nicolaus von der Freinstat

obrister Waidan zu SibenbQrgen), sudac kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, ban Ladislav

Gorjanski (Ladislaus von Gara Wan in windischen Landen), vrhovni pokladnik Mihajlo

Orsag, i napokon komoranski zupan Toma Sed. Uvjeti primirja bili su u prilog kralju

Fridriku, a nipoSio Ugarskoj. Nema ni spomena o torn, da bi Fridrik predao Ugrima

budi svojega Stidenika Ladislava Postuma, budi krunu sv. Stjepana; Fridriku pade i bratu

mu Albrechtu osuju svi gradovi i varoSi u zapadnoj Ugarskoj, koje bijahu proSUh godina

ma kojim nadioom posvojili. Tako ostaju Fridriku gradovi Sopron, Kiseg, Rechnitz,

Schleining, Bernstein, Thcbcn, Katzenstein i Baumgarten, a bratu njegovu Albrechtu

Forchenstein, 2eljezno (Esweinstat), Kobersdorf, Landsee i Bella Fridrik se jedino obve-

zuje, da de do 24. lipnja predati grad i varoS Gjur izabranonm biskupu gjurskomu

Augustino, koji dc za nj namiriti 3000 zlatnih forinti. Nasuprot mora Ladislav Gorjanski

naknaditi kralju itetu, koju mu bijaSe naoesao, ili pak sam se povratiti u suianjstvo u

Greiczenstain ili pak u Gradac poslati za svoga taoca Ivana Gorjanskoga. Na Martinje, dne

11. studenoga. sastat de se od svake stranke po osam punomodnika u Bedu, te de pod

predsjedanjem kardinala i legata Ivana Carvajala ugovarati o konadnom miru. Za vrijeme

primiria, koje od 8. lipnja 1447. traje kroz dvije godine, nastojat de obje stranke, da ne

dodje ni do kakvih sukoba^ te de svakoga kazniti, koji bi htio mir pogaziti.

Mjesec ili dva nakoo ntanadena primirja s kraljem Fridrikom umre ugarski palatin

Lovro Hedervar. U drugoj polovici kolovoza znalo se ved i u Dubrovniku xa smrt njegovu,

BOJ NA EOAOVU 18—20. LISTOPABA 1448 I POSUEDlCl NJKOOTK. %t^

te su Dubrovdani 1. rujna poslali saialnicu i gubernatoru i sinu palatinovu Emeriku(Henriku) Hedervaru. U pismu na gubernatora iale DubrovCani smrt muia, koji jc uz

gubernatora bio »poradi svoje ptemenitosti i mnogih vrlina dika i ures« (k aljcvstva).

Da se popuni mjesto palatina, a da se rijeSe i drugi poslovi, sastade se opet ugarski

sabor u polovici rujna 1447. u gradu Budimu. Tom prigodom nalazimo u Budimu uz

kneza Sigismunda Frankapana i krbavskoga kneza Grcgorija Kurjakovida po drugi put

poslanike (electi nuncii) kraljevine Slavonije, i to gotovo iste, koji su Slavoniju zastupali

pred pet godina. Zastupnika Dalmacije i Hrvatske nema ni taj put Palatinom bi 17. rujna

proglaSen dosadanji madvanski ban Ladislav Gorjanski, kojega su otac i djcd tu tast

obnaSali. Tri dana poslije, 20. rujna, predao je Emerik Hedervar, sin pokojnoga palatina,

tvrdju grada Budima gubernatoru Ivanu Hunjadu, koji je onda primitak zajedno sa svima

nazocnim velikisima i zastupnicima svedanom izpravom potvrdio.

Nije poznato, da li su se u s^denom sastali poslanici ugarski i njema^kuga kralja,

da ugovaraju o konadnom miru. Vjerojatno je, da nijesu Tek slijedede godine vratio

se papinski legat Ivan Carvajal iz CeSke, pak onda pozvao obje stranke na dogovore u

Pozun. Na njegov poziv odvratio mu Ivan Hunjad pismom iz Budima 3. lipnja 1448.

Gubemator se raduje, Ito se je legat vratio sredno iz CeSke, i §to sada boravi u su-

sjedstvu. Veseli se njegovu dolazku i uvjerava ga, da <5e biti dastno dodekan. No ugarski

poslanici ne ce dodi u Pozun, bududi da je potonji sabor zakljudio, da se dalja dogova-

ranja moraju nastav ti u Budimu, gdje ce punomocnici ugarski biti slobodniji i otvorcniji.

Napokon zaklinje legata, neka proslijedi svoje nastojanje oko toli iudjenoga mira, neka

poradi, da kralj Fridrik svoju namjeru otvoreno kaze, a ne vjcditim odgadjanjem stvar

ruglu izvrgne. Gubernator uzdiSe za mirom, pocudoim objcma strankama, jer bi tada dobio

odu^ka, da svrati odi na drugu stranu, i da dini, na §to ga goni duinost i srce, da se

naime posveti obrani ne samo kraljevstva, nego i vjere krSdanske (nobis vero facuhatem

liberam expediet, vacandi ad ea, quae pro tutela et incremento, baud minus fidei, quamregni, et debito et animo nostro impendent).

(Boj na Kosovu 18—20. listopada 1448. i posljedice njcgove; mir8 despot om i Turcima 1451.). I zaista je Ivan Hunjad neprestano snovao, kako da

osveti poraz kod Varne i smrt junadkoga kralja Vladislava Varnendika. Misao na rat

8 Turcima napunjala je svedjer du§u njegovu. U pismu, Sto ga je 11. svibnja 1445. pisao

papi Eugenu IV , i u kojem se je gorko tuiio na one, koji su mu se iznevjerili u po-

sljednjem kobnom ratu, uvjeravao je papu, da >ne 6e mirovati, dokle rane domovine ne

izlijeii i sramotu njezinu ne opere*. I nije mirovao, a s njim ni papa Eugen IV. Taj je

namaii zapovjedio kardinalu Francescu, zapovjedniku krSdanskoga brodovija na iztoku, da

plovi s brodovljem uz Dunav, Ito dalje moie; a u isti mah je pozvao sve krSdanske

vladare, da pomognu Ugrima. Napokon navijesti papa i podpuni oprost svima, koji bi

po§ii u rat na Turke. Hunjad opet poslao je poslaaika francuzkomu kralju Karlu VII. i

borgundijskomu vojvodi Filipu Dobromu; ali poslanik se vratio kudi, »ne donesav sobom

kttdi niita drugo osim rijedi* (sed nihil reportaverat praeter verbal kako pile suvremenik

Pavao Ivanid. I sastanak Ivana Hunjada s kardinalom Francescom« kao i s vojvodom

burgundijske momarice na Dunavu nasuprot Nikopolju ostade beiuspje^n, kako je sam

Ivan Hunjad 29 studenoga 1445. papu obavijestio.

Prcmda se kridanski svijet nije odazivao vapajima za pomod, Ivan Hunjad Iptk nije

duhom klonuo. Postavii gubernatorom podvostrudio je pade svoje nastojanje. Jol a kasnom

Ijetu 1446. provalio je u Vlaiku, da kazai vojvodu Drakula, koji ga bijaie isa porasa kod

Varne zarobio, pak se onda sam Turcima pridnUtio. Gubernator svlada odmetnika, ko-

jega su u osudnom boju vlastitt podanict kukavno ostavili. Orakul bi zarobljen i zajedno

sa sinum svojim pogubljen; a vojvodom vlaikim postade Dan ili Daniel, sin prijainjega

vojvode istoga Imena. Iza toga upleo se je Ivan Hunjad u razmirice Umedja pojedinih

ALBRKCHT AUdTRUSU, VLADISLAV I. VARNEN6iK I LADISLAV POSTUMUS (1437. - 1457.).

ilanova kneievslfe porodice u Moldavskoj, nastoje<5i i u toj zemlji obnoviti vrhovnu

vlast ugarsku.

NakoD utanadena primirja s kraljem Fridrikom III. (1. lipnja 1447.) gubernator je

jedino i oeprestano snovao o ratu s Turcima. Mislio je novim ratom oprati Ijagu kod

Varae, a uza to podidi svoj ugled u samoj Ugarskoj, gdje su velikaî prastarih knezevskih

i plemidkih porodica nekako prezirno gledali na nj kao na novajliju, kojega su predji

bill priprosti rumunjski pastiri. Ivan Hjnjad smatrao je ono vrijeme za vrlo zgodno, jer je

ba§ tada tuiska sila bila zabavljena u Grikoj, a jo§ vi§e u Arbanaskoj, gdje ju je slavno

suzbijao junadki Juraj Kastriotid ili Skenderbeg. Nema sumnje, da se je gubernator ielio

okorisdti tima bojevima, pak s pomocu svoga saveznika Skenderbega poluditi ooo, ito bi

pred tri godine osujeceno.

Medjutim prilike u Evropi i na balkanskom poluotoku nijesu bile najpovoljnije za

takovo poduzede. Zapadna Evropa posve se ogluiil^ njegovim molbama, a Mletci ne-

davno se izmirili s Turdinom. K tomu je jo§ 23. veljade 1447. umro papa Eugen IV.,

a novi papa Nikola V., veliki prijatelj humanizma, vi§e je mario za knjige i knjizevnike,

nego za vitezove i ratove, te nije bio tako oduSevljen za boj s Turcima kao predSastnik

njegov. On je doduSe na ponovne molbe gubemalorove i njegova poslanika, krakovskoga

dekana Nikole Lasockoga proglasom od 6. travnja 1447. obecao svima, koji idu na

Turke »najpodpuniji oprost, kao da idu u boj za svetu zemlju i grob gospodnji* ; suviSe

je poslije Hunjadu podijelio naslov kneza (principatum) i darovao mu zlatni lanac kao

znak (insignia) novo dasti; ali o kakvoj pomoci s novcem ill s brodovljem nije bilo ni

govora. S toga izgleda gotovo kao ironija, kad se Hunjad 30. svibnja 1448. zahvaljuje

papi za podijeljenu mu dast, ali podjedno mu odituje, da je ne moie primiti, dok ne budeimao znatne pomoci za rat protiv Turaka (se non posse gerere principatum, nisi habuerit

notabile auxilium contra Turcos). U isto vrijeme, kad je gubernator salijetavao papu,

traiio je pomodi i u aragonskoga kraija Alfonsa V., koji je podjedno bio kralj napuljski.

Pri torn poslu bili su Hunjadu posrednicima knezovi Frankapani, s kojima se je guber-

nator tada bratimio. Narocito je knez Stjepan Frankapan, koji je bio oienjen Isottom,

kcerju estenskoga markgrofa Nikole, \i§e puta zalazio na dvor aragonskoga i napulj-

skoga kraija kao pouzdanik gubernatora, a obratno je glasnik Alfonsa kraija, po imenuBernard Lepiz, kroz oblasti knezova Frankapana prolazio u Ugarsku. Dogovori su trajali

sve do konca lipnja 1448, ali su ostali bezuspjeSni, jer ni Alfons nije mogao ili htio

pomodi. Poslao je gubernatoru samo tri konja sa sjajnom opremom: to je bila sva pomodiz Italije. I Mletci, kojc je krakovski dekan Nikola na svome povratku iz Rima za pri-

pomod molio, odbi^ 7. oiujka 1448. molbu njegovu, jer su >radi dugotrajnoga rata

8 Turcima spali u siroma^tvo*.

JoS na podetku 1448. mogao je Ivan Hunjad znati, da mu za rat s Turcima ne de

biti pomodi ni odkuda, nego iz Ugarske i Hrvatske, a moida takodjer iz VlaSke i Srbije.

S toga je svom snagom nastojao, da bar tu skupi 5to izda§niju vojsku Vijede grada

Duhrovnika bijale mu joi 1. travnja 1447. obecalo podati novdanu pomod od 2000 dukata

u zlatu, dim on s vojskom svojom predje preko Dunava. Da bi i sama Ugarska svoje

doprinijela, trebalo je sazvati sabor. U travnju 1448. desio se je gubernator zajedno

8 driavnim vijedem i s vojskom (una cum dominis baronibus, proceribusque et regnicolis

pretacti rcgni in presenti nostro exercitu generali hie nobiscum existentibus) u iupani-

jama oko Dravc, te je 12. travnja iz Breznice (Berzewcze) 8azvao sabor u PeJtu za

24. travnja mjcsto za Duhove, kako je bilo naredjeno dekrctom od pro§le godine. Kaorazlog, zaSto 8e sabor prije reda saziva, navode se >stanoviti i teiki poslovi kraljevstva<

(imminentibus certis et arduis huitis regni negociis), a izmedju njih bile su jamadno naj-

zamaSnije pripreme za rat s Turcima.

Sabor se je sasUo u svibnju 1448^ te je osUo na okupu viie tjedana. Gubernator

BOJ NA KOSOVU 18 20. LI9T0PAr»A 1448. I I'OS'.JKDICE NJEOOVK. aai

boravi bar u Budimu jo5 u drugoj polovici mjeseca lipnja. U Budimu dcsi se torn

zgodom i poznati nam papinski poslanik Ivan Carvajal, ktiji na molbu gubernatora i 8a-

branih staleia dne 25 lipnja izdaje neku povelju u prilog samostanima Franjevaca u

JuHAj Kastrioti/:

(SkfD<krb««).

NMlomi lift dj«U: tHittoria de rtU et geatU Sctnderbcfti BpIfoUram PrindpiM, ko)t )« IteaipuM l|9J. i Rlai«.

N» doijoom krsja •like otiueena )e • oh* knj* codina isdanj* (14—9JV, • B«dj« tiou brojrrt— sapiiuM )t imt

SkenderbegoTo (>Si|ôr 8c*nd«rbei(o«). Na Kornjem kra)* liaU tita w: Obdt Aono DoMini 1466. XVt Kalcnd.

Febraar. Aeutia 6j. impeni veto XXIV. «. Ito sna£i hrratski: »U>aro godiM 0>apodn)a 1466. dae 17. liitteja,

« dob od 6J godioc, a viadanja 14*.

Ugarskoj. Sta se je u pogledu rata s Turcima takljuiilo, nije poznato; no nedvujbeno je

gubemator sve velikaê po'VJO, da se sa svo im banderijima pridruie njegovoj vojsci.

U pnroj polovici srpnja nalazimo Ivana Hunjada u Teme^varu; u jednoj poveiji, Iroju je

^33a ALBRBCRT AUSTRIJtKI, VLADISLAV I. VARNKN£iK I LADIdLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)

ondje 13. srpnja izdao, odgadja nelcu odluku, >dok se sa sadanje obde vojne s Boijim

vodstvom povratJmo< (donee de present! exercitu nostro general! Domino duce revertemur).

Odito je, da je tada Hunjad skupljao vojsku, koju su mu dovodili pojedini velikaSi i ba-

nini. iz Slavonije doveo mu deta sesirid Ivan Sekelj, ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,

i podjedno upravitelj priorlje vranske; iz Hrvatske pridruziu se njemu Franjo Talovac,

drug u baniji svoga brata Petra Talovca.

Prvih dana rujna 1448. stajao je Ivan Hunjad ved kod Kovina (Kubina) na Du-

navu nasuprot Smederevu, stolici srbskoga despota Gjurgja Brankovica. Tu je ostao

gotovo mjesec dana. Valjda mu se je ovdje pridruiio i vlaSki vojvoda Dan sa svojih

8000 Ijudi; ovdje dodekao je i deSke topnike — njih 2000, — kao i ne§to njemadkih

kriiara. Iz Kovina (in progressu exercituali apud vada Danubii prope oppidum Kowinii)

i blilc okolice njegove (in terra Rasciae, prope vadum Danubii, quod vulgo lapideum

dicitur) Salje tijekom rujna (6, 8., 12, 14, 17.) viSe pisama papi Nikoli V., nastojeci

opravdati svoje poduzede i u zadnji das iznuditi od njega Sto izdaSniju pomod. Tako mupiJe u pismu od 8. rujna: >U ostalom glede onoga, §to Svetost vaSa sudi, da sam po-

taknut (na vojnu) vi§e smjeloSdu, nego promi§ljeno§cu (audaciori forte quam tutiori con-

silio me concitatum), te me opominje, da taj polazak svoj (passagium) odlozim na dojdudu

godinu, pak mi za to zamoljenu pomod ne uzkradujc, ncgo samo odgadja: ja bih zelio,

sveti otde, vaSoj volji ugoditi, pak se koristiti savjetom onoga, kojega zaStitu traiim; alt

po$to je stari na$ neprijatelj, car turski, nakon najnovijih poraza krSdanskih, s velikom

kopnenom silom i brodovljem prikudio se naMm medjama, te ved vi§e puta pokuSao u

na§u zemlju provaliti, dinilo se je i nama zgodno s mjesta za oruzje pograbiti, da se

tolikoj iili odupremo, i da on pripravan ne bi nas nespremne satr'o Jer i ako s ovim

neprijateljem i ivijesmo svagda u otvorenoj borbi, opet nam se vazda treba bojati nje-

gova podmukla napadaja, koji nas moie iznenada zadesiti, kao §to se je desto dogadjalo.

Mi smo dakle ratom na rat prinudjeni. Mi se u ime Bozje dizemo. Ne demo vrijeme i

priliku propusttti, da se njome neprijatelj na na§u Stetu ne okoristi. Nevolja nas goni, da

odluci svojoj vjerni ostanemo, i da vojnu, koju smo poduzeli, nastavimo. Potiebito je, da

naki navala bude brza i silna; jer onaj, koji napada, svagda ima na svojoj strani vHe

srdanosti i snage, nego onaj, koji se brani. S toga javljam Va§oj Svetosti ovu naSu

odluku i nevolju, jer vidim, da je do§lo vrijeme ne rijedima, nego djelima. Osim svega,

ako bi sada ovu vojnu odgodili, ne bi mogao jamditi, da demo do godine imati onoliku

jadinu i ovoliko srdanosti, da djelo s nova zapodnemo. Rat je svagda jednak, samo je

vrijeme drugdtje. Poduzimljem dakle ovo sveto djelo, kojemu se pod gvozdjem i oruijem

posvedujem, i u kojemu volim prije poginuti, nego i dalje bijedu naSega naroda gledati.

Potomstvo mi slavu uzkratiti ne de, bilo da se hvali sudbina moja kao pobjednika, bilo

kao dovjeka, koji je junadki poginuo<. Posljednje pismo papi pi§e Ivan Hunjad 17. rujna

>u zemlji RaSi ili Srbiji, na vojnom pohodu blizu broda na Dunavu, koji se po pudki

Kameni zove<. Bit de, da je tada stajao kod Male Kamenice (vadum lapideum), 3 sata

i pol od Kladova. U torn pismu spominje, kako je ved vi§e od Sestdeset godina pro-

teklo, ftto Ugarska ratuje s Turcima, te se boji, da de morati u tom ratu boriti se

s ditavom Azijom. Trajnu pobjedu odriat de samo onda, ako mu rimska stolica i krSdanske

vlasti priteku u pomod; tada bi mogao Evropu osloboditi od sile turske.

Jamadno je Ivan Hunjad na Dunavu tako dugo stajao i poradi toga, da skloni

srbskoga drspota Gjurgja Brankovida, da mu se pridruii. Ta despot bijaSe svojom

tvrdokornoSdu najviie doprinesao porazu kod Vame. Suvremenik Mihajlo iz Ostrvice pri-

povijeda, da je gubemator poslao k despotu u tom poslu zasebne poslanike. Ali despot

ogloito se je i taj put pozivu i molbi njegovoj. Mihajlo iz Ostrvice kaie. da je despot

odgovorio Hunjada ovako: >Znate dobro, da tmo ugovohli bili primirje s carem turskim

Muratom za sedam (deset) godina. On je nama obedao bio, da nas za to vrijeme ne de

BOJ HA KOSOVD 18.— 20. LiSTOPADA 1448. I POSUEDlCI NJKOOVE aaj

uznemirivati, a i mi smo to njemu obei'ali. All vi nagovoriste kralja Vladislava, slavnog

spomenuca, da se s Turcima ugovor taj ne drii. Odkazaste primirje bez moga znanja i

savjeta. Skupistc vojsku i podjoste na Turke. Ja nisam tako brzo gotov mogao biti, i

moradoh ostati, te ne podjoh s kraljem. Koliko stc time zadobili, svima je poznato, a

meni je to dosta iao, osobito na ovaka vremena. S toga vam, gospodine Janko, dajem

na znanje, da ja bez kralja ne <5u da polazim na Turke, niti mislim to

diniti. Nego gledajte, da dobijemo medju sebe kralja, a kad ga dobijemo, ja du biti

gotov, da sa svima svojima idem pored kraljevskoga veliSanstva vrlo rado i bez svakoga

izgovora. Podjete li vi i protiv ovog mog savjeta na Turke, onda znajte, da cete me

spominjati ondje, gdjc vam moj savjet vec niSta vi§e pomoci ne de«. Da li se je despot

Gjurgje ovako izvinjavao ili ne, nije izvjestno, no svakako se nije odazvao pozivu gubemato-

rovu. Videci taj, da nije druge, ostavi s vojskom, koju bijaSe doslije skupio, svoje dosadanje

logori§te (castra mota ab Danubio), te podje 28. rujna na jug. Prolazio je s vojskom od

24.000 Ugra i Hrvata, 8000 Vlaha i 2000 ieSkih topnika zemljom despotovom, po svoj

prilici dolinom Morave, prema Ni§u. Despot bija§e svojim Ijudima zapovjedio, da se Hu-

njadovoj vojsci ne odupiru, pade da joj daju i hrane, ako bi trazih. Uza sve to je Hunjad

svuda naokolo plijenio, harao i palio, kao da prolazi kroz neprijateljsku zemlju, koju

ieli osvojiti (ut regnum occupaturus) To se je despotu dalo na zao, pak da mu vrati

nemilo za nedrago, Siljao glasnike sultanu Muratu, javljajudi mu sve, ita Hunjad

snuje i radi.

Murat je upravo u ono vrijeme, potaknut od Mletdana, vodio krvavi rat sa Skender-

begom. S vojskom od 120.000 d> 150 000 Ijudi bi|a§e provalio u arbanasku oblast Dibru,

pak stao podsjedati i otimati gradove i gradide. No dim mu stigoSe prvi glasi, da je

Ivan Hunjad provalio u njegovu driavu, ostavi Arbanasku, pak poliita s vojskom prema

sjeveroiztoku, da zaustavi neprijatelja, koji je smjerao po6 preko klanaca balkanskih i

udariti na samo Drinopolje (Odrin), stolicu sultanovu. Sa Skenderbegom nije sultan uta-

nadio mira, ni primirja, nego je u svakoj osvojenoj tvrdinji ostavio po petdeset Ijudi kao

posadu. Skenderbeg mislio je poci za sultanom, te se sjediniti s Hunjadom (chel supra-

dicto signor Scanderbego vadi personalmente cum quel piu exercitu el pora ad unirse

cum el signor Janus), pak je u to ime 4. listopada 1448. u gradu LjeSu ugovarao mir

s Mletcima. Nije medjutim poznato, za§to ipak nije na vrijeme stigao u pomoc

svome savezniku.

Ivan Hunjad bijaSc u to dopro do NiJa. Tu promijeni svoju prvobitnu osnovu, pak

mjesto da ide dalje prema Balkanu i Drinopolju, okrene na desno, pak podje dolinom

Toplice (Jankova klisura) na pjesmom proslavljeno Kosovo polje. Sta ga je sklonilo

na to, nije poznato; moida je udario tim pravcem, §to je duo, da je ved Murat onamo

siigao, — a moida se je htio sjediniti prije sa Skenderbegom, pak da slolnim silama

udare na tursku silu.

Ivan Hunjad stigao je na Kosovo polje 17. listopada 1448., te se je s mjesta uta-

borio po breiuljcima uz lijevu obalu rijeke Sitnice. Turska vojska ved je bila u logoru

na desnoj obali Sitnice kod Priitine. Ved toga prvoga dana bilo je manjih okriaja medju

pojedinim konjanidkim detama na prednjim linijama. Tom prigodom predstraie uhvati&e

jednoga Turdina i odvedo&e ga Hunjadu. Gubernator zapovjedi, neka mu pokaiu ditav

logor, narodito velike topove, a onda ga pusti na slobodu, neka se vrati svomu gospo-

dam, te mu izkaie, Sta je vidio. Prida se, da je sultan ponudio Hunjadu 100.000 dukata

i naknadu bojnih troikova, ako odustane od boja; ali Hunjad da je ponudu odbio. Na to

je sultan opet preiao preko Sitnice i prikudio se ugarskomu taboru. ali se onda opel naglo

preko rijeke vratio. To ohrabri Hunjada, te i on namah za sultanom prijedje preko rijeke.

Odludni je boj zapodeo u petak 18. listopada, na dan sv. Luke. Ugarska je vojska

bila razporedjena na 38 zastava. U sredi^tu bili su Erdeljci, oklopnici i topnici pod banom

at4 ALBRECHT AU5TRU8KI, VLADISLAV I. VARNBN6iK I LADISLAV P03TOM0S (1437.— 1457 )

Ivaoom Sekeljem (banovidem Sckulom); desno krilo vodio je Benedikt Losodc; lijevo

vlaiki vojvoda DaD i Stjepan Bani<5 od Lendave; a rezervi zapovijedao je dalmatinsko-

hrvatski ban Fraojo Talovac. Turci se raztnjestili kao kod Varne; na desnom krilu sta-

vile sc evropske dete pod beglerbegom od Romanije Daud-Zgurovicem, na lijevo krilo

£ete azijske pod beglerbegom anadolskim. Janjiâri smjestili se u srediStu, koje su jo§

utrrdili jednim Sancem, iza ianca nizom deva, a iza ovih fitavom ogradom od Stitova.

Sam boj zapode oko podneva, kad je Hunjad udario na evropske iete turske. AH te

odoljeie, pomagane janjidarima, navali, te je boj bjesnio §est sati do mrkoga mraka, kad

se obje vojske vratiSe svojim pozictjama. Jedino grmljavina teikih topova ozvanjala se je

kroz £itavu no<5. Hunjid bija§e toga dana izgubio svoga konja, te se je spasao jedino

tako, da mu je neki vla^ki knez iz hunjadske iupanije svoga konja ustupio. Kad se je

poslije boja sastalo ratno vije<5e, svjetovaie krScane neki pokrJteni Turiin Daud (David),

sin Muratova brata Mustafe, koji bijaSe joS za kralja Sigismunda u Ugarsku pobjegao i

ondje se nastanto, neka vojska usred noci iznenada nahrupi na tabor janjidara, pak kad

njih natjera u bijeg, propasti de ditava turska vojska. Gubernatoru svidje se taj predlog,

te se on u pol nodi sa svojim srediitem obori na janjicare. Nenadana navala zabuni do-

du5e u prvi mah janjidare, ali se ipak brzo razabraê, te prisilise Hunjada na uzmak.

Sutradan (u subotu, 19 listopada) u ranu zoru zapodeSe bitku desno krilo krScansko

i azijske dete. Malo zatim razplamti se borba na sve sirane, te su krScanski vitezovi po-

dinjali neduvena junadtva. Ali napokon pretegnu premoc turska. Najprije pojavio se je

turski vojvoda Turakan za ledjima Hunjadova lijevog krila, te ga tako zatjera medju

dvije vatre. Malo zati>Ti pade u boju gubernatorov sestric Ivan Sekelj (Sekula), koji se

je bono lavljom snagom. Svojim sjajnim oklopom bijaSe privukao na se painju najduvenijih

turskih junaka. Jedan od njih, stasom svojim pravi gorostas, naleti na nj, i jednim udarcem

sablje odsijede mu desnu ruku, presjekavSi dva put oklop. Pad Sekeljev odludi sudbinom

boja VlaSki vojvoda Dan, videci da je bitka za krSdane izgubljena, predade se s ostatkom

svojih deta sultanu. Sad zavlada panika krSdanskom vojskom. Pod veder stade najprije

konjica bjeiati, a za njom skloniSe se topnici i pje^ci u logor, utvrdjen barikadama od

kola i prtljage. U to vrijeme nestalo je i samoga Ivana Hunjada; neki su mislili, da je po-

ginuo, a drugi opet, da je s jednim odjelom konjanika po§ao, da zadje Turcima za ledja.

Medjutim nije bilo ni jedno ni drugo: slavni junak zatajio laj put sama sebe, te sra-

motno pobjegao s bojnoga polja, ostavivSi na cjedilu ostatke hrabre vojske svoje.

Nesrecni pjeâci i topnici, koji se bijahu vratili u logor, pripravljahu se ditavu nod

za sutrainji posljednji boj. Kad su u neJelju, 20. listopada, Turci sa svih strana na njih

navalili, izginuSe do jednoga nakon slavne, junadke borbe.

Boj na Kosovu 18. do 20. listopada svr§io se je podpunim porazom krS^nske

vojske. Kaic sc, da je tom prigodom izginulo do .1 7.000 krScana i do 30.000 Turaka (po

nekima samo 4000). Uz bana Ivana Sekelja pogibe takodjer ban Franjo Talovac, zatim

erdeljski vojvoda Emerik PelsOczy sa svojim bratom Ladislavom, Stjepan Banid od Len-

dave, Emerik Marczali i Toma Sed, brat ostrogonskoga nadbiskupa Dionizija. Mnogi su

stradali na bijegu, narodito oni, koji su se vradali kroz Srbiju, gdje ih je narod lovio, te

im se osvedivao, Sto su mu zemlju poharali. Bolje su proSli oni, koji su umakli prema

zapadu i prema mom.Vijesti o porazu Ivana Hunjada bijahu vrlo rano stigle i u Dubrovnik. Gradjani

azda vjemoga grada bijahu takodjer doduli, da je i sam gubernator tporadi nebrojenoga

mnoitva neprijatelja, kojih nikojim nadinom nije mogau oboriti< (ob innumerabilem ipso-

rum hostium multitudinem, que nullo pacto subverti poterat), s jednim odjelom konjice

svoje uzmakao prema morskoj obali (versus horas man ti mas); s toga poslaSe namahneke svoje brodove krstariti uz obale Arbanije i Romanije. da dovedu gubematora

u Dubrovnik. Ali brodovi vratile se naskoro, te javtie, da je gubernator zdrav i diuv

BOJ NA KOSOVU 18.—20. USTOPADA 1448. 1 POSUEDICE NJEfiOVK 7i$

poSao prema Dunavu (versus Danobium se incolume contulisse). Medjutim se bijaSe ipak

sklonilo u Dubrovnik i kotar njegov mnogo bjegunaca s Kosova, koje su onda Dubrov-

£ani na svojim brodovima prevezli ili k banu Petru Talovcu ili u Senj. O svemu tomu

obavjeûju Dubrov£aDi gubernatora 4. prosinca 1448., kojom prigodom takodjer opla-

kuju smrt bana Ivana Sekeija (domini Secli bani nepotis vestri). Jednaku saialnicu *ialjc

istoga dana Dubrovnik i udovici bana Franka Talovca.

Dubrov£ani bijahu, kao obidno, dobro upuceni o bijegu Hunjadovu. On bijaSe ra-

ista ravno s Kosova s nekoliko drugova umakao u Srbiju, da se prikudi Dunavu Nakon

Pb&at dbspota Gjuroja Bhankovi6a

(Smederevca).

Prcobrnati frb ratdijeljen je rotteljn •Itfoom Kredom poprij«ko na dva polja; a •vakoin }« poija po jedan Kljaa.

Viie grhiL je k»dg», tao|ûU plaltem, kojema ta na krajn larlje pandt« i liljani Kao nakit kadge vidi ae lav

isa«dja dvs roga, kako koraca na deaao. Nadpia 6rilicom : >GO)ark£& f vk Hr»(a}U B{o)|{a bl(a)f^T<raii br(l)«to-

Ijabivi Ko«pod(i)iik Srbblemft i Pod«aaTij««.

DrtevBt arkiv a Bate.

raxliditih nezgoda, krijudi se od Turaka kao i od Srba, gladan i izmoren dodje sam

pjeike do Kladova, gdje ga prepoznaie i despotu u Smederevo odvedoie. Gjurag) Bran-

kovid pridiia ga uza se i stavi ga pod sigurnu straiu, da mu ne umakne. Cim su veli-

kaii u Ugarskoj doznali, ita se je s gubernatorom sgodilo, nastojahu, da ga ostotK>de is

suianjstva. Ali despot nije ga htio pustiti po ito po to. Dne 29- studenoga 1448. borave

HfT. povj. n. II. >5

116 ALlmtCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV VARNENfilK I. I LADI8LAV P0STUMU8 (1437.— 1457.).

u Petrovaradinu najodliCniji velikaSi ugarski i hrvaiski, te rade, da se pogode sa srbskim

despotonx Tu sc naMi na okupu varadinski biskup Ivan Vitez, pe£uvski biskup Andrija,

izabrani biskup bosanfki Rafael Herczeg, palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda

Nikola lio^ki, maivanski ban Ivan Korogj, bihorski iupan Franjo (lak, sikulski iupan

Rajnold Rozgon, knez Martin Frankapan, knez Gregorije Kurjakovic iz Krbave, knez

Favao Zrinski, Pavao Herczeg iz Sekdeva i Bartol, upravitelj opatije u Petrovaradinu. Svi

ti izdaju pomenutoga dana punomod Viadislavu Titu§evicu od Bathmonostre i bivSemu

ma£vanskomu banovcu Osvaldu Buânu (Bwchan), kojom ih Salju srbskomu despotu, te

ih ovla§tuju, da ugovaraju s njime >u poslu velemoinoga gospodina Ivana Hunjada, gu-

bernatota kraljevstva Ungarije*. Nazo^na se gospoda ved unapred obvezuju, da de sve

prihvatiti i tvrdo obdrzavati, Sto bi rcdeni punomocnici prema podijeljenoj im uputi

8 despolom utanadili. No pogodbe, uz koje je despot bio gotov vratiti gubernatoru slo-

bodu, bile su tezke, te se je s toga ugovaranje oteglo. Napokon moiade Ivan Hunjad

Zajedno s driavnim vijecem prihvatiti ove pogodbe: 1. Hunjad odride se svake zle na-

mjcrc i nepravde prema despotu, njegovoj supruzi i sinovima; 2. obvezuje se, da de ih

pomagati i Stititi protiv svih duSmana, izuzev jedino kraljevstvo ugarsko (regni Hungariae

salva maiestate); 3. ne ce dopultati, da za ratova s Turcima ugarska vojska prolazi kroz

despotovu zemlju, van u sludaju, kad bi ta vojska iSla u pomod despotu ili sinu njegovu;

4. despotu se vracaju .sva posjedovanja u Ugarsko], koja su mu oteta, izuzev ona, §to ih

Hunjad drii za svoga sina Ladislava, koji de se ozeniti Elizabetom, kderju kneza Ulrika

Celj<ikoga, a unukom despotovom; 5. za naknadu §tete, koju je ugarska vojska prolazedi

nedavno kroz Srbiju podinila, platit de gubernator despotu 100.000 dukata; 6. Hunjad se

napokon obvezuje, da de sve te uvjete vjerno izpuniti, te ne ce nastojati, da se makojim nadinom oslobodi pomenutih obveza. Na ugovor udarit de se njegov pedat; a

k tomu de ga i prisegom potvrditi.

Tek po§to je gubernator prisegom potvrdio ugovor, a jednako su ucinili i puno-

modnici drzavnoga vijeca; i poSto je mladi Ladislav stigao u Smederevo, dade despot

suinja svoga izpratiti u Ugarsku. Na sam Badnjak 1448. s\iie gubernator u Segedin, gdje

ga dodekaSe drfavno vijede i.drugi velikaî, koji su ondje jo§ od 21. prosinca bili sabrani.

Nekoliko dana zatim, dne 30. prosinca, piSe gubernator iz Segedina svomu poslaniku

kod pape, krakovskomu dekanu Nikoli, obseino pismo, u kojem prida o potonjoj vojni

na Turke, o svom spasenju i suianjstvu kod despota. Hunjad je pun pouzdanja i nade,

da de poraz svoj osvetiti. O dodeku u Segedinu pi§e ovako: >Medju njima (prelatima,

barunima i velikaSima Ugarske) zatekoh pravi sporazumak i slogu, ^to mi podaje nade,

da du popraviti zlu srecu svoju. I druge prilike kraljevstva nadjoh u redu. Dusi su po-

radi poraza, koji nas je stigao, vi$e razdraieni, nego klonuli. S mjesta bi mi ponovo

povjerena obrana vjere i kraljevstva. Ja sam tomu privolio, te sam namah se pobrinuo,

da se neprijatelj ne nauiije dugo mira, stedena na§im porazom. Zaista ne du prije podi-

vati, dok se ili neprijatelju ne osveiim, ili dok mi on smrt ne zadade*. Istoga dana §alje

gubernator pismo i svomu pobratimu (magnifice frater noster dilecte) Stjepanu Franka-

panu, posredniku svomu kod aragonskoga i napuljskoga kralja Alfonsa. I to pismo odiie

pouzdanjem i samosvije&du. I tu kaie Hunjad, da mu s potonjeg poraza nije dula klo-

nula, oego se v'lie ohrabriia (minus eerie fregit, quam irritavit). »Poradi grijeha naSih

sve je malo, Sto patimo*, tako se tjeii gubernator sam.

Uza svu prividnu ratobornost gubernatorovu ne dodje ipak vile do rata s Turcima

kroz nekoliko godina U jednu ruku bijahu gubitci na Kosovu preveliki, da se namahnove dete skupe, a u drugu osjecale se posljedice poraza iivo i u Ugarsko] i u pridru-

icnim jo) kraljevinama i zcmljama. K tomu su se u samoj Ugarskoj podigli neki stari

protivnici Huojadovi, dok je na juiooj periferiji Ugarske zavladao obdi metei i rat sviju

protiv svakoga. Protiv despota &tajao je bosanski kralj Stjepan TomaS; protiv ovoga opet

BOJ NA KOÔVU 18.—^20. L13T0PADA 1448 I POSUKDIGK NJKGOVK. 227

dizao se je njegov tast, veliki vojvoda Stjepan Vulc£i<5, koji si je upravo u ono vrijeme

u kraija njema^koga i cara Fridrika III izprosio naslov hercega, po £emu se je odslije

njegova oblast stala nazivati hercegovinom (hercegovom zemljom). I bosanski kralj i

herceg Stjepan otimali se za baniju hrvatsku, koju je tada sam driao posljednji od

Cetvero brade Talovaca, po imenu Petar. Protiv Petra Talovca dizala se takodjer braca

Frankapani, koji su opet biii svedjer u medjusobnoj zavadi, tako da ih ni Mleici nt

biskupi hrvatski nijesu mogii posve Izmiriti.

Sveobce dakle smutnje nijesu dale ni pomisliti na to, da se nastavi osvetni rat na

Turke. Trebalo je paie svima silama nastojati, da tijekom godina 1449. i 1450. dodje

do obcega mira, jer je prijetilo podpuno razsulo, koje je bilo posljedica Hunjadova po-

raza na Kosovu. Gubernator dodu?e u jednom pismu iz TemeSvara 24. sijednja 1449.

uvjerava krakovskoga dekana Nikolu, svoga zastupnika kod rimske stolice, da nije klonuo

duhom, pade mu gotovo uvrijedjen spoditava, neka se toliko ne brine za njegovo razpo-

lozenje, koliko vi§e za sredstva, kojima bi se proslijedilo ratovanje (curet igitur paternitas

tua, ut facultas renouetur magis, quam animus); ali u isti niah borave vec — jamacno

sa znanjem i privolom Hunjadovom — palatin Ladislav Gorjanski i erdeljski vojvoda Nikola

Ilo^ki u Srbiji kod despota Gjurgja Brankovica, pak rade, kako bi njegovim posredo-

vanjem do^lo do mira s turskim sultanom Muratom. U jednom pismu od 21. svibnja 1449,

pbanim u Smederevu, odituje despot, kako su reieni velika§i s podpunom ovlasti ugarskih

staleia mnogo ugovarali s njime o miru s Turcima, pak onda predlaie pogodbe, podkojima bi se iudjeni mir ili bar primirje moglo utanaditi. Pogodbe bile bi ove: Primirje

neka traje sedam godina. VlaSka, koja je za predjaSnjih ratova od Turaka opustoSena,

placat <ê sultanu za vrijeme primirja samo polovicu obidnoga danka; jednako polovicu

danka neka daje i Srbija, a uza to i polovicu vojske, kojom mora cara pomagati. Kra-

Ijevina Bosna neka placa ditav obidni danak, jedino neka sultan bosanskomu kralju oprosti

dug, Sto mu je dosad u to ime duzan. Ako sultan ne bi htio duga oprostiti, neka se

bosanski kralj dalje sam s njime pogadja. VlaSka, kraljevina Srbija (regnum Rasciae) i

kraljevina Bosna, kao i njihovi vladari i podanici neka uzivaju podpuni mir od Turaka.

Vladari i iitelji till kraljevina smiju bez ikakve zapreke s turske strane dolaziti u Ugarsku,

i da obadju kraljevske dvore (causa curialitatis), i da obave svoje poslove. Turski trgovci

smiju slobodno dolaziti sa svojim trgom jedino u Beograd, Kovin, Hram, Severin i Ka-

ranSebeS; jednako 6e despot izabrati toliko mjesta u turskoj zemlji, kamo ce dolaziti

ugarski trgovci. Ako bi ugarski huzari podinili kakovu nepravdu ili nasilje turskim iite-

Ijima i obratno turski vojnici ugarskim podanicima, neka se poradi toga ne smatra pri-

mirje prekrSenim, nego neka se krivci kazne Sudac u tim stvarima bit de despot. Napokon

predlaie despot, neka se gleda ukljuditi u taj mir i bizantski car. Ako se uz redene

uvjete ne bi mogao mir ugovoriti, neka se primirje obnovi uz one pogodbe, koje su

vrijedile za kraija Sigismunda. I Vla§ka i Srbija pladale bi tada turskomu caru ditav

danak kao i kraljevina Bosna; jedino neka se gleda mir utanaditi samo za sedam go-

dina, a ne za viSe.

O predlozima srbskoga despota vijedao je malo zatim ugarski sabor, koji se je oko

Duhova (1. lipnja) sastao u PeSii. Na taj sabor btjaSe stigao i zasebni poslanik pape

Nikole v., po imenu Valentin, koji je uz ine poruke papinske svjetovao sabranoj gospodi

poglavito tri stvari, da se nakon teika poraza ograniie odsad samo na obranu zemlje

(ut post hanc susceptam cladem intra fines regni armorum manus contineamus), nadalje

da budu medju sobom sloini i mirni (de concordia et unione inter nos obseruandaK i

napokon da primu u svoju zaStitu bosanskoga kraija, koji je radi toga, ito bijaAe preSao

u krilo katolidke crkve, morao mnogo patiii ne samo od svojih podanika patarena i (asta

svoga Stjepana Vukdica, nego i od srbskoga despota Gjurgja Brankovida. Ugarska go-

spoda bijahu \rlo ozlojedjena, pa£e razdraiena poradi tih poruka miroljubivoga pape, te

» SSS ALBRBCHT AUSTRIiSKl, VLADISLAV I. VARNBNCiK I LADISLAV P08TUMUS (1437.— 1457.).

su svojoj zlovolji dali oduSka u posebnom pismu na papu od 24. lipnja 1449., kao i u

pismu na dekana Nikolu, svoga zastupnika na rimskom dvoru. Oni ne traie od pape

savjeta i ubecanja, nego pomoci; ta oni se ne bore jedino za svoju domovinu, nego jo§

iSe za vjeru krScansku. Dekan Nikola neka im ne javija uvijek same o nadama i obe-

danjima, nego i o Minima (ut effectum nobis, non spem reportare videaris). Neka udini

jednorn kraj vje^nonnu i dosadnomu izêkivanju Napokon u pogledu bosanskoga kralja

odituju papi: »Sta se ti(e bosanskoga kralja, to <5emo opreku, koja izmedju njega i de-

spota obstoji, riJeSiti sudbenim putem, i stati demo uz onu stranku, koja de vi§e prava

imati; a to smo jasno oditovali i poslanicima obiju stranaka, koji su kod nas bill na

ovom saboni (postremo in facto domini regis Bosnae, differentiam illam, quae inter

ipsum et despotum Rasciae viget, per uiam iudicii sedare deliberauimus, assistemusque

tandem parti, quae plus iuris habitura est, prout super his oratoribus ipsarum partium,

qui apud nos in hac congregatione fuerunt, ceita auisamenta dari fecimus).

Sta je sabor odiucio u pogledu mira s Turcima, nije poznato; no vrlo je vjerojatno,

da je zabacio predloge despota Gjurgja. Jamadno je traiio povoljnije uvjete, mozda takove,

koje se despot nije ni usudio iznijeti pred turskoga cara Jedino take moze se razumjeti,

kad se varadinski biskup Ivan Vitez u jednom pismu na papu od 20. listopada 1449.

tuii na despota, Sto ba§ njegovom krivnjom nije do§lo do mira s Turcima. Biskup naime

piSe papi: »$ta se tide Turaka, ratovanje s njima traje i ne traje. Nama se je doduSe

s obzirom na to, kakovo je vrijeme, iinilo zgodnim, da ugovaramo i utanadimo mir

s njima; ali nijesmo ni§ta postigli, jer smo se dosad, rekao bib, sluzili nesrecnim po-

srednikom, bududi da se je taj posrednik (despot), kako se govori, bojao, da bi s naSim

mtrom rat sebi navukao* (quantum vero de parte Teucrorum, durant bella, restantque.

Nam licet, considerata qualitate temporis, visum nuper fuerit treugas pacis tractare cumeis, ac suscipere; sed aduerso, ut ita dixerim, mediatore, liactenus perperam iisi, rem

infectam retulimus, is etenim mediator, uti dicitur, nostra pace sibi bellum timebat conficere).

Svakako je izvjestno, da se je posredovanje despota Gjurgja izjalovilo, i da go-

dine 1449. nije doSlo do mira izmedju Ugarske i Turaka. Nasuprot su i gubernator i

driavno vijede stali svima silama raditi, da se Ugarska §to jade ogradi od Turaka. Dne

11. studenoga 1449. sastao se je bosanski kralj Stjepan TomaS s madvanskim banomIvanom od Korogja u gradu Doboru u Usori, da utanadi, Sto bi bilo na korist kra-

Ijevstvu bosanskomu, a za >mirno stanje« kraljevstva Ungarije. Bosanski kralj i nazodna

vlastela njegova obvezuju se torn prigodom svedano, da u budude ne de kraljevini

Ugarskoj i njezinoj svetoj kruni, kao ni gospodinu gubernatoru Ivanu Hunjadu podiniti

nikakvu nevjeru ni neprijateljstvo, da ne de dozivati Turaka protiv Ugarske, niti im pru-

iati ma kakvu pomod u tom pogledu; nadalje da Turcima, koji borave u njihovim oblastima

podev od Drine pak do Ukrine, ne de davati prevoza (vadum seu navigium); u obce da

ne de ni kojim povodom zta nanositi Ugarskoj, niti dopustiti, da to drugi dine. Ako bi

pak tolika sila turska u redeno kraljevstvo Bosne provalila, da joj ne bi mogli sami

odoljeti, niti gore spomenute prevoze ili brodove od njih obraniti, onda de s mjesta o

tom obavijestitt gospodina gubernatora ili barune kraljevstva Ungarije, pak de onda sve

diniti po njihovoj odredbi.

Pomenutim ugovorom u Doboru kralj se je Stjepan Tomai opet posve prislonio

uz Ugarsku i gubernatora njezina Ivana Hunjada, baS onako, kako bijaile uradio godine

1444, kad je s pomocu Hunjadovom odriao viadanje u Bosni Nije nevjerojatno, da je

redeni ugovor bio naperen i proti despotu Gjurgju, staromu takmacu bosanskoga kralja.

Ta ugarska gospoda bijahu i onako kivna na despota, koji nije htto ili mogao posredo-

vatt mir s Turcima uz onake uvjete, kako su ih oni traiili. Napokon je i sam gubernator

nastojao otresti se okova, u koje ga bija^ despot proile godine sapeo, prije nego ga je

pustio tx suianjttva svoga. Gubernatorov sin Ladislav boravio je joi svedjcr u Smederevu

BOJ NA KOSOVU 18.—20. LISTOPADA 1448. 1 POSUKDICK NJE60VK. 339

kao talac svoga otca i nesudjeni zarudnik despotove unuke Elizabete, kceri kneza i bana

Ulrika Celjskoga. A sve to bilo je Ivanu Huojadu i neugodoo i tegotno, te je jedva

dekao £as, da se osveti za naneseno mu poniienje.

Gubernatoru nadala se je za to zgoda, kad se je opet u Budimu sastao sabor u

drugoj polovici sijednja 1450. Uz ine brojne poslove razpravljao je sabor i o torn, kako

da se gubernator i Ugarska oslobode obveza prema despotu, koje bijahu u prosiocu 1448.

prihvatili i sveCianim prisegama zajamdili. Odiudeno bi obratiti se na papu Nikolu V.,

te ga zamoliti, neka proglasi ni§tetnima sve zakletve, poloiene od gubernatora i ugarske

gospode u dasu nuide i nevolje. Papa Nikola V., koji je ba§ one godine slavio jubilej

(>veliki rim« u hrvatskim spomenicima), zelio je ugoditi ugarskoj gospodi, te je zaista

12. travnja 1450. izdao buUu, kojom je postupak i djela despotova proglasio za >De-

po&tena, nedovjedna, nerazborita i nedostojna« (iniqua, inhumana, irrationabilia et indigna),

te Ivaoa Hunjada i ugarske barune odrijeSio od polozene zakletve.

Prije jo§, nego 5to je spomenuta bulla bila proglaSena, do6uo je despot Gjurgje,

&ta sve ugarski baruni snuju, da pogaze, §to bijahu nedavno svedano uglavili. SazDao je

i to, da gubernator kani s vojskom provaliti u njegovu zemlju, te ga silom prinuditi na

posve drug! mir. Despotu se je to daio na zao, te je odlu£;io silu silom odbiti. O tome

obavijestio je svoga pouzdanika Ivana Kallaja (Johanni Lewkws dicto de Kallo) u pismu

od 21. travnja 1450. ovako: >Odlicni muiu, Ijubljeni naS yjerni£e! Znajte, da smo mi

vaSe nama poslane obavijesti podpuno razumjeli. O torn pak, §to nama piSete, da je go«

spodin gubernator proti nama u stolu drfavljana (saboru) poradi zarobljenja, od nas

Djemu nanesena, izradio ili primio neku osudu, sluâmo nerado, te se dudimo vama, da

mu (gubernatoru) poradi toga nijeste tada pred re£enim drzavljanima protuslovili, jer

ste ipak dobro znali, kako smo mi glede svega, §to smo mu tada u£inili, od istih driav-

Ijana dobili pismeno oditovanje (literas expeditorias), koje pate i sad jo§ imademo, da

smo sve, §to smo mu tada nanijeli, ud;inili pravedno i prinudjeni. Sto nam pak javljate

opominjudi nas nekako, da bi s njime morali utanaditi savez podpunoga mira, te nam

doglasujete podjedno neke prijetnje, da c'e on u te naSe strane provaliti s ratnim detama,

de&kima i poljskima, a i od drugih naroda, i ako bi mogao od nas dobiti podpuni mir,

da ce dobro biti, ako pak ne bi, da de onda u naSem kraljevstvu nanositi Stete, plijeniti

i robiti: (znajte), da nas ova poruka vaSa nije mnogo ili gotovo ba§ niSta zastraSila, jer

ako bi on u pomenutom kraljevstvu na§em kakove §tete ili pustoSenja dinio, moiete biti

sigurni, da demo mi modi ne samo za vede $tete, nego pade takodjerza svako pile naSega kraljevstva dobiti glavu jednoga dovjeka,a ta je jamadno draia (quod nos non solum pro maioribus dampnis nostris, verum

pocius eciam pro quolib^t uno pullo nostri regni caput unius hominis, quod carius

existit, habere valebimus). Dano u Smederevu u utorak pred blagdanom blaienoga Gjurgja

mudenika godine Gospodnje 1450 Gjurgje s Boijom pomodu kraljevstva Ra§e despot i

go^podar Arbanaske*.

Medjutim bijaSe Ivan Hunjad svoje prijetnje izpunio. Joi u olujku i travnju bijaSe

despo u oteo sve gradove i posjedovanja, Sto ih je driao kao barun ugarskoga kraljevstva.

OsvojivSi despotove gradove Munkad, Nemeti Satmar, Asonjpatak, Debrecin, Besermenj

i Tur (oppidum Thwr; odatle piie 1. travnja poiunskomu iupanu Jurju Rozgonu, da mus mjesta poilje lumbardu >Chokac zvanu), provali negdje na koncu travnja ili prvih dana

svibnja u Srbiju. §ta se je ondje zgadjalo, nije nam todno poznato; ali joS u svibnju

javio je gubernator gradu Dubrovniku, da se je s despotom pogodio. Dne 2. lipnja od-

govaraju Dubrovdani gubernatoru na njegovo pitmo. Osobito se raduju, >ito je dobar i

iskreni mir utanadio s gospodinom despotom, i ito mu je povraden i oslobodjen vele-

moini gospodin Ladislav, preljubljeni sin njegov (quod bonam et sinceram pacem fece-

ritis cum domino despoto, et de reititucione et de liberacione magnifici domiai Latislavi,

210 ALBIIBCHT AUSTflllSiCf, VLAD(SL4V 1. VARNKNÎK I LADISLAV POSTOMOS (1437—1457).

filii vestri carissimi) Jo* lale, Sto su njihovi gradjani Paskal i Damjan, boravedi na

despotovu dvoru, bill utrok nesloge i ncprijateljstva irmedju despota i gubernatora, kako

se to razabira it ccdulje, koju je Hunjad priklopio svomu pismu. Dubrov6ani 6e stvar

iztraiiti i krivce strogo kazniti, da bude drugima ra primjer (ut ceteris transeat in exemplum).

Gubernator oslobodio je doduSe svoga sina I^dislaya i u£inio s despotom nekakve

pogodbe; ali pravoga mira ipak jo§ nlje bilo. Kad se je u polovici lipnja 1450. sastao

ugarski sabor u Budimu, pak se ondje proglasila bulla pape Nikole V., kojom je guber-

natora i ugarske barune odrijeSio od prisege i preuzetih obveza prema despotu, izoStrila

se je ponovo opreka irmedju Ugarske i Srbije To odaje uz ino neko vrlo oStro pismo

despotovo, ito ga je pisao 24 lipnja 1450 poznatomu ved Ivanu Kallaju. Evo ga u

hrvatskom prijcvodu: »Odlidnomu muiu Ivanu Lewkes de Kallo Gjurgje, s Boijom po-

mo6\i despot RaSe i gospodin Arbanaske i t. d. Znajte, da smo mi vaSe dostavljeno

nam pismo posve razumjeli. Govorite nam, da ste se na saboru mnogo za nas zauzimali,

narodito u pogledu one osude, koju je gospodin gubernator pred redenim driavljanima

dao izredi. Mi medjutim znademo, da biste vi, kad bi uloiili samo jednu rijed, mogli bili

protusloviti. §to pak kazete, da nama pismo (oditovanje), 5to ga imademo, niSta pomo<5i

ne moie, jcr je gubernator ono u£inio u okovima (quia gubernator in

vinculis fecisset): ali ostali baruni kraljevine Ungarije nijesu bili u okovima, kad su pri-

stali na izdanje onoga oSitovanja. PiSete nam napokon, da se mnogo starate za naSe

stvari pred pomenutim drzavljanima. Mi nemamo nikakvih takvih posala kod redenih

staleia, radi kojih bi nam trebalo ma tije pomodi (truda) Pisano u Smederevu na

blagdan sv. Ivana Krstitelja godine Gospodnjec.

Sudedi po ovomu pismu bijaSe despot Gjuragj u polovici godine 1450 prekinuo

svaku svezu s Ugarskom i njezinim gubernatorom, Tek slijedede godine 1451. dodje

napokon do konadnog izmirenja izmedju zavadjenih stranaka. Tomu je jamadno u prvom

redu doprinijela smrt turskoga sultana Murata II. (5 veljaCe 1451), kojega je naslijedio

slavohlepni i podhvatni sin Muhamed II.; a onda i ugarska gospoda, koja su nastojala

izmiriti Brankovide s Hunjadima, pak da se onda sloioim silama obrate na drugu stranu. JoS

u srpnju desili su se u Smederevu kod despota najodlidniji magnati ugarski, nastojedi

oko izmirenja. Bili su to palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda Nikola Ilodki, sudac

kraljevskoga dvora ladislav Paloc i varadinski biskup Ivan Vitez od Sredne; guberna-

tora zastupali su njegovi dvorjanici Ladislav od Vrbova i Ivan Bak od Berenda. Nakon

mudnih i dugotrajnih dogovaranja sloiiSe se napokon tako, da se izmedju porodice Hunjada

i Brankovida utanadi vjerno prijaleljstvo i unija, koja bi se utvrdila ienitbom najmladjih

potomaka obaju rodova. Ugovor o mini i ienitbi dade sastaviti sam palatin Ladislav

Gorjanski 7. kolovoza 1451.

U uvodu izpravc o miru odituje despot Gjuragj najprije, kako su se >zajednidkom

privolom njegovom i gubernatorovom*, a i po preporuci ugarskoga sabora biskup vara-

dinski Ivan Vitez, palatin Ladislav Gorjanski, vojvoda Nikola Ilodki i vrhovni sudac kra-

Ijevski Ladislav Paloc prihvatili, da posreduju mir i slogu izmedju njih dvojice. Zatim^ka-

zuje, kako su ta gospoda posrednici (mediatores), leledi ne samo ono izravnati, Sto su njih

dvojica (despot i gubernator) jcdan drugomu podinili, nego i da uklone svaki dalji povod

mrinji i razmiricama i sukobima medju njima, naJli, da 6e najbolje to postidi, ako ih

sprijatelje i srode bradnom svezom njihove djece Sada despot Gjuragj svedanim nadinom

uvjerava, da je sve predao zaboravi, Sto mu je zla naneseno, i obedaje iskreno prija-

teljstvo i srdadnu Ijubav u budude Ivanu Hunjadu. Da te svoje osjedaje dokaie, daje

Hunjadovu mladjemu sinu Matiji za icnu »8vijetlu i blagorodnu djevicu Elizabetu, unuku

naftu, kdcr presvjetloga gospodina Ulrika, po Boijoj milosti grofa celjskoga, ortemburikoga

i zagorskoga, rodjenu od kderi naie gospodje Katarine, koja se djevica s privolom] nje-

zinih roditelja, pod naSim staranjem, duvanjem i razpolaganjem i pod naSom vlaSdu nalari*.

BOJ NA KOSOYU 18—20. LIgTOPADA 1448. I POtUBDICB NJEGOVB. 231

No kako je Elizabeti sada tek deset godioa, te se mora dekati na vrijeme, >kad se po

zakonu vjendati nioie«, odredjuje se, da vjenianje bude istom na sv. Nikolu, naime na

6. prosioca 1453. Ako hi despot prije toga roka umro, moraju ovaj ugovor izvrSiti oni,

koji iza njega ostanu; s toga veie taj ugovor i >ieou njegovu gospKxlju Jerinu, i sinove

njegove Grgura, Stjepana i Lazara, i gospodje supruge sinova njegovih, i k<fcri njegove

pomenutu gospodju Katarinu Celjsku i Margaretu, i djevicc: pomenutu Elizabetu Celjsku,

i Margaretu, kder sina mu I^zara, kao i sve druge*. Vrlo je zna£ajna ova odredba despo-

tova: >AH hoccmo, da, kad i ako volja Boija bude, te se pomenuta djevica Elizabeta,

UDuka na$a, dovede u kudu gospodina gubernatora, ona ostane u svojoj vjeri gr^koj

(in ritu fidei Grecorum), i da vazda s njome i u njezinoj druzini bude svecenika grdkoga

obreda, kao i plemida, gospodja i djevica, koje mi iii na$i sinovi za to izaberemo*. Akobi se nadalje dogodilo, da zbog kakvih nepredvidjanih uzroka, bilo svjetovne, bilo

*t>*^''

Sultan Muiiamkd II.

SBinljeiio • nedaljc Srcntioikoga kipara fiertold* (oko 1460.). Na Itco roedalje Ttdi se popraje Mjhamedovo. «

naokolo je napii: >Maninhet A«ie ac TrapetaosU magoeqve Grct'e inper*t(or).

lavoroik u kr. kabiostu aU:ih pi*n»sa a B«rl>aa.

crkvene niravi, iii ito sama djevojka Elizabeta ne bi htjela, da za Matiju podje, — >jer

nemamo namjeni*, veli Gjurgje, *da njezinu volju na ovaj brak prisiljivamo«, — ako bi

se dakle ma iz kakvih uzroka desilo (osim naravno sluâja smrti), da se Elizabeta na

agovoreni dan ne vjenda s Matijom, onda svi gradovi i sva posjedovanja despotuva u

Ugarskoj imadu pripasti Hunjadu i njegovim sinovcima. Gradovi pak i sela jesu ova:

Munka£, Nemeti-Satmar, Asonjpatak, Debrecin i Besermenj, >ko)e reêni gospodin guber-

nator i sinovi njegovi s izvjestnog i opravdanog razloga ved sada driec (nunc erga manus

prefati domini Johannis gubernatoris et filiorum suorum certa et racionabili ex causa

habite et existentes*); zatim Kupinik, Mitrovica, Slankamen i Zemun u srijemskoj iupa-

niji, Be£f>j i Be6kerek u torontalskoj, Rrdlomlja u kralovskoj i Vitagoi u zarandskoj

iupaniji, koja sada despot joi imade, ali bi u ponenutom sluâju takodjer imali pripasti

porodici Hunjada. Medjutim se despot obvezuje ved sada, da de u svojim ugarskim

^ja ALBRBCHT AUtTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNKNCik 1 LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)

gradovtma, koji su netom izbrojeni, postavljati za upravitelje samo takove Ijude, koji su

ugarski plemidi i posjednici (constitucndi nobiles scilicet et possessionati hungari ho-

mines) Napokon ako bi se sludilo, te se ugovorena ienitba izmedju Elizabete Celjske i

Matije Hunjada ne bi mogla obaviti poradi smrti jednoga od niih dvoje, neka se i onda

iskrena Ijubav i srda^no prijateljstvo nadalje njeguje izmedju porodica ojihovih.

Ovako je nakon smutnja i razmirica od triju godina i viSe (a tribus citra vel paulo

ultra annis) ipak doSlo bar do nekakva izmirenja izmedju Hunjada i Brankovida, te se

je po tome moglo odekivati, da ce potrajati i sporazumak izmedju gubernatora i celjskih

knezova, naro£ito ako jednom stupe u rodbinsku svezu. Cini se, da je naroiito despotu

Gjurgju odlanulo tim izmirenjem, jer je na uspomenu svoga bratimstva s Ivanom Hu-

njadom dao u to vrijeme kovati zasebne srebrene dinare, koji bi imali biti sve6an i

vidljiv dokaz poludene sloge i prijateljstva. Na lieu tih dinara prikazan je despot, kako

pod otvorenom krunom sjedi na stolici, drie<5i u desnici goli mad, a u Ijevici zemaljsku

kruglju s dvostrukim kriiem; na zali£ju opet vidi se grb Ivana Hunjada i ugarski. ]edan

takav dinar nalazt se u arkeologidkom muzeju u Zagrebu.

Nakon izmirenja s despotom Gjurgjem mogao je Ivan Hunjad poraditi i o torn, da

se pogodi s novim turskim sultanom Muhamedom II. To mu je takodjer poSlo za rukom

jo§ tijekom godine 1451. U jednome pismu od 6. veljade 1452, §to ga iz Budima piSe

iiteljima grada BraSova u Erdelju, javija on njima, >da je izmedju kraljevstva Ungarije,

njega i cara turskoga posredovanjem stanovitih vladara (per medium certorum principum)

utana6eno primirje na pune tri godine, i da je u taj mir ukljuden takodjer vlaSki voj-

voda Vladislav*. Koji su vladari ili knezovi posredovali mir, nigdje se ne spominje.

(Nutarnje prilike u Ugarskoj; borbe s Ivanom Jiskrom, 1449.— 1452.).

Neposredna posljedica poraza na Kosovu bila je joS i ta, da se je ugled gubernatorov

u Ugarskoj znatno smanjio. Velika vedina baruna, a osobito nizega plemstva stajala je

dodu&e t dalje oduievljeno uza nj; no bilo je i magnata zavidnih, koji su se njegovu

porazu radovali, te mu se prigodice podrugivali. Napokon digli se i neki stari nepri-

jatelji njegovi, koji su javno ili potajno radili, da mu vlast budi §to je jade stegnu, budi

sasvim ugrabe. Medju te spada u prvom redu mnogo ved spominjani kapetan Ivan Jiskra

iz Brandisa.

Jo§ godine 1447., kad je ugarski sabor u Budimu dankom 27. bio ukinuo sve ka-

petanije (capitanei, vicarii) po Ugarskoj, koji su doslije u pojedinim kotarima zapovijedali,

bijaie se Ivan jiskra podigao na obranu svoje vlasti. On je dobro znao, da je redeni

dilanak bio poglavito proti njemu naperen, da ga liSi njegove driavine u sjeverozapadnoj

Ugarskoj. Tek nakon iestokih borba pogodi se Ivan Hunjad sa svojim najopasnijim

takmacem, utanadivii s njime 21. srpnja 1447. u Rimavskoj Soboti (Rimaszombat) zaseban

ugovor. Taj znameniti ugovor sadriaje ove pogodbe: Ivan Jiskra ostaje i dalje sve do

puDoljetnosti krmija Ladislava Postuma >kapitanom gornjih 8trana< (quod pre-

dictus Johannes Jyskra usque aduham etatem prefati domini regis Ladislai illarum par-

cium superiorum capitaneus permaneat); Jiskra predaje neke svoje gradove i varoSi u

îpuikoj i iaroikoj iupaoiji, a dobiva mjesto njih neka mjesta u zvolenskoj iupaniji; na*

dalje primat de on kroz tri godine dohodak kremnidke i koiidke komore, kao i tride-

setnice poiunske, kako ih je dosad primao. Suvi&e pobirat de kroz tri godine dohodke

komorske iz iupanija iaroike, abaujvarske i zemplinske, da njima plada svoje dete. Nakonftestnaest dana dobit de joft i 17.000 forinti, ali de za to neke gradove i tvrdje, koje

sada drii, budi povratiti, budi razvaliti. Napokon obedaje gabernator izplatiti Jiskri u dva

usUDovljena roka svotu od 12.000 zlatnih forinti pod pogodbu, da ne dira vi&e ni u

koga, nego dp nasuprot na poziv gubernatorov ustaje sa svom snagom (toto posse) na

one neprijatelje kraljevstva Ungarije, koji bi se nalazili unutar granica toga kraljevstva.

M TAHNJK PRILIKB U UOARSKOJ', BORBB S IVANOM JISKKOM (1449— 1452) 3)3

JoS bi odredjeno, da ni jedna stranka ne smije progoniti dosadanje priviienike druge

straoke; pa£e da moraju obje sve zarobljenike pustiti na slobodu

Kako se razabire, guberoator je, pripravljajuci se za rat s Turcima, svome takmacu

sveiano obe(ô mnogo i svaSta, samo da ga umiri i sebi prikloni. Ali mira ipak ne bi

medju njima. U jedou ruku nije gubernator izpunjao preuzetih obveza, a u drogu je

opet Ivan Jiskra stao Siriti svoju vlast, ne mareci ni za gubernatora, ni za ugarsku go-

spodu. Za Jiskrom povodili se ne samo njegove podvojvode, nego i drugi tciki i poljski

vitezovi, tako da je napoleon Citava sjeverozapadna Ugarska dolta u njihove rake. Jiskra

je paCe obladao znamenitim gradovima, kao Sto su KoSice, Levoda, PreSov, Bardjejev,

Sdavnica i drugi. Uza nj je poljski vitez Komorovski zagospodovao liptovskom iupanijom.

Sve to zgadjalo se je godine 1448., dok je Ivan Hunjad ratovao s Turcima i onda

6amio u suianjstvu u Smederevu. Kad se je gubernator vratio u Ugarsku, planula je

zestoka borba izmedju njega i Ivana Jiskre. Vec u prvoj Cetvrti 1449. poziva driavno

vijece zastupnike gradova KoSica, Levote, Bardjejeva i PreSova na dogovor; dne 8. lipnja

zove ih ponovo u PeStu, da budu nazo^ni >ugoTaranju s Ivanom Jiskrom od Brandisa za

osiguranje mirac (ac signanter pro interessentia tractatui cum magnifico Joanne Gyskra

de Brandys pro securanda pace). Alt do mira ne dodje; pa(ê ugarski sabor tuii se

24. lipnja po svomu zastupniku, krakovskomu dekanu Nikoli, rimskomu papi ovako:

»U ostalom znajte, da su se u gornjim stranama kraljevstva podigli deiki hajduci (Bo-

hemos latrones), koji su uz ostalo, ito teiko podnosimo, uveli i uvadjaju krivovjerje

Husita, tako da u zupanijama §ipu§koj i §aro§koj imade vrlo mnogo parokija, u kojima

se ve6 prima priCest pod objema podobama. Proti ovima pokrenuli smo rat, kako smo

sada diniti mogIi«.

Rat izmedju Hunjada i Jiskre bjesni u drugoj polovici 1449., a pozori§tem su mupoglavito zupanije abaujvarska, tekovska i §ipu§ka. Dne 22. srpnja boravi gubernator u

Kdvesdu; u polovici kolovoza §alje jedan odio svojc vojske prema KoSicama. Na iclo

toj vojsci stavio je svoga Surjaka Sekeija (in capitaneum sororino Czaklone, — capitaneus

Czakiel), otca nesrecnoga Ivana Sekeija, koji bija§e proSle godine na Kosovu poginuo.

Sekelj se utabori kod §omoSa (in villa Sumusch), ali ga tu malo zatim napade Jiskra sa

svojim deikim i poljskim (êtama, te ga 5. rujna 1449. svlada. Sam Sekelj pade u boju,

a velik dio ugarske vojske bi zarobljen. Sad pohita sam Hunjad, da osveti smrt svoga

Surjaka. Najprije osvoji tvrdinju Moldavu, koju bijaSe Jiskra nedavno podigao, te zarobi

tamoSnju posadu, koju nemilo osakati, odsjekavSi svima obje ruke i nos, i izkopavit im

po jedno oko. Odanle provali do Kremnice, koja se obrani; a onda u SipuSku iupaniju.

Medjutim umijeSa se u tu borbu poljski kralj Kaiimir na molbu svoje supruge Sofije,

odrediv&i poslanike, medju njima krakovskoga biskupa Zbignjeva i siavnoga povjestnidara

Dtugossa (kaoonika krakovskoga), koji <5e ratujude stranke izmiriti. Zbignjev sa drugo-

vima dodje 29 studenoga u okoli§ Kremnice, gdje se bijahu oba protivnika utaborila, te

ih nakon mnogih dogovora iesti dan (4. prosinca) skloni na primifje do 25. srpnja doj-

d\x6e godine. Ve<S 13. prosinca javlja Aeneas Sylvius kardinalu Ivanu Canrajalu, da je

Jiskra sklopio mir s ugarskom gospodom, i da se nada odsad provoditi miran i lagodan

iirot uz suprugu svoju (iamque vitam sperabat ociosam et uxoriam ducere) Vjerojatno

je, da je we6 ovom prigodom Hunjad obedao Jiskri za suprugu svoju sestru, udovicu

nedavno poginuloga Sekeija. Primirje prihvatili su takodjer ugarski staleii, koji su se

podjedno obvezali, da de oni preuzeti izpiatu onih novaca, koje bijaê Hunjad obeâo

Jiskri joJ ugovorom u Rimavskoj Soboti. Gubernator bijaie naimc od obrdanih 12000 du-

kata platio samo 1400; sada se obvesale ttaleii, da de namiriti ostatak od 10.600; i to

2000 namah, 2000 dne 6. sijednja 1450, a 6600 dne 2. veljade 1450. Novce de poloiiti

svaki put kod vijeda grada Koiica, gdje je tada bila stolica Jiskrina. Nasuprot opet za-

vjerio se je Ivan Jiskra »dobrom vjerom kr^nskom i daidu svojom kapitanskom« (sub

«34 ALBBRCHT AUSTRIJSKI, VIJ^DISLAV I. VARNBN«IK I LADISI^V POSTUMUS (1437—1457).

dignitatis capitaneatus honore nostrae), da 6e todno obdriavati sve ustanove mira

rimavskosobotskoga, ako bude i gubernator itpunio sve, Sto je obrekao.

U prvoj ictvrti 1450, ugovaralo se je o konainom miru, pri iemu je opet sudje-

lovao krakovskt biskup Zbignjev, ponukan od rimskoga pape Nikole V. Dne 31 oiujka

iidao je sam Ifan Jiskra u Koiicama pismo, u kojem se zove »glavnim kapetanom go*

spodioa kraija Ladi8tava«, i kojim proglaûje, da je s gubernatorom Ivanom Hunjadom,

jegarskim biskupom Ladislavom Hedervarom, sudcem kraljevskoga dvora Ladislavom

Palocijem i meStrom kraljevskih tovarnika Ivanom Perenjem, lô i drugim baruoima i

driavljanima Ugarske utanaîo •vjedtti mir i slogu< (perpetue pads unionem et concor-

diam), pak da su taj mir svojim peiatima poivrdili gradovi KoSice, Levoda, Bardjejev,

zatim gorski gradov. Kremnica, Sdavnica i Banska Bistrica. Ovo odtovanje phhvatili su

i podvojvode Jtskrine, kao Nikola Tvorkov iz Jesenica, Jankovski i neki Veceslav. I gu-

bernator javio je u posebnom pismu DubrovCanima radostnu vijest, da se je pogodio

8 mogudim takmacem svojim; a na to su mu Dubroviani 2. lipnja 1450. ovako odgo-

Yoriii: >S velikom ugodno§(5u doznali smo iz pisma vaSega gospodstva o vrlo dobrom

miru (de optima pace), koji ste utanaCili s Cesima i drugima vladarima i zemljama, koje

8U onomu kraljevstvu (Ugarskoj) protivne bile<.

Po&to su se sada za neko vrijeme smirile borbe izmedju poglavita dva takmaca,

mogao se je gubernator zajedno s driavnim vijedem i stalezima posvetiti drugim poslo-

vima u kraljevstvu. Tu je uz ino trebalo urediti neka crkvena pitanja, a naroîto je bilo

popuniti neke izpraiojene nadbiskupske i biskupske stolice. Tima se je poslovima bavio

sabor u lipnju 1450, nakon kojega su gubernator Ivan Hunjad, palatin Ladislav Gorjanski

i erdeljski vojvoda (ma{:vanski ban) Nikola Ilo5ki dne 17. lipnja 1450. u Budimu ugo-

vorili >vje£ito bratimstvo i savez* za medjusobnu obranu i pomo<5, te ga utvrdili stra§nim

kletvama. Ugovor je bio narodito u priiog gubernatoru, jer su sada i palatin i erdeljski

voJToda sTima silama stali raditi, da izmire Hunjada sa srbskim despotom. Dne 1. pro-

sinca 1450 saziva driavno vijede ugarsku gospodu na sabor u Budim, koji <Se se sastati

24. veljaCe 1451. Tomu je saboru bilo namijenjeno vi§e zadada ; kao £etvrta spominje

se, >da se pogodbi i mir 8 Jiskrom todnije ustanovi, jer je i sam poduzeo, da se s nama

sastane i u nalu sredinu dodje, pak da pogodbu s njime udinjenu bolje i savr&enije

utvrdi* (quartum quoque est, ut disposicio et pax cum (Jyskra ordinata perfectius con-

cinnetur, quia et ipse assumpsit, ut nobis simul conveniendo solus propria in persona

nostri in medium accederet disposicionem cum eo habitam melius et perfectius corro-

boratunis).

Nije poznato, da li je vrhovni kapetan Jiskra zaista u Budim doSao, i da li je

oodje sam glavom joi ja£e utvrdio mir s ostalom gospodom ugarskom. Medjutim nala-

simo ga u prvoj polovici 1451. joi u podpunoj vlasti i dasti; pa£e 13 lipnja izdaje u

Ko&icama izpravu, kojom koSi£ku kovnicu daje u najam Pavlu Modraru za godi^nju na-

jamninu od 5000 zlatnih forinti. AH malo iza toga planuo je izmedju njega i guberna-

tora opet rat, ieh6\ nego ikad prije. Poljski Ijetopisac Dtugoss pri£a, da se je bila prosula

vijest, kako se je gubernator urotio 8a svojim drugovima, da takmaca svoga i druiinu

njegovu poubija baft na onaj dan, kad se je Jiskra prema prijaSnjim dogovorima imao

vjen£ati sa sestrom Hunjadovom, a udovicom Sekeljevom. Ne da se ustanoviti, da li je

pri£anje poljtkoga povjcstniCara istini podobno ili ne; ali da je vti u srpnju 1451. bilo

Ijute borbe u sjevernoj Ugarskoj, znade i domadi Ijetopisac Ivan Turdanski. Borba se

vodila taj put oko tr;;oviita Luienca (Losoncz) u novogradskoj iupaniji, gdje no bija§e

Jiskra otvrdio 8am:«stan sv. Stjepana (monasterium Lucense, claustrum sancti regis Ste-

phani de prope ad oppidum Losoncz errectum). Od 12. kolovoza do 1. rujna pddsjeda

Hunjad taj utvrdjem manaMir (in obsidione fortalicii Zenthkyral prope Lx>soncz), koji je

brantia posada od 500 Ijudi. Gubernator imao je uza se do 16000 Ijudi; od velikaia

OSLOBODJBNJE KHAUA LADISLAVA POSTUMA OD SKRDNI^>TVA (4. RUJNA 1452.) 3)5

spominju sc u njegovoj vojsci hromi jegarsWi biskup Ladislav Hedcrvar i Stjepan Bcbck.

Na jednom osvanu Jiskra sa svojim cetama, te zametne boj (7. rujna 1451.) Hunjad ostavi

jedan dio vojske pod Bebekom pred samostanom, a s ostaUm detama obori se na ne-

prijatelja. Medjutim sred borbs predje Bebek s nekim svojim sumiSIjenicima na Jiskrinu

stranu, na $to bi ostala vojska gubernatorova suzbijena, razprSena i u bijeg natjerana.

Hromi biskup jfgarski bi zarobljen, jer nije mogao bjeiati; no i izdajica Bebek ranjen

bi smrtno zrnom, te umirudi odade zlo£in svoj i svojih ortaka.

Rat izmedju gubernatora i Jiskre nije nakon toga poraza jenjao, nego je joS jaie uz-

plamtio. Hunjad prizvao novih deta iz juznih strana, te nastavio zatornu borbu sa svojim

Ijutitn protivnikom. Provalio duboko u njegovu oblast, zauzeo vi§e gradova; ali svladati

ga nije ipak mogao. Driavno vijece ugarsko izradi dodu§e na koncu godine 1451. ne-

kakvo primirje; ali mira ne bi, ve<5 se je rat nastavio i slijedede godine. JoS 2. svibnja 1452.

bavi se Hunjad podsadom tvrdje Deren£ena (in descensu nostro sub fortalicio Deren-

chen). Tek zgode u drugoj polovici 1452. obustavi&e zatorne bojeve izmedju nepomir-

Ijivih protivnika.

(Oslobodjenje kralja Ladislava Postuma od skrbnidtva, 4 rujna 1452).

Kralj Fridrik III. bija§e jo§ 1. lipnja 1447. u Radgoni s ugarskom gospodom utanadio

primirje na dvije godine. U pogodbama toga primirja nije bilo spomena o njegovu Sti-

deniku Ladislavu Postumu, a jo§ manje o tom, da b' ga pustio u njegovu kraljevinu

Ugarsku, i da bi Ugrima vratio krunu sv. Stjepana. Odredjeno bi doduSe u Radgoni, da

se 11. studenoga sastane u Bedu po osam zastupnika Fridrikovih i ugarskih, pak da pod

predsjedanjem papinskoga legata, kardinala Ivana Carvajala, ugovaraju o konadnom mini;

ali kao da se je slutilo, da do toga doci ne de, bi uglavljeno, da u tom nepovolj-

nom sludaju obje stranke prepuStaju papi, da zajedno sa zborom kardinala odludi o

njihovu sporu.

Papinski legat Ivan Carvajal zaista se je trudio, da ugarsku gospodu izmiri s kraljem

Fridrikom. Po§to se ugarski poslanici bijahu s dogovora u Bedu bez uspjeha povratili,

nastojaSe legat godine 1448, da obnovi dogovore u Poiunu. No tomu se uzprotivi gu-

bernator Ivan Hunjad u pismu od 3. lipnja 1448., pred'oiivî, da se stanak drii u Budimu,

jer ugarski baruni hode, da se radi otvoreno, bez krzmanja, i da se stvar jednom kraju

privede. >Nadi dete sve pripravno*, pisao je gubernator legatu, >sigumost, pratnju i gor-

Ijivost du^ viSe sklonu miru, nego ratu«. Ne znamo, da li se je obdriavao stanak u

Budimu, ali je izvjestno, da se ugarska gospoda nijesu konadno pogodila s kraljem Fri-

drikom, jer taj nije htio ni duti o tom, da pusti svoga itidenika Ladislava iz svojih ruku.

Nije ga pade htio driati ni u vojvodini Austriji, njegovoj ba&tini, nego u Stajerskoj, u

Gradcu, gdje je budnim okom pazio na njega, da mu ga tko ne ugrabi. Ba$ radi toga

doSlo je nakon minula primirja ponovo do opreke izmedju Ugarske i kralja Fridrika.

Sabor ugarski u Peiti obratio se je s toga 15 lipnja 1450. posebnim pismom na papu

Nikolu v., zamolivSi ga za posredovanje. »Vaioj svetosti*, piie sabor, >poznato je vec, kako

dugo moramo zatajivati na&u ialost, koja se dnevice obnavlja nepravdom, ito moramo

podnositi, da nam je s osobom naêga izabranoga kralja zarobljena i naia dast. Posre^

dovao je u toj stvari apostolske stolice i va$e svetosti legat (Carvajal), te se je i on

poput mnogih drugih trudio, da skloni rimskoga kralja na neko pravedno postupanje . . .

Ali na$i poslanici ne donije&e nam drugo. nego izprazne rijedi, po kojima se vedinom

oije moglo zakljudivati ni na sigurni mir, ni na rat. To je medjutim izvjestno, da nam

kralj ieli namjence naSu strpljivo^t izcrpsti, i da oat izmorene prezire, jer nas nepre*

kidno na naiim granicama oruijem uznemiruje, te nam nastoji vrijedjajudi nafta prava i

ponizujudi velidanstvo naSega kraljevstva, i duh nai pritisnuti, ne misledi na to, da od te

nevolje drugi korist imade. Mi smo dosad bili vi&e gledaoci, nego osvetnici tolikih oe*

podobltina; no bududi da rimski kralj i dalje naia prava i tegobe neprettano preiire, . .

.

336 ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV L VARNKnCiE I LADISLAV P0STUMU8 (1437 — 1457.).

iznosimo tu stvar pred lice raAe svetosti. Oa je bio napadaC; on je prvi bacio iskru

vatre u Daiu kudu, a zatim su se redale jedna nevolja za drugom. Tri su poglavite

stvari, koje preporuâmo za sada brizi i za^titi va§e svetosti : prvo u pogledu naSega

izabraDoga kralja, drugo glede zasluga i prava kraljevstva, i napokoo u pogledu nedo-

stojna suianistva na&ega gospodina palatina. Molimo vas, da udostojite budi apostolskom

poslanicom, budi po poslaniku svomu skloniti rimskoga kralja, da £ini. §to je duian:

da najprije naSemu izabranomu kralju povrati slobodu i tast (utque

inprimis praefatum domiaum nostrum electum regem libertati dignitatique suae restituat),

bududi da 6c darom Boijim netom navrSiti ono doba, da 6e prije htjeti kraljevstvo driati,

nego na nj (ekati (qui dono domini iam in earn aetatem propediem concessurus est, ut

habere potius, quam sperare regnum mallet) . . . Ako pak opomene vaSe svetosti ne bi

djelovale, zgodit de se, dega se bojimo, all zaprijediti ne mo2emo .... da de se stvar

natme svriiti groznim krvoprolicem . . .«

Papa Nikola odazvao se je molbama ugarskoga sabora, te je pozvao kralja Fridrika,

neka se jednom pogodi s ugarskom gospodom. U iistopadu 1450. nalazimo zaista ugarske

zastupnike u Poiunu, gdje se dogovaraju s punomocnicima kralja Fridrika. Glede pala-

tina Ladislava Gorjanskoga brzo se sporazumjeSe; Fridrik ga rijeSi obveze, da se povrati

Q suianjstvo u Gradac. U pogledu ostalih tegoba i zahijeva ne mogoSe se nikako pogo-

diti, jer je Fridrik uporno radio, da im ne predade ni Ladislava, ni krune sv. Stjepana,

a ni gradova, koje je u Ug rskoj driao. Cini se, da je napokon prihvaden posredujudi

predlog, neka Fridrik svoga §tidenika preseli u Bed, gdje de ostati pod njegovim skrb-

nidtvom, ali de bar modi k njemu dolaziti podanici njegovih kraljevina i zemalja. Fridrik

je na to pristao, jer mu je u to bilo po§Io za rukom predobiti na svoju stranu guber-

natora Ivana Hunjada. Kako se je to zgodilo, nije poznato; samo je izvjestno, da je Ivan

Hunjad u gradu Poiunu dne 22. listopada 1450. utanadio s kraljem Fridrikom neki tajni

ugovor, koji je bio u prilog objema strankama, te je imao produljiti i skrbnidtvo Fridri-

kovo i vlast gubematorovu. Znameniti taj ugovor, koji su svojim pedatima podkrijepili i

kralj i gubernator, saduvan nam je doslovce. Glavna ustanova mu je ova: >Kralj La-

dislav Zajedno s kninom ostaje pod zaStitom, brigom i vlaScu gospodina rimskoga kralja

Fridrika sve do zakonite dobe svoje, naime do navrSene osamnaeste godine svoje (ut

ipse dominus rex Ladislaus una cum predicta corona in et sub tutela, cura et potestate

dicti domini nostri Friderici, Romanorum regis, usque ad legitimam aetatem suam, vide-

licet decem et octo annorum aetatis suae completae permaneat); a gubernator se prema

tomu obvezuje, da ne de kralja Fridrika u torn smetati, niti dopustiti, da ga drugi sme-

taju. Hunjad ostavlja nadalje za ditavo to vrijeme (dakle do veljade 1458.) u vlasti kralja

Fridrika sve gradove i oblasti u Ugarskoi, koje je dosad ma kojim nadioom stekao i

driao; nasuprot pristaje Fridrik, da Hunjad ostane kroz ditavo to vrijeme gubematorom,

(Mide se obvezuje, da de ga Stititi i braniti od svih neprijatelja, koji bi mu tu dast oteti

htjelL Stitnik i gubernator driat de medjusobno mir i red, te de se pomagati. Fridrik de u

odredjeno vrijeme, prije nego se odredc ititnidtva, o tom Hunjada obavijestiti, te ne de

niita udtniti bez njega i znanja njegova; jednako de ga tada preporuditi kralju Ladislavu.

Napokon taj ugovor ostaje u krijeposti i onda, ako bi budi kralj Fridrik, budi guber-

nator bili prinudjeni, da s ugarskim staleiima &ta drugo utanade. Nedvojbeno je ugoTor

izmedju Stitnika i gubernatora bio tajan, jer joS 1. prosinca 1450. saziva ugarsko driavno

ijede sabor za 24 veljade slijedede godine, na kojem bi se u prvom redu imao dati

dalji naputak ooim poslanicima, koji su i dalje ugovarali s rimskim kraljem >o povratku

kralja t krune, kao i o uredjenju granica* (primum est, ut dominis ambasiatoribus

nostris, pridem ad dominum regem Romanorum super facto restitucionis regis nostri et

corone ac reformacionis metarum missis, recepto ab eodem ad nos responso redeuntibus,

rursus a nobis ipse dominus rex superinde relationem prestotatur).

OSLOBODJKNJB KRAUA LADISLAYA POSTtMA OD SKRBNI^TVA (4. Rl'JNA 1452). J37

Ugovorom poiunskim mogli su biti zadovoljni i kralj Fridrik i Hanjad. Njemadko-

rimski kralj mogao se je nadati, da 6e sad utihnuti viedite tuibe ugarske gospode, i da

6e mo45i po svojim nazorima dalje odgajati svoga Miiênika; Hunjad opet zadriao je gu-

bernatorsku vlast za daljili osam godina, te nije imao razloga, da ieli dolazak kraija

Ladislava. Napokon je gubernator naô sada i za§tite u kralja Fridrika protiv brojnih

Bvojih javDih i tajnih protivnika, od kojih su neki samo radi toga vapilt za kraljem La-

dislavom, da se ostobode mrzkog im gubernatora. Tako se sloiila dva muia, kojima je

bio jednaki cilj i jednaka korist, da nedorasli I^dislav ostane $to dulje pod tudjom zaStitom.

Gotovo u isto vrijeme po§lo je kralju Fridriku za rukom, te je i u CeikoJ stekao

gorljiva i odiudna saveznika, koji je stao raditi Djemu u prilog protiv one gospode, koja

su Tapila i uzdisala za kraljem

Ladislavom. BijaSe to Juraj Po-

djebradski, vodja i giava utra-

kvista. Juraj Podjebradski, sin Vik-

torina od KunStata, rodjen godine

1420., stupio je joS '1444. kao

mladid od dvadeset i £etiri godioe

u javni iivot, te se je izticao kao

gorljiv privrzenik utrakvista ili ka-

likitinaca protiv Taboricana i pro-

tiv katoli£ke stranke, koju su

potonju vodili Ulrik od Roien-

berka i Meinhard od Jindfihova

Hradca. Poito se Cesi bijahu od-

rekli poljskoga kralja Kaiimira, a

drugi njihovi izabranici ntjesu htjeli

primiti krune, koju im bijahu po-

nudili, stale su i u Ce§koj sve

stranke traiiti od njema6ko-rim-

skoga kralja Fridrika, da im pre-

dade svoga Stidenika Ladislava

Postuma, pak da taj nastupi pri-

jestolje svoje baitinjene kralje-

vine. Ali Fridrik opirao se je za-

htjevu teSkc gospode jednako kao

i ugarskim staieiima, a pri torn

ga je pomagao pouzdanik njegov

i vodja katoli£ke stranke Ulrik od

Roienberka. Fridrik je pade svje-

tovao sam £eiku gospodu, neka

si izaberu privremenu vladu, koja

hi upravljala zemljom, dok Ladi-

Slav doraste. Ve<5 godine 1446.

radilo se mjeseca studenoga o torn, da se za Ceiku izabere upravitelj iH gubernator, koji

bi 8 pomodu driavnoga vijeda vladao kraljevstvom onako, kao Ivan Hunjad u Ugarskoj.

To bi dodufte osujedeno; ali za zgoda, koje su poslije zaredale, izgubi vodja katoli£ke

stranke, dvoliini Ulrik od Roienberka, sav svoj ugled, dok le je daroviti, okretni i ne-

umorni Juraj Podjebradski tako podigao, da je mogao o tom tnovati, kako bi ugrabio

vrhovnu vlast u zemlji. Najprije zavlada nodu izmedju 2. i 3. rujna 1448. glavnim gradom

Pragom, te zarobi vrhovnoga porkulaba Meinharda od Jindfihova Hradca, i baci ga u

Kralj Ladislav Postumus.

Snimljeno m itarintkoK bakrorew. Nadpia:

Han(Kariae) Bohem(iae) rexc

•LadialaM

,Z«maU«ki arktv a Zacnbu.

#

iijS ALBRBGHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV L VARNKn6iK f LAD18LAV POSTUMUS (1437.-1457.).

tamaicu, gdje no je nakon pet mjeseci u veljaî 1449. umr'o, a zatim oamjesti Ivana

Rokycanu za oadbiskupa, te protjera it grada katolidki kaptol, zatim ojema^ke magtstre

i djake, koji se bijahu u potonje vrijeme opet u sveudiliStu okupili. Do£epav§i se prije-

stolnice stade Juraj Podjebradski nastojati, da oblada preostalom zemljom. Ali tomu se

opirahu ne samo njegovi ofiti protivnici, kao Uirik od Roieoberka i sin Meinharda od

Jindfihova Hradca, nego i mnogi dosadanjt privrienici njegovi, koji su mu poieli zavi-

djati. Jedni i drugi salijetahu kralja Fridrika, da jednom pusti na slobodu svoga Stide-

oika Ladislava, ne bi li tako zbacili premocnoga Jurja ; ali ojemaSki kralj ostade tvrd

kao i dosada. Paie Fridrik upotrebi prilike sebi u prilog, te se sporazumi s Jurjem

Podjebradskim onako, kako bija&e nedavno udinio s Ivanom Hunjadom. U listopadu 1451.

predade mu sam do opoziva ditavu upravu £e§koga kraljevstva, a Juraj Podjebradski

odstupi za to od daljega zahtjeva, da se mladi Ladislav po§lje u (!)e§ku. Slijedede go-

dine 1452, dne 27. travnja izabra na to vedina teike gospode, vitezova i gradova jurja

Podjebradskoga za gubernatora kraljevstva, pridavSi mu vijece od jedanaest muzeva,

8 kojima de zajedno zemijom upravljati. Jurju podje zatim brzo za rukom, te prinudi

ostatke Rozenberkove stranke i Tabori(âne, da mu priznadu vlast; i smirivSi tako kra-

Ijevstvo stade raditi, da mu povrati nekadanje blagostanje.

Kralj Fridrik mogao se je godine 1451. pohvaliti, da se je spurazumio s upravite-

Ijima poglavitih driava svojega Sticenika, pak da ce oni vec sebi za volju nastojati, da

se Ladislav prije reda oe otme njegovu skrbnidtvu. Ali u to mu pomrsi sve osnove

najmanja baStina Ladislavljeva, naime vojvodina Austrija i grad Be6. Stalezi austrijski

bill su ve6 odavna ozlojedjeni, jer je njihova zemija za dosadanjih smutnja najviSe stra^

dala. Nju su zatirale ne samo silne dade, nego i placenici, a napokon i provale ugarske.

K tomu je Fridrik kao upravitelj Austrije zametao domadu gospodu, te najodlidnije dasti

i sluibe povjeravao svojim Ijubimcima iz Stajerske; napokon je malo kada stolovao u

Bedu, nego vedinom u Gradcu ili opet u Novom mjestu (bedkom), koje se tada nije

Austriji pribrajalo. Jo§ u veljadi 1447. zahtijevao je austrijski sabor u Korneuburgu od

kralja Fridrika, da dovede mladoga Ladislava u njegovu djedovsku zemlju i u grad Bed,

pak da mu se pridijele savjetnict po predlogu austrijskih staleza. Fridrik je, naravno,

odbio zahtjeve austrijske jednako kao ugarske i deSke. S toga preote mah obde neza-

dovoljstvo u Austriji, te je treba|o jedino, da se nadje muz ugledan i modan, da stane

na delo obdemu pokretu protiv Fridrika.

Taj muz bio je poznati ved Ulrik Eizinger od Eizinga, bavarski plemid, koji

bijaie joi za Albrechta V. stupio u austrijsku sluibu, te se dobavio i dasti i blaga.

Albrecht bijaie njega i bradu mu godine 1439. uzvisio medju velikaSe i podjedno mupovjerio dast blagajnika. Ulrik Eizinger obogatio se silno, kupovao jedno imanje za

drugim, pade je udovici Albrechtovoj, kraljici Etizabe i, godine 1440. uzajmljivao znatne

svote novaca. S kraljem Fridrikom nije se izprva pogadjao, ali na koncu godine 1441-

izmiri se s njim, te ga kralj uze da za svoga savjetnika. No u kolovozu 1451. opet se

zavadi s kraljem, pak kako je bio smion, radin, lukav, okretan i rjedit, a uza to nada

sve slavidan, odludi okoristiti se obdom ziovoljom austrijskih staleia, pak sebi u redenoj

vojvodini pribaviti onako mjesto, kako ga je imao Ivan Hunjad u Ugarskoj i Juraj

Podjebradski u CeSkoj.

Osoovi njegovoj bilo je osobito u prilog, ito se je bai u onaj mah* kralj Fridrik

spremao na put u Italiju, da se vjenda sa svojom zarudnicom, portugalskom kraljevnom

Eleonorom, i da se u Rimu dade okruniti za cara rimskoga. Kako je Fridrik uz svoga

brata Albrechta VL odiudio povesti sa sobom u Italiju i gojenca svoga Ladislava, obije-

diie ga neprijatelji ojegovi, da vodi mladida samo za to u tudjinu, da ito prije u ne-

obidnoj za nj talijantkoj klimi pogine. Budud da je k tomu Fridrik samovoljno imenovao

jo^ i regente, koji de za njegova izbtvanja Austrijom upravljati, a nije se prije posavje-

OSLOBODJBNJB KRAUA LAOISLAVA POSTUMA OD SKBBNlfiTVA (4. RUJNA 1452). 239

tovao sa staleiima: uzrujaSe se gospoda joS viSe. Ulrik Eizinger ne hrjede stupiti u

regCDtstvo, vec stade u jeseoi 1451. odito raditi proti Fridriku.

Pod izlikom, da <5e izravnati neku razmiricu radi posjeda s gospodom Ltechten-

steinima, skupi u Mailbergu viSe plemida i razdraiivaSe ih protiv Fridrika. SpoticavaSe

mu, da odnemaruje Austriju, da tro§i njezine prihode za strane ciljeve, da razasiplje voj-

Todska imanja, i da austrijsku gospodu zapostavlja svojim Stajerskim Ijubimcima. Timeje sam pogazio pogodbu, pod koju su ga za regenta Austrije priznali, da 6e naimeupravljati vojvodinom sporazumno sa stalezima; pak s toga su i oni rijeêni svake obveze

spram njega. Eizioger postiie posve svoju namjeru. Premda su tada u Mailbergu osimnjega i brace njegove od uglednijih plemida bili nazoini samo Liechtenstein! i joS neki,

ugovoriie oni ipak 14. listopada u ime sviju prelata, gospode, vitezova i sluibenika, koji

6t svoje pe6ate objesiti na tu izpravu, savez, kojemu je zadada izraditi mladomu I^di-

slavu podpunu slobodu, te ga dovesti u Austriju, gdje <5e stolovati u Be£u do puno-

Ijetnosti svoje. Naskoro pridruziSe se tomu savezu '}oi neki plemicî i sastaSe se na konculistopada u Wullersdorfu nedaleko od Mailberga, pak zakljudiSe poslati pred Fridrika

deputaciju, koja 6e ga moliti, neka sada, buduci da se sprema poci u Rim, po§lje u Be6ujihovoga nasljednoga vladara, te da se postupa po oporuci njegova otca, da se naimenamjesti skrbnicko vijece od razliditih zemaija njegovih. Fridrik medjutim odbi taj zahtjev,

i jer njega patri pravo na skrbniCtvo, i jer bi urodilo zlima posljedicama, kad bi se

obaziralo na zelje samo jedne zemlje; u ostalom uredit 6e on i^tvar nakon povratka

svoga iz Rima. Ozlojedjeni tom porukom privrienici Eizingerovi sazvaSe samovlastno

austrijski sabor za 12. prosinca u Bei. Zaludu zabraniSe kralj Fridrik i po njemu ime-

novani zemaljski upravitelji prelatima i gradovima, da podju na taj sabor. Vijede grada

Beia opira§e se dodu§e u prvi kraj, da se sabor sastane u tom gradu; ali Eizinger pre-

dobi gradjane, te prinudi vijednike, da popuste.

Dok su se u prvi kraj Eizingeru pridruiili tek vitezovi i neki baruni, doSli su na

sabor u Bed takodjer mnogi prelati i zastupnici gradova. Tu pokaza sada Eizinger svu

ivoju demagoiku hitrinu. Poito je sjajnim svedanostima i pijankama razigrao duhove,

popeo se je jednoga dana na propovjedaonicu Karmeli(Sana (»am Hof«), odakle je godinuprije proslavljeni Franjevac Ivan Kapistran vatrenim besjedama pozivao na pokoru, te

je stao govoriti brojno sabranomu puku. Da bi svijet joS jade ogordio, doveo je onamoi drugu sestru mladoga Ladislava, po imenu Elizabetu, koja bijaSe zaostala u Bedu. Dao ju

ju obudi u prljave haljine, a onda se je netko u njezino ime zahvalio staleiima, Sto su

se skupili, te ih je umolio, neka promotre njezinu i njezina brata bijedu, i neka porade»

da brat dodje do svojih zemaija. Taj je prizor silno djelovao, tako da su i gradovi od-

kazali posluh kralju Fridriku. Sabor zakljudi. da se imenuje privremena vlada od dva-

naest dlanova iz sviju staleia, a Ulrik Eizinger neka joj bude na delu kao vrhovni

kapetan. Kralju Fridriku poslan bi ultimatum, u kojem se je traiilo, da itidenika svoga

pasti na slobodu, jer de se inade ditava stvar iznijeti pred Ladislavljeve kraljevine i ro-

djake, pak neka oni odlude.

Fridrik bijaie joi u polovici studenoga 1451 otiSao is Novoga mjesta u Stajersku,

te se je ved spremao na put u Rim, kad mu stigoie glasi o potonjim zgodama. MnogiMvjetnici njegovi svjetovahu ga, da odgodi svoj put, te da austrijski pokret u zametkurrlada. Ali Fridrik bijaie ved navikao, da ne odstupa od svojih odiuka, pak miiljaSe, dabi tim pogazio svoju dast, kad bi opozvao priprave za putovanje u Italiju. On oditova, davoli izgubiti skrbnidtvo, nego odustati od sasnovanog poduzeda. Tako podje on na koncugodine 1451. s bratom Albrechtom VI. i sa svojim itidenikom Ladislavom preko Alpa ululiju, te bi 19. oiujka 1452. od pape Nikole V. u Rimu okrunjen za cara. Iza toga

ostade joi neko vrijeme na jugu, te se tek u drugoj poloTici lipnja vrati preko Mletaka

i Bjelaka u Novo mjesto kod Beda. Medjutim bijahu se austrijskomu pokretu pridruiili

«40 ALBRBCHT AUSTRU3KI, VLADISLAV I. VARMBn6|K I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

i celjskt knezovi Fridrik i Ulrik, ratim gornjo-austrijski stalezi sa svojim remaljskira ka-

petanom, onda ugarski staleii, a nap:>kon i mnogi de§ki i moravski velika&i. Celjski kne-

xovi, narodito knez Ulrik, prihvati&e ieljno zgodu, da otmu svoga ne<5aka vlasti kralja

Fridrika, i da se onda sami kao najbliii rodjaci nametnu dvanaestgodiSnjemu dje-

£aku za tutore.

Guberoatoru Ivanu Hunjadu, koji bijaSe Dedavno utanadio mir sa srbskim despotom

i primirje sa sultanom Muhamedom IL, te je sada ratovao s Ivanom Jiskrom, nije austrijski

pokret bio najpodudniji. Ta nedavno bijaSe on ugovorio s kraljem FridriUom, da mladi

Ladislav ostane pod okriljem svoga rodjaka sve do oavrSene osamnaeste godine svoje,

ft dotle da bude Hunjad guberoator Ugarske. Ako sada pristane uz Eizingera i austrijski

pokret za oslobodjeoje kralja Ladislava, ne samo da 6e prekrSiti svoju rijed, nego 6e i

sam podkopati temelj svoje vlasti, te se sam li§iti gubernatorske dasti. Medjutim Ivan

Hunjad ipak se je morao pridruiiti Eizingeru, jer su tako zahtijevala sva ugarska go-

«poda, a najviSe oni, koji su mrkim okom gledali preveliku mod njegovu. U sijednju 1452.

boravi guberoator neprestano u Budimu, te se dogovara s driavnim vijedem. Doe

29. sijednja saziva ugarski sabor za veljadu u Po2un, gdje de se vijedati >za dast i korist

prejasDOga kralja I^dislavat, kao i o torn, kako da se vrati mir kraljevstvu. Sabor se je

zaista sastao oko 14. veljade u Poiunu, te su na nj do§li ne samo prelati i baruni, nego

i zastupnici iupanijskoga plemstva i gradova. Tom prigodom stigli su u Pozun takodjer

Ulrik Eizinger i nadeloik grada Beda, te su pozvali staleze, da .^to prije dodju §to broj-

nije u Bed, gdje de se obdriavati obdeniti sabor svih kraljevina i zemaija Ladislavljevih.

Obdi sabor u Bedu sastao se je zaista prvih dana mjeseca oiujka 1452 Uz Ulrika

Eizingera i austrijske staleie nadjose se tu na okupu mnogi de§ki i moravski velikasi,

sve protivnici gubernatora Jurja Podjebradskoga, koji je ostao vjeran pogodbi s kraljem

Fridrikom. Narodito se spominje Ulrik od Rozenberka sa svojim sinovima Henrikom i

Ivanom. Od ugarskih velika§a i zastupnika biio je nazodno preko Sestdeset, na delu im

gubernator Ivan Hunjad, ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, varadinski biskup Ivan

Vitez od Sredne, nadalje erdeljski vojvoda Nikola Ilodki, madvanski ban Ivan Korogj,

.ûdac kraljevskoga dvora Ivan Paloc i mnogi drugi. Posebice se napominju knezovi

celjski Fridrik i Ulrik, bani slavonski, koji narodito iztidu, da zastupaju takodjer svoje

oblasti i sve iitelje u tim oblastima (Fridericus et Ulricus, dei gracia Ciliae Ortemburgae

Zagoriaeque comites, nee non regni Sclauoniae bani, pro nobis et pro omnibus dominis

et iocolis dominiorum nostrorum). Nazodni velikaSi i zastupnici osobito se raduju, $to

Djihovu zboru prisustvuju celjski knezovi, > rodjaci kralja Ladislava*, koji su pristali uz

ligu ne samo poradi uztrajne vjernosti svoje, nego i zato, ito su mu u srodstvu. Doe5. oiujka ixdado&e sabrana gospoda svedan spis, kojim proglasi&e cilj i pogodbe svoga

saveza. >Po smrtt Albrechtovo|«, odituju gospoda, »kraljica je Elizabeta sirotu bsiitinika

kraljevina Ugarske i CeSke, vojvodine Austrije i markgrofije Morave joS kao malo dijete

Zajedno s driavnom kruoom ugarskom protupravno, protiv otdeve posljednje odredbe i

bez privole staleia predala rimskomu kralju Fridriku, koji ga dr2i izvan njegovih na-

sljednih zemaija . . , te ga pored svih molba, dogovaranja i ugovora sve do ovoga dasa

ne de predati. S toga se zdruiuju staleii tih detiriju zemaija svi zajedno i svaki napose

za oslobodjeoje svoga zajednidkoga gospodara od vlasti rimskoga kralja. Sjedinjenom

vjemoldu i soagom njihovom imade se on . . . namjestiti . . . u S'lobodni posjed otdevih

zemaija, te se imade sve, Ato su od ojih rimski kralj ili ojegov brat, vojvoda Albrecht,

ma s kojega povoda i razloga ugrabili, ojima oduzeti i ojemu vratiti. Protiv svake sile,

koja bi im se u oastojanju oko toga cilja oduprla, narodito protiv rimskoga kialja, svi

de se zajedoo i medjusobno pomagati, braoiti i itititi . . . Nakon oslobodjenja neka se

Ladislav prema oporuci otdevoj odgaja (u Poiuou) do punoljetnosti svoje pod nadzorom

dvaju izabraoih baruoa iz svake semlje; izkljudeo je od toga Fridrik, koji je svoje pravo

OSLOBUOJESJB KRAUA LADISLAVA POSTUMA OD SKRBN1£tVA (4. BUJNA 1452.). 941

proigrao. Ako bi se po nesre<5i zgodilo, te bi Ladislav umro, prije nego bi se oslo>

bodio i zavladao svojim zemliama, pak bi s toga kojega od savezoih Daroda ili gospode

snaSIa ma od koga iteta kakova, onda se moraju svi sloiiti, da osvete poînjeao zlo, a

narodito da zadobave ugarsku krunu, njihova imanja i druge gospoitije, koje pripadaju

baitini Ladislavlje oj<.

Zanimljivo je, da na obcem saboni u Bedu nije bilo zastupano hrvatsko kraljevstvo.

Bill su tu dodu§e celjski knezovi kao bani Slavonije, ali nije bilo Petra Talovca, bana

dalmatinsko-hrvatskoga, zatim oijednoga velika§a (Frankapana, Zrioskoga, Blagaja, Kurja-

kovi6i), a ni zastupnika (nuncii) slavonskih. To su osjecala i sabrana gospoda u Be£u,

tako ugarska, kao i austrijska. Ba§ s toga upraviSe oni dva dana iza utaaaêna saveza,

dne 7. oiujka, posebnu poslanicu tsvim i pojedinim plemi(5ima i ma kojega drugoga

staleza posjednicima kraljevine Hrvatske< (universis et singulis nobilibus et cuiusvis status

et condicionis possessionatis hominibus regni Croatie), u kojoj im govorahu po prilici

ovako: >Dobro vam je poznato, kolikim se je naporom, troSkovima i trudom i po nama

i po drugima nastojalo, da se prejasai kralj i vladar, gospodin na§ prirodni i zajedniCki

Ladislav, kralj Ungarije i vojvoda Austrije, oslobodi iz ruku kralja rimskoga, i da se>

jedoom pribavi mir i pukoj kraljevstvu ugarskomu, ovoj vojvodini i svima nama. Ali od

svega toga bilo je koristi malo ili niSta; s toga smo se ovih dana sporazumno sastali

ovdje u Be£u na zbor sa svijetlim knezovima, gospodinom Fridrikomi Ulrikom Celjskim,

ZlaTNA FORINTA KRAUA LaDISLAVA POSTUMA.

N» lien vidimo liit, rasdijeljen am ietiri poljt (a prvom i detvrtom grede, n drngom i treêm drogabi krii).

Nadpii: >f LadisUoa d(ei) g(ratia) r(cx) Ungariec. Na uMijn je it. Ltditlav i tigle H G; nadpit naokolo:

>S(anct«s) Ladisbat rex*.

Narodni mus^ u Budinip«lU.

s Cesima i gospodom iz Morave, te smo odluîli medjusobnim savezom i sloino se po-

magati, da naiega kralja i gospodara na ma koji moguci na£in oslobodimo, jer su nje-

govim robovanjem na§ mir i na&a dast zasuinjeni (cum quo et pacem et honorem

nostrum simul captos iudicauimus). No da se poradi toga ne bi porodio nagli rat, odlu-

iili smo prije poslati sveâne poslanike rimskomu kralju, da nam mimim naCinom po>

vrati naiega kralja zajedno s njegovom krunom i medja&nim krajevima, koje je zauzeo;

jednako 6e (naii poslanici) i pred pre»Tetim gospodinom papom prosTJedovati u toj stYari.

Ako naie ielje tim putem ostvarimo, bit de dobro; u prottvnom slutaju zaklju61i smosvakim drugim na£inom, pa£e ako bude potrebito, i s oruijem re£eaoga gospodina na-

Sega i krunu i medjaSe iz ruku rimskoga kralja otett. S toga pozivamo vas sve kao bradu

(universitatem vestram et fratemitatem), da u o om sludaju, kad nam re£enoga gospo-

dina na&ega ne bi mirnim putem predali, i kad se naii poslanici ne bi s iudjenim

uspjehom povratili, s mjesta (statim) budete spremni zajedno s nama, s celjskim knezo-

vima, s Cesima i Moravcima iiniti ono, ftto bude nuidno na slobodu pomenutoga gospo-

dara naiega, kao i za pravo, kortst i mir sviju nas, kako je to duian svaki od vas po

duinoj vjemosti Ina£e da ne radite. Pozivamo vas joi, da ovu poslanicu nmlaljete odHrr. poT). IL II I*

Ut ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNKsfilK 1 LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

jedne iupanije do dnige, i da se u svakoj na£ini prepis. Pismo pak ovo podkrijepili

smo pedatima staleia naSih tako ugarskih kao austrijskih. Dato u Be£u u utorak iza ne-

delje Reminiscere miseratiooum Dei godine 1452. <

OtxSemu pokrelu za oslobodjenje kraija Ladislava ne bijaSe se pridruzio Ivan

Jiskra od Brandisa, vrhovoi kapetao u gomjim stranama Ugarske. On nije do$ao ni u

Poiun ni u Be6. No zato se bijahu od njega odmetnuli gradovi Ko§ice, Levoâ i Bar-

djejev, te poÎali svoje poslanike u Bet. I ti su poslanici pristali uz savez, pak su onda

zatraiili pomod, da se obrane od osvete Jiskrine. Ugarska gospoda, sabrana u Be£u, ski-

Duie 8 oiujka Jiskru s kapetanije, te predadoSe pomenute gradove zaStiti kneza Ulrika

Celjskoga, da ih drii i brani do dolazka kraija Ladislava. O torn izdade istoga dana

driavno vijede ugarsko knezu Uiriku posebno pismo.

Poslanici medjutim, poslani u Rim caru Fridriku i papi Nikoli V., ne izvrSiSe ba§

niita. Car i papa, imaju(5i oba mnogo neprijatelja, bijahu se sporazumjeli i sloiili. Fridrik

odbio naprosto sve zahtjeve poslanika (medju njima i Vladislav TituSevid), koji mu na

to odkaza&e posluh u ime Ugarske, Austrije i Morave. Papa opet izdade 4. travnja pismo

na Austrijance, kojim zaprijeti njima crkvenim prokletstvom, gubitkom crkvenih benefi-

cija i lena, paê i interdiktom, ako se ne okane rovarenja protiv cara, te mu ne podadu

zadovoljstinu. SuviSe dozvoli caru, da smije i svecenike, koji bi se pokretu pridruiili,

zarobiti i ]i§iti ih njihovih posjedovanja, a da ga za to nema stidi crkveno prokletstvo.

Napokon posia papa 24. travnja poslanicu i gubeinatoru Hunjadu, kojom ga opomenu,

da se ne da z .vesti od austrijskih buntovnika, i da ih ne pomaze, niti da s njima uta-

nadi kakav savez Papa tvrdi, da caru Fridriku kao najblizemu rodjaku Ladislavljevu

pripada pravo skrbnidtva, te je uvjeren, da car odgaja svoga stidenika onako, kako se

pristoji (utque regium sanguinem decuit), i da ga Ijubi kao svoga sina. Po§to poslanici

nijesu mogli ni§ta izvrSiti, kuâlo se kraija Ladislava prevarom caru ugrabiti. Premda je

sam Ladislav bio sporazuman, izjaloviSe se ipak oba pokusa: jedan u Rimu, a drugi za

careva povratka u Firenci.

Medjutim se je car Fridrik 20. lipnja 1452. vratio u Novo mjesto kod Beda. Kako

je deiki gubernator Juraj Podjebradski vjerno uza nj stajao, a gubernator ugarski Ivan

Hunjad vi&e od nevolje uz pokret pristajao, mogao bi bio uz neSto odludnosti buntovnike

ivladati, to viSe, £to je i u samoj Austriji biio velikaSa, koji su mu odani cstali. K tomu

je car imao pripravnu vojsku od 4000 konjanika i mnogo pjeâdije. Ali Fridrik ostade

i sada trom i neodludan. Zadovoljavao se je prijetnjama i prog'aîvaniem papinskih bulla,

jer nije vjerovao, da bi protivnici mogli sabrati dovoljne vojske. Medjutim se je Ijuto

prevario. Na koncu srpnja bijahu Ulrik Celjski i Eizingcr zapodeli otvoreni rat, te

stali podsjedati grad Ort na Moravskom polju. PoSto su juri§em osvojili taj grad, pri-

druiilo im se 500 Moravaca i viSe deSkih deta pod Henrikom Roienberkom, tako da su

skupili do 4000 konjanika, 12.000 pje&aka i viie topova. S torn vojskom nahrupiSe

28. kolovoza iznebuha oa Novo mjesto. Carske vojnike, koji su branili ulaz u grad, po-

tisnuie, te bi bili u sam grad provalili, da ih nije itajerski gorostas Andrija Baumkircber

8 viie drugova dotle zaustavljao, dok su carevci gradska vrata zabravili.

Car je Fridrik imao uza se u Novom mjestu doduie samo 800 konjanika i toliko

pjeiaka, jer bijaie najvedi dio svoje vojske pod RUdigerom Starhembergom poslao preko

Dunava. Uza sve to mogao se je oeko vrijemc driati u gradu, jer mu je dolazilo u

pomod 6000 Stajeraca i Jura} Fôdjebradski sa 17.000 Ijudi Ali ratu neskloni car pre-

pade se, te stade ugovarati posredovanjem salzburikoga nadbiskupa, nekih biskupa, i

svoga iurjaka, badenskoga markgrofa Karla. Doe 4. rujna predade napokon svoga Stide-

nika Ladislava knezu Uiriku Celjskomu. Utanadeno bi joS, da mladi kralj ostane uz kneza

Ulrika do Martinja (11. studeooga), kad de te u Bedu sastati zastupnici sviju zemaija

OSLOBODJENJB KRAUA LADISLAVA POSTUMA OD SKHBNifiTVA (4 RL'JNA 1452.). tî

tijegoTib, te 6e se onda razpravljati o zahtjevima pojedioih stranaka, kao i o torn, kakoda se uredi daija skrbnidka vlada za nedorasloga kralja.

Ulrik Celjski nije medjutim dekao ustanovijenoga roka. Vet 13. rujna dovede onpo ieiji austrijskih staleia mladoga kralja u Bei, gdje ga pozdravi§e s netzmjeroim

slavljem. Premda je Ladislavu bilo tek dvanaest godina, nije Tiie bilo ni govora o skrb-

ni£koj vladi. Vc6 29 rujna irdavale se u ime kralja Ladislava povelje i izprave, tc su

ga smatrali za posve samostalna vladara. Iz svih zemalja grnult su poslanici u Bed, damu se poklone. Ugarskomu poslansivu bili su na delu ostrogonski nadbiskup Dionizije

Sei, varadinski biskup Ivan Vitez, palatin Ladislav Gorjanski, vojvoda erdeljski Nikola

Ilo^ki, i napokon Ladislav Hunjad, stariji sin gubernatorov, kojega je otac u potonje

vrijeme bio namjestio za iupana u Poiunu. JoS 28. rujna bijaie gubernator zapovjedio

iiteljima grada Pozuna, da drie pripravnu jednu ladju, na kojoj 6e sin njegov odploviti

u Bei. Ugarski poslanici dovedoSe sa sobom 2000 konjanika i donijeie bogate darove.

Srilbrkni pjENKZf Ladislava Postuma.

I. Deosr. Na lico a|:ar«ki grb • gredmmft i ntdpis: „f .Vfmeta Laditlai d{ei) {^(11*)" ; b« uli«ja dvogvbi krit,

•igle C G. i DUtarak oadpisa: ,t rqjia Ungarie et cet(e)r(a)".

a. Dcnar. Na lica iut m Cetiri pol|a: a prvom ogartke grede, u dragom Mki la», a trttfôi monTtki orao, m

n êtTiiom anttriiaka grcda. Sigle K P. Nalpis: ^Moneia Laditlai dd gia(Ua)''. Na laliâ okraojeoi j«dao<

glavi orao t aottriikkim grbom i nistavak nadpisa: .regit UoKarie et cetera*.

3. Obol. Na lien drogabi krii, koji ae dile ix podo ija od tri hamka. satim n'gle B P, i nadpia: ,MoB(eU) L»>

dialai re(gU)''; na zaliijn okroijeni kit sa ietiri polja: n prvom ogartke grede, a dragom £eiki lav, tfa<a«

anatrijike grede, a o detTrtom morartki orao. Naitavak aadpiia: .Ungarie et cCetera)*.

4. Obol. Na I CO krana. iz koje se diie dvognbi krii ; aigle SO; aadpis: «MoaeU LadMai". Na stlitja Itit aa

tri polia: aa demoj ttrani ngarake grede; na lijevoj atraoi goraicm poljo (t<ki lav, a a dollaoat aoatriâ

grcda Naatavak nadpisa: ,f regis Ungarie et :{etera)'.

5 Obol. Na lica dtogabi kni i (igle K P; aadît: ,Moo{eta) Ladislai dd g(ratta)''. Na saliva grb ta gradaaaa

I aastavsk nadpisa : „f regis Ungsne at êtera)".

Narodoi aaos^ a Budlmpatli.

te zamoliie kralja, da se ito prije svrati u njihovo kraljevstvo. Ladislav tm odgovort:

»)a sam Ugrin. s toga mi je boratriti medju vamac (mihi, quia sum Hungarus, apud vos

est manendum). No uza sve to ostade i dalje u Be£u.

U studenom dodje u Be6 viie njema£kih knetova, da posreduju podpuDi mtr

izmedju cara i podanika kralja Ladislava. Na £elu im bijaie Albrecht Brantborski. Cara

Fridrika zastupahu Aeneas Sylvius Piccolomini. povjestnidar ovoga doba i tada biskup u

Sieoi, zattm vrstni pravnik Ulrik Riederer. Ti sahtijevahu, da se nadoknadi iteta, naoe-

•ena njihovu gospodani, i da se kolovodje pokreta kasne. Ugri i Austrijanci odgon>riie,

»44 ALBRBCUT AUSTRIJSKl, VLADISLAV r VARNENdlK I LADISLAV" POSTUMUS (1437—1457).

neka car vrati krunu sv. Stjepana, kao i sva mjesta i gradove, Sto ih neovlaSteno drii

budi u Ugarskoj, budi u Austriji. Rarprave se otcgoSe sve do oiujka godine 1453, te

ostadoie napokon bezuspjeSne.

Odkad se Ladislav bija$e dobavio slobode, postajaSe poloiaj gubernatora Ivana

Hunjada sve tegotniji. Medju ugarskim prelatima i barunima javljali se brojni neprijatelji

i zavidnici njegovi, te ga staii bijediti i opadati. Aeneas Sylvius tvrdi, da se je Hunjad

tada urotio s Ivanom Jiskrom, svojim dosadanjim najljudim protivnikom, samo da zadrii

svoju vlast i gradove. No s druge strane znade se nepobitno iz pisma gubernatorova

siDa Ladislava, pisana 1. prosinca u Trnavi gradjanima Poluna, da je gubernator vrstna

vina toga grada £uvao za svoga gospodara i kralja U drugoj polovici prosinca 1452.

boravi Ivan Hunjad u Beiu. Dne 29. prosinca piSe on, jo§ uvijek gubernator kraljevstva

Ungarije, pismo gradjanima Poiuna, u kojem niima s radoScu javlja, kako je ne samo

Ugarska, nego takodjer CleSka, Austrija i Morava primila >na§ega kralja Ladislava^za

svoga kraljac. Poziva ih s toga, da taj dogadjaj svediano proslave, i da nagrade vijestnike,

koji 6e im te glase donijeti. Nekoliko dana poslije toga pisma, moida jo§ u pro-

sincu 1452. ili prvih daoa 1453. poloiio je Ivan Hunjad u Be£u £ast gubernatora. Onoga

dana bijaSe kralj Ladislav u druitvu nekih vojvoda, zatim austrijskih i ugarskih velikaia

izaSao na javni trg (»am Hoft), te sjeo na priredjeno ondje prijestolje. Ivan Hunjad

kleknuo preda nj i poloiio u njegove ruke £ast gubernatora. Kralj ga je na to namah

pridigao, te ga imenovao »vrhovnim kapetanom Ugarske< i upraviteljem kraljevskih do-

hodaka Suviie ga je potvrdio kao vojvodu erdeljskoga, i uza to mu jo§ za sva vremena

darovao prostranu kneziju Bistricu u Erdelju. Od toga 5asa piSe se Ivan Hunjad: »bivji

gubernator, a sada knez (grof) bistritki i vrhovni kapetan Ugarske*.

(Hrvatsko kraljevstvo god. 1446— 1452.; smrt bana Petra Talovca 1453.).

Ivan Hunjad bija$e jo§ 1446., namah iza rata s celjskim knezovima, svojemu sestridu

Ivanu Sekelju povjerio upravu bogate priorije vranske, koju je prije driao Ivan Talovac,

brat bana Matka. Moida u isto doba, ali svakako u drugoj polovici godine 1446 ime-

novao ga je banom îtavoga hrvatskoga kraljevstva, kojemu bi se imali pokoravati ne

samo slavonski bani Fridrik i Ulrik Celjski, nego i dalmatinsko-hrvatski ban Petar Ta-

lovac. U poveljama od godine 1446. ditamo: >Ivan Sekelj od Gjurgjevca, ban Dalmacije,

Hrvatske i Slavonije, upravitelj vranske priorije* (Joannes Zekel de Zenth-Geurgh, Dal-

matiae, Croatiae et Sclauoniae banus, prioratus Auranae gubernator) Tako je Ivan Sekelj

(banovid Sekola) imao biti po neki nadin zamjenik ujakov u hrvatskom kraljevstvu. Moida

je Ivan Sekelj istovjetan s literatom Ivanom, koji se poslije u jednoj izpravi od

30. rujna 1448. spominje kao vicegubernator kraljevine Slavonije (egregio Johanni lite*

rato de Themeskwz vicegubernatori vestro per vos — Johannem de Hunyad — in regno

Sclauonie constituto . . . Cod. Zala, II. 544.).

Banovanje Ivana Sekeija bilo je burno. izpunjeno neprestanim smutnjama. U SU-vooiji opirali rou se knesovi Celjski, koez Fridrik i sin mu Ulrik, koji se svedjer ponose

natlovom slavonskih bana, te uz svoju baitinjenu kneiiju Zagorje drie diitavu varazdinsku

iupaniju, i velik dio zagrebaCke. K tomu sjedi na stolici zagrebaike biskupije njihov

ftti<5enik, Benedikt de Zolio, koji se je odriao i proti kralju Vladislavu i proti Ivanu

Hunjadu. joi u nijnu 1446- nalazimo bana Ivana Sekeija u borbi sa svojim protivnicima.

Oko Mihoija udaraju njegovi Ijudi iz Boijakovine na imanja Nikole Ladomirca i njegovih

sinova, te osvajaju Ladomir, Laktec, GlavniCicu i Belovar u zagreba£koj iupaniji. Cini se,

da je pri to) zgodi stradalo i Cerje, imanje zagrebadkoga kaptola. Dok sluibenici bana

Sekeija udaraju na protivnike njegove, ujak banov, gubernator Ivan Hunjad, nastoji, da sa

stolice xagreba^ke biskupije makne iti<ênika celjskih knezova, biskupa Benedikta. Dne17. listopada 1446. piie Hunjad pismo rimskomu papi Eugenu IV., u kojemu ga moli,

da ukloni Benedikta, i da na zagrebadku biskupiju premjesti dosadanjega kninskoga

HRVATSKO KRAUKVSTVO GOD. 1446—1452.; SMRT BANA PETRA TALOVCA 1453. 245

biskupa Dimitriju Cupora, jama£no privrienika njegova, jer ga gubernator prikazuje kao

osobito zgodna i sposobna za to mjesto (quem certe et vita et genere subleuandis dictae

ecclesiae ooeribus aptum semper reputaui). Papa je ugodio gubernatororoj ielji, i malo

zatim imenovao Dimitriju zagrebadkim biskupom; ali taj ipak nije sjeo na podijeljenu

mu stolicu, jer su ga u tome prijedili ne samo celjski knezovi, ncgo i dlaoovi zagre-

badkoga kaptola.

Knezovi Celjski jamadno su doprinesli i tomu, da je plemstvo iupaoija zagrebadke

i varaidinske 13. sijednja 1447. podnijelo tuibu na driavno vijede proti banu Ivanu Se-

kelju radi navale njegovih Ijudi na imanja Nikole Ladomirca. Plemstvu se pridruzio i

kaptol zagrebadki, koji je zajedno s njim iznio svoje tegobe pred sabor ugarskl Na to je

gubernator Ivan Hunjad bio prinudjen, te je 22 veljade 1447. zapovjedio banskim fiinov-

nicima u Bozjakovini, da ne smetaju kaptola pri pobiranju njegovih da6i u Cerju.

Dne 2. travnja opet izdao je gubernator nalog plemicima u Klokodu, da pla<5aju pome-nutomu kaptolu desetinu, jer su to duini ne samo na osnovu kraljevskih i biskupskih

odluka, nego i prema izvjeStajima slavonskih bana, celjskih knezova Fridrika i Ulrika,

koji bi§e »pred sadanji sabor iznesenic. Gubernator poziva plemide Klokoda, da desetinu

i sami placaju i da druge napute, da je davaju, jer je banima, banovcima i iupanima

zagrebadkim zapovjedio, da ih inade silom na to prinude.

Medjutim opreka izmedju bana Ivana Sekelja i celjskih knezova trajala je i dalje.

Bit de, da je ban Ivan Sekelj bio silovite cudi, jer se kaptolu sv. Petra kod Pozege po-

vjerava, da vodi iztragu proti njemu. Ivan Sekelj odrzao se je uza svc to i kao bani kao upravitelj priorije vranske. Vlast mu je vrijedila narodito u kriievadkoj zupaniji,

a onda u onome dijelu zagrebadke, koji se stere na jugu Kupe pak do Une. Iste go-

dine 1447. zapovijeda gubernator svomu sestridu Ivanu, banu Dalmacije, Hrvatske i Sla-

vonije, kao i iupanima i drugim vjernim plemidima u Gorama, da za§tite gospodju Oo-roteju, udovu kneza Ivani§a Blagaja, i da pokore njezine odmetne podanike (predijalce).

Pomenuta Doroteja naime, unuka hercega Hrvoja Vukdica, a kdi BaoSe Hercegovida, stra-

dala je iza smrti svoga supruga IvaniSa mnogo tako od susjednih velikaSa, kao i od

svojih podanika. Najprije se bijaSe utekla zaStiti bosanskoga kralja Stjepana Tome, te je

saista >Stefan TomaS Ostojid, kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homskoj zemlji, Dalmaciji,

Hrvatom, Doljnim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Solima, Podrinju i k tomu« dne

25 svibnja 1446. u Sutisci izdao povelju, kojom je >plemenitu gospoju Doroteju, ostavSu

kneza Ivani§a Blagajskoga-

sjede, Sto su ih imali od krune ugarske i bosanske, >izloiivî onoga, Sto je pri^lo u ruke sinom

bana Mikule (Frankapana) prvo togaj, nego smo taj naS otvoren list udinili, i Sto bi bilo

u koga u rukah kraljevstva naiega*. Medjutim >otvoreni listc bosanskoga kralja slabo je

koristio, te se je nevoljna udova obratila na gubernatora Ivana Hunjada, koji je ondaixdao redeni nalog svomu sestridu i banu. Da li je Ivan Sekelj ita udinio u prilog udove

Doroteje, nije poznato; no svakako je njegova vlast neSto vrijedila u onim krajevima,

jer mu inade ujak ne bi davao redenoga naloga. U zapadnom dijelu Slavooije, narodito

u varaidinskoj iupaniji, nijesu knezovi Celjski marili za njega; tu su oni gospodovali

kao u svojoj gospoStiji, pade su se u srpoju 1447. oprii zapovijedima ugarskoga drfavnoga

vijeda. To je vijede bilo 22 lipnja iz PeSte zapovjedilo sagrebadkomu kaptolu, da xa-

jedno s kraljevskim povjerenikom Ivanom od Mirkovca uvede komorske plemide Hen-

rika i Jurja, sinove Benediktove, u njihova posjedovanja Komor, Belec i Zlatar; no kadje zastupnik kaptola s redenim kraljevskim poTJerenikom 19. srpoja htlo nalog ixvetti,

dodje pred njih sluibenik celjskih knezoTa, te u ime svojih gospodara uloii prosvjed

protiv toga uvoda. Knezovi celjski, da odrie svoj poloiaj. nastojali su ugoditi i novomupapi Nikoli V. Tako je knez Fridrik u Medjumurju, u trgu Strigovu, za koje se je tada

pridalo, da je rodno mjesto sv. Jeronima, podigao crkvu na dast tomu svetcu, te ju bo-

M6 ALBRECHT AU8TRIJSKI, TLADISLAV I. VAR!1Em6iK I LADISLAV P08TUM0S (1437. 1457.).

gato oadaria. Papa je Nikola na to 10. studenoga 1447. izdao poslmicu, te obrekao

veltice milosti onima, koji bi tu zadu&binu celjskoga koeza pohadjali i u njoj se molili.

Ako Ivan Sekelj nije mogao obladati îtavcm Slavonijom, '}ok teie mu je bile po'

koriti Hrvatsku, gdje je baoovao Petar Talovac zajedno sa svojim bratom Frankom. Da

samo i dopre do HrvaUke i driavine Talovaca, trebalo mu je prije svladati premot^ne

tada Frankapane, onda Zrinske i krbavske knezove Kurjakovide Medjutim gubernator

Ivan Hunjad nastoja^, da predobije knezove Frankapane milom. BivSega bana Stjepana

Frankapana izabrao za svoga pouzdanika i poslanika na dvoru aragonskoga i napuljskoga

kralja Alfonsa; a najuglednijega Frankapana iza njega, kneza Martina, koji je driao

mnoga imanja i u Slavoniji, primami tim, da je s njim godine 1447 utana6io savez i

prijateljstvo Jednakim na&inom, i\n\ se, pritegao je k sebi ne samo kneza Pavla Zrin-

skoga, nego i krbavskoga kneza Gregorija Kurjakovida, sina Tomina. Gregorije je

Kurjakovid mnogo tada utjecao i u zgode ugarske, jer je bio oienjen Sofijom, kderju

Ladislava sina Jurjeva (de Neczpall) u turdanskoj iupaniji. Tek nakon tih saveza mogao

je Ivan Hjnjad misliti na to, da svomu sestridu prokrdi put u Hrvatsku na jugu Velebita.

Dalmatinski i hrvatski ban Petar Talovac boravio je nakon smrti svoga brata Matka

tuine dane. Bio je okruien odasvud od protivnika, koji su ga stisli sa svih strana. Na

iztoku vrebao je na nj bosanski kralj Stjepan Toma, koji se je i zvao >kralj Dalmacije

i Hrvatom<; na zapadu opasali s mora MIetdani £itavu mu drzavinu, hinedi mu Ijubav i

prijateljstvo, a gledajudi pozudnim odima, kako bi ugrabili ostatke stare Hrvatske; na

jugu prodirao sve dublje u njegovu drzavinu vojvoda i potonji herceg Stjepan Vukdid,

nastujedi, de se prikudi preko oblasti njegovih svojim rodjacima na sjeveru: Frankapa-

nima i knezovima Celjskim. A i ti su gramzili za banijom hrvatskom, osobito za grado-

vima Kninom i Ostrovicom, koji nijesu pripadali plemen§tini Talovaca. Na koncu go-

dine 1445 bilo je stanje bana Petra Talovca tako nevoljno, da je redom siljao svoje

poslanike u MIetke, najprije biskupa skradinskoga, a onda ninskoga. Poslanici banovi

izvjeidivali su obdinu, >da ban vidi, kako se mnogo toga sprema, da ga iztjeraju iz ba-

novine< (quod videt multa parari contra se ad expellendum eum de dominio banatus),

i zato nudi mletadkoj obdini Klis, Knin i Oslrovicu, i jo§ dva mjesta, ako ga primi u

kolo svojih plemida, te mu dopusti, da se preseli u njezinu driavu. Mletci dodu&e

6 sijeinja 1446. odbi§e banove ponude, ali izjaviSe, da su spremni uzajmiti mu novaca

za obrana pod pogodbu, da im dade u zaiog tvrdinju Klis s kotarom. Mora da je na-

mjera banova bila mnogima poznata, jer ved u oiujku te godine dolaze u MIetke posla-

nici bosaoskoga kralja, te prosvjeduju protiv toga, da Mletci preuzmu banovinu hrvatsku,

jer ooa pripada >bosanskoj kruni i jurisdikciji*. Obdina na to 17. oiujka uvjerava bo-

sanske poslanike, da sve to nije tstina. I zaista je ban zadriao ditavu svoju banoyinu.

Dne 29 oiujka 1446. stoluje u Ktisu i izdaje hrvatsku, dirilicom pisanu povelju. >Petar

8 Talovca, knez cetinski, ban Dalmacije i Hrvat*, potvrdjuje torn zgodom gospoji Cyiti,

udovici kneza Vigna Dubravdida >zemlju poda v Sinjemtrsje u Vrilu*. MIetadki

duid opet javija 8 travnja knezovima i kapetanima u Dalmaciji, da je dozvoljeno banu

Pciru izvaiati oniije i skupljati vojnike u njihovim gradovima, da se uzmogne braniti;

ako dodje do nevolje, smiju i njegovi podanici sa svojim blagom zaklanjati se na mle-

tadko zemljiite. Cini se medjutim, da potonje nije bilo od potrebe; pade vc6 u svibnju

te godine opet se je obdenito priznavala \|ast baoa Petra u ditavoj Hrvatskoj na jugu

Velebita. Uz bana upravlja tada zemljom banovac TomaS Tvrtkovid iz Bilaja u Lici,

koji ga zamjenjuje u Kninu i blizom Labu (castrum Lab, Labwar). Dne 15. svibnja piSe

banovac Tomai Tvrtkovid po nalogu svoga gospodara, bana Petra Talovca, kninskomu

kaptolu, da uvede knesa Petra Zrinskoga i njegove sinove u posjed onih zemaljii, koje

im bijaie u svojoj oponici namijenio njihov rodjak, bribirski plemid Jakov Pavlovid,

bivii tnnovac hrvatski, za onaj slu^j, ako bi umro bez potomaka. Ved 7. lipnja javija

HRV4T3K0 KRAUBVSTVO 006. 1446.— 1452 ; SMRT B^NA PETRA TALOVCA 1453. 7ij

knioski kaptol banu Petru Talovcu, da je lapaiki arcidjakon Pavao zajedno s kraljevskim

povjerenikom 22. sviboja povjerenu mu zadadu izvriio.

U drugoj polovici godine 1446. kao i u prvoj {>olovici 1447. provodio je, dini se,

ban Petar Talovac mirnije dane. No ve<* 29. srpnja 1447. pi§e mletaiki duid knezu i

kapetanu zadarskomu: >Ako bi ban Perko po skradinskomu biskupu predlagao $to god

u pogledu svojih gradova, odgovorit de se njemu, kako bude zgodno«. (îni se, da je u

to vrijeme sam gubernator Ivan Hunjad ratovao u Hrvatskoj u prilog svomu sestridu

Ivanu Sekelju, jer 18. listopada uvjerava Mlet£ane, da ne sabire vojske proti^ njihove

obcine. Uza sve to odriao se je Petar Talovac na banskoj stolici. Dne 25. lipnja 1448.

nalaie banovac hrvatsko-dalmatinski, spomenuti ve<5 Toma§ Tvrtkovid iz Bilaja u Lici,

iz grada Laba (Laabvar), kninskomu kaptolu, da plemenitoga muza Ivanca Dapdida iz

iupe Vrhrike uvede u posjed neke kude u varo&i Klisu, koju bijaSe pomenuti plemid

kupio od plemica Andrije TuSkanida. Kninski kaptol izvr&io je zajedno s kraljevskim

povjerenikom Jurjem Lehonicem iz Klisa banovdev nalog, te izvjeSduje o torn 15. srpnja

bana Petra Talovca. Po ovomu sudimo, da je u srpnju 1448 vlast bana dalmatinsko-

hrvatskoga Petra Talovca bila obdenito priznavana, jer mu se pokorava i banovac Toma§Tvrtkovid i kninski kaptol, kao i iiteiji varoSi Klisa. Ali ved tada imao je ban Petar u

svojoj banovini mnogo protivnika, koji su se bunili protiv njega, i koje je morao silom

obuzdavati. Od tih se izrijekom spominje vojvoda Ivanac Novakovid, koji se mnogoiztide jo§ za posljednjega kneza cetinskoâ Ivani§a Nelipida. Vojvoda Novakovid

driao je tada znameniti grad Kljud (Clavis) na utoku îkole u Krku, zatim vi§e sela

(Sadramiszii, Piagnane, Sfonistaz et Protomisy), koja su spadala na kotar tada mletad-

koga grada §ibenika. Ban Petar oteo je odmetnomu vojvodi ne samo tvrdi Kljud, nego

je porobio i njegova sela, §to su se prostiraU u îbenskom kotaru, i gdje je valjda Ivanac

traiio zaklona od jadega gospodara svoga. Ali provalom u Sibenski kotar bija§e ban po-

vrijedio Sibendane. koji su ga namah poradi toga tuiili mietadkoj vladi. Kad se je u

kolovozu 1448. u torn poslu desio u Mletcima Sibenski poslanik Ilija Lovrin Linjidid,

priobdio ie on takodjer mietadkoj vladi kao izvjestnu novinu, kako >nedak Ivana Hu-

njada, koji je veliki kapetan u Ugarskoj, dolazi u strane hrvatske, da zauzme polovicu

banovine hrvatske, i to 8 privolom bana Petra* (che el nepote de Chiudanis = Chuniad

Janis, che se gran capitan di Unghari, vien in le parti di Croatia per occupare la mitade

del Banadego di Croatia con voluntade de Ban Piero). Nedak gubematorov Ivan Sekelj,

kad dodje i zauzme polovicu banovine, kani udariti i na mleiadku Dalmaciju, narodito

na Zadar i l§ibenik, pak zato Sibenski poslanik moli vladu mietadku, da utvrdi taj grad

s kopnene strane zidom i kulama.

Po ovim vijestima nema dvojbe, da se je ban Petar Talovac u drugoj polovici 1448.

dobre volje ili od nuide pogodio s gubernatorom Ivanom Hunjadom i njegovim sestridem

Ivanom Sekeljem, i da je potonjemu kao banu Dulmacije, Hrvdtske i SUvonije bio

s^reman ustupiti sjevernu polovicu svoje banovine, po svoj prilici s gradovima Labom,

Kninom i Ostrovicom, koji nijesu pripadali plemenStini knezova Talovaca. Nema me-

djutim vijesti, da je Ivan Sekelj zaista obladao Knioom i Oitrovicom No ako i jest, vlast

njegova nije dugo trajala, jer je malo zatim morao zajedno s Frankom Talovcem, Mar*

tinom Frankapanom i drugim velikaSima pridruiiti se svomu ujaku Ivanu Hunjadu i nje-

govoj vojsci, koju je gubernator vodio na Turke. U boju oa polju Kosovu poginuli su

onda i Ivan Sekelj i Franko Talovac, te je tako ban Petar Talovac ostao jedini gospodar

Dalmacije i Hrvatske.

Smrdu Ivana Sekeija nije se ban Petar ipak rije&to svojih oevolja. Kako je guber-

nator Ivan Hunjad, oslobodivii se sulanjstva. godioe 1449. pritisnuo srbskoga despota

i bosanskoga kralja, nije poitedio ni bana Petra. Ved na podetku travnja javija bosanski

kralj mietadkoj vladi, kako se »bao Petar pogadja i bode da polovicu svoje banovine

S48 ALlRtCnX ACSTRIISKI, VIJkOlSLAV 1. VARNIN&IK I LADI8LAV P08TUMUS (1437.-1457.).

ustupi Ugrima* (banum Pirchum practicare ct vellc dare medium banatus sui Hungaris).

Kralj Stjepan Toma vollo hi, da sam preuzme Petrovu banovinu, da Ugri ne budu su-

sjcdi njemu ni Mletcima, a banu Petru dao bi u zamjeou neki grad, od kojega bi imao

viie dobodka, nego od ditavc banovioe; alt kralj nema dovoljno vojske, da to provede.

Mletci Da to poru6uju 7. travnja bosanskomu kralju, da im je on kao susjed draii od

ma koga drugoga; pak mu s toga dozvoljavaju, da smije u njihovim dalmatinskim

mjesttma unovaditi do 200 topnika, naravno na svoj troSak. JoS se ne bijaSe vratio bo-

saDski poslanik ku6 svojoj, osvanuo u Mletcima povjerenik hrvatskoga bana Petra Ta-

lovca, po imenu Andrija Thuslravich, te irnio pred obdinu molbe svoga gospodara. Ban

Pctar molio Mletke, neka mu pokloni zaire i topnika, da uzmogne obraniti i odrzati

»08troTico i draga mjesta* svoja; nadalje ih je zaklinjao, da ne dadu njegovim

neprijateljima zaklona u svojim oblastima (quod cius inimici in locis nostris receptum

non habeant). Mletaika obdina zadovoljila je banovim niolbama 20. svibnja 1449. tek

djelomice. Dozvolila mu doduSe zairu i topnike, ali za gotov novae; a glede zaklona

neprijateljima odgovorila mu je, »da mu to nije za sada na Stetu, ako redeni neprija-

telji njegovi smijii dolaztti u njihova mjesfac. U rujnu 1449. boravi opet skradinski biskup

kao poslanik bana Petra u Mletcima. Taj put su Mletci neSto spremniji, da pomognu

bana protiv njegovih neprijatelja. Zamoljenog zajma ne daju mu doduSe, ali mu dozvo-

ljavaju bezplatDU zairu, a k tomu obedavaju, da ne 6e njegovim duSmanima dati ni za-

klona ni hrane. I zaista pilu Mletci 23. rujna upraviteljima Zadra, kako su na bana

saratovali neki njegovi protivnici (magnifico bano Pirco a nonnulis emulis suis bellum

infertur), te ih s toga pozivaju, da primaju u grad i zaStiduju bana i njegove Ijude, a

protivnicima njegovim da ne pruiâju nikakve pogodnosti ni pomodi.

Ovi podatci jasno pokazuju, da je banu Petru godine 1449. bilo neprestano boriti

se 8 nekim protivnicima svojima, koji su radili, da mu otmu gradove, a narodito Ostro-

icu. Protivnici se po imenu ne spominju; ali iz potonjih vijesti doznajemo, da su medju

njima bili vojvoda Ivanac Novakovid, i onda TomaS Tvrtkovic iz Bilaja u Lici, banovac

Dalmacije i Hrvatske. Ne mo2e se ustanoviti, da li su se ti podigli na bana iz vlastite

pobude, ill moida po zapovijedi gubernatora Ivana Hunjada. Potonje nije nevjerojatno*

kad doznajemo, da je gubernator bai one godine na mjesto svoga pokojnoga sestrida

Ivana Sekelja imenovao priorom vranskim strica njegova Tomu Sekelja, kojega u spo-

menkima lOve >dragim bratom svojim c. Novi prior vranski radio je o tom, da od Mlet-

£ana dobije prvu stolicu svoje priorije, grad Vranu, pak nije nemogude, da je prije na-

stojao obladati Ostrovicom, prt demu ga je pomagao ne samo banovac Toma§ Tvrtkovid,

nego i drugi odmetnici bana Petra Talovca.

Dok se je ban Petar s Tomaiem Tvrtkovidem i Ivancem Novakovidem borio za

Ostrovicu i Kljud, a moida i za Knin i Lab, hrvatski knezovi na sjeveru Velebita, kao

Frankapani i Kurjakovidi, nijesu ni znati htjeli, da ima bana u hrvatskom kraljevstvu.

Narodito su se Frankapani kroz ditavo vrijeme od smrti kralja Albrechta pona^li kao

posve samosvojni knezovi, pade se upHtali u poslove sujednih zemalja i driava. Medju-

tim je i u samoj porodici knezova Frankapana bilo neprestanih razmirica i smutnja, jer

se brojna hrada nijetu mogla pogoditi, kako da razdijele medju se prostranu baitinu

iza otca svoga Nikole. Dijelili se vile puta, ali mira ipak nije bilo. U lipnju 1449. sastala

se brada opet u Modrulama na stanak, te nakon zborovanja od tri dana (12.— 14. lipnja)

napokon se pogodili. Na stanak bijahu doila i tri biskupa, Vid Kordulanin krbavski,

Andrija Dradanin senjski i Franjo krdki, koji su jamadno najviie nastojali, da dodje do

sporasuma izmedja brade. Ogromna ba&tina Frankapana razdijeljena bi tada izmedju

ftedmero brade i njihova sinovca Jurja (sina Aniova), tako da se je porodica razpala na

otam loza, koje bi ipak jedinstvo odriale tim, ito de zajednidki vladati gradovima

Krkom i Senjem. Ako bi koja loza isumrla, baStinit de njezina posjedovanja ostale, te

HRVAT8K0 KRAUKVSTVO 600. 1446.— 1452; SMRT BANA PKTIIA TALOVCA 1453. 249

6e namiriti onu, koja je kod diobe najmaDJe dobila Medjutim i ta dioba Frankapana od

god. 1449 poslije se je vi$e puta preinadivala i dopunjavala.

Rat izmedju bana Petra Talovca i njegovih protivoika produljio se je i godine 1450.

Vojvoda Ivanac Novakovid nije mogao banu oteti svoga grada Kljuâ ; no zato su §iben-

£ani zahtijevali od mletadke ob<5ine, neka zapovjedi banu, da taj grad razvali, jer bi

nôgao biti pogibeljan njihovu kotaru. Medjutim u borbi s TomaSem Tvrtkovidem nije

ban bio tako sredan. Negdje u Ijetu 1450. po§lo je napokon Tomaiu Tvrtkovidu za

nikom, te je oteo banu ne samo Ostrovicu, nego i drugi jedan grad, kojt se po imenu

ne spominje. LJ listopadu javlja spljetski knez mletadkoj obdini »gubitak Ostrovice po

banu Petru i jo§ onoga drugoga grada izgubljena pro§loga Ijeta, te sudi, da je >stanje

banoTo na rubu propasti< (quotque status il'ius bani in ruinam pronus esse videbitur).

MIetadka vlada dopuSta na to spljetskomu knezu 29. studenoga, da preuzme grad Klis,

jer bi velika Steta bila, kad bi to znamenito mjesto do^lo u tudje ruke. No spljetski

knez neka nastoji, da dobije Klis >s privolom i voljom banovom*, i da radi njega ne

pokrede nikakvih borba. Dne 18. prosinca nalaiu Mletci su ponovo svojemu knezu u Spljetu,

neka nastoji skloniti bana Petra, da mu predade svoj grad Klis, jer bi ga jedino ovim

nadinom mogao za se odriati. Ako ban ne bi htio na to privoliti, neka knez gleda na-

govoriti kastelana u Klisu, da mu izdade grad. Mletci po svojim rektorima Dalmacije

nastojali nagovoriti Tomaâ Tvrtkovica, da povrati banu ugrabljenu Ostrovicu, ali njihov

je trud bio uzaludan. Sudedi po ovim podatcima, stanje je bana Petra na koncu go-

dine 1450. bilo zaista vrlo nepovoljno. BivSi banovac njegov oteo mu Ostrovicu, a Mletci

snovali, kako da mu ugrabe Klisl K tomu su i Mletci i bosanski kralj radili, da se do-

bave Oitrovice i Knina. U travnju 1451. javlja bosanski kralj mletadkoj obdini, kako bi

mu drago bilo, kad bi ona preuzela Osirovjcu; ako je ona ne bi htjela, neka bar pri-

voli, da je on kupi od Tomaia Tvrtkovida. Mletci odgovaraju 29. travnja bosanskomu

kralju, da je Ostrovica bila zaista njima ponudjena, ali je oni nijesu htjeli uzeti, da ne

prekrie mir; kralj bosanski medjutim neka radi, §to ga je voija, njegovo de susjedstvo

biti njima draie od ma dijega drugaga.

Ban Petar Talovac uvidjao je jasno, da se je sve urotilo na njegov zator. Tu bo-

sanski kralj i mletadka obdina, ondje opet odmetni banovac i vojvoda, pomagani jamadno

gubernatorom Ivanom Hunjadom i njegovim svojakom, vranskim priorom Tomom Se-

keljem. Pritisnut sa svih strana, odludio se je ban napokon pogoditi s najopasnijim pro-

tivnikom svojim, s gubernatorom Ivanom Hunjadom. Ban Petar ielio to postidi narodito

posredovanjem svojih zemljaka Dubrovdana< kojih je poslanik Sigismund Gudetid oko

21. travnja boravio na njegovu dvoru u Klisu. Dubrovdani povjeri^ zaista 30. travnja

redenomu poslaniku svomu Sigismundu Gudetidu, neka poradi, da gubemator primi u

svoju milost i blagonaklonost pomenutoga bana. No ved prije, nego Sto je dubrovadki

poslanik mogao posredovati, ugovorena bi izmedju gubematora i bana nekakva pogodba.

Ved 7. svibnja javljaju mletadki rektori iz grada 2Uidra svojoj obdini neke zamaine no-

vine, koje bijahu doznali po skradinskomu biskupu, i poradi kojih se je mletadko vijede

iivo zabrinulo. Doznalo se je naime, da su > izmedju gubernatora kraljevstva Ungarije i

bana Petra utanadene neke pogodbe* (capitula, conclusa inter guberoatorem regni Hun-

garie et bannum Petrum), i da su te pogodbe poslane na potvrdu rimskomu papi

Nikoli V. Suvi&e se je obaznalo, da se neito snuje i o tom, kako da se Mletcima otmu

ugrabljeni od njih gradovi i tvrdioje u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletci bijahu i taj put

dobro obavije&teni, jer 18. svibnja piie guberoator Ivan Hunjad ix Temeirara mietad*

komu duidu Franji Foskaru pismo, kojim ga poziva »da Tomi (Sekelju), vranskomu

prioni, bratu naiemu« povrati Vranu, koja je glavno mjesto te priorije (locus principalis

eiusdem prioratus). Gubemator dodaje, da je poradi toga u Mietke poslao sasebna po-

slanika, svoga dvorjanika Valentina iz Ungvara. Sve te vijesti uzrujaie su nemalo nUetadku

t50 ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VARNKNdlK I IJiDISI.AV POSTUMUS (1437.- 1457.)

vUdu. Jol 18. svibaja piiê svojim rektorima u Zadru, da budu na oprezu, i da dn vice

javljaju svaku novinu, koju hi dozoali. Nadalje naredjuje vlada, da se s miesta obskrbi

Vraoa hranom i zairom, zatim da se odpuste pjeâci u toj tvrdinj*, koji su oienjeni

Hrvaticama (qui . . . habent uxores sclauas), pak da se zamijene novima. Suviiê neka se

popravi i tvrdja u Novigradu, a grad Nin ili neka se valjano utvrdi i'i neka se s temeija

sruie zidine njegove. Vrlo je zaniml|iv naputak rektorima, kojim nastoji vlada mletadka

kroz skradinskoga biskupa izraditi, da se pogodbe izmedju gubernatora i bana osujete

prije, nego ito bi ih izvadjali, i prije, nego §to bi ih potvrdio rimski papa.

Dok je mleta^ka obdina snovala, da ne dodje do izmirenja izmedju gubernatora i

bana, nastojala je obratno dubrovaika obdina da se oba §to prije pogode. Na to ju je

nukalo ne samo, ito je ban Petar Talovac bio ojezin gradjanin, nego joS vi&e vlastita

nevolja. Izmedju Dubrovnika naime i hercega Stjepana Vukdida bijaSe nedavno planuo

rat, te je obcina svima silama pregnula, da sastavi §to vedu koaliciju protiv svoga ne-

prijatelja. Njezin poslanik Sigismund Gudetid neprestano je salijetao gubernatora, da

Zajedno s bosanskim kraljem i hrvatskim banom Petrom smrvi gordoga hercega; u isti

mah izradio je dominikanac Blai u pape Nikole V., da je 9. lipnja 1451 zaprijetio

crkvenim prokletstvom svima, koji bi ma na koji god nadin nevrijednoga patarena, her-

cega Stjepana, pomagali proti pravovjernomu Dubrovniku. Sasvim je prirodno, da je

dubrovadki poslanik vec za volju svoga rodnoga grada utirao putove sporazumu izmedju

bana Petra i gubernatora. Iz naputka, §to ga je dubrovadka obdina 17. lipnja 1451 dala

svomu poslaniku Gudetidu, doznajemo, da je gubernator traiio od bana, neka izpuni

starije svoje obedanje, da mu naime ustupt polovicu svoje banovine, a suviSe mu je

poslao ditav popis uvjeta, uz koje bi bio spreman primiti ga u svoju milost. Dubrovdani

naime piiu svomu poslaniku ovako: >U ostalom javljamo vam, kako je ban Petar nama

pisao, da se u njegovoj stvari nije ni§ta udinilo, te nas ponovo zamolio u svom pismu,

da bi za nj posredovaii htjeli kod gubernatora Vi ste nam opet pisali, da bi gubernator

bio spreman primiti bana u milost, samo ako bi ban Petar izpunio svoje obedanje, te

mu (predao) polovicu banovine (la mita del banato) Jo§ ste nam pisali, da je gubernator

poslao redenomu banu neki popis onoga, Sto gubernator zahtijeva (un registro de quello

che etso governator voleva). ali o toj stvari nemamo nikakve obavijesti od pomenutoga

bana. Bilo medjutim kako mu drago, ponovo vam kaiEemo. da imate govoriti guberna-

toru, neka bude milosttv redenomu banu, i neka ga primi z\ vjernoga i odanoga (poda-

nika) krune ugarskec.

Ne zna se, da li je u lipnju 1451. zaista do^lo do konadna i2mirenja i nagode

izmedju Ivana Hunjada i bana Petra Talovca. No vjerojatno je, da jest, jer se u srpnju

pogadja bao Petar s najglavnijim odmetnikom svojim, s bivSim banovcem TomaSoni

Tvrtkovidem. Dne 12. srpnja izdaje kaptol u Kninu pismo, u kojem odituje, da je preda nj

do&ao Tomai Tvrtkovid iz Biiaja u Lici, te oditovao, da se je nagodio s banom Petrom

Talovcem. Tomai Tvrtkovid obvezao se je banu, da de njemu i njegovim sinovima

vjeroo sluiiti, dokle god mu ostave grad Oitrovxu i polovicu varoSi Skradina. U znak

vjernostt predaje Tvrtkovid banu svoj grad Bilaj u lupaniji Lici sa svim pripadcima, da

ga drii dotle, dokle bude njemu ostala Oitrovica s polovicom Skradina. Zadrial de

pako Toma% Tvrtkovid redeoa mjesta tako dago, dok ban >zajedno s kraljem ili guber*

natorom kao i s prelatima i barunima kraljevitva Ugarske drugadije ne odredi*. Ban i

bivii banovac opra&taju si sve med|asobno nanesene fttete, nepravde i otimadine; ako bi

doilo do novih razmirica, bit de im sudci sadarski i spljetski nadbiskupi, ninski i skra>

dinski biakupi, i oapokon vikar bosanskih Franjevaca. Nakon te nagode ne obnaSa TomaiTvrtkovid datt banovca; u listopadu iste godioe spominie se ved Tomai Bojnidid

ii Plavna kao >baoovac Djilmacije i Hrvat'«. te sudi u Kninu zajedno >8 rotoim

sudcima plemenitih Hrvat' stola Tninskoga*. Vjerojatno je Tomai Bojnidid postao

HRVATSKO KHAUEVSTVO GOD. 1446 — 1452; SMRT B*NA PBTRA TALOVCA 1453. t$t

banovcem hrvatskim jo5 onda, kad se je TomaS Tvrtkovid bio odme nuo od

svoga bana.

Tek Jto sc ban Pctar Talovac bijaSe nagodio s odmetntm TTrtkovidcm, boravi

opet skradinski biskup kao ojegov poslanik u MIetcima. On zaklinje MIetke, da primu

njegova mjesta u svoju zaStitu, ili da inu bar uzajme 3000 dukata. za koje 6e im zalo-

iiti svoje solane kod Spljeta. Ako mu ni to ne u£ine, »btt 6e prinudjen prcdati zemlje

i mjesta svoja u ruke velemoinoga vojvode Wana, od kojega sc vi§e ne de mo<5i braniti<

(coactus est tradere terras et loca sua in manibus magnifici |ohannis vaivode, contra

quern amplius se tueri non poterit) MIetci mu javljaju 29 srpnja 1441., da 6c mu uzaj-

miti zamoljenih 3000 dukata, ali im za njih mora zaloiiti grad Klis. Ban Petar nije, na-

ravno, ni pomiSljao. da izpuni njihov zahtjev. U kolovozu opet je skradinski biskup u

MIetcima, te moli, da ban smije bar uzimati vojnika i oruzja u njihovim gradovima

Dalmacije, Jto mu MIet&ini 3. kolovoza kao »dobromu prijatelju* svomu dozvoljavaju.

Ali sve to nije hasnilo. Ban se je Ft tar u kolovozu i rujnu 1451. morao napokon gu-

bernatoru pokoriti, te jamadno prihvatiti sve, §to je Wan Hunjad od njega traiio U listo-

padu borave poslanici knezova Celjskih u MIetcima, te ohavje§<5uiu o novinama u

Ugarskoj i Hrvatskoj. MIetci se zahvaljuju 10. listopada poslanicima, koji su im izloiili

sve, §to su obaznali o torn, >§to je udinjeno i utanaêno od bana (Petra) i druge gospode

Ungarije, kao i od mogudnika Alemanije protiv mletadke obcine*. Po tomu nam je su-

diti. da je ban Petar u drugoj polovici godine 1451. bio posve izmiren s gubernatorom

i gospodom ugarskom.

Godine 1452 oborile se neprilike na bana Petra Talovca sa svth strana. Najprije

ga tu2e mletadkoj obdini podanici njezini iz Poljica i Spljeta, kojih su zemlje medjaiile

s banovim kotarima. Ban je u svibnju prinudjen poslati zasebna poslanika Nikola u

MIetke, da se medjaSne razmirice izravnaju. U srpnju opet boravi banov poslanik u

MIetcima, te moli za§tite tako proti bosanskomu kralju, kao proti Tomaû Tvrtkovidu,

koii se bijaê ponovo od njega odmetnuo i na mletadko zemljiste sklonio. Dne 16 srpnja

obe<5aje mletadka vlada banovu pouzdaniku, da 6e pisati bosanskomu kralju, neka se

izmiri s banom; jednako nalaie svojim rektorima u Zadru, neka ne zakraduju pravice

banu protiv njegova odmetnika Tvrtkovida. Cini se medjutim, da su mietadki upraTitelji

bjegunca TomaSa Tvrtkovica upravo zakriljivali, jer je ostao na njihovoj zemlji i ondje

umr'o, udiniv§i pred smrt oporuku jamadno u prilog svojim Stitnicima. Na posliedku

omrazio bana dubrovaCki poslanik Sigi^smund Gudetic i kod gubernatora Ivana Hunjada.

Opadnuo ga, da pomaie hercega Stjepana Vukdida, koji je' svedjer ratovao s dubro-

vadkom obdinom Ban se je poradi toga kroz Marina Gjorgjida dubrovadkoj obdini gorko

potuiio, jer ga je gubernator za to s nevjere (infidelitatis notam) obijedio. Dakako da

su Dubrovdani namah se poiurili, da sebe i svoga poslanika opravdaju Zovu bana >vele-

moini i modni gospodin, predragi naS brat i prijatelj«, te priznaju, >kako su u ono vri-

jeme, kad je herceg Srjepan bio s vojskom poiâo na njihov grad, te su ncki banovi

Ijudi, ne zna se s kojih razloga, doili k njemu, naloiili svomu poslaniku Sigismundu,

neka zamoli gofpodina gubernatora, da piie banu, da bude obdini skioD i dobar<.

U ostalom Dubrovdani su vazda nastojali, da uzdrie % njim prijateljstvo, kako so ga

nekad duvali i bradi oiegovoj.

Ban Petar Taluvac morao je ju& gledati, kako su se MIetci okoristili ratom izmedju

Dubrovnika i hercega Stjepaoa. Pomagali su toboi hercega protiv njegovih odmeioika

u Humu, narodito protiv vojvode Ivaniâ Vlatkovida (Jurjevida). najmocnijega vlastelina

izmedju Cetioe i Neretve, pak su torn zgodom ugrabili ditavu Krajinu i Neretvu sajedoo

sa znameoitim trgom Driva (locus Narente, Gabela) oa rijeci Neretvt. Ved 26 lipnja 1452.

imenovali su Karia Mauroceoa providurom Krajine i Neretve, a malo zatim pokorili tu

se njihovoj vlasti ne samu vojvode Vlatkovidi, nego i staro hrvatsko pleme Kadida.

25* ALIRICHT AUSTRIJ8KI, VLADISLAV I. VARNBN6iK I LADISLAV P08TUMUS (1437. - 1457.).

Od kolovota 1452. nema viSe spumena banu Petru Talovcu. Ne znamo, kako se je

ponio, kad Je u rujnu te godine kralj Ladislav Postumus oslobodjeo od Stitniitva svoga

rodjaka, cara Fridrika. Cini se, da je oslobodjeni kralj po naputku gubernatorovu i celj-

skoga kneza Uirika ditavu baStinu pokojooga TomaSa Tvrtkovida zajedno s Ostrovicom

pokloDio krbavskomu knezu Gregoriju Kurjakovidu, a onda da je na poietku 1453. itne-

novao banom Dalmacije i Hrvatske gubernatorova sina Ladislava Hunjada, koji je tu £ast

obnaiao ved u oiujku i travnju one godine (Ladislaus de Hunyad perpetuus comes

Bystricieosis, regnorum Dalmatie i Croatie banus). AH Ladislav Hunjad nije zalazio u

namijenjenu mu banovinu, nego je ostao u sjeverozapadnoj Ugarskoj.

Skuien sa svih strana, drzedi samo polovicu hrvatske banovine, koja je jedva neSto

viSc obuhvatala od plemenite baStine roda njegova, iivotario je Petar Talovac jo§ prvih

mjeseci godine 1453. Bit <5e, da je poboljevao, jer se u javnosti ne spominje ime nje-

govo. Po bribirskom nekrologu umro je 11- oiujka 1453. Malo zatim pi§u Dubrovd:ani

kralju Ladislavu Postumu: >U ostalom obavjeSdujemo vaSe velidanstvo, da je gospodin

Petar od Talovca, nekad ban Dalmacije i Hrvatske, ovih dana s ovoga svijeta preminuo

(diebus his ex hac luce migrasse). U naputku od 16. kolovoza, §to ga dubrovadko vijece

daje svomu poslaniku Stjepanu Radulinidu, koji 6e podi u Bed kralju Ladislavu, obdina

moli kraija, da bi baniju u Hrvatskoj povjerio dovjeku modnu i uglednu (homo potente

et di autoritii), koji bi Dubrovdane zastidivao u svakoj njihovoj potrebi i nevolji, a naro-

£ito u ratu s hercegom Stjepanom Vukdidem.

Ban Petar Talovac ostavio je za sobom udovicu Jadvigu i dva nedorasla sina, Iva-

niia i Stjepana. Od njegova brata Franka, koji je jo§ 1448. poginuo na Kosovu, bijahu

ostala takodjer detiri sina (Nikola ili Miklu§, Vladislav ili Lacko, Matko, i Franjo ili Fe-

renac) i kdi Anka. Za nedorasle sinove svoje preuzela je upravu porodidnih posjedo-

vanja majka Jadviga, koju su pomagali kastelani gradova Klisa i Sinja. Banske poslove

obavljao je banovac TomaS Bojnidid iz Plavna. Dne 21. kolovoza 1453 nala2e iz grada

Laba banovac TomaS Bojnidid kaptolu u Kninu, da neke plemide hrvatske (Pavla, Ma-

tiju, Radoslava, Stjepana i Ivka) uvede u posjed nekih zemalja (Ladyne et Nepche) Akobi se tko tomu uvodu protivio, neka toga prosvjednika pozove pred >velemoznu gospodju

Jadviga, udovu, i IvaniSa i Stjepana, sinove nekad velemoinoga gospodina Petra Talovca,

kneza cetinskoga i bana Dalmacije i Hrvatac. Prosvjeda medjutim ne bi, te je kninski

kaptol 7. rujna mogao obavijestiti kraija Ladislava, da je 25. kolovoza nalog banovca

Bojoidida izvr&io.

Medjutim naskoro nastade jagma i za baniju hrvatsku i za ba^tinu sirota Talovdevih.

(Pad Carigrada 29. svibnja 1453). Bizantsko je carstvo u XV. stoljedu pro-

Todilo tuioe daoe, narodito od onoga dasa, kad se je sultan Murat II. bio popeo na

prijestolje torsko^ carstva. Namah druge godine svoga vladanja (1422.) bijade Murat

podigao vojsku i doiao pred Carigrad ili Konstantinopolj, u kojemu je tada vladao start

car Emanuel iz porodice Paleologa Carigradu bijaSe tada zaprijetila velika pogibao. Tekslijedede godine 1423. podje Emanuelovu sinu i nasljedniku Ivaou Vlll. (1423—1448.)

za rukom, te utaoadi sa sultanom Muratom mir, koji bi podpisan 22. veljade 1424

Carigrad bi doduie spasen, ali bizantska driava bude znatno stegnuta »Dr2ava Rome-jaca« morade priznati vrhovnu vlast sultana Murata, obedati mu godi&nji danak od

30000 dukata, i ustupiti mu vedi dio svojih posjedovanja u Macedoniji i na Crnom moru.

Odsad obuhvatalo je bizantsko cantvo Carigrad i njegovu okolicu, nadalje poluotok

od Botfora do Selimvhje i Derkona, gradove Mesembriju i Anchialos na Crnom moru,

zatim oblasti oaokolo Athosa i grada Soluna, neke otoke u egejskom moru, i napokon

despotftvo Misithri na poluotoku Moreji (danainje kantone Lakoniju i Argolis sa sje-

vemlm primorjem do Patra). To je bilo sve, ftto su od godine 1424. drlali posljednji Paleo-

logi: car Ivan VIIL aa tvojom bradom Konstantinom, Tomom, Dimitrijom i Andronikom.

PAD CARI6RADA 29 8V1BNJA 1453. as3

Sultan Murat II. nije poslije 1424. dirao u Cartgrad. Bilo mu je ratovati u Aziji

s karamanskim koezovima, a u Europi s Mletcima, Srbima, Ugrima i Arbanasima. Oso-bitih su mu jada zadavali junaci Ivan Hunjad i Skenderbeg. Tako je bizantski car

Ivan VIII. dobio oduSka, da se osigura za buduce navale. We6 otac njegov naslanjao se je

ia•J

CO ••

<-• C.

<O o< a.

(3 ft

Ha<

§ ¥

at 'o "^ e

SS Tee 50. 3

m

o X- ».OB Oa, "

a*

•a.o

e

.9

&

na zapadnu Evropu, a Ivan prihvatio mUao o ijediojenju isto£ne crkve sa sapadoom, dabi lakie ostatke svoga carstva obranio s pomodu zapadoih krft6ioa« i ojihove glave, rim*skoga pape. Dne 4. oiujka 1438. do&ao je sam Ivan VIII. oa crkveni sabor u Ferrani,

S54 ALBRBCHT AUSTRiJSKI, VLADISLAV I. VARNKN/^.IK I LADiSLAV P08TUMUS (1437.-1457.)

koji bijaSe skupio papa Eugen IV., da se vijeda o crkvenoj uniji. Caru bijahu se pridru-

iiii mnogi driavni dostojanstvenici njegovi, zatim Deki odltdni crkovnjaci grcki, kao

Marko iz Efeza, Bessarion iz Niceje, i Gemisthos Plethon; dne 8. oiujka stigao je u

Ferrani i sam gr^ki patrfjarka Josip. Razprave se medjutim otegle, i tek u srpnju 1439.

doilo je u Firenct, kamo bijaSe koncil prenesen, do nekoga sporazumka. Izprava o uniji,

sastavIjeDa u laiinskom i grdkom jeziku, budc 5 srpnja od vedine crkvenih dostojanstve-

nika podpisana i sutradan u stolnoj crkvi u Ftrenci svedano proglaSena.

Crkvena unija, ugovorena u Fircnci, ostala je doduê rnrtvo slovo, jer joj se pro-

tivila ogromna ve<5ina gr£koga svedenstva i naroda; ali Ivan VIII. postigao je bar to, da

se je odsad zapadna Evropa. na tc\u joj rimski papa, kud i kamo vibe zanimala za

sudbinu bizantske driave i Carigrada. Naroîto ie papa Eugen IV. neumorno pozivao

krddinski svijet u kriiarski rat na Turke, te ie i s imanjem svojim podupirao vojne kralja

Vladislava Varnendika.

Poslije nesrecnoga poraza kr^danskoga kod Varna (1444.), a jo§ vile nakon nedace

Hunjadove na Kosovu (1448) mogao je lako sultan Murat ponovo udariti na Carigrad i

konaino obradunati s bizantskom carevinom. Ali stari sultan bio je u jednu Tuku ieijan

mira, a u drugu nije bio vifan gaziti svoje rijefi. Paie kad je nekoliko dana pied bojem

na Kosovu umro car bizantski Ivan Vlll. (f 3. listopada 1448.), ne cstavivJi za sobom

moikih potomaka, te su planule prijestolne borbe izmedju brace njegove, sultan se izjavi

za najstarijega brata Konstantina, dosad despota u Misiihri. OkrunivSi se 6. sije^nja 1449.

u Misiihri, odplovi Konstantin na katalonskim brodovima na sjever i udje 12. ozujka u

Carigrad. Na to se pogodi s bracom svojom, te stade viadaii kao Konstantin XI Grci ga

zvahu DragaS (Dragases), jer je po majci svojoj bio srbskoga porijekla. Sve do smrti

sultana Murata ostade Konstantin u dobrom sporazumku s Turcima, £emu je mnogo do-

prtoesao G k Phrantzes, koji je bio prijatelj sultanov

U velja£i 1451. zamijeni starca Murata II. sin njegov Mu hamed II. (1451.— 1481.),

mladid od dvadeset i dvije godne. ZaduvSi krânske vlasti za smrt Muratovu, gotovo se

obradova&e, jer se nadahu boljim vremenima I înilo se, da dobro slute. Kako se je

Muhanned u prvi kraj pokazivao miroljubiv i skroman, nagadjalo se, da je slabo nndaren,

ili bar vrlo slabo opasan. No tako se je pricinjalo samo iz daleka. Turski driavnici, koji

su mladoga sultana dnevice gledali, dobro su slutili, da je taj melankolidni i skromni,

slabo ptistupadni vladar baS ienijalan, i da u njega ima velikih vrlina, kao i groznih crta.

Nitko onkraj turskih granica nije mogao u taj par doku(!:iti, da Muhamed II, koji se ni

u (emu nije prenaglio, u prvi kraj samo o torn snuje, kako da se u svojoj vlasti utvrdi

i u sve prilike upuli, prije nego ce nastupiti stazu pobjeda i osvajanja, kojom bijahu

udarili oajsiloiji od predja njegovih. Srbski kronidar Mihajlo iz Ostrovice karakteriSe

oovoga sultana ovako: »Car Mahomet vladao je poslije svoga otca sre<5nu, a pored toga

bio je vrlo lukav; prevario je s pomocu primirja, gdjc je god koga mogao; i niSta nije

mario, Sto nije odriao komu primirje, pak ako ga je tko poradi toga karao, odmah je

doiao u jarost kao bijesaa*.

Kako su nastupom sultana Muhameda II. opet planule smutnje u Aziji, gdje se je

na oj podigao karamanski knez Ibrahimbeg, 2elio je mladi sultan imati mira bar u

Evropi. S toga je postupao blago s vazalnim knezovima, a i s ugarskim gubernatorom

Ivanom Hunjadom utauadio je primirje na tri godine. Osobito pak bilo mu je stalo doprijateljstva • bizantskim carem Konstantinom, jer je u Carigradu iivio posljednji po-

tomak osmanlijske kneievike porodice, koja je nekad vladala Karamanijom i susjednim

oblastima u Maloj Aziji. Zvao se je Urkan. Muhamedu je bilo do toga, da. mu taj

takmac u ratu s Ibrahimbegom ne smeta, pak zato je obedao bizantskomu caru lijepu

godiioju nagradu, ako Urkaoa ailom pridrii u Carigradu. Tek nakon toga ugovora

PAD GARIQRADA 29. SVIBNJA 1453 45$

skupio je sultan vojsku i pohitao u Aziju, da 5atre svoje proiivnike, prije nego im stigne

izgledana pomod od Perzijanaca.

Jedva §to je Muhamed II. preSao u Aziju, dosjeti se Konstantin XI., ne bi li upo-

trebio nevolju mladoga sultana, da pomogne sebi i driavi svojoj. Ba$ je Muhamed vodio

najopasniju borbu s karamanskim knezom, kad u Ijetu 1451. stigoSe u turski tabor u

A§keru poslanici Konstantinovi, zahtijevajuci od sultana, da podvost u£i nagradu za za-

robljenoga Urkana, jer 6e ga inade pustiti na slobodu Bizantski car mislio je sultana

torn porukom zastraiiti, ali Je obratno izkopao grob sebi i carstvu svojemu. Sam veliki

vezir sultanov Halilpaâ, prijatelj Grka i njihova zlata, upropastio se je silno. zaduvSi za

poruku bizantsku. Poslutio je straSno ^lo. I nije se prevario. Mladi je sultan jedva do-

iekao zgodu, da obraduna konadno s Bizantom Medjutim zatomio je svoj gnjev, pak je

obe<ô poslanicima, da ce o zahtjevu carevu razpravljati i odluiiti, kad se vrati u Evropu

u svoju prijestulnicu Diinopolje. A onda je brzo utana£io mir, pak namah pohitao u

Evropu s odiukom, da »R<'mejce« do kraja satre.

Bizantinci spoznaSe naskoro, da su drzko izazvali sultana, i da im se radt o glavi. Sa-

stat ka u Drinopolju ne bi; paê Muhamed uzkrati i dosadanju nagradu za Urkana. Nasuprot

podize sultan joS na koncu 1451. na najuzem mje^tu Bosfora jaku ivrdju (danas Rumili-

H -ar) sa 60 kula, i smjcsti u nju posadu od 400 Ijudi pod Fiiuzbegom. U isti mah pozove

sultan magjarskoga (ili vla^koga) graditelja topova Orbana, da mu lijeva ogromne topove.

Sam sultan podje sa 50.000 Ijudi pred Carigrad, te pregledavaSe ondje od 28. kolovoza

do 1. rujna 1452. utvrde grada sa kopnene (rumelijske) strane. Napokon posia Turahan-

bega s jakom vojskom na Moreju, da ju opusto§i i zaprijeî bracu carevu Tomu i Di-

mitriju, da u osudni £as priteku u pomod Carigradu.

Konstantin XI. kuSao Je donekle, da poslanstvima odvrati prijetedu pogibao. Ali

kad je suhan dianove drugoga poslanstva u lipnju 1452. dao pogubiti, stao se Je i bi-

zantski car spremati na odpor. U proljecu i IJetu 1452. dao je unijeti §to viSe iita u

grad, a u zimi od 1452. na 1453. popravljao je utvrde cangradske. Traiio je takodjer

novaca i vojske, narodito u zapadnoj Evropi, ali s malo uspjeha. Ivan Hunjad niJe mumogao pomodi, a aragonsko-napuljski kralj Alfons V. jedva mu se je poslije odazvao i

dao nekoliko brodova. Fade ni republike Mletci i Genova nijesu mu dale izvjestna od-

govora, premda je i njihovoj trgovini na iztoku prijetila gotova propast Napokon se je

car obratio i na timskoga papu Nikolu V., a taj ga je ponudio unijom, koja je dosad

ostala bezuspje^na Konstantin XI. medjutim, i sam sklon uniji, a pritisnut prijekom

nuidom, privolio napokon, da se uoija provede. U studenom 1452. do§ao je papinski

legat, kardinal Izidor, sa 200 momaka pomodnih deta u Carigrad; a 12. prosinca progla-

Sena bi u crkvi sv. Sofije u nazodnosti carskoga dvora, senata i viêga svedenstva unija i

obavila se liturgija po utanadenim odredbama. Svedanost se svrîla molitvama za papu i

prognaooga patnjarku Gregorija. No sada se porodi razkot medju Grcima, jer su kalu-

djeri, na delu im udeni Genadije, ustali protiv unije, te pobunili puk. Fade i prvi mi-

nistar carev, veliki admiral i nadelnik topntdtva, po imenu Luka Notaras, izrede lozinku,

da voli vidjeti Carigrad pod turskim turbanom, nego pod papinskom tiarom. Uza sve to

trsio se je papa Nikola zajedno sa svojim legatom Izidorom, da se skupi barem bro-

dovlje u pomod Carigradu. Fapa sam dao je deset galija; ovima se pridruitii brodoTi

napuljskoga kralja, zatim mieladki i genovezki. Dne 28. travnja 1453. imenovao je papa

dubrovadkoga nadbiskupa Jakova Veniera za svoga legata, koji de pratiti savetno bro-

dovlje na iztok. Ali to brodovlje stiglo je prekasn..).

Ne naSavii Konstantin XI. obilate pomodi na sapadu, Made pribirati vojtku u

samom Carigradu i bliiem okoUiu. Tu mu piitrde u pomod mletadka naseobina u Cati-

gradu sa svojim vrstmm bailom Girolamom Minottom, koji Je takodjer itradio, da je pet

mletadkih brodova, koji su sludajno ondje bili, ostaiu sa svom mumdadi oa obranu grmda.

S56 ALBBBCHT AU3TRIJSKI, VLADISLAV !. VARNKN&IK : LADISLAV P08TUMU8 (1437.— 1457.)

Mlctaikim naseljenicima pridruiile se dete drugih kolonija, naroCito katalanske i geno-

vclkc u Peri (Galati). Mimo to dobi car pomoci i od genoveike naseobine na otoku

Chiosu; ui hrabroga kapetana Mauricija Catunea izticao se je tu najviSe hrabri Giovanni

Guiglielmo Longo od porodicc Giustiniani. Ovaj je dovco 26. sijetnja 1453. dva

velika broda i 700 vojnika, medju njima Nijemca Ivana Grant a, vrstna topnika i inzi"

nira- Tako jc Konstantio do proljeca 1453. skupio nekih 9000 Ijudi, od tih oko 3000 La-

ina S torn malom vojskom bilo mu je braniti gradske zidine, koji su obsezali 5 sati

i viie, dakako tako, da mu je za obranu zidova uz morsku obalu ostalo i 26 bro-

dova (od toga 10 carskih).

Vec u veljaii 1453. vukli su Turci prema carigradskom polju ogromni top, Sto ga

MjaSe salio Orbao. Teiio je 300 centi, a bacao je kamene kruglje od crnoga ^krilja,

teike 12 centi. U isti je mah Karadzabeg s prednjom detom turskom od 10.000 Ijudi

osvajao ostatak bizantske driave, naime gradove i mjesta od Mesembrije do Selimvrije.

Prcma kraju oiujka primicao se je ved okolici Carigrada, gdje je car Konstantin dinio

poftljednje priprave za obranu svoje prijestoljnice. Dne 2. travnja zatvorio je Bartolomeo

Soligo morski zaton »Zlatni rog< (Chrysokeras) lancem, sloienim od okruglih drvenih

panjeva, koji su bill spojeni jakim komadima zeljeza i zeljezmm lancem. Lanac je sezao

od »Lijepih vrata< (danas Bagce-kapusi) do zidina Galate (Pere); uz lanac bilo je smje-

$teno deset najvecih brodova. Medjutim je veliki vezir lurski HalilpaSa jo§ jednom po-

ku§ao, da odvrati sultana od navale na Carigrad. No Muhamed nije ga htio sluâti, jer

je bio uvjeren, da osmanlijsko carstvo, koje je t onako ved bilo ba§tinik bizantske driave

u Levanti i na Balkanu, oe bi moglo tra no obstajati, ako ne oblada Carigradom, bez

kojega se ne mogu driati na okupu prostrane oblasti od Jeruzolima do srednjega Du-

nava. Muhamed diie svoju vojsku 23. ozujka iz Drinopolja i osvanu 5. travnja na polju

pred Carigradom. Vojska mu je bila brojna. Osim spomenutoga orijaJkoga topa imao je

jo4 dva neSto manja i 14 baterija Po najniiim podatcima brojila mu je vojska 165.(XX) Ijudi,

od tih jamadno 80.000 redovnih deta (15000 janjidara) U vojsci bilo je i 1500 srbskih

konjanika pod Jak^m od Breznika (poodimom Dimitrije i Stjepana Jakîda), koje je

morao poslati srbski despot Gjuragj Brankovid. Mornarica turska brojila je oko 144 je-

dara, naime 12 velikih galija, 80 vecih i 25 manjih ladja; vodio ju je prvi poznati

kapudan-pa&a turski, bugarski poturica Balta Oglu Sulejmanbeg.

Doe 6. travnja prikudi se sultan s vojskom svojom na jednu talijansku milju ne-

prijateljskomu gradu. Glavni svoj stan i tri velika topa zajedno s janjidarima smjesti na

brda Maltepe nasuprot vratima sv. Romana, Karsije i Miriandra; desno sve do Propon*

tkle (Bijeloga mora) utaboriSe se azijske dete, a lijevo sve do Zlatnoga roga rumelijski

(evropski) odjeli. Kao rezerva stajala je {>olovica vojske iza glavnoga stana; a u Galati

postavio je su'tan za straiu svoga $urjaka Saganospa§u i Karadzabega. Isti dan razmjestio

je i Konstantin svoju vojsku. Nasuprot glavnomu stanu osmanlijskomu, naime kod vrata

sv. Romana ostao je sam sa 3(XX) Ijudi (5(X) Genoveza), a s njim izkusni i vrli Giusti-

niani. Sjeverno prema luci branit de Karsijeva vrata, ondje, gdje rijeka Lykos utjede u

grad, hrabri katolidki kapetan Teodor od Karista; Drinopoljska vrata duvat de tri brata

Brochiardi, Helxlomon s okolicom mletadki bailo Girolamo Minotto s trgovcima svoje

koionije; nadalje opasni predjel na sjeveru Hebdomona Stitit de njemadki iniinir Grant,

a pala^'u Blaherne t sjeverozapadni die grada do luke kardinal Izidor s Rimljanima i

Itteljima otoka Chiosa. jednako pomno btSe smjeStene dete na jugu careva glavnoga

stana prema tvrdji Kiklobionu. Tu je stajao MIetdanin Dolfin na Selimvrijskim vratima, ooda

katolidki Grk Teofil Paleolog, Genovezac Maurizio Cattaneo, i napokon Mletdani Caterino

Contareoo i Frabruzz Comaro. Manje izloieno primorje uz Propontidu (Bijelo more) bra-

nili su koje oboruiani kaludjeri, koje Mletdani pod Jakovom Contarinijem; kod palade

Bukoleona bile su smjeitene katalonske dete pod Spanjolskim konzulom Pedrom Julianom,

PAD CARIGRADA 29. 8VIBNJA 1453. a$7

a u okoliiu same carske palaSe bio je osmanlijski knez Urkan sa svojom dniiinom.

Juzna obala Zlatnoga roga povjerena hi momcima kretskoga broda i velikomu Tojvodi

Luki Notarasu (sa 100 konjaoika i 500 pje§aka), a svjetionik na ulazu u luku kapetanu

mleta^ke galije Gabrielu Trevisanu. Napokon u nutrinji grada stajala je kod crkve

sv. apostola rezerva od 700 Ijudi pod Dimitrijom Kantakuzenom i njegovim zetom Nike-

forom Paleologom. Sve je bilo zgodno razredjeno; jedioo su smetale dvije nevolje: prvo

je bilo u obce premalo vojske za obranu tolikoga grada, a drugo se je fanatidni puk

za ditave podsade neprestano dizao na henotike (prijatelje uaije), te je tako bjesnio

protiv njih, da nije heootskim svedenicima dopuStao ni mrtve zakapati.

Uza sve te nevolje ipak je hrabri Konstantin sa svojim dnigovima srecno suzbijao

navale neprijatelja, te se je podsada grada preko odekivanja otegla. Topovi sultanovi

nijesu mnogo naudili, jer su Grci svoje zidine oblozili Ijepom od vapna i stucanih opeka,

te ih tako zaStitili od vatre topovske. Jo§ manje mogao je sultan uspjeti na moru. Doe

18. travnja suzbiSe branitelji juri§ s kopna, a 20. travnja odoljeSe 6etiri broda kridanska

diiavoj mornarici osmanlijskoj. Sultan se napokon uvjeri, da ne ce grada dotle uzeti, dok

ga jade ne opaSe s morske strane. S toga dade od brojnih radnika svojih nadiniti put iz

Bosfora u Ziatni rog, dug 7 kilometara. Taj put obloien bi daskama, koje biSe nama-

zanc uljem i lojem; a onda dade sultan u nodi od 21. na 22. travnja valjcima po torn

puiu prenijeti 72 broda iz Bosfora u Ziatni rog. Tim postade stanje Carigrada vrlo ne-

povoljno. MIetadki kapetan Jakov Caco pokuô je doduse u nodi 28. travnja uniStiti to

brodovlje s pomodu grdke vatre, ali Turci bijahu izdajom doznali za njegovu osnovu, te

su ju osujetili. Malo zatim, 4. svibaja, navali sam Giustioiani na te brodove, ali i on

bi suzbijen.

Pored tih nezgoda branili su se grdki i latinski junaci hrabro, narodito od onoga

dasa, kad su doznali, da im dolazi u pomod krSdanska mornarica. Medjutim su i Turci

stali s kopnene strane udarati sve ieSce na gradske zidine. Podev od 16. svibnja kopali

su Turci lagune kod Hebdomona i Blaherna, gdje im je odolijevao vjeSti Ivan Grant

s pomodu grdke vatre. Ali ipak su turski topovi napokon toliko oStetili gradske zidine,

da je sultan stao misliti na obdi, osudni juri§. Najprije pozvao je Konstantina, da se dobre

volje predade; a kad je taj odgovorio, da voli sa svojom prijestolnicom propasti, nego

se predati, odludeno bi u sultanovu vijedu 24. svibnja, da se 29. svibnja poduzme obdi

juris. Vojnicima bi obecano, da de smjeti tri dana u osvojenom gradu plijeniti i robiti;

sav pokretni plijen neka bude vojsci, dok de sultanu ostati jedino zidine i javne zgrade.

Veliki vexir Halilpa^ bija§e joj jednom pokuiao, da odvrati sultana od obdega juriia;

a kad mu to nije po§lo za rukom, porudi tajno caru Konstantinu, Sta se sprema. Tako

su se i Grci mogli 28. svibnja pripraviti za osudni boj. Car Konstantin skupio oko scbe

sve zapovjednike i u srce dirajudim glasom govorio, hrabredi ih za posljednju borbu. Onda

je poSao u crkvu sv Sofije, gdje je primio sv. pridest, a zatim vratio se je u svoju p«-

ladu, te je molio sve za oproitenje. BijaSe odludio umrijcti kao junak, da spasi svoju dast,

kad ved nije mogao odriati ruievine stare slave bizantske.

Nodu izmedju 28. i 29. svibnja, oko 2 sata, zapodela je smrtna borba Romejaca.

Sva su zvona po gradu zvonila, a iene zgmule se u crkvu i vrudim molitvama vapile za

pomod. Prvi juriS turskih neredoviiih deta bude sredno suzbijen. Sad se oboriJc nove

dete uz udaranje bubnjeva i talambasa na vrata sv. Romana. Ali i drugi juriJ bi o<1bijen.

Na to podiie sultan janjidare i podupre ih straSnom vatrom iz topova. Do 70.000 turske

vojske bilo je u boju. Aii i toj sili odolijevahu branitelji, te obarahu dopore neprijatelja.

U to bi hrabri Giustiniani strjelicom telko ranjen. Sav smudcn i klonuo od siraine boli

pohiu u luku, da mu na brodu ranu sveiu. S toga se prepadoJe ostali branitelji. Spa-

zivJi to SagaoospaJa, potjera onamo janjidare, od kojih se jedna deta uzpe na zidine.

Dok su branitelji ove bijesno suzbijali, provali druga tunka deta kroz malena vrata

Hr». po»j. IL U.*'

aî ALBRBCBT AUSTRIJ8KI, VLADISLAV I. VARNKn£iK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

(Kerkoporta) juino od Hebdomona, koja bijahu braoitelji zaboravili zatvoriti, tnedju

gradske xidine, i stade prodirati pravcem prema Drinopoljskim vratima. Ceta ova brzo bi

pojadana oovim dnigovima, koji se bijahu uzpeli Ijestvama, pak svi zajedno zadJoSe caru

Konsiantinu za ledja. Tim bijaSe sudbina Carigrada odluêna. Dok su sada turski topovi

na tmjestu glavnoga boja oko vrata sv. Romana ogroman komad zida odvalili, te su do-

bitnici jatomice u grad grnuli, traiio je nesredni Konstantin smrt, da ziv ne dodje u

turske ruke. Borecii se hrabro poput prostoga vojnika nadje zudjenu smrL U to bijahu

ved Turci u grad u§n, pak vidjevSi, da nema mnogo branitelja, obustavi§e sjedu, te sta-

dole robiti i plijeniti. Tako je moglo vi$e branitelja za dobe iz grada umaknuti. Giusti-

niani, koji je na svojoj ladji doznao za katastrofu, pobjeie na otok Chios, aU umre malo

zatim od ialosti. Kardinal Izidor umafie nakon hrabra boja u odijelu roba u Galatu. Ali

zato bi knez Urkan na bijegu zarobljen i s mjesta pogubljen. Medju zarobljenicima bio

je i Luka Notaras, kojega je sultan u prvi mah pomil^vao. Preko 60.000 Ijudi bude za-

suinjeno. Osobita nesred i zadesi one tisuce naroda svakoga spola, dobi i staleia, koje se

bijahu jutrom izmedju 6 i 7 sati, knd su stizavali prvi zalostni glasi, sklonili u crkvu

sv. So6je, vjerujudi u neko staro prorodansivo, da de netko kr.4dinima u zadnji das dodi

u pomod i pribaviti pobjedu. Slavodobitni Turci razvaUê sjekirama crkvena vrata, od«e-

doie nebrojeno naroda u suzanjstvo, oskvrnu.ê sila djedaka i djevica, opoganile svetinje

hrama, te hranjahu i napajahu u njemu svojt konje. Napokon podeSe i ruiiti divotni hram,

kad im stiie zapovijed od Muhameda, da stanu.

Oko osam sati jutrom bijahu Turci provalili u grad; oko dvanaest stigoSe Mu«

hamedu glasi, da je divotni grad u njegovoj vlasti. Na to podje sam u pratnji svojih

doglavnika i dvorjanika kroz Drinopiljska vrata u grad, koji se je odsad stao nazivati

Stambulom. Najprije udje u crkvu sv. Sofije Jedan mula uzpne se na propovjedaonicu

i izgovori vjeroizpovjest moslimsku; onda podje sam sultan k zrtveniku i izvrSi svoju

moliivu. Tako postade crkva s«'. Sofije islamskom diamijom. Zatim dade Muhamed po-

traiiti trupio cara Konstantina XL, koje prepozna Luka Notaras. Tijelo carevo sahranjeno

bi s velikim podastima. Nedaleko od diamije Vefe izpod kamena bez nadpisa podiva taj

plemeniti junak i danas; jednostavna svjetiljka, za koju turska vlada daje ulje, pali se i sada

joS svako vede nad grobom. Glavu carevu dade sultan odrubiti i na Augustineum na-

taknuti, neka se svatko uvjeri, da je nestalo bizantskoga cara i carevine.

Prvi dan pobjede svoje (29. svibnja) ponio se je Muhamed dovjedno i umjereno,

postupajudi blago sa zarobljenim suinjevima. No suiradan slavio je pobjedu svoju, te se

je opio i podinio sila zla. Luku Notarasa s najstarijim sinom i zetom njegovim dao je

pogubiti, a uz njih sila suiojeva. Tom zgodom poginuo je Mletdanin Minotto i katalonski

konzul juliano. Sva sila djedaka i djevojaka smjelteno bi u harem suhanov i nje-

govth dvorjanika.

Dva dana iza pada Carigrada osvanulo je krânsko brodovlje u grdkim vodama.

Ono je jedino moglo doznati potankosti o prosloj katastrofi, te obavijestiti o njoj za-

fMdnu Evropu. Vlasti pak evropske prestraiile se stra^no, kad su zadule, da je dosadanji

branik evropske civilizacije pao, i da je sada kuda Osmanova sjela na Bosforu na onomjesto, koje su kridanski nasljednici Konstantina Velikoga kroz tisudu godina driali

protiv vehkoga disla bn.jnih neprijatelja. Carevina se turska na Balkanu posve utvrdila,

te je Muhamed mogao odsad misliti, da do kraja pogazi ostatke balkanskih driava, pakda onda segnc za Ugarskom i Hrvatskom. Dne 24. srpnja 1453. piSe neki Ivan Sobotaiz Trogira mleudkomu patriciju Pctru M. ovako: »Kad nam je javljeno, da je najkrSdao-

skiji grad Bizant na neizmjernu itetu kridanske stvari od turskoga cara Muhamedacsvojen, straino nas je smutilo, kao da nam je Ijuta rana zadata« (tamquam ex perc^ptovttlnere vehementer constemati fuimus).

ILRIK CEUSKI I lYAN IIUNJAD; BORBB ZA BANIJU U HRVATSKOJ. 159

(Ulrik Celjsici i Ivan Hunjad 1453.— 1455 ; borbe za banija u

Hrvatskoj 1453.— 1456). Mladi kralj Ladislav, dobavivSi sc slobode, ne mogaSe samda upravlja pro>tranom otdevinom svojom, koja je obuhvatala tri kraljevstva i vBe dnigih

zemalja. Bio je doduSe od cara Fridrika pomno odgojen, pokazivao je za £udo zrelu

pamet i mnogo sainosvijesti ; ali uza sve to nije kraj svojih trinaest godina bio podoban,

da udovolji svemu, §to bi kraj tadanjih teikih phlika jed\a bio mogao vriiti posve zrio,

samosvojan covjck. Tako se je zgodilo, da je mUdi Ladislav za pravo samo zamijenio

skrbnika: mjesto cara Fridrika preuzeo je svu brigu za kraija i driavinu drugi rodjak

njegov, knez i slavooski ban Ulnk Celjski. Medjutim ta zamjena nije bila u prilog ni

kralju ni njegovim zemljama, jer je knez Ulrik svojim karakterom kud i kamo zaostajao

za carem. §ta je do iivota privatno.:a, bio je Ulrik razkalaSen poput otca svoga, te je od-

nemario svoju zakonitu suprugu Katarinu, k<fer srbskoga despota, pak se pomamio za

nekom Bedankom, kojoj je muza iz potaje ubiti dao. 2Utlud ga je otac Fndnk odvracao

od priijeinice; sin pace spoditavao otcu, da ni sam nije bio bolji, kad je umorio majku

njegovu, a suprugu svoju. U javnom iivotu opet bio je Ulrik bezdu^n politidar poput

vecine tadanjih velikaSa No pored toga bio je odlu(ân i razborit dovjek (consilio maturus

— vir cordatus atque sagax\ te je ozbiljno i revno radio u prilog svomu Sticcniku, da

tnu podigne ugled i vlast. Dakako da je pri torn morao postupati vrlo oprezno» da ne

dodje u sukob s najuglednijim velikaSima u pojedinim zemljama, a narodito s Ivanom

PODPU KNEZA UlRIKA CeUSKOOA.

Saialjea • ispnve od 24. lipaja 1455- Ciu se ovako: « Ulricas comes nuaa p(ro)pria*.

Diiavoi erUv a B«4a.

Munjadom u Ugarskoj, s gubernatorom Jurjem Fodjebradskim u êikoj, i 9 Ulrikoni

Eizingerom u Austriji. Osobito pak mu je trebalo paziti, da se s njima u jedan te isti

mah ne zavadi, pak da se onda sva tri ne sloie na njegov zator.

U prvi kraj nastojao je Ulrik Celjski, da se kako tako nagodi s Ivanom Hunjadom.

Taj bijaie doduie poloiio (ast gubematora, ali viSe od nuide, nego dobre volje. Bex

dvojbe je kralj Ladislav po naputku Ulrika Celjskoga \oi u Beiu obasuo biviega guber-

riatora obilatim darovima, te mu ostavio gotovo svu prijainju vlast u Ugarskoj, zamje-

nivii mu naprosto dosadanji nasluv »gubernator< u »vrhovni kapetan«. Time je htio uiutkati

ogromnu i jaku stranku njegovu. Na koncu sijednja 1453. doveo je Ulrik Celjski mU*doga kraija u Foiun, gdje se bija^ u to sastao ugarski sabor. I tu se je nastojalo

u svemu ugoditi bivSemu gubernatoru i njegovim privrienicima. Najprije je Ladislav a

zakon tom obliku potvrdio Ivaou Hunjadu sve, ito mu bijaie joi u Be£u podijelta Doe

30. sijednja izdao mu je dvije znamenite povelje. U prvoj slavl kidenim rijedima slavna

djcla njegova, poilnjena za Sigismunda i Albrechta, a osobito njcgovc borbe s Turcima,

pak mu onda s privolom svih prelata, baruna i plemi6^ sabranih na saboru, potvrdjuje

z« sva vremena knciiju Bistricu, koju mu bijaie joi u Beiu darovao. Drugom, jednako sve-

£anom poveljom, pridao mu je joi neke gradove I posjedovanja u tordanskoj i hunjadskoj

lupanijl No zato je Ivan Hunjad morao poloiiti sveeaou prisegu na sveto evangjelje, da

ce odsad biti vjeran i pokoran kralju Ladislava, da de ga braniti od svih proiivnika oje-

s6o ALBRlCHT AUSTIIIJSKI, vLaDISLAV I. VARNKNÎK I LADISLAV POSTHMUS (1437.— 1457.)-

goTih, paie da 6e vazda savjestno prijpyljivati sve, ito bi moglo bid na Stetu kraljevu.

Kralj ga na to joi viie odiikovao, darovavii mu 31. sijednja u Slavoniji posjedovanja

Radu i ST. Elizabetu (Racha ct Zcnthcrsebeth) u kriievaikoj iupaniji, i izdav§i mu na-

pokon 1. vcljadc deivriu povelju, kojom mu je dozvolio, da smije u svoj grb uz dosada-

njega gavrana u modrom polju uvrstiti joS i crvena lava u bijelom polju, kako lijevom

pandiom diii zlatnu krunu. Sinovi Hunjadovi biê takodjer odlikovani, naroîto je dva-

desetgodiSnji tada Ladislav imenovan za bana Dalmacije i Hrvatske. Jednako bi i pri-

jatelj njcgov, veliko-varadinski biskup Ivan Vitez od Sredne, imenovan za vrhovnoga

kaocelara kraljevstva, te ye6 1. veljaie vr&i tu 6ast. Napokon bi Ivanu Hunjadu povjereno

rukoTanje s kraljevskim prihodima. (!!!ini se, da je tom prigodom utanaieno, da ce Hunjad

svake godioe davati kralju 24000 dukata, a ostatak ce tro§iti za upravu kraljevstva i

obranu zemlje. Aeneas Sylvius piê, da je i Ulriku Celjskomu zajamêna godi^nja na-

grada od 12.000 dukata od prihoda ugarskih.

Dne 6. veljade potvrdio je kralj Ladislav Postumus zaklju^ke ugarskoga sabora u

Poianu. Clanaka imade taj dekret deset. Do7najemo iz njih, kako je kralj prisegao stale-

iima, da 6e vazda poStivati prava, slobo^tine i zakone kraljevstva, i da ne ce otudjiti

medje njcgove, nego da <fe ih braniti i ugrabljene po mogu<5nosti opet predobiti; obratno

poloiili su sabrani staleii kralju zakletvu vjernosti i pokornosti. Zanimljive su nadalje

odredbe sabora, da se darovnice kraljice Elizabete i Vladislava Varnenîka imadu pro-

glasiti niitetnima; nasuprot darovanja gubernatora Ivana Hunjada neka ostanu u krjeposti.

Joi bi zakljuieno, da se nikakve dasti ni dostojanstva, svjetovna ni duhovna, ne smiju

podjeljivati strancima, da se nikakvi vanredni i neobiini porezi ne smiju razpisati; na-

pokon da se sri u novije vrijeme bez kraljevske dozvole podignuti zamci i kaSteli moraju

razvaliti i sva ugrabljena posjedovanja u odredjenom roku povratiti. Cini se, da se je na

saboru razpravljalo i o ponovnom krunisanju kraljevu u Stolnom Biogradu, jer se nare-

djuje, da kralj mora u sluâja, ako bi htio skupiti sabor u Stolni Biograd, bar deterdeset

dana prije sabor sazvati i zakazati, da se mogu svi driavljani nadi na okupu.

Nije poznato, §ta je kralj dalje radio u Poiunu; no svakako i poznati dogadjaji

dovoljno svjedode, da je u svemu nastojao ugoditi bivSemu gubernatoru. Dne 24. veljaie

opet je Ladislav u Be£u, a uza nj boravi ondje i sam Ivan Hunjad, koji se u jednom

pismu na iitelje Debrecina zove >knez Bistrice i kapetan Citave Ugarske*. Nema sumnje,

da je tada bio u dobrom sporazumu i s knezom Ulrikom Celjskim, koji se je smatrao

regentom. Huojad pade spremao se je u ono doba, da izvrSi ono, §to bija^ pred dvije

godine u Smcdcrevu sa srbskim despotom utana£eno, da se naime na Nikolje (6. pro-

tinea) 1453. njegov mladji sin Matija oieni Elizabetom, kderju Ulrika Celjskoga. BaA u

to vrijeme boravili su u Mletcima poslanici Ivana Hunjada i supruge mu Elizabete Sila-

gjijeve, kupajud dragocjenosti i druge darove za mladu nevjestu. Poslanicima bijaSe na-

baviti tih darova za 8000 dukata, ali oni prekoraiiJe tu svotu joS za daljih 5000 dukata,

te je sama mIetaCka obdina svojim trgovcima na Hunjadovu molbu 20. oiujka jamdila za

tu tfotu. U isto vrijeme dcsio se je Hunjad oko 30. oiujka u Gjuru, gdje se je bavio

financijalnim poslovima svoga kralja, te se u jednoj izpravi zove »vjediti knez Bistrice,

kapetan kraljeva vclidanstva u kraljevstvu Ungarije i upravitelj kraljevskih prihoda (admi-

nistratorque proventuum regalium^. Dne 20. travnja boravi opet u Budimu, te piSe odanle

ptsmo milan»komu vojvodi Franji Sforzi, pak mu ialje svoga pravdoznanca Alberta Ve-teiija u nekom poslu. U isto vrijeme ratuje njegov stariji sin Ladislav Hunjad, »vjeiiti

knez Bistrice i ban Dalmacije i Hrvatske*, u sjeveroiztodnoj Ugarskoj protiv deSkim pla-

denidma Petrti Aksamitu I Talafusu, koji su ondje na svoju ruku harali, po&to je Ivan

Jtskra svoju vojsku bio razpu<^tio, i sve gradove i varoSi, koje je doslije driao, kralju

predao. AH Ladislav Hunjad slabo je napredovao, te se je morao utjecati vi§e puta za

pomod knezu Ulriku Celjskomu. U jednom pismu, Ito ga je Ladislav Hunjad pisao iz

ULRIK CBUSKI I IVAN RUNJAD; BORBB ZA BANUU U HRVATSKOJ. s6i

Trnavc 3 svibnja 1453. reeenomu Ulriku, zove ga >presvijctli princtpe, gospodine naSpreodlidni< (illustrissime princeps, domine noster prestantissime).

Kalco jc u Ugarskoj ostao upraviicljem Ivan Hunjad, tako je i u CeSkoj bio i daljc

NOVI ORB IVANA HUNJADA.

Po<liid}ca povtljom knlj* LwllsU?* P<Mtuu I. vrij»£« 1453.

guberaatorom po imenu I po vUsti mo<5ni Joraj PodjebradskL Dne 2. svibnja 1453. padc

produlji kralj Ladislav reênomu Jurju gubernatortku £«tt m dmljih iett godioa, npo-

#

aba ALBUBCHT AU8TRIJSKI, VLADISLAV I. VARNBnCiK I LADISLAV P0STUMU8 (1437— 1457.).

vjedivSi podjedno svima sluibenicima, da mu se pokoravaju, te mu kraljevske prihode

uru2uju Prema tomu posve je istini podobno, kada Aeneas Sylvius u jednom pismu od

28. travnja 1453. iz Beda piie: »tri muia upravljaju trima vetikim driavinama: Ivan

Ugarskom, Juraj CeSkom, a tarn knez (Ulrik Celjski) Austrijom.

Nema sumnjc, da je oprezni i lukavi knez Ulrik Celjski u prvi kraj ugadjao samo

sato i Hunjadu i Podjebradskomu, da se najprije oslobodi svoga takmaca u Austriji, naime

Ulrika Eizingera, kojega je smatrao najopasnijim, jer je kralj ba§ njemu imao zahvaliti,

4to se je oslobodio skrbnidtva careva. (înilo se Ulriku Celjskomu, da de to tim lakSe

postidi, Sto su u Austriji pristajali uz Eizingera tek niii plemidi i gradovi, dok su ga ba-

runi kao tudjinca prezirali, te viSe Celjskomu naginjali. I zaista je potonjemu poSlo za

rukom, te je uradio, da je kralj u Ijetu (poslije 9. srpnja) 1453. Eizingera iz svoga vijeca

odpustio. No to ne bijaSe dosta. Da se Eizinger do kraja zatre, naputi Celjski kralja, te

je stao od onoga zahtijevati sve vojvodske gradove i posjede u Austriji, koje je onaj

tijekom godina bio primio.

Ukloniv&i s puta Eizingera u Austriji, mi§lja$e Ulrik Celjski, da bi mogao zapodjeti

kavgu i 8 Hunjadom u Ugarskoj. Vrijeme mu se je dinilo zgodno, jer je tada vrhovni

kapetan boravio u jugoiztodnoj Ugarskoj i VlaSkoj (29. lipnja desi se u KoloSvaru), ko-

jima je nakon pada Carigrada bila zaprijetila ponovo velika pogibao. Pod izlikom, da se

vijeda o obrani od Turaka i o definitivnom miru s carem Fridrikom III., sazvan bi ugarski

sabor za 24. kolovoza u Poiun. Tom prigodom doveo je Celjski i mladoga kralja u Pozun,

gdje su se tada naili na okupu mnogi stari protivnici Hunjadovi. Kralj je s Celjskim

boravio u Poiunu viSe dana (svakako 11.— 16. rujna), te je uz ino priobcio sabranoj go-

spodi, da se je mladja sestra njegova Elizabeta zarudila s poljskim kraljem Kaiitnirom IV.

Celjski upotrebio je takodjer tu prigodu, da se sporazumi s davnim neprijateljima Hu-

njadovima. Otvoreno nije se jo§ usudio ustati na njega* pak zato je udesio stvar ovako.

Kralja je naputio, te je bistridkomu knezu i njegovim sinovima darovao 14. rujna za velike

zasluge Djihove neke kotare u zupaniji temeSkoj, a u isti je mah sklonio najodludnije pro-

tivnike njegove na savez protiv njega, premda se u izpravi izrijekom ne spominje

njegovo ime. Dne 13. rujna 1453 izdaju naime ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, pe-

duvski biskup Andrija. palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda i madvanski ban Nikola

Ilodki, i napokon sudac kraljevskoga dvora Ladislav Paloc pismo, kojim ponovo obridu

jcmost i pokomost kralju Ladislavu i >presvijetlomu gospodinu Ulriku, knezu celjskomu,

rodjaku redenoga kralja i upravitelju njegovih stvari* (rerumque suarum directori) protiv

svih nepokomika i odmetnika, bili ma kojega dostojanstva i staleza, te se obvezuju, da

6e »iivot i £ast kralja svoga i redenoga koeza Ulrika* §tititi i braniti u svakom sludaju,

pak i 8 pogibli svojom i svojih stvari.

Medjutim dok je Celjski pleo mreiu Hunjadu, osvetio mu se Eizinger. Vrativ&i se

kralj 8 Celjskim u Bed spremao se je u Ceiku, da se ondje okruni krunom sv. Vedeslava.

No Austrijanci ne hljedoSe mu dati novaca za put bez privole sabora. Kad je na to

kralj aazvao sabor u Korneuburg, zabtijevahu staleii u tajnoj sjednici od kralja, da ukloni

Celjskoga ta svoga dvora. Ladislav privoli, i tajedi pred svojim rodjakom, §ta se snuje,

vraU se u Bed. Tu je po nodi Eizinger kraljevsku paladu zaposjeo 8 vjernim bedkim gra-

djantma, koji su ga osobito voljeli. Kad je sutradan, 28. rujna, knez Cdjski, koji nije one

nodi kao obidno spavao u kraljevskoj paladi, dotoo na dvor, nadje vrata kraljevske vijed-

nice zatvorena. Stade lupati po vratima i zahtijevati, da mu ih otvore. Kad ih napokon

otvoriie, ugleda UlHka Eizingera s druiinom naokolo kralja. Eizinger mu dovikne: »Znajte,

da od toga dasa nemate nlkakva posia ni u drlavi, ni na dvoru; podjite, kud vas volja.

Ali da se ne zovete ni namjcstnikom, ni kraljevim vijednikom«. Ulrik se prejtravio videdl,

ito se zgadja Sabravii se zahtijevase, da sam kralj izkaie, ito misli Na to oditova La-

dislav Postumus: > Eizinger je govorio po mojemu nalogu. volji i mnijenju«. Celjski je

ULnrx CEUSKI i ivan nriNJAD; BORBE ZA BANIJU U HRTATSKOJ. S63

na to ostavio dvor i samo s% £etiri viteza — drugi ga bijahu ve<5 ostaTili — otiSao iz

Beâ. Kad je iz grada izlazio, grdio ga je razjareni puk i bacao za njim kamenje. Bio

bi ga moida i ubio, da ga nije zaititio branibor^ki markgrof Albrecht. Uprava Austrije

predana bi sada vijedu od dvanaest lica, koje de vlast vrSiti, dok kralj navrSi dvadesetu

godinu. Ulrik C?Ijski boravio je jo§ neko vriieme na svomu imanju Berchtoldsdorfu

(25. listopada desi se u Krumlova na Moravi), nadajuci se kakovu okretu; no uvjerivSi

se, da ga tako brzo ne 6e biti, ostavi Austriju i vrati se u Slavoniju staromu otcu

svomu Fridriku.

Namah iza pada Ulrika Celjskoga poSao je kralj Ladislav u Ceiku. U njegovoj

dniiini od 4000 konjanika bilo je viSe njema^kih knezova; zatim Eizinger s austrijskom

gospodom, napokon i nadbiskup ostrogonski Dionizije Sei s viie ugarskih prelata i ba-

nina. U Jiglavi do£ekao ga je gubernator Juraj Podjebradski s najodlidnijom gospodom

£e§kom. Tu se je kraliu pridruiio i Ivan Hunjad sa svojih 1500 konjanika. Tako se na-

djoie sada na okupu Eizinger, Hunjad i Podjebradski sa svojim poglavitim privrienicima.

Do^vii u Prag utana£i$e oni s privolom mladoga kralja savez za Sest godina, zavjerivî

se medjusobno, da de raditi za slavu Bozju, za boljitak crkve, kralja i njegovih zemalja,

i da de jedan drugoga pomagati protiv neprijatelja. Izprava o toj ligi izmedju upravitelja

triju driavina kraljevih izdana bi 27. listopada, a podpisaê ju uz Hunjada jo§ i biskup

Ivan Vitez od Sredne, uz Podjebrada vrhovni komornik deSki Ale§ Sternberg i vrhovni

porkulab praiki Zdenko Sternberg, napokon uz Ulrika Eizingera bra<5a njegova Osvald i

Stjepan, Pongratz od Plankensteina i Sigismund Eizinger. Sutradan, 28. listopada, okrunjen

bi Ladislav za deSkoga kralja, a krunili su ga ostrogonski nadbiskup Dionizije Se6 i biskup

olomuiki. Izabrani nadbiskup prazki Ivan Rokycana nije mogao obaviti toga sve^noga

dina, jer nije bio jo§ potvrdjen u svojoj £asti, i jer bi se pravovjemi Ladislav bio iacao

primiti krunu iz ruku kalikstinskoga prelata.

Nakon krunisanja ostao je kralj Ladislav vi§e od godinu dana u CeSkoj uz guber-

natora Jurja Podjebradskoga, za kojega su zaredala mima i sreiSna vremena za tu izmo-

renu zemlju. Ugarski velika§i vratiie se naskoro kuci, a s njima i Ivan Hunjad, kojega

bija§e kralj ponovo imenovao vrhovnim kapetanom Ugarske. U izpravi od 27. listopada

1453 zoTe se Hunjad »ewiger grafT zu Bystriz und oberster hauptman in dem KOnigkreich

zu Hungern«; dne 20. studenoga 1453 nalaie opet kralj Ladislav »Ivanu Hunjadu, knezu

Bistrice, vrhovnomu kapetanu svomu u Ugarskoj i uz ino upravitelju kraljevskih prihoda*

(spectabili et magnifico Johanni de Hwnyad comiti Bistriczensi capitaneo nostro general!

in regno Hungarie constituto ac inter cetera administrator! proventuum nostrorum rega-

lium), da ne utjeruje dobit kraljevske komore za onu godinu od Stjepana Varde i brade

njegove. Ugarskim velikaSima bijai«e i za to pohitati, da za vremena dodju u Budim na

sabor, koji se je imao sastati u prvoj polovici sijeinja 1454, i kojemu je bila poglavita

zacâda, udesiti sve za obranu kraljevstva od slavodobitnoga sultana Muhameda II. Ved

pad Carigrada bija§e ugarsku gospodu silno uzbunio (Aeneas Sylvius p Se u jednom pi$mu

od 10. kolovoza: >ConsUntinopolitana clades Ungaris terroris est); joi jade uzneminSe ih

glasi, knko su neki balkanskt vladari pohiuli, da se slavodobitniku poklone i da mu

testitaju. Udinio jc to bosan.«ki kralj Stjepan Toma, herceg Stjepan Vukdtd, a i despot

Gjuragj Brankovid. Poslanici despotovi pro4li su tom zgolom najgore, jer je sultan od

njih zahtijevao, da mu gospodar njihov ustupi ditavu Srbiju, koju i onako drli nepravom,

jer je imala po izumrdu Lazarera roda sapasti porodicu osmanlijskih sultana. Muhamed

zahtijevao je narodito od despoU gradove Golubac i Smederero, da mu budc lak*e is

njih adarati na Ugarsku. Jo* 23. srpnja proile godine 1453. bijaie Ivan Sobota it Tro-

gira javio svome prijatelju a MIetke: »Car turski trali od despots Gjurgja, da mu preda

svoja dva grada: Golubac i Smedcrcvo, rrlo utvrdjene varoii, is kojih »c vrlo lako ulasi

a64 ALBRIGHT AOSTRUSRI, VLADISLAV I VARMBSftlK I LADISLAV P0STUIIU8 (1437.— 1457.).

u Ugarsku (oppida munitissima, ex quibus facillimus aditus in Panoniam est). Despot

drkde silno« (Georgius despotus vehcmentcr trepidat).

Primirje, utanaieno 1452. od Ivana Hunjada s Turcima na tri godine, ne bija§e

doduSe jo5 minulo, ali fôspoda ugarska inala su ve6 predobro, da se sultan Muhamed

ne krati prekrJiti i primirje, ako mu nije u prilog. Ba§ zato zgrnuSe se ved oko

14. sijednja 1454. u velikom broju na sabor u Budim ne samo prelati i baruni, ncgo i

zastupnici iupanija i gradova, da vijedaju o obrani zemlje. Ved nakon jedanaest dana

biie 25. sijednja proglaSeni zakljudci saborski u ime odsutnoga kralja Ladislava. Dekret

od 1454. imade u svcm 16 ilanaka, koji se tidu poglavito obrane kraljevstva, da ga ne

xMteie ncvolja, kao nekad za provalc Tatara u XIII. stoljedu. Prvim ilankom potvrdjeno

bi ono, Sto je kralj ved u£inio: izabran bi naime Ivan Hunjad na godinu dana vrhovnim

Icapetanom kraljevstva, koji ce vojsku skupiti i voditi. Radi vanredne opasnosti prihvacene

biic i osobite mjere. Odiuieno bi izabrati posebnu komisiju od prelata, baruna i plemida,

koji te iztraiiti, koliko bi se banderija kraljevskih moglo podici i uzdriavati od krunskih

dohodaka; i koji 6e paziti na to, da se svjetovnim zastavnicima pladaju odredjene svote

iz driavne blagajne. Zatim bi jo§ odludeno, da i prelati moraju prema svojim prihodima

i prema odredbama kralja Sigismunda podici banderija. U svakoj iupaniji neka se izabere

toliko komesara, koliko ima plemi<5kih sudaca; svi zajedno moraju popisati seljadka se-

liSta, te od svake stotine seliSta uzeti detiri konjanika i dva strijelca pjeSaka; kapetane

tih Ccta neka bira plemstvo dotifine iupanije. Svi magnati, baruni, vi§i i n\i\ plemidi, duzni

su osobno poci na vojnu; nemocnici i nedorasli moraju prema odiuci kome.sara poslati

zamjenike. Gradovi kraljevi i kraljidini, i druga privilegovana mjesta, zatim gradovi de-

spotovi i knezova Celjskih; napokon i kraljevina Slavonija (totum regnum nostrum Sclauonie),

koja oijc obiino pla(5ala dobit kraljevske komore, imadu se popisati kao i iupanije, te

postaviti £ete. Plemidi, koji bi otiSli iz tabora bez dovoljna razloga, izgubit de imanja

svoja; neplemidi bit ce smrdu kainjeni.

Ivan HuQJad desio se je jo§ 29. sijednja u Budimu, a onda je pohitao, da izvrSi

odluke sabora. Skupljao je vojsku na sve strane. Dne 15. veljade pi§e mu kralj Ladislav

iz Praga pismo, kojim mu nalaie, neka Nikolu i Ladislava Vardu kroz godinu dana

oprosti od svake ratnc sluibc, a narodito neka ih odrijeSi od vojevanja s Turcima.

U oiujku boravi vrhovni kapetan u Erdelju (28. ozujka u mjestu Nagypaly), da bude blizi

torôi carevini t despotu Gjurgju Brankovidu, koji se je nekako u ono vrijeme selio u

Ugarsku. Despot prevezao preko Dunava suprugu i djecu svoju, zatim svojc i crkveno

blaga Svijet se je dudio njegovu bogatstvu, te se je pridalo, da je vi§e od petnaest dana

prenosio zlato i druge dragocjenosti svoje.

Dok je joi ugarski sabor u sijednjv bio na okupu, doSao je u Prag legat rimskoga

pape Nikole V., po imenu Ivan Castiglione, biskup Pavije, te je u ime papino pozvao

kralja Ladislava, da se sa svojim kraljevinama i zemljama pridruii velikoj kriiarskoj vojsci,

koja bi se imala povesti na Turke. Cini se, da su torn prigodom boravili u Pragu i po-

slanict srt>skoga despota, vapedi za pomod. Na dvoru kraljevu nije se tada jamadno znalo

sa zakljudke ugarskoga sabora od 25. sijednja, jer se je 26. sijednja iz Praga javilo papi,

»da ie kralj pismom sazvao ugarski sabor za mjesec veljadu i da de na taj sabor poslati

odlidne svoje zastupnike< (notabiles oratores). I zaista je malo zatim kraljevski dvor u

Pragu poslao u Ugarsku tri oratora, po imenu Ulrika Eizingera, Pankracija Plankensteina

i Jurja Dechnera, same vrstne t pouzdane kraljeve savjetnike Za njih sastavljen bi takodjer

obseian naputak, ita da u ime kraljevo predloie saboru i &ta da od njega traie.

U naputku najprije se izpridava kralj, zaito se tako dugo zadriaje u Ceikoj, I s kojih

raxloga ne de modi jol neko vrijeme dodi u Ugarsku, u tu svoju >osobitu ba^tinu<

(utpote peculiarem heredidatem suam). Onda se iznosi niz predloga, kojima bi se udvrstio

Qutarnji mtr u zemlji i uredilo redovito sudovanje, i kojima bi se obranila zemlja od

DLRIK CRUSKI I IVAN HUNJAD; BORBE ZA BANIJD U HRVATSKOJ. 965

Turaka. Narodito neka se pomogne srb$komu despotu, da se oe bt odmetnuo iii kakvu

za Ugarsku stetnu pogodbu utanadio s Turcima (ne deficiat uel cum Turcis aliquod

pactum ineat Regno nociuum). Preporuâ se nadalje bolje i savjestnije upravljanje s kra-

Ijevskim doliodcima. Neka se za sabiranje poreza i daca namjeste pouzdani dinoviiici ; a

ubranim prihodima razpolagat 6e sam kralj po svojoj voiji i prema potrebama svojima i

kraijevstva svoga. Naroîto se zahtijeva, neka se prthodi ne razasiplju nerazborito i bez-

koristno (indiscrete et inutiliter), a joS manje da se dijele bez privole kraljeve. Cinovni-

cima neka se odredi p!a(fa, kakva ih po pravu ide; o svim odredbama u tom smjeru

neka se obavijesti kralj, koji 6e ih eventualno potvrditi. U ob<5e neka se glede prihoda

ili drugih zamaSnijih stvari (aliis maioribus rebus), koje spadaju u djelokrug kraljeve

vlasti, ni^ta ne odluCuje bez njega (u odsucu njegovu), jer kralj hoce, da se svi zama^niji

poslovi njemu prepuste (ut ponderabilia negocia referantur ad maiestatem suam). Nadalje

ieli kralj, da ugarski stalezi izaberu izmedju sebe nekoliko vrstnih i rodoljubnih muieva,

kojim je ri§e do javnoga boljka, nego do svoje koristi, pak da ti bar izmjenice borave

na kraljevu dvoru kao njegovi savjetnici, da bi tako kralj mogao i znao po njihovu sa-

vjetu rjekivati poslove ugarske, koji na njega spadaju; ovim savjetnicima neka se odredi

pla<5a od kraljevskih dohodaka. Zatim neka se sastavi drzavno vijede od vedega broja

dlanova, koji <5e ostati vazda u Ugarskoj, te po predlogu kraljevu cdludivati u vainijim

stvarima (super omnibus rebus nomine totius regni respondendi et concludendi), a to

zato, jer se ne moie tako lako svaki put sazvati sabor ugarski. Kralj jo§ preporuâ sa*

boru papinskoga poslanika i poziva ga, da §to prije odlu£i ne§ta u pogledu papinskih

predloga radi obcega rata s Turcima; neka podjedno izabere poslanike, koji <5e zajedno

8 £e§kim i austrijskim poslanicima poci u Rim na dalje dogovore. SuviSe neka izaberu

poslanike, koji de ugovarati s carem Fridrikom III. radi gradova i kraljevskih posjeda,

§to ih potonji jo§ svedjer drii u Ugarskoj i Austriji. Buduci da je rat s Turcima po>

trebit, opominju se joS jednom staleii, da se klone svake nesloge, i da ne zame<5u kavge

niti sa susjedima, niti medju sobom u domovini. Vrlo je zna£ajno, §to se iztide, kako bi

nedostojno (inhonestum) bilo, kad bi kralj doâo u Ugarsku, te bi ondje na&ao kraljevske

dvore i palacê puste i prazne; s toga se pozivlje sabor, da sve kraljevske palade, dvore

i gradove, kako treba, uredi, a da ne zaboravi ni na kraljevski stoi. Napokon ieli kralj, da

se za izbivanja njegova namjesti Ivan Hunjad za >vrhovnoga kapetana«, i to onako, kako

se potanje razabire iz njegova pisma i rije£i njegovih poslanika.

Nemamo vijesti, po kojima bi znali, kad se je sabor u Budimu sastao i ita se je na

njemu radilo. Iz nekih potonjih pisama zakIju£ujemo samo, da je sabor zaista bio na

okupu, i to valjda u drugoj polovici oiujka ili prvih dana travnja. Zakljuici sabora nijesu

poznati, ali je izvjestno, da kralju nijesu bili nimalo povoljni. Znade se samo, da su sta-

leii zaista izabrali driavno vijede od osamnaest lica, &est prelata, iest baruna i iest obi^nih

plemida, kojima su predali svu vlast u kraljevstvu do dolazka kraljeva. Ti su Tijedntci

takbdjer podijelilt medju se gotovo sve prihode krunske, tako da kralju nije gotovo niiia

preostalo. Sam kralj bi ponovo zamoljen, da se Sto prije svrati u Ugarsku. Na saboni

bilo je jamaino i mnogo starih protivntka Hunjadovth, jer su neki zaklju6ci bili itramo

napereni protiv njega. Tako bi naro£ito odredjeno, da se Ivan Hunjad nema odsad zvaii

ni gubernatorom, ni vrhovnim kapetanom, nego da bude naprosto kao i svaki drugi

driavljanin (neque sub gubematoris sed neque capitanei tituio, sed solum tantum ut

alter inhabitator . . . regni . . . Huogariae existere debeat); jedino bi isabran ta £)ana

driavnoga vije6i. Cini se, da je Ivan Hunjad na koncu sabora stigao u Budim, i da je

pismeno i ustmeno po kraljevim poslanicima, naro£ito po svomu priiatelto i savezotku

Ulriku Eizingeru prosvjedovao kod kraija proti takovu pottupku sabranih elikaSa, na

koje je moida izravno ili neizravno djetovao s kraljeva dvore prognani Ulrik Celjski.

Ulrik Eizinger vratk> se [e s drugovima i • ponikama Hunjadovim na kraljev^

#

's66 ALBRBCHT AUSTHUSKI, TLADI8LAV I. VARNBn£|K I LADISLAV POSTUMUS (1437—1457).

dvor u Prag, gdje je uz mladoga kraija boravio Hjnjadov prijatelj i vrhovni kancelar

ugarski Ivan Vitez od SredDC, zatim komornik Aladar Varda, brat oje*gov Stjepan Varda,

i blagajoik kraljev Nikola Varda. Zaklju^ke sabora donio je kraljevski podkancelar,

jegarski prepoSt Nikola Barius. Kako su se kraija i njegovih ugarskih savjetnika dojmili

zaklju(ci netom minuloga sabora, najbolje pokazuje kraljevo pismo, sastavljeno od kan-

celara Ivaoa Viteza, a poslano 1. svibnja 1454. palatinu I^dislavu Gorjanskomu. Tu se

gotovo izvrgavaju ruglu ti zaklju^ci. Gospoda su medju se razdijelila malo ne sve kra-

Ijevske prihode. te su kralju ostavili jedva kraljevsko tme i ne§to prihoda od soli. Sabor

xove kraija u Ugarsku, a nije niSta udesio za dostojni boravak njegov u toj zemlji.

Ugarska je najprostranija baitina njegova, a najmanje prinosi za uzdriavanje njegovo.

Nepristojno bi upravo bilo, kad bi kralj do§ao u Ugarsku, pak boravedi ondje primau hranu

i ostale potrebe iz drugih zemaija, kako je to morao iiniti blage uspomene otac njegov.

Neka se gospoda ugarska ugledaju u druge zemlje, gdje se sve £ini, da mu se ugodi,

kako sc za kraija i vladara pristoji. Kralj s toga uzkraduje potvrdu zakljuicima sabora, a

potvrdjuje jedino one, koji se tiiu obrane zemlje od turske sile. Nekako u isto vrijeme

stiglo je utjeSljivo pismo iz kraljevske kancelarije takodjer Ivanu Hunjadu. Kralj kaie,

kako je po kazivanju svojih oratora kao takodjer i iz njegova pisma razabrao, Sto se je

na saboru u Budimu zgadjalo; ali podjedno ga sjeda, kako mu je on sam najprije u

Be£u, a poslije u Pragu povjerio >upravu kao takodjer i primanje svih dohodaka i ko-

risti kraljevstva Uogarijec S toga odituje kralj ponovo svoju volju, da Ivan Hunjad

kapitaniju >onim redom, naiinom i obsegom, kako mu je od kraija povjerena, a on ju je

rado primio«, i nadalje obnaSa. Kralj se nada, da <5e to Hunjad i (initi, sjecajuci se, ko-

like je milosti, dasti i darove kralj njemu i njegovim sinovima podijelio. Zatim mu se

kao pravomu zamjeniku kraljevu povjeravaju razliditi poslovi, da se naime pogodi

s Ivanom Jiskrom, da svlada Austrijanca Ankenreitera, i da nastoji oko konaCnoga izmi-

renja s carem Fridrikom. Napokon poziva kralj vrhovnoga kapetana, da mu za put u

Poljsku po&lje obedanih 3000 dukata, a tako isto da sa 5000 dukata konadno namiri

nekadanje teikc pladenike u SipuSkom kraju. Malo vrijeme iza ovoga pisma nalaie kralj

pismom od 1. lipnja 1454. Ivanu Hunjadu, >knezu bistridkomu i vrhovnomu kapetanu

kraljevstva Ungarije<, da sa 13 000 forinti izkupi od celjskoga kneza Ulrika grad Trendin

u iupaniji istoga imena; all. lipnja izdaje kralj u Pragu Hunjadu povelju, kojom mupotvrdjuje starije darovnice za neka mjesta u temeSkoj iupaniji i rudnike (Rudyitha) u

u ugarskom dijelu Srbije blizu Beograda.

Joi 23. lipnja boravi vrhovni kapetan Ivan Hunjad u sjeverozapadnoj Ugarskoj, a

onda se sprema na rat s turskim sultanom Muhamedom. Dne 7. kolovoza ved je Hunjad

u Beogradu- Bilo je skrajnje vrijeme da dodje.

Tek ito se bijaie despot Gjurgje u oiujku ili travnju 1454. s porodicom i blagom

svojim sklonio u Ugarsku, provalio je sultan Muhamed s ogromnom vojskom u Srbiju.

Ivan Sobou javio je o toj provali svomu prijatelju u Mletke: >Ljudi, koji su od straha

pribjegli k nama, tvrde, da je na despotovu zemlju udarila tolika sila turska (tantas

copias), o kojoj smo jedva kada ditali ili je vidjeli. Kaiu, da je osim domade vojske

sultan najmio deset legija pladenika, Ijudi skupljenih iz svakoga roda, koji se odiikuju

oftobitom hrabrolidu, te su spremni na svako djelo (facinus). Objestni car pouzdaje se a

hrabrost ovih (pladenika), te se je nakon prijainjega srednoga rata, kad je Carigrad

osvojio, tako pomamio, da se oada ostrojiti cto svijet (ut orbem spe amplexus est). Joi

tvrde neki, da vude sa sobom tri stotine kola s makinama, da s njima udara na gradove«.

Uiavii Muhamed u Srbiju s tolikom vojskom^ razdijeli ju na viie strana, da u jedan mahzauzme ito viie mjesta i tvrdinja. Na stolicu despotovu, Smederevo, u kojoj bijaSe despot

ostavio 6000 hrabrih i vjemih koojaoika, posla svoga najhrabrijega vojvodu Isabega

(E«ibego dud); sam pak pripravljale se, kako de udariti na ugarski Beograd, pred kojim

ULRIK CEUSRI I IVAN HUMJAD; BORBK Z4 BANIJU U HRVATSKOJ. t67

bijaSe otac njegov prijc ietemaest godina nemilo nastradao. Mcdjutim jc Isabegu sreda

loie posluiila. Jedne do6\ predjoSe iz ugarskoga Kovioa na sjeveru Duoava tcte ugarske

ill srbske, provaliSe u turski tabor i zamelnu§e straSnu bitku Turci ne mogoie odoljeti,

ved ostavivii svu prtljagu i zastave u taboru nagnuSe u bijeg. Pridalo se, da su na bijegu

izginuli gotovo svi Turci, a spasao se je jedini vojvoda Isabeg sa £etiri momka. Nakon

tolike nesrede okanio se je Muhamed priprema za podsadu Deograda, pak je s ditavom

vojskom svojom poSao da nastavi podsadu Smedereva. Oivojio je ved predgradja i varoi

smederevsku, pak stao udarati na samu tvrdinju, kad mu 7. kolovoza uhode javi&e, da je

Ivan Hunjad s ugarskom vojskom osvanuo kod Beograda. Da mu Hunjad ne zadje za

ledja, pak da ne dodje medju dvije ili tri vatre (Smederevo, Kovin, Hunjad^ sultan joS

one noci diie cbsadu Sme:iereva i stade iurno uzmicati prema Sofiji. Dne 10 kolovoza stoji

Hunjad ved a Kovinu, te pi§e odanle pismo erdeljskim Sasima, koje ovako zavrSuje:

tSaznavSi turski car za to (za moj dolazak u Beograd), u pol nodi diie vojsku svoju, te

iuredi se (festinans) dodje u Sofiju, gdje i sad stoji, ne htijudi dalje uzmicati, nego de

ondje s vojskom odpodinuti, te ju pojadati, da se onda, kako mislimo, dojdude zime

povrati, te ili na Ugarsku ili na VlaSku udari. Molimo vas s toga u ime kraljevskoga

velidanstva i zapovijedamo vam, da budete spremni za rat. Cim vas drugim pismom po-

zovemo, da namah pripravni dodjete u pomod nama i kraljevstvu ugarskomu<.

Oko 9. nijna 1454. opet je Ivan Hunjad u Beogradu. Male zatim ide s vojskom

u juine dijelove Srbije, badudi da je sultan ondje oko grada KruSevca bio ostavio Firuz-

bega (Ferizbega) sa 32 000 vojnika. Dne 2. listopada sukobi se Hunjad s turskom vojskom,

razbi ju i samoga Firuzbega zarobi. Na to pohara svu tursku zemlju do Pirota; odanle

podje robedi do Vidina, koji spali, i vrati se napokon u Beograd Iz toga grada upravi

pismo njemadko-rimskomu caru Fridriku III., u kojem je u kratko opisao svoje vojevanje.

Pisao je po prilici ovako: >Prejasni vladaru i gospodine uak vazda premilostivil Sa svim

poStivanjem primili smo vaSe pismo i razumjesmo, Sta sadriaje. Sto se tide bjesnih Tu-

raka i njihovih djela, modi, stanja, napredovanja, navala i zlih namjera, moiemo valu

prejasnost istinito obavijestiti, kako je onaj bijesni Muhametbeg, delebija, gospodar i car

Turaka, pogazivSi vjeru svoju pogansku i prekrSiv primirje, — 5to ga bijasmo u ono

vrijeme, kad je preblagi na§ gospodar Ladislav, kralj ugarski i de&ki, bio joi pod uzgojem

vaSe prejasnosti, u ime kraljevstva i vojvodine kralja Ladislava za Ugarsku i Srbiju na

odredjeno vrijeme utanadili i utvrdili — s nebrojenim svojim detama, pridruiivii si joJ

Tatare, Saracene i Karamance, i druge razlidite narode s iztoka, neprijateljski provalio

u kraljevstvo Srbije redenoga kralja naêga Ladislava, te iz njega srbskoga despota

Gjurgja protjerao i viJe od 50000 Ijudi ili du5a zarobio. Samo kraljevstvo (Srbiju) pak

posve je zatro i spalio, pak osvojivSi vanjsku varoS Smederevo i razorivSi dvore rede-

noga despota, opasao je nutarnji grad smederevski (interiorem civitatem Zendero) i stao

ga je podsjedati. Mi pako, koliko smo pored sadanjega izbivanja naiega kralja Ladi-

slava- za obranu njegove kraljevine i vojvodine udiniti mogli, poili smo osobno s na$im

detama protiv tih Turaka i Mahometbega. Kad je potonji doduo za naS dolazak, okanio

se je podsade (Smedereva) i uzmakao je u Bugarsku (oko 7. kolovoza), do grada svoga

Sofije, ostavivSi u samoj Srbiji nekoga vojvodu, po imenu Friczbega (FiruzbegaX jednoga

od poglavitih kapetana svojih, sa 32000 nevjernih pogana oko KruAevca (circa partes

Krusolicz). Mi smo se s njima sukobili, te ih s Bo2jom pomodu i po dobroj sredt pre*

milostivoga kralja Ladislava svladali, pade i samoga Friczbega s mnogo Turaka zarobili,

te ih sada driimo u suianjstvu. Zatim smo svu driavinu redenoga turskoga cara sve do

grada Pirota popalili; odanle smo po&li do njegove varoii Vidina, pak smo i nju s di-

tavim kotarom opustoiili. A sada je turski sultan, da nam se osveti, izaô iz svoga

grada Drinopoija sa svima silama i vrlo jakom vojskom svojom; on stoji na polju

ixmedju redenih varoii Sofije i Pirota, te kani udariti na kraljevinu Ungariju, koju Depre>

»M ALBRIGHT ATOTllIiSKI, VLAOULW I. VARNBNfilK I LADI8LAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

kidno uzneminiie i itetc joj zadaje. Mi stojimo takodjer ovdje (u Beogradu); ako udari

na Das, bortt <5emo se s njime. S toga Tas, preuzviSeni care, kojt ste glava (itavoga

kricanstva, moiimo, da bi visost va§a s bradom svojom i s drugim krSdanskim knezovima

oelto utanadila i dokonâla u pogledu sveobde vojne (generalis exercitus) na Turke Sada

je vrijeme tako zgodno, kako ne ce biti ni za sto godina . . . Bijesni sultan turski znade

o pripravama za ob6a vojnu; pak ako se ta vojna po vaSoj jasnosti ne ostvari, on de

dojdudega mjeseca oiujka zaista se podidi na kr^danstvo. Spremni smo na svaku sluibu

ne manje vaSoj jasnosti, kao i gospodinu na§emu kralju Ladislavu, naSemu prirodnomu

gospodaru. Dato u gradu Beogradu, godine 1454. Ivan Hunjad, nasljedni knez Bistrice i

vrhovni kapetan Ugarske<.

Dok je Hunjad iz Beograda odbijao hrabro i slavno navale turske na Srbiju, vije-

61I0 se je pobudom i nastojanjem pape Nikole V. zaista u Njemadkoj o torn, kako da

se s pomodu njemadkoga kraljevstva pokrene velika kriiarska vojna na Turke. Nadriavnom saboru u Frankfurtu u listopadu 1454, gdje je cara Fridrika III. zastupao

biskup Aeneas Sylvius, a papu pavijski biskup Ivan Castiglione, bili su nazo£ni i ugarski

poslanici, koji su izjavili, da 6e samo onda nastaviti rat s Turcima, ako im Njemadka

pomogne sa 20.000 pje^ka i 10.000 konjanika; inade 6e gledati, da se izmire i nagode

sa sultanom. Na to zakljudi doduSe njema^ki sabor, da 6e eventualno podati traienu

pomoc; no podjedno ustanovi, da se do godine opet sastane u Novom mjestu kod Beda,

gdje 6c se sa samim carem Fridrikom poblize o torn dogovarati. I zaista urede Fridrik

Dovi driavni sabor njemadki u Novo mjesto kod Be£a za 15. veljad:u 1455. Ved' 14. stu-

denoga 1454. saziva kralj Ladislav Postumus iz Praga staleie ugarske, da se 6. sijednja

dojdude godine nadju na okupu u Budimu, gdje ce izabrati poslanike, koji de zajedno

s vrhovntm kapetanom Ivanom Hunjadom podi k caru Fridriku, pak na saboru u Novommjesta ne samo vijeâti o obdoj vojni, nego takodjer ustanoviti, koliko bi Ugarska mogla

didi vojske za taj rat. Dne 19. prosinca opet borave u Petrovaradinu dlanovi ugarskoga

driavnoga vijeda, po imenu kolodki nadbiskup Rafael Herczeg, peduvski biskup Andrija,

rhoTni kapetan Ivan Hunjad, palatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvoda i madvanski

ban Nikola llo£ki, drugi madvanski ban Ivan Korogj, i jo§ neki niii plemidi. K njima je

doiao s kraljeva dvora vrhovni kancelar Ivan Vitez od Sredne, pak im urudio i kra-

ijevu sazivnicu za sabor u Budimu. Driavnomu vijedu dini se rok do 6. sijednja pre*

kratak, pak zato odredjuje, da se sabor imade skupiti do 20. sijednja 1455. Vrhovni

kancelar priobduje vijedu takodjer, da se kralj Ladislav naskoro kani svratiti u Ugarsku,

zatim kako se kralj trsi, da izmoli pomodi u njemadkih knezova. Ugarski se je sabor

zaista sastao u Budimu oko 11. veljade 1455, te izabrao svoje poslanike za Novo mjesto.

Medju njima bijaSe takodjer kancelar Ivan Vitez, koji se je torn zgodom lijepo prodidio

STOJom govornidkom vjeStinom. Uz njega trsili su se i biskup Aeneas Sylvius, kao i

atreni franjevac Ivan Kapistran, da slabo zastupane knezove njemadke sklone na rat.

All njemadki knezoî uzkrati&e svaku pomod, a kad im k tomu stiie vijest, da je papa

Nikola V. dne 24 oiujka umro, razidjoSe se svojim kudama. Tako se posve izjalovi

kriiarska vojna, o kojoj je papa nakon pada Carigrada toliko snovao i radio.

Medjutim se je t Ivan Hunjad morao za neko vrijeme okaniti ratovanja s Turcima,

jer mu je zaprijetila pogibao s druge strane. Kralj se je naime Ladislav Postumus nakon

duga boravka u CeAkoj i Slezkoj (Vratislavi) napokon dne 16. veljade 1455. povratio u

Bed, gdje je u to Ulnk Eizinger bio na delu staleikoj yladi za vojvodinu Austriju. Ali

Etzinger bijaAe za to vrijeme slekao mnogo Ijutih protivnika izmedju austrijskih veUkaia,

koji su ga javno bijedili, da je sebidan, da grabi imanja i dohodke svoga gospodara, da

je zavadio staleie medju sobom, da je nasilan, i drugo. Pored ovih protivnika Eizinge*

rovih javiie se i prijateiji Ulrika Celjskoga, koji stadoie tajno (clam) oko nestaSnoga

kralja raditi, da svoga rodjaka opet primi na svoj dvor. Cm\ se, da je i sam Ladislav

ULRIR CEUSRI I IVAN HUNJAD; BORBB ZA BANIJU U HRVATSKOJ. »69

poielio dniitvo kneza Celjskoga, te je s toga usli&ao molbe njegovih prijatelja. Jednoga

dana doâo je Ulrik Celjski sa lOCX) koDJaDika i sjajnom druiinom pred Bed. Kralj La-

dislav 8 Telika&ima i plemstvom po§ao mu u susret, te ga doveo u grad uz klicanje

naroda, koji ga je pred osamnaest mjeseci bio malo ne ubio. (!îm se je Celjski vratio u

Bed, njegov je protivnik Eizinger s mjesta sa svojim privrfeoicima ostavio grad i poSao

dragovoIJDo u zatodje na svoja imanja. Zgodilo se to ili na koncu veljade ili u oiujku 1455.

Ulrik Celjski bijaê vrijeme progonstva vedinom proboravio u svojoj banovini Sla-

ooiji i na imaajima svoga roda. Kako se je ponio

prema otcu svomu, starcu Fridnku, i kako prema

supruzi svojoj Katarini, ne znamo ; samo nam je po-

znato, da je kneginja Katarina mnogo boravila u

Gradcu kraj Zagreba, a onda i u Medvedgradu, gdje

je bila okruzena od svojih srbskih dvorjanika i slu2-

benika. Od tih je bio najgoropadniji kastelan me-dvedgradski Bogavac Milakovid, na kojega se Ijuto

tuie zagrebadki gradjani. Vlastohlepni Ulrik Celjski

nije tako lako mogao mirovati. Najprije je nudio

svoju sluibu mletadkoj republici, koja je tada rato-

vala s milanskim vojvodom Franjom Sforzom; ali se

nije mogao pogoditi za placu. Snovao je takodjer sa

svojim detama nahrupiti na Bed, te se silom vratiti

na svoje mjesto; no stalezi austrijski doznali su joS

za vremena za njegovu osnovu, te su to zaprijedili.

Dne 14. sijednja 1454. nalazimo kneza Ulrika u Kri-

ievcima, gdje no sporazumno s plemidima kraljevstva

(de voluntate nobilium regni) odgadja neku parnicu

izmedju kninskoga biskupa Dimitrije Cupora i Vla-

slava TituSevida. U dotidnoj izpravi piSe se Ulrik

>kraljevina Dalmacije, Hrvatske i ditaveSlavonije ban«, dok se je prije zvao naprosto

banom Slavonije (joi 25. listopada 1453. >Ban in

windischen landen«). Odito je, da si je on u ono vri-

jeme prisvajao neko pravo na ditavo hrvatsko kra-

IjevstTO, dakle ne samo na Slavoniju, nego takodjer

i na Dalmaciju i Hrvatsku.

Ved bi spomenuto, kako je nakon smrti kneza

Petra Talovca (11. ozujka 1453.) nastala jagma za

hrvatsku baniju i za baitinu sinova njegovih. Kralj

Ladislav bijaie joi za iivota Petra Talovca imenovao

hrvatskim banom Ladislava Hunjada, sina Ivanova;

taj se je dodu&e u izpravama ponosio kidenim na-

slovom >ban Dalmacije t Hrvatske*, ali svoje banc-

vine nije ni vidio, ved je ostao u sjeverozapadnoj

Ugarskoj, gdje je vedinom boravio u Trnavi. TakoHrvatska kroz nekoliko godina (1453.— 1457.) nije imala pravoga bana, te se u kni-

Ijevskim poveljama onih godina redovito pifte >banska daat za kraljevine Dalmaciju i

Hrvatsku izprainjenac (officiolatu banatus Dalmatiae et Croatiae vacante). U samoj

Hrvatskoj medjutim, a narodito u Dubrovniku, dulo te je svaki d«s za tme kojega novoga

bana hnratskoga. Joi godine 1453. raduju se Dubrovdani, Ito je kralj Ladislav povjerio

baniju knezovima Ulriku Celjskomu i Ivanu Hunjadu; gotovo u isto vrijeme, oko

Sv. Ivan Kapistran.

?o isforniks, kuji m pr4plsai« Rtbtla

Saati-B, i koji •« oaUsi a ibirci gruCt

Gaida Bii

a?© ALBRECHT AUSTRIJSKI, VFJiDISLAV I. VARSENdlK I I.ADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

28. srpDJa, go?orilo se u Mletcima, >da 6e nedak kneza Ivana (Hunjada) dcxî u Dalma*

ciju, da preuzme baoiju< (nepos comitis Johannis Hungarie est venturus ad partes Dal-

matie causa accipiendi bannatum), te se je s toga ob<iina zabrinula za grad Spljet.

Medjutim ni Ivana Hunjada, a ni sina ni nedaka njegova nije tada vidjela hrvatska zemlja;

tek Uirik Celjski, po&av u prisiljeno progonstvo, stao raditi, da oblada hrvatskom ba-

oijom, a i baitinom sinova Talov£evib. C\n\ se, da je u torn pogledu radio sporazumno

s hercegom Stjepanom Vukd:idem, s kojim je bio u dalekom srodstvu po Frankapanima,

i koji je svedjer ratovao s Dubrovnikom. No protiv celjskoga kneza Ulrika i hercega

Stjfpana pod^gli se ne samo neki hrvatski knezovi, naroîto knez krbavski Gregorije

Kurjakovid sa svojim otcem Tomom, koji bijahu iza smrti Tome Tvrtkovida baStinili

ojegovu plemeoStinu, a s njom i znameniti grad Ostrovicu u luikoj iupaniji, zatim

hrvatski banovac Tomai Bojaidic od Plavna, koji se je bojao za gradove Knin i Lab,

nego i Mletdani, Dubrov£ani, pade i bosanski kralj radiii su svin a silama, da se u o$ta-

vioi bana Petra ne ugnjezde ni celjski knez Uirik ni herceg Stjepan.

Na podetku godine 1454. znalo se je u Mietcima, kako Stjepan Vukdic, herceg

sv. Save, kojemu je nedavno unrtrla supruga, ho<ê da se oieni Jadvigom, udovicom iza

bana Petra Talovca, da bi tako obladao Klisom i drugim gradovima, koji su pripadali

oedoraslim sinovima pokojnoga bana. Da se to ne zgodi, ugovara mletadki knez u

Spljetu u ime obdine savez s banovcem TomaSem Bojniiicem i kastelanima Petr<'Vih

gradova, a na obranu mladih sinova njegovih Ivaniki i Stjepana. Dne 22 sije^nja 1454.

predaju Tomai Bojnidid, zatim kastelani Juraj Ver i Pavao Ki§ (Vir Juray et conte Chis

Paval) gradove Klis, Sinj, Cadvinu, Petrovac, Kijud, Knin i Lab u zaStitu mletaCke ob<5ine,

koja de ih braniti od svakoga, >izuzev jedino krunu i baiune ugarske<. Namah zatim,

18. oiujka, javljaju Mletci hercegu Stjepanu Vukiidu, da su primili u zaStitu svoju ne

samo gradove pokojnoga bana, nego i sinove njegove, dok navrSe osamnaest godina.

Tim bi nadinom zaprijedeno nastojanje hercegovo, da zauzme baStinu Talovaca. Ali u

iito vrijeme nijesu ni Mletci ni bosanski kralj mogli stati na put banu Ulriku Celjskomu,

da pokori krbavske knezove Kurjakovide, pak da im otme grad Ostrovicu i druge kra-

Ijevske gradove u Hivatskoj. Uirikov vojvoda Jan Vitovec vodi vojsku na krbavske kne-

zove Tomu i Gregorija. Ali mu se sreda ne smije, jer nekako u polovici godine 1454.

(9. lipnja) bude od redenih knezova razbijen. Ba§ na dan toga poraza umre knezu Ulriku

stari otac Fridrik, te bi u gradu Celju sahranjen. Knez i ban Uirik, jedini preostali muiki

potomak svoga roda, baitinio je po otcu do 70 imanja i gradova u ^tajerskoj, Koru^koj,

Hnratskoj i Slavoniji, Ugarskoj i Austriji, te je bio, ako ne najbogatiji, svakako jedan

od najbogatijih velika^ u driavini icralja Ladislava. Njegov vojvoda Jan Vitovec nastavio

je rat s kibavskim knetovima^ te ih je napokon prinudio, da mu ustupe Ostrovicu i joi

jedan grad u Hrvatskoj. Mladji knez krbavski Gregotije priljubio se posve banu, te je

odslije bio vjeran pratilac njegov. Jan Vitovec nastavio na to rat proti banovcu TomaSuBojnididu, da mu otme gradove Knin i Lab. Joi u oiujku 1455. moli bosanski kralj

mietadku obdinu, neka skloni sinove bana Petra, da njemu predadu grad Knin (quod

ett caput et principalis locus Croatie), samo da ne dodje u ruke knezu Celjskomu, koji

tnuje takodjer Mletcima ugrabiti Dalmaciju.

Knez Uirik boravi u to 27. sijednja 1455. u Kriievcima, gdje kao >ban kraljevina

Dalmacije, Hrvatske i Slavooije* zajedno s plemstvom kraljev&tva predsjed« banskomusudu, te prima tuibu protiv vranskoga priora Tome Sekeija, rodjaka Hunjadova. Male

zatim, 1. veljade, opet je u Zagrebu na okupu s plemstvom (de voluntate nobilium regni),

te odgadja pamicu izmedju zagrebadkoga kaptola i Vladislava TituSevtda. Dne 15. veljade

ved je u Varaidiou, a odaole hita kroz Ugarsku u Bed, gdje je malo zatim slavodobitno

primio driavno kormilo u svoje ruke.

Om se je Ulrik Celjski zadobavio oekadanje vUsti, stao se je osvedivati protivnicima

ULAIK CKUSKI I IVAN HUNJAD; BORBB ZA BANIJU U HRTAT8K0J. tjt

svojima. Najviie zaprijetio je Ivanu Hunjadu i njegovim sinovima, koje je ielio do kraja

zatrti i uoi^titi. Smatrao ih je za poglayite pomagace i saveznike Eliztngeru, koji su bitno

doprine&li predjaSojemu padu njegovu. K tomu ga je vrijedjalo, $to je Wan Hunjad nakoa

pada njegova u zadnji das osujetio rjeodanje sina svoga Matije s njegovom k<5erju Eli-

zabetom, premda je bilo vec sve pripravljeno. Kako je Celjskomu sada ugled i vlast joi

jade narasla, upotrebio je sve sile na zator omraienoga protivaika svoga. I tako je pla-

oula iestoka borba izmedju oba takmaca i njihovih privrieoika, a na golemu itetu ugar-

skoga i hrvatskoga kral|evstva.

U travnju 1455. borave na kraljevu dvoru u Bedu palatin Ladislav Gorjanski i

erdeljski vojvoda Nikola Ilo£kL Odito rade s Ulrikom Ceijskim na propast vrhovnoga

kapetana Ivana Hunjada. Dne 7. travnja utanadio je zaista knez i ban Ulrik savez s onomdvojicom na medjusobnu obranu i za slozno djelovanje u svim ugarskim poslovima.

(J isti mah nastojao je Ulrik, da Ivana Hunjada pred kraljem opadne. Stao kralju Ladi-

slavu govoriti, da Hunjad dezne sam za krunom, i da nastoji, ako mu inade ne podje za

rukom, s pomocu Turaka popeti se na prijestolje. Suviie snuje i o torn, kako bi kralja,

dim se svrati u Ugarsku, uklooio s puta budi madem, budi otrovom. Nestaiini Ladislav

zastra&en bi tako, te je na posljedku privolio, da se Hunjad pozove u Bed, toboi na

vijedanje o drzavnim i>oslovinia, pak da se onda zasuinji i pogubi. Medjutim kancelar

Ivan Vitez i drugi prijatelji Hunjadovi obavijestili svoga Ijubimca o svemu, Sto se protiv

Djega snuje. Hunjad se izprva kratio odazvati pozivu, no napokon poô s izabranom

detom od 2000 konjanika u Austriju. Ali u grad Bed ne htjede nikako unidi, ved stade

u nekom mjestu izpred grada, sakriv§i velik dio svoje druzine u blizini. U to dodje

Ulrik Celjski k njemu s malom pratnjom od 40 Ijudi, pozivajudi ga, da podje kralju u

neki vinograd. Hunjad zatrazi, da mu se prije dade obecano slobodno (provodno) pismo

kraljevo. Kad mu je na to Celjski odgovorio, da je pismo kod kraija u vinogradu, planu

Hunjad i rede: >Tako si me prevario, knezel Mogao bih te kazniti, ali te poditanje

prema kralju spasa\al Kralju poklanjam tvoj iivot, ali da mi vi§e pred odi ne dodjei!*

(Sicci me ludificasti comes? fraude me appetis; possum de te supplicium sumere, reve-

rentia regis te salvum facit: illi tuam vitam dono, et ante oculos meos, faxo, ne am-

plius veneris).

Posramivii svoga protivnika ovakim nadinom, povratio se je Hunjad u Ugarsku,

te ved 17. svibnja boravi u Budimu, gdje icljno odekuje glasovitoga franjevca i propo-

vjednika Ivana Kapistrana. Pile mu list, gdje no kaie, kako zajedno s ditavom porodicom

svojom teiko izgleda dolazak njegov (cum tota nostra familia ferventissime et arden*

tissime exspectamus). Dne 23. svibnja izdaje Hunjad naloge u ime kraija Ladislava (in

persona domini nostri regis). Namah zatim, 26. svibnja, vijedaju s njime u Budimu dla>

novi driavnoga vijeda, te razaiilju istoga dana pozivnice za sabor, koji de se sastati u

Gjyni 8. lipnja, i na kojem <5e se razpravljati o dolazku kraija Ladislava u Ugarsku.

Podpisani su na pozivnici ostrogonski nadbiskup Dionizije Sed, biskup peduvski Andrija,

velikovaradinski biskup i kraljevski kancelar Ivan Vttez, knes bistridki Ivan Hunjad, pa-

latin Ladislav Gorjanski t vojvoda erdeljski Nikola Uodki.

Na zakazani sabor nije doiao ni kralj I^di&lav, a ni ojegov prvi doglavnik Ulrik

Celjski. Kralj je u onaj par slabo mislio na Ugarsku i na nevolje njezine, ved se je

spremao na rat s njemadkim carem i rodjakom svojim Fridnkom III Doe 24 lipnja

izdaje Ulrik Celjski u Bedu pismo, kojim se zavjerava kralju Ladislavu, da de ga vjeroo

sluiiti protiv svakoga, a naroîto da de ga braoiti od cara Fridrika. Medjutim bijafte te

u uredeno doba sastao sabor u Gjuru, gdje te je uz ioe zamaioe poslove razpravljalo

*o obdoj slozi izmedjU bacuoa Uogarije* (pro communi concordia inter eos componeoda).

Nazodni velikaii nastojali su ukodjer, da dodje do ixmireoja izmedju vrhovnoga kape>

una Ivaoa Hunjada i koeza Ulrika Celjskoga, koji se jamadno aije usudio dodi u Ugartko,

tj» ALBRBCHT AUSTRIJSKI, VLADI8L4T I. VARNBN£|K I L4DISLAV POSTUMUS (1437.— 1457 ).

odkad su na javu izaile njegove spletke protiv Hunjada. Kako je sabor bio na okupu

joi u kolovozu, po&lo je posrednicima zaista za rukom, da izmire bar prividno oba pro-

tivoika. Doe 1. kolovoza izdaje Ivao Huojad u Budimu, kamo bijaSe u to premjeSten

sabor, izpravu, te obzoanjuje, da je s knezom Celjskim utanatio savez za medjusobDU

obranu, pak i s oruijem u ruci; onaj, koji pogazi ugovor, neka se kazni kao veleizda-

jica. Istoga dana proglaSuje Hunjad drugim pismom, da prigodom vjenianja svoga sina

Matije s kneginjom Elizabetom, k<5erju Ulrikovom, ne zahtijeva ni on, ni sin njegov ni-

kakva miraza, nego prepuStaju otcu njezinu, da joj sam po svojoj volji odredi miraz

i opremu.

U kolovozu 1455 dakle izmirili se bar nekako dva najveda takmaca i protivnika

u ugarskom i hrvatskom kraljevstvu. Izmirenje imalo se utvrditi ve<5 prije utanaienim

brakom ojihove djece. Ulrikova k<î bija§e ved prije pobudom Hunjadovom prigrlila ka-

toli(ku vjeru, a 4. srpnja primila je sv. potvrdu od ostrogonskoga nadbiskupa. Namah po

vjenianju odvedena bi trinaestgodiSnja Elizabeta u Erdelj u stolicu Hunjadovu, a suprug

njezin poslan bi oa dvor kralja Ladislava, koji ga bijaSe imenovao svojim komornikom.

Tako su oboje bili po neki na£in i taoci u rukama dviju protustranaka. Elizabeta me-

djutim nije dugo bila supruga Matijina. Tek §to je do§la u grad Hunjad, gdje ju je

osobito pomno njegovala svekrva njezina Elizabeta Hunjad, rodjena Silagji, stala je mla-

djana poboljevati od neke neizljeiive bolesti. S njom bija§e doSao u Erdelj i Ivan Hunjad,

koji 20. kolovoza kao vrhovni kapetan kraljevstva Ungarije izdaje u Bistrici povelje u

ime kralja Ladislava (in persona regie maiestatis). Malo zatim, 8. rujna, pise Hunjad iz

STOje stolice glasovitomu franjevcu Ivanu Kapistranu, svomu prijatelju, koji je bio na

glasu kao dudotvorac, te ga moli, da se §to prije svrati u grad Hunjad. »Na§a kci (snaha)c,

veli Hunjad, >naime unuka gospodina despota, imala je dva pri§ta, te je malo ne zagla-

ila. Sad je s Boijom pomodu donekle ozdravila*. Medjutim ve6 2. listopada piSe Eliza-

beta Hunjad iz grada Hunjada redenomu Ivanu Kapistranu: >Javljamo vam, ot£e, da je

nafta snaha tako teiko bolestna, te ne moie ni iivjeti ni umrijeti. Molimo vas zato, da

ju n STojim molitvama Bogu preporuCite*. Supruzi su Hunjadi tvrdo vjerovali, da 6e im

soaha ozdraviti, ako se £udotvorac Ivan Kapistran za nju Bogu pomoli. On je poslije

do&ao i u Hunjad, — ali joj nije mogao pomoci. Mlada Elizabeta umre, poSto je samo tri

mjeseca bila supruga Matijina.

Smrdu Elizabete prekinuta bi na koncu godine 1455. svaka sveza izmedju Hunjada

i Celjskoga, a opreka izmedju ova dva muia i njihovih privrienika izbijala sve jaCie na

povrije. Opreka se joi viSe izoStrila, kad je napokon kralj Ladislav iza dugih priprava

u sijeteju 1456. doô u Budim, praden Ulrikom Celjskim, koji je sada i u Ugarskoj

htto biti jedini gospodar i predstavnik svoga kralja i rodjaka. Ivan Hunjad ostao u

Erdelju i nije htio da dodje u Budim, pade ni onda, kad se je ondje sastao sabor, da

vije^ o ratu s Turcima. Tek po§to mu je kralj Ladislav dao provodno (sigurno) pismo,

osvanu on 1. oiujka u Budimu zajedno sa svojim sinom Ladislavom, a u pratnji svojih

oajpouzdanijih prijatelja i £eta njihovih. Papinski legat, kardinal Ivan Carvajal uloiio sada

sav svoj ugled i rjeditost, da u oî prijetede turske pogibli izmiri protivnike i njihove

prittale. Kralju i legatu za volju obnovi&e napokon Ivan Hunjad i Ulrik Celjski

31. oiujka 1456 u nazotnosti biskupa Ivana Viteza, palatina Ladislava Gorjanskoga, voj-

vode Nikole Ilodkoga, Ladislava Faloca i Fridrika Lambergera savez od proSle godine,

ukljudivfti u nj i sina Hunjadova Ladislava. Kralj Ladislav nastojao je podjedno, da udo*

brovolji velikoga junaka, te ga je gotovo obasuo poveljama, kojima mu je potvrdio sve

prijaioje darovnice svoje. U tim poveljama, izdanim u Budimu 4, 7. i 28. travnja i

12. svibnja, slavi kralj >trajnu vjemost i neumornu brigu< ^Hunjadovu oko boljka kra-

ljevstva, a u jednoj ga pa£e zove »veleduintm spasiteljem i stupom kraljevstva < (huius

regni conseruator magnaoimus et columpna), te pripisuje baA njemu u zaslugu, Sto je

LLRIK CEUSKI 1 IVAN HUNJAD; BORBB ZA BAMJU II URVATiKOJ. *73

>ovih dana mogao preuzeti mirni posjed svoga kraljevstva< (diebus his eiusdem regni

possessio pacifica fideliter nobis est restituta). Ali Huojad kao da nije pravo trjerovao ni

samomu kralju Lidislavu, jer su mu poveiju za Temeivar morali potvrditi i podkrijepiti

S¥ojim pedatima jo& nadbiskup Dionizije Se^, palatin Ladislav Gorjanski i erdeljski voj-

voda Nikola Iloiki. hmirivSi se tako bar prividno s Ulrikom Celjskim i kraljem, pohitao

je Ivan Huajad na jug, da braoi Ugarsku i kr^canstvo od nove navale sultana Muhameda.

Koez celjski Uirik, vrativSi se na staro mjesto SToje uz kralja Ladislava, ne bijaie

smetnuo s uma hrvatske banovine. Njegov vojvoda Ivan Vitovec nastavio je rat, da o

ime sToga gospodara oblada ostatkom Hrvatske. Pri torn ga svedjer pomaze Ulrikov

dalji rodjak, herceg Stjepaa Vukîd, koji se jo§ uvijek otimlje za ruku obudovljele banice

Jadvige, da bi tako obladao baitinom knezova Talovaca. Herceg stupa u to vrijeme joi

u blife srodftvo s celjskim knezom. Vec 22. oiujka 1455 znadu u Mletcima, da se jedan

hercegov sin ieni sinovkom (nedakom) celjskoga kneza, a 19. svibnja odobrava mie-

ladka obdina knezu i kapetanu zadarskomu trolak od 80 libara za darove, kojima su

nedavno podastili zarudnicu hercegovica. Nema sumnje, da je knez i ban Ulrik dopri-

nesao, te se je njegov rodjak, herceg Stjepan Vukdid napokon izmirio s gradom Du-

broTnikom. No zato je herceg sada jo§ vedom snagom pregnuo, da pro&iri svoju vlast u

Hrvatskoj. Dne 24. prosinca 1455. p\ie Trogiranin Ivan Sobota svomu prijatelju u Mletke:

>Veledu§ni Stjepan (Vukdid) svim trudom, brigom i nadinom nastoji, da se oleni udo-

vicom velemoinoga bana Petra (Talovca). Tim brakom nada se u velike, da de modi

Hrvatima vladati i primiti gradove, koji su se pokoravali banu Petru . . . Kralj (bosanski),

zastra§en tolikom opasnosti, radi vrlo uporno, da svoga sina §to sjajnije oieni . . . Vele*

duSni Stjepan, videdi §ta kralj snuje, skuplja odasvud vojsku i prijeti Hrvatima strainim

ratom. On se pouzdaje, da de tim zastraiivanjem osujetiti kraljevsku svatbu. Oni, koji

zapovijedaju tvrdinjom Klisom, obecavaju i bosanskomu kralju, da de mu predati onu

plemenitu varo§; ali oni sve zaludûju i nijesu nikomu vjerni. Za Dalmaciju je ona tvr-

dinja (Klis) vrlo zgodnac

Bosanskomu kralju Stjepanu Tomi, koji se je neprestano zvao >kralj Hrvata<, nije

nipo§to bilo podudno Sirenje vlasti hercegove i celjskoga kneza. Sasvim je s toga pri-

rodno, da je gledao to na svaki nadin zaprijediti, narodito s pomodu mletadke obdioe^

kojoj je jednako bilo do toga, da se i osako gordi i silni ban Celjski ne ugnjetdi u

najbliiem susjedstvu njezinu Prvih dana mjeseca lipnja 1456. borave u Mletcima posia-

Diet bosanskoga kralja, hvarski biskup Toma i I'rogiranin Nikola Testa, te u ime svoga

gospodara izlazu razlidite molbe i ielje njegove. >Vama je ved dosta jasno<, poruduje

kralj Mletcima 3 lipnja, >kako knez Celjski svim svojim silama nastoji zauzeti banovinu

hrvatsku i protjerati one sirote bana Petra, koji su se utekli vaSoj i naAoj zaStiti. Cini

nam se s toga nedostojno i nepoSteno. ito se redeni knez Celjski otima za baniju

hrvatsku, kao i za kneiiju Cetinu i Klis. On to radi prezirudi nas i na naiu ^tetu; te

mnijemo, da bi on viê jada i nevolje zadavao vaiim i na&im podanicima, nego i sam

turski car, samo kad bi mogao. Mi smo vam u svoje doba dosta porudivali, da grad

Ostrovica mora podledi njegovoj sili; vi ste mogli to osujetiti, ali nije ni&ta udinjeno. Da

je Ostrovica onako na naSoj granici, kao grad i varoi Koio, ne bi mi bili dopusiilt rede-

Domu knezu, da ju uzme, ved bi se bili oprii, kao ito zmo suzbili njegovu vojsku, kad

je doila Knin podsjedati. Upravitelji i kastelani onih gradova (Sioja, (Udvine, Petrovca

i Klita), koji pripadaju sirotama Petra bana, naili tu vazda Izprike, da mu (Celjskomu)

ne predadu povjerenih im gradova; oni tu govorili: »Podekajte jo* neko nijeme, dok

kralj dodje u Budim; dim on udje u Budim, udinit demo s mjesta, kako nam zapovjedic.

Medjutim sad je kralj stigao u Budim, te je koezu Celjskomu izdao povelju, kojom muje darovao banovinu hrvatsku; suviie je kralj poslao u Hrvatsku jednoga tvoga plemi^

po imenu Simona (Cop^roiuchg) s puaom vlaidu, da uvede kneza u posjed njezin,

Hrr pori. II. 11. «•

a74 ALBRKCHT AUSTRIJSKI. VLADISLAV I. VARNKnCiK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)

misled, da 6c to i6\ mirnim putem. Simon jc doslije morao vc<5 i do6l Nama se iini, da

nikako oa to pristati ne smijcmo. Ako se vama ne 6e otvoreno raditi protiv kneza Celj-

skoga, vi pomozite re£enim kastelanima, pak ih obskrbite hraoom, prahom, pu&kama i

oruijem. Mi demo, kako smo ve<5 rckli, sve uCiniti za one sirote. I ovu posljednju pri-

pomod, ako ho<5ete, podajte ito prije, jer oni upravitelji (kastelani) ne mogu dulje izdriati,

znajuiî za svoju nemod Ako se ne budu mogli stalno pouzdati u vas i u nas, oni 6e

povjerene im gradove predati u ruke spomenutoga kneza, zato treba za vremena

predosresti, da se to ne dogodi. Suviie smo vama ve6 drugom prilikom dozvali u pamet,

da je Knio stolica Hrvatske (caput Croatie), i da ga knez Celjski 2eli najprije zauzeti.

Ako ga ne budu mogli zadriati, te bi ga moral! ustupiti, 5ini nam se zgodno, da ga vi

uzmete u svoje ruke, da se ukloni gore zlo. Ne dete li vi, onda 6emo udesitl, da ga mi

dobijemo, i da onda vi i mi obranimo ostale gradove za pomenute sirote. Kad bi tako

bilo, knee bi Celjski traiio Knin od nas, a ostala mjesta redenih sirota ostala bi u miru.

Jer znajte, ako Hrvatska s Kninom zapadne kneza Celjskoga, on 6e bez ikakva otezanja

pose(!|nuti za Dalmacijom. Wet nam je i govorio, da udinimo s njim savez, pak da u toj

stvari posredujemo izmedju vas i njega. Ako reieni knez s vama drugadije govori, nego

ftto vam mi doglasujemo, a vi vjerujte njemu onako, kako po va§em sudu i mudrosti

prosuditi moiete. Smatrate li za dobro, da treba ne§to u toj stvari u£;initi, a vi pi§ite

hercegu Stjepanu, da ne smeta re£enim sirotama u prilog knezu Celjskomu, bududi da

su pod okriljem va$im i na$im. Javljamo vam, da je knez Celjski ne samo saveznik i

prijatelj hercega Stjepana, nego i rodjak njegov (coniunclus . . . affinitate). Ponukomceljskoga kneza dobio je redeni herceg povelju od ugarskoga kralja, kojom niu je da-

rovan grad Spljet. S toga razloga nastoje oba (knez i herceg), da se §to bolje pribliie

sa svojim granicama. Ako knez Celjski dobije Hrvatsku, njihove 6e granice (oblasti) biti

zdmiene (ipsorum conBni erunt coniuncti) onako, kako iele<.

MIetci nijesu bili tako iestoki, da na brzu ruku prihvate predloge bosanskoga

kralja. Oni su doduie ]oi od smrti bana Petra Talovca potajno pomagali kastelane Pe-

trovih gradova, kao banovca TomaJa Bojniîca u Kninu i Labu, kneza Jurja Vera

(V)rriuray) na Cetini (Sinj, Caivina, Petrovac), a osobito Pavla Ki§a (Kragulj) u Klisu; all

uza sve to nijesu htjeli, da se zavade s knezom i banom Celjskim, rodjakom Frankapana

i hercega Stjepana Vuk6ida. K tomu bijaSe njima celjski knez Ulrik i sam pismom od

28. svibnja, koje je onih dana moglo stidi u MIetke, obznanio, da mu je kralj Ladislav

potebnom poveljom podijelio banovinu hrvatsku. Ulrik bio je sada zakoniti zastupnik

kraljev u Hrvatskoj, te obdina nije smjela dirati u njega, ako nije htjela pogaziti mir i po-

krenali obdi rat. Ob<5ina postupala je s toga vrlo oprezno. U odgovoru bosanskim poslani-

cima od 14. lipoja odobrila je ona sve, ito je kralj njihov dosad u tom pogledu dinio i

jo& dtniti kani, jer bi bez sumnje zdruienje vlasti celjskoga kneza i hercega Stjepana bilo

na veliku itetu njegovu; no podjedno je odklonila svaku izravnu pomo£ za kastelane.

Jedoako je oditovala, da se ne otimlje za Knin; alt ako se taj grad ne bi nikako mogaouzdriati za sinove bana Petra, drago bi joj bilo, da njim oblada kralj bosanski, pak 6e

ona zato i svjetovati nasljednike bana Petra« da ito brie predadu Knin bosanskomukralju, prije nego se pogode >s kim drugim*. Mletadka obdina bijaie u to doznala, da

knez Celjski zajedno sa krbavskim knezovima Tomom i Gregonjem Kurjakovidem sprema

neMo protiv njezinu gradu Zadru, u kojem je tada kuga grozno harala, tako da je malo

mletadkih privrienika u njem ostalo. One 6. sipnja odredjuje mletadko vijede, kako da

se Zadar braoi, ako bi potrebito bilo. Sve to nije smetalo obdinu, te je 16. kolovoza 1456.

destitala knezu Celjskomu, *to je imenovan banom hrvatskim Uvjeravala ga o svojoj iskrenoj

Ijubavt i osobito} radosti svojoj, ito je postao susjedom njezinim, te je oditovala, da de

ukdriati s njim tdobro i prijateljsko susjedstvo*. Medjutim je vojvoda knelev Jan

Vitovec tajedoo • kraljevim poslanikom Simonom radio, da se u kneievu vlast predadu

DRUOA POD3AD4 BEOGRADA; SMRT IVANA HUNJADA. ULRIRA CEU9K00A I OJ. BRANKOVKÂ. aJS

Knin, gradovi na Cetini, i Klis. Banovac Tomai BoiaiCt<^ morao se |e poicoriti i predati

Knin i Lab, za njim se je poveo i kastelan gradova na Cetini, knez Juraj. Zgodilo se to

negdje u koloyozu ili rujnu 1456. jedini kastelan grada KUsa, do kojega je Mletcima

bilo osobito stalo, nije se pokorio. Dne 27. rujna utana£io je Pavao Kii (Kragulj) for-

malni ugovor s mietadkom ob<5inom za obranu Klisa. On i sinovi bana Petra zajedno

s gradom ostaju pod za&titom MIetdana; Klisom upravljat ce kastelan Pavao, dok bar

stariji sin banov, kojemu je tada bilo jedanaest godina, navr&i osamnaestu godino; ka-

steian Pavao napokon primat de do smrti svoje nagradu iz Mletaka, godiSnjih 150 dukata.

Zanimljivo je, kako je otxfina opravdavala taj svoj ugovor tim, da Klis >ne pripada ba-

novini hrvatskoj, nego kneiiji cetinskoj< (dummodo locus ille non sit de banatu Croacie,

sed de comitatu Cetine). Kao da cetinska kneiija nije bila dio kraljevine Hrvatskei

Na koncu rujna 1456. bio je knez Ulrik Celjski zaista pravi i jedini ban Dalma-

cije, Hrvatske i ditave Slavonije. Driao je svu preostalu Hrvatsku osim jeditoga Klisa i

kotara njegova. Ali to slavlje celjskoga kneza nije dugo potrajalo.

(Druga podsada Beograda 1456.; smrt Ivana Hunjada 11. kolo-oza 1456., Ulrika Celjskoga 9.studenoga 1456. i despota GjurgjaBran-

kovida 24. prosinca 1456 ). Novi papa rimski, sijedi ali vatreni Kalikst IIL

(8. travnja 1455. do 6. kolovoza 1458.) jo5 je gorljivije od predSastnika svoga pregnuo,

da zakrdi slavodobitnomu Muhamedu II. dalje napredovanje i osvajanje krSdanskih ze-

nialja. Nije ga ni malo smetalo, §to je potonji drzavni sabor njemaiki u Novom mjestu

kod Beâ ostao bez ikakvih rezultata- Kalikst razaslao na sve strane zapadne Errope

propovjednike, da navijeStaju kriiarski rat na Turke i da sabiru novce za taj rat. Izmedju tih

propovjednika izticao se je i sada poznati ve<5 Franjevac Ivan Kapistran (rodjen 1386),

koji bijaie doslije obaSao ve<5 ditavu sredoju Evropu. Svijet je jatomice grnuo slu&iti

njegOTe propovijedi, premda ih nije razumio (obi£no je koji drug Ivanov tumatio narodu

njegov latinski govor doma<5im jezikom); ali se je divio njegovoj iivahnosti, njegovim

kretnjama ruku i nogu (more italico). Ivan salijetao i knezove i kraljeve, grmio proUv

(eSkih Husita i kalikstinaca, obarao se na sve heretike i razkolnike. Najviê medjutim

bodrio je narode na krizarski rat. Ali velikih praktiinih posljedica nijesu sve propovijedi

imale; svijet je nerado davao novaca za rat, jer je mislio, da sve ide u papinu blagajnu;

u mnogim zemljama opet zadriali bi vladari sabrane svote za sebe i za svoje ciljeve.

Medjutim bijaie se sultan spremio, da osveti poraz svoje vojske kod Kruievca u

listopadu proSle godine 1454. Namah s proljeda 1455. udario je s velikom vojskom iz

Skoplja preko polja êgligova (kod danaSnjega Kumanova) prema Srbiji. Srbin Mihajlo

Konstantinovid, koji je u torn ratu dopanuo suianjstva turskoga, opisuje provalu tursku

potanko. On pi$e: »Kad so to Srbi duli, dali su despotu na znanje, da >turski car ide

protiv nas sa cijelom svojom silom, Sta da dinimo; mi smo vam napred izjavili, da de

nas taj tur.<iki car prevariti; zato da znate sada, da je na^ namjera ta, prije nego Ito

demo dati na$e iene i naû djeca pred oaiim odima otimati i odvoditt medju nevjemike,

volimo izgubiti naie glave, i s ojima se biti. Zato nam dodjite u pomod sa ito god vile

moiete vojske; mi imamo u Sitnici jednu vojsku, a drugu u Glubodici (valjda oko Les-

koTca) ili Kislini. Znajte to i ne zadriavajte se«. Na to odgovorio im je despot govoredi:

*Ne mogu tako brzo sasuviti Tojsku, jer kralj Ladislav nije sad u Ugarskoj, koji bi mi

htio u torn dati pomod; zato ostavite se za sada svega, pak ako se turskomu cam i pre-

date, ja du vas s Boijom pomodu opet oaloboditi*. I tako kad je car doiao u jednu

zemlju Konstantinovu, na polje, koje se sove 2egHgovo, na granicl raike zemlje, duo je

za Ijude, koji su se skupili u Sitnici, a za druge u Glubodici; tako je leiao detiri tjedoa

u Kislini, i nije znao, Ita da dini i na koju Tojsku prije da udah. Tada ona vojtka,

koja je stajala u Glubodici, hrabro udari na tursku vojsku, i pobila je mnoge Turke, pak

i xnamenitn tursku gospodu. Poslije dodje sam car sa svojom vojskom, i rasbije ih kraj

»76 ALBRECIIT AUSTRUSKI, VLADISLAV I. VARNEN&IK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

jedne vode, koja se zove Trepanja. Simi Turci pripovijedaju, da odkako iive, nije se

£ulo nikad za taku bitku od tako malo Ijudi protiv tako velike sile; pak kaiu, da su svi

oni gore spomenuti Ijudi tu skupa bili sjedinjeni, za cijelo bi turski car od njih do

noga razbijen bio; ali ovako su oni siromasi razbijeni, neki su pobijeni, a drugi se raz-

bjeglt, a jedaD gospodin imenom Nikola Skobalid i sa svojim stricem nabijeni su iivi

na kolac. Odatle je car stupao napred i podsjeo jedno mjesto, koje se zvalo NovoBrdo (Phltini ni jugo-iztoku\ gdje je bio rudoik s majdanima zlata i srebra. Ovo je

• bv. ivAN Kapistran.

Sliks M lrt«talk« fraojcfaikr^crkTc B'lloka.

o^rajao (kroz 40 dana). a najposlije ga jr i uzeo, jcr mu se ono »amo pr^dalo po ugovoru

(1 lipnja 1455 X ObeAio im je, da de ih ostaviti pri njihovim dobrima na miru, i dane de ozeti od njih ni mlade ienske oi momke. A polto se to mjetto Novo Brdo ve6

predalo, tada je zapovjedto car pozatvarati sve kapije, a samo jedna vrata otvoriti, i kadsu Turci uili u varoft, zapovjedili su kudnim gazdama, da svaki sa svojom £eljadi, sa

DRUOA PODSADA BEOGRADA; SMRT IVANA IIUNJADA, ULRItCA CtUSKOOA I GJ. BRANKOVk'ji. 377

muikima i ienskima izadje krox ona vrata iz varoSi napolje na ianac. i da ostart sva

svoja dobra doma. Tako je i bilo, te su iili sve jedan za drugim; a car sam stajao je

pred onim vratima, pak je izbirao momke na jednu stranu, a Ijude na drugu strann^ pak

i ienske na tre<5u stranu. One, koji su medju muikima bill najodli^niji, te je sve zapo*

vjedio posje<5i, a ostate dao je pustiti natrag u varoi, a u njihova dobra i imanja nijesu

niSta dirali. Momke pak 320 na broju, a ienske do 700 razdao je medju svoje poganike,

a mladiê uzeo je sebi za janjiiare i poslao ih je u Anadol preko mora, onamo, gdje

se oni odhranjuju. I ja, koji sam oto spisao, bio sam u tom mjestu zarobljen sa svojom

bradom, pak su nas u jednoj gomili tjerali oni Turci, kojima su bili predati«.

Vet na prve vijesti, da je sultan doSao, da osvoji Novo Brdo, bio se je silno uzrajao

sav krScanski svijet, jer je ta varoS bila na glasu ne samo sa svojega bogatstva (Francuz

Brocqui^re duo je 1433., da zlatni i srebreni rudnici toga grada daju godimice 200.000 du-

kata dista dobitka), nego se je smatrala takodjer za znamenit bedem kr§(fanstva. Dne11. lipnja nije se jo§ u Dubrovniku znalo, da je Novo Brdo palo, ali se strepilo za sud-

binu njegovu. Toga dana pi§u Dubrovdani Ivanu Hunjadu: »£to najdivlji car turski, naj-

Ijudi neprijatelj na§ s nebrojenom vojskom, s neduvenim jo§ spravama, udario je na varoi

Novo Brdo, te ju nastoji s barbarskom svojom vojskom do kraja uniititi*. I u Ugarskoj

bijahu se Ijuto zabrinuli, dim se je produlo za provalu sultanovu u Srbiju. Kako nije

kralja Ladislava jo$ uvijek bilo u Ugarskoj, sazvao je Ivan Hunjad zajedno s driavnim

ijedem 26. svibnja sabor, koji de se sastati 8. lipnja u Gjuru. Na ta) sabor ne dodje

kralj Ladislav, kako se je izdekivalo; ali zato prisustvova§e mu gorljivi Ivan Kapistran,

od nedavna prijateij Hunjadov. Jedva §to se bijahu staleii sastali, dodje i nevoljni despot

Gjuragj Brankovic, trazedi pomod protiv sultana. Dok se je o njegovoj molbi razpravljalo,

stiie 21. lipnja grozna vijest, da je Novo Brdo palo. Dojam, $to ga je ta vijest udinila

na sabrane staleie, ogleda se u pismu, koje je }oh istoga dana pisao Ivan Kapistran

papi Kalikstu. »Sa ialoSdu javljam tvojoj svetosti<, dita se u tom listu, »da je danas

doSao poseban teklid, poslan gospodinu raSkomu despotu, koji ovdje boravi, traie6 od

gospode i baruna pomod za obranu svoga vladanja; teklid taj javio je despotu i bani-

nima, da je neprijatelj imena Kristova, car turski Muhamed zauzeo najznatniji grad raiki,

po imenu Novo Brdo, gdje je rudnik zlata i srebra, koji gospodinu (despotu) daje godi-

mice 120.000 dukata prihoda. I drugi gradovi i varo&i obsjednuti su, te samo da ne

padnu. Svi su prestravljeni, presveti otde, poradi tolikih udaraca i podinjenih zlodinstva*.

Ivan Kapistran zaklinje papu, da pruii pomod. Javlja mu nadalje, da je Ivan Hunjad gotov

o svom troSku skupiti 10.000 konjanika; kralj Ladislav opremit de za ostalo kraljeTStTO

20.000 Ijudi. I despot, premda je Ijuto stradao, podidi de 10.000 vojske. Ako bi joi papa

poslao 20.000 konjanika, aragonski kralj 10000, ostale driave talijanske 10000. a to}-

oda od Burgundije 10000 pjeiaka i toliko konjanika, mogao bi Hunjad s tom vojskom

100.000 Ijudi za tri mjeseca ne samo piotjerati Turke iz Evrope, nego takodjer predi

» Aziju i osvojiti Jeruzolim.

Boravak despota Gjurgja Brankovida u Gjuru upotrebio je gorljivi Ivan Kapistran,

ne bi li nevoljnoga starca i ojegov narod priveo u krilo katolidke crkve. Zamolio de-

spota, da se s ojime upusti u razgovor o vjeri. Despot privolio, a franjevac stao muvatrenim rijedima izlagati nauk katolidke crkve, te je na koncu despoU potvao, da se

odrede dosadanje vjcre svoje (ut errorem sue gentis relinqueret). Despot se neko vrijcme

s Franjevcem iivo pravdao, a napokon mu je rekao: »)a sam evo ved devetdeset godioa

proiivio, i oisam zoao za drugu vjeru, nego za onu, koju sam od djedova primio. Narod

moj driao me je doaad za mudra, akoprem nesredoa. Ti sada hodei, ito desto biva,

da od starca udioii ludjaka. Volim umrijeti u bijedi, nego predaje mojih otaca napottiti*.

Izrekavii to despot s mjesta je o^tavio Ivana Kaptttrana. Taj se je poradi toga 4. srpoja

posebnim pismom iz Gjura potuiio papi, prikasavit detpota kao aajljudega protiYoika

tj$ ALBRKCIir ADSTRIJ8KI, VLADISLAV i VARNKN6iK LLAOISLAV POSTOMUS (1437.— 1457.).

katoH6ke vjere, koji i u Bosni radi na zator njezin. >Netoin proSlih dana (proximis diebus)*,

piie Kapistran, >imao sam razgovor s despotom Ra&ke, koji je ovdje od gospode i ba-

runa Ungarije traiio pomodi za obranu svojih obla^ti i za povratak izgubljenih. NaSao

sam ga tako zio misleda (oiale sentientem) o vjeri katolidkoj i tako oporno uztrajna u

svojim bludnjama, da je poradi toga svima nama krSdanima zaliti*.

Neuspjeh vjerskoga razgovora jamaino je doprinesao, da se staleii ugarski na sa-

boru u Gjuru i zatim u Budimu nijesu dalje mnogo zanimali za sudbinu despotovu i

zemlje ojegove. To bi se moglo nagadjati i iz pisma, koje je poslije, 21. srpnja, ugarski

sabor iz Budima upravio na papu Kaliksta III. Sabor najprije Cestita Kalikstu, Mo se je

popeo na papiosku stolicu, a onda ga moli za pomo<5 protiv Turaka. Tuii se nadalje,

kako posljedoji driavni sabor njemadki u Novom mjestu kod Beda nije urodio drugim

plodom nego tim, da se sada neprijatelj raduje, §to nije ni§ta udinjeno (hoc solum actum

est, ut hostis noster nihil actum laetaretur). Zatim javlja o nedavnoj provali Mubamedovoj

u Srbiju sa strane Sitnice (in ea parte, quae apud vulgum Scythnicza nominatur), o padu

varoSi i grada Novog Brda, za koji kaie, da je bio >glava onoga kraja, a sam kraj onaj

hranitelj i podporanj staoju despotovu u RaSkoj, plodna tla, obilat plodovima, a osobito

bogat zlatnim i srebmim rudamac (haec arx — Nouaborda — erat caput illius patriae;

haec certe patria nutrix et robur status ducalis in Rascia, solo fertilis, fructibus copiosa,

minerarum auri et argenti quam maxime ferax). Zatim moli opet papu, da izpuni svoj

zavjet u pogledu kriiarskoga rata s Turcima, te kaie: >Mi demo medjutim s obiinom

uztrajnoi<5u, koliko nam bude mogude, pripraviti nale sile za naSeodrianje (ad

conservationem nostram), te smo odludili pomod vaSe svetosti makar i na Statu naiu

(damnosa nostra mora) izdekivati. Imademo kroz to vrijeme dekanja zgodna hrabrioca,

dastnoga brata Ivana Kapistrana, koji je oba&ao mnoge krajeve Njemadke, Poljske, Slezke,

Morave i Austrije, te je i k nama doSao . . . On je nama koristan i vrlo potrebit . . .<

Na kraju pisma spominju se kao nazo^ni ovi prelati, baruni i plemidi : nadbiskup ostro-

gonski i kardinal Dionizije Sed, kolodki nadbiskup Rafael Herczeg, jegarski biskup La-

dislav, velikovaradinski Ivan Vitez; knez bistridki Ivan Hunjad, palatin Ladislav Gorjanski,

Tojvode erdeljske Nikola Ito£ki i Ladislav Paloc, Ivan Perenj, Mihajlo Orsag, Simon

Codar Olnodski, Simon Paloc, sikulski knez Osvald Rozgon, biharski zupan Franjo Cak

i komoranski iupan Ivan Sed.

Sabor ugarski, koji je bio na okupu joS 6. kolovoza, bijaSe posve napustio despota

Gjttrgja i njegovu zemlju, te se pobrinuo jedino za obranu svoje domovine. S toga na-

lazimo Hunjada poslije neprestano u Erdelju i jugoiztodnoj Ugarskoj, pade i u VlaSkoj,

gdje je nedvojbeno pomrsio osnove turskoga cara za onu godinu. Dne 20. stude-

DOga 1455. piSu Dubrovdani kralju Ladislavu, da je Ivan Hunjad >svojim dolazkom u

vlaike strane osujetio namjere redenih Turaka« (cuius accessus ad Vlachie partes dicto-

nim Turchoniro consUia diremit). Despot Gjuragj Brankovid medjutim, ne naSavSi pomodi

na saboru u Gjuni, pokio u Bed kralju Ladislavu i njegovu doglavniku Uiriku Celjskomu,

svomu zetu. Ni ondje nije medjutim bolje proSao, jer se kralj Ladislav baS u ono vri-

jeme spremao na rat prott svomu biviemu skrbniku Fridriku, koji mu nije htio vratiti

kruoe ni zauzetih gradova u Austrtjt i Ugarskoj. îni se pade, da je Ulrik Celjski svje-

toTao despota, neka se pogodi sa sultanom, a moida mu je i povjerio, da nastoji posre-

dovati mir izmedju Ugartke i Turske. Ved 28. kolovoza 1455. mole Dubrovdani kralja

Laditlava, da hi sa taj sludaj, ako bi se stvar svriila mirom s Turcima, i njihoT se grad

u torn miru (federis capitulis) po imenu spomenuo. Kralj je to Dubrovniku i obedaoi

jer se vijede dubrovadko 20. studenoga sahvaljuje, Ho mu je pisao, da bi i Dubrovniku sludaju saveza s Turcima >izkusio blagodat toga saveza* (ipsius federis beneficium).

Medjutim te bijaie despot vratio kudt i utanadio mir m sultanom, dakako uz vrlo teike

pogodbe. Despot morao sultanu ostaviti stu osvojenu zemlju od juine medje do sje-

DRU6A PODSAD\ BEOORADA; SMRT IVANA HUNJADA, ULRIKA CBUSKOGA I OJ. BRANKOVI£a. 379

dinjene Morave (do KruScvca, koji je ostao TurcimaX a za ostatak priznati vrhovnu vlast

tursku i pladati dosadanji danak od 30.000 dukata na godinu. Da li jc despot posre-dovao takodjer mir izmedju Muhameda i kraija Ladislava, nc zoamo; ali oa koncu go-dine 1455. bila je oWcnito razSirena vijest, da je Ugarska zaisu utanadila mir s Turcima,kojemu je doprinesao baS despot srbski. Dne 24. prosinca 1455 piSe o torn spomennttve<5 Ivan Sobota iz Trogira: »Glasi nekakvi javljaju nam. da je izmedju ugarskoga kraija

i turskoga sultana utana£en savez na tri godine (fedus per triennium ictum esse) . . .

Imade ih, koji kaiu, da je zaêtnik toga saveza svijetli despot Gjuragj (auctore

Georgio illustri despoto) ... No taj savez je na veltku nesredu despotovu, koji bi bolje

udiinio, da se je pouzdao u oruije . . . Neka se ne nada drugomu svrietku, nego ito gaje doêkao bizantski car . . . Oj kad bih bio krivi prorok!«

Vijesti o miru s Turcima kao i o pripravama kraija Ladislava za rat s carem Fri-

drikom bijahu doprii i do pape Kaliksta III. Da zaprijeii jedno i drugo, posla papa a

Be* svoga legata, kardinala Ivana Carvajala. Taj dodje u Austriju u studenom 1455. Mira

izmedju Ladislava i Fridrika nije doduSe mogao posredovati, ali je barem poludio, daje Ladislav 16. studenoga iz Be£a sazvao ugarski sabor, koji bi se imao sastati

13. sijednja 1456 u Pe§ti. Na taj saber doci 6e sam kralj zajedno s papinskim legatom

i svojim svemocnim doglavnikom Ulrikom Celjskim, te 6e se uz ino razpravljati i o ve-

likom ratu s Turcima.

Saber se ugarski sastao zaista u Budimu u sije^nju 1456. Posljednjih dana sijednja

stigao teda negda u Budim i kralj Ladislav. Kardinal Carvajal upro svu snagu, da sklooi

staleze na rat, obedavSi im p)omo<5 od pape, koji sprema veliko brodovlje, kao i od kraija

napuljskoga i vojvode burgundskoga. Stalezi se zaista izjaviSe spremni, te dozvoliSe odsvake kude po zlatnu forintu; podjedno udniie edredbe, da se udome i hranom obskrbe

brojni kriiari, koje su iz drugih zemalja iz£ekivali. Posredovanjem papinskoga legata

obnovljen bi takodjer mir izmedju Ivana Hunjada i Ulrika Celjskoga, kad no 6. travnja

stiie vijest, da se je turski sultan pedigao, da ide uzimati Beograd, a kad ga osvoji,

da provali preko Dunava u Ugarsku. Vijest tu potvrdjivala su i pisma Dubrovdana. koji

bijahu joS 13. sijednja javili Hunjadu, >da se Turci spremaju nevjerojatnim pripravama

na zator krâna*. I dalje obavjeSdivahu Hunjada u svemu, &to bi doznali; dne 15. travnja

javiSe mu, kako se u Carigradu eprema brodovlje, >da se osvoje mjesta na Dunavu< (ad

expugnandum Danubii loca).

Kralj Ladislav bijale jo§ 7. travnja odredio, da se bez krzmanja utvrde prelazi

preko Dunava, zauzmu svi klanci i obskrbe svi gradovi. Podjedno je poslao ostrogon-

skega nadbiskupa Dionizija Seda, Ivana Viteza i Ivana Hunjada k legatu Carvajalu, neka

s mjesta pi^ papii da bez otezanja poSlje svoju mornaricu prema Carigradu, da se tako

razdvoji sila turska. Papinski legat pisa joi istoga dana pismo Kalikstu III . u kojem

osobito pohvali gorljivost Ivana Hunjada, kojega zove gubernatorom. I zaista je Hunjad

aamah zatim pohitao na jug, da sve udesi za obranu domovine. Za Huojadom podje i

legat Carvajal, a napokoo i Ivan Kapistran sa svojim kriiarima Kralj je Ladiilav zajedno

s Celjskim ostao joS mjesec svibanj u Uudimu, a onda oba pobjegoie u Bed. UInk

Celjski priredio toboi lov prvih dana lipnja, te otiSao s kraljem iz Budima, i viie se oe

povratili. Celjski jamadno mislio, da 6e Ugarsku snadi katastrofa, ta koje de I omraieni

takmac njegov poginuti. Ugarski staleii, saznavii, da je kralj s Celjskim umakao, rat-

bjegoie se takodjer na sve strane i posakriie se po svojim lamcima, saboravivii na

sakljudke potonjega sabora.

Take preostade obrana Ugarske trima Ivanima: Hunjadu, Carvajalu i Kapistraau.

Na molbu Hunjadovu vratio se Carvajal u Budim, da se odanle neumorno brine za po-

mo^ne dete i njihovu obskrbu; Kapistran opet sabirao kriiare, koje bijale zajedno sa

svojim drugovima (Giovanni da Tagliacoszo, Niccolo da Fara i Ambrosije is Languedoca)

aS? ALBRKCIIT AL'STRUtKIf VLADISLAV I. VARNEN£iK : LAbiSLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

na oniije podigao. Medjuttm najve<î dio tih kriiara rastojao od ubogih gradjana i se-

Ijaka, kaludjera i djaka s posve nedosiatniir. oruijeni; mnogi bijahu doili oboruiani tek

sjekirama, mlatilima i vilama. Pravih vojnika bilo je medju kriiarima jedva koja stotina

Nijemaca i oko 300 Poljaka. Hunjad skupljao je ugarsku vojsku; 12. lipnja desio se u

Segedinu, 22. lipnja u Temeivaru, a 3. srpnja u Kovinu. Pozivima njegovim slabo se je

narod odaztvao; od velika&a doSao mu je u pomu<5 jedini roadvaoski ban Ivan Korogj.

Tako je mogao skupiti jedva nekih 7000 ugarske vojske, koju je smjestio u Beograd,

povjerivSi obranu toga grada svomu Surjaku Mihajlu Silagjiju.

Srbski despot Gjuragj Brankovid bija&e ved na prvi glas o dolazku Muhamedovu

ostavio Smederevo i prebjegao u Ugarsku, te se sklonio u svoj grad Be£ej u toron-

talskoj iupaoiji. Odanle javlja 25. lipnja 1456. papinskomu legatu Ivaou Carvajalu, kako

se je proSle nedjelje (20. lipnja) turski car sa svom snagom i vojskom svojom priku£io

Dunavu na 12 (talijanskih) milja, a brodovlje ojegovo na rijeci Moravi udaljeno je od

sutoka s Duoavom 10 milja. Despot od straha (per timore) nije se usudio do£ekati sul-

tana a Smederevu, ved je pribjegao u Bedej; ali je spreman i sam na svaki na£in pod

u boj protiv nevjernika, jer je sultan neprijatelj i njegovu narodu. Sultan je dvrsto odiudio

udariti na Beograd. Ivan Hunjad, vrhovni kapetan Ugarske, sa svima silama svojima stoji

kod Dunava. Despot zaklinje papinskoga legata za §to izdalniju pomoc.

Beograd stere se na 120 m. visoku brdu, koje se prostire na skrajnjemu rtu polu-

otoka, &to ga tvore Dunav i Sava pri svomu sutoku. Na vrhu strmoga brda uzdize se tvrdinja,

koja je u ono vrijeme bila dobro u£vr§cena. Na obroncima brda uzdui rije£nih obala Siri

te varoi, koja je tada bila opasana zidom, te s kopnene strane jo§ i utvrdjena dvojakim

bedemom i jarkom. Prvih dana srpnja primakao se sultan gradu s nevidjenom jo§

vojskom (najmanji broj 120.(XX)), silnim topovima (do BCKD), koje je navlastice u Kru-

ftevcu dao lijevati, i sa brodovijem od 70—200 vedih i manjih ladja. Opasao grad sa

svih itrana: s kopna baterijama i iandevima, a s rijedine strane zaivorio Dunav svojim

ladjama, koje je lancima svezao. Tako se Beogradu nije moglo pomodi ni lirane dovesti

ni s koje strane. Na to stao sultan udarati iz topova na grad. Grom topova duo se sve

do Segedina. Sultan bijaie se zavjerio, da de za petnaest dana Beograd osvojiti, a za

dva mjeseca u Budimu vederati. Prida se, da je torn prigodom i to rekao: >Kao god Sto

ima samo jedan Bog na nebu, tako neka bude samo jedan car na zemlji<.

Ivaou Huojadu, koji je zajedno s Ivanom Kapistranom stajao na Dunava oko Petro-

varadina i Slankamena, bilo je poglavito stalo, da najprije uzpostavi svezu izmedju Beo-

grada i Ugar^ke, da bi mogao podsjednuti grad obskrbljivati novim detama i hranom.

Bilo le je doduie oeSto krânske vojske utaborilo na zaravanku kod Zemuna, ali tim

stt detama branile prist up turske ladje Trebalo je s toga najprije razbiti tursko brodovlje,

smjeiteno poput ograde na Dunavu. Hunjad posakupio u Stankamenu do 200 ladja i

^jka, napunio ih odabranim i bolje oruianim detama kriiarskima, zatim oruijem i hranom,

te te nit rijeku tpustio preroa turtkoj mornarici. Ivan Kapistran sa svojom bradom i

ottalim kriiarima iiao uz dunavsku obalu i pratio ladje. Doe 14. srpnja sukobila se

kridanska mortiarica s turskom, i nakon iestoka i krvava boja od pet sati po&lo Hunjadu

ta lukom, te je ogradu od torskih brodova probio i sjajnu pobjedu odriao. Tri velike

galije turtke potonuSe; ostale ladje, kojih je momdad bila vedinom teiko ranjena, mora-

doie uzmaknuti. Za vrijeme boja stajao je oa obali Ivan Kapistran, te je hrabrio vojsku

kri6iiisku, zazivljudi ime Isusovo i diiudi propelo, koje mu bijaie papa po kardinalu

Carvajalu potlao. Ali joi viie doprinetli su pobjedi beogradski Srbi, izvrstni strijelci

koji bijahu tjeli na svojih deterdeset iajka, te iza ledja udarili oa tursku mornaricu.

Pobjeda na Duoavu ohrabrila je doduSe klonulu ved posadu beogradsku oa dalji

orlpor, all je ukodjer potakla sultaoa na &to iekle oavale. Huojad i Ivan Kapirttran bi-

jahu grad obskrbili hranom, vioom i novim detama, te se sami pridruiili braoiteiji mi;

DRUOA POUSADA HP.OORADA; SMBT IVANA IIUNJAOA, ULRIKA CBU8K00A I 6J. BRANK0V|6l atl

prvi je preuzeo zapovjednidiTO vojske, a drugi je bodrio vojoike i kriiare svojim TatreDiin

besjedama. Topovi turski medjutim stra&no su harali u podsjednutom gradu. VaroSke

zidine s kulama b\ie na jedcoj strani ved razvaljene, a jarci izpunjeoi; sam HuDJad

javljao ie poslije, da Beograd >nije bio viie tvrdinja, nego ravno poljec^(qaod ipsum

castrum non possum dicere castrum, sed campum).

Grobni spomknik Ivana Hunjaoa

prTMtolDoj erVTi «rdeli»VoBB B€:\grmA*'_{Gy%h tt.inir). fô

U to 8C je proiulo, da se Beogradu primide pomod kraija anigoo«koga I napalj-

skoga AiTonsa. Moida poradi toga, a moida i s drugih razloga, odiudeno bl napokon u

turskom ratnom vijcdu, da je 21. srpnja podusme obdl jurii na polu ratvaljeDi grid.

Mihajlo iz Ostrrice pripovijeda, da se je tultao Mul^ anted doduie isprva protifio juriia.

aSa ALBRECHT AU8TRIJSKI, VLADISLAV I. VARNBNfilK I LADISLAV POSTUMUS (1437. —1457.).

Jer je htio jo§ dva tjedna udarati na grad topovima i sa zemljom ga sravniti; ali vodja

janjidara Smailaga umio jc svojim razlozima predobiti vedinu ratnoga vijeda, a na-

pokon i samoga sultana.

U srijedo, 21. srpnja, oko pet sati po podne zapoie oWi juri§ na grad, te traja&e

ditavu nod i sutradan (22.) do podneva Hunjad i Kapistran bijahu ia vrijeme straSne

borbe u jcdnoj Wuli u tvrdinji, te pracahu pomno sav tedaj boja. Hunjad odredjivaSe,

kamo da se pomod &alje, gdje da se izmoreni i ranjeni borci zamijene svjeiim silama;

a kad bi vidio, da mu dete uzmidu, saSao bi sam na bojiSte i umijeSao se u borbu, hra-

brcdi svojim primjerom klonule vojnike. Kapistran opet s kule pokazivao razpelo i za-

zivao pomo^ Boiju: >0 Boie moj, oj Isuse, dodji u pomod i spasi nas, koje si drago-

cjenom krvlju odkupio; dodji, nemoj krzmati, da nam se ne kale: Gdje je njihov Bog?«

Uza svu hrabrost i oduSevljenjc krSdanske vojske poSlo je ipak Turcima viSe puta za

rukom, te su provalili u varoi, tak3 da se je borba vodila po varo^kim ulicama. Dakako

da so ih kr&dani svaki put opet iz varoSi potisli. Za jedne provale u varo§ poku§aie

Turci, da se Ijestvama popnu i na zidine same tvrdinje. Jedan janjidar zaista se uzpeo

na ztd i natakao tursku zastavu na krovu kule strafarnice. Ali u taj mah oborio se na nj

jooak Tito Dugovid i uhvatto se s njim u koStac, da zbaci njega i zastavu. Ali Turdin

bio jak i odolijevao. Napokon ga Dugovic pograbio, pak se zajedno s njim strovalio sa

zida u duboki ponor.

Dne 22. srpnja prije podne bila je krSdanska vojska ved tako izmorena, da je sam

Hunjad pomiSIjao, kako da ostavi tvrdinju i razorenu varo§, te se povude preko Dunava.

U taj osudni das odludi Kapistran, koji je kriiare tako oduSevio, da su posljednji jurii

na tvrdinju suzbili i Turke napokon sasvim iz varo§i protjerali. Tom zgodom izginula je

sva sila Turaka u rovovima izpod tvrdinje, kamo bijahu kr^dani nabacali gorude guive

od granja i pruda, umodene prije u sumpor. Nakon srecno odbijena jurila izdade Hunjad

zapovijed, da se nitko od krSdanske vojske ne usudi van varo§ke linije izlaziti i na ne-

prijatelja udarati. Ali slavobitni krizari ne dado§e se vi§e obuzdati, vec posiije podne

provaliie iz varo&i i poleti&e prema turskima Sandevima, ne maredi ni za zabranu Hunja-

dovu, ni za vapaje Kapistranove, koji im je sa zidiaa dovikivao, da se okane toga

drzkoga nauma. Napokon i Kapistran poleti za njima, pade i Hunjad morade im u pomod

podi, da u ludo ne postradaju. Kriiari udariSe na turske Sandeve, zaglaviSe ondje mnogo

topova, i atadoie sjedi klonule Turke. Zalud je u tom kreSevu Smailaga svoj iivot

iitvovao, zalud je sam sultan pograbio sablju i poveo ostatak posluSnih mu janjidara, da

otjera kriiare iz &andeva: ni on ne izvrSi niSta, ved bi sam ranjen u butinu, te se mo-

rade vratiti u svoj ftator. Tek pod veder, kad je u turski tabor stiglo 6000 posve dilib

konjanika, koji su dosad na Dunavu stajali, podje Turcima za rukom, te prinudiSe kri-

iare, da se povrate u Beograd. Ali ranjeni i silno ozlojedjeni Muhamed nije ni pomiSljao

na dalje podsjedanje. Kako je izgubio svoje topove i najvedi dio janjidara, izdade joS u

nodi od 22 na 23. srpnja zapovijed, da se s mjesta vojska vrati u Sofiju. Sto god se

nije dalo lako natovariti i odnijeti joi one nodi, bude spaljeno, a Sto se nije moglo spa-

Uti, ostade za plijen slavodobitnoj vojsci kr^nskoj.

joi pod veder 22. trpnja sjeo Ivan Kapistran i pismom obavijestio papu Kaliksta III.

o gredooj i zamainoj pobjedi kridanske vojske. I Hunjad pisao je 23. srpnja nadbiskupu

t kardioalu Dioniziju Sedu, a 24. srpnja samomu kralju Ladislavu, te im je priobdio

glavne dogadjaje pred Beogradom. Hunjad javlja, da je sultan izgubio vedi dio svoje

pjeiadije, a k tomu poglavite vojvode svoje (capitales et principales homines). No i

Hunjad se tuii, da je nastradalo mnogo njegovih Ijudi i druiine. Sad bi zgoda bila, da

se kfidantki svijet digne na Turke, jer je sultan izgubio sve svoje site pod Beogradom.

Joi se tuii Hunjad na ugarsku gospodu, koja mu nijesu pritekla u pomod, kako im je

kralj pisao. jedino kriiari i ban Ivan od Korogja bili su njegovi pomagadi. Napokon

DRUGA PODSADA BEOGRADA; SMRT IVANA HUNJADA, ULHIKA CKUSK06A 1 GJ BRANKOVIÂ. aSj

moli HuDJad kralja, neka bi poslao u Beograd kojega odanoga i vjernoga Nijemca, koji

bi vidio tuino stanje tvrdinje, pak neka ooda kralj odlu£i, §ta da se s njom uCini. HuDJad

i ovom prigodom uvjerava kralja o svojoj vjernosti, koju mu bija^ oedavno prisegao.

ObraQa Beograda uzradovala je silno sav kridanski svijet, a naroîto papu Ka-

Hksta HI. Taj je stao ponovo snovati o velikoj vojoi na Turke, na ito ga je jo£ ja£e

bodrio Ivan Kapistran, jftvljujuci mu neke potankosti o posljednjem boju. Po kazivaoju

despota Gjurgja Brankovida pogioulo je 24.000 Turaka na dan osudnoga juriia, a jednako

toliko da je propalo na povratku u Sofiju, jer su se medju sobom klali. Sam saltan

Muhamed da ih je mnogo u svoni gnjevu posjekao. K tomu da su se podigli i Srbi, te

u Novom Brdu ubili sultanova namjestnika i zenu njegovu. Na bojnom polju ostavio je

sultan do 300 vedih i manjih topova, zatim bezbtoj pu&aka. Despot tvrdi napokon, da bi

se neprijatelj mogao sada zatrti i sa 10.000 vojske lak§e, nego u drugo vrijeme sa

30.000 Ijudi.

I

''^1:,^-

^J^^

FRASJEVA&lCrdAMOSTAN S CRKVOM U Il.OKU.

Medjutim ni Ivan Hunjad ni Ivan Kapistran ne preiivjeie dugo slavne pobjede

svoje. U onom i onako nezdravom kraju, gdje su sada leiale tisude Ijudskth leiova,

buknula je onih iarkih dana srpanjskih Ijuta zarazna bolest. koja je tahvatila Ivana Hu-

njada, i onako iznemogla od briga, uzrujanosti i napora u potonje vrijeme. Starac Hunjad

osjedao, da mu nema tpasa, ved da mu je umrijeti. Leied bolettan u tvom dvoni u

Zemunu dao prizTati sinove i prijatelje svoje, suprugu i iurjaka. Na to te dao odoijeti

u crkvu, gdje no je primio sv. priiest od svoga bojnoga drugs Kapittrana. Malo Mtim,

okruien od roda i prijatelja, nasloniv glavu na grudi Kapistranove, svjetuju6 starijega

sina Ladislava, umre Ivan Hunjad 11. kolovoza 1456 Sahraniie ga u ttolnoj crkvi u

erdeljskom Belgradu (Gyulafej^rvir), gdje se jol danas vtdi grobnica njegova. Udovica

SS4 ALBRECHT AUSTHIJSKI, VLADISLAV I. VARNKNÎK I LADISLAV POSTUMUS ( 1 437.— 1457.).

ojegova Elixabeu poSia je zatim s mladjim siaom Matijom u Teme§var, a stariji sin

Ladislav odpratio ujca svoga Mihajk Szilagjija u Beograd, gdje je taj stolovao kao ban

ma^vanski i kap^tan beogradski. Nekoliko tjedana poslije Hunjada legao je u grob i Ka-

pistrao. Ivan Kapistran umr'o je 23. Itstopada u franjevadkom samostanu u Iloku, koji

bijaie sam osnovao. Katolidka crkva proglasila ga je na koncu sedamnaesloga sto-

Ije6» (1690.) svetcem.

Smrt proslavljenoga junaka Ivana HuDJada bijaSe lozinka tuinim smutnjama u kra-

Ijevstvu ugarskom i hrvatskom. Stari protivnik njegov Ulnk Celjski podigao se sada, da

xapremi mjesto njegovo. Premda bija§e nedavno s kraljem Ladislavom kukavno pobjegao,

spremao se je sada, da toboie nastavi rat s pobijedjenim Turcima. Tu mu dobro do-

djoSe dobro opremljene kriiarske dete, koje bijahu it jurne Njemaike stigle Dunavom

a Be6 On ih s mjesta posla u Budim, a za njima opremi jo§ 3000 Austrijanaca. Podjedno

pozva u kraljevo ime Ivana Jiskru od Brandisa, da i on skupi svoje £ete na sluibu kralja

Ladislava. Doe 25. kolovoza podje napokon i kralj Ladislav iz Be£a u Ugarsku, praden

od bavarskoga vojvode Otona i £ete pladenika, kojima se pridruiiê i mnogi £e§ki veli-

ka§i. Kolo je vodio Ulrik Celjski, koji se biJaSe u to 3. rujna na Moravi sastao s de^kim

gubernatorom jurjem Podjebradskim, te s njim utanadio savez za medjusobnu pomod i

zaititu. Na podetku listopada poSao je kralj iz Budima na jug u Futak (Futog) kod

Petrovaradina, kamo bija$e sazvao ugarski sabor. Zajedno s kraljem stigoSe u Futak kri-

iari, njemadke i de&ke dete, svega oko 6000 Ijudi. Jo§ su imale stidi dete Jiskrine i

drugih vodja, sve odanih kralju i Ulriku Celjskomu. Svrha sabora bila je (oboie, da se

konadno sve odredi za rat s Turcima, dok mu je pravi cilj bio, da se sinovi Ivana Hu-

njada pokore zajedno s ujcem Mihajlom Silagjijem i majkom Elizabetom. S toga bi§e i

sinovi Hunjadovi narodito pozvani na sabor. Ali stariji sin Ladislav Hunjad, koji bija§e

preuzeo zapovjednidtvo otdevih deta, te je ielio otca naslijediti i u dasti vrhovnoga ka-

petana, slutio je, §ta bi se na saboru moglo zgoditi, pak nije htio dodi u Futak, dok

mu nije kralj izdao slobodno pismo, kojim je posvjedudio, da je pokojni Ivan Hunjad

kao gubernator i vrhovni kapetan driavnim dohodcima valjano upravljao, i da poradi

toga nitko ne smije njegovih sinova na radun pozvati. §ta se je sve zgadjalo na saboru

u Futoku, nije poznato; samo je izvjestno, da je Ulrik Celjski imenovan za vrhovnoga ka-

petana Ugarske, dok se je Ladislav Hunjad morao prisegom obvezati, da de kralju u odre-

djenom roku predati sve gradove i tvrdinje, koje pripadaju kruni, a kojima je pokojni

otac njegov upravljao. Medju te gradove spadao je u prvom redu i Beograd, koji bija^

Ladislav Hunjad dao popraviti i ponovo utvrditi. Pade i sa Ulrikom Celjskim morao je torn

zgodom Ladislav Hunjad obnoviti ugovor prijateljstva, te ga svedanom prisegom podkrijepiti.

Poniien i liSen svake nade, da bi mogao naslijediti dast i vlast otdevu, vratio se

je Ladislav Hunjad u Beograd, gdje je stajao ujak njegov Mihajlo Silagji s posve odanim

ugarskim detsma. Ladislavu bijaie sve udesiti za dostojan dodek kraljev i za predaju

grada. Nema sumoje, da je u to vrijeme sinula u glavi njegovoj straSna misao, da se

duimaninu svomu i roda svoga krvno osveti. Bilo je jamadno dogovora u Beogradu, da

se Ulrik Celjski makar i silom ukloni s ovoga svijeta. Neki prijatelji kneievi, kao nad-

biskup kolodki i Rajoold Rozgon svjetovali su ga zato, da ne dolazi u Beograd. Ulrik posla

svoga favjetnika Fridrika Lambergera, da sve razvidi, pak poSto taj nije ni^ta sumnjiva

spazio, odiudi ipak poci s kraljem i pod zaititom njemadkih i deikih kriiarskih dtta.

Doe 8. studenoga prelazio je kralj Ladislav iz Zemuna u Beograd. Pratio ga je

Ulrik Celjski s mnogo velikaia i s ditavom kriiarskom vojskom. UdjoSe bez zapreke u

varoi. Kod ulasa u tvrdioju dodeka kralja Ladislav Hunjad. Tek ito je kralj s Ulrikom

Celjskim i oeito pratilaca preiao preko mosta, Sto je vodio u ivrdinju, bude most dignut

u vis i vraU tvrdinje zatvoreoa. Tako ostade kralj s Ulrikom Celjskim i nekoliko pra-

tilaca u tvrdinji, gdje su bili smjeiteoi sami pouzdaoici Hunjadovi; ditava ostala vojska

DRUOA PODSAD\ bbograda; smrt ivana hunjada, ulrika ceuskooa 1 OJ. brankovi£a. aSs

kriiarska morala je boraviti u varoii. Sutradan dne 9. studenoga, kad je kralj Ladislav

s Ulrikom Celjskim bio pri ranoj misi, dodje u crkvu diovjek Ladislava HuDJada, te £a>

moli knesa Ulrika, da s mjesta [>odje k niegovu gospodaru na vaine dogovore. Oljski

se nakoQ svriene mtse odazove poziru. Ali kao da je slutio zio, obu£e svoju gvozdeau

kosulju. Doâv k Hunjadu, zatede kod njega vi§e ugarske gospode, kao Mihajla Silagja,

Ladislava Kanizaja i druge. Ladislav stao Ulriku spoditavati, kako se je neprijateljski

ponaiao prema otcu njegovu, te kako i sada radi njemu na zator Poradi toga se po-

rjedkaie i napokon povukoê sablje. Ulrik Celjski, zaitiden gvozdenom koSuljom, odbijaie

dugo navale svojih neprijatelja, pade raoi Hunjada na ruci i glavi, a Siiagja na rame-

nima. Napokon obori se na nj druiina Hunjadova, izrani mu noge, strovali ga na zemljo,

te mu odrubi glavu. I Ulriku bijahu na silnu galamu potekli u pomo<S neki pratioci oje-

govi, kao krbavski knez Gregorije Kurjakovid i SestnaestgodiSnji momak Kepler, ali mune mogo§e niita vi§e pomoci. §to je bilo druzine Celjskoga i kraljeve u tvrdinji, svima

bi oteto oruije i sva imovina njihova.

Kraija Ladislava jamadno se je nemilo kosnula smrt rodjaka i prvoga savjetnika. Ali

kako je bio sasvim u vlasti Hunjadovaca, pritajio je zalost i gnjev svoj, pak se je pre*

tvarao, kao da vjeruje pridanju Hunjadovu, da je Ulrik kavgu zametnuo i tim ga pri*

nudio, da ga ubije brane<5i sebe. Kralj je paie odobravao sve, Sto je udinjeno, te se je

u svemu prilagodjivao zeljama Hunjadovih privrienika. Tako je i kriiarskim £etama, koje

su radi smrti svoga vrhovooga vojvode htjele juriSati na Ivrdinju i osvetiti svoga gospo>

dara, zapovjedio po 6e§kim velika§ima Roienberku i Sternbergu, da se toga kane i da

miruju. Paie pod izlikom, da je zima na domaku i da se s toga ne moie misliti na

vojnu s Turcima, posia on krifare pod Vilimom Liechtensteinom kucama njihovim, a u

isti mah dojavi i vjernomu Ivanu Jiskri, neka ne vodi sabranih deta na jug, jer snovane

vojne ne 6e biti te godine.

Kralj Ladislav ostao je poslije smrti Ulrika Celjskoga nekoliko dana u Beogradu.

Mrtvo tijelo Ulrikovo zatvoreno bi u lijes i poslano u Celje, da se ondje u crkvi fra-

njevadkoj svedano sahrani. Celjska kronika prida potanko, kako je uz velike podasti ukopan

posljednji celjski knez, kojega je porodica preko pol stoljeda znatno utjecala u sudbinu

ne samo Hrvatske, nego i Ugarske i habsburikih zemalja. Pogrebu prisustvovala je i

kneginja Katarina, udova Ulrikova i kdi despota Gjurgja Brankovida. Za vrijeme opijela

prinesla kneginja irtvu za svoga pokojnoga vojna, a za njom udinili jednako mnogi vile*

zovi i dvorjanici Na koncu zaduSnica izadje dvanaest u crno odjevenih dvorjanika. te po*

staviie na odar oklop, koplje, mad, kacigu i itit ubitoga kneza. Iza njih dodje oklopljen

vitez, koji baci na zemlju itit, kacigu i grb, te tri puts u sav glas azkliknu: >Heind

grafTen von Cilli und nyemermer* (danas knezovi Celjski i nikad viSe), i napokon slomi

porodidni grb u znak, da je s onim danom izumro rod modnih celjskih knezova. Kro*

nidar prida, kako je zatim nruiko i iensko stalo plakati i naricati tako ailno, da to

nitko ne bi mogao opisati.

Kako je kralj Ladislav bio sasvim u vlasti Hunjadovaca, nije mu preostalo dnigo,

nego da se njima prilagodi. Hinio je pade, kao da povladjuje, ito su mu rodjaka Ulrika

maknuli s puta, te je imenovao Ladislava Hunjada vrhovnim kapetanom Ugarske. V«d

2L studenoga zove se Ladislav Hanjad u jednoj izpravi »knez bistridki, meitar kralievtkih

konjuSnika, i vrhovni kapetan Ugarske* (comes BistricieDsis, agazonum regalium ma*

gister, capitaneus regni Hungarie generalis) Dan pred tim, 20. studenoga, lalje kralj is

Kovina pismo vazda vjernim Dubrovdanima, u kojemu im javija o potretnim dogadja*

jima potonjih dana. »PiJete nam*, govori kralj ili bolje njegov podkancelar, »kako vam

je naiim pismom doglaieno, da smo se u Ugarsku povratili (rediisse). te da ielimo sku-

piti vojsku i podi na neprijateija turskoga Zaajte, da vam je istioa bila javljena. Udinjeoo

je naime, kako smo vam pisali. Ali se je u to tgodilo, da nam j« vremena uzmanjkalo,

aS6 ALBRICHT AVSTRIJSKt, VLADISLAV I VARNKNfilK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

prrmda smo imali volju i sile (za rat). VidjevSi naime, da se primi6e zimsko doba, u

koje je muino ratovati, odgodili smo tu stvar na zgodnije vrijeme. Jer da nijesmo odio-

iili, Skodili bismo moida vi&e sebi, nego neprijateljima. AH Dijesmo naSe odluke zapustili.

Eto sicupit <5emo oko Triju kraija (6. sijednja 1457.) sabor prelata, baruna i plemica na-

ftcga kraljevstva u Daiem gradu Segedinu, da o toj stvari obseznije razpravimo, kako bi

dojdadega Ijeta mogli uspjeioije raditi proti neprijatelju. Nadalje ielite, da vas obavijestim

o svom staoju, kao i o stvarima, koje su se ovdje zgodile. Mi smo doduSe po Boijoj

voiji zdravi i £itavi (incolumes). Ali kad smo bili do§li u naS grad Beograd, te smo ondje

boravili. desila se neka neo£ekivana zgoda (inopinatus quidam casus). Porodila se je

naime svadja (contentiones verborutn) izmedju vjernih naSih, svijetloga nekad gospodina

Ulrika kneza Celjskoga i poStovanoga i velemoinoga gospodina Ladislava kneza Bistri6-

koga poradt grada Beograda (nomine ipsius castri Nandoralbensis), za koje bi jedan

od njib ranjeDf a drugi ubijen. NaSa kratjevska osoba ostala je ipak sa svim naSim ne-

taknuta (salvis) i u svakoj (asti. No bududi da se taj slu£aj nije zgodio namjerice (ex

composito), nego uslijed neodekivana ganuda du§e (repentino motu animi), nijesmo po-

radi njega htjeli zanemariti ono, &to je na korist naSega kraljevskoga stanja i kraljevstva

naSega. S toga smo ova mjesta u doljnim krajevima utvrdili zgodnim posadama, te idemo

sada u mjesto dojdudega sabora, spremni vaSu vjernost obavijestiti, ako se u to vi§e

toga dogodi. Dato u Kovinu 20. studenoga 1456. Po zapovijedi kraljevoj u (kraljevskom)

iie<û izdanoj (napisao) podkancelar Stjepan, prepoSt jegarski«.

Dvadesetoga studenoga 1456. bio je dakle kralj Ladislav na putu iz Kovina u Se-

gedin. Uz put svratio se je u TemeSvar, gdje je boravila Elizabeta, udova slavnoga

junaka Ivana Hunjada. U TemeSvar stigao je kralj oko 28. studenoga. Udova Elizabeta,

tugujad za svojim Ijubljenim vojnom, izaSla sa mladjim sinom svojim Matijom kralju u

susret Zaodjela se s druiinom svojom u crno ruho. Kralj ju primio najljubaznije i pozvao

ju, da sktne cminu, jer ne valja naricati za junakom, koji je ostavio ovaj svijet, da u

nebesima primi nagradu za slavna djela svoja. Darovao joj pa£e dragocjene grimizne

haljine i pozvao, da slijedece dane sprovede s njime u zabavi i veselju. U to doSao iz

Erdeija i stariji sin Ladislav Hunjad. Kralj obasuo Hunjade i ujca im Silagjija novim mi-

Ic^ma. Doe 31. studenoga izdao u Teme§varu povelju, kojom je na molbu vrhovnoga

kapetana Ladislava Hunjada i brata mu Matije ujaku njihovu, beogradskomu kapetanu

Mihajlu Silagjiju potvrdio sve starije darovnice, te mu podjedno drugom poveljom podi-

jelio temeiku iupaniju. Hunjade pak same proglasio je kralj svojom bradom, te im se je

pred irtvenikom u crkvi svedano zavjerio na svetu hostiju, da im se poradi Ulrikove

•mrti nikada osvetiti ne ce. Ohrabreni tolikim milostima i kletvama odpratiSe zatim u

prosincu 1456. oba Hunjada kraija svoga u Budim, gdje namjesti§e u kraljevskom dvoru

nme svoje pousdane Ijude. Cinilo so, da 6e ladislav Hunjad zaista vrSiti vlast i £ast

svoga slavnoga otca, to viie, ito ga je kralj malo zatim imenovao joS i vrhovnim svojim

pokladnikom.

Dok se je kralj bar prividno i od nuide izmirio 8 Hunjadima i njihovim brojnim

privrienicima, nije stari despot Gjuragj Brankovid mogao zaboraviti na tuinu smrt svoga

leta Ulrika Celjskoga. Nema sumnje, da je neprestano snovao, kako bi zeta svoga

osvetto. Jednoga dana bijahu se beogradski kapetan Mihajlo Silagji i brat njegov La-

dislav izvezli Da kolima prema Smederevu, da pregledaju gradnju nekc tvrdinje, koja se

je gradila jamadno za obranu od Turaka. Najednom nahrupiSe na njih Ijudi despota

^)^^g)*' Mihajlo Silagji joS u zgodan das skodi iz kola, uzjaSi konja i sredno umakne;

njegov brat Ladislav bi zateden u kolima, ranama obasut i ubijen. Malo dana zatim desio

se opet despot kraj obale Dunava. Saznavfti za to Mihajlo Silagji pohita sa svojom detomi udari na Gjurgja. U krcJevu biSe despotu odsjedena dva prsta s desne ruke, a on samtarobljen i odveden u Beogrid. Posredovanjem kraija Ladislava puiten bi suri Gjuragj

DRU6A POOSADA bbograda; smrt ivana hunjada, ulrika ckuskooa I oj brnkovi£a. 287

doduSe Da slobodu, ali rane na ruci ne mogaie preboljeti. Ljedoict ne mogoie mu ta-

ustaviti krvi, te on umre na sam Badnjak, 24. prosinca 1456. Ostavio je za sobom odo-

Ticu Jerinu i tri sina» dva slijepa (Grgura i Stjepaoa) i jedaoga (Lazara) zdrmvih odiju.

' !'Hn

ij -

nil-

ilX

'it ,

*":

•A

.m \

<

Oo<mH(Aoa.

<>

^ JO

I 5

jS m

o"-8

s.

^ ^

M

Q

Osim njih prelivjeSe ga i dvije obudoTljele k<5eri: cartca Mara i Katarioa Celjtka. Bio je

despot Gjuragj mudar mui, ali sre<5e nije imao (sapientet me dues mei, quamris iofe-

licem hactenus putauere).

38S ALBRKCHT AUSTRIJSKI, VLADISLAV I VARNKNÎS I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.).

(Pogibija Ladisiava Hunjada 16. oiujka 1457; smrt kralja Ladi-

slava Postuma 23. studenoga 1457.) Smrt posljedojega kneza celjskoga Ulrika,

koji bijaSe bai u onaj £as poginuo, kad se je popeo na vr&ak svojih ieija i osnova, djelo-

vala je znatno i na hrvatsko kraljevstvo. Ta Ulrik bio je u potonje vrijeme jedioi

i neprijeporni ban ditave Hrvatske, te se je ponosito pisao i zvao >ban Dalmacije i

Hrvatske, kao i ditave Slavonije<. S njegovom surdu ostalo je hrvatsko kraljevstvo

bez bana. Namah se je podigia silna reakcija proti njegovoj udovici Katarini, kao i proti

Djegovu pouzdanomu kapetanu janu Vitovcu, koji je jo& od godine 1453. obnaSao das

banovca slavonskoga i iupana kriievadkoga (u iednoj povelji od 23. svibnja 1453.

ditamo: Jan Bytowecz de Greben vicebanus regni nostri Sclavonic et comes comitatus

Crisiensis; — Codex Telcki, II. 74) Uz tu reakciju hrvatskoga plemstva, svedenstva i

gradjanstva protiv silne vlasti posljednjega Celjskoga planula i zestoka borba za baitinu

te izumrle kneievske porodice. Za ogromna imanja njezina u ^tajerskoj i Kranjskoj stali

se otimati car Fridrik III., vojvode Albrecht VI. i Sigismund, a posjedovanja u Hrvatskoj

i Ugarskoj traiio je kralj Ladsâv Postumus, da se povrate kruni njegovoj. Medjutim

pomamili se za baStinom izumrlih knezova takodjer bliii i daiji rodjaci celjskih knezova,

medju njima i knezovi Frankapani. Napokon je i udova Katarina nastojala bar ne§to

odriati od ogromne vlasti svoga supruga, pak se je oslonila na kapetana i banovca

jana Vitovca Ali u zao das, jer je pan Jan radio samo za se i za svoju knrist, pak se

prilagodji?ao sada caru Fridriku, a sada kralju I^dislavu, da bi tako §to viSe baitine

iza celjskih knezova skupio u svojim rukama

U Slavoniji bijaSe se namah po smrti kneza i bana Ulrika podigao susjedgradski

vlastelio, vitez Hening Cernin, a uza nj pristala vedina slavonskoga plemstva. Hening

Cemin bijaie radi mitnice pod Susjedgradom u vjeditoj razmirici s pokojnim knezom;

sada se sloiio sa slavonskim plemstvom, da obori sve, §to je Ulrik sa svojim banovcem

i iupanima protuzakonito u kraljevini Slavoniji zaveo. Slavonsko plemstvo sastalo se na

saber, te je iz svoje sredine poslalo u Budim pred kralja dva svoja poslanika (nuncii),

tuiedi se na sve podinjene nezakonitosti, i moledi, da se sve povrati u prvaSnje stanje.

Nunciji plemstva bili su sam Hening (!êrnin i Petar Jurjev iz Bisaga. Oni izloiiSe kralju

potanko sve od banovca i iupana zavedene protuzakonite novotarije pri pobiranju kuno-

vtne, na §to kralj 24. veljade 1457. izdade povelju, kojom ukide nezakonitosti i odredi,

da se odsad kunovina u Slavoniji po starom obidaju pobira onako, kako dobit kraljevske

komore u Ugarskoj, i kako je joS djed njegov, car Sigismund, bio ustanovio. Osim

plemstva slavonskoga na^li se na kraljevu dvoru u Budimu takodjer zastupnici zagrebad-

koga kaptola, kao i slobodne obdine na brdu Gradcu. Poslanici slobodne obdine molili

kralja, da ih oUobodi od kneginje Katarine Celjske i njezina kapetana Sebolda, pak da

slobodnu obdinu opet podredi izravno svojoj kraljevskoj kruni; zastupnici kaptola (prepoSt

Vid, kanonici Klement iz Gora i Toma Tompa) zahtijevali su, da im kralj povrati kulu

•Popov turen« na brdu Gradcu, koju im bijaSe knez Ulrik silom ugrabio i u nju na-

mjestio svoga kapetana i posadu. Ladislav je gledao zadovoljiti svim tim pravednim

zahtjevima svojih podanika. Osim toga imenovao je viteza Heninga Cernina (Hennyag

Czernin) za me&tra svojih kraljevskih konjuSnika. Izprainjenu stolicu bansku za Slave-

niju bijaie vcd prije povjerio erdeljskomu vojvodi i madvanskomu banu Nikoli Ilodkomu,

koji je sada tri dasti oboaiao; no po&to Nikola Iiodki nije na sve prispjevao, dao nlu je

za dmga t pomagada viruvitidkoga iupaoa Ivana Marczala. U jednoj izpravi kraljevskoj

od 21. oiujka 1457 spominju se oba bana. Ali Marczali oije dugo banovao, ved ga je

malo poslije ximijenio u dasti banskoj dosadanji kapetan celjskih knezova Jan Vitovec

Ved 20 travnja 1457. nalaiu Nikola Iiodki i Jan Vitovec cd Grebengrada kao bani

Stavonije zagrebadkomu kaptolu, da uvede knesa Gregorija Blagaja u neka posjedo>

dovanja njegova u zagrebadkoj iupaniji. Poito se joi od 28 travnja 1456 spominje

i

POOIBIJA LAUISLAVA HUNJADA; SHUT KRAUA LADISLAVA POSTUMA. s<9

kao zagrebadki biskup Toma de Debrenthe, dioi sc, kao da jc tada a obde za Slavonija

svanulo mirnije vrijeme.

Ali zato nije Hrvatska ni poslije smrti bana Ulrika mogla doci do mira. Tu jc

ostala banska âst nepopunjena, tc su i domaci knezoTi i susjedi stall grabiti posjedo-

vanja i gradove. Prvi se je podigao knez krbavski Gregorije KurjakoviiS, nekadaojt po-

uzdanik bana Ultika Celjskoga. Knez Gregorije htio obladati Ostrovicom, koju jc moraonedavno ustupiti Ulriku; ali se tomu oprli MIetci, bojeci sc za svoje gradove Vranu.

Nin i Zadar. I knez Gregorije i MIetci salijetali kastelana Ostrovicc, da im izniî porjc-

reoi mu grad. U travnju 1457. znalo se je u Mletcima, kako knez Gregorije dile

izpred Ostrovice utvrdu (basiita), da iz nje udara na reieni grad. MIetci nalaiu 28. tra^nja

svojim upraviteljima u Zadru, neka na svaki mogudi naiin nastoje predobiti Ostrovku, a

u isti mah trse se skloniti krbavske knezove, da se okane graditi utvrde i napastovati

gradove, koje oni svojataju. U isti das, kad se knez Gregorije otima za Ostrovicu, pro-

valjuje bosanski kralj iz Hlivna i Bistrice u hrvatsku iupu Cetinu. te grabi baStinu mladih

knezova Talovaca. Za njim ne zaostaje ni herceg Stjepan Vukiic, koji na doljnoj Cetini

gradi grad Radobilje, iz kojega 6e provaljivati u hrvatske oblasti. Kastelani Juraj Vcri Pavao KiS, kojima je braniti baitinu Talovaca, gradove Sinj, Cadvinu, Petrovac i Klis,

ne znadu viSe, kako da se obrane od tolikih navala sa svih strana. Napokon ustaju i tu

MIetci kao toboznji zaStitnici mladih Talovaca Posredovanjem mletadkoga kneza u Spljetu

utanadeno bi nekako primirje izmedju bosanskoga kralja i cetinskih kastelana, a na to

svraca bosanski kralj opet svoju pozornost na Knin, da bar taj grad ne izmakne nje-

govoj vlasti.

Dok su na skrajnjemu jugu hrvatskoga kraljevstva bjesnile borbe za baniju, odigrali

su se u Ugarskoj, u gradu Budimu, ponovo straSni, krvavi prizori. Kralj Ladislav bijaie

doduSe Ladislavu Hunjadu oprostio, pade se prisegom zavjerio, da se ni njemu, ni brato

njegovu ne ce osvetiti za smrt svoga rodjaka Ulrika; ali on to bijaSe uiinio u najveôj

nuidi, u strahu za svoj iivot, jer je bio i u Beogradu i u TemeSvaru okruien od ogromncvecine privrienika Hunjadovih. VrativSi se u Budim jo§ je neko vrijeme ugadjao Hunja-

dima, paie ih odlikovao svakim naiinom. AH kad su se u Budimu pofeli sve viic saW-

rati stari protivnici Hunjadova roda, stao je kralj snovati, kako da sc oslobodi okova, u

koje ga bijaSe sapeo novi >vrhovni kapetan Ugarske«, mladi Ladislav Hunjad, ubojica

njegova rodjaka. Nema dvojbc, da su kralja nutkali na to i palatin Ladislav Gorjanaki.

zatim vojvoda Nikola Ilodki, koji nijesu htjeli dopustiti, da iast vrhovnoga kapetana po-

stane nasljedna u porodici Hunjadovoj. Njima se pridruiili i drugi dvorski dastnici i veli-

kaSi, kao kraljevski sudac Paloc, vrhovni dvorski mcStar Pavao Banid od Lendave, meStar

konjuSnika Hening Cernin od Susjedgrada, Ivan, Osvald i Rajnald Rozgon, a uz njth i

neka austrijska g'ospoda, kao narodito austrijski pjeneznik Konrad Holzler, nekadanji na-

ielnik grada Beda, a od nedavna najpouzdaniji savjetnik kraljev i gotovo zamjcnik pokoj-

noga Ulrika Celjskoga. Sva ta gospoda, koja su sadinjavala kao ncku dvorska strankv,

tc se sporazumjela i s Ivanom Jiskrom, starim duSmaninom Huajadovaca, salijetala De>

prestano kralja, da jednom obraduna s Ladislavom Hunjadom i njegovim privrlenicifna.

Prikazivali so kralju, da je ubijstvo kneza Ulrika bilo odavna satnovano, da bi te

uklonio s puta najpouzdaniji i najmodniji pobomik prijestolja, pak da te onda zgodimioe

makne i sam kralj. Ladislav Postumus bio je i onako oslovoljcn, jer nije nikako mogao

dodi do tvojih kraljevskih dohodaka, te je gotovo i itradao, tako da jedan put nije bflo

ni drva za kuhanje u kraljcvskom dvoru; s toga je fve voljnije sltilao gospodu, koja tu

mu govorila, da je ved punoljctan, pak neka •« otrete nepozvanih tkrboika, te Mane

jednom sam vladati.

Ladislav Hunjad kao da nije ni slotio. da mu se radi o glavi. Boravio je tvedjer

na dvom i sudjelovao u driavnom vtjedu. Kad so o to sUgle vijcsti, da sultan Muhamed II.

Hrr. poTJ. IL II. *9

3^ ALBRECHT'aUSTRIJSKI, VLADISLAV I. VAIINBn6iK I LADISLAV POSTUMUS (1437.-145^.)

sabtre veliku vojsku, te da u Ijetu kani ponovo udariti na Ugarsku, sazvao je krftlj

28. vdjadc 1457. sabor u Pcitu i na poljc Rako§ za 24. travnja. U isto vrijeme pozvao

je ktalj i Matiju, mladjega brata Ladislava Hunjada, na svoj dvor u Budim. Kad je

iza toga 12. ozujka doô u Budim Ivan Jiskra sa svojim £elkim placenicima, odlu£eno

bi izTesti, ito se je duie snovalo.

Dae 14. oiujka poslije podne bijahu se privrienici dvorske stranke skupili oko

kralja. Na to biSe oba Hunjada, Laciislav i Matija, pozvana u kraljevsku palaû. Cim se

ukazaSc, izdana bi zapovijed, da se zasuinje. U isti mah biSe sva vrata budimske tvrdinje

xatvoreoa i pokretni mostovi podignuti. Narod se u gradu uzrujao. Raznijeli se glasi, da

je u kraljevskom dvoru poCinjen atentat. Stale se udarati u zvona budimskih crkava. Kad

su to dodule ieie Ladislava Hunjada, koje su stajale u Pe^ti, — a bilo ih je 1200 Ijudi,

— pohitaie prema dunavskoj obali, da predju u Budim; ali po naiogu dvora bijahu vet

prije svi brodovi za prevoz s peStanske obale premjeSteni na budimsku stranu. U isti

mah bi^ oba Hunjada badena u tamnicu, a s njima najodlidniji prijatelji i privrzenici

njihovi, kao varddinski biskup Ivan Vitez, Ga§par Bodo, Ladislav Kanizaj, Sebastijan

Rozgon, bogati nUrnberzki grddjanio Pavao Modtar i jo§ drugi.

Svijet bio je prestravljen doznav§i, §ta se je zgodilo. Papinski legat Ivan Carvajal

prijatelj i Stovatelj pokojnoga Ivana Hunjada, puslutio, kakvim bi posljedicama moglo to

urodid, pak poslao teklida u Rim, moledi papu za posredovanje. Nadao se, da 6e se

parnica protiv zasuinjenih dotle otegnuti, dok stigne poruka papina. Ali se bolan pre-

vario. Ista gospoda, koja bijahu kralja na sve naputila, sastala se s mjesta na sud, da

osude zarobljenike, ne maredi ni malo za uslanove zakonske. Ne dado§e obtuzenicima^ni

da se opravdaju, vec uztvrdivSi naprosto, da su Ladislav i Matija Hunjad, >pomamiv§i se

za prijestoljem, joS u duî otca svoga zamiSljenu osnovu ostvarili, te kralja i njegove

savjetnike htjeli umoriti*, odsudiê oba brata i sve privizenike njihove kao krivce

uvrede veh£anstva na gubitak zivota i imanja. Medjutim mladi kralj iacao se je tolikoga

krvoprolica, te je potvrdio jedino, da se pogubi Ladislav Hunjad kao poglavica zavjere.

Dne 16. oiujka, treci dan nakon uhicenja, izvrSena bi osuda na trgu pred kra-

ljevskom palaCom. Krvniku je tek s detvrtim udarcem po^lo za rukom, te je Ladislavu

Hunjadu odrubio glavu. Grozno mrcvarenje nevoljnoga osudjenika jo§ je ja£e ogor£ilo

narod, koji je otca njegova slavio kao svoga junaka. Zabranjeno bi doduie pod kazan

imrti, da se o tuj osudi govori; uza sve to je namah u nedjelju zatim neki kaludjer u

.Starom Budimu propovijedao vatrenim rijedima, kako neduzno prolivena krv vapi za osvetom.

Kralj sc Ladislav neko vrijeme nije usudio maknuti iz grada Budima. Namahbutradan, 17. oiujka, pisao je Ivan Jiskra pismo gradjanima Vratislave, kojim je nastojao

ôpravdati pocinjeno krvoprolice. >Da se je uhidenjem*, javljao je on, >samo za jedan

.Mt otegDulo^ bill bi kralj i njegovi vjerni umoreni*. I sam kralj smatrao je nuidnim, da

pred ivijetom opravda svoje djelo. Dne 21. oiujka 1457. izdao je vrhovni kancelar, ostro-

gOQ&ki nadbiskup Dionizije Se£ u njegovo ime obsezno sigurno pismo, kojim je kralj

uzeo u za^titu &ve velika&e, koji su izrekli smrtnu osudu. U tom se pismu odito bijede

kao 'velcizdajice ne samo Ladislav i Matija Hunjad, nego i proslavljeni otac njihov. Spo-

dituje se njima, da su htjeli umoriti kralja i palatina, &to bi i izveli bili, da u osudni £as

nijesu kralju pomogli pomenuti palatin Ladislav Gorjanski i erdeljski vojvoda Nikola

llodki. U dragom njema£k6m pismu opet, (to ga je kralj pisao iiteljima grada Kremia

i»ti dan, kad je Hunjada zarobio, ponosi se, da je >svjei i zdrav, i slobodno vladajudt

kralj* (wir tein auch frtsch und gesunt und in freyer regierunder Kunig).

Med}uiim tve i^rike i potvore slabo su koristile. Papinski legat Ivan Carvajal

u^tao je u phlog oaima zarobljenicima, koji su ostali na iivotu. Zaprijeliv§i kralju

crkvcnim prokletstvom izradi bar, da su varadinskoga biskupa Ivana Viteza predali ostro-

gonskomu . nadbiskupu* da mu sudi duhovnt sud. Matiji Hunjadu bi^ sldnuti teiki okovi.

POGIBUA LADISLAVA HUNJADA; SMRT KRAUA LADISTJlVA POSTUMA. 391

Ali njegova mati Elizabeta ne mogaSe pregorjeti smrt i robija svojtl) sinoya, kao ni

uvredu, nanesenu pokojoomu suprugu svojemu. I brat njezin, beogradski kapetan Mihajlo

Silagji podigao se, te pohitao k njoj u Temeivar. Sa svih strana grnuli su onamo brojni

prijatelji Hunjada, spremni irtvovati krv i iivot, da se osvete krvnicinia syojih Ijubimaca.

Elizabeta Hunjad dala ogromno blago svoje, da se sabire Tojska od £eikih i poljskih

placeaika. SuviSe je 14. travnja 1457. utanadila savez s liptovskim knezom jPoagrôm

od Sv. Nikole i njegovom bradom. Sada planu u ugar:>koj Ijut ^radjaoski . rat, izmedû

Hunjadovaca i dvorske stranke, koji se je otegnuo viiê mjeseci, te je grozno qpustoiio

zemlju (regnum ex maiori sua parte desolatum). Kralj je doduie u dva malia. pqkuô,

da se izmiri sa svojim protivnicima, ali sve je bilo zaludo. Drugi put poslao -dvorskoga

siidca Paloca k Elizabeti Hunjadovki, te joj nudio slobodu za sina Matiju i pomilovanje

za ostale suinje. Ljube<U majka prihvatila doduSe ponude kraljeve, samo da izbavi svoga

Odlomak povkue khaua Ladislava Postuma, . .

jsdMM • Bsdinn at uiajk* I457-. lôJoM «<«• • uttita rtUkai« ugtuk* i clnf«,.k«f^«^ f|i ttJf»t VM^f/i^

osadtti n» unit. , ,,<

., ..p

sina iz Umnice; ali brat njeztn Silagji nije £uti htjeo ni za kakve pogodbe. Oo aot^vi

rat, te oblada dttavom doljnom Ugankom i najvedm dtjelom Erdelja,* gdje nr. mu ^jediDO Sasi otimali. .!*0 ' .:t i n aur.„i

. .; Kralj Ladislav Postumus bijaie joS prvih danc lipnja ostavio Budim i UgtfdemHM^

•e ftklonio u Bet. Poveo je sa soboro kao suinja Matiju Hunjada. Povjeriv&i &vo)im ph-

ri«Dicima u Ugarskoj, da se daije bore s Hunjadovcima* xanimao; s« j« p«fiftviui

austrijskim i £e§kim poslovima, kao i baitinom celjskih knezova, za kojw so jo :t|tkod]fr

otimao (;ar Fridrik IIL Ladislav bijaie celjskoga kapetaoa Jana Vituvca titn pro#<lbiO| |»t

g% je imeD9yao za baoa slavonskoga. Sad je J«i -Vit^Tec ndto, da cam Frkkiktl il|>

agrabi i nekadanja posjedovanja celjskih knezova u Sujerskoj. Dae 30. travnja naVaUe

a^t ALbRBCHT AU3TRIJSKI, VLADISLAV L VARNENÎK I LADISLAV POSTUMUS (1437.— 1457.)

je Vitovec tsDenada na varo& Celje, u koji bija^ car Fridrik dan prije uô. Car pobjeie

u tvrdi grad celjski, koji je Vitovec kroz osam dana podsjedao. Videci medjutim, da ga

ne moie uxeti, vratio se Vitovec opet u Slavoniju.

Odkad se bijaJe kralj Ladislav sklonio u Bei, vrljedio je kod njega najviSe austrijski

pjeneznik Konrad HOlzIer. Taj bijaSe mnogo doprinesao padu Ladislava Hunjada, te je i

sada kralja svjetovao, da jednako ili bar sli6no postupa tako s Eizingerom u Austriji,

kao i Jurjem Podjebradskim u CeSkoj. All 2e§ki gubernator nije bio voljan dekati, da ga

zadesi sudbina Ladislava Hunjada. On se je sloiio s Ulrikom Eizingerom, te su sada oba

Zajedno nastojala svom snagom, da skrê premo6 svoga zajednidkoga protivnika. Kad je

tatim kralj Podjebradskoga i Eizingera pozvao u BeS, osvanu doduSe gordi gubernator

u Austriji, ali s jakom pratnjom od 800 Ijudi; zdruiivSi ses Eizingerom utaboriê se oba pred

dunavskim mostom, te ne htjedoSe unatod kraljevskoga provodnoga pisma unici u Bei,

kojega je gradjanstvo bilo odano kralju i njegovu pjenezniku Hdlzleru. Prijetnjama pa£e

izradi Podjebradski, da se je kralj morao nagoditi s carem Fridrikom III. i s nezado-

voljnim austrijskim plemstvom. SuviSe mqrade kralj obecati ieSkomu gubernatoru, da 6e

se Ito prije preseliti u Prag, gdje de bili posve u vlasti njegovoj. Tu ce takodjer oba-

viti i vjen£anje njegovo s francuzkom kralj-vnom Magdalenom, kcerju kralja Karla VII.,

fcoja je tada smjerao zaprositi.

Dne 19. rujna 1457. ostavio je Ladislav Postumus Be6, te je 29. rujna s ditavim

dvorom svojim stigao u Prag, gdje su ga dofiekali s velikim veseljem. Gubernator Juraj

Podjebradski namah pregnuo, da ukloni svoga opasnoga takmaca H6lzlera. Obijedili ga.

da je kralja uvrijedio, Sto nije skupio dovoljno novaca za sjajno poslanstvo, koje de podi

prositi francuzku kraljevnu, pak ga skinuli s njegove sluzbe, a Podjebradski ga turio u

tamnicu. Sad su Podjebradski i Eizinger bili jedini gospodari. Dne 10. listopada opremili

u Francuzku sjajno poslanstvo, koje de dovesti kraljevnu Magdalenu. Poslanici pod! de

narodito u Tours, gdje je tada boravila kraljevska porodica francuzka. Medju poslanicima

bili su kolodki nadbiskup Stjepan Varda, dvorski sudac Ladislav Paloc i ostrogonski

kanonik Simon; od deskih baruna spominju se prazki porkulab Zdenko od Sternberga,

marial Henrik od Lipe, komomik Henrik Mihalovid i plemid Burijan od Lipe; austrijski

poslanici bili su Osvald Eizinger i RQdiger Starhemberg. U isti mah vodio je Ulrik

Eizinger drugo poslanstvo caru Fridriku III., da provede ustanove nedavnoga sporazumka,

i da cara pozove na svatbu kraljevu. Na prolazku doSao Eizinger u Bed, skinuo ondje

nadelnika, sudca i gradsko vijede, te namjestio sve svoje privriênike.

U samom Pragu spremalo se u to u velike za proslavu vjendanja. Dovaialo se

hrane, odijela i nakita sa svih strana Sred tih priprava pozli najednom kralju Ladislavu

pod ve&r 20. stodenoga, po8to je kumovao pri kr.stu djetetu Zdenka od Sternberga.

Sutradan poiao je sve onako bolestan suditi u nekim parbama izmedju deSkih plemidkih

porodica, ali u nodi izmedju 21. i 22. pogorSalo se njegovo stanie, te su lijednici zaiudu

tvalta kuiali, da mu pomognu. Dne 23. studenoga osjedao je ved, da mu je umrijeti.

Podjebradski htio ga je tjeiiti, ali on nije mario za utjehu, ved se je s gubernatorom oprostio

tako srdadno, da je taj proplakao. Preporudio mu osobito, neka se brine za mir i dobro

fttanje ne samo CeSke, nego I drugih zemalja, narodito da se pravda vrii ubogima kao i

bogatima. JoJ istoga dana, u srijedu 23. studenoga, oko pet sati poslije podne umro je La-

ditlav Postumus, navriiivii tek sedamnaett godina i devet mjeseci. Svijet je namahnagadjao, da je kralj Ladislav poginuo od otrova. Pade i Aeneas Sylvius piSe, da su

bcdki lijednici, vrativii se iz Praga, tvrdili, da je pokojni kralj otrovan. Sulo se pade

q>Ofnin}ati imena onih, koji su skrivili smrt njegovu. Bijedili su narodito Jurja Podjebrad-

•koga, njegovu suprugu Ivanu od Roimitala, napokon i Ivana Rokycanu. Ali svi noviji

pofjesinldari nakon potankih iztraiivanja jednodu^no tvrde, da ni gubernator ni ostali

POeiBIJA LADISLAVA HUN/ADA ; SMRT KRAUA LADI8LAVA POSTUMA. •93

nijesu skrivUi kraljeve smrti. Ladislav je bez sumnje podlegao kugi (kao i Ivan Hunjad),

koju su kriiari raznijeli \z Ugarske u dnige zemlje evropske, te koja je tada zaista haraU

u CcSkoj i Poljskoj.

Kralj Ladislav Postumus. ostavSi sirotan bez majke u najranijem djetiojstvu svomu,

proiivio je kratki vijek svoj uz sebi£ne rodjake i vlastohlepne velika&e. Nije imao komeda sc povjeri, s toga je postao ne samo nepovjerljiv, nego i neiskren. Kako bijaSe vrio

rano dozrio, umio se je pretvarati i osjedaje svoje zatajivati. No pored ^toga bio je

Maqdalina,

kd fraocoskoga knli* KarU VIL, a tanieaica LadiaUva Pottaaa.

lavoretk u ambnikqi abtral alika a Bafto.

ipak umjeren i krjeposun mladid. Uglcdao se je u torn poglodu u Sfoga strogoga i lri»

jezQOga skrbnika Fridrika III., koji ga je tako pomno dao odgojiti, da ga te poftlije oi

razkalaênost Ulrika Cetjskoga nije mnogo doimala.

Ladislav bi svedano sahranjen u stolnoj crkvi sv. Vida u Pragu. Potonji zgodopitd

ugarski smatrali su smrt njegovu za kazan Boiju, ito je prolio neduinu krv Ladislava Hunjada.

PRILOZI

P R 1 L O G 1.

IZVORI I POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U TRECE DOBA.

(1301.— 1516.).

2. OD GUBITKA DALMACIJE DO MATIJE KORVINA.

(1409-1457.)

A) Izvori. a. Sciiptores (Pisci). Gubitkom Dalmacije (1409) ncstaje nam i

domadih pisaca o hrvatskoj historiji sve do 16. stoljeda. Cini se medjutim, da je ipak i

u XV. stoljedu bilo u hrvatskim zemljama Ijudi, koji su biljeiili suvremene zgode; ali

spisi tih pifaca ili su propali ili su zanietnuti. Tako znademo za izvjestno, da je neki Ema-nuel napisao zgode i nezgode hercega Hrvoja Vukiida Hrvatini6i (*Chronologta ducis

Hervoyae), kojc je djelo poslije rabio Dubrovdanin Franjo Lukarevic. Jednako se spo-

minje i Ivan Barbeta, dominikanac iz Sibenika, koji je u drugoj polovici 15. stolje<^

sastavio neki zgodopis Dalmacije (Historia Dalmatiae seu de laudibus Dalmatiae); zatim

neki Marko iz Dubrave, prior pavlinskih samostana u Remetama i Lepoglavi, koji je

prikazao najstaiiju povjest svoga reda u Hrvatskoj (Chronicon ordinis S Pauli primi

Eremitae); no tima djelima izgubio se je trag, kao i spisima bos^nskoga kroniâra

Milida Velimiscljica i Spljecanina Baltazara (Baldassare da Spalato), kojega po imenupoznaje talijanski putopisac Fortis joS u 18. stoljedu (Kukuljevic u Arkivu za povjestnicu

jugoslavensku, knjiga IX. str. 4 —7.).

Da je u 15. stoljedu bilo u Hrvatskoj pisaca, koji su biljeiili suvremene^sgode nesamo u latinskom jeziku, nego iu hrvatskom, moiemo suditi uz ino i po brojnim

biljeikama i pripisima, Sto ih nalazimo zapisane na raznim brevijarima, mlsalima i dnigimnaboinim knjigama. Takovth hrvatskih, glagolicom pisanih biljciaka imade sva^sila

{ûrmin Gjuro dr. Hrvatski spomenici I., str. HO, 113, 131— 132. 154-155. 190,

209-211, 230. 236. 242, 263, 264, 268. 277. 288, 289. 291, 304, 313-314, 318-319,333, 376. 377, 378, 426X te bi le od njih mogao sasiaviti £itav brvatskt 1 jet op it

n PRILOO I.

la XV. stolje<5c. J»ma(5no je tih biljeiaka nekad bilo kud i kamo viSe, te su valjda po

njima (a i po drugim izvorlma) sastavili u prvoj polovici 16 stoljeda svoje hrvatske kro-

nike franjcvci Simun Klimentovid (1512), Simun Glavid (1529. i 1542), pop

Andrija 1st ran in (1525.) i drugi. O svim tim kronidarima vidi dlanak Ivana Kuku-

ljevi6i >Kratki Ijctopisi hrvatski* u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku, knjiga IV.,

8tr. 30.—47.Poradi nedostatka domadih izvor-pisaca rabiti nam je za vrijeme 1409.— 1457. strane,

oarodito ugarske, talijanske, njemaCke (austrijske), de§ke, poljske, srbske, bizantske (grCke)

I turske, koji prigodomice biljeie gdje koju vijest i o hrvatskom kraljevstvu.

Od u gar skill pisaca najznamenitiji je za tu dobu jo§ uvijek Ivan Turianski(Joaones de Thwrocz) sa svojom »Chronica Hungarorum«; doba od 1409. do 1457. obu-

hvata u njegovu djclu detvrtoga toma glave 12—42 (u Schwandtnerovu izdanju Scriptores

rerum Hungaricarum I, str. 223.—282). Vladanje kralja Vladislava I. Varnendika pri-

kazao je u posebnom djelu talijanski pisac Filippo Bounaccorsi, zvan i Calli-

machus, koje imade nadpis »Philippi (jallimachi de rebus a Vladislao Polonorum atque

Hungarorum rcge gestis librl tres«, te je Stampano u Schwandtnerovu zborniku •Scrip-

tores rerum Hungaricarum*, I. str. 433 —518. Stadji historidari mnogo su rabili Calli-

machovo djelo (u tri knjige), jer su mislili, da je pomenuti spisatelj bio tajni pisar kralja

Vladislava Varnendika, i da ga je pratio na njegovim vojnamaj no u novije vrijeme do-

kazao je njemadki ufenjak Zeissberg, da Callimachus nema gotovo nikakve cijene, poSto

•c je rodio tek 1437.. a djelo je svoje pisao istom izmedju 1484. i 1490., upotrebivSi

jedino poljskoga povjestni 'ara D?ugosza, i nakitivl5i svoje pridanje po ukusu humanista

dugim govcrima, koje je sam izmislio. Jednako nema za to doba gotovo nikakve vri-

jednosti obseino djelo talijanskoga pisca Antuna Bonfinija iz Ascolia, koji bijaê

god. 1485 doô u Ugarsku na dvor kralja Matije Korvina, te je po njegovu nalogu

stao pisati obsînu povjestnicu Ugarske. Bonfini svrSio je narufenu historiju tek poslije

smrti kraljeve za Vladislava IT. Jagelovica (Antonii Bonfinii historia Pannonica sive Hun-garicarum rerum decades quinque. izdanja u Baselu 1543, 1568, u KOlnu 1690. itd.). Todjelo medjutim treba u obde s najvedim oprezom rabiti, jer je pisano s ofitom namjerom,

da proslavi porodicu Hunjada; za prvii polovicu 15. stoljeda pak skroz je nepouzdano.

Za odnose kralja Sigismunda prema Italiji, osobito za njegove ratove s Mletcima

(1411 — 1413. i 1418 — 1420.) vrijede jo§ uvijek neki talijanski pisci, Stampani u zbor-

nflca L A. Muratorija: Rerum Italicarum scriptores. Narodito spominjemo u XIX. tomutoga zbomika Stampani Chronicon Tarvisinum (— 1428) auctore Andrea de Re-dusiis de Quero i u XXII. tomu Vitae Dncum Venetorum (— 1493) auctore Ma-rino Sanuto. Sve podatke iz tih Ijetopisaca, kao i iz dnigih izvora skupio i poredjao

jc Verci u XIX. tomu svoga djela »Storia della Marca Trivigiana*.

Od njemadkih (dotidno austrijskih) izvor-pisaca vrijedi 7a doba kralja Sigismunda i

reta mu Albrechta jednom ved spomenuti Eberhard Windecke (Denkwflrdigkeiten

zur Gcschichte des Zeitalters Kaiser Sigismunds), zatim Celjska kronika (Die CillierChronik), koja imade takodjer znamenirih podataka i za potonje vrijeme do godine 1457.

Otim Izvorima pridniiiti treba joS vrlo zanimljivl spis Jelene Kottannerice (Ausden DenkwOrdigkriten der Helene Kottannerin 1439.. 1440), koja prlpovijeda poglavite

zgode na dvoru obudovljele kraljice Elizabete na koncu godine 1439. i tijekom go-

dine 1440. Djelo Kottanneridino izdao je Endlicher u Leipzigu 1846. po rukopisu, koji

se duva u c. i kr. dvorskoj knjiinici u Bedu. Jo5 su znamenite pjesme M. Behcima,osobito za tureke ratove. Izdao ih jc Th. G. Karajan s nadpisom: Zehn Gedichte

M Beheims zur Geschichte Oestcrreichs und Ungerns (Quellen und Forschungen zur

vaterlandischrn Geschichte, Literatur und Kunst, Wien 1848., str. 1—65).Izmedju poljskih pisaca vrijedi narodito i za ovo vrijeme Joannes DIugoss

(Longinu«) sa svojom >Historica Polonica« u XII knjiga (u nekim izdanjima razdijeljena

je XII. Icnjiga samovoljno od izdavada u dvije knjige, tako te po njima imade trinaest

knjiga). Sio Dlugosz biljeli u posljednjoj knjizi svojoj, piSe kao suvremenik. kao ode-

vidac, padc i kao sudionik, te je s toga njcgovo pridanje osobito pouzdano i dragocjeno.

Od svih izvor-pisaca zapadno-evropskih vrijedi za prvu polovicu XV. stoljeda naj-

r\ie glasoviti Aeneas Sylvius Piccolomini, potonji rimski papa Pius II.

Aeneas Sylvius (Enea Silvio) bio je porijctlom Talijan Iz porodice Piccolomini

(rodjen 18. listopada 1405. u Corsignanu kod Siene); all je velik dio svoga llvota pro-bavio u srednjoj Evropl. narodito a Njemadkoj. Najprije ga nalaiimo od godine 1432 nacrkvenom sab »ni u Baselu, gdje je bio sekretar kardtnala Capranike; poslije je mijenjao

IZVORI I POMAOALA ZA POVJBST HRVATA U Tlll6l DOBA. Ill

sluibe kod rarliditih bislcupa i kardinala, dok je napokon 1439. postao tajnikom papeFeliksa V., takmaca papi Eugenu IV. Ali ve<5 godine 1442. prcdjc opct u sluibu nje-

madkoga kralja Fridrika III. Habsburgovca, kojemu jc bio tajni pisar i napokon poglavidsavjetnik. U torn svojstvu sudjelovao kod mnogih razprava s papinskim dvorom i s nj«-maikim knezovima, pak je tako bio dobro upucen u svc poslove nc samo njema£ko-rimskoga carstva, nego i ostale Evropc. Papa Nikola V. imenovao ga jc 1447. za biskupau Trstu, a 1449. za biskupa u Sieni. God. 1452. pratio je cara Fridrika III. u Rim, te je

znatno utjecao u sve razprave prigodom krunisaoja i vjendanja njcgova. Prije toga bo-ravio je 1451. kao poslanik svoga kralja neko vrijeme u CeSkoj. God. 1456. imenovao gaje papa Kalikst III. kardinalom, a po smrti toga pape (19. kolovoza 1458.) uzyiSen bi napapinsku stolicu, te se je prozvao Pius II. Poglavita zelja njegova btja$e sada, da podigne£itavu krSdansku Evropu na rat s Turcima. Zdruiio se s Ugarskom, Skenderbegom i

Mletcima, skupto znatoe dete kriiara, te sam poSao u Jakin, da odanle povede vojnu naTurke; ali ga tu u noci izmedju 15. i 16. kolovoza 1464. zatede smrt

Aeneas Sylvius poznavao je prilike evropske kao rijedko koji suvremenik njegOT, anapisao je ditav niz djela historiikoga, geografskoga, retorskoga i j>celskoga sadriaja. Mimoto ostalo je iza njcga veliko mnoztvo poslanica i listova, osobito zanimljivih nc samo za

njegov zivot, nego i za suvremenu povjestnicu (Voigt G., Enea Silvio dc' Piccolomini als

Papst Pius II. und sein Zeitalter, 3 Bande, Berlin 1856.— 1863.; Weiss A. Aeneas SylviusPiccolomini als Papst Pius II , sein Leben und sein Einfluss auf die literarische KulturDeutschlands, Graz 1898.).

Od pKDvjestnidkih djela njegovih najznamenitija je njegova povjfstoica kralja i caraFridrika III. (Aeneae Silvii Historia rerum Friderici III. i mperator is), koja seicdo konca godine 1457. Stampana je u zboniiku: Kollar Adami Francisci, Analecta mo-numentorum omnis aevi Vindobonensia, tomus II., Vindobonae 1762., str. 2.— 475„ aprevedena na njemadki od Ilgena. Nadalje je znamenita njegova povjestnica Cc§kc (Hi-storia Bohemica), .Stampana prvi put u Rimu godine 1475., a poslijc mnogo puta,

narodito u zbornicima sabranih djela njegovih (Aeneae Sylvii Piccolominci ... opera quaeextant omnia), izdanim u Baselu 1551., 1571. i 1589., i u Hclmstadtu 1707. Tredcdjdo, vrlo zanlmljivo za povjest juznih Slavena, jest njegov histori^ki zemljopi«, naroiito

glave I.— XXI. one Cesti, koja se bavi Evropom (De Eur op a). U izdanju skupnth spisa

njegovih (u Baselu 1551.) zapremaju te glave stranice 387. do 411.

Aeneas Sylvius iztide se u svojim historiikim djelima kao gorljiv privrienik kralja

i cara Fridrika III., a velik protivnik knezova Celjskih i deikih Husita, te je mnogo putaviSc pristran stranfar, nego objektivni povjestniiar. K tomu lioce da opona^ kiceni slog

starih rimskih klasika. S toga treba njegova djela s vclikom oprezno§45u rabiti, te se unjegovo priianje samo onda pouzdavati, kad se moic utvrditi drugim izvorima. Mnogosu pouzdaniji njcgovi listovi, od kojih mnogi nijcsu jo§ ni izdani.

Za ratove s Turcima, Sto su ih vodili Sigismund, Vladislav I. Vamcn6ik i Ivan

Hunjad, imade mnogo gradje u tadanjih bizantskih povjestnidara. Jcsu to LaonicusChalcocondylas (de rebus Turcicis), Michael Ducas (historia Byzantina) i Gcor-gius Phrantzes protovestiarius, svi Stampani u Bonskom zbomiku : Corpusscriptorum historiae Byzantinae; i onda joS Critobolus (de rebus gcstis Mechemetis 11.

inde ab anno 1451. usque ad annum 1467), kojcga jc djelo itampano u zborniku Karia

MUllera: Fragmenta historicorum Graecorum, Parislls 1870, volumen V., Za odnose ugarskohrvatskoga kralja Sigismunda prema Srbiji i dcspofu Stjepanu

Lazareviiû kao i za srbsku povjestnicu u prvoj Cetvrti XV. stolje<5a znamenit je izvor-pisac

Konstantin filozof, koji jc napisao iivot pomenutoga dcspota Stjepana I^zarrvi6u Djelo

Konstantina fitozofa od Kostenca potjc£e iz godina 1431.— 1432., a izdao ga je Stampomdr. Vatroslav Jagid u Glasniku srpskog uênog dniStva, knjiga XLII, strana 223—328.

Koliko vrijcdi Konstantin filozof za suvremenu povjestnicu, pokarao je St. Stanojcvidu njemadkoj studiji: Die Biographic Sfephan Lazarevic's von Konstantin dem Miilosophcn

als Gcschichtsquclle (Archiv fllr slavischc Philologie, XVIll Band, 1896, pag. 409—472).Vrlo je zanimljiva pojava Srbin Mihajlo Konstantinovid iz Ostrvicc, koji je

oko god. 1490. poljskim jezikom napisao povjestnicu Turaka I svoje dolivljajc * nad-

pisom »PamiQtniki Janczara< (LJ.«pomene janjidara). Mihajlo bijaê god. 1455. uNovom Brdu dopanuo turskoga suianjstva. Turci ga silom poturîli I dali u janji£are, te

je zatim do deset godina slulio u turskoj vojsci. Kad je godine 1464. ugarjko-hrvatski

kralj Matija Korvin osvojio grad Zvc&ij u Bosni, zarobio '}e'^ tamoSnju posadu i s njomMihajla KonsUntinovida. Tako se je Mihajlo >8 p6ltenjem natrag vratio medju hristiiane«.

IV PRILOO I.

O daljoj sudbini MihailovoJ nema izvjestnih podataka. Uini se, da je nakon kratka boravka

u Ugarôj otiô u êSku t Moravu, a odanle je pre§ao u Poljsku, gdje su ga poslije

primili medju Titezove i plemide poljske. Tu je napisao svoje >pamiQt nike«, a valjda

je tu i umro. Djelo njegovo imalo ie jama^no poljsku gospodu uputiti u povjest, obi-

daje i ratovanje Turaka. Dr. Janko Safafik preveo je >pami(}tnike« na srbski jezik, te ih

je izdao s nadpisom >Mihajla Konstantinovida, Srbina iz Ostrovice, Istorija ili Ijetopisi

turski. spisani oko godine 1490.* u Glasniku srbskog udenog druStva, 1865., knjiga L(XVIIL). rtrana 25.— 188.

b. Monumenta (Spomenici). Za kontrolu obilatih, no rijedko kada nepristranih

spisatelja sluie brojni spomenici, kao povelje, izprave, listovi i dopisi, saborski spisi (de-

kreti), izvjeitaji (relacije) i t d. No ta silna gradja samo je donekle izdana, a $to je

izdano, razasuto je koje kuda. Veliki zbornik G. Fejdra obuhvata samo vladanje kralja

Sigismunda (Tomus X., volumen 1-8) i Albrechta (Tomus XL, volumen unicum); kao

nastayak Fejdra moie se smatrati zbirka dokumenata, izdana u monumentalnom djelu

magjarskoga historidara, grofa Josipa Teleki-ja: Hunyadiak kora Magyarorszagon.

U X. svezci toga velikoga djela objelodanjeno je preko 300 dokumenata za historiju

ugarsku od polovice 1437. do konca 1460. Telekijeva zbirka dopunjuje se zgodnoIX. svezkom zbornika »Codex diplomaticus comltum Zichy« (izdaje ga sada

E. Kammercr), u kojemu imade 416 dokumenata za vrijeme od 1440. do 1457., medjunjima vrlo zamaJnih, koji prikazuju neke tadanje zgode u posve novoj slici. Nuzgredice

budi spomenuto, da magjarski udenjak Fejdrpataki priredjuje veliki zbornik dokumenataza vrijeme kralja Sigismunda. O saborima u prvoj polovici XV. stoljeda vidi i djela M. G.

K ova did a (Kovachich): Vestigia comitiorum apud Hungaro?, Budae 1790.; zatim Supple-

mentum ad vestigia comitiorum apud Hungaros, tomus I & II; poglaviti zakljudci pojedinih

sabora, u koliko su vrijedili kao zakoni, sabrani su u zborniku: Corpus iuris Hun-garici (najnovije izdanje u BudimpeSti 1899. i dalje). Osobito je jo§ zanimljiva zbirka

listova, Jto ih je pisao glasoviti Ivan Vitez od Sredne u vrijeme od 1445. do 1451., i koje

je joS za iivota njegova s historidkim biljei^kama izdao svedenik zagrebadke biskupije Pavaoiz Ivanida. Zbirci je nadpis: Johannis de Zredna, cancellariae regis Hungariae olim

protonotarii e p i s t o 1 a e, exaratae et notis illustratae per Paulum de Iwanichdioeceseos Zagrabiensis presbyterum . . . (Schwandtner,Scriptoresrerum Hungar.II. p. 1— 106).

Za hrvatsku povjestnicu u prvoj polovici XV. stoljeda podavaju mnogo gradje

zbornici Ljobida S. (Listine o odooSajih izmedju juinoga Slavenstva i mletadke repu-

blike» knjige VI—X), T k a 1 d i d a I. (Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagra-

biae, volum. II), Kukuljevida I. (lura I.), T h e i n e r a A. (Vetera monumenta Sla-

orum meridionalium), G e 1 c i c h a J. (Diplomatarium reipublicae Ragusanae), a doneklei Fermendiina K. (Acta Bosnae potissimum ecclesiastica ab anno 925 usque 1752.

Zagrabiae 1892.). Njima se pridruiuju hrvatski, glagolicom i dirilicom pisani spomenici,ixdaoi n zbomicima: Kukuljevid I., Acta croatica, Zagreb 1863; §urmin Gjuro dr.,

Hrvatski spomenici, u Zagrebu 1898.; nadalje Miklosich Fr., Monumenta serbica,

spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Bed 1858; Pucid M., Spomenici srbski,

I. i II., Beograd, 1858.— 1862.; i napokon Jiredek K. dr., Spomenici srbski, u Beo-gradu 1892. (Spomenik srpske kraljevske akademije XI ). Svim ovim spomenicima treba

joS pridodati zbornik dokumenta iz razliditih talijanskih arkiva: MakuSev V., Monu-menta historica Slavorum meridionalium vicinorumque populorum e tabulariis et biblio-

thecis italicis deprompta. Volumen I. (Ancona-Bononia-Florentia) Varsaviae 1874.;Volumen II. (Genua, Mantua, Mediolanum, Panormus et Taurinum), Belgradi 1882.

Kako su Ugarska i Hrvatska od 1411. sve vi§e dolazile u doticaj a Njemadkom,zatim s Austrijom i £e$kom, nije dudo, te u arkivima tih zemalja imade obilje priloga

za historiju Djihovu Narodito arkivi u Bedu i Ce$koj puni su spomenika za proilost

ugarsku i hrvatsku, osobito od onoga dasa, kad su kraljevstva Ungarije i Hrvatske doila

pod vlast Habsburga (1437.), koji su podjedno bill vladari Austrije i Ce^\ce. Ogromnoblago austrijskih i deikih arkiva joi nije izcrpljeno; pojedini austrijski i deSki historiografi

txdalt su tek vede ili manje zbirke dokumenata za prvu polovicu XV. stoljeda. Evo naj-

glavnijih izdanja:

— KoUar A. F., Sylloge diplomatum, litterarum, actorum publicorum, quorum testimo-nio et fide res Austriacae (Hungaricae) ab imperatore Friderico gestae usque ad annum 1453.inprimis nituntur (Analecta . . . Vindobonensia, torn II , Vindobonae 1762.,str. 827—1404).

— C h m e IJ., Materialien zur oesterreichischen Geschichte. Aus Archiven und

Bibliothcken, II. Bflnde, Wien 1837—1838.

IZVORI I POMAGALA ZA POVJBST HRVATA (J TRK<^.K DOBA. V

— Chmel J., Regesta chronologico-dipiomatica Friderici IV. Romanorum regis.

Pars I. & II. Viennae 1838.— 1840.— C h m e 1 J., Urkunden, Briefe und ActCDstOcke zur Geschichte dcr Habsburgischen

FOrstcn. KOnig Ladislaus Postumus etc. . . . (1443.— 1473.) herausgegeben von . . . Wien1850. (Fontes renim Austriacarum. Diplomataria et acta, II.).

— Birk £, Beitr&ge zur Geschichte der KOnigin Elisabeth von Ungern und ihres

Sohhes Kdnig Ladislaus MCCCCXL—MCCCCLVII. Aus Quellen gesammelt und heraus-

gegeben von . . . Wien 1848. (Quellen und Forschungen zur vaterlAndischen Geschichte,

Literatur und Kunst, str. 211.— 258.).

— Birk El., Urkunden-AuszQge zur Geschichte Kaiser Fridrich III. in den Jahren1452.— 1467. aus bisher unbenOtzten Quellen. Wien 1853. (Archiv far Kunde oesterreichi-

scher Geschichtsquellen X. p. 175 & 369, XL p. 141.).

— Palacky Fr, Urkundliche Beitrage zur Geschichte BOhmens und seiner Nach-barlander im Zeitalter Georgs von Podiebrad (1450.— 1471 ) Wien 1860. (Fontes rerumAustriacarum. Diplomataria et acta XX.).

— Bachmann Ad dr., Urkunden und ActenstUcke zur . oeslerreichischen Ge-schichte im 2îtalter Kaiser Friedrichs 111. und KOnig Georg's von Bdhmen (1440—1471),Wien 1879. (Fontes rerum Austriacarum, Diplomata et acta XLII).

— Altmann W. Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410.-1437.). L & H. Band.

Innsbruck 1896. i dalje. (Bdhmer, Regesta imperii XL).

B) Pomagala. Djelima austrijskih histori£ara, kao §to je A H u b e r a poznata

•Geschichte Oesterreichst (Zweiter Band, Gotha 1885., str. 521.-539.; Dritter Band,

Gotha 1888., str. 3—44, 65—89 i 89—115), ireba pridati monumentalno djelo ee§koga

historiografa Fr. Palackoga: » Geschichte von Bdhmen*, kojega tredi svezak, odio

1—3 (Prag 1845.— 1854.J obuhvacâ doba od 1378. do 1439., a Cetvrtog svezka odio prvi

(Prag 1857.) doba od 1439. do smrti Ladislava Postuma 1457. Od magjarskih historidara

treba posebice iztaknuti K a ton u (XIII. svezak), zatim milenijsku povjestnicu >Amagyarnemzet t6rt6nete, i to (êtvrti svezak, u kojem je vrstni strudnjak V. F r a k n 6

i

prikazao doba Hunjada i Jagelovida (A Hunyadiak €s a JagelI6k kora, 1440.— 1526,, Bu-

dapest, 1896). Veliko i obseino djelo grofa I. Telekija, A Hunyadiak kora Magyar-

orszdgon, Budapest 1852.— 1857., proradunano prvobitno na dvanaest svezaka, od kojih

je samo osam izaSlo (T. I— V. tekst i T. X— XII. Diplomatarium), danas je vcc priiidno

zastarjelo. Svezke VI.—IX., koje bi obuhvatale geografiju i kulturnu historiju, nijesu nikad

ni izaSIe; u novije vrijeme izpunjuje lu prazninu Csanki Deszft dr. svojom historijskom

geografijom Ugarskc u doba Hunjada (MagyarorszAg tOrt^nelmi foldrajza a Hunyadiak

kordban).

U velike pomaiu obseine monografije njemaCkih, naroiito austrijskih historidara o

pojedinim vladarima, koji su podjedno bili kraiji ugarski i hrvatski, ill koji su se otimali

za kraljevsku krunu u tima zemljama. Amo spadaju monografije:

— Aschbach Joseph dr., Geschichte Kaiser Sigmunds, I— IV'. Band, Ham-burg 1838.-1845.

— Kurz Fr., Oesterreich unter K. Albrecht dem Zweyten. Band I. 11., Wien 1835.

— Kurz Fr., Oesterreich unter Friedrich IV. Band I. II. Wien 1812.

— Chmel Jos., Geschichte Kaiser Friedrich IV. und seines Sohnes Maximilian I.

Band I. & II. Hamburg 1840. i 1843. (Scie do godine 1452).

Radi obilja dokumenata (regesta) treba jol spomcnuli djelo: LIchnowsky E. M.

FQrst, Geschichte des Hauses Habsburg, I.—VIU. Theil, Wien 1836.*- 1844. Za pnru

polovicu XV. stoljeda vrijede narodito svezak peti i letti.

Napokon priobditi mi je jo5 neka djela i razprave, kojima sam sc sluiio pri pisanju

ovoga svezka moje historije:

— Knauz Nando r, Az orsz^gos tan^ct 6s ortsiggyul<^«ek t6rt6nete 1446—1452,

Pest 1859.— V o i g t G., Johannes von Capistrano, ein Hclllger des fOiifsehnten Jahrhundette*.

(Historische Zeitschrift, herau.sgcgeben von H. Sybel. Monchcn 1863, X. p. 19—96).

— Radki Fr. dr., Odnoiaj srpskih despota i dotelica naprama kruni i kraljevini

hrvatskoj I ugarskoj god. 1426—1503. (Knjiievnik II. od god. 1865, str. -^76.—488.).

— K u k o 1 j i c a L., iivot i djeU Ivana Stojkovlda. Dubrovnik od g. 1 866., p. 280.-298.

— Dimitrijevi<i Milan, Gyorgye Brankovid (Smedcrcvac). Despot der Serbeo.

nach heimatlichen Quellen und zeitgen. frcmden Acten mit BerOcksichllgung der spl-

teren kritischen Historiker, Neusatc 1876.

mVl rniLOO II.

— Bachmano A. dr., Ein J«hr bOhmischer Geschichte. Georgs von Podiebrad

Wahl, KrOaung und Anerkennuog. (Archiv flir oesterreichische Geschichte, Wien 1876,

UV Band, p. 37—174)— JireCek Konst. dr., Nastojanje starijeh Dubrovâna oko raSirenja granice

(Slovinac, II . 1879., str. 58. i 75 ).

— Mijatovid Ced., Despot Gjuragj BraDkovid, II knjige, Beograd 1880 i 1882— Huber A. dr., Die Kriege zwischen Ungarn und den Tiirken 1440.— 1443.

kntiscb untersucht. (Archiv fUr oesterreichische Geschichte, Wien 1886, Band LXVIII,sir. 159 - 207.).

— Pastor L. dr., Geschichte der Papste seit dem Ausgang des Mittelalters,

L Band, Geschichte der Pclpste im Zeitalter der Renaissance bis zur Wahl Pius II.

Freiburg im Breisgau, 1886.

— Gubo A., Graf Friedrich II. von Cilli. (Programm des k. k. Staats-Gyninasiums

in Cilli. 1888., 1889. i 1890.)— Thall6czy Lj. dr., K historiji despotske porodice Brankovica (Glasnik ze-

maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, V., 1893., str. 175.—219).— PoparidBart., Hercezi svetoga Save. Petdeset godina povjesti hercego-

vadke. U Spljetu 1895.

P R I L O G ir.

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

1. (Str. 15.). V ime bozie, amen, let bozih tekucih f. t. o. z. m(i)s(e)ca ijuna, dan25. to (|)e Statut. mi gosp(o)d(i)n knez Stefan i mi gdn knez Anz sliSeci mi \ alike tuzbe

ot naSih vernih sluibenikov krdkoga otoka, ke im dineliu hudi Ijudi, poslali (j)esmo naîh

vernih v otok, da oni s'zvavSe dobrih muii za vsega otoka i tako (j)esu na6in(i)l(i).

2. (Str. 37.). . . (j)eju da plodeda se plodom iivota vfidnago pamet ih va umiljeni(i)

svo())em iivuda i v Ijubvi s Is. Hm snom tvo(j)im ddlo dobro spodobita se pridti. T&midegm nftim Is. Hm. sn.

Eji iSdi na misi »Pristupi§e k Isu iskuSajude i i gljuce*.

Ldt gnth 1368. ja knez Novak sn kneza Petra, vitez silnoga i velikoga gdna LoiSa,

kralja ugrskoga, njega polade vitez, v to vrme bududi knez na Ugrili §olgovski, a

V Dalmacii Ninski, napisah te knjige za svoju d§u; i onoj crkvi da se dadu, v ko(j)i

legu vdkivdnim leiani(i)em. I pomisli vsaki Hjanin, da sa svdt niStare ni, ())ere gdo ga vedeIjubi, ta ga brie zgubi. Nu (j)o§ce pomisli vsaki sada, da se najde ot nas tada, gda se

dia strahom smete, a dila nm se skriti nete. Za to kada nam se ddla sktiti nete, tada

vsaki pridi t dobrimi dili prdd straSnoga i silnoga v£ki . . .

3. (Str. 55). Propria commissio domini nostri regis. Sigismundus dei Ilun-

garie, Dalmacte Croacie Rame Servie Gallicie Lodomerie Comanie Bulgaiioiuc tcx acmarchio Brandemburgensis, sacri romani imperii archycamararius necnon -Bohemie et

Lucemburgensis heres omnibus Christi fidelibus tam preseniibus quam futuris presentiumnoticiam habituri» salutem in omnium salvatore.

Solet a principe confirmari quod licite postulatur quia sicut iuris occupata in .^tatmn

debttum revocare sic est equitati consonum obtenta legitime regio patrocinio roborare.

Proinde ad uniuersorum noticiam barum serie volumus pervenire, quod fidelis noster vir

magaificus Johannes dc Maroth banus noster Machowiensis cebitudinis nostre adiens

con^pectum in sua nee non Stephani filii Stephani de dicta Maroth personis exhibuit

nobij qoasdam duas litteras vnam scilicet nostram patentem minori et secrelo sigillo

nostro alias intra ambitum regni Bulgarie prope castrum maiori<i Nicapolis in conflictu

Dostro persoaaU cum Bayzat imperatore Turkorum habito et commisso casualiter deper-dito et amisso consignatam super donatione et perhempnali coUatione cuiusdam possesstonis

condam Michaelis filii Petri Ruteni de Chyk, Chyk predicte in comitatu de Walko existentis

TIUNSKRlPClJA IZPRAVA. VII

ac cunctarum utilitatum et pertinentianim suarum vaiuersarum, et aliam capituli ecclesie

Bozoensis phvilegialem super legittima dicte possessionis et suarum pertinenciarum staiutione

pro ipsis eorumque haeredibus rite factis confectas tenorum subsequentium suplicans exindeidem suu et numine quo supra nostre majestati prece !>ubjectiva, vt easdem litteras ratas

gratas et acceptas habendo nostrisque litteris privilegialibus verboteuus inseri «t redigi

faciendo pro ipsis eorumque haeredibus et posteritatibus univer»is inoovantes perptetuo vali*

turas dignaremur confirmare, quarum vaius videlicet ipsius nostre iittere pateotis tenor is eatNos Sigismundus dei gratia rex Hungarie Dalmacie Croacie etc ac marchio Brandemburgen-sis etc memorie comendamus tenore presentium significamus quibus expedit uniuersis, quodnobiles et strenui viri Johannes filius Johannis de Maroth et Stephanus filius Stephani deeadem fideles nostri dilecti ad nostre serenilatis accedentes presentiam fidelitates et

servitia ipsorum nobis et sacro nostro dyademati locis et temporibus opportunism iuxta

tocius possibiUtatis eorum comoditatem per ipsos exhibita et inpensa proponentes et de«

clarantes ac in memoriam nostre celsitudmis reducentts, quandam possessionem Rute-norum Cbyk vocatam, que condam MichaeHs filii Petri similiter Ruteni de eadem fuisse

perhibetur in comitatu de Walko existentem, assercntes eundem Michaelem nutu volente

divino ab hac luce absque heredum solacio sexus masculini his diebus decessisse et exeo ex aprobata regni nostri consuetudine manibus nostris regiis fore deuoiutam nostre-

que coUacioni pleno iure peninentem a nobis sibi ipsis et posteritatibus eorum vniversis

perpetuo dari et conferi postularunt. Nos itaque secundum quod nostre magnitudinisexpostulat et requirit officium vt quorumlibet nostrorum fidelium obsequiosa merita animometiamur pietatis hits quos opera sue virtutis regali remuneracioni dignos efficiunt grata

debeat reddere premia meritorum, dictam possessionem Chyle et alias possessiones adipsam pertinentes cum omnibus suis vtihtatibus et pertinentiis vntwersis sub eisdem veris

metis et antiquis, quibus hactenus eadem per prefatum Michaelem Rutenum habita exti-

tissent et possessa, eo iure quo nostre incumbit coUacioni nowe nostre donationis titulo

eisdem magistris Johani et Stephano, filiis et posteritatibus eorum vniwersis dedimus,donavimus et contulimus, iure perpetuo et irevocabiliter possidendam tenendam et

babendam salvis dumtaxat iuribus alicnis, presentes autem dum nobis in specie reportate

fuerint in forma nostri privilegii redigi faciemus. Datum Bude in festo beate MarieMagdalene, anno domini millesimo trecentesimo nonagesimo tercio. Alterius vero

vtputa ipsius capituli ecclesie Woznensis Iittere privilegialis tenor per omnia seqoitur

in hec verba. Elxcellentissimo principi domino Sigismundo dei gracia inchto regi Hun-garie, Dalmacie, Croacie etc. marchionique Brandemburgensi etc. domino ipsorum naturali

capitulum ecclesie Woznensis orationes in domino deLitas ac devotas. Recepimus htteras

statutorias sub minori sigillo vestre excellencie nobis directas hunc tenorem continentes.

Sigismundus dei gratia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc marchioque Brandemburgensis

etc fidelibus suis capitulo ecclesie Bosnensis salutem et graciam, cum nos quandampossessionem Chyk vocatam in comitatu de Walko habilam, que condam Michaelis hlii Petri

de eadem hominis sine heredum masculinorum solacio decessi prefuisse dicitur.Johanni Alio

Johannis de Maroth et Stephano (ilio Stephani de eadem pro ^delibus ipsorum serviciis per

alias litteras nostras nove mee donacionis titulo perpetue contulerimus, ipsisque randemstatui facere velimus regni nostri consvetudine requirentc Igitur fidelitati vestre commitimuset mandamus, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio tidedignum (luo presente

Thomas filius Georgii de Capolna vel Johannes tilius Laurandi de Zenthmiklos aut Johannes

fihu»Nicolai de Bela seu Andreas de eadem, ahit> absentibus homo noster ad faciem predicte

possessionis yicinis et cometaneis suis vniversis, inibi legitime convocatis et presentibus

accedendo statuat eandem ipsis nove nostre donacionis titulo perpetuo possidendam si

non fuerit contradictum, contradictorcs vero si qui luerit ciict ipsos contra aonotatos

Johannem et Stephanum nostram in presenciam ad terminum conpctenlem, raciooein

contradictionis eorum reddituros effica em, Et posthec omnium premissorum sertem vt

fuerit expediens nobis fideliter rcscribatis. Datum Bude feria scxta proxima post fe&tum

beati Francisci confessoris anno domini iniltesimo trecentesimo nonagesimo tercio. Nos

itaque mandatis vt stre excellentie semper obedire cupientes vt teoemur secundum c anun-

dem litterarum vestre maicsutis coniinenciam vnacum prefaio {ohaone filio NicoUi de

Bela homine subhmitatis vestre nostrum hominem Johannem Chori nostri sacenJotetn ad

exequenda premissa pro nostro testimonio duxtmus destinandum. Qui postmodum ad

nos reversi nobis vniformiier retulerunt, quod idem homo sereniutis vestre iM^teote

dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post festum omnium sanctorum nunc pre-

tentum ad faciem predicte possessionis Chyk vocate in comitatu de Walko existeotii

VIII PRILOG II.

viciots et cometaneis suis vniversis inibi legitime coovocatis et presentibus accedendo,

eaodem prefatis Johaoni, fitio |ohannis et Stephano filio Stephani de Maruih statuissent

nove vestre donacionis titulo perpetuo possidendam. In qua scilicet possessione iidem

vester et noster homioes legitimis diebus conmorassent prestolando nullo penitus contra-

dictore apparente. Id cuius rei testimonium presentes litteras nostras cum appensione

sigilli Dostri munitas duximus ccncedendas. Datum sabbato proximo ante festum beati

Martini confessoris anno domini supcrius annotato. Nos igitur iustis et modestis ipsius

Johanois de Maroth bani supplicacionibus antelatis, nostre maiestati per eundem suo et

nomine quo supra condecenter oblatis regia benignitate exauditis fauorabiliter et admissis

prefatas litteras nostram scilicet patentem et annotati capituli Bozncnsis priuilegialem

onmi prorsus suspicionis voragine carentes presentibusque de verbo ad verbum sine

diminucione et augmento aliquali insertas quo ad omnes eorum continentias clausulas et

articulos, potissime ipsius Johannis de Maroth bani fidelitatibus et fidelium serviciorum

laude dignis preconioque sumpme attolendis inventis per eum nostre maiestati locis et

temporibus opportunis exhibitis et inpensis plurimum requirentibus acceptamus approba-

mus et ratiiicamus eas nihilominus prelatorum et baronum nostrorum consilio prehabito

simuicum prefatis donacione et perhempnali collacione ac statucione eorundem in tenoribus

ipsarum superius lacius explicalis mera autoritate regia et potestatis plenitudme ac

excerta nostre maiestatis sciencia pro ipsis Johanne et Stephano ipsorumque heredibus

et posteritatibus universis, innovantes perpetuo valituras confirmamus, presenciura litterarum

nostrarum privilegialium patrocinio mediante. Salvis dumtaxat iuribus alienis. In cuius rei

memoriam firmitatemque perpetuam presentes concessimus eisdem litteras nostras privi-

legiales pendentis et autentici sigilli nostri duplicis munimine roboratas. Datum per manusreverendissimi in Christo patris et domini, domini Johannis de Kanisa archiepiscopi alme

ecclesie Strigoniensis locique eiusdem comitis perpetui nee non primatis et sedis aposto-

lice legati auleque nostre eximii cancellarii fidelis nostri dilecti. Anno domini millesimo

trecentesimo nonagesiino octauo, quarto nonas mensis aprilis, regni autem nostri annoduodecimo. Venerabilibus in Christo patribus et dominis Valentino titulo sancte Sabine

sacrosancte romane ecclesie presbytero cardinali et alme ecclesie quinqueecclesiensis gu-

bernatore ac eodem domino Johanne ipsius ecclesie Strigoniensis, Nicolao Bubek Colo-

censi, Petro Jadrensi, Andrea Spalatensi et altero Andrea Ragusiensi arhiepiscopis, LucaVaradiensis, Martino Transilvanensis, Stephano Cyko Agriensis, Johanne Boznensis, Demetrio

Vesprimiensis, Johanne Jauriensis, Petro Vaciensis, fratre Thoma Syrmiensis, Mychaele Ni-

triensis, Iratre Gregorio Chanadiensis, Crisogono Traguriensis, Francisco Scardonensis, La-

disIaoTininiensis, Johanne Nonensis, Anthonio Sybinicensis, Nicolao Corbaviensis et Leonardodecretorum doctore Seniensis ecclesiarum episcopis ecclesias dei feliciter gubernantibus

ncc noo magnificis viris Detrico Bubek regni Hungarie palatino et comite Albensi, Siy-

borio de Styborich, voyvoda transilvano et comite de Zolnuk, comite Frank filio condamKooye bani, iudice curie nostre, Nicolao de Gara Dalmacie et Croacie predictorum ac

tocitts Sclavonie regnorum nostrorum, Francisco similiter Bubek et eodem Johanne deMaroth Machoviensi banis, honore banatus Zeuriniensis vacante, Georgio fiUo Jakchtavaroicorum, Stephano de dicta Kanisa ianitorum, Johanne dicto GroH' dapiferorum,

Emerico de Pcryn pincernarum, Johanne filio magistri Ladislai filii condam comitis Ste-

phani Bubek agazonum nostrorum magistris, eodem Styborio de Styborich comite poso-

oiensi aliisque quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et honoris

Propria comissio domini nostri regis.

4. (Str, 59.). P(ro)p(ria) (com)missio domi(ni) regis Nos Sigismundus dei gra(tia)

rex Hungar(ie), Dalmac(ie), Croac(ie) .(e)tc(etera) marchioq{ue) Brand(enburgensis)

(e)tc(etera) 8ac(rt) Romani im(pe)rii vica(r)ius g(ejn(er)alis (e)t regni Bohemie gub(cr)na-

tor. Mcmor(ie) (com)mendantes teno(r)e p(rese)ntium significamus, quibus expedit uni-

v(er)»i8, q(uod) nos c(oo)siderat(is) fidcUtatib(us) (e)t fidelium s(er)vitior(um) p(re)claris

roe(r)it(i8^ Woyk filii Serbe aule n(ost)rc milit(is) (p)er ip(su)m n(ost)re mai(esla)ti locis

(e)t êm)p(or)tbus opo(r)tunis exhibitis (e)t impensis, volentea sibi pro hu(ius)mo(d)i fide-

Hbos obsequiis regali occ(urre)re cum favore, ut d(e)inceps f\er)ventius i(n) n(ost)ri8 s(er)-

vitiis exDeclie(o)d(is) a(o)imetur dulcedine regalis remun(er)ationis p(re)gustata, quanda(m)poss(easi)ooein a(ost)ram regale(m) Hvnyadvar vo(ca)tam in comitatu Alben(si) .p(ar)tiu(m)

n(o«t)rar(um) Trao88(ilua)nar(um) h(ab)itam, si(mu)ku(m) eiu(s)dem uni(ver)8(is) utilitatibus

ac q(ui)buslib(et) p(re)tli8 (e)t fructuositatibus v(idelice)t t(ef)ris arabilibus cul(tis) (e)i

iiic<u)lt(is), pratds), fenilibu». siWis, nemoribus, aquis, piscinis aquar(um)q(ue) decursibus

TRANSKRIPCUA IZPRAVA. DC

et g(c)n(er)alit(cr) q(ui)buslibct ci(us)d(cm) utilitatura intcg(ri)tatibu8 8(a)b ip(i)ar<uin)

vcris met(is) et antiquis limitibus q(u)ocumq(ue) no(miD)is vo(ca)bulo Tocitatfis) ex c(er)tm

n(ost)ra sc(ient)ia p(re)lator(um)q(ue) et baronu(m) n(ostro)rum (con)silio ac dotc D(ost)redonat(i)onis tit(u)Io (e)t om(n)i eo iu(r)e, quo eadc(m) ad n(ost)ram sp(c)ctant col atioôe)m.

memorato Wo(y)k militi et p(er) eum Magas (c)t Radol ca(r)oalibas ac Radol pat(r)ueUfr(atr)ibils, n(ec)non Joh(an)ni filio suis ip(s)or(um)q(uc) h(er)edibus (e)t post(er)itatibus

un'(ver)s(is) dedimus, donavimus et (con)tulimus y(m)mo dam(u5) donamus et (con)f(c-

r)imus p(er)petuo (et) irrevo(ca)bili(t)er tenend(am) possidend(am) p(ar)it(er^ (e)t h(abe)n-d(am), salvo iu(r)e alieno, p(rese)ntium D(ost)rar(um) te>itimo(n)io l(itter)arum, quas d (ro)

nob(is) i(q) spe(cie) fu(er)int rcpo(r)tate, i(n) formam n(ost)ri p(ri)vilegii redigi faciemus.Datu(m) i(Q) Visegrad i(n) fe^to b(ea)ti Luce evangeliste, anoo domini in(iUesim)o qtu-driog(entesi)mo nono.

5. (Str 117.). Commissio propria domini Regis.Sigismundus Hungarie, Bohemia, Dalmacie, Croacie etc. Rex. Spectabili

et Magnifico Herman© Cilie, Zagorieque Comiti, nee non Regn dilecto

Salutem et gratiam. Pro parte vniuersitatis fidelium nostronim Nobilium regni Scla-

uonie nostre extiiit Celsitudini et Jobagiones propter illegitimas mardurinarumdicationes et exactiones, ac intollerabiles, inconsvetosque et indebitos descensuset varias calumpniarum impositiones, horrendas etiam et inauditas patrationes ac iniusto-

rum birsagiorum exactiones panibus, puUis et cera extorsione, quas Annissingulis uestri in dicatione et exactione mardurinarum temporibus condamSerenissimi Patris et Soceri nostri carissimi domini .... misericorditer .... super quibus

querulose porrexissent, et taliter iam paupertatis oneribus essent oppressi

persistere possent debit .... Domini per huiusmodi depauperationem suorum Jobagionum«et etiam per calumpniosas .... innouatione mediante .... desuper Maiestati; propter quodnostro culmini humiliter supplicarunt, vt dignaremur per opportuna remedia prouidere,

ne . . . . dicator .... pro tempore constituti premissa et premissorum aliquod contra et

supra consvetudinem eorundem ab antiquo obseruatam possent aut valerent facere, vel

quouis .... huiusmodi iniustas et insolitas exactiones et vexationes permittere introdoci

et (in) consvetudinem trahi, quarum grauedines (sic) . . . . streme pauperum clamoribus

eiulatissimis'penetraretur celum, et deus, qui cunctorum adiutor et releuator oppressoramflectere ad faciend debitam vlteriorem, nobisque nutu diuino regno prefato

presidentibus, et vobis, qui nostras in eodem regno vices geritis, non gloria, nee vtilitas,

nee honoris .... tantummodo culpe omnigena accumulatio esset, exinde, nisi remedia-

retur, indubitanter prouentura, cum nulla possit subsistere ignorantie excusatio, aut

Magnificus Nicolaus de Gara, regni nostri Hungarie predict! Palatinus, viuuntque et alii,

a quibus certitudinaliter de consuetudine in premissis prelibati regni . . . Sclauonie litteratorie,

aut vocaliter edoceri poteritis, qui honore Banatus memorati regni nostri Sclauonie functi in

premissis et circa premissa omnia nee per se, nee .... mardurinarum dicatores vllo tem-

pore limites equitatis et consuetudinis dicti regni nostri Sclauonie fuere transgressi. Quorumreuera temporibus nulla super talibus nostre elementie aures iatigauit Cum autemnostre et vestre indicet etas vite, nos proximiores iuuenibus fore debitum soluere nature,

minus ergo nobis et vobis e iuuenibus liceat vltionem super nos iustissimi del

prouocare. Sed conuenit ex debito in omnibus equitatem obseruare. Quapropter vestre

fidelitatis grati .... hortamur affectibus atque eidem regie sub edicto senosius predpi>

mu^, quatenus statim receptis presentibus, in et super omnibus premissis .... prescripto

domino alis, si qui nunc premissorum notitiam habent« informatione habita, pre^

termissis aliis vestris agendis, personaliter ad id vocare, et assumptis ad vos nobi-

libus oribus ipsius regni nostn Sclauonie, fide et probitate laudabiliter iamatis,

disponatis et omnino ordinetis fiat dicatio et exaetio mard nee non et

descensuum ac victualium, presertim auene. panum, pullorum et cere dacio secundumantiquam et limitatam consuetudinem ab antiq quondam Regis Ludouici

in talibus obseruatam, et ita fixam in premissis et circa premissa ordinationem, dispo>

sitionem et limitationem faciat liter quoad auenam, panem, pullos et eeram, vt

successu temporis nee nos aut nostros snccessores, nee etiam vos at de ne-

cessitate in his subire labores. Qjoniam nolumus, vt per detrimenta nostre animeet secus ergo nultatenus facere presumatis in premissis etiam

post earum prima post festum purificationis Beate Marie Virginis gloriose

Anno Domini Miliesimo quadringentessimo trigesimo secundo, regnorum ] nostronim

Hrr. pov). IL 11. ••

X PR1L06 U.

Anno Hungarie etc. quadragesimo quinto, Romanorum uigeiimo primo et Bohemie

duodecimo.

6. (Str 123.). Nos Hermanus, Cilye, Zegurieque Comes etc. et Regni Sclauonie

Banus, Memorie comendamus, quod cum post reccssum Serenissimi Principis do-

mini nostri Regis Sigismundi de hoc regno suo Hungarie facto, multe et diuerse rixe,

discordie, discessiooes, hominum interemptiones. spoliationes, latrocinia, furticinia, com-

bostiones, depredationes, et occupationes possessionum indefinite quasi die noctuque,

exclusiones etiam nobilium de eorum domibus propriis cum receptionibus bonorum ac

rerum eorundem vniversarum, ac etiam litterarum Instrumentorum, confractiones et spo-

liationes ecclcsiarum et claustrorum, ymmo etiam expugnationes et receptiones Castellorum,

aliaque et diuersa multorum et quasi indicibilium diuersorum rralorum genera exorta,

suscitata, perpetrata, ymmo in tantum et adeo agregata, ac per quosdam potentes accu-

muiata extiterant, ut ex his malis propter oppressionem pauperum Nobilium et aliorum

possessiooatorum hominum maxima guerra in hoc Regno Sclauonie oriri uidebatur, ymmoiam exorta extiterat, dictique Nobiles Regni hujus Sclauonie ne in infidelitatem contra

Serenissimum principem dominum nostrum regem Sigismundum aliquomodo necessitate

coropuisi incurrissent, eorum fortalitia atque castella, domes, possessiones et hereditates

ad manus et potestates nostras dare et assignare uolebant et conabantur; videntes igitur

et considerantes, ut ubi super premissis de remedio oportuno prouisum non fuerit, et

dicti actus nephandissimi et perniciosi potent iarii magis et magis augmentarentur, extunc

per oppressionem potentum, eorumque sequaces ipsum Regnum Sclauonie quasi in ni-

hilum redigeretur, et pauperes nobiles Regni huius eorum hereditatibus eradicarentur, et

eorum rebus et bonis plenarie priuarentur, vna cum Prelatis, Baronibus, Regnique Sclauonie

Proceribus, in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi et de Verewcze Comitatibus constitutis,

ad presentes octavas festi beati Georgii Martyris signanter et precise pro pro-

secutione infrascripte dispositionis hue ad nos confluentibus, vnanimi et concordi volun-

tate vsque felicem aduentum dicti domini nostri Regis in dictum Regnum suum Hun-

garie fiendum, banc fecerunt et instituerunt dis ositionem: Quod primo et principaliter

anouatim non plures nisi quatuor octavas, videlicet festivitatum Sanctorum Georgii, }a-

cobi, Michaelis et Epiphaniarum Domini instituemus in quibus vniversis nobilibus Regni

Sclavonie in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi et de Verewcze Comitatibus Judicium

et justitiam juxta antiquam consuetudinem Regni, et presentis Institutionis stabilitatem

debeant judicare, ita videlicet, vt semper ipse octaue inchoentur feria secunda proxima

post octauum diem festorum predictorum, et birsagia distribuantur feria tertia, videlicet

die sequenti; Item decretum proclamate Congregationis vsque felicem adventum Regie

Majestatis ad Regnum suum Hungarie fiendum nullus emanari facere debeat, et in eo

uUerius non procedat vsque terminum prefixum, sed omnino condescendat et sopiatur,

sed super actibus potentiariis post recessum dicti domini Regis de hoc Regno factum

qaicuoqae Regni nobilis uous super alterum perpetrasset, vel alia nocumenta, dampna,iniurias, spolia, nouas possessionum seu terrarum occupationes, hominum interemptiones,

aliorumqae quorumuis malorum genera intulissent, aut vsque aduentum domini nostri

Regis in Regnum suum Hungarie fiendum intulerint, talis, cui, vel super quern premissa

perpetrata facta potentiaria, ac dampna et alia omnia intulissent, in eisdem octauis, in

sedibus Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi et de Verewcze predictis, querimonia coramnobis et nostris Vicebanis et Comitibus ac Vicecomitibus Comitatuum predictorum, ce-

terisque probis viris et Judicibus nobilium, qui pro tunc in eisdem octauis aut in qua-

cunque earundem octauarum in ipsa sede fuerint constituti, aut constituti, querimoniampromovere debeant et teneantur, ibique nos et prefati Vicebani nostri aut Comites vel

Vicecomites ex dictis nobilibus . • ndem nobilium audita ipsa querimonia ipsius querulantis,

si factum arduum extiterit, extunc octo vel sex, ubi minus factum fuerit, extunc quatuor,

ex dictts autem judicibus nobilium similiter si arduum factum fuerit, tunc omnes qtutuor,

ubi vero minus factum, tunc duo ad faciem possessionis facti perpetrati .... eaque ....

investigandi et reiK:iendi meram certitudinis ueritatem, scitaque mera ueritate juxta fidem

ipsorum, Deom et eius justitiam habendo pre oculis, odio, fauore, smore, timore et pretio

postpositis, si premiiM conquests, et querimoniam suo modo in toto vel in parte investi-

gaverint, factaque so otunc ad talem, contra quem ipsam queri-

moniam in ipsa sede coram judiciali curia nobis et dictis nostris Vicebanis, Comitibus vel

Vicecomitibus et dictis nobilibus ac Judicibus nobilium sepefatis porrecta fuerit, ad do-

mum suam accedere, et evmdem, aut ipso absente Dominam Consortem

TltANSKRlPCIM IZPRAVA. XL

ayuodas ac aut uilicos, quos reperire potueriDt, in eo amooere debeant, ut ipse talis facti

potentia perpetrati, super dampnis, aut terris et novis possessionum occupationis dicti

domini Regis factis, juxta adjudicationem, commissionem et deliberatiooem prefatorumComitum dicum nobilium pro tunc inibi existentium ipsi querulanti et

querimon am promouenti omnimoda satisfactione coram eisdem impendere debeant et

teneantur; qui si fecerint, bene quidem, alioquin iidem Comites et dicti nobiles Regniadm nus qua octauis in sedem venientes se penes fidem eorum suomodo fateri et recitare debeant et teneantur, annotatum vero talem, qui prefata facta

poteDtiaria perpetrasset, et suo modo juxta antedictorum commissionem Comitum ac no-bilium Regni et Judicum nob potencie covictum faccre, et

agrauatum in ipsa scde denuncient, pronuncient et adjudicent, ac super buiusmodi adju*

dicatione nos vel Vicebani nostri, Comites vel Vicecomites iitteras sententionales ema-nari facere, et parti . . lese non plus nisi vnum florenum aureumdare teneantur, de paribus autem primis dispositionis solum centum denarios recipere

possint, et non plus; Nos quoque vel Vicebani nostri et Comites, ac

que pronunciatus fuerit vniversas possessiones, et portiones possessionarias iptsum proprie

concernentes, in dictis Comitatibus existentes, occupare et conservare, adjudicatoque leso,

et querulanti pnus ampnis, et rebus ablatis, mutilatoribus, san-

guinis efusoribus, ac hominum interfectoribus, detentoribus, tormentatoribus, erberato-ribus et quorumcunque malorum generis perpetratoribus, rel proptereisdem possessionibus et proventibus eorundem satisfactionem omnimodam impendere,possessiones autem et jura possessionaria ipsius conuicti cum consuetis prouenttbus

prout, et quemadmodum per ipsum Serenitate sibi de remedio,

et gratia prouideret opportuno, hoc in premissis adiecto, quod si annotati Vicebanus,Comites vel Vicecomites, nobiles Regni ac Judices nobiliumrepererint, extuoc super illcm, contra quern ipsa querimonia porrecta tuerit. Ires marcasdenariorum nouorum, ex quibus una Comiti et alia nobilibus Regni, ac tertia judicibus

nobilium, ubi autem premis nominatos perpetrata fore

non repererint, extunc super talem querulantem ipsas tres marcas extorquere ualeant

atque possint, et ubi annotati nobiles Regni in ipsa sede in dictis octauis exac satisfactionis complementum deputati cum dicto Comite, et Judicibus no-

bilium ad premissa p>erficienda accedere noluerit vel noluerint, dempto casu, si alter

ipsorum quibusdam aliis suis negotiis arduis, ac infirmitate occupatus

aut fienda sibi credibiliorem aut propinquiorem ad premissa deputare et destinare sit

obligatus, et sit premissa adimplere seu perficere recusaret, extunc talis ex dictis nobi-

libus in viginti quinque marcis convincatur easdem ad tres partes supra-

nominatas dividantur; ubi vero in executione dictorum octo proborum uirorum aliqua

contentio orireiur, extunc eosdem tales probos viros, qui pro tunc in sede extitcrint et

ad ea eligerentur, per se et distinctim et ad vnum pilium imponendonomina quorumcunque octo proborum virorum promans(?) et antea seriatim de ipso pilio

excerpta fuerint, iidem tales octo probi viri per dictum modum sortis clecti ad prosecu-

tionem hujusmodi factorum previe, et antur, ipseque talis nobilis

nee litteris regalibus, nee nostris aut aliis quibusuis occasionibus de talibus octauis, in

quibus ipsa fassio predicte amonitionis facta fuerit, possit probare, et buiusmodi littere

casse, vane, viribusque cariture '.. . . ipsasque viginti quatuor marcas prefatt Vice-

banus, Comites, Vicecomites, nobiles Regni ac Judices nobilium super prefatos nobiles

talem, vel tales, qui de premissa sede judiciaria ad premissam satisfactionem et ammoni-lionem deputatus, vel deputati fuissent, recusarunt vel noluerunt, usque quindecimum

diem super possessionibus talium, vel talis, extorquere valeant atque possint, in tres partes

similiter inter se dividendas. Ceterum post pulolationem et multiplicationem malefactorum

et nocivorum hominum taliter extitit determinatum: ut in bienni termino, per nos ad id

deputando, quilibet nobilis et homo possessionatus in facie possessionis sue coram men-

tionatis Judicibus nobilium, ac duobus nobilibus Regni ad id specialiter exigendis et de-

putandis, inter Jobagiones luos juratos Assessores eliget; qui scilicet jurati Assessores

vniversos et quoslibet fures, latronet, predones, intoxicatores. fironissas, incantatores, spe-

cialiter incendiarios et interfectorcs hominum, spollatores viatorum, de medio ipscH-um

nominare facere, proscribi et extradare debeant; quos proscriptos et criminales male-

factores per ipsos juratos extradatos, ipsi nobiles, vel aJter eorum coram eisdem juxta

eorum demerita interficere debeat et teneatur ibidem in facie sue possessionis preno-

tate, dictique Vicecomes et preooroioati oobilet Regni, ac Judices nobilium, de rebus ac

Xn PRILOO IL

bonis huiusmodi proscripti non plus nisi unam marcam denariorum de propriis rebus

ipsius interfecti habere et similiter inter se ad tres partes diuidere debeant; et si res et

bona ipsius interfecti se ad ipsam unam marcam non extenderent, exiunc ipsa una marca

careant; in casu vero, quo huiusmodi nobilis premissa facere recusaret, tunc nos una

cum nobilibus Regni vniversis possessiones et jura possessionaria ubilibet in dictis Co-

mitatibus existentia, occupare possimus atque valeamus, easdem tamdiu conservandi,

quousque a Regia Serenitate sibi de remedio seu gratia prouisum fuerit opportune, hoc

specialiter declarato, quod si aliquis nobilium talem proscriptum coram eisdem juxta

sua demerita inteifici et pena debita plecti non faceret, et eundem absque scitu et sua

voluntate abire seu salire retulerit et asseruerit, extunc talis nobilis sexto se nobilibus id

asseverare mediante juramento debeat et teneatur, vbi juramentum non deposuerit, tunc

iginti marcas denariorum super eundem Judices antedicti extoiquere, quas similiter ad

tres partes dividere inter se valeant atque possint. Extitit etiam determinatum, quod nos

el Vicebani nostri, Comitesque vel Vicecomites, ac Judices nobilium occupationes possessi-

onum nobilium in dictis Comitatibus existentes per litteres Regias, et nostras preceptorias

et consuetas ac sub quacunquu forma verborum emanatas facere et juxta vigorem earun-

dem procedcre non valeant, mque possint, nisi per formam et deliberationem seu dispo-

sitionem superius stabilitam seu specificatam. Preterea instituimus, quod si Vicebanus,

Comites vel Vicecomites, ac Judices nobilium dictorum Comitatuum, quibuspiam Regni-

colis in dictis Comitatibus existentibus, post recessum domini nostri Regis de regno

Hungarie factum, aliqua facta potentiaria, dampnaque, et rerum ablationes, mutilatior.es,

verberationes, sanguioum efusiones, hominium interfectiones, possessionum et terrarum

occupationes, aliaque malorum genera et nocumenta minus juste et indebite perpetrassent

el perpetrarunt, intuUissent vel intulerunt, extunc nos specialem hominem nostrum vna

cum dictis octo vel sex nobihbus, vel adminus quatuor, ac Judicibus nobilium similiter

quatuor, aut duobus, ad faciem possessionis facli perpetrati ad ammonendum et satisfac-

tionis complementum impendendum et premissa investigandum destinemus, qui prefatus

homo noster, et dicti nobiles ac Judices nobilium, rescita premissorum mera veritate, si

per annotatos Vicebanum, Comitem ac Vicecomitem, nee non familiam eorundem, eo

modo facta lore compererint, extunc. facta ammonitione ex parte talium vel talis perpetra-

torum vel perpetratoris ad plenariam satisfactionem et solutionem astiingant, et si pre-

missam satisfactionem et solutionem facere recusaret vel recusarent, extunc possessiones

habentes per occupationes possessionum eorundem, si vero impossessionati extiterint, per

ablationes bonorum et rerum suarum, ymo si necesse fuerit cum detentione personarumipsi leso et querulanti satisfactionem valeant atque possint; insuper huiusmodi possessi-

ones occupatas tamdiu, quouique a Regia Maje^tate sibi de remedio gratioso provisum

fuerit, idem querulans conservare valeat atque possit; e converso autem, quicunque no-

bilis premissa facta potentiaria ipsis Vicebanis, Comitibus ac Judicibus nobilium consimi-

liter perpetrarunt aut perpetrauerint, consimilem penam consequantur. Ceterum extitit

determinatum, quod Prelati el Barones, ac proceres et nobiles regni in ipsas sedes judi-

ciarias tempore octauarum predictarum confluentes, non pluribus nisi quadraginta equi-

tibus . . facta eorum prosequentes ad Judicium progredientes venire valeant, ita videlicet,

quod vaiversi et sioguli cuiuscunque status et conditionis homines existant, ad sedemJudictariam tempore predicto in Judicium accedentes inermes, videlicet sine loricis, cli-

peis, gladiis, sagitis ac aliis quibusuis armorum generibus, demptis duntaxat bicellis,

venire debeant et teoeantur, aliudque non sint ausi facere modo aliquali. Et si quis ausu

temerario contra banc previam dispositionem processcrit vel fecerit, talis in persona ca-

ptiuetur, ac armis, et rebus et bonis circa ipsum habitis per Vicebanum et Comites pre-

dictos priuetur et desumatur; hoc non pretcrmisso, quod idem nobiles nobis propter

fidelitatem domino nostro Regi observandam, et quoad dcfensionem et tuitionem dictorum

Comitatuum et vniversorum premissorum pro perfectione et impletione totis viribus juxta

posse ipsorum fidelia serîtia cxhibcre assumpserunt, quos et nos serie presentium pro*

tegerc spopondimus, ubi nos talem, vel tales, qui in premissis persistere noUent, et se

premissis opi>onerc attemptarent aut rebellisarent, huiusmodique dispositioni et ordination!

aquieicere noUeot, vel contra premissa ausu temerario et rebellione procederent, cumnostris iribus ad premissa facieoda et complenda astringere et vincere non valeremusaut non possemus, et dictis nobilibus regni insurgere mandaremus, extunc vniversi vni-

versaliter, et singuli singulariter, videlicet cum equitibus et peditibus, demptis orphanis,

viduis, infirmis et viribus destitutis insurgere, et contra talem vel tales procedere, et

eosdem juxta eorum dem .... per occupationes possessionum suarum punire valeamus,

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. XIII

atque possi ... ita tamen, quod fratres indiutsi unus cum alio et Pater cum filiis iDdiuisis

in huiusmodi processu se expedire possit. Que omnia premissa et premissorum singula

usque felicem aduentum ipsius domini nostri Re^s in suum regnum Hungarie fiendumin suo statu voluimus, et voluerunt remanere. Deliberatum etiam extitit, vti vbi aliquis

potentior premisse dispositioni consentire noUet, huic repugnare machinando, extuoc facta

ammonitione per Judices nobilium vniversi nobiles famuli potentum infra octo dies

ipsius ammonitionis ipsius potentis relinquerc teneantur, qui si fecerint, bene quidem,alioquin nos aut Vicebani nostri et Comite^ predict! eosdem tales . . . rebelles in person

talium possessionatorum vniversa occupare, et tamdiu, quousque a Regia Maje-state sibi ipsis gratiam obtinere poterunt, tenere, possidere, ignobiles vero familiares

talium potentum tam nos et Vicebani nostri nobilis quilibet seuhomo possessionatus captiuare, captiuosque ad spinam tanquam latrones pertrahere va-

leant, teneantur atque possint. Conclusum etiam est, ut et ex parte Emerici et Johannisfilii Vaywode de Marchaly, Comitis Comitatus de Verewcre predict i, eisdem Emerico et

Johanne presentibus et benigne acceptantibus, ac etiam ex parte Vicecomitum ipsorum,

seu familia, super omnibus actibus in superioribus declaratis modo simili vniversis nobi-

libus in eodem Comitatu de Verewcze existentibus, et conuenientibus, contra eosdemiterum exurgentibus juxta suprascriptam dispositionem presente homine nostro, prius adid deputando, consimiliter octo probi et nobiles viri dicti Comitatus cum Judicibus no-

bilium in dicta sede Verewcze eligendi totiens quotiens necesse et opportunum fuerit,

vti in superioribus declaratur, facere, perficere et efectui mancipare suo modo teneantur.

In quorum premissorum testimonium et firmitatem presentes litteras nostras patentes

sigillo nostro authentic© consignatas, penesque sigilla reverendi in Christo Patris et dominidomini johannis Episcopi ccclesie Tyninyensis, Magnificorumque virorum Alberti Pri-

ons Aurane, ac Emerici et Johannis filiorum Vaywode de Marchaly, prescriptorum Co-mitum de Verewcze, prescripta.

7. (Sir. 127.). Commissio propria domini Imperatoris.

Sigismundus, Dei gratia Romanorum Imperator semper Augusus, ac Hungarie

Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. Rex, fidelibus nostris grate dilectis vnirersis et

singulis Baronibus, Nobilibus et quibusuis possessionatis hominibus regni nostri Sclauo-

nie in comitatu Crisiensi constitutis et commorantibus, salutem et gratiam. Quia SacrumBasiliense Concilium ad exstirpationem et destructionem hereticorum Hussitarum de regnonostro Bohemie specialiter intendens, inter ceteras prouidas ordinat ones pro huiusmodisalubri negotio feliciter exequendo statuit et conclusit, vt per tot m Christianitatem

semidecime, id est vigesima pars decimarum, et similiter omnium aliorum certorum

prouentuum annualium, ab omni clero, cuiusuis ordinis et libertatis existat, tam exempto,

quam non exempto, ab vniuersis uero Principibus, Comitibus, Baronibus, proceribus. mi-

litibus, clientibus, ciuibus, ciuissis, familiaribus, mancipiis, diuitibus et pauperibus, qui

annuaies prouentus et census habent, sine tiles prouentus existant in prompta pecunia,

siue in vino, blado, vel aliis quibuscunque rebus, estimari et preciari possibilibus,

quinquagesima pars seu quinquagesima, denarius vtputa de quinquaginta florenis

vnus. de aliis vero rebus mobilibus in prompto repositis, vtputa Thesauris aut pecuniis

ad debita mutuatis, ad valorem iustum estimatis, de mille florenis vnus, aut vbi mille

doreni minus vel magis existerent, secundum estimationem condecentem, exceptis tamenequis, armis et ad ea spectantibus argenteriis, ornatibus et vestibus, que ad personas

eorum spectant; item a qualibet persona, nullos certos prouentus habente, sex denarii

vsuales exigantur: ad congregandum et stipendiandum g'^ntes armatas et ad alia

opportuna remedia destruendi, eliminandi et exstirpandi hereticos memoratos. Nosqueaduertentes et oculis nostris visibiliter conspicientes oratores, ambasciatores et legatos

omnium Principum et Regnorum fere totius Christianitatis in ipso Sacro Concilio con-

stitutos, preattactam ipsius Sacri Concilii ordinationem nominibus Principum et Regnorum,a quibus missi sunt, aflfectuosis voluntatibus acceptasse, considerantes nihiluminus ipsum

regnum nostrum Hungarie vicinius grauiusque insultibus, non solum ipsorum hereticorum,

verum etiam Turcorum et aliorum emulorum nostrorum perturhari et lacerari, quamalia regna remotiora, que ad eorundem hereticorum destruct onem et diminationem anhe-

lantium, predictam impositionem et ordinationem nedum acceptare, verum magis fieri

procurare cupierunt, vna cum fidelibus nostris CoDsiliariis hie existentibus mature

superinde deitberantes decreuimus, eandem dispositionem nostro et regni nostri Hungarie

et aliorum Regnorum nostrorum nominibus rationabiliter acceptandam, nee aliqua causa

honesta refutare debendam; cum in hoc negotio, presertim ipsius regni nostri Hungarie,

XIV PRILOO II.

cuius magna pars per iosultus dictorum Turcorum iam deuastata est, in hac parte spe-

cialiter defensionis causa tractari videatur, idcirco fidelitati vestre et vestrum cuiuslibet

firmissimo damus sub edicto, quatenus statim visis presentibus, dilationibus et subterfu-

jjiis procul motJs, ad prcattactam impositionem ipsius quinqua£»esime et aliarum impo-

sitionum superius declaratanim, vel si considerata magnitudine guerrarum regno

nostro ex parte ipsorum Hussitarum et Turcorum ac aliorum emulorum ingruentium

predicta impositio parua fore visa fuerit, extunc maiores impositiones secundum delibe*

rationem Prelatorum, Baronum el regnicolarum nos^rorum limitande, ex medio vestre

vniuersitatis certas et idoneas personas fidedignas, Nobiles notabiles, et super premissis

rationem dandi facultatem habentes. qui vobis visi fuerint, eligere et deputare debeatis,

qui videlicet dictas impositiones ab vniuersis et singulis prenotatis cuiusuis status ( t con-

ditionis hominibus in predicto Comitatu posscssiones Seculari iure habentibus et tenentibus,

quoad Seculares personas duntaxat, dicent, exigant et congregent, et de eisdem secun-

dum vnanimem et concordem ordinationem et commissionem vicariorum nostro-

rum, et vestram, ceterorumque fidelium regnicolarum nostrorum gentes et homines

exercituales. in rebus bellicis bene peritos, vna cum Spectabili et Magnifico Her-

manno, Cilie et 2Ugorie Comite, Regnique nostri Sclauonie Bano, socero nostro cha-

rissimo et fideli sincere dilecto, vel eios Vicebano seu Vicecomite Comitates predicti

adiuncto sibi aliquo de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exerci-

toalibus pro Capitaneo . . . lumus similiter de ves'ri medio stipendietis et appromptuetis ta-

liter . . . cum . . diligencia, vt in estate presenti tempore debito aduersus dictos Turcos aut

hereticos, seu alios emulos, ad quascunque partes magis necesse fuerit, vna cum eisdem

procedere ualeant, et nos p in breui proposuimus cum auxiliis earundemgentium ad destructionem dictorum Turcorum ac hereticorum, seu aliorum emulorumprompti esse valeamus, prouidentes tamen, vt ipsi per uos deputati predictas collectas

pecuniales superfluis expensis super eos fiendis non minuant, neque grauent eos, a quibus

erunt exigende. Quidcunque vero ex huiusmodi pecuniis a stipendiatione et promptua-

tione gentium exercituatium forsitan residuum fuerit, apud manus dictorum collectorum

seu aliorum fideles manus, provt vobis visum fuerit, pro vlterioribus vtilitatibus et defen-

sionibus dicti Regni nostri Hungarie disponatis conseruandum. Ceterum cum excausis animum nostrum inducentibus sigilla nostra regia penes nostram Maicstatem re-

seruanda duximus; fidelitati vestre et cuiuslibet vestrum firmissime mandamus, quatenus

vniuersis et singulis nostris litteris preceptoriis, nomine nostro Imperiali et Regali scri-

bendis, sigilloque Reuerendissimi in Christo Patris Domini Georgii Archiepiscopi Strigo-

niensis Vicarii nostre maiestatis, cui ad id faciendum Cum plena nostra auctoritate man-datum dedimus speciale, consignandis, tanquam proprio sigillo nostro sigillatis, omnimodamobedienti m adhibere debeatis, fidelibus nostris prefatis comiti Cilie et Bano, eiusdemqueVicebanis, nee non Vicecomitibus ac Judicibus Nobilium Comitatus prenotati hoc idem

firmis nostris damus in mandatis. Et aliud in premisses nullo modo facere presumatis.

Datum Bssilee feria quinta proxima post festum Beati Ambrosii Episcopi et Confessoris.

Anno Domini Millesimo quadringentesimo trigesimo quarto, regnorum nostrorum AnnoHungarie etc XLVHl^*, Romanorum XXIIIl*®-, Bohemie XIIIP®-, Imperii uero primo. ^

8. (Str. 155.). Vidi >Corpus iuris Hungarici<, svezak I. Budapest 1899-, strana 278—298.

9. (Str. 165.). Nos Mathko de Tallowcr, Regnorum Dalmacie, Croacie ac tocius Scla-

uonie Banus, Memorie commendamus, tenore presencium significantes, quibus expedit

vniuersis. Quod nobis feria secunda proxima ante diem diei medie Quadragesime, Crisii

vna cum Regoi Nobilibus existentibus, iidem Nobiles inter alias dispositiones per no)cum ipsis ibidem pro communi bono factas, nobis studuerunt declarare: Quod nempeipsis multorum Regum Hungarie dominorum ipsorum naturalium, et Banorum eiusdemRegni Sclauonie, nostrorum scilicet predecessorum tcmponbus, prothonotarios seu con-

seniatores sigiUorum Banorum in ipso regno pro tempore constitutorum pro iustitia co-

muni ministranda elegerint, et eligere consueuerint; tamen a /]uibusdam paucis retroactis

annorum curiculis ipsi Bani ipsius regni eosdem nobiles de huiusmodi eorum consue-tudine in electione prothonotariorum predictorum modo preuio obseruato excepissent, et

ipsimet huiusmodi prothonotarios seu sigillorum eorum conseruatores, in dicta sede Cri-

stensi elegissent; ex quomm quidem prothonotariorum per ipsos Banos electorum fauorosis

processibus tepenumero sub confidentia .... eorum .... ipsi Nobiles premissa eorumconsuetudine priuatt et orbati, ipsos prothonotarios cuipts suis requiren . . . de huiusmodi

TRAN8KRIPCIJA IZPRAVA. XV

eorum officiis more alias consueto remouendi babuissent facultatem; in discussione cau-

sarum ipsorum non modica scandala euenissent, et multi pauperes Nobites ipsius regni

Sclaaonie dampna et precipue iurium eorum alienationem percepissent, cum si per ampliusprefata eorum antiqua consuetudine in electione ipsorum prothonotariorum vt predicitar

obseruata priuarentur, iormidarentur muhis (x eis maiora scandala, peiora prioribus, in

futurum in suis iuribus posse eueoire. Quibus sic vt prefertur declaratis, tidem Nobiles

nobis tanquam personam Serenissimi principis domini nostri Alberti, Dei gracia Roma-norom Regis semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. Regis domininostri naturalis representantem, supplicarunt, vt ipsis circa premissa de remedio iuri con-

sono dignaremur prouidere. Nos itaque, qui inter alias ipsius Regie Maiestatis solicitu-

dines, curas et curarum peruigiies instantias, per nos de ipsius Regie Maiestatis commis-sione et annuentia speciaii expedientes^ ad huiusmodi rempublicam commune bonumconcerneotes, curam sollicitam tenemur adhibere. Eorundem Nobilium declarationibus

premisso ordine factis, auditis et intellectis, pro eo, vt huiusmodi prothonotarii seu Con«seruatores sigillorum timore priuationis huiusmodi officiorum suorum pcrcussi in eoruii>

dem Nobilium causarum processibus communi et mera iustitia ministran . • . magis ....

eisdem Nobilibus Comitatus Crisiensis duximus annuendum et concedendum, imo aonui-

mus et concedimus, vt uidelicet amodo et in posterum futuris temporibus vniuersis iuxta

eorum antiquam consuetudinem, qua per quesdam ipsius Regni Sclauonie Banos vt pre-

fertur a quibusdam precedentibus temporibus priuati et destituti fore perhibentur, protho-

notarios seu conseruatores sigillorum pro discussione cau$arum ipsorum eis per nos et

futuros eiusdem Regni Sclauonie Banos assignatonim et assignandoninif eligendi, et

tandem culpis huiusmodi prothonotariorum exigentibus eosdem de eiusmodi eorum officiis

remouendi liberam habeant facultatem. In cuius rei memoriam presentes litteras nostras

nostras sigillo nostro impendenti communitas, eisdem Nobilibus duximus concedendas.

Datum Crisii predicta tertia die termini prenotati. Anno Domini Miilesimo Quadringen-

tesimo trigesimo nono.

10. (Str. 167.). Comissio propria domine regine

Nos Elizabeth, Dei gracia Hungarie Dalmacie Croacie etc. regina Austricque et

Stirie ducissa, nee non marchionissa Morauie etc Memorie commendamus significantes

tenore presencium qu bus expedit universis — quod nos» que summi opificis opitu-

lante dementia, ad regie, paterne scilicet sublimitatis solium, tamquam vera et

legittima regni huius heres, euocata, singulorum nostrorum et sacre corone fide-

lium commodis et profectibus perspicaciter inuigilare et sollicite attendere, ac vnum-quemque iuxta propriorum meritoium qualitatem remuneratione congruenti teneamur

premiare; longe tamen potius atque competentius, nedum commuot, venim etiam natu-

ralis ordinis lege suadente, talibus nostre maiestatis ac sacre ipsius regni nostri corooe

fidelibus amplioris et vberioris libertatis brauio debemus assistere, quos sicuti coosan-

guineitatis copula, sic non minus, immo fortius pcrfecte deuotionis integritas nobis con*

iunctos et caritate astrictos fore propensius representat. Sane, sicuti his respcctibus, sic

non minus, imo potissime sagaci consideratione, reuolutis multiphariis pergrate et reuera

commendande fidelitatis obsequiis, virtuosis gestis et sinceris complacentiis, quibus abolim progenitores fidelium nostrorum illustrium principum, Friderici et Vlrici Olie,

Ortenburge et Zagorie comitum, fratrum seu consanguineorum nostrorum carissimorum,

tam generis altitudine et nobilitatis prosapia. quam etiam slrenuitatis perfectione fulgentes,

diuis Hungarie regibus, post sese in solium huius regni Hungarie succedentibus, semperet ab eo tempore, quo iidem corone eiusd m regni subiectione fuere astrictt, tmudabi-

liter et studiose gratos se reddere curarunt. Demum quoque ipsi Fridericus et Vlricut co-

mites, ab eisdem suis progenitonbus non minus morum et strenuitatis constantiam, quamnature sumentes originem, nequaquam ab ipsorum exorbitantes virtutibui, quin imo commcn-dandam eorum famulandi comitando (comittendo) solertiam, primum quondam excellentissimo

et victoriosissimo benedicte memorie principi, domino Sigtsmundo, Romanorum imperatori ac

Hungarie, Bohemie etc. regi, patri nostro carissimo, constantia operosa vsque felicem sue vite

temporalis oc'casum; et tandem, eo defuncto. felicis recordacionis sereniMimo ac inuictissimo

principi quondam domino Alberto, Romanorum et dictorum Hungarie ac Bohemie etc regi,

domino et marito nostro precarissimo; tandemque ipso.^diuino iudicto de medio sublato,

etiam celsitudini nostre, veluti legitime regni huius heredi, in regimine ipsius moreorpbanitatis degenti, specialiter prefatus Comes Viricus tam operatione peruigili, quamconsilio prouido studuerunt multipliciter complacere. Pretextu quorum cupieotes ex nunc.

XVn PRILOO II.

prout promtis affectibus largius intendimus in futurum eorum beneplacitis, quorum obtentu

nobis instanter suppiicarunt, aliquantisper respundere castellum Koztanicza vocatum, exaltera parte fluuii Zawa nuncupati, in quodam fluuio Wn appellato, et ipsius fluuii insula

ac in comitatu Zagrabiensi habitum et existens, quod alias quondam Ladislai Toth deZumzedwar prefuisse et per defectum seminis eiusdem in coronam ipsius regni nostri

rite et legittime deuolutum lore perhibetur, item etiam totum et omne ius regium, quodin eodem castello Koztanicza et suis cunctis pertinentiis, tam preuia ratioiie, quam aliis

qaibuscunque modis, caust$ et rationibus haberemus, et dictam coronam regni nostri

nostramque concerneret maies'atem, simul cum omnibus ipsius castelli Koztanicza oppidis,

districtib'js, villis, prediis, allodiis, possessionibus, foris, tributis, vadis, pertinenciis et uti-

litatibus, utilitatumque quarumlibet integritatibus, quocumque nomine vocitatis, ad idemscilicet castellum Kostanicza et suas pertinencias, huismodique ius regium de iure spec-

tantibus et pertinere debentibus, sub suis et earumdem veris metis et antiquis, prout

idem et easdem pretactus quondam Ladislaus Toth, dum vitales carpsit auras, tenuisset

et possedisset, ex certa nostra scientia et animo deliberalo, prelatorumque et baronumDostrorum ad id accedente consilio prematuro, prefatis comitibus Friderico et Ulrico

ipsorumque heredibus et posteritatibus universis omni eo iure, quo nostre incumbit colla-

cioni, dedimus, donauimus et contulimus, imo damns, donamus, et conferimus, plena

authoritate regia, qua fungimur, vti heres regii regiminis predicti, iure perpetuo et irreuo-

cabiliter tenendum, possidendum, pariter et habendum, saluis iuribus alienis, harum no-

stranim vigore et testimonio litterarum mediante. Datum Bude, in festo beati Pauli primi

heremite. anno domini millesimo quadringentesimo quadragesimo.

11. Str. (189). Commissio propria domini regis.

Nos Wladistaus dei gracia Hungarie, Polonie, Dalmacie, Croacie etc. rex.

Lithwanieque princeps supremus et heres Russ'e significamus tenore presencium quibus

expedit vniuersis. Qjod nos habentes debitum respectum ad grata et accepta ymmolaudum praeconio attollenda obsequia atque serviciorum merita, sed et sinceras com-placencias fidelium nostrorum egregiorum Sigismundi et Caspar filiorum con dam Ca-

stellan de Zenthlelek, quibus ydem vti a certo didicimus primum condam excellentis-

simis felicis recordii principibus dominis Sigismundo Romanorum imperatori semperAugusto et Alberto regibus Hungarie etc, predecessoribus nostris, ac tandem maiestati

nostre a principio eleccionis et coronacionis nostrarum in regem huius regni nostri

Hungarie diuina disponente clemencia solitis cerimoniis et sollempnitatibus ad id

correquisitis preeuntibus, feliciter factarum, vsque impresenciarum , in omnibus quenobis placibilia regnoque nostro vtilia fuere se nobis gratos reddere studuerunt et

acceptos Signanter autem prelibatus Caspar nuper, dum cum fideli nostro magnifico

Frankonc de Tallowcz Regni nostri Sclavonic bano ad castrum nostrum Zrebernekvocatum, quod eotunc per quamdam notabilem Turcorum potenciam obsessum abeadem propter paucitatem et defectum victualium capi et obtineri ac in manus Tur-

corum predictorum deuenire timebatur, plurimis diuersorum generum victualibus io idemcastnim pro conservacione eiusdem et hominum in ipso existencium sustentacione impo-sitts, abinde versus propria regrcdi voluissent, prenotatus Caspar sicuti et antefatus Frankobanus ex tradicione quorumdem perfidorum Boznensium captivitati dictorum Turcorumexiitit mancipatus. Demum vero tempore intermedio idem de captivitate pretacta, licet

ODD sine grandi persone et booorum suorum dissipacione ac detrimento, divioa favente

clemencia liberatus et in banc civitatem nostram Budensem ad instar ceterorum regni-

colamm nostrorum ad maie.statem nostram adveniens, non multisque diebus interpositis

per nos de cons'lio prelatorum et baronum nostrorum ac regni nobilium in certis lega-

cionibus culminis nostri et tocius huius regni ad Omorath dominum Turcorum per nostnin«mistus et peractit ioibi tam prudenter et provide ac sapienter quam solerter cumipM> domino Turcorum huiusmodi rebus et negotiis pro quibus expediendis iliac depu-tatus fuerat, abindeque nobis ac prelatis et baronibus nostris responsa per antefatum do-minum Turcorum sibi data deferendi, grata nobis et toto regno huic obsequia exhibuit

et impendtt. Quorum intuitu volentes ipsos Sigismundum et Caspar, sicuti imposterumamplius inteodimus, ftliquo nostre remuneracionis donario reddere consolatos vt iidemgustata nostre libe-alitatis dulcedine ad ampliora nostra et sacre huius regni corone. ser-

vicia feruenciut tncitentur, universal et quaHHl>et possessiones et porciones possessio-

narias corumdem Sigismundi et Caspar in Crisiensi et de Posega comitatibus habitas

qualitercunque ceoseantur consequenierque populos et iobagiones in eisdem pro tempore

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. XVII

commoraotes ab omnt solucione proventuum mardurinalium, qui alias forton aut lucrumcamcre vocari possunt, nobis et fisco regio provenirc debeDtium, imperpetuum et irreuo-

cabiliter graciose eximendos duximus et exonerandos ac ipsos proventus mardurinalesipsis Sigismundo et Caspar heredibusque et posteritatibus eorum vniversis relaxandoiimmo ex mimus exoneramusque et relaxamus presencium per vigorem, quocirca vobis

fidelibus nostris dicatoribus et exactoribus pretactorum proventuum mardurinalium alias

ferton aut lucrum camere voc'atorum pro tempore constitutis presencium ooticiam habi-

turis firmissime precipimus et mandamus, quaienus amodo imptsterum et deinceps per-

petuis successiuis temporibus vniversos antefatos populos et iobagiones prctitulatottim

Sigismundi et Caspar in quibuscunque possessionibus et porcionibus possessionariis protempore comorantes ad ipsorum proventuum mardurinalium solucionem quovis modoarctare et compellere aut ipsos proventus ab ei»^dem petere et exigere aut extgi facere siuc

anotatos jobagiones hac racione impedire molestare dampmficareque seu qucquo modoperturbare nuUatenus presumatis nee sitis ausi modo aliquali grade nostre sub obtentu,

presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude feria quarta proxima post festumBeati Mathie apostoli, anno domini millestmo quadringentesimo quadragestmo tercio.

12. (Str 287.). Commissio propria domini Regis.

Nos Ladislaus, Dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacic etc Rex, Austric-

que et Styrie Du.x, nee non Marchio Morauie etc. significamus tenore presencium, quibus

rxpedit vniuersis: Quod inter ceteros nuncios regni nostri Sclauonie ad nos missos,

nostre Celsitudinis uenientes in conspectum E^regii et Nobiles, fideles nostri dilecti Hen-ningus miles de Zumzedwar et Petrus Alius Ceorgii de Byzad, Nuncii vniuersitatis No-bilium ac aliorum possessionatorum hominum Comiiatus Zagrabiensis, in ipsornm ac

eiusdem vniuersitatis nominibus et in personis, nobis ac Prelatts, Baronibus et Consilia-

riis nostris exposuerunt in hunc modum: Quod preteritis temporibus Vicebani dicti regoi

nostri Sclauonie, nee non Comites ac Vicecomites et Judices Nobilium Comitattium eius-

dem regn', item dicatores et exactores collectarum seu prouentuum mardurinalium, nobis

ex eodem regno de antiqua consuetudine prouenient um circa dicationem et exactionem

eorundem prouentuum, plures nouitates ipsis Nobilibus et possessionatis hominibus ac

jobagionibus eorundem, non solum onerosas, verum etiam plurimum dampnosas adinueni-

endo indux ssent, et a multis iam temporibus preteritis incolas eiusdem Regni nostri

diuersimode grauassent. Inter quas precipue bee essent: Quod vnumquemque villicum,

qui ab huiu^modi coUecta mardurinali omnino supportatus esse deberet, in vno floreno

auri dicare, nee non de singulis dicis sex denarios Soldinos, item de vnoquoquc sigillo

similiter se.x denarios, et de quittancia seu expeditoria duodecim denarios extorquerent.

Item per poitarium seu hostiarium ipsorum exactorum mardurinalium a quolibet viilico

intrante vnus denarius, et de singulis dicis similiter vnus denarius exigeretur et recipe-

retur. Preterea inquilini seu seruitores ipsorum Nobilium et possessionatorum hominumapud curias eorundem residentes, quibus, sed et coniugibus et liberis ipsorum uictus

cottidianos per dominos eorum ministraretur, qui ad solutionem huiusmodi coUecte

mardurinalis minime tenerentur, provt etiam nee ab antiquo tempore dicati exstitissent,

in medium aliorum ad soluendum dictos prouentus artarentur et compellereotur. Et

vltra hec tempore exactionis huiusmodi mardurinarum diuersa victualia hominibus et

equis necessaria, per villas in rebus ac in pecuniis vltra debitum exigerentur, multisque

aliis diuersis adinuentionibus incoie dicti Regni nostri Sclauonie et Comitatus specialiter

2^grabiensis prefati grauarentur et opprimerentur. Quod in maximum preiudieium ipso-

rum Nobilium et possessionatorum hominum cederet, oppressionemque pauperum atque

dampnum. Supplicarunt itaque prefati Nuncii auis et aliorum quorum supra nominibus

nostre Maiestati humili prccum instantia, vt eisdem circa premissa regali subleuamine

prouideremus. Vnde nos, qui cunctorum nostrorum sut>ditorum nobis fidelium ex officio

nostri regiminis, casus nociuos per consueta remedia reformare, ac iniuste grauatis et

oppressis regia prouidentia solemus subuenire. Supplicationibus predictis regali pietate

exauditis et clementer admissis, volumus, vt amodo deinceps et inposterum huiusmodi

prouentus mardurinales in dicto regno Sclauonie et Comitatu Zagrabiensi iu.xta dis{>osi-

tionem quondam Serenissimi principis domini Sigismundi Imperatoris et Regis Hungarie,

aui nostri, eodem modo, quo prouentus lucri Camere nostre in hoc regno nostro Ilun-

garie dicantur et exiguntur, vt porro de singulis quoque portis vnus florenus auri aut

valor eiusdem sine aliqua nouitatit inductione consueto tempore exigatur. Quocirca vobii

fidehbus nostris dicatoribus et exactoribus predictorum prouentuum mardurinalium in

XVin PRILOO II.

prefato Regno nostro Sciauonie, ac in dicto Comitatu Zagrabiensi nunc constitutis et in

futomm constituendis, harum serie firmiter precipientes mandamus, quatenus amodo in

posterum omnibus affuturis temporibus prescriptos prouentus mardurinales secundum pre-

dictam dispositionem seu ordinationem tempore consueto a populis et jobagionibus iamfatorum Nobilium et hominum possessionatorum dicti regni nostri Sciauonie et signanter

Comitatus Zagrabiensis exigere et leuare debeatis, nee quidquam amplius pro dica, uel

sigillo aut quittancia, uel etiam portario seu hostiario vestro petere, seu vitra debitumaliqua victualia in rebus aut in pecuniis a villanis et villicis predictis exigere seu extor-

quete aliquatenus presumatis. Volumus etiam, vt villici et inquiiini seu seruitores pre-

dict! contra antiquam dicti Regni nostri Sciauonie consuetudinem in huiusmodi dicatione

non connumerentur, sed a talium prouentuum solutione iuxta priorem consuetudinemomnino liberi sint, et supportati habeantur, secus facere non ausuri in premissis. Pre-

senies autem post lecturam semper reddi iubemus presentanti. Datum Bude in festo

Beati Mathie Apostoli. Anno Domini Millesimo quadringentesimo quinquagesimo sep-

timo. Regnorum nostrorum Anno Hungarie etc. decimoseptimo, Bohemie vero quarto.

^f^

^& 4- ^4-^

nif : :tx

iff i|^ f^ ^ '. '^ IT

. ..... i^^ X. 'î^ .4-.'"

•f

;

^

^^^'m^^t^^^tMt^t^t^^^^^t^^^^'^^^^'^'^'^

H$ t^ * 5i(.«

• ^ r?^ * 5^ * ^^- f

^>

m^^^mt^^-m «t«r«lt«lt#t«lt»t«t®t«î«.l*-^

<" 4^ ^ iff -^# ^ f&i

îffî|t*i|f*i|^î(f*^*

i$>*iff*i$f^^^5$fî$f*^*ijf^^*i^*<$>

^t^.i^ t^« i«^ :"^ :^tîî^ t« t i

"i.^ t» r$« :'«^ : a^ :«j : a^ :»jj'i »*m^'if$tî8f^ff^*$îsfî6fîGf^^î^#fsf

irfi

iff ^{f -t fffi

i$f iSf ^' i$f i$f • ijf iff * i> iff ijf iff ijf

>iffîff-îffîffîff*i|fî>*i$fî$f*<

i$^^v. vrîffîffîffîffîffî^fîl^

'if-*iff*iff*i>fî|f*iff*ijf*iff*i|f*iff*iffîf

îf^4-iff4fff44ff4>if(îff'îf(<«'if^<#^<»iff-f5f^<f

«'^'?#'•4

^ ?[;

5f,f«

University of Torontt

Library

DO NOT

REMOVE

THE

CARD

FROM

THIS

POCKET

AcsM Library Oird Pock*t

L0WE*MART1N CO. UMTm

K9c .. Xte . Mw <iaw ^M MUt . ic^ : mt

•Ti»^f«T«sri**s»iisJBiE:i

Documents

Vjekoslav Klaić - POVIJEST HRVATA 3 - svezak drugi - dio drugi - 1409-1457