VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE

Časopis za pastoralnu orijentaciju

Izdavač:Nadbiskupski ordinarijat Đakovo

Glavni i odgovorni urednik:mons. dr. Vladimir Dugalić

Telefon: (031) 802-305E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr

Nadbiskupijski tiskovni ured:Martina Kuveždanin, tajnica

Anica Banović, tajnicaTelefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781

E-mail: tiskovni.ured@djos.hr

Uredničko vijeće:Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović,

Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović,Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo

Administrator:Stjepan Maroslavac

Telefon (031) 802-229E-mail: smaroslavac@gmail.com

Lektor:Anzelma Salopek, prof.

Stalni suradnici:Stjepan Baloban (Zagreb)

s. Valentina Mandarić (Zagreb)Ružica Razum (Zagreb)Josip Sabol (Njemačka)

Bono Zvonimir Šagi (Varaždin)Žarko Relota (Zagreb)

Josip Šimunović (Zagreb)Ivan Štengl (Zagreb)

Mato Zovkić (Sarajevo)

Uredništvo i upravaVjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije

Strossmayerov trg 631400 Đakovo

Telefoni: (031) 802-228; 802-229E-mail: vjesnik@djos.hr

Poštarina plaćena u gotovom.

Godišnja pretplataHrvatska: 400 kn

Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €)Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 knStudenti teologije (uz potvrdu): 120 kn

Za pretplatu u kunama (tuzemstvo),naslov i broj računa: Nadbiskupski

ordinarijat Đakovo (za Vjesnik)2485003-1100203891

poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača.

Devizna pretplata (iz inozemstva):čekom ili na devizni račun:

Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka ddZagreb SWIFT: CROA HR 2X700100-3376931 (za Vjesnik)

Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8).

Grafi čka priprema i tisak:»Glas Slavonije« d.d. Osijek

9(2380)2012.

Filijalna crkva Presvetog Imena Ma-rijina u Subotičkom Lugu, u nedje-lju, 16. rujna, radi boljeg pastoralnog djelovanja i njegova poboljšanja, od-vojena je od župe Sv. Petra i Pavla, Koška, i pripojena župi Presvetog Trojstva, Budimci. Dekret o terito-rijalnoj i pastoralnoj izmjeni proči-tan je na svečanom misnom slavlju koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, a kojim je proslavljen i župni god te 40. obljetnica gradnje crkve. Uz nad-biskupa, u koncelebraciji je bio kan-celar Đakovačko-osječke nadbisku-pije, preč. Drago Tukara, te domaći župnik Božidar Petrović. Nadbiskup Srakić kočijom se dovezao do crkve gdje su ga dočekali okupljeni mje-štani, a na početku misnoga slavlja dobrodošlicu su mu poželjeli mladi iz Lužana, Šimica Dinjar i Goran Grašić te domaći župnik, Božidar Petrović. U uvodu misnoga slavlja nadbiskup se prisjetio teških vremena u kojima je građena crkva u Subotičkom Lugu, a koje nije bilo naklonjeno izgradnji crkvenih objekata. U homiliji je po-

jasnio da proslava Imena Marijina potječe iz turskih vremena, kada je poljski kralj Jan Sobjeski porazio Turke kod Beča, nakon što je Mariju molio za pomoć. Kazao je kako se i hrvatski narod u najtežim trenuci-ma utjecao Mariji i svoje prve crkve gradio baš njoj u čast, što potvrđuje i činjenica da je nekadašnji Dioklecija-nov mauzolej u Splitu sada Marijina katedrala. Sklanjajući se u ratnim vi-horima na sigurno, Hrvati su uvijek sa sobom nosili i svoje svetinje, Mari-jin kip ili sliku, rekao je mons. Srakić i zaključio homiliju citatom pjesme: »Uzalud nam đavo oltare svojata, uz nas čvrsto stoji kraljica Hrvata.« Prije svečanog blagoslova župnik Petrović zahvalio je nadbiskupu na posjetu, uručivši mu sliku mjesne crkve, rad Marije Horvat, kao trajni podsjetnik na ovaj događaj. Crkva u Subotičkom Lugu sagrađena je 1972. godine, zalaganjem tadašnjeg župni-ka iz Koške, vlč. Adama Kovačeva. Proslavi godišnjice i teritorijalnom pripajanju prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio vlč. Petro-vić. Luka Ivković

Pripajanje filijale Subotički Lug župi Budimci

6339/2012.

Urednikova (pre)poruka

Kultura dijalogaVladimir Dugalić, urednik

Dijalog je danas postao jedna od najčešće spominjanih rije-či u demokratskom društvu. O potrebi dijaloga govori se na svim razinama: političari o važnosti političkog dijaloga, sin-dikati o potrebi dijaloga sa socijalnim partnerima, poslodavci o nužnosti dijaloga s institucijama države, udruge civilnog društva o dijalogu kao temelju suvremene demokracije, itd. Stječe se dojam da je dijalog postao »čarobno sredstvo« za rje-šavanje svih nastalih problema. S druge strane, o dijalogu se govori i u Crkvi pa se tako ističe važnost unutarcrkvenog di-jaloga, ekumenskog i međureligijskog dijaloga te ukazuje na nužnost dijaloga Crkve sa suvremenim svijetom. I na nedav-no održanom Teološko-pastoralnom seminaru za svećenike u Đakovu, koji je bio posvećen temi »Aktualnost pastoralne konstitucije Gaudium et spes«, najčešće spominjana riječ bila je upravo dijalog.Dva koncepta dijaloga. Riječ dijalog dolazi od grčke riječi govoriti i označava razgovor i način dokazivanja postavljanjem tvrdnje i protutvrdnje. Dijalog je stoga meto-da, način na koji raspravljamo i suprotstavljamo mišljenja u traženju rješenja koje će ujediniti mnogostruke razlike. U ko-načnici, u rječnicima koji tumače ovaj pojam možemo pronaći i tumačenje kako je dijalog važno sredstvo u traženju mudro-sti. Možemo stoga reći kako je dijalog, prije svega, način tra-ženja istine (mudrosti), ali moramo istovremeno ukazati da to traženje može ići u dva smjera. Dijalog se može shvatiti kao ljudsku težnju sa svrhom otkrivanja onoga što nam je za-jedničko i što nas povezuje, istovremeno nas oplemenjujući i povezujući naše odnose, ali i kao metodu traženja istine koja se često svodi na određeni kompromis, traženje minimuma zajedničke suglasnosti ili interesa kako bi se izbjegli mogu-ći konfl ikti i sukobi. Dijalog stoga može ići u smjeru traženja istine i mudrosti, ali i u smjeru etičkog relativizma u kojem više nema istine nego samo »teorija konsenzusa«. U takvu konceptu konsenzusa, dijalog nije više sredstvo stva-ranja mira niti pravde, kako ističe jedan od autora priloga u ovom broju Vjesnika, »jer se zloupotrebljava za postizavanje vlastitih interesa, a ne za iskreno i pošteno traženje istine u obliku pravde, slobode i mira. Dijalog, koji nije vođen vjerom u Istinu i voljom da se spozna Istinu, unosi u društvo nesi-gurnost i mnoštvo prilika za najrazličitije konfl ikte.« Nasuprot takvu konceptu, teološka refl eksija otkriva dijalog koji Bog ostvaruje s čovjekom, očitovan u Objavi, zapisan u Svetom pismu, prenošen Tradicijom i aktualiziran u liturgijskom slav-lju. To je put mudrosti, otkrivanja Istine i put k Istini. Trini-tarna nam teologija stoga govori kako je Bog u sebi trojstven i kako je relacija, suodnos, bitna oznaka njegova božanskog života. Drugim riječima, Bog od samih početaka uspostavlja partnerski odnos s čovjekom te Bog i čovjek razgovaraju. Bog s čovjekom sklapa savez i upućuje ga na dobro, očekujući da on to dobro i prihvati, slikovito opisano u zgodi s drvetom spoznanja dobra i zla. Danas je taj dijalog između Boga i nje-gova naroda najočitiji u liturgiji koja postaje sveto ponavljanje, »otajstveni dijalog Boga i čovjeka, sveto slavlje u kojem svaki vjernik ima svoju bitnu i nezamjenjivu ulogu, a u kojem svat-

ko može – u toj čudesnoj razmjeni – postati dionikom božan-ske naravi«. Svećenik i kultura dijaloga. U današnjem vremenu, koji viso-ko cijeni kulturu dijaloga, i mi svećenici moramo postati ljudi dijaloga. To pretpostavlja, prije svega, usvajanje komunika-cijskih vještina neverbalne komunikacije, aktivnog slušanja, empatijskog prihvaćanja vjernika te asertivne komunikacije. One nam u mnogome olakšavaju dijalog s našim vjernicima, lakše otkrivanje i put k Istini, čitanje znakova vremena, di-jalog sa suvremenim svijetom te osobito ostvarivanje našeg poslanja – posvećivati svijet. Prof. Zovkić stoga, zaključujući svoj prilog, ističe: »Dijalogom pokazujemo da nam je stalo do vlastitih vjernika i do drugih ljudi koji žive na području naše-ga djelovanja. U dijalogu upoznajemo druge i dajemo se upo-znati kako bismo bili svjedoci Krista, dobroga pastira i sveop-ćeg Spasitelja. Dijalog je djelotvorno pokazivanje da je Crkva sveopći sakrament spasenja u Kristu. Makar se 'drugi' zatva-rali pred našim dijaloškim pristupom ili pokušali manipuli-rati našom dobrom voljom i pastoralnom ljubavlju, unutarnji dijaloški stav ostaje trajno usmjerenje saborskih prezbitera.«Drugi vatikanski sabor, govoreći o važnosti dijaloga sa suvre-menim svijetom, jasno ističe kako je dijalog norma suodno-sa Crkve i svijeta te ukazuje kako u tom dijalogu dolazi do obostranog obogaćivanja (GS, 43-44). Naime, u dijalogu mora kod obje strane biti prisutan određen oblik očekivanja ostvarenja vlastitih potreba od strane onoga s kime se u dijalog ulazi. Ovaj je kriterij, kako naglašava papa Benedikt XVI., na neki način utemeljen u samoj naravi ljubavi kao temelju dijaloga, a u kojoj se prepoznaju dvije međusobno povezane i neodvojive dimenzije nužno sadržane kod obje strane koje ulaze u odnos ljubavi: nesebičnost – darivanje i potreba – primanje. Onaj koji hoće darivati ljubav, mora je i sam moći i htjeti primiti kao dar (usp. Deus caritas est, 7). Promotreno u perspektivi dijaloga, kako ističe jedan od autora priloga, »to znači da onaj koji želi dijalogom susresti i obogatiti drugoga mora također biti spreman njemu priznati i od njega prihvatiti obogaćenje. U protivnom, uzdiže sebe na dominantan položaj, kao ono-ga koji jedini ima što ponuditi drugima, a spram drugoga se čini nasilje, oduzimajući mu pravo da i on bude darovatelj. Zbog toga se ovom kriteriju mora pristupiti kao preduvjetu koji uopće omogućuje da se dijalog između Crkve i društva može ostvariti i kao zahtjevu koji određuje kako se taj dijalog treba odvijati«. S druge strane, naš pastoralni rad u župi često se ostvaruje u župnom uredu, za koji dr. Džinić kaže da »nije samo mjesto izvršavanja administracijskih i organizacijskih poslova, važ-nih za život jedne župne zajednice, nego važno mjesto brojnih pastoralnih mogućnosti. Ona se u prvom redu odnose na pa-storalne ili dušobrižničke razgovore, koji, da bi bili što kvali-tetniji, moraju poštovati neke najosnovnije norme ponašanja, a onda i pravila uljuđenog vođenja razgovora«. To se osobito odnosi na kvalitetu pristupanja i postupanja s osobama koje u njega zalaze te su, autor zaključuje, kategorije »poput otvore-nosti, pristupačnosti, prijateljske raspoloživosti, gostoljubivo-sti i poštovanja od bitne važnosti. Zasigurno da će o kvaliteti službe pastoralnih djelatnika u župnom uredu ovisiti i inten-zitet i kvaliteta pastoralnih razgovora i duhovnog praćenja vjernika i drugih osoba. Neprestani trud oko što kvalitetnijeg djelovanja župnih ureda, unatoč brojnim poteškoćama i pro-blemima, ostaje važan zadatak i trajna briga«.

634 9/2012.

Stopama sadašnjice

Dijalog je zapravo evangelizacija

Marin Srakić, nadbiskup

Papa Pavao VI. i njegova enciklika Ecclesiam suam. Čo-vjek našeg vremena veoma je osjetljiv na »dijalog«, riječ koju se često upotrebljava, ali i katkada zloupo-trebljava. Uza sve to, Crkva je tu riječ unijela u svoj suvremeni rječnik. Pitanju dijaloga papa Pavao VI. posvetio je veliki dio svoje prve enciklike Ecclesiam suam, koju je objavio na početku svoga pontifi kata (1964). U njoj je dao nagovijestiti da će pitanju dijalo-ga više pozornosti posvetiti Drugi vatikanski koncil, koji je u to vrijeme bio u tijeku. Iako se na Koncilu mnogo raspravljalo o dijalogu, u samom objavlje-nom tekstu nije mu posvećeno mnogo prostora, kao da se Papinu encikliku htjelo ostaviti za osnovicu crkvenog pristupa pitanju dijalogu. U njoj Papa go-vori o tri »kruga« dijaloga Crkve, koji obuhvaćaju sve: cijelo čovječanstvo (prvi krug), one koji vjeruju u Boga (drugi krug) i kršćane (treći krug). U hrvatski prijevod enciklike, objavljen petnaest godina nakon njezina izdanja, umetnuti su neki podnaslovi koji su dobra smjernica za pravilno čitanje Papine misli. Tako se u poglavlju o dijalogu nalazi veoma mudra primjedba: »Dijalog je zapravo evangelizacija.« Isti-na, ne cijela evangelizacija nego njezin neizostavni vid i oblik.

Drugi je vatikanski koncil pitanju dijaloga posvetio pozornost napose u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes. U broju 92, ne spominjući krugove, koncil-ski tekst govori o dijalogu Crkve prema svima. Evo jednog dijela teksta: »Crkva je znak onoga bratstva koje dopušta i jača iskreni dijalog; ona je to snagom svojega poslanja: da, naime, rasvijetli čitav svijet evanđeoskom porukom te da sve ljude, bilo kojega naroda, rase ili kulture, sabere u jednome Duhu.

To, međutim, zahtijeva da prije svega u samoj Cr-kvi promičemo uzajamno uvažavanje, poštovanje i slogu, priznavajući svaku zakonitu različitost, da bi se uvijek plodonosnije uspostavljao dijalog između svih onih koji tvore jedan Božji narod, bili oni pastiri ili ostali Kristovi vjernici. Jače je, naime, ono što vjer-nike sjedinjuje negoli ono što ih dijeli; u onome što je nužno neka bude jedinstvo, u dvojbenome sloboda, a u svemu ljubav...« (GS, 92)

Značajke dijaloga. Papa Pavao VI. nabraja četiri sljedeće značajke dijaloga: jasnoća - blagost - povjerenje - razbo-ritost. Jasnoća se, dakako, podrazumijeva: ako netko želi da ga drugi shvati i prihvati, mora biti jasan u svome izlaganju. Naš sugovornik mora shvatiti što mu že-limo reći ili poručiti. Razmišljajući o tome, doista se

moramo pitati, razumiju li nas naši slušatelji kad im izlažemo Božju riječ, kad s njima razgovaramo? Ka-kav rječnik upotrebljavamo? Sjećam se, za jednog su kapelana vjernici znali reći: »Naš kapelan lijepo pro-povijeda, ali mi ništa ne razumijemo što on kaže!« Da, on je uvijek nastupao patetično, s uzvišenim tonom, čitao je najpoznatije propovjednike, ali su ga rijetki mogli razumjeti. Slično vrijedi i za one »propovjedni-ke« koji se trude da ih slušatelji ne čuju...

Druga oznaka našeg razgovora s drugima jest bla-gost, po uzoru na Gospodina koji je rekao: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11,29). Oholim, zajedljivim, uvredljivim govorom ništa se ne posti-že. Božji stil je jasan: »Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom« (Otk 3,20). Bog ne sili: on kuca i čeka dopuštenje da uđe. Ne kida zavornice na vratima. Vlada se kao pravi Gospodin. Kao ve-lik i dobar. Jedan je pjesnik mudro primijetio: »Bog oblikuje čovjeka kao more kontinente: povlačeći se!« A onaj koji kriči i viče očituje svoju slabost. Zapamti-mo, razgovor dobiva svoju snagu od istine koju izla-že, od ljubavi koju širi, od primjera koji daje.

Treća je oznaka razgovora povjerenje, »povjerenje ne samo u moć vlastite riječi, nego osobito u sugovor-nikov stav da riječ drugoga prihvati«. Vrlo je važno kako pristupamo sugovorniku, ako ga a priori sma-tramo neznalicom, pokvarenim, lijenim, nećemo daleko dospjeti s našim »dijalogom«. Saslušajmo njegove argumente, njegov način razmišljanja, sa-znajmo izvor njegova saznanja. Često naš sugovor-nik nije imao prilike nešto drugačije znati nego što zna. Jednom su mladi svećenici polagali tzv. »prosi-nodalne (kapelanske)« ispite iz dogmatike. Profesor je postavio pitanje i kandidat je počeo svoj odgovor riječima: »Ja mislim...« Tek što je on to izgovorio, profesor skočio sa stolice i stao vikati: »Što ti imaš misliti???!« Dakle, »zbogom, pameti!« Takav razgo-vor nikamo ne vodi.

I, konačno, razboritost, kao značajka dijaloga, zahti-jeva da brižno vodimo računa o psihološkim i mo-ralnim svojstvima onoga koji nas sluša, o njegovu stanju, je li dijete ili neuk, nespreman, nepovjerljiv ili čak neprijateljski raspoložen (usp. ES, 84). Redovito moramo voditi dijalog i s mladima za koje nam se čini da im uopće nije stalo što govorimo. Ali ako i unatoč njihovim nestašlucima, prkosu ili možda zlo-bi ostanemo na visini obveze voditi i s njima dijalog, oni će sami priznati da naša riječ nije ostala bez plo-da. U pismima sv. Ivana Bosca čitamo: »Preporuču-jem vam ipak Pavlovu ljubav kojom se on ophodio spram novoobraćenika, a koja ga je često navodila do suza i zaklinjanja kad bi ih zatekao teško pouč-ljivima i prkosnima njegovoj ljubavi.« Svoj govor o značajkama dijaloga papa Pavao VI. završava: »U tako vođenu razgovoru povezuje se istina s ljubav-lju, razum sa srcem.« (ES, 84)

7059/2012.

IN MEMORIAM:ELIZABETA KULUNDŽIĆ Osnivateljica Svjetovnog instituta Obitelji Malih Marija

Ana Penić

Utemeljiteljica Svjetovnog instituta Obitelji Malih Mari-ja, Elizabeta Kulundžić, okri-jepljena svetim sakramenti-ma, preminula je u petak, 31. kolovoza, u 91. godini živo-ta. Misu zadušnicu u župi Sv. Josipa radnika u Osijeku predvodio je 3. rujna pomoć-ni biskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić.

ŽivotopisElizabeta je rođena 5. studenoga 1921. u Derventi, od oca Ivana i majke Barbare. Bila je četvrta od se-dam kćeri. Osnovnu školu završila je u Derventi, a Trgovačku akademiju u Sarajevu, gdje je živjela u konviktu časnih sestara. Tijekom školovanja bila je članica Marijine kongregacije. U Sarajevu joj je du-hovnik bio dr. Čedomil Čekada, katolički svećenik i spisatelj. Po završetku Akademije zaposlila se u Derventi, a nakon II. svjetskog rata dolazi u Osijek i dobiva posao šefa računovodstva u jednom po-duzeću. U mirovinu odlazi 1971. kao vrlo cijenjena i poštovana, ne samo zbog predanog, savjesnog i uspješnog rada, nego i kao osoba koja je znala živjeti svoje ljudsko, kršćansko, a posebno – dostojanstvo žene – vjernice u poslovnom svijetu.

Zbog svojih sposobnosti i savjesnog rada, uživala je veliki ugled među suradnicima i svojim nadređeni-ma, koji su joj nudili poslovnu karijeru – pod jed-nim, jedinim uvjetom: da se upiše u Komunističku partiju, što je uvijek odbijala, pa i po cijenu gubitka posla. Po svjedočenju njezine sestre Milutine, milo-srdnice koja živi u Zagrebu, Elizabeta je odmah po povratku iz Sarajeva u Derventu počela oko sebe okupljati mlade, osobito djevojke. Pričala im je o Bogu, poticala na štovanje BDM, govorila o Ivanu Merzu. Po dolasku u Osijek, poslije mise razgovara-la bi s mladim djevojkama, hvaleći njihovu vjeru u ona »olovna vremena« i njihovu hrabrost da javno idu u crkvu, premda je to bilo nepoželjno i u druš-tvu ponižavajuće. Djevojke su je rado slušale, a oko nje su se okupljale gimnazijalke, kućne pomoćnice, učenice koje su dolazile u Osijek na školovanje i s kojima je vodila duge i duboke duhovne razgovore,

pristupajući svakoj posve individualno, poštujući osobnost koju je Bog kreirao i koja se u Bogu treba rascvasti do punine kršćanske zrelosti i identiteta. Njezin sustavniji apostolski rad s djevojkama zapo-činje 1953. godine.

SuradniciSurađivala je s isusovcem Dragom Hartlyjem, a kad 1962. u Osijek dolazi mladi kapucin, o. Donat Kra-njec, profesor matematike i fi zike (diplomirao je na PMF-u u Zagrebu), koji u kapucinskoj Serafskoj ško-li predaje matematiku, fi ziku i kemiju, ali je i magi-star novaka, Božjom se providnošću o. Donat i teta Elza susreću i tako počinje njihov zajednički rad na duhovnoj izgradnji djevojaka. Djevojke koje su že-ljele osmisliti svoj život u duhu Katoličke Crkve i II. vatikanskog koncila, te se oduprijeti svijetu koji je agresivno napadao njihov um, duh i sustav vrijed-nosti – u o. Donatu našle su strpljivog i svetog du-hovnog oca, a u teti Elzi, bez pretjerivanja, duhovnu majku kojoj su se mogle povjeriti. Ono što je tada u Zagrebu bio fra Ante Antić, to je u Osijeku bio o. Donat - satima u ispovjedaonici, strpljiv, blag i sa-mozatajan, ali čvrst i odlučan ispovjednik.

Susretom tete Elze, kako su je sve djevojke i svećeni-ci s kojima je dolazila u kontakt zvali, i o. Donata po-činje pravo koncilsko i pokoncilsko proljeće Crkve u Osijeku, premda su njih dvoje, ona kao vjernica laikinja i on, ispovjednik i duhovni vođa djevojaka, bili »znak osporavan« od mnogih svećenika, pose-bice župnika u gradu. Svojom ljubavlju za Crkvu, pa i kad ih osporava i ne razumije, svojom jasnoćom i duhovnošću, i nadasve podložnošću đakovačkom biskupu – utjelovljavali su nezadrživ i nepobjediv »vjetar« Duha Svetoga, koji je vatrom oduševljenja, kreativnosti, dobrote i ljubavi, te »djelima milosrđa« koje djevojke čine, grijao Osijek evanđeoskom topli-nom. Djevojke su posjećivale bolesnike, siromašne obitelji, za koje su skupljale odjeću, obuću i hranu, davale besplatne instrukcije – sve ono što danas na-zivamo »volontiranjem«.

S druge strane, tim radom i aktivnostima – »u hodu« ostvaruju Koncil, koji upravo pitanju angažiranja vjernika laika u Crkvi posvećuje punu pažnju. Tom ozračju vedrine i entuzijazma uvelike je pridonosio i jedan Osječanin: kardinal Franjo Šeper. Činjenica da po završetku Koncila Duh Sveti predaje pravovjer-nost Crkve jednom rođenom Osječaninu, daje do-datna krila mladim vjernicima za potpuniji vjernički

706 9/2012.

život i bespoštedni i beskompromisni angažman. Oni žele Crkvu i njezin nauk živjeti i afi rmirati u svijetu, u koordinatama vremena i prostora koji su im zadane. A činjenica da je za izbor kardinala Še-pera zaslužan hrvatski teolog, kapucin o.Tomislav Šagi Bunić, osječke kapucine ispunja ponosom, ali i obvezuje na provođenje duha Koncila u život. U isto vrijeme mladi Osječanin, vlč. Ivan Šešo, »ikona« mladih intelektualaca grada, koji ga poznaju kao najboljeg učenika svoje generacije,« postaje kapela-nom u župi Sv. Petra i Pavla. Za katoličke mladiće i djevojke, pogotovo za studente Osijeka to je pravi blagoslov. On i teta Elza uzajamno se cijene i sura-đuju, a on i o. Donat kao svećenici se nadopunjuju.

Ozračje u OsijekuVrijeme je to kad u Osijeku djeluju Ekonomski fa-kultet, Visoka poljoprivredna škola i Pedagoška akademija, a otvoren je i prvi studentski dom. Dje-vojke koje su se tijekom srednje škole okupljale oko o. Donata i tete Elze ne moraju više zbog studija na-puštati Osijek. I tako grad poprima obrise sveučiliš-nog centra. Pored toga, u Osijek dolaze mnogi stu-denti iz okolnih mjesta, posebice studenti iz Bosne i Hercegovine, katolici koji očekuju i traže duhovnu pomoć i podršku svoje Crkve u posve novoj sredini. To je vrijeme prvih katoličkih tiskovina: »Veritas«, »Glas Koncila«, »Marija« donose vijesti iz života sveopće i »domaće« Crkve, i čitati ih postaje pitanje »vjerničkog imidža«. Sve to mladima nudi novu širi-nu i otvara nove vidike i putokaze za potpunije pro-življavanje i osvješćivanje katoličkog identiteta. Jer, za društvo i državu, u kojoj živi, Crkva ni ne postoji, osim da je se oblati etiketiranjem kao »kleronaciona-lističku«. Koliko je oduševljenje katoličkim tiskom, pokazuje podatak iz Spomenice župe Preslavnog Imena Marijina. Župnik Stjepan Bulat bilježi i žali što se zbog neimaštine i teškog života u župi tjedno proda samo 450 primjeraka Glasa Koncila i samo 80 primjeraka mjesečnika »Veritas«. To je za ono doba »samo« 450 i »samo« 80.To je i vrijeme »Beatlesa«, »Rolling Stonesa«, rock glazbe koja mladima opija osjetila duhom svijeta i provokativne mode. Ta rock i pop kultura svojom zavodljivošću vodi u moralno rasulo, čije posljedice danas tako tragično osjećamo, jer »gay kultura« plod je začet duhom »sex, drugs and rock and roll« kultu-re '60-ih, a današnje ulice i fakultetske dvorane pune su studenata koji žele promijeniti svijet – izbacujući iz njega Boga na ovaj ili onaj način. Zagrebački bo-goslovi osnivaju »Žeteoce«, mladi isusovci »Kristo-fore«, i s gitarama i duhovnim šansonama obilaze mnoga mjesta, nastupajući u crkvama, između osta-lih, i u Osijeku.

Duhovni odgojSvi kršćanski vjernici, ali i hrvatska kultura, 1968. s nestrpljenjem očekuju cjelovit i novi prijevod Bibli-

je, koji su uređivali bibličari dr. Bonaventura Duda i književnik dr. Jure Kaštelan. U predprodaji je prvo izdanje »planulo«, premda je bilo vrlo skupo. Da bi se što bolje pripravili za čitanje Biblije i klasike katoličke duhovnosti, o. Donat i teta Elza pripremaju »nasta-vu« u malim grupama, koju djevojke zovu »Teka«, jer marno i pažljivo sve zapisuju u bilježnice. »Mala teka« bila je za srednjoškolke i početnike u duhovnom živo-tu, a »Velika teka« za one koje već idu svakodnevno na misu, razmatraju, primjerice, »Nasljeduj Krista« i svakodnevno mole jedno otajstvo Gospine krunice. O redovnom studiranju djevojaka laikinja na Bogoslovi-ji u Đakovu ne može se ni sanjati.

Teta Elza uvodi djevojke u duhovni život (Velika i Mala Terezija), o. Donat sustavno priprema djevojke za čitanje Sv. pisma. Svakog utorka u kapucinskoj crkvi ima i propovijed na temu tumačenja Biblije. Kapucini i vlč. Šešo organiziraju u kapucinskom sa-mostanu mjesečnu Koncilsku tribinu, na koju pozi-vaju istaknute bibličare da pojasne što ćemo to pro-čitati, i kako prihvaćati i tumačiti to što smo proči-tali. Tako u Osijeku slušamo o. Bonaventuru Dudu, dr. Celestina Tomića, dr. Josipa Turčinovića, don Živka Kustića, Ljiljanu Matković i druge katoličke intelektualce, a za Gospu Lurdsku kapucini dovode istaknute propovjednike, koji devetnicom priprema-ju vjernike za Gospin blagdan. Mlade djevojke, »za-ljubljenice« u »Veritas«, s radošću su uživo susrele o. Ivona Ćuka iz »Veritasa« koji ih ohrabruje da i same pišu »jer imaju što reći i znaju to kazati«.

Novi pothvatiSva ova dinamika i bogatstvo duhovnog i crkve-nog života rađa nove prijedloge i nove pothvate: teta Elza i djevojke mole kapucine da im omoguće provesti »Getsemansku uru« pred Presvetim poslije obreda na Veliki četvrtak. S njihovim blagoslovom, ona priprema razmatranje, a djevojke ga čitaju i pje-vaju pučke korizmene napjeve u crkvi u noći Gos-podinove muke. Iz godine u godinu u bdjenju im se pridružuje sve više vjernika.

Djevojke idu i korak dalje – sad samostalno, bez o. Donata i tete Elze, mole oce kapucine da im dopu-ste da same, u tišini, na Silvestrovo bar jedan sat prije ponoći provedu u crkvi, i tako dočekaju Novu godinu s Isusom i Marijom. Same snose odgovor-nost za izlazak na ulicu poslije ponoći gdje mogu sresti »pijane od pjesme i vina«. Svjesne rizika koji su prihvatile, Novu godinu 1969. u kapucinskoj crkvi sabrano i radosno dočekuje dvadesetak dje-vojaka. Tako je doček Nove godine u kapucinskoj crkvi postao tradicijom, kasnije upotpunjen misom točno u ponoć, a zaživio je i u drugim osječkim cr-kvama. Danas, kad se Nova godina dočekuje na glavnom osječkom trgu (uz kapucinski samostan), s desecima tisuća bučnih i raspjevanih ljudi, to je jednostavno nezamislivo.

7079/2012.

Teta Elza, o. Donat i vlč. Šešo ustrajno odgajaju mlade koji im dolaze poradi izgradnje osobne svetosti, te-meljitog ispita savjesti i života po diktatu savjesti; po-znavanja svoje vjere, čitanja teoloških knjiga i knjiga o duhovnosti. Tako su »Pisma iz pustinje«, »Pozdrav našem vremenu« (kojoj je koautor vlč. Šešo), »Tamo gdje palme cvatu« (pisma o. Ante Gabrića, misiona-ra iz Indije), Biblija – pravi hitovi koji se čitaju se bez daha. Uz to, vlč. Šešo ustrajno je ponavljao: »Novine u jednoj ruci, krunica ili molitvenik, kasnije Časoslov, u drugoj! Mi moramo poznavati svijet u kojem živi-mo. Mi donosimo Bogu i molimo upravo za taj svijet, a Boga tom svijetu donosimo na način koji on može razumjeti.« On sa studentima organizira vjeronauk i književne večeri u vjeronaučnoj dvorani »katedra-le«, a na njihov prijedlog, dobiva dopuštenje, i uvodi novu, »studentsku misu« u 11.30, koja se do danas održava u isto vrijeme i na istom mjestu.

Teta Elza 1966. organizira prvi put zatvorene trod-nevne duhovne vježbe za djevojke koje ni ne zna-ju što bi to bilo, ali kad im je pojašnjeno da je to tri dana sabranosti i slušanja Boga u tišini, spremno putuju karmelićankama u Hrvatski Leskovac, gdje pod vodstvom o. Petra Galaunera razmatraju o Bogu po ignacijanskim duhovnim vježbama. P. Ga-launer vodi duhovne vježbe i sljedeće godine, ali u Zagrebu. Godine 1967./68. počinje »Godina vjere« u spomen 1900. obljetnice mučeništva sv. Petra i Pa-vla. Kako se broj srednjih škola i fakulteta u Osije-ku povećava, širi se i djelokrug djevojaka i mladića s kojima teta Elza, o. Donat kao ispovjednik te vlč. Šešo kao »katedralni kapelan« otvaraju nove putove evangelizacije. Djevojke više ne idu u Zagreb na du-hovne vježbe, nego ostaju u Osijeku i imaju duhovne vježbe kod Marijinih sestara, kasnije u kapucinskom i franjevačkom samostanu, te u Aljmašu, a voditelji su o. Donat, vlč. Šešo, o. Petar Galauner i drugi.

Duhovni program je jasan: potrebno je biti dobar, savjestan i pošten; završiti školu, odnosno fakultet koji će mlade osposobiti za samostalni život. Ne-djeljna misa je neupitna, a po mogućnosti potrebno je biti na misi svaki dan, redovito se ispovijedati, moliti i razmatrati. Preporučuje se njegovati pobož-nost Majci Božjoj, predati svoj život Bogu po Njoj i s Njom i, kad god je moguće, moliti jedno otajstvo Gospine krunice. P. Galauner poticao je mlade i da mole Duha Svetoga za svoje životno zvanje: da po-sve jasno vide jesu li pozvani posvetiti se Bogu u djevičanstvu ili u braku, a kada ga spoznaju, baciti se u ponor Božje ljubavi s vjerom da će ih njego-ve očinske ruke prihvatiti i zagrliti. Zanimljivo je da su mladići koji su se također okupljali kod ka-pucina i oko vlč. Šeše tražili da im teta Elza održi duhovnu obnovu, i veoma su cijenili njen rad, ali i djevojke iz »njezine obitelji«. Jedan od njih je Ivan Štark, po kojemu danas nosi ime škola učenika s posebnim potrebama u Osijeku.

Plodovi intenzivnog duhovnog životaOvakav intenzivni duhovni život, koji ni na koji način nije, niti može biti nametnut, dovodi neko-liko djevojaka - neke su s time o. Donatu i došle - do spoznaje, duboko u srcu i duši, da su pozvane na potpuno posvećenje Bogu u djevičanstvu. Neke su od njih već radile, neke studirale, neke još išle u srednju školu. Živjele su u svijetu, znale ga »iznu-tra«, i prepustiti ga Zlu i otići u samostan nije im se činilo pravim, ni časnim rješenjem. Više su na to gledale kao bijeg od surove stvarnosti. Časne sestre u samostanima ipak su u drugačijem okružju i ne-maju prilike djelovati ovako »iz prve ruke« tijekom susreta na fakultetima, tijekom učenja, na radnim mjestima kao nastavnice, učiteljice, ekonomistice, medicinske sestre, radnice u državnim poduzećima ili u tvorničkoj hali, kuhinji… Sva su ta radna mjesta časnim sestrama bila nedostupna. S druge strane, mnoge redovničke zajednice u to vrijeme, pogotovo na Zapadu, prolaze teške krize, pa i krize redovnič-kog identiteta.

Teta Elza je s o. Donatom mnogo puta govorila o nadahnuću koje je dobila dok je molila pred Žalo-snom Gospom u kapucinskom samostanu na Veli-ki četvrtak i tijekom »Getsemanske ure« 1968., da osnuje Obitelj koja će okupiti djevojke željne posve se posvetiti Bogu po uzoru na Nazaretsku Djevi-cu, ali u svijetu, a po zavjetima. On se isprva tome odupirao, ali je molio. U nedjelju, na blagdan Bez-grešnog začeća Blažene Djevice Marije, 1968. godi-ne, poslije mise u 9 sati u kapucinskom samostanu pouku o Bezgrešnoj imale su zajednički »Mala i Velika teka«, a govoriti im je trebao o. Donat. Bila je prisutna i teta Elza. Kad je ušao u sobu, o. Donat zračio je nekim posebnim uzbuđenjem, ozbiljnošću i svečanošću, radošću i olakšanjem. Govorio je o Gospi vrlo nadahnuto te rekao da je, dok je pisao predavanje za ovaj susret, dobio svjetlo: »Gospa želi zajednicu djevica koje će živjeti Njezino dje-vičansko posvećenje u Nazaretu: biti djevica, biti obična žena iz susjedstva, i biti sva Božja, ali bez ikakva vanjskog znaka!«

Djevojke su bile vrlo zbunjene, iznenađene, zateče-ne, a teta Elza oduševljena. To je bio znak da je nje-zino nadahnuće bilo pravo nadahnuće Duha Sveto-ga. To je i rekla patru i svim prisutnim djevojkama. Bio je prekrasan, miran, sunčan dan. Nije bilo snije-ga, pa je bilo ugodno šetati još zelenim parkovima i razmišljati: »Jesam li pozvana?« Odmah poslije toga, nekoliko je djevojaka s tetom Elzom počelo intenzivnije razgovarati o Obitelji, a tijekom Svetog trodnevlja 1969., pogotovo na »Getsemanskoj uri« i na Veliki petak, sve su sate slobodnog vremena provodile u molitvi pred Presvetim u kapucinskom samostanu. Molile su Žalosnu Gospu za svjetlo i snagu da mogu slijediti ono što budu shvatile da je volja Božja.

708 9/2012.

Formiranje Obitelji Malih Marija Na Uskrs, 5. travnja 1969., pet je djevojaka došlo u stan tete Elze, u Vukovarsku 44, i uz uskrsnu čestit-ku predale joj list sa svojim potpisima i molbom da ga pročita. Sadržaj pisma govorio je o njihovoj veli-koj životnoj odluci da se odazovu Isusovu pozivu – da žive u svijetu, slijedeći Mariju kao svoj životni uzor. I, na kraju, zamolile su je da bude duhovna Majka nove zajednice. Pismo sličnog sadržaja preda-le su istog dana i o. Donatu.Slijedi kreativno vrijeme formiranja Obitelji. O. Do-nat prati sve što Crkva ima o posvećenom životu u svijetu, teta Elza je u kontaktu s o. Hadrijanom Bo-rakom, kapucinom, vrsnim stručnjakom za crkveno pravo i s njim stvara pravni okvir i izričaj budućeg Instituta. Djevojke predlažu ono što im je Duh Sveti nadahnjuje. Svaka može reći reći što misli o odije-vanju, djelovanju, siromaštvu i poslušnosti, molitvi, zajedničkom ili posebnom životu. To je razdoblje ozračja odgovornosti i slobode, do granica koje je Cr-kva postavila. Temeljni cilj je osobno posvećenje, rad s mladima, prvenstveno djevojkama, a sve u posluš-nosti mjesnom biskupu i s njegovim blagoslovom. O. Donat 1972. napušta Osijek i do smrti (2007.) živi i djeluje u Slovenskoj kapucinskoj provinciji, u kojoj je od 1985. do 1990. provincijal, ali redovito održava kontakte s Obitelji i tetom Elzom, te ih posjećuje ko-liko mu to dužnosti omogućuju.Đakovački i srijemski biskup, mons. Ćiril Kos, 4. listopada 1975., u nazočnosti članica, predaje Elzi Kulundžić Dekret o kanonskom priznanju Obite-lji Malih Marija«. Budući da je teta Elza 1971. umi-rovljena, sva se posvetila izgradnji Obitelji i gradnji obiteljske kuće, dovoljno prostrane za Isusa, Mariju i sve one koje će Duh Božji dovoditi. Zbog toga je imala velikih problema s općinskim vlastima, te bila često pozivana na policiju pod sumnjom da gradi cr-kvu. Od 1971. neke članice žive u obiteljskoj kući u Dunavskoj ulici, u župi Sv. Josipa radnika, a ostale u svojim obiteljima ili stanovima. Elza ostaje živjeti u svom stanu u Vukovarskoj, jer je to jednostavnije za individualne razgovore - dar Duha Svetoga, kojim je bila obilato i posebno obdarena. Nakon odlaska o. Donata duhovni asistent Obitelji postaje o. Božidar Ipša, D.I. On svim srcem prihvaća Obitelj, postaje duhovnim vođom tete Elze, te prati život Obitelji sve do premještaja u Zagreb. Danas Male Marije žive u nekoliko gradova, i rade, između ostaloga, i kao vjeroučiteljice u školi, o čemu se, u vrijeme na-stanka Obitelji nije moglo ni sanjati.

Žena vizije Elza je bila žena vizije. Odgajala je svoje djevojke za budućnost: svetu budućnost djevice ili majke, redovnice ili članice bilo kojeg svjetovnog instituta, ili bilo kojeg samostana. Nikada nije stavljala pre-preku Duhu Svetome. Molila je puno za svećenike,

duhovno i materijalno im pomagala. Obitelj Malih Marija školovala je nekoliko svećenika, a misionar-ka Dragica Pekić bila im je više od četrdeset godina draga prijateljica, koju je Obitelj također pomagala. Duhovne kćeri tete Elze danas su i uršulinke, karme-lićanke, benediktinke, sestre blažene Majke Terezije, ali i majke svećenika i diplomiranih teologinja, broj-ne djece, vjeroučitelja. Neke su i same vjeroučitelji-ce, sveučilišne profesorice te članice Marijine legije i Zajednice MIR. Na Sinodi Đakovačke i Srijemske biskupije teta Elza je tražila imenovanje studentskog kapelana za osječ-ko Sveučilište, jer su joj na srcu bili mladi koji dolaze u grad na studij i teško se snalaze u vrevi koja buja svakakvim nemoralnim ponudama. Božja je pravda da su studenti, okupljeni oko sveučilišnog kapelana o. Arkadiusza Krasickog, prve zajedničke duhovne obnove imali upravo u kući Obitelji Malih Marija. Elizabeta Kulundžić i Obitelj Malih Marija Božji su i Gospin dar našem narodu i našem vremenu te dar svoga naroda i svoje mjesne Crkve - Katoličkoj Cr-kvi po svem svijetu. Po Mariji, i s Marijom, teta Elza išla je Trojedinom Bogu. Marija joj je bila suputni-ca na zemlji, a vjerujemo da joj je bila i suputnica u nebo, gdje ljubav i uživanje Boga u Gospinu društvu traje zauvijek.

Iz sprovodne homilije mons. HranićaU svojoj je homiliji biskup Hranić rekao da je smrt gđe Elze Kulundžić trenutak vrednovanja njezina vjerničkog identiteta i života, koji je u potpunosti bio ispunjen posvećenjem Bogu i evangelizacijskim po-slanjem Crkve, osobito među djevojkama: učenica-ma, studenticama, radnicama. Za njezina života to je djelovanje bilo različito interpretirano i prihvaćano. No, s određenim vremenskim odmakom, njezin ži-vot i djelo zavrjeđuju poštovanje i proslava su Boga.Ističući da je život drage pokojnice bio odvažan i zauzet pokušaj ostvarenja nove Očeve prisutnosti u Osijeku, i tadašnjoj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupi-ji, u vrijeme kad je Bog bio progonjen i shvaćen kao diverzija i narodni neprijatelj, te da je životno svje-dočanstvo i djelovanje pokojnice bio njezin vjernič-ki odgovor, u kojemu je ona poput Blažene Djevice Marije dopustila Bogu da do kraja zahvati i oblikuje njezin život, nastojeći da on uđe i djelatno bude pri-sutan u životima tolikih, osobito mladih ljudi, mons. Hranić je istaknuo: »Danas se mnogi vole nazivati karizmaticima. No, karizmatici nisu oni koji sami sebe tako nazivaju, nego oni koje drugi kao takve prepoznaju. A za život i nastojanje tete Elze možemo mirno i bez pretjerivanja reći upravo to: osnivanje Svjetovnog instituta Malih Marija predstavljalo je i predstavlja pravi karizmatički odgovor Crkve na našim prostorima na potrebe vremena. I zato na taj njezin odgovor možemo biti ponosni i trebamo ga znati vrednovati.« Svjetovni institut Malih Marija

7099/2012.

rođen je kao odgovor na istinske potrebe Crkve u Osijeku, u razdoblju od 60-ih do 80-ih godina proš-loga stoljeća, kad se Osijek snažno razvijao i rastao brojem svojih stanovnika, te se počeo razvijati kao školsko i sveučilišno središte.

Kao žena, teta Elza se osjećala poslana posebno dje-vojkama, kako bi, lišene potpore svojih obitelji i sre-dine iz koje su došle, produbile svoj vjernički identi-tet, sačuvale čistu i zdravu mladost, te svaka od njih otkrila Božji poziv za sebe i pošla u život svjesno prianjajući uz njega, rekao je mons. Hranić i nagla-sio: »Evangelizacijski odgovor Crkve u ovome gra-du, po teti Elzi, bio je ne kopiran, niti uvezen izvana, nego se razvijao ovdje, prerastavši u pravi karizmat-ski odgovor domaće Crkve na potrebe evangeliza-cije vremena u kojemu je tadašnji papa, Pavao VI. (1965. godine), pisao svoju encikliku o evangelizaciji Ecclesiam suam – Crkvu svoju. Taj odgovor na potrebu evangelizacije mladih, osobito djevojaka u ovome gradu, jedinstven je u našoj Nadbiskupiji; jedan je od rijetkih i malobrojnih u bivšoj državi; ali je pred-stavljao dobar, pogođen, snažan, nov, autentično kršćanski odgovor u novom vremenu, koji je na tra-gu duboke tradicije Crkve, no istodobno moderan i

usklađen s onim što se događalo i u sveopćoj Crkvi u to vrijeme.«

Promišljajući o Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi, te misli kako posvećena osoba postoji za Boga i druge ljude, darovana Bogu i ljudima, mons. Hra-nić je zaključio: »Za Elzu i za članice Obitelji Malih Marija posvećenje je značilo, i znači - nastaviti Isu-sovo poslanje, biti darovana Bogu i ljudima, ali ne u samostanu, nego u redovitosti obiteljskoga, rad-ničkoga života; ne u redovničkoj uniformi, nego na diskretan i za ljude neočekivan način, u civilnom odijelu; ne biti zaštićen samostanskom klauzurom, nego živjeti u okolnostima u kojima žive i svi drugi ljudi, biti zajedno s njima, a biti drugačiji od njih, biti potpuno za njih; biti za evangelizaciju, za svoj i njihov osobni susret s Bogom i za potpuno po-svećenje. Na uskrsnu večer, Uskrsli je, ukazavši se svojim učenicima, rekao: ´Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.´ Nisu slučajno prvih pet djevojaka upravo na Uskrs 1969. godine priopćile teti Elzi da su spremne, kao posvećene, ići u svijet. Isus je posve dovršio Očevo djelo te se njegova mo-litva, kao i njegova žrtva, proteže sve do svršetka vremena.«

Mrežna stranica o životu i djelu mons. Ivana ŠešeUsusret petoj obljetnici smrti svećenika Đako-vačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivana Šeše (17. 11. 1939. – 19. 1. 2008.), don Dejan Turza, svećenik Kotorske biskupije, uz suglasnost svoga biskupa mons. Ilije Janjića, pokrenuo je inicijativu priku-pljanja podataka o životu i djelu ovoga pokojnog svećenika, poznatoga po svojoj dobroti i širokom osmjehu. Ordinarijat Đakovačko-osječke nadbi-skupije odobrio je inicijativu, a njezini rezulta-ti objedinjeni su na posebnoj mrežnoj stranici http://ivanseso.org/.

»Pet godina nakon smrti mons. Šeše želja nam je putem suvremenih medija ukazati na život i djelo ovoga uzornog svećenika koji je ostavio pozitivan trag ne samo u Đakovačko-osječkoj nadbiskupi-ji, nego i cijeloj regiji. Svojim životom pokazao je kako suosjećati s malim čovjekom, a u njemu je, prema svjedočenju onih koji su ga poznavali, u punini zasjala ljepota široke slavonske duše«, istaknuo je vlč. Turza i pojasnio: »Ovu inicijativu potaknule su i riječi nadbiskupa đakovačko-osječ-kog, mons. Marina Srakića - izgovorene prigodom ukopa mons. Šeše - da je on ´Gospodinu služio u svoj svojoj poniznosti i jednostavnosti, vedrini i optimizmu, te da je doista bio ‘ribar ljudi’. Ba-

cao je mreže u more života i širio svoje srce, činio sve što je mogao samo da pridobije svakoga tko je tražio pomoć ili ohrabrenje, samo da nitko ne potone. Sve je rješavao spontano, bez ikakve raču-nice. Svojim životom posvjedočio je da se Crkva ne rađa prije svega iz dobre organizacije, nego iz dobre duše, tj. duhovnih, uzvišenih i plemenitih ideala´.«

Vlč. Turza rodom je iz Osijeka, rodnog grada mons. Šeše. Upravitelj je dviju župa u Kotorskoj biskupiji, povjerenik za pastoral mladih, aktivan u biskupijskom pastoralu braka i obitelji te speci-jalizant iz ekumenske teologije na KBF-u u Zagre-bu. Mons. Šeši zahvalan je za ohrabrenje u sveće-ničkom pozivu, a posebno za njegov živi primjer da se može biti sretan i dinamičan svećenik, što je imao prilike iskusiti prateći nekoliko dana sveće-nika Šešu u njegovim aktivnostima. Nova mrež-na stranica još je u izradi, a svi koji su poznavali mons. Šešu pozvani su uključiti se svjedočan-stvom, fotografi jom, audio ili videozapisom. Sve navedeno moguće je dostaviti putem e-mail adre-se: tdejan1@gmail.com (ili tiskovni.ured@djos.hr) te poštom na adresu: don Dejan Turza, p.p. 14, 20213 Čilipi. Martina Kuveždanin

710 9/2012.

In memoriam: prof. dr. sc. Nikola DoganO petoj obljetnici smrti (2007.-2012.)

Prof. dr. sc. Nikola Dogan rodio se 2. siječnja 1944. godine u Hrtkovcima, u Srijemu, od oca Josipa i majke Lucije rođ. Štimac. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju, Gimnazi-ju J. J. Strossmayera, u Đakovu, gdje je i nastavio fi lozofsko - teološki studij na Visokoj bogoslovnoj školi. Biskup Bäu-erlein poslao ga je 1967. na daljnji studij u Rim na Papinski zavod Germanicum et Hungaricum. Na Papinskom sveu-čilištu Gregorijana uspješno je dovršio fi lozofski studij 1969., a teološki 1972. godine. Za svećenika Đakovačke i Srijemske bisku-pije zaređen je 29. lipnja 1972. godine u Đakovu. Na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Grego-rijana u lipnju 1974. postigao je magisterij iz teolo-gije, a doktorsku disertaciju uspješno je obranio 14. prosinca 1979.

Imenovan je profesorom fundamentalne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, zatim u zvanje docenta pri Katedri fundamentalne teologije KBF–a u Zagrebu, za potrebe područnog studija u Đakovu, te u znanstveno – nastavno zvanje izvanrednog pro-fesora. Na Đakovačkom teološkom učilištu obnašao je razne dužnosti: prorektor Visoke bogoslovne ško-le u dva navrata (1981. - 1982. i 1993. – 1994.), prorek-tor Teologije u Đakovu (1995. – 1998.), te predstojnik Teologije u Đakovu. Nakon što je Kongregacija za katolički odgoj u Rimu 4. lipnja 2005. osnovala Ka-tolički bogoslovni fakultet u Đakovu, u sastavu Sve-učilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, kardinal Zenon Grocholewski, pročelnik Kongregacije, imenovao ga je za prvog dekana. Fakultetsko vijeće na svojoj ga je redovitoj sjednici u ožujku 2007. g. ponovno iza-bralo za dekana, ali preuzimanje drugog mandata, kao i njegove napore u pripremi za napredovanje u znanstveno – nastavno zvanje redovitoga profesora, prekinula je iznenadna smrt 22. rujna 2007. godine.

Nikola Dogan je čovjek čiji život možemo opisati vrlo znakovitim naslovom njegove knjige Potraga za Bogom. Tijekom svog studija u Rimu na Papinskom teološkom učilištu Gregorijana magistrirao je 1974. godine na temu »Razumijevanje objave u teologi-ji Wolharta Pannenberga« te nastavio proučavanje teologije objave, pa je pod vodstvom p. Geralda O`Collinsa 1979. godine obranio doktorsku tezu »Te-ologija objave. Fundamentalno – teološko istraživa-nje pojmova objave u teologiji Jürgena Moltmanna«. Kao učitelj i profesor fundamentalne teologije, bio je otvoren novim razmišljanjima, ali uvijek vjeran nau-ku Crkve. Bavio se različitim oblicima religioznosti

u ljudskoj povijesti, poviješću religija i poviješću fi lozofi je koja traži odgovore na temeljna pitanja o smislu ljudskoga života, te religioznošću postmodernog čovjeka, kao i kršćanskom teologijom, sadržajima objave u Isusu Kristu, te Cr-kvom kao zajednicom onih koji vjerom prihvaćaju i odgovaraju na ponudu spa-senja u Isusu Kristu. U svom teološkom traganju spoznao je izvornost kršćanske objave: da je čovjek stvoren na sliku Lju-bavi i da po tom zakonu mora živjeti ako želi biti kršćanin.

U svojim znanstvenim radovima, kao i predavanji-ma, suočavao se s pitanjem ateizma, agnosticizma, religioznog indiferentizma, nastojeći pružiti odgo-vore i otkriti zagonetku čovjekova zatvaranja pred Bogom ljubavi. Pokušao je proniknuti u misterij patnje, bolesti, smrti pa su tako nastali radovi o čo-vjeku patniku, homo patiensu, tajni i ludosti križa te ljudskim iskušenjima, u kojima pronalazimo raspe-tog Krista kao najveći izričaj Božje ljubavi. Shvatio je veličinu Božje ljubavi prema čovjeku i zaključio kako savršenstvo Stvoritelja uvijek izaziva u čovje-ku dubiozu njegove nesavršenosti i ograničenosti, te je za sve nedoumice nesavršena čovjeka, njegove patnje, bijede, nevjere, i same smrti, crpio iz Riječi samoga Sina Božjega, koje su od Boga izrečene za čovjeka. Sve to, osobno proživljeno, prenosio je rado i uvjerljivo drugima koji su ga slušali.

Doživljaj Božje blizine pretakao je u ljubav prema Crkvi. Bio je teolog kojega je označavao osjećaj cr-kvenosti i unosio je to u svoja predavanja (teološka epistemologija, znanost o religijama, teologija kr-šćanske objave, ekleziologija), ne samo kao preda-vač, već prije svega kao odgojitelj. U svoj rad unosio je cijeloga sebe i sve svoje sposobnosti: odgovornost, radinost, točnost, savjesnost, koja je ponekad tražila savršenstvo. Te svoje sposobnosti utkao je i u znan-stvena napredovanja. Prof. Dogan pratio je u potpu-nosti sva nova događanja u modernoj fundamen-talnoj teologiji, a budući da je sama fundamentalna teologija, kakvu danas poznajemo, relativno nova znanost nakon Koncila, možemo slobodno reći da je profesor Dogan utemeljitelj moderne fundamental-ne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Njegova knjiga U potrazi za Bogom, objav-ljena 2003. godine, kao i mnogobrojni članci u najra-zličitijim teološkim časopisima, predstavljaju trajni putokaz katoličkoj teologiji u budućnosti.

Martina Kuveždanin

7119/2012.

»Pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine«(Apost. pismo Porta fi dei, 6)

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan 2012.

Draga braćo i sestre!

Proslava Svjetskog misijskog dana ove godine ima sasvim posebno značenje. Pedeseta obljetnica kon-cilskog dekreta Ad gentes, otvorenje Godine vjere i Biskupske sinode na temu nove evangelizacije pri-donose tome da se ponovno potvrdi spremnost Cr-kve da se većom hrabrošću i žarom zauzme u missio ad gentes, kako bi poruka evanđelja doprla i do naju-daljenijih krajeva svijeta.

Drugi vatikanski koncil, na kojem su sudjelovali katolički biskupi iz svih krajeva svijeta, bio je jasni znak univerzalnosti Crkve, jer se na njemu prvi put okupio tako velik broj koncilskih otaca iz Azije, Afri-ke, Latinske Amerike i Oceanije. Bilo je među njima biskupa misionara i domaćih biskupa, pastira zajed-nica rasutih među nekršćanskim pučanstvom, koji su Koncilu predstavili sliku Crkve prisutne na svim kontinentima i približili složene stvarnosti tadaš-njeg takozvanog »Trećeg svijeta«. Obogaćeni isku-stvom pastoralnog djelovanja u mladim Crkvama i u Crkvama u nastajanju, nošeni poletom za širenjem Božjeg kraljevstva, oni su značajno pridonijeli po-novnom potvrđivanju nužnosti i urgentnosti evan-gelizacije ad gentes i samim tim stavljanju misijske naravi Crkve u središte ekleziologije.

Misionarska ekleziologijaTaj pogled nije ni danas iščeznuo, štoviše, doživio je plodno teološko i pastoralno promišljanje i, isto-dobno, predstavlja se s obnovljenom nužnošću jer se povećao broj onih koji još uvijek ne poznaju Krista: »Golem broj ljudi još uvijek čeka Krista«, govorio je blaženi Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio, o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, te dodao: »Ne možemo ostati mirni promatrajući na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristovom krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav« (86). I ja sam sâm, prilikom proglašenja Godine vjere, napi-sao da Krist »danas kao i nekoć – šalje nas po puto-vima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji« (Apost. pismo Porta fi dei, 7). To naviještanje, kako je govorio također sluga Božji Pa-vao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi, »nije nešto neobvezatno: po naredbi Gospodina Isu-sa, to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se spasili. Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je nečim drugim nado-mjestiti« (5). Trebamo se stoga vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske za-jednice koje su, premda male i nezaštićene, bile ka-

dre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu.

Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil i kasnije crkveno učiteljstvo na poseban način inzistirali na mi-sijskom poslanju koje je Krist povjerio svojim učeni-cima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika. Za-daća naviještanja evanđelja u svim dijelovima svijeta u prvom redu spada na biskupe, koji su izravno od-govorni za evangelizaciju u svijetu, bilo kao članovi biskupskog zbora, bilo kao pastiri krajevnih Crkava. Oni su, naime, »posvećeni ne samo za neku biskupiju nego za spasenje svega svijeta« (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 63), »glasnici vjere koji će dovesti nove učenike Kristu« (Ad gentes, 20) i čine »vidljivim misijski duh i žar Božjega naroda, tako da cijela bi-skupija postaje misionarskom« (isto, 38).

Prioritet evangeliziranjaPoslanje naviještanja evanđelja ne iscrpljuje se stoga, za jednog pastira, u pozornosti prema dijelu Božjeg naroda povjerenog njegovoj pastoralnoj brizi, niti u slanju ponekog svećenika, laika ili laikinje fi dei donum. Ono mora zahvaćati cjelokupno djelovanje krajevne Crkve, sva njezina područja, riječju, čitavo njezino biće i djelovanje. Drugi vatikanski koncil na to je jasno ukazao, a kasnije Učiteljstvo to snažno potvrdilo. To zahtijeva stalno prilagođavanje načinâ života, pastoralnih planova i biskupijske organiza-cije toj temeljnoj dimenziji crkvenosti, osobito u na-šem svijetu izloženom stalnim promjenama. To vri-jedi također za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i za crkvene pokrete: sve sastavnice velikog mozaika Crkve moraju se osjetiti snažno pozvanima od Gospodina naviještati evan-đelje, da bi se Krista naviještalo posvuda. Mi pastiri, redovnici, redovnice i svi koji u Krista vjeruju, mora-mo ići stopama apostola Pavla, koji je, »sužanj Krista Isusa za vas pogane« (Ef 3, 1), radio, trpio i borio se da evanđelje donese među pogane (usp. Kol 1, 24-29), ne štedeći snage, vrijeme i sredstva da pomogne drugima da upoznaju Kristovu poruku.

I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i para-digma svakog crkvenog djelovanja, jer ono što Cr-kvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponovna dolaska u slavi. Poput svetog Pavla, moramo biti pozorni prema onima koji su da-leko od Crkve, prema onima koji ne poznaju Krista

712 9/2012.

i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da »se su-radnja danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo ekonomsku pomoć nego i izravno sudjelo-vanje u evangelizaciji« (Ivan Pavao II., Enc. Redemp-toris missio, 82). Proslava Godine vjere i Biskupske sinode o novoj evangelizaciji bit će zgodne i korisne prigode za ponovno pokretanje misionarske surad-nje, poglavito u ovom drugom pogledu.

Vjera i navještajSilna želja da naviještamo Krista potiče nas da zavi-rimo u povijest kako bismo ondje otkrili probleme, težnje i nade čovječanstva, koje Krist mora ozdraviti, očistiti i ispuniti svojom prisutnošću. Njegova je po-ruka, naime, trajno aktualna, utkana u samo središte povijesti i kadra dati odgovor na najdublje nemire svakoga čovjeka. Zbog toga Crkva, u svim svojim sastavnicama, mora biti svjesna da »beskrajni obzori crkvenog poslanja i složenost sadašnje situacije da-nas traže obnovljene načine da bi mogli priopćava-ti učinkovito Riječ Božju« (Benedikt XVI., Posinod. apost. pobud. Verbum Domini, 97). To zahtijeva, pri-je svega, novo prianjanje osoba i zajednica vjerom uz evanđelje Isusa Krista, »u času duboke promje-ne kao što je ova kroz koju prolazi čovječanstvo« (Apost. pismo Porta fi dei, 8).

Jedna je od prepreka zanosu evangelizacije, naime, kriza vjere, ne samo u zapadnome svijetu, već u ve-likom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i doveden za stol kruha života i vode žive, poput Samarijanke koja dolazi na Jakov-ljev zdenac i razgovara s Isusom. Kao što pripovije-da evanđelist Ivan, zgoda s tom ženom posebno je značajna (usp. Iv 4, 1-30): ona susreće Isusa, koji je traži piti, ali joj zatim govori o novoj vodi, koja može zauvijek ugasiti žeđ. Žena na početku ne razumije, ostaje na materijalnoj razini, ali ju Gospodin polako vodi do vjere koja je navodi da prepozna u njemu Mesiju. I u vezi s tim sveti Augustin kaže: »Pošto je prihvatila u srcu Krista Gospodina, što je drugo mogla učiniti [ta žena] već ostaviti svoju amforu i pohitati da navijesti Radosnu vijest?« (Homilija 15, 30). Susret s Kristom, kao živom osobom koja gasi žeđ srca, naprosto mora dovesti do želje da s drugi-ma podijelimo radost te prisutnosti i da im pomo-gnemo upoznati Krista kako bi i oni sami iskusili tu radost. Treba s obnovljenim oduševljenjem širiti vjeru da bismo promicali novu evangelizaciju zajed-nica i zemalja najstarije kršćanske tradicije, koji gube vezu s Bogom, tako da ponovno otkriju radost vjero-vanja. Briga za evangelizaciju ne smije nikada ostati na marginama crkvenog djelovanja i kršćaninova osobnog života, već ga mora snažno karakterizirati, sa sviješću da smo u isti mah i oni kojima je evanđe-lje namijenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti. Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje ap-

solutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.

Vjera u Boga, u tome je naumu ljubavi što ga je Krist ostvario, prije svega dar i otajstvo koje treba prihva-titi u srcu i životu, i za koji treba uvijek zahvaljivati Gospodinu. Ali vjera je dar koji nam je dan zato da ga dijelimo s drugima; to je talent koji smo primili zato da može donijeti ploda; to je svjetlo koje ne smi-je ostati skriveno, već mora svijetliti čitavoj kući. To je najvažniji dar koji nam je dan u našem životu i koji mi ne smijemo zadržati samo za sebe.

Navještaj postaje ljubav»Jao meni ako evanđelja ne navješćujem«, govorio je apostol Pavao (1 Kor 9, 16). Te riječi snažno odzva-njaju za svakog kršćanina i za svaku kršćansku zajed-nicu na svim kontinentima. I za Crkve na misijskim područjima, a to su uglavnom mlađe, tek nedavno osnovane Crkve, misionarstvo je postalo jedna priro-đena dimenzija, premda one same još uvijek trebaju misionare. Mnogi svećenici, redovnici i redovnice, iz svih krajeva svijeta, brojni laici pa čak i cijele obitelji, napuštaju svoje zemlje, svoje mjesne zajednice i od-laze u ostale Crkve da svjedoče i naviještaju Kristovo ime, u kojem čovječanstvo nalazi spasenje. Riječ je o izrazu dubokog zajedništva, dijeljenja i ljubavi među Crkvama, da bi svaki čovjek mogao, prvi put, ili pak ponovno, čuti navještaj koji ozdravlja i pristupiti sa-kramentima, izvoru pravoga života.

Zajedno s tim uzvišenim znakom vjere pretočene u ljubav, podsjećam i zahvaljujem Papinskim misij-skim djelima, koja predstavljaju oruđa za suradnju u općoj misiji Crkve u svijetu. Zahvaljujući njihovu djelovanju, navještaj evanđelja pretvara se također u pomoć bližnjemu, pravednost prema najsiromašniji-ma, mogućnost pružanja izobrazbe u najudaljenijim selima, liječničku pomoć u dalekim krajevima, oslo-bađanje od bijede, vraćanje prava obespravljenima, potporu razvoju naroda, prevladavanje etničkih po-djela, poštivanje života u svim životnim dobima.

Draga braćo i sestre, zazivam nad djelo evangeliza-cije ad gentes, i na osobit način na njegove radnike, izlijevanje Duha Svetoga, da im Božja milost po-mogne odlučnije kročiti u povijesti svijeta. Zajedno s blaženim Johnom Henryjem Newmanom, želim moliti: »Prati, Gospodine, svoje misionare u kraje-vima koje treba evangelizirati, stavi im prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi plodom.« Neka Dje-vica Marija, Majka Crkve i Zvijezda evangelizacije, prati sve misionare evanđelja.

Iz Vatikana, 6. siječnja 2012., na svetkovinu Bogojavljenja

7139/2012.

Katehetsko nastojanje Crkve i vjeronauku školi u Godini vjere

Poruka svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjeroučiteljima i katehetama u župnim zajednicama na početku školske i katehetske godine 2012./2013.

Vrijeme koje započinje novom školskom i pasto-ralnom godinom, vrijeme je koje nam je darovano. Naše je to vrijeme. No ono nije samo naše, nego, prije svega, i Božje vrijeme. Time i vrijeme Crkve. U Godini vjere koja je pred nama, želja je Crkve učiniti to vrijeme trajnim susretom Boga i čovjeka, koji »za-počinje krštenjem, po kojemu možemo Boga naziva-ti Ocem« (Benedikt XVI., Porta fi dei, 1).

»Želio je vidjeti tko je to Isus...« (Lk 19, 3)Opisujući susret Isusa i carinika Zakeja, evanđelist Luka napominje: Zakej je želio »vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva ljudi jer je bio niska sta-sa« (Lk 19, 1-3). U svakom čovjeku, ovisno naravno o njegovoj dobi i mogućnostima, postoji iskonska čežnja za susret s Bogom. Ona je očita u plemenitoj i otvorenoj znatiželji naših učenika, u dubokoj unu-tarnjoj potrazi roditelja i drugih odraslih vjernika ili u stalnom propitivanju smisla života mnogih naših suvremenika koji su »kušani Božjom šutnjom, a tako bi htjeli čuti njegov utješni glas« (Benedikt XVI., Por-ta fi dei, 15). Zakejev niski stas kao da je znak ljudske nemoći izdići se iznad ograničenosti koje čovjeku ne dopuštaju susret s Isusom. Mnoštvo koje je Zakeju priječilo »vidjeti tko je to Isus« kao da je znakom to-likih svakodnevnih barijera koje suvremenom čovje-ku ne dopuštaju da se probije do jedinoga i pravog Učitelja. Unatoč i našim katehetsko-vjeroučiteljskim i pastoralnim osposobljenostima, za koje vjerujemo da su ispravne, može se dogoditi da smo i mi dio mnoštva koje današnjem čovjeku i učeniku priječi vidjeti Gospodina.

U Godini vjere pozvani smo još više postati svjesni sljedeće činjenice: vjeroučitelj i svećenik nije samo onaj koji promatra i pomaže u razvoju vjere učenika ili mladih. On je i sudionik, suputnik na putu vjere mladoga čovjeka, i to čitavom svojom svjedočkom osobnošću. Kao nikada do sada u novijoj našoj povi-jesti, upravo ste vi, katehete u župnim zajednicama i vjeroučitelji u školi, pozvani biti svjedocima vjere i djelatnicima u službi Crkve. Njegovan ispravni i osobni odnos prema Crkvi, utemeljen na doživ-ljenom susretu između vas i Učitelja, kao i vjerom oblikovan osobni i/ili obiteljski život, prvi su i trajni znak pomoći Zakejima današnjega doba da dođu i susretnu se s Kristom. Stoga i Sveti Otac naglašava: »Vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko nji-hova praga može se prijeći kada je Božja riječ navije-

štena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preo-bražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje čitav život« (Benedikt XVI., Porta fi dei, 1).

Doista, vjera je put. Vjera je zajednički put. Tko želi biti na tom putu vjere, treba drugoga. Treba zajed-ništvo onih koji vjeruju. Ali najprije treba one koji će ga svojim životom upućivati u radost Božju, koja želi ući u život svakoga čovjeka. Dok vas sve pozi-vam da molimo za srca tolikih mladih da se otvore »milosti koja preobražava«, istodobno vas pozivam da intenzivnije razmišljamo o vjeronauku u školi i njegovoj konfesionalnoj dimenziji, koja će – u Go-dini vjere – poseban naglasak staviti na nastavu na-slonjenu na ispovijest osobne vjere nas vjeroučitelja, kateheta i svećenika. Vjeronauk u školi je važno, ponekad i jedino mjesto upoznavanja učenika s vje-rom i nadom Crkve. Upravo taj susret sa sadržajima kršćanske vjere preduvjet je pristanka uz ono što Cr-kva predlaže vjerovati i osobnoga iskustva »vidjeti Gospodina« (usp. Benedikt XVI., Porta fi dei, br. 10).

»Vidjela sam Gospodina« (Iv 20, 18)Što znači »vidjeti Gospodina« prekrasno opisuje evanđelist Ivan u izvješću o ukazanju uskrsloga Isu-sa Mariji Magdaleni (Iv 20, 11-18). Nakon što je Ma-rija Magdalena došla na grob te opazila da je kamen s groba dignut, javila je to apostolima. Ono što je na grobu ugledala bile su pojedinosti (kamen dignut s groba, dva anđela u bjelini i Isus za kojega je misli-la da je vrtlar), ali ne i sveukupna stvarnost. Takvo se gledanje još uvijek ne može označiti kao sveobu-hvatno, cjelovito. No, promjena se događa u susretu Marije Magdalene s Uskrslim. Isus izgovara njezino ime: »Marijo!« U toj jednoj riječi, ona je obuhvaćena u potpunosti kao osoba, tako da joj postaje moguće prepoznati ga. »Rabbuni«, reče mu. Kao da je htjela reći: »Govori, da te mogu vidjeti«, što se potvrđuje na kraju izvješća. »Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: 'Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao'« (Iv 20,18).

Odgoj u vjeri ima cilj dovesti čovjeka do osobno-ga susreta s Bogom. Vjeronauk u školi, kao i čita-vo katehetsko nastojanje Crkve, na poseban način u Godini vjere, ima zadaću dovesti učenike i ostale vjernike do one vjere koja obvezuje da postanu »živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijetu« (usp. Benedikt XVI., Porta fi dei, 15). To je moguće kad svatko od nas, poput Zakeja i Marije Magdalene, čuje svoje ime iz-govoreno od Gospodina.

714 9/2012.

Nove službe i dekreti

Vjeronauk u školi u novim okolnostimaU novonastalim okolnostima i događanjima oko vje-ronauka u školi, hrvatski biskupi uputili su u lipnju ove godine svoju riječ roditeljima i učenicima u po-ruci naslovljenoj »S novom radošću u srcu uživati Božju Riječ«. Pozivam vas stoga, dragi svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i katehete, da tu poruku preporučite roditeljima i djeci i na početku ove katehetske i školske godine.

Ne treba također zanemariti ni providnosnu činjeni-cu da će Republika Hrvatska upravo u Godini vjere postati dvadeset osmom članicom Europske unije. U tom kontekstu valja još jednom istaknuti da je vjero-nauk u školi dio europskoga obrazovnog standarda. Premda je njegova organizacija na europskom po-dručju ovisna o različitim preduvjetima pojedinih zemalja i regija Europe, konfesionalni model vjero-nauka, kakav je i u Republici Hrvatskoj, pokazuje se

kao najidealniji model vjeronauka u školi. Dvostruka odgovornost, ona državne i ona vjerske zajednice, s obzirom na vjeronauk u školi, proizlazi iz zajedničke skrbi za dobro čovjeka i njegova prava na praktici-ranje vjerskih sloboda. Uistinu se nadamo da će cje-lokupna »europeizacija obrazovanja« koja se događa u Republici Hrvatskoj dodatno pridonijeti punoj ras-položivosti i svih državnih čimbenika odgovornih za rješavanje otvorenih pitanja vjeronauka u školi.

Uprimo, dakle, svoj pogled na početku ove kate-hetske i školske godine u Isusa Krista, »Početnika i Dovršitelja vjere« (Hebr 12, 2). Neka on izgovori ime svakoga od nas i učini nas živim znakom svoje prisutnosti u svijetu.

Đakovo, 24. kolovoza 2012, na blagdan Sv. Bartola apostola

+ Đuro Hranić,predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju

Đakovačko-osječka nadbiskupija Maestro Ivan Andrić, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, dekretom nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. dr. Marina Sraki-ća, ponovno je, od 16. svibnja 2012., imenovan nadbiskupijskim povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja (br. 1041/2012). U proteklih pet godina mo. Andrić obavljao je ovu službu tijekom koje je savjesno i odgovorno promicao duhovna svećenička i redovnička zvanja putem različitih oblika rada: Otvorena vrata Sjemeni-šta, okupljanje ciljanih skupina mladića koji pokazuju određeni interes za svećeničko, od-nosno redovničko zvanje, Prve subote, euhari-stijska klanjanja te molitelji za duhovna zvanja. Prema novom dekretu, ovu službu mo. Andrić obavljat će naredne tri godine.

Srijemska biskupijaSrijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, izdao je dekrete o razrješenjima i imenovanjima svećenika u Srijemskoj biskupiji. Svećenici su razriješeni do-sadašnjih službi danom 17. kolovoza 2012., a nove službe preuzeli su 18. kolovoza 2012. godine.

Župnici i župni upravitelji:

Vlč. Ivan Rajković razriješen je službe župnika župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlov-cima te službe bilježnika (tajnika) biskupijske kurije i poslan u Rim na poslijediplomski studij kanonskoga prava.

Vlč. Stjepan Barišić imenovan je župnim upra-viteljem župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima.

Vlč. Željko Tovilo razriješen je službe župnog upravitelja župe Svetog Jurja mučenika u Go-lubincima.

Vlč. Vjekoslav Lulić primljen je u Srijemsku biskupiju gdje nastavlja pastoralno djelovanje i imenovan je župnikom župe Svetog Jurja mu-čenika u Golubincima.

Mons. Eduard Španović razriješen je službe žu-pnog upravitelja župe Svete Ane, majke Blaže-ne Djevice Marije u Laćarku.

Vlč. Mario Paradžik razriješen je službe žu-pnog vikara župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici i imenovan župnikom župe Svete Ane, majke Blažene Dje-vice Marije u Laćarku te pomoćnikom u pasto-ralnom radu u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici

Župni vikari:

Vlč. Željko Štimac, mladomisnik, imenovan je župnim vikarom župe Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu 2.

Vlč. Dušan Milekić razriješen je službe pomoć-nika u pastoralnom radu u župi Uznesenja Bla-žene Djevice Marije u Zemunu.

Anica Banović / Tomislav Mađarević

7159/2012.

Split: Katehetska ljetna školaza vjeroučitelje osnovnih škola

»Vjera ljubavlju djelotvorna« - bila je tema Katehet-ske ljetne škole za vjeroučitelje osnovnih škola, koja je održana od 23. do 25. kolovoza u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Na Školi, koja se 12. godinu za-redom održava u Splitu, u organizaciji Nacionalno-ga katehetskog ureda HBK-a i Agencije za odgoj i obrazovanje RH, okupilo se više od 300 osnovnoš-kolskih vjeroučitelja i vjeroučiteljica iz cijele Hrvat-ske, kao i predstojnici i predstojnice (nad)biskupij-skih katehetskih ureda te profesori na teološkim i drugim učilištima. Program je započeo molitvom koju su pripremili vjeroučitelji iz Dubrovačke bi-skupije, a na početku su pozdrave uputili mr. Josip Periš, voditelj Povjerenstva za organizaciju škole, mons. Ivan Ćubelić, izaslanik splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića, i prof. Vinko Fi-lipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje. Otvarajući školu, predsjednik Vijeća HBK-a za ka-tehizaciju, biskup mons. Đuro Hranić, osvrnuo se na suvremeno sekularizirano društvo te, uz ostalo, rekao: »Godina vjere, prema papi Benediktu koji ju je i sazvao, trebala bi na što primjereniji način biti djelotvorna na polju vjerovanja i evangelizacije. To je izazov i za školski vjeronauk, koji proizlazi iz na-vjestiteljskog poslanja Crkve.«

Kriza teologije vjere

Prvo predavanje, »Biblijsko-teološko promišljanje vjere«, održao je prof. dr. Ivica Raguž, s KBF-a u Đakovu. Upozorio je da se umanjila potreba da se teologija bavi pitanjem vjere, a fi lozofi ja je, doduše, dopustila vjeri pravo postojanja, ali je istodobno po-stala indiferentna spram nje, dok je istodobno u sa-moj Crkvi naglasak bio više na djelovanju, na akciji, na pastoralu, više na ljubavi negoli na vjeri, te se na određen način dogodilo razdvajanje teoloških kre-posti ljubavi i vjere. To je dovelo do toga da je ljubav postala kriterij same vjere, ako ne i izričaj indiferen-tnosti ili nepotrebnosti same vjere. Sadržaj vjere tako je postao potpuno nevažan za djelovanje.

Upozorio je i na pojave novih vrsta fi deizma i in-tegralizma, u kojima sadržaj vjere ne igra nikakvu ulogu, već je forma iznad sadržaja, a time je teologija opet osuđena na beznačajnost. Ti navedeni i mnogi drugi razlozi uvjetovali su krizu teologije vjere, pa i u samoj fundamentalnoj i dogmatskoj teologiji više uopće ne postoji poseban traktat o vjeri. Potrebno je stoga ponovno promišljati kako sam čin vjere, tako i njezin sadržaj. Pozabavivši se teologijom vjere sv. Tome Akvinskoga, izlaganje je zaključio govorom o odnosu vjere i ljubavi, naglasivši da onaj tko vjeruje,

želi ljubiti Boga, a kad ljubi Boga, onda želi to poka-zati i prema bližnjima. Na taj način možemo govoriti o vjeri nadahnutoj djelotvornom ljubavlju.

Kriza vjere - prilika za pročišćavanjeProf. dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katolič-kog sveučilišta, održao je predavanje »Kriza vjere ili kriza prenošenja vjere danas?«. Čin vjere ne može se odvojiti od govora o prenošenju vjere. Prenoše-nje vjere, njezin navještaj, spada u bit kršćanskoga shvaćanja i življenja vjere. Sama je vjera, milosni dar, ujedno i plod prenošenja i svjedočenja ponajprije onih koji su živjeli i hodili s Gospodinom i koji su bili svjedoci Uskrsloga, a zatim i cijele Crkve kroz povijest, što se posebice ogledalo u životu svetaca kao najboljih tumača evanđelja. Stoga je govor o kri-zi prenošenja vjere ujedno i govor o krizi vjere, i obr-nuto, naglasio je dr. Tanjić, dodavši da se jedno ne može odvojiti od drugoga.

U današnje doba, koje je prožeto snažnom čežnjom za bilo kojim oblikom religioznoga i duhovnoga, to ne znači nužno i povratak kršćanskoj vjeri niti nje-zin procvat u nekom masovnom obliku. Čini se da su pored mnoštva drugih čimbenika kršćanska sli-ka Boga, antropologija, lišena kršćanskih korijena i duha te kriza shvaćanja Crkve kao zajednice koja svjedoči i prenosi vjeru temeljni razlozi krize vjere i njezina prenošenja. Međutim, ta kriza, zaključio je dr. Tanjić, otvara i prostore pročišćavanja i ponov-noga propitkivanja bitnih obilježja kršćanske vjere i njezina načina prenošenja te nudi nadu u oblikova-nje novih načina prenošenja i svjedočenja vjere. U poslijepodnevnim satima rad je nastavljen u peda-goškim radionicama.

Razvoj slike o Bogu Drugoga dana prof. dr. Ivan Štengl, s KBF-a u Zagre-bu, govorio je na temu »Dječja teologija i vjera. Mi-jene u predodžbi Boga i njezina konceptualizacija«. Govor o Bogu, osobna predodžba i upotreba simbola pod utjecajem je različitih čimbenika u dinamičnoj interakciji. Oslanjajući se na psihološke konstrukte, moguće je postaviti čitav niz modela koji bi objasnili razvoj slike o Bogu, naglasio je predavač. Govoreći, uz ostalo, o Schweitzerovu 4-stupanjskom modelu, kazao je da slike o Bogu, prema autoru, ne moraju biti susljedno prijeđene, ne ograničavaju se na dob-na određenja, i mogu koegzistirati paralelno. Prema Schweitzeru, prvi stupanj vjere karakterizira nejasno diferenciranje iskustva roditeljske brige i slike Boga i kao ključni moment razvoja vidi sposobnost roditelja

716 9/2012.

Nadbiskupijska glazbena škola upisujenovu generaciju polaznika

pružiti djetetu zadovoljenje potreba, osjećaj prihvaća-nja i sigurnosti; u protivnome se rađa osjećaj bezvri-jednosti, radikalnog nepovjerenja i ostavljenosti.

Srednje i kasno djetinjstvo karakterizira sposobnost razlikovanja roditeljskih fi gura od poimanja Boga, no on je uvelike obilježen antropomorfno-mitološ-kim predodžbama. U mladenaštvu slika Boga doživ-ljava »poduhovljenje«: Bog postaje ideja, apstrakcija, duh, počinje ga se idealizirati. Schweitzer postulira kompleksne predodžbe Boga, uglavnom u odrasloj dobi, kad će Bog poprimiti atribut nositelja smisla života i životnih događanja. Ključni dio izlaganja dr. Štengla predstavljao je kritički osvrt na dosadašnji tijek istraživanja slike o Bogu te upozorenje prije svega na njihove metodološke granice.

Tražiti nevidljivo u vidljivomeZagrebački pomoćni biskup prof. dr. Ivan Šaško svoje je predavanje naslovio »Via pulchritudinis - Umjetnost kao povlašteni način evangelizacije«. Go-tovo da smo se naviknuli na prognanost ljepote iz umjetnosti, naglasio je na samom početku. Govoreći o ljepoti, istaknuo je da je ona snaga koju ne može preuzeti ni njome zavladati nijedna ideologija, moć, bol, patnja. Zato je nemoguće misliti o ostvarivanju dobrote na svijetu bez ljepote koja raspršuje tamu zla. Očito je da nije riječ samo o estetskoj snazi ili o nekom ravnodušnom skladu. Umjetnost je fenomen

govora koji nosi u sebi spoznajnu snagu koja pobu-đuje razmatranje i divljenje. Ona otvara put prema izvoru postojanja, ali ne znači da nužno do njega i dovodi...

U kršćanstvu je slavlje ljepote uvijek slavlje Isusa Krista, Božje objave, ljepota koja se ostvaruje u Kri-stovu vazmu. Umjetnost i vjera vrlo su bliske i žive od uzajamnosti darivanja. To je povezivanje umjet-nosti i vjere dar koji vjeroučitelji na najbolji način svjedoče hrvatskom društvu. Tražiti nevidljivo u vidljivome čini se dobrim načinom evangelizacije, i one nove koja traži žar, ranjenost, koja je suprotna ravnodušnosti u kojoj umire i vjera i umjetnost. Zna-jući koliku važnost danas ima odgoj, a očito će imati i veću u budućnosti, otkrivati djeci simbiozu umjet-nosti i vjere u otajstvu nešto je najplemenitije i najdo-moljubnije. »Pokušajte to pronalaziti u umjetničkim djelima i kada pronađete, nećete to moći zadržati za sebe, jer evangelizacija započinje od te nezadrživosti i od ranjivosti ljubavi«, poručio je biskup Šaško.

U subotu, 25. kolovoza, podneseno je izvješće rada iz pedagoških radionica te održan okrugli stol. Pred-stojnik NKU-a HBK, prof. dr. Ivica Pažin, iznio je novosti vezane uz rad Katehetskog ureda, a govorili su i Sabina Marunčić, novoimenovana nadzornica za vjeronauk u školama za cijelu Hrvatsku, te viši savjetnik za vjeronauk Tomislav Tomasić.

Glas Koncila

Nakon dvogodišnje stanke, Glazbena škola Đa-kovačko-osječke nadbiskupije ove jeseni zapo-činje novi dvogodišnji ciklus predavanja. Bisku-pijska glazbena škola (BGŠ) osnovana je u okviru Škole za župne suradnike i djeluje od jeseni 2004., s ciljem da tijekom dvogodišnjeg ciklusa predava-nja pruži potrebno poznavanje liturgike i glazbe onima koji su već u službi glazbenih animatora u liturgiji, kao i onima koji se tek namjeravaju po-svetiti ovoj zadaći. Nastava će se odvijati kroz petnaest susreta po školskoj godini, a jedan škol-ski dan podrazumijeva četiri zajednička školska sata (liturgika, pjevanje i dirigiranje, liturgijski glazbeni repertorij, solfeggio) te pojedinačni sat sviranja klavijature (sveukupni program sastoji se od 30 školskih dana, s ukupnom satnicom od 150 školskih sati). Nastava će se održavati u prostori-ma Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, uglavnom subotama, i tek koji put četvrtkom.

Škola ne posjeduje učinke za stjecanje akadem-skog stupnja na crkveno-pravnom ili društveno-pravnom području, već je prvenstveno okrenuta onima koji žele volonterski sudjelovati u glazbe-no-liturgijskom životu vlastite župne zajednice. Oni koji završe ovu školu, postaju volonterskim suradnicima u svojim župama. Da bi je mogli upi-sati i pohađati, kandidati trebaju imati završenu trogodišnju ili četverogodišnju srednju školu te stvarnu sklonost glazbi. Mogu je upisati oni koji imaju prethodnu glazbenu izobrazbu, kao i oni koji je nemaju, a odgovorni za program Škole sa svakim će pojedinim kandidatom, analizirajući njegovo prethodno teološko i glazbeno obrazova-nje, stvarati prilagođen izbor programa studija.

Sve informacije o programu i svrsi Nadbisku-pijske glazbene škole mogu se pronaći na web stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije www.djos.hr (izbornik Katehetski odsjek - Glazbena škola). Anica Banović

7179/2012.

Zagreb: Katehetska ljetna školaza srednjoškolske vjeroučitelje

»Otajstvo Isusa Krista i mnogolikost kršćanskih Cr-kava - Vjeronauk i ekumenski dijalog« bila je tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje srednjih ško-la, održane od 27. do 29. kolovoza u Nadbiskupijsko-me pastoralnom institutu na zagrebačkome Kaptolu. Stručni su skup u okviru trajne izobrazbe vjerouči-telja organizirali Nacionalni katehetski ured HBK (NKU HBK), u suradnji s Agencijom za odgoj i ob-razovanje (AZOO), te Ministarstvom znanosti, obra-zovanja i sporta (MZOS). Pozdravljajući na početku škole oko 120 srednjoškolskih vjeroučiteljica i vjerou-čitelja pristiglih iz cijele Hrvatske, predstojnik NKU-a HBK, dr. Ivica Pažin, istaknuo je važnost teme.

Doprinos izgradnji povjerenja, mira i suživota

U ime zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, sudionike Škole pozdravio je biskup dr. Ivan Šaško. Naglasio je nezamjenjivu ulogu vjerona-uka u ublažavanju ili otklanjanju ključnih zapreka s kojima se susreće ekumenizam, a to su teološko neznanje, nepoznavanje drugih vjerničkih zajedni-ca, koje otkriva većinom i nepoznavanje vlastitoga poklada vjere i predaje, te pokušaj svođenja ekume-nizma na društvene i na političke procese. Otvara-jući Školu, predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK, biskup dr. Đuro Hranić, kazao je da konfesionalni vjeronauk u javnoj školi u Hrvatskoj i u drugim eu-ropskim zemljama uvažava postojeće stanje plural-nosti kršćanskih konfesija i Crkava, poštuje također pluralnost religija te pokazuje visok stupanj pošto-vanja slobode savjesti i vjeroispovijesti. »No, kon-fesionalni je vjeronauk u našem društvu istodobno i mjesto susreta i dijaloga, posebice između razli-čitih kršćanskih konfesija, ali i između pripadnika različitih religija. Taj susret i dijalog u okviru Škole zasigurno pridonosi prihvaćanju postojeće plural-nosti te izgradnji povjerenja, mira i suživota unutar hrvatskoga društva, te nas istodobno sve potiče na uzajamnu suradnju i ekumenski dijalog«, istaknuo je, pozvavši pritom vjeroučitelje da na prepoznatljiv način njeguju i ostvaruju ekumenizam u svojem od-gojno-obrazovnom radu. Sudionike Škole pozdravi-li su i pomoćnica ravnatelja AZOO-a Sanja Urek, te Ivan Milanović Litre iz MZOS-a, a ciljeve stručnoga skupa predstavila je voditeljica povjerenstva Škole, dr. s. Ana Thea Filipović.

Ono što povezuje veće je od onoga što razdvaja

Uvodno je predavanje održao profesor zagrebač-kog KBF-a dr. Jure Zečević, koji je govorio o temi »Otajstvo Isusa Krista - izvor kršćanskog jedinstva i

put svjedočenja zajedništva u suvremenom svijetu«. Istaknuo je da je Kristovo božanstvo i bogočovješ-tvo univerzalna baština ne samo Katoličke, nego i svih drugih kršćanskih Crkava. Katolički je nauk da temeljno jedinstvo među Crkvama još postoji (nije nikada ni prestalo postojati) i već postoji (povećani stupanj jedinstva postignut teološkim dijalogom), ali postoje i zasjekline u to jedinstvo, zasjeci, udarci, uleknuća i rane, koje narušavaju cjelovitost i potpu-nost toga jedinstva. »Budući da je ono što kršćane povezuje veće od onoga što ih razdvaja, onda je ne samo primjerenije nego i točnije druge kršćane opisi-vati i nazvati po onome što je veće (jedinstvo), negoli po onome što je manje (razdvojenost), i to bi trebalo svjedočki zaživjeti i u praksi na svim razinama«, ka-zao je te poručio: »Stvarno prianjanje svih kršćana u svim Crkvama, uz Krista, samo po sebi rezultira iskustvom jedinstva s Njime i jednih s drugima.«

O temi »Različite interpretacije odvojenosti kršćan-skih Crkava - posljedice za razumijevanje povijesti i življenje sadašnjosti« govorio je dr. Boris Gunjević, evangelički pastor i profesor na Teološkome fakul-tetu »Matija Vlačić Ilirik«. U prvom je dijelu preda-vanja ukazao na povijesne datosti koje su dovele do reformacije, nakon čega je naveo nosive kategorije luteranske teologije koje su determinirale glavne ti-jekove reformacijskih gibanja. Ukratko je progovo-rio i o Zajedničkoj deklaraciji koju su 1999. godine potpisali Katolička Crkva i Svjetski luteranski savez.

Konfesionalno-kooperativni vjeronauk

Dr. Teuta Rezo, v. d. predstojnice Katehetskog ure-da Đakovačko-osječke nadbiskupije, drugog je dana škole predstavila konfesionalno-kooperativni vjero-nauk kao mjesto katoličko-pravoslavnog susreta i dijaloga. Pojašnjavajući sam pojam, kazala je da on označava konfesionalnu suradnju unutar školskog vjeronauka i javlja se početkom 90-ih godina proš-loga stoljeća putem suradnje Katoličke i Evangeličke Crkve u Njemačkoj. On ne predstavlja alternativu postojećem konfesionalnom školskom vjeronauku, jer svaka konfesija koja sudjeluje zadržava svoju izvornost i konkretni konfesionalni profi l, nego do-nosi jednu inovativnu dimenziju otvorenosti prema drugim kršćanskim konfesijama.

Dr. Rezo iznijela je i primjer konfesionalno-koope-rativnog vjeronauka u Austriji, u kojemu aktivno sudjeluju Evangelička, Pravoslavna, Starokatolička i Rimokatolička Crkva. Također, govorila je o istra-živanjima iz 2004. i 2008. godine provedenim među vjeroučiteljima pravoslavne i katoličke konfesije na

718 9/2012.

Konferencija o pastoralu ministranta

području istočne Slavonije i Baranje, koji rade u ško-lama u kojima su prisutna oba konfesionalna vjero-nauka. Cilj je istraživanja bio sagledati i promišljati aktualno stanje i odnose među vjeroučiteljima obiju konfesija te na osnovu toga zajednički otkrivati po-trebne uvjete i pretpostavke za bolju i konkretniju suradnju među njima.

Istaknuti likovi ekumenskog pokreta

Profesor na riječkoj Teologiji dr. Milan Špehar pred-stavio je neke najznačajnije doprinose istaknutih likova ekumenskoga pokreta. Naglasivši da je za Katoličku Crkvu ekumenizam nezaobilazan, a za katolika obvezujući, u svojem je predavanju iznio niz primjera osoba koje su promišljale i djelovale na polju ekumenizma. Spomenuo je pritom »sanjara« jedinstva kršćanskoga Istoka i Zapada, Jurja Križa-nića, zatim biskupa Strossmayera, kao i bl. kardinala Stepinca. Od suvremenih je teologa u Hrvatskoj na-ročito istaknuo one koji su se okupljali oko »Kršćan-ske sadašnjosti«, posebice Josipa Turčinovića i To-mislava Šagi-Bunića. Istaknuo je također šibenskoga biskupa Badurinu i njegov put ekumenizma, kao i kardinala Kuharića, neumornoga u traženju susreta s pravoslavnima u vrijeme Domovinskoga rata.

Govoreći o papama, na poseban je način zastao na životu i djelu bl. pape Ivana Pavla II., koji je »bio sav prožet ekumenizmom«. Spomenuo je i teologa Wal-tera Kaspera, koji je u svojoj ulozi pročelnika Papin-

skoga vijeća za jedinstvo kršćana razvijao posebno »duhovni ekumenizam«, a na kraju je progovorio i o monaškim zajednicama Taize i Bose. Osim kroz ple-narna predavanja i tematske rasprave, vjeroučitelji su na konkretan način o ekumenizmu promišljali i u trima pedagoškim radionicama: »J. J. Strossmayer - uzor ekumenskog djelovanja«, »Ekumenizam i za-laganje za mir« te »Umjetnost kao put ekumenskog dijaloga«.

Predstavljena novija katehetska izdanja

U okviru skupa održano je i predstavljanje novijih katehetskih izdanja. Predstavljene su knjige: »Kate-heza - prvenstvena zadaća Crkve. Identitet i perspek-tive hrvatske pokoncilske kateheze i katehetike - U obliku bilance«, dr. Milana Šimunovića (Kršćanska sadašnjost, 2011.), »U službi zrelosti vjere i rasta oso-ba. Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu«, dr. s. Ane Thee Filipović (Glas Koncila, 2011.), »Vjeronauk u školi. Izabrane teme«, dr. Ivice Pažina (KBF u Đakovu, 2010.), »Ži-vjeti od euharistije. Elementi euharistijske katehe-ze«, dr. Jadranke Garmaz i dr. Martine Kraml (Glas Koncila, 2010.), »Pedagogija zajednice vjernika«, dr. Christiana Grethleina (Teološki fakultet »Matija Vla-čić Ilirik«, 2011.) te zbornik radova sa znanstvenoga simpozija »Vjeronauk nakon dvadeset godina: iza-zov Crkvi i školi«, urednice dr. Ružice Razum (Glas Koncila i KBF u Zagrebu, 2011.). Glas Koncila

Konferencija o pastoralu ministranta, u organi-zaciji Međunarodnog saveza ministranata (Coetus internationalis ministrantium CIM), održana je od 3. do 6. rujna u prostorijama Pastoralnog institu-ta Zagrebačke nadbiskupije u Zagrebu. Odbor za ministrante pri Vijeću za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije bio je do-maćin susreta na kojemu je sudjelovalo tridesetak sudionika (nacionalnih i nad/biskupijskih povje-renika) iz desetak europskih zemalja, među koji-ma i vlč. Josip Ivešić, tajnik Odbora za ministrante pri HBK, svećenik Đakovačko-osječke nadbisku-pije.

Na početku konferencije sudionici su se osvrnuli na susret održan protekle godine u Fatimi te na za-ključke donesene na tom skupu. Naime, nekoliko posljednjih godina pokušava se pronaći novi put za djelovanje i konkretnije zadaće ovoga Saveza. Osjeća se potreba za što većom internacionalnosti, odnosno za produbljivanjem europskog puta Me-đunarodnog saveza ministranta. To se želi postići

kako uključivanjem što više zemalja Europe, tako i kroz zadaće i sadržaje koje će ovaj Savez posta-viti kao izazov za današnje promišljanje o mini-strantskoj službi. Na dnevnom redu skupa bili su i novi članovi, fi nancijsko izvješće i planovi, ljetni kampovi ministranta, međunarodno hodočašće ministranata u Rim, kao i poteškoće s kojima se susreće, kako predsjedništvo, tako i čitavi Savez.

Budući da je većina sudionika prvi puta, ne samo u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj, pretposljednji dan, u srijedu, više su se upoznali sa zemljom i gra-dom domaćinom. Zajedno su obišli središte gra-da, Gornji grad, Muzej bl. Alojzija Stepinca, kate-dralu i riznicu. Upoznavanje s gradom i Crkvom u Hrvatskoj završilo je misnim slavljem koje je u zagrebačkoj katedrali predvodio predsjednik Sa-veza, zrenjaninski biskup Ladislav Nemet. Sudio-nici su osobito primijetili i pohvalili živost i mla-dost Crkve u Hrvatskoj, te ljepotu grada Zagreba. Idući skup, na kojem će se birati novo predsjed-ništvo Saveza – na mandat od četiri godine - bit će u Budimpešti u Mađarskoj. IKA

7199/2012.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET U ĐAKOVU

r a s p i s u j e

NATJEČAJza upis na

poslijediplomski specijalistički studij Pastoralne teologije, sa smjerovima:PASTORAL OBITELJI; PASTORAL KRIZNIH SITUACIJA I PASTORAL ŽUPNE ZAJEDNICE

Akademska godina 2012./2013.

Uvjeti upisa

Na natječaj se mogu prijaviti:

a) pristupnici koji su završili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij fi lozofsko-teo-loškog ili katehetskog usmjerenja ili sveučilišni dodiplomski fi lozofsko-teološki studij s prosječ-nom ocjenom većom od 3,0. Iznimno se može odobriti upis pristupnicima koji su završili studij s prosječnom ocjenom manjom od 3,0 uz prepo-ruku dva nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju;

b) pod jednakim uvjetima pristupnici iz Republike Hrvatske i iz inozemstva koji su završili navede-ni studij, a u slučaju završenog srodnog sveuči-lišnog studija može se odobriti upis uz polaganje razlikovnih ispita koje utvrđuje Povjerenstvo za poslijediplomske studije.

Pristupnici podnose prijavu na pisanom obrascu koji mogu preuzeti na web-stranici Fakulteta www.djkbf.hr, pod kategorijom Dokumenti i obrasci.

Uz prijavu na natječaj treba priložiti:

- ovjerenu presliku diplome o završenom dodi-plomskom ili integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju

- prijepis ocjena- presliku domovnice i rodnog lista- preporuke (ako je prosjek niži od 3,00)- dvije fotografi je (4x6)- životopis- odluku institucije u kojoj je osoba zaposlena o

plaćanju troškova (ako pravna osoba plaća troš-kove studija).

Trajanje studija: dva semestra (jedna godina).

Broj studenata: 10-20 po smjeru (ukupno 30-60 stu-denata).

Akademski naziv: Po završetku poslijediplomskog specijalističkog studija Pastoralne teologije, sa smje-rovima Pastoral obitelji, Pastoral kriznih situacija i

Pastoral župne zajednice, stječe se akademski naziv sukladno završenom smjeru:

- sveučilišni specijalist pastorala obitelji

- sveučilišni specijalist kriznih situacija

- sveučilišni specijalist župne zajednice.

Troškovi studija: 5.000,00 kuna (mogućnost plaća-nja u dvije jednake rate, od kojih je prva pri upisu studija, a druga pri upisu drugog semestra studija).

Prijave se podnose do 19. listopada 2012. godine na adresu: Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Pe-tra Preradovića 17, 31400 Đakovo. Svi podnositelji prijava bit će obaviješteni o rezultatima natječaja po zaključenju istoga. Studijski program poslijediplom-skog specijalističkog studija objavljen je na web-stra-nici Fakulteta www.djkbf.hr.

Sve dodatne obavijesti mogu se dobiti na putem telefona broj: 031/802-402, 802-405 ili e-mail: tajni-stvo@djkbf.hr, referada@djkbf.hr.

Tajništvo KBF-a u Đakovu

Novo Provincijalno vodstvo preuzelo službu

Nakon što je Generalno vodstvo Milosrdnih sestara sv. Križa 23. lipnja imenovalo na tri godine novo Provincijalno vodstvo Hrvatske provincije, 13. rujna, u predvečerje blagdana Uzvišenja sv. Križa, i uz svečanu molitvu Ve-černje cijele samostanske zajednice u Đakovu, novo Provincijalno vodstvo započelo je svoju službu. S. Amalija Kupčerić započela je službu provincijalne poglavarice, s. Finka Tomas služ-bu asistentice, a s. Slavoljuba Raguž, s. Helena Šaibl i s. Iva Davidović službu provincijalnih savjetnica. s. Martina Fabijančić

720 9/2012.

Početak Godine vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji(Obavijest i poziv, br. 1020/2012.-ad, Đakovo, 26. rujna 2012.)

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim vjeroučiteljima i suradnicima u župnoj katehezi,svim članovima ŽPV-a - Odbora za naviještanje, svim župnim dopisnicima,svim vjernicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji

Svojom okružnicom od 20. srpnja 2012. godine nad-biskup Marin Srakić najavio je da će Godina vjere u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji započeti u subotu 13. listopada, dopodne, u Đakovu, a na žu-pnoj razini 14. listopada u svim župnim zajednica-ma naše Nadbiskupije.

Ovime na slavlje početka Godine vjere na nadbiskupijskoj razini, u subotu 13. listopada 2012. u Đakovu, pozivamo: sve svećenike, sve redovnike i redovnice; sve vjeroučite-lje i suradnike u župnoj katehezi djece, mladih i odraslih; sve članove Odbora za naviještanje pri ŽPV-u (ukoliko unutar ŽPV-a nije osnovan Odbor za naviještanje, pozvani su svi članovi ŽPV); sve župne dopisnike te sve ostale župne suradnike i sve vjernike koji se žele pridružiti zajedničkom slavlju.

Sve župnike molimo da animiraju pozvane za sudje-lovanje te da im pomognu pri osiguranju prijevoza. Prvi dio slavlja odvijat će se u Dvorani biskupa Man-dića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice te Arhiva, a drugi dio u Prvostolnoj crkvi Sv. Petra apostola. Predviđen je sljedeći raspored:

9,00 Molitva

9,10 Smisao i ciljevi Godine vjere

(dr. Stanislav Šota, koordinator Pastoralnog centra)

9,30 Katekizam Katoličke Crkve – udžbenik Đakovač-ko-osječke nadbiskupije kroz Godinu vjere

(vlč. Josip Filipović, nadbiskupijski povjere-nik za liturgijski pastoral)

9,50 Sredstva društvenog priopćavanja i župni dopi-snici u animiranju crkvene i društvene javnosti za upoznavanje sadržaja vjere Katoličke Crkve i promicanje nove evangelizacije

(dr. Drago Tukara, kancelar – Martina Kuvež-danin, tajnica Tiskovnog ureda)

10,05 Plenarna rasprava

10,15 Odmor i osvježenje (kava, voda i pecivo)

10,40 Odlazak svih sudionika u katedralu; oblače-nje svećenika za svetu misu (u sakristiji i u Svećeničkom klubu - svi svećenici neka pone-su albu i misno odijelo bijele boje)

11,00 Pontifi kalno euharistijsko slavlje početka Godine vjere na nadbiskupijskoj razini

(predsjeda mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki).

Odlazak sudionika u vlastite župne zajednice.

Sutradan, u nedjelju 14. rujna, u okviru nedjeljnih euharistijskih slavlja, obilježava se početak Godine vjere u svim župnim zajednicama. Započinje i su-stavno čitanje Katekizma Katoličke Crkve.

Napominjemo da ćete u prigodnoj brošuri koja će Vam prije slavlja početka Godine vjere biti dostav-ljena poštom, uz raspored čitanja Katekizma Kato-ličke Crkve, naći ponuđenu također i prigodnu li-turgijsku građu za moguću trodnevnicu u župnim zajednicama (za euharistijsko klanjanje u četvrtak 11. listopada, na dan otvorenja Godine vjere u Rimu; za klanjanje križu sutradan, u petak 12. listo-pada, te za euharistijska slavlja otvorenja Godine vjere na nadbiskupijskoj i župnoj razini). Molimo Vas da u nedjelju, 7. listopada, o navedenome te o sadržajima vezanim uz župno slavlje Godine vjere obavijestite te za sudjelovanje animirate i svoje žu-pljane.

Gospodin nam umnožio vjeru i ljubavi plam!

dr. Drago Tukara, Đuro Hranić, kanonik pom. biskup kancelar generalni vikar

Papa imenovao kardinala Bozanića sinodskim ocem

Papa Benedikt XVI. imenovao je sinodske oce za Trinaestu opću redovnu biskupsku sinodu na kojoj će biskupi od 7. do 28. listopada u Va-tikanu raspravljati o temi »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere«. Među ostalima, papa Benedikt imenovao je sinodskim ocima i zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bo-zanića i vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. IKA

7219/2012.

»Aktualnost pastoralne konstitucije 'Gaudium et spes'«Prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije i Sri-jemske biskupije na početku nove pastoralne i kate-hetske godine, a nepunih mjesec dana pred početak Godine vjere, okupio se na Teološko-pastoralnom seminaru koji se od 11. do 13. rujna održao na Kato-ličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Povjeren-stvo za organizaciju Seminara pri KBF-u u Đakovu, na tragu poziva Benedikta XVI. da se organiziraju simpoziji i drugi veći znanstveni skupovi posvećeni temama i sadržajima koji proizlaze iz Dokumenata II. vatikanskog koncila ili Katekizma Katoličke Cr-kve, za ovu je godinu izabralo temu »Aktualnost pa-storalne konstitucije Gaudium et spes«.

Uvodni govoriPrisutne svećenike prvoga je dana pozdravio po-moćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, koji je istaknuo kako će se tijekom seminara konstitucija Gaudium et spes promatrati u svjetlu Go-dine vjere koja poziva na novu evangelizaciju nekad kršćanskih, a danas u mnogo čemu raskršćanjenih sredina i naroda. »Gaudium et spes bogat je i smje-rodavan dokument u kojemu je Crkva čovjeka pre-poznala kao svoj put. Odlučila se otvoriti suvreme-noj kulturi, prihvatiti čovjeka i ući s njim u dijalog, prepoznati ga kao trajnog tražitelja Boga, pa i onda kad on Boga nesvjesno traži na krivom mjestu i na krivi način. Crkva treba pratiti čovjeka i strpljivo ići s njim korak po korak, pretvarajući ljudsku povijest u povijest spasenja. Nova evangelizacija, kao izazov i temeljno sinodsko opredjeljenje naše mjesne Cr-kve, može i treba biti nova u svom žaru, metodama i izrazu. Nama je, kao pastirima, potreban novi za-nos i nova energija te drugačiji stil i jezik, prilagođen suvremenom čovjeku i novim vremenima, a II. vati-kanski sabor i dokument Gaudium et spes to su zapo-čeli. Pozvani smo upravo na tragu tog dokumenta to nastaviti i to ostvarivati«, rekao je mons. Hranić, izrazivši nadu da će seminar pomoći svećenicima da postanu »još više koncilski i sinodski pastiri, uteme-

ljeni u evanđelju, ali osjetljivi za konkretnoga čovje-ka i znakove vremena u hrvatskom društvu«.

U ime KBF-a u Đakovu, Sveučilišta J. J. Strossmaye-ra u Osijeku, prisutne je pozdravio dekan Fakulteta, prof. dr. sc. Pero Aračić. Dekan Aračić podsjetio je kako će se tijekom sljedeće tri godine obilježavati pedeset godina djelovanja II. vatikanskog koncila te izrazio uvjerenje da će te godine u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i svim župama biti iskorište-ne za ponovno proučavanje i aktualizaciju Koncila. »Dokument O Crkvi u suvremenom svijetu nastao je zadnji, ali je do sada imao golem, da ne kažem najveći utjecaj na crkveni život i rad. Tijekom ovo-ga seminara očekuju nas osnovne teme navedenog dokumenta, koje će nam osvježiti misao koncilskih otaca i aktualizirati obvezu crkvenog djelovanja da-nas«, rekao je Aračić.

Predavanja prvoga danaProf. dr. sc. Aračić prvoga je dana seminara održao pre-davanje na temu »Kontekst nastanka i važnost Pastoralne konstitucije Gaudium et spes«. Predavač se dotaknuo kontek-sta u kojem i iz kojeg je rođena ideja o izradi takve pastoralne konstitucije. Težište konstitu-cije misao je da Crkva treba djelatnim i izravnim postu-panjem sudjelovati u tijeku života, biti aktivan djelatnik u suvremenom svijetu, prepoznavajući znakova vremena i dajući adekva-tan odgovor. Rječnik Konstitucije je evanđeoski, bi-blijski, jednostavan, istaknuo je Aračić, a jedna od karakteristika jest i njezina nedovršenost, otvore-nost, jer navedene teme uvijek se ponovno trebaju »ispisivati« u komunikaciji i odnosu s drugima, pa su stoga podložne promjeni. Iako je ova Konstitucija promulgirana u zadnji čas, pred završetak Koncila,

722 9/2012.

postala je oličenjem koncilskoga stila razmišljanja i djelovanja, koje je optimističko, dijaloško, sudio-ničko, rekao je izlagač i naglasio kako u naredne tri godine Crkva treba ponovno iščitavati i razmatrati koncilske dokumente te još bolje osjetiti bogatstvo koje nam oni nude.

Glavne naglaske predavanja dr. sc. Marija Bernadi-ća »Svijet – prostor djelovanja Crkve kao suputnice ljudskoga roda« izložio je dr. sc. Stjepan Radić. Dr. sc. Bernadić u svom je radu istaknuo recepciju Sabo-ra, aludirajući na prihvaćanje, značenje i shvaćanje Sabora. »Crkva je počela promatrati svijet na nov način, pun poštovanja i uvažavanja, te odlučila pre-ispitati svoju ulogu u tom novom-starom svijetu. Nije se više naglašavalo tko će se spasiti, a tko ne, već po kome dolazi spasenje, te je upravo na II. vati-kanskom saboru Crkva sebe shvatila kao sakrament spasenja za sve ljude i narode«, naglasci su Bernadi-ćeva predavanja. Zaključujući temu, Bernadić se po-zvao na kardinala Kaspera koji promišlja o napetom odnosu crkvene relevantnosti spram njezine težnje za očuvanjem vlastitog identiteta, te naglasio: »Cr-kva se ne bi trebala baviti izravno niti svijetom, niti sama sobom. Naprotiv, ona mora biti fokusirana na osobu Isusa Krista, kao i na širenje njegove Radosne vijesti u svijetu. Samo ako tako čini i kad tako čini, ona može biti istovremeno i relevantna, kao i vjerna sama sebi.«

O »Teološkom značenju čitanja znakova vremena« govorio je prof. dr. sc. Tonči Matulić. Prema konsti-tuciji Gaudium et spes, novo usmjerenje Crkve emi-nentno je antropološko, a teologija će biti teološka tek po tome što će biti antropološka. Znakovi vre-mena pokazuju Božju prisutnost među nama, otaj-stvenu prisutnost, stoga su eshatološki znakovi, naglasio je Matulić i istaknuo kako je navedena kon-stitucija crpila nadahnuće iz svjetskih događanja te nije prešutjela svjetski napredak ni mnoge prijetnje, prema kojima nastupa kritičkim, ali evanđeoskim realizmom. Predavač je naglasio kako II. vatikan-ski koncil treba promatrati kroz židovsko poimanje vremena, koje je više kvalitativno, te se pitati zašto se Koncil dogodio. Vrijeme je bremenito porukama i kroz njega možemo otkriti Božju providnosti, a iz perspektive Božje riječi: »obratite se…«; »vjerujte evanđelju«; »približilo se vrijeme« treba promatrati puninu Božje prisutnosti. Ako to ne činimo, podlož-ni smo grijehu nevjernosti, a ne propusta, jer Boga tražimo tamo gdje on nije, a odbijamo ga tražiti tamo gdje nas želi i zove. Crkva se ne smije zaustaviti u blijedoj nesigurnosti, bez spomenute eshatološke napetosti, rekao je Matulić.

»Misterij čovjeka i dostojanstvo ljudske osobe« bila je tema predavanja prof. dr. sc. Vladimira Dugali-ća. Gaudium et spes svoj govor o Crkvi u suvreme-nom svijetu započinje govorom o dostojanstvu

ljudske osobe, naglasio je Dugalić, nastojeći tijekom predavanja dati odgovor na pitanja: čemu govor o ljudskom dostojanstvu; ima li govor o ljudskom dostojanstvu mjesta u svećeničkoj navjestiteljskoj i propovjedničkoj službi te pridržava li se svećenik tog govora u svome životu. Antropološko pitanje središnje je pitanje našeg društva jer se čovjek nalazi u političkim, kulturnim i drugim gibanjima, rekao je predavač i konstatirao da se danas nude brojni an-tropološki odgovori koji negiraju ontološko dosto-janstvo čovjeka, jer »dok se u nebo dižu ljudska pra-va, čovjeka se koristi kao oruđe za postizanje raznih drugih ciljeva«. S obzirom da vjernici nisu tu radi svećenika, već svećenik radi vjernika, pitanje je kako služiti osobi koja ima drugačije mišljenje od nas, ka-zao je Dugalić i istaknuo kako II. vatikanski koncil ide u bit problema naglašavajući potrebu dijaloga. Treba nadići individualističku etiku i shvatiti važ-nost dijaloga, suradnje, ekumenizma. Svećenik na provokacije treba odgovarati evanđeoski, a ne ljud-ski, stoga nema pastoralnog djelovanja bez teologije, zaključio je.

Drugi dan TPS-a

Na početku drugoga dana prisutnima se obratio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić te istaknuo da se ovogodišnji Teološko-pastoralni seminar uključuje u ono što Crkva želi - da sveće-nik koji je završio studij, formaciju nastavi tijekom cijelog svećeničkog života. Postupati jednako u sva-koj situaciji, imati nekoliko formula s kojima ćemo prodavati svoju mudrost, a ne Božju mudrost, opa-snost je koja nam prijeti ukoliko zanemarimo vlasti-tu formaciju, naglasio je mons. Srakić prisjetivši se dana kada je, prije 50 godina, Ivan XXIII. proglasio saziv II. vatikanskog koncila. Dosadašnji koncili bili su teološki, bavili su se dogmatskim, moralnim pi-tanjima, a II. vatikanski koncil doživljen je u opu-štenosti te je tako i realiziran. Iznjedrio je Pastoralnu konstituciju Gaudium et spes, koja predstavlja novost u Crkvi, rekao je nadbiskup i zaključio: »Kada su po-čeli dolaziti saborski dokumenti ili neke vijesti, uvi-jek smo ih prihvaćali s dobrodošlicom i rado kroz njih zalazili u tajne Koncila. Među nama sigurno ima onih koji će u današnje doba isto tako posegnuti u tajne Dokumenata i neće se vladati kao umorni he-roji, već tražiti bogatstvo što nam ga je Crkva dala u 20. stoljeću, a najveće bogatstvo II. vatikanskog kon-cila je Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes.

Tijekom programa drugog dana seminara izlaganje na temu »Crkva i autonomija ovozemne stvarno-sti« održao je doc. dr. sc. Miljenko Aničić. »Crkva – promicateljica kulture dijaloga i zajedništva« bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Ivana Šarčevića, a o tome kako »Nadići individualističku etiku« govorio

7239/2012.

je doc. dr. sc. Stjepan Radić. Potom je nastavljen rad u skupinama.

Doc. dr. sc. Aničić istaknuo je da je svaki korak u po-vijesti odraz aktualnih izazova i pokušaja odgovora na izazove. II. vatikanski koncil predstavlja smjenu epoha u povijesti. U novo vrijeme područja društve-nog života toliko su se osamostalila da više nemaju veze s vjerom, pa se u tom kontekstu javlja pitanje Koncila: Na koji način Crkva može pokazati da je znak spasenja? Konstitucija Gaudium et spes sama po sebi dovoljna je da pokaže novinu Koncila, rekao je Aničić, jer defi nira jednu važnu ideju - uspostavu di-jaloga te nastojanje Crkve da u svijetu pronađe istin-skog partnera, uvažavajući autonomiju svijeta.

Prof. Šarčević naglasio je važnost poznavanja meto-dologije koju treba slijediti u razumijevanju konsti-tucije Gaudium et spes, zatim poznavanja sadržaja, a na temelju toga mogu se izvući zaključci za pasto-ralno djelovanje. Između ostaloga, osobito je važno shvatiti bitnost jezika Crkve i njegovu prilagodbu svijetu: »Crkva treba govoriti onim jezikom koji ra-zumiju i vjernici i nevjernici, a to traži i poznava-nje fi lma, slike, umjetnosti druge kulture. »Uočena je prisutnost autocenzure u Crkvi. Prije su svećenici imali više hrabrosti ući u dijalog s različitima. Neza-obilazan segment predstavljaju laici, jer raspravljati o svijetu, a nemati sugovornika u tom svijetu, laike ne vodi daleko, poručio je Šarčević.

Govoreći o tome kako »Nadići individualističku eti-ku«, doc. dr. sc. Radić pojasnio je utilitarističko-indi-vidualističku koncepciju liberalizma i teoriju druš-tvenog ugovora te radikalni liberalizam i opasnost etičkog relativizma. Istaknuo vrline pravednosti, al-truizma i solidarnosti kao pokušaj nadilaženja indi-vidualističke etike. Učiteljstvo Crkve smatra kako će navedene vrijednosti liberalizam učiniti humanijim, a u antropološkom smislu one predstavljaju jedno stanje, držanje, otvorenost prema drugima pored nas, zaključio je predavač.

Uz predavanja i rad u skupinama svećenicima je predstavljen novoobjavljeni priručnik i radni listovi pod naslovom »Biblijske osobe«, namijenjeni radu s vjeroučenicima prvog godišta biblijske katehetske skupine. Priručnik je izdao Katehetski ured Đako-vačko-osječke nadbiskupije, a izišao je u nakladi Glasa Koncila.

Predavanja trećeg danaTrećega dana prvo je predavanje održao prof. dr. sc. Stjepan Baloban, na temu: »Današnji znakovi vre-mena i poslanje Crkve« Prof. dr. sc. Baloban Koncil je okarakterizirao kao nadahnuće za današnje vrije-me, no i zapitao nije li se Crkva umorila, kao što je rekao kardinal Martini. Svijet traži svjedočanstvo i izvornost, potrebno je obraćenje, a ključno pitanje nije što netko može učiniti za Crkvu i svijet, nego

što ja mogu učiniti, naglasio je predavač. Danas su potrebni živi svjedoci, crkveni ljudi koji žive tako da im se može vjerovati, a pod tim se podrazumijevaju svećenici i laici. Nužno je obnoviti suradnju u svim segmentima crkvenog života, jer cilj svima treba biti opće dobro, spasenje ljudi. Velike su promjene na-stupile kako u svijetu, tako i u našoj državi u zadnjih 20 godina, a to treba osjetiti kao određeni znak vre-mena. Stoga je nužno pokušati promijeniti mentalni sklop kako bismo bili u svijetu na pravi način i kako bi svatko osobno pridonio boljitku Crkve i društva, istaknuto je tijekom predavanja.

»Mogućnosti i prijepori djelovanja Crkve u suvre-menom hrvatskom društvu« bila je tema doc. dr. sc. Krunoslava Nikodema. Odnos društvenih promje-na i religije te proces modernizacije u Europi nega-tivno su određeni prema religiji. Pojedine teorije o sekularizaciji govore da što se društvo više razvija potreba za religijom se smanjuje, pa je moguće da će religija jednoga dana potpuno nestati, istaknuo je Nikodem. Pojasnio je da individualizacija pridonosi smanjenju društvenog utjecaja religije, ali ne i poje-dinačnog utjecaja. Iznoseći statističke podatke, Ni-kodem je naglasio da je društvo izgubilo povjerenje u javnu ulogu Crkve. Kako javno djelovati, pitanje je koje se Crkvi nameće, a predavač je naglasio:važno je prilagoditi se društvenim promjenama, što ne znači odustati od temeljnih načela, nego naći način drugačijeg pristupa. Trend je negativan, a od 1937. do 2012. godine nema pada religioznosti, samo se snižava postotak osoba koje vjeruju u Crkvu kao instituciju, odnosno u javnu ulogu Crkve. Tijekom predavanja Nikodem je iznio i pretpostavku da iz obitelji dolazi proces sekularizacije, kao i razvoj cr-kvene religioznosti, te zaključio da je rad s obiteljima budućnost Crkve ukoliko ona želi ostati potrebna i prisutna u društvu.

Izvješća o radu u skupinamaU prvoj je skupini temu »Župnik i kultura dijaloga« moderirao vlč. Tomislav Ćurić, a temu »Obitelji i nova evangelizacija« vlč. Ivica Martić. Nužno je ima-ti zdravu komunikaciju koja se može postići samo

724 9/2012.

ako župnik ima otvorenosti i ljubavi prema župlja-nima. Potrebno je prilagoditi se zahtjevima vjernika, ne uzdizati se, a pažnju posvećivati duhovnom di-jalogu koji će dati više ploda nego politički i fi nan-cijski dijalog, zaključili su sudionici. Problematika okupljanja i animiranja bračnih parova osjetna je i u seoskim i u gradskim sredinama zbog različitih obveza koje način života nameće. Nije potrebno te-žiti za velikim brojem parova, već se posvetiti radu s onim parovima koji su spremni angažirati se, pa makar to bila i samo 2 para, naglasili su svećenici te zaključili kako se dobro vidi u kojim se dekanatima radi s bračnim parovima, a u kojima ne. Pokazala se potreba upoznavanja vjernika u cijeloj Nadbiskupiji s djelovanjem Hrvatske zajednice bračnih susreta i ponudom bračnih vikenda, kao i ostalim ponudama Crkve za bračne parove.

Moderator teme »Crkva i sekularizacija te izazovi vjerskog indiferentizma« bio je dr. sc. Stanislav Šota, a teme »Crkva i sloboda savjesti pred izazovima pluralizama« vlč. Filip Perković. Svećenici su ista-knuli kako ima puno prigoda susresti se s vjernicima koji su udaljeni od Crkve, a u tim prilikama potreb-no je biti otvoren za dijalog, poštujući stav, odnosno savjest, svakog čovjeka. Nužno je ujednačiti pasto-ralnu praksu u župama Nadbiskupije po pitanju podjele sakramenata i sakramentala, te poraditi na trajnom poučavanju o vlastitoj vjeri.

ZaključakZaključujući seminar, đakovačko-osječki nadbiskup dao je osvrt na predavanja i raspravu. Govoreći o sekularizaciji kao procesu u koji sve više kao narod ulazimo, nadbiskup je rekao kako ona nije u svim svojim elementima negativna jer kada bi bila pod budnošću vjernika, ne bi završila sekularizmom, koji jest negativan. Komentirajući rasprave o budućnosti pastoralnoga djelovanja Crkve, istaknuo je kako ono može biti masovno, ali treba biti i kapilarno. »Ništa loše Crkvi i vjernicima nije donio pohod pape Ivana Pavla II. niti pohod Benedikta XVI., kao i proslava Velike Gospe kada bude nazočno 60 ili 100 tisuća vjernika, jer to čovjeka nosi. No, kada se vjernik vrati

u svoju sredinu, valja nastaviti kapilarno raditi. Naj-veći događaj novije Crkve đakovačko-srijemske jest II. biskupijska sinoda, kojom smo željeli uspostaviti i dogovoriti kapilarno pastoralno djelovanje«, pod-sjetio je nadbiskup.

Često se govori o slobodi, no ona ne znači da mo-žemo činiti što želimo, već nas sloboda oslobađa od nečega za nešto. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes oslobodila nas je da radimo za Crkvu i svijet, istaknuo je mons. Srakić, pojašnjavajući kako je da-našnje bogatstvo Crkve u služenju, i to ne služenju koje smo izmislili, nego koje se nameće u situaciji u kojoj živimo nakon 20 godina od pada jednog su-stava i stvaranja novog sustava. Đakovačko-osječki nadbiskup izrazio je nadu i pouzdanje u prisutne svećenike, jer svećenici su slika onoga što je Nadbi-skupija. Imamo dobrih akcija, ali i slabosti, rekao je, te zaključio da je i ovaj seminar pokazao koliki je i kakav angažman svećenika za Crkvu.

Prisutnima se obratio i domaćin, dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Aračić, zahvaljujući organi-zatorima te ističući: »Pokušali smo ući u dinamiku i poruku konstitucije Gaudium et spes i vjerujem da ćemo u tim procesima promišljanja biti otvoreniji, da ćemo djelovati u duhu ove konstitucije i, još više, da ćemo pristupati drugima i drugačijima, te biti sve odgovorniji i zauzetiji, bliski i solidarni sa svakim čovjekom.« Puno se govori o vjeri, rekao je dekan, te vjeru defi nirao kao postupni proces i otajstvo koje se ne proizvodi pastoralnim djelovanjem. »Vjera je ozračje u kojem mi kao prezbiteri živimo. Nositelji smo toga ozračja i u njemu se čovjek kupa, raste, otvara se sve dok se jednoga dana u cijelosti ne obra-ti i prihvati osobu Isusa Krista. Koliko god se bavimo statistikama, moramo znati – vjera je dar, a mi stva-ramo ozračje da se taj dar prihvati i da se u tom daru raste.« Aračić je istaknuo i kako od 16 dokumenata II. vatikanskog koncila, na hrvatskom jeziku postoji samo 6 komentara tih dokumenata, te pozvao sveće-nike na suradnju kako bi se u godinama obilježava-nja 50. obljetnice djelovanja Koncila pokušao izdati komentar pastoralne konstitucije Gaudium et spes.

M. Kuveždanin/J. Levaković/M. Lešić/J. Matas

7259/2012.

Mladi Đakovačko-osječke nadbiskupije u TaizeuU organizaciji Ureda za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije 45-ero mladih krenulo je 27. srpnja put Taizea, zajedno s vlč. Danijelom Tigandžinom, žu-pnikom iz Kneževih Vinograda te mo. Ivanom An-drićem, vicerektorom Bogoslovnog sjemeništa, gdje su zajedno s mladima iz raznih dijelova Europe su-djelovali u tjednom duhovnom programu. Puni doj-mova i oduševljeni doživljenim, kućama su se vratili u ranim jutarnjim satima 6. kolovoza. Vođa puta bio je vlč. Tigandžin, koji je vrlo zadovoljan načinom na koji je sve proteklo. »Prvi dan naši su mladi bili po-kisli, kako doslovno, od kiše i mokrog poda u šatoru koji su dijelili s još 20-ak mladih, tako i emotivno; na mnogima se vidjelo da su pomalo izgubljeni, čak i prestrašeni - gdje su to došli... Ali, već sutradan sve je krenulo nabolje«, kaže vlč. Tigandžin, pohvaljuju-ći svoje mlade putnike koji su se, kako kaže, oduše-vili radom, svi su htjeli u radne skupine, svi su dola-zili na molitvu, uključivali se u sve ponuđeno, pa se moglo čuti mnoštvo pohvala za mlade Hrvate, kao vrlo vrijedne i spremne na sudjelovanje.

Među mladima iz Đakova, Osijeka, Slavonskog Bro-da i Donjeg Miholjca bila je i 17-godišnja Iva Zra-kić, gimnazijalka iz Đakova, koja se vrlo radovala odlasku u ovo malo francusko selo. »Na putu smo posjetili Milano i imali mogućnost razgledavanja milanske katedrale te samog grada, nakon čega smo nastavili put prema Taizeu. U glavi sam si pokušala predočiti izgled mjesta u kojemu se skupljaju mla-di iz cijelog svijeta na molitvu, rad i zajedništvo, ali nakon nekoliko dana provedenih u Taizeu, shvati-la sam da niti jedna slika ne može predočiti toplinu ovog malog mjesta«, govori Iva. »Prvu noć spavali smo u šatorima, a odmah idućeg dana bili smješteni u barake, gdje smo spavali u krevetima, što nas je jako razveselilo budući da je naš šator prokišnjavao. Dobili smo mogućnost biranja - želimo li raditi u bi-blijskim ili radnim grupama te smo odmah krenuli s radom i upoznavanjem mladih koji također borave u Zajednici«, kaže Iva, opisujući jedan dan u Taizeu: u 7,30 mogućnost sudjelovanja na jutarnjoj svetoj misi, nakon mise molitva, potom doručak, obav-ljanje zadataka u biblijskim i radnim grupama (Iva je imala zadatak uz pjesmu i veselje čistiti sanitarni čvor). Nakon obavljenih zadataka, odmaralo se uz čaj i razgovor s ostalim mladima. Slijedila je podnev-na molitva, potom ručak, a popodne s vršnjacima i jednim od braće tumačenje biblijskog teksta i slo-bodno vrijeme. Nakon večere uslijedila je večernja molitva te mogućnost odlaska u »Oyak«, gdje su svi zajedno pjevali, plesali te razmjenjivali svoja isku-stva. U 23,30 svi su morali napustiti »Oyak« te poći u svoje barake ili u crkvu na molitvu i pjesmu.

»Jako me se dojmilo što je crkva otvorena cijelu noć te svatko ima mogućnost doći kada god poželi. Pre-divan je osjećaj doći noću u crkvu, moliti i pjevati s mladima iz cijelog svijeta. Neopisiv je osjećaj biti svjestan da je 4 tisuće mladih iz cijeloga svijeta došlo u Taize iz istog razloga kao i ti - tražiti zajedništvo s Bogom putem zajedničke molitve, pjesme, razgovo-ra, tišine... Biti u crkvi s tisućama ljudi, u zajedništvu s Bogom, nešto je posebno, osjećaj koji ni jedna riječ ne može opisati. U takvim su trenucima osjećaji bili posebno lijepi, poželjela bih da se vrijeme zaustavi«, kazuje Iva.

Ovdje doista treba doći

Iako je dosta znao o Taizeu, pogotovo o taizejskoj glazbi, maestro Ivan Andrić već je prvu noć shvatio da se malo toga može doživjeti preko interneta i ra-znih CD-a; naime, ovdje doista treba doći, vidjeti te ljude koji su stigli sa svih strana svijeta, koji zajedno pjevaju od jutra do večeri, cijelu noć. »Bilo je ovo jed-no baš lijepo iskustvo evanđelja i kršćanstva. Netko je rekao da je to dobar početak odgoja za molitvu, ali i oni koji imaju molitvenog iskustva ondje se doista mogu vrlo lijepo osjećati i vrlo lijepo nadograditi to iskustvo; ipak se ondje događa nešto jedinstveno. Vidjeti 4000 mladih ljudi na podu crkve, u zano-snoj pjesmi i molitvi, doživjeti tišinu te crkve kada je puna ljudi - poseban je doživljaj, sredina koja po-maže da doživiš Boga i molitvu, koja ti jednostavno sugerira da to doživiš«, kaže mo. Andrić, zadovoljan jer je po reakcijama mladih vidio da su to duboko doživjeli, vrijedno djelovali, sudjelovali, odlazili na molitve radionice, radne skupine…

Slaže se da je Zajednica u Taizeu jako dobro orga-nizirana i da je ondje riječ o posebnom evangeliza-cijskom momentu, jer ondje dolaze mladi koji žive u sekulariziranim sredinama, od kojih se neki tek suočavaju s iskustvom molitve, a neki pak dolaze iz različitih kršćanskih tradicija i već imaju iskustvo

726 9/2012.

Slavonci na Genfestu 2012.

vjere i vlastite crkve. Ipak, zajedno se uključuju u molitvu, doživljavaju iskustvo molitve, razgovaraju o biblijskom tekstu, a sve se događa 'u sjeni' crkve koja ima naglašenu duhovnost, u kojoj je naglašena kršćanska molitva, gdje se pjevaju kršćanske pjesme, kojoj je u središtu Isus Krist te se nikako ne treba bo-jati za katolički identitet mladih. Smatra kako isku-stvo odlaska u Taize može pomoći u pastoralnom radu s mladima, i to na različite načine, jer je taize-ovska molitva sama po sebi provjeren oblik molitve koji privlači mnoštvo ljudi, vjerojatno zahvaljujući svojoj jednostavnosti, svetopisamskom tekstu koji se razlomi nekom molitvom, tišinom, pjevanjem, što čovjeka stvarno može nadahnuti, potaknuti na lijepo iskustvo molitve, a one koji se traže u molitvi navesti na put i ozbiljno vjerničko promišljanje.

»Ovo je svakako jedan od načina kako se može oku-piti mlade i u našoj Nadbiskupiji, usađivati im u svijest lijepe misli, lijepu glazbu, skladnu molitvu, suvremenu na svoj način, privlačnu i jednostavnu«,

kaže mo. Andrić, koji je također imao razne zadatke: od usisavanja crkve i dugotrajnih ispovijedi do bri-ge za dovoz hrane. »Bilo je zanimljivo po povratku: tih 10-15 antifona koje smo ondje ponavljali svima je ušlo u uho. Netko bi u autobusu započeo pjevati i svi bi prihvatili pjesmu, na različitim jezicima. Jedna takva lijepa misao, pjevušiti ovih dana te antifone, najljepši je suvenir koji su mladih mogli ponijeti sa sobom iz Taizea«, zaključuje mo. Andrić. Među mla-dima su bila i tri bogoslova đakovačkog Sjemeništa: Tomislav Bašić i Vinko Cvijin iz Subotičke biskupije te Patrik Križanac iz Đakova, koji je vrlo zadovoljan doživljenim. »Posebno mi se svidjelo što je moli-tva bila lagana, meditativna, što se u tom ambijen-tu može dobro razmišljati o nekim životno važnim stvarima… U crkvi je bila velika gužva, bili smo sti-snuti, bilo je pomalo neudobno sjediti na podu, ali s vremenom se moglo sve više udubiti u molitvu i u toj noći osjetiti snagu molitve«, kaže Patrik, ističući kako ga se posebno dojmila naglašena solidarnost i grupni rad te međusobno pomaganje. Anica Banović

Više od 12.000 mladih, iz preko stotinu zemalja svijeta, okupilo se u Budimpešti od 31. kolovoza do 2. rujna na Genfestu 2012. Među sudionicima bilo je i nekoliko stotina mladih iz Hrvatske te 50 sudionika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Genfest je održan 10. puta, a tema ovogodišnjeg festivala bila je »Sagradimo mostove«, s namje-rom pozvati mlade da se zauzmu za međusobno povezivanje kako bi oblikovali pravedan i uje-dinjen svijet. Grad domaćin, poznat kao »grad mostova«, nekoliko dana bio je svjetski centar vjerskog, etničkog i kulturnog jedinstva. Tijekom Genfesta održano je niz radionica, izložbi i konce-rata, a mladi iz svih krajeva svijeta program su do-datno osnažili svjedočanstvima vjere te govorom o pokrenutim projektima za promicanje jedinstva i mira na nacionalnim i lokalnim razinama u ra-znim zemljama svijeta. Bez obzira na potrebu ma-terijalnih sredstava za inicijative poduzete radi očuvanja ljudskog dostojanstva i ostvarenje uni-verzalnog bratstva, više je puta naglašena temelj-na motivacija zajednička svima - ljubav.

Osim snažnih poruka i iskustva zajedništva, Gen-fest 2012. prezentirao je i konkretan projekt - »Uje-dinjeni svijet«, kako bi se promicale i očuvale ideje svjetskog mira i jedinstva. Cilj projekta uspostav-ljanje je Stalnoga međunarodnog tijela za proma-tranje bratstva te postizanje njegova priznanja pri Organizaciji ujedinjenih naroda. Prva faza projekta

jest prikupljanje potpisa i povezivanje mladih u Ujedinjenu mrežu mladih, odnosno »United World Network«. Posljednji dan održana su istodobna misna slavlja za pripadnike svih vjeroispovijesti sudionika nazočnih na Festivalu. Prisustvovati Genfestu bilo je posebno iskustvo za mlade, ističu sudionici iz Slavonije. Zanimljivo je bilo doživjeti zajedništvo tolikih nacija barem na jedan dan, upo-znati se s mladima iz svih krajeva svijeta, sa svih kontinenata. A kao najdojmljivija, Slavonci ističu svjedočanstva mladih. Osim zabave, zajedništva i snažnih poruka, Genfest je motivirajući doživljaj i po tome što su predstavljeni konkretni projekti za postizanje jedinstva ljudi, kako na lokalnim i na-cionalnim razinama mladih, u zemljama iz kojih dolaze, tako i globalno. Sanja Martinović

7279/2012.

Stručni skup za vjeroučitelje početnike,pripravnike i njihove mentore

U Strossmayerovoj dvorani Katoličkog bogoslov-nog fakulteta u Đakovu 22. rujna održan je stručni skup za vjeroučitelje početnike, pripravnike i njihove mentore Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije. Stručni skup organizirala je Agencija za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek, Katehetski ured Đakovačko-osječke nadbiskupije i Katehetski ured Požeške biskupije, a održano je pet predavanja i četiri radionice.

O »Pravnoj utemeljenosti katoličkog vjeronauka u odgojno-obrazovnom sustavu u Republici Hrvat-skoj« govorila je predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Teuta Rezo. Prisutni su upoznati sa zakonskim osnovama, tj. ugo-vorima na temelju kojih je konfesionalni vjeronauk tijekom 1991./1992. godine iznova uveden u škole u Hrvatskoj, a koji određuju i status vjeroučitelja, nji-hova prava i dužnosti kao djelatnika škole i poslani-ka Crkve. Školski vjeronauk odvija se kroz suradnju suradnje Crkve i države, te prema zajedničkoj i podi-jeljenoj odgovornosti budući da škola želi i treba biti ona koja će promicati slobodu vjeroispovijesti, vjere i savjesti na temelju Opće deklaracije o ljudskim pra-vima, a isto tako jamči pravo roditelja na cjelovit od-goj i obrazovanje njihove djece, u što zasigurno ulazi vjerska i duhovna dimenzija, vjerski odgoj, naglasila je T. Rezo. »Iskustvo pokazuje kako je, uz kvalitetu programa, od presudne važnosti za status vjerona-uka u školi, osoba vjeroučitelja. U njega su uperene oči škole, kolega unutar kolektiva, a na osobit način samih vjeroučenika. Vjeroučitelj je odgojitelj, učitelj, svjedok evanđeoske poruke, crkveni poslanik«, ista-knula je predstojnica, upozorivši kako nije dovoljno samo poznavati sadržaje vjere, već biti u suglasju s naukom Crkve, njegovati duhovnu dimenziju svoga poziva, biti osoba dubokog kršćanskog iskustva, ne samo posrednik sadržaja nego i vjerodostojni svje-dok, a osobito je važna suživljenost sa župnom za-jednicom i suradnja sa župnikom.

O »Duhovnim kompetencijama vjeroučitelja« go-vorio je predstojnik Katehetskog ureda Požeške bi-skupije, mr. sc. Žarko Turuk. Govoreći o duhovnom identitetu i kompetencijama, ne želimo omalovažiti druge sastavnice identiteta i kompetencije vjerouči-telja, rekao je predstojnik, jer tek integracija duhov-nog identiteta s ostalim sastavnicama - profesional-nim, pedagoškim i socijalnim - ključna je formula za uspješnost ostvarivanja vjeroučiteljskog poziva i poslanja u današnjem vremenu koje je obilježeno krizom na mnogim područjima ljudskoga života. Iznoseći vlastito iskustvo i citirajući encikliku Evan-gelii nuntiandi, predstojnik je naglasio kako današnje

vrijeme žeđa za vjerodostojnošću, a mladi se zgra-žaju nad izvještačenošću i pretvaranjem, tražeći pot-punu istinu i jednostavnost. To su znakovi vremena koji nas moraju naći budne, zaključio je i naglasio: »Svjedočanstvo života postalo je više nego ikada bi-tan preduvjet osnovne uspješnosti propovijedanja.«

Pripravnički staž i mentorstvoViša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje - podružnica Osijek, Ana Mlinarić, dipl. teolog, imala je dva izlaganja: »Ostvarivanje programa pripravničkog staža, postupak polaganja stručnog ispita te redovito stručno usavršavanje« i »Mentorsko praćenje pripravnika do stručnog ispi-ta«. Svrha je pripravničkog staža osposobiti priprav-nike - učitelje, stručne suradnike i nastavnike bez radnog iskustva, za uspješno, stručno i samostalno obavljanje poslova u osnovnoj, odnosno srednjoj školi, naglasila je u prvom predavanju. Pripravnike je upoznala s programom stažiranja, dužnostima škole i njihovim dužnostima, koje obuhvaćaju 30 sati hospitiranja na nastavi, vođenje evidencije i od-govornost za provedbu programa i pravovremenu prijavu na stručni ispit. Govoreći o sadržaju struč-nog ispita, koji se provodi u tri dijela (pisani rad, održavanje nastavnog sata i usmeni dio), Mlinarić je navela osnovne sadržaje koje program pripravnič-kog staža obuhvaća, a mogu se naći u ispitu te upu-tila na Priručnik za stručni ispit učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu, koji se može naći na web-stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje (www.azoo.hr). Upozorila je i na potrebu redovitog stručnog usavršavanja. Pripravnicima se obratila i mentorica na stručnom ispitu, vjeroučiteljica Ja-sminka Rašković.

U drugom predavanju viša predstojnica Mlinarić iznijela je dužnosti mentora i pripravnika, pojasniv-ši kako hospitirati, pratiti nastavu mentora, te što

728 9/2012.

treba činiti mentor pri praćenju izvođenja nastave pripravnika. Naglasila je važnost redovitog i odgo-vornog vođenja dnevnika stažiranja, kao i važnost mentorovih bilješki o napredovanju i zalaganju pri-pravnika. Bez razgovora nakon sata, iznošenja pri-mijećenih pozitivnih i negativnih postignuća nema napretka, naglasila je Mlinarić i zaključila: »Pri zavr-šetku stažiranja pripravnik treba ovladati vođenjem nastavnog procesa, razumjeti ga, znati protumačiti, jasno formulirati ciljeve i realizirati ih prilagođenim metodičkim sustavom, metodama i oblicima rada, imati kvalitetnu motivaciju, realizaciju, a napose ak-tualizaciju teme nastavnoga sata.«

Dr. sc. Vesna Bjedov, s Filozofskog fakulteta Sveuči-lišta J. J. Strossmayera u Osijeku, govorila je o »Me-todičkim i jezičnim kompetencijama vjeroučitelja u pisanom radu na stručnom ispitu«. Metodička kom-petencija vjeroučitelja pripravnika u pisanome radu obuhvaća sposobnost uporabe, odnosno primjene teorijskoga metodičkoga znanja teologije i fi lozofi je te posebnih teorijskih metodičkih znanja (metodički sustavi, pristupi, metode, oblici, postupci) u odno-su na zadanu temu pisanoga rada; sposobnost po-vezivanja teorijskoga znanja i praktičnih spoznaja - oprimjerivanje te referiranje na stručno-metodič-ku literaturu. Jezična kompetencija podrazumijeva

ovladanost jezičnim normama u pisanoj i govornoj komunikaciji, a kompetentan jezični korisnik po-sjeduje znanje o jeziku te ima sposobnost i vještinu aktiviranja toga znanja u komunikacijskom činu, naglasila je V. Bjedov. U trećem dijelu svoga izlaga-nja dr. sc. Bjedov upozorila je i na najčešće pogreške vjeroučitelja u pisanom radu. »Cilj pisanog rada na stručnom ispitu jest provjeriti stručno-metodičku i jezičnu osposobljenost za samostalno obavljanje uči-teljskoga posla«, poručila je početnicima i priprav-nicima. Prisutna je bila i prof. hrvatskog jezika iz osječke OŠ Franje Krežme, Nada Marguš, zadužena za ispravljanje pisanih radova na stručnom ispitu.

Vjeroučitelji koji su prvi puta nazočili skupu i njihovi mentori u radionicama su obrađivali teme »Planira-nje i ostvarivanje nastave vjeronauka u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu« i »Praćenje, vredno-vanje i ocjenjivanje na nastavi vjeronauka«; dok su pripravnici koji su iznova na skupu i njihovi mentori imali teme »Vrednovanje i samovrednovanje u suvre-menom nastavnom procesu« te »Kurikulum nastave vjeronauka u suvremenom nastavnom procesu«. Radionice su vodile Ljiljana Ivanković, prof., Tihana Petković, dipl. teolog, Mirjana Srednoselec, prof. i Ve-sna Vlaović, prof. Martina Kuveždanin

Trostruko slavlje u Družbi Marijinih sestaraU sjedištu Hrvatske provincije Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, u Osijeku je 14. kolovoza, uoči blagdana Velike Gospe, održano trostruko slavlje, jer su redovnice s. Justina Lacko-vić i s. Romualda Perić slavile zlatni jubilej, pedeset godina redovničkog zvanja, a s. Dragana Petrović položila je doživotne zavjete. Provincijalna gla-varica u Hrvatskoj, s. Kaja Ljubas, pozdravljajući okupljene redovnice, poglavito slavljenice, vjerni-ke i mons. Đuru Hranića, pomoćnog biskupa Đa-kovačko-osječke nadbiskupije, zahvalila je svima na dolasku i potakla sabrane da svojom molitvom prate sestre slavljenice.

»Tko se danas više raduje: Vi, s. Dragana, jer po svečanim doživotnim zavjetima donosite konačnu i neopozivu odluku za svoj život te po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju izričete svoj ´Fiat´ - ´Neka mi bude´, ili vi, drage sestre jubilarke, s. Justina i s. Romualda, koje danas s Marijom zahvalne klikće-te: ́ Veliča duša moja Gospodina´. Ostale ste, poput Djevice Marije, 50 godina vjerne i ustrajne u službi Isusu Kristu, u Družbi Marijinih sestara, i danas slavite zlatni jubilej svoga redovničkoga života i posvećenja. Čestitamo vam!« radosno je kazao mons. Hranić, predvodeći euharistijsko slavlje.

»Iziđite na ulicu pa ćete vidjeti koliko njih ovakav izbor smatra oblikom neprosvijećenosti i ludosti, štoviše, gluposti koju treba javno i glasno ospora-vati.« Drage sestre, niste slijepe a da ne vidite da redovničke zavjete i vaš redovnički oblik života gotovo svakodnevno ismijavaju i blate kroz me-dije, kroz tobožnju umjetnost koja traži slobodu izričaja! Budite svjesne da se ne može ustrajati i ne može izdržati ako nema dubokog osobnog zajed-ništva s Bogom i klicanja: Veliča duša moja Gospodi-na i kliče duh moj u Bogu mome, Spasitelju. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo«, naglasio je biskup Hranić. Nevenka Špoljarić

7299/2012.

Susret ministranata Srijemske biskupije

Svečano proslavljena dva jubileja

U subotu, 1. rujna, u Srijemskoj biskupiji održan je biskupijski susret ministranata i ministrantica pod geslom »Evo me! Ti si me zvao« (1 Sam 3,6), a u znaku Godine svećeničkoga i redovničkog poziva. Susret je organiziralo Povjerenstvo za pastoral mi-nistranata Srijemske biskupije, čiji je povjerenik vlč. Mario Paradžik, župnik župe Laćarak. Ovogodišnji domaćin susreta bila je župa Rođenja Blažene Djevi-ce Marije u Novim Banovcima i župnik vlč. Dušan Milekić. Na susretu su se okupili brojni poslužitelji oltara, predvođeni svojim župnicima. Program je započeo misnim slavljem koje je predvodio mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, u koncelebraci-ji sa svećenicima koji su dopratili svoje ministrante i ministrantice. Sve okupljene pozdravio je domaći župnik, vlč. Milekić, koji je zajedno sa svojim župnim suradnicima uložio mnogo truda u pripremu ovoga susreta te izrazio dobrodošlicu svim sudionicima i pozvao ih da se bolje upoznaju i zajednički obogate razmjenjujući iskustva ministrantske službe.

Mons. Gašparović ministrantima je s otvorenošću i jednostavnošću protumačio ulomak Matejeva evan-đelja koje govori o talentima, istaknuvši važnost ministrantske službe. »Vi ste danas ovdje zajednica ministranata naše Biskupije. Pripadate krugu bliskih suradnika jer pomažete svećeniku vaše župe ili fi li-jale u pripremanju i slavljenju mise. Vi ste savjesni i vrijedni suradnici, u svakom trenutku od pomoći; točni ste u vršenju svoje službe i ne bježite od obve-za. Na poseban način od Gospodina su vam povje-reni talenti koje ne smijete zakopati, nego nastoja-ti da donesu što više roda župi, vašim obiteljima i vama samima. Tako se možete ostvariti kao ljudi i kao vjernici, osobito kroz ministrantsko zajedništvo i važnost onoga što činite po ukazanom vam povje-renju. Nastavite li tako živjeti uz oltar, neki će od

vas zaželjeti nastaviti služiti Kristu u zajednici Cr-kve kao čitači, akoliti ili drugi službenici liturgijskih slavlja. Neki će odlučiti postati katehete, odnosno vjeroučitelji, a neki će izabrati svećenički ili redov-nički poziv«, poručio je okupljenima srijemski bi-skup.

Poseban naglasak biskup je stavio na Godinu sveće-ničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji te okupljene potaknuo da zajedničkom i osobnom molitvom, promatrajući svoje svećenike uz oltar, budu spremni odgovoriti na Božji poziv onako kako je to učinio i Samuel. Nakon euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio i biskupijski povjerenik za pa-storal ministranata, vlč. Paradžik, a potom je uslije-dio predviđeni program. Predstavnici svake župe rekli su nešto o svojim zajednicama i skupinama mi-nistranata u župama iz kojih dolaze. Natjecateljski i rekreativni dio programa nastavljen je u dvorištu župne crkve nakon zajedničkog objeda. Okupljeni ministranti i ministrantice okušali su svoje sportske sposobnosti u nogometu, odbojci, stolnom tenisu, ali i u kvizu poznavanja vjeronauka i ministrantskih obveza. Željko Tovilo

Svečanim misnim slavljem u crkvi Sv. Antuna pustinjaka u Tomašancima proslavljena su 12. kolovoza dva jubileja: 55 godina svećeništva p. Petra Galaunera, isusovca i 30 godina redovniš-tva s. Meri Gotovac, redovnice Družbe Milosrd-nih sestara sv. Križa. Misu je predvodio jubilarac Galauner, a pjevanje animirao zbor i tamburaški sastav iz Gorjana. Nakon mise s. Meri iskazala je svoju zahvalnost Gospodinu što ju je doveo u za-jednicu sestara sv. Križa, a zahvalila je i župnoj zajednici u Tomašancima, gdje je godinama vo-

dila župni zbor. P. Galauner Tomašančanima se obratio pismom, naslovljenim »Dragim zemljaci-ma«, koje je napisao prigodom 55. obljetnice svo-je mlade mise (11. 8. 1957. - 12. 8. 2012.), a poseb-no je naslovljeno onima koji rijetko ili uopće ne idu u crkvu. Jubilarac je istaknuo da je vrijeme njegove mlade mise bilo vrijeme nesklono vjeri i Crkvi, no tadašnji Tomašančani pokazali su se pravim vjernicima i nisu se bojali prijetnji. Svoj svećenički život p. Galauner opisao je kao život za druge, život posvećen braći ljudima, što je sav njegov kapital. Teodor Horvat

730 9/2012.

Proslava »Velikih Tekija« u PetrovaradinuHodočašće na »Velike Tekije«, u svetište Gospe Te-kijske u Petrovaradinu, proslavljeno je i ove godine na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza. Slavlje je za-počelo 4. kolovoza, dolaskom vjernika hodočasnika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz Beograd-ske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obre-da u Srbiji i Crnoj Gori te iz Hrvatske i drugih zema-lja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.

Večernju pontifi kalnu misu predvodio je mons. Sta-nislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, u koncelebraciji sa srijemskim biskupom mons. Đu-rom Gašparovićem i mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom Srijemske biskupije, u zajedniš-tvu sa svećenicima Srijemske biskupije. Sudionike slavlja pozdravio je upravitelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić, a prigodnu homiliju održao je nadbiskup Hočevar, koji je istaknuo: »Došli smo ovdje u sve-tište Majke Božje Tekijske da bismo kod nje, koja je puna milosti, izmolili darove za naša prazna srca, za naše ne samo prazne fi nancijske, već sve druge bla-gajne, da bismo pronašli bogatstvo za naše među-ljudske odnose, naš nedostatak razmišljanja i pravih spoznaja i odnosa i pravih pogleda u budućnost.« Okupljenima je poručio: »Ovdje nas Blažena Djevica Marija zaklinje - otvorite svoje srce Božjoj mudrosti i spoznaji Njegove volje, sve što je ispražnjeno pono-vo će se napuniti. Stoga primajmo Tijelo Kristovo na nedjeljnim misama da s molitvom Trojedinom Bogu možemo zračiti Božju slavu, da uvijek mislimo i go-vorimo dobro jedni o drugima. Otiđimo odavde, iz ovog svetišta, ispunjeni Božjom milošću i Božjom slavom.« Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djete-tom Isusom u naručju.

Na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza, hodočasnici iz Srijema, Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske poho-

dili su ovo najznačajnije srijemsko marijansko sveti-šte. Već u ranim jutarnjim satima slavlje je počelo pobožnošću križnog puta, misama na mađarskom, njemačkom i staroslavenskom jeziku. Pontifi kal-no misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je zrenjaninski biskup mons. Ladislav Német, a na hrvatskom srijemski biskup mons. Đuro Gašparo-vić. Misu su suslavili svećenici iz Srijemske bisku-pije. Na početku mise biskup Gašparović pozdra-vio je zrenjaninskog biskupa, upravitelja svetišta i suradnike, sve svećenike, redovnike i časne sestre redovnice, đakone iz Srijemske biskupije, Beograd-ske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske bisku-pije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, predstavnike Velepo-slanstva Republike Mađarske u Beogradu, Zajed-nice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, članove pjevačkog zbora koji prati ovo misno slav-lje, djecu i mlade i sve hodočasnike, te predstavnike medija, posebno Radio Marije, koji su prenosili mi-sno slavlje.

U homiliji je zrenjaninski biskup Ladislav Német re-kao: »Ovo tlo svetišta Majke Božje Tekijske posveće-no je za nas katolike, kršćane i ne samo za nas, nego za sve stanovnike ovih krajeva ovdje. Povijest nije samo pitanje snage sile i oružja, nego borbe dobrote protiv zla. Kada se borimo za dobre, kršćanske vri-jednosti, koje su važne i danas, onda i danas treba-mo Božju pomoć. U toj situaciji Blažena Djevica Ma-rija najbolja je zagovornica.« Na koncu je poručio: »Neka Majka Božja Tekijska bude za sve nas izvor snage i nutarnjeg mira. Pokušajmo i težimo da bude mir u nama i oko nas. Neka Blažena Djevica Marija zagovara nas i one koji su odgovorni za društvo da taj mir gradimo na kršćanskim vrijednostima koje smo dobili na krštenju.« Hodočasničko slavlje »Veli-kih Tekija« zaključeno je večernjom misom u Sveti-štu Gospe Tekijske, koju je predvodio preč. Stjepan Klaić, župnik u Inđiji. Tomislav Mađarević

7319/2012.

Slavlje Velike GospeAljmašTrodnevnicom i pobožnostima započetim 11. ko-lovoza u aljmaškom svetištu Gospe od Utočišta mnoštvo se vjernika pripravljalo za proslavu Velike Gospe. Na uočnicu Uznesenja BDM tisuće su pribi-vale križnom putu na brdu Kalvarija, misi i klanja-nju koje je predvodio fra Zvjezdan Linić, ravnatelj Kuće susreta »Tabor«, a priprava je završila proce-sijom sa svijećama od župne crkve Pohođenja BDM do kapelice »Na lipi«. Središnje euharistijsko slavlje na blagdan Uznesenja BDM predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić; podnev-nu misu za branitelje i ratne stradalnike prikazao je nadbiskupijski povjerenik za Pastoral branitelja dr. sc. Stanislav Šota, a večernju misu, s blagoslovom djece i obitelji, mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni bi-skup đakovačko-osječki.

Duhovna marijanska oaza uz Dunav bila je prepuna vjernika (iz osječkih i okolnih župa, pristiglih auto-busima, pješice, vozilima i čamcima) koji su, zajed-no s osječkim gradonačelnikom hodočasnikom-pje-šakom Krešimirom Bubalom, osječko-baranjskim županom dr. Vladimirom Šišljagićem te predstavni-cima Općine Erdut, s Draganom Vulinom, pribivali svečanom koncelebriranom misnom slavlju, kojim je predsjedao nadbiskup Srakić. U dobrodošlici, nad-biskup je kazao kako dolaskom u Svetište ponovno obnavljamo i utvrđujemo svijest iskazanu stihovima marijanske pjesme Ti znadeš najbolje sve naše nevolje te zahvalnost za sve što smo lijepo učinili u životu i na našem »trkalištu«.

Nazočne vjernike pozvao je na svjedočenje vjere u pluralističkom svijetu, kazavši: »Nije dovoljno doći u Aljmaš i samo vjerovati da je Gospa dušom i tije-lom uznesena na nebo i hodočastiti joj, već tu isti-nu valja živjeti u konkretnom životu, tu vjeru treba svjedočiti! marijino Uznesenje upozorava nas da je naš život nepovredive vrijednosti, a naše tijelo, zato što je pozvano na istu slavu u kojoj je Marija, zaslu-

žuje veće poštovanje.« U homiliji je podsjetio da se na »temelju nekih predizbornih obećanja u nas izda-ju (ne)zakoni koji ne zadiru u politička i stranačka uvjerenja, nego u osnovne božanske ustanove, kao što su život i obitelj, a čovjek se počeo igrati Boga«, te se shodno tomu u Hrvatskoj zbio »crni petak 13. srp-nja, jer je politika donijela zakon o slobodnom raspo-laganju ljudskim bićem«, i »došli smo do toga da se borba za naviještanje kulture života proglašava mrač-njaštvom, a kultura smrti naprednošću«. Nijekanju dostojanstva ljudskoga života i savjesti nadbiskup je zorno suprotstavio Mariju – sliku Crkve.

Završno blagdansko slavlje u Aljmašu predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranić. U propovijedi je bi-skup kazao kako blagdani sa svecima uznesenim na nebo podsjećaju da, unatoč zagledanosti u zemlju, trebamo dići svoju glavu prema Božjem prostran-stvu namijenjenom i nama ljudima, a na zemlji koju doživljavamo planetom, domovinom i zavičajem, ali i mjestom borbe i opasnosti, trebamo se boriti onim od čega se živi – ljubavlju, svjedočenjem vjere.

Ilača

Marijansko svetište u Ilači na svetkovinu Velike Gospe primilo je brojne hodočasnike iz svih kraje-va Slavonije. Središnje svečano misno slavlje i ove je godine predvodio đakovačko-osječki pomoćni bi-skup Đuro Hranić, koji je u svojoj homiliji istaknuo važnost prisutnosti Boga u našoj svakodnevnici. »Našim zajedništvom svjedočimo Boga i naviješta-mo njegovu ljubav. Svijet u kojemu se čovjek oslo-bađa Boga, sam raspolaže sobom, svijet u kojem Boga nema, oličje je pakla. Slijedimo put Marije, kao Majke i učiteljice, veličajući svojom dušom Gospodi-na. Otvorimo prozor kako bi njegovo svjetlo zračilo među nama. Svjedočimo Gospodina ljubavlju, po-niznošću i solidarnošću. Upoznajmo ljude sa živim Bogom i pustimo i u njihov svijet svjetlost«, bila je poruka biskupa Hranića.

732 9/2012.

Jutarnje misno slavlje predvodilo je dr. sc. Tomislav Đukez, a sljedeće dr. sc. Josip Vrančić. U popodnev-nim satima euharistiju je slavio vlč. Tihomir Bilešić, a posljednje misno slavlje ilački župnik Ivan Đako-vac. Večer uoči svetkovine prvu misu predvodio je vlč. Tomislav Lasić, a tradicionalno su nazočili vjernici iz Tovarnika. Misu nakon koje je uslijedila procesija s novim Gospinim kipom predvodio je vlč. Matej Glavica, a hodočasnike je u Svetištu dočekao i obnovljen Gospin bunarić. Mariji, svojoj vjernoj i uvi-jek aktualnoj pomoćnici, vjerni puk na dar je donio sve svoje brige, a što je još važnije, nebeskoj Majci na Vodici već 147 godina donosi i svoje srce.

DragotinU preko sedam stoljeća staro marijansko svetište Uznese-nja Blažene Djevice Marije u Dragotinu, u predvečerje svetkovine Velike Gospe, hodočastilo je tisuće vjerni-ka iz cijele Slavonije. Pro-gram je započeo otvaranjem slavlja te marijanskom po-božnošću i svečanim izno-šenjem Gospine slike. Usli-jedilo je pokorničko bogo-služje i pobožnost Križnoga puta. Prvu misu predvodio je vlč. Nikica Mihaljević, župnik iz Donjih Andrijevaca, a pontifi kalnu misu uočnicu đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić.

Na početku homilije, nadbiskup je istaknuo kako se svetkovinom Uznesenja BDM vjernici spominju i sla-ve posljednje veliko djelo što ga je Bog učinio na Ma-riji, njezino uznesenje na nebo - otajstvo koje je već dvije tisuće godina predmet razmatranja i kršćan-ske molitve. Spominjući se Božjeg nauma spasenja i Marijina bogomaterinstva, mons. Srakić vjernicima je približio pravu sliku Marije, žene, domaćice, ku-ćanice onoga vremena, s čijim ´da´, uz Božji naum,

počinju velika djela. »Bog je prodro u Marijin život, a Marija je svojim slobodnim i velikodušnim pristan-kom dala svoj doprinos spasenju svijeta. Marijin ži-vot i za nas ima poruku. Bog ima neki plan sa svakim od nas. Neki plan, kao za Mariju, koji nije ograničen ovozemnim životom, nego se produžava i obuhva-ća ono što je iznad njega…« rekao je, među ostalim, mons. Srakić, ohrabrivši vjernike: »Ako zaboravimo Božji plan i zaglibimo u kakvoj kaljuži, sjetimo se - Bog čeka da smognemo snage i izađemo iz nje!«

Večernje bdijenje, uz asistenciju bogoslova i mini-stranata, završilo je blagoslovom nabožnih predme-ta te procesijom sa svijećama. Hodočasnici su s odu-ševljenjem uočili novosti u Svetištu: novi kip Majke Božje s raširenim rukama, uzdignut na veliki stup, koji pruža pogled na slavonska polja i hodočasnike koji dolaze u Dragotin. Mnogi su se upravo tu po-molili i zapalili svijeću kao znak zahvalnosti Djevici Mariji. Postavljene su i postaje za molitvu krunice, a uz crkvu koja se obnavlja. Ove novine te uređene staze i parkirna mjesta Svetištu daju posebno lijep izgled.

ŠumanovciSlavlje Velike Gospe u marijanskom je svetištu Uznesenja BBM ili Skrovite Gospe Šumanovačke u Gunji obilježeno misama i križnim putem. Najsveča-nija i najposjećenija bila je uočnica, koju je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić. »Blažena Djevica Marija tolike je privukla u ovo šumanovačko svetište, koje već 640 godina predstavlja duhovnu kolijevku i simbol katoličkog i hrvatskog identiteta ovog kraja. Marijina sudbina, njezino oslobođenje od kandži smrti i uznesenje na nebo govore nam o našoj vlastitoj sudbini, koja naj-dublje dira svakog od nas«, rekao je mons. Hranić, nazvavši okupljene vjernike utjelovljenim usklikom poštovanja i zahvalnosti prema Isusovoj Majci, no istaknuvši kako se u šumanovačko svetište slila i bu-jica prošnji, vapaja za oproštenjem grijeha i slabosti, uvreda nanesenih drugima; vapaja za oproštenjem bračne nevjere, abortusa, različitih oblika sebičnosti; za spas od ovisnosti o alkoholu, kocki, drogi; ali i ri-jeka prošnji te molitvi tolikih nezaposlenih, siromaš-nih; prošnji za zdravlje, djecu, zaposlenje, dar trud-noće; tihih jecaja razočaranih u braku te ostavljenih bračnih drugova.

Na kraju svečane uočnice uslijedila je svečana proce-sija sa svijećama do Gospine kapelice gdje su vjernici zajedno molili i pjevali Skrovitoj Gospi Šumanovač-koj. Proslavi je prethodila trodnevnica od 11. do 13. kolovoza, koju je predvodio mr. Mario Tomljanović, svećenik iz Rijeke, a nazočili su brojni hodočasnici iz okolnih mjesta.

Nevenka Špoljarić / Marija Dević/ Dario Hrga / Anto Gutić

7339/2012.

Svetkovina Gospe Karmelske u Karmelu sv. Josipa

Proslavljen sv. Ilija - zaštitnik Nadbiskupije

Svetkovinu Blažene Djevice Marije od gore Karme-la, najveću svetkovinu Karmelskog reda, 16. srpnja, tijekom svečanog misnog slavlja koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Sra-kić u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, sa sestrama karmelićankama proslavili su štovatelji Karmelske Gospe, članovi Škapularske bratovšti-ne i svi koji pobožnošću nošenja škapulara nalaze Marijinu pomoć i zaštitu na svom duhovnom putu. Samostanska kapela bila je ispunjena i u vrijeme ve-černjeg misnog slavlja koje je predvodio vlč. Željko Tovilo, župnik u Rumi, ali i tijekom trodnevne moli-tvene priprave koju je od 13. do 15. srpnja predvodio o. Mate Miloš, karmelićanin, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Stantića, koji je u ime Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa i sestara u Breznici Đakovačkoj za-hvalio nadbiskupu Srakiću na brizi za ovaj karmel.

»Htjeli bismo ovom svetom misom doživjeti Božju blizinu, sabranost i u pjesmi i u molitvi te ljepotu doma Gospodnjeg, pročišćavajući svoju vjeru kako bismo doista čista srca odali slavu Bogu i zahvalnost za biser Crkve, biser čovječanstva – Blaženu Djevi-cu Mariju!« rekao je mons. Srakić u uvodu misnoga slavlja. Tijekom homilije podsjetio je na skori početak Godine vjere, a kako bi nazočne potaknuo na pro-dubljenje smisla vjere, rekao je: »Isus je i nama po-vjerio svoju Majku. I kao što dijete gleda u majku, u roditelje kao primjer života, tako i mi imamo Majku

- Blaženu Djevicu Mariju, kao primjer našega života u mnogim vidovima toga života i djelovanja. Jedan od vidova jest vid vjere. Marija nam je primjer vjere.«

Na večernjoj misi vlč. Tovilo poručio je prisutnima: »Najbolje oružje protiv zla samo je jedno – upravo riječi: ´Evo ti majke!´ Zato molimo zagovor nebe-ske Majke, da nam bude okrilje koje će nas dovesti do onog brda koje je Krist, kojemu svi mi zajedno hodimo!« Liturgijsko pjevanje animirala je obi-telj Ružice i Josipa Vukašinovića sa 16-ero djece, a nazočilo ih je 6. O. Miloš u svojim je homilijama pojasnio povijesni vid događaja 'Škapulara' i uka-zanja sv. Šimunu Stocku koji je 1251. godine molio Djevicu Mariju pomoć za Karmelski red. Tijekom trodnevnice i svetkovine za škapular se odlučilo 16 vjernika. s. Terezita Kalinić

Đakovačko-osječka nadbiskupija 20. srpnja sla-vi svoga zaštitnika, sv. Iliju proroka, te je toga dana mons. Đuro Hranić predvodio jutarnje mi-sno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. Mons. Hranić podsjetio je na početke ove Nadbi-skupije koji sežu u 1239. godinu, kada je herceg Koloman bosanskom biskupu Ponsi, koji je rezi-dirao u Blažuju kraj Sarajeva, darovao Đakovo s okolicom, a po dolasku u Đakovu taj je biskup sa sobom donio i štovanje svoga zaštitnika, sv. Ilije. »Iliji je dano da doživi i iskusi kako je ljudski ži-vot dvoznačan i u odnosu prema Bogu i u odnosu prema ljudima. Morao je naučiti da spasenje nije u bijegu, već u životnoj situaciji u koju ga je Bog po-stavio, ali da toj stvarnosti treba pristupiti na Božji način. Zato je proročka riječ i djelovanje proroka Ilije bilo moćno jer se kroz iskustvo svojega života sjedinjavao s Bogom, učio kako djelovati i navije-

štati«, rekao je biskup Hranić, potaknuvši nazoč-ne na molitvu: »Ako živimo oslonjeni na Boga vi-djet ćemo kako se mijenja ne samo naš život, nego i život sredine u koju smo uronjeni. Molimo da sv. Ilija vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije izmoli snagu i hrabrost za ustrajni hod s Bogom kroz svakodnevicu.« Martina Kuveždanin

734 9/2012.

Katehetska nedjelja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupijiU župama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije 16. rujna obilježena je Katehetska nedjelja. Cilj Kate-hetske nedjelje bio je vjeroučenicima i njihovim ro-diteljima naglasiti važnost nedjeljnog euharistijskog slavlja i župne kateheze, upisa školskog vjeronauka i traženja vjerskog odgoja u predškolskim ustanova-ma te važnost cjelovitog vjerskog odgoja, osobito u svjetlu Godine vjere.

Županja

Na prostoru oko vanjskog oltara županjske župe, nazvanom po blagopokojnom kardinalu Franji Ku-hariću, okupila su se djeca svih uzrasta. Ispred ol-tara prostor je bio dekoriran školskim knjigama i bilježnicama, ali i predmetima za sport i rekreaciju. Misna čitanja pročitali su ravnatelji županjskih sred-njih škola: prof. Milidrag Marković, prof. Luca Dan-dić i prof. Slavko Šokičić, molitvu vjernika pročitala je voditeljica srednjoškolske knjižnice, prof. Ivana Marić, a u prikaznoj procesiji vjeroučenici su nosili Katekizam Katoličke Crkve, udžbenik iz vjeronau-ka, priručnik za župnu katehezu, kruh i vino.

Tijekom propovijedi župnik Ivan Varoščić poja-snio je razliku između školskog vjeronauka i žu-pne kateheze, te istaknuo važnost župne kateheze u vjerskom odgoju mladog čovjeka. Informirao je župljane o proglašenju Godine vjere u cijelom ka-toličkom svijetu, pa tako i u našoj Nadbiskupiji, te najavio značajne aktivnosti koje će se tim povodom, u suradnji sa župnim suradnicima i članovima oba župna vijeća, provoditi. Misno pjevanje animirao je dječji zbor »Isusovi biseri«, pod ravnanjem prof. Iva-ne Marić, a raspored župne kateheze za naredni tje-dan, kojom su obuhvaćena djeca svih osam razreda osnovne škole te tri razreda srednje škole, pročitao je vjeroučitelj Silvio Golubović. Meditaciju nakon pri-česti predvodili su vjeroučitelji Martina Topić i An-tun Oršolić. Dok su vjernici primali pričest, župniku su pojedinačno prilazili đaci prvaci te ih je on blago-slovio, a s njima i njihove školske torbe s knjigama i školskim priborom, kako bi im nova školska godina bila što uspješnija i plodonosnija.

Đakovo

U đakovačkoj katedrali Sv. Petra župnik Ćorluka također je blagoslovio školske torbe prvašima te pojasnio da izraz kateheza označava sveukupno na-stojanje Crkve da ljude učini Kristovim učenicima. Mnogobrojni vjeroučenici, uz pomoć vjeroučiteljica i kateheta, molili su zajedno sa svojim roditeljima, prosvjetnim djelatnicima i vjernicima, kako bi pred-stojeća školska godina bila što radosnija i plodono-

snija. Preč. Ćorluka je naglasio da je papa Benedikt XVI. najavio ovu godinu proglasiti Godinom vjere jer Crkva treba novi polet kako bi svijet upoznao lje-potu evanđelja koje daje život.

U župi Dobroga Pastira u Đakovu blagoslov prva-šića i njihovih torbi održan je po prvi puta, a misi je nazočio i ravnatelj OŠ Josipa Antuna Ćolnića, Darko Dujmović. Prije homilije župnik Ivešić prvašićima je postavio nekoliko pitanja vezanih uz Isusa, Mariju, Josipa te pohvalio njihovo znanje, za koje su, kako je rekao, sigurno zaslužne bake. Župnik je ukazao na važnost nedjeljne mise i pozvao vjeroučenike da svake nedjelje budu prisutni i sudjeluju u misnom slavlju. Djeci, ali i njihovim roditeljima, posvijestio je da u životu imaju još jednog prijatelja, a to je Isus, koji je tu uvijek za njih.

Čepin

»Ti dao si nam čvrstu riječ, daj nam svima Duha svog« pjevao je Dječji zbor čepinske župe Presve-toga Trojstva na početku mise kojom je obilježena Katehetska nedjelja. Župnik Cindori prigodnim je riječima pozdravio sve župljane, a na poseban način školsku djecu. »Nova školska godina već je počela, a nova katehetska godina počinje. Učimo o Isusu Kristu i od Isusa Krista o našoj vjeri po djelima, jer ako vjera nema djela, mrtva je«, naglasio je župnik. Vjeroučenici su pročitali molitvu vjernika za sre-tan početak školske i katehetske godine, a potom je uslijedio prinos darova. Župniku su u ruke predali Katekizam Katoličke Crkve, vjeronaučni udžbenik, pisanku za vjeronauk te kruh i vino. Euharistijsko slavlje završilo je prigodnim meditativnim tekstovi-ma koje su pročitale vjeroučiteljice Ana Buljan i Ana Marija Dijaković.

Z. Zadro/T. Horvat/J. Sabo/B. Tonkovac/A. Šimunović

7359/2012.

Obilježavanje 100. obljetnice djelovanjaSestara sv. Križa u Trnavi

Svečanim euharistijskim slavljem u župnoj cr-kvi Našašća sv. Križa u Trnavi, koje je u nedjelju, 23. rujna, predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, obilježeno je slavlje 100. obljet-nice života i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa u Trnavi. U crkvi punoj vjernika, brižno ukrašenoj cvijećem, isticali su se mladi i djeca odjeveni u na-rodne nošnje, a koncelebrirali su svećenici koji su djelovali u toj župi. U velikom broju nazočile su redovnice Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, na čelu s provincijalnom poglavaricom, s. M. Amalijom Kupčerić i cijelom provincijalnom upravom, te pri-jatelji i dobročinitelji sestara i župe Trnava. Misu je glazbeno animirao zbor Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova, predvođen orguljašicom s. Svjetlanom Paljušević.

U svojoj homiliji mons. Srakić progovorio je o autori-tetu, uvodeći nazočne u njegovo najdublje značenje. »Svako društvo ima svoju sliku autoriteta«, istaknuo je. Jedini istinski evanđeoski autoritet jest autoritet »posljednjeg mjesta«, autoritet služenja, stoga auto-ritet u svom najdubljem smislu i znači služenje. Vr-hunac autoriteta pokazao je Isus darujući svoj život do kraja, kazao je mons. Srakić, istaknuvši kako au-toritet u Crkvi ima svoju mističnu vrijednost, ulogu tumačenja Božje volje ovdje, na zemlji. Od ukupno 162 godine postojanja Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, sestre su u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji već 144 godine, a u Trnavi 100 godina. Stoljeće dje-lovanja trnavačke redovničke zajednice nadbiskup je opisao kao godine tihog života i djelovanja, ne-sebičnog žrtvovanja u službi Ljubavi, velikim dje-lima svetosti i milosti. »Dok su brojne sestre širom Hrvatske, pa i šire, polagale svoje živote na oltar ljubavi prema bližnjemu u lazaretima, bolnicama, staračkim domovima, školama, dječjim vrtićima, vlažnim sakristijama, radionicama, šivaonicama, kuhinjama, praonicama, u poljima i vrtovima, sestre u Trnavi obavljale su, prije svega, služenje brižne Marte. Mnogi su participirali na plodovima njihova rada, a jedva ih je tko primjećivao. Primijetio ih je Gospodin, kao što je primijetio skromni život Ulrike Nisch, kuharice, prve blaženice ove Družbe«, rekao je mons. Srakić.

»Sestre u Trnavi spojile su dvostruki stav - i Marte i Marije - krug djela i molitve, svjesne da djelo bez molitve nije ništa, a molitva bez djela često tek ilu-zija. Potrebna je molitva koja potiče na rad i djelo koje crpi svoje snage iz nje i opet tjera na djelova-nje«, posvijestio je mons. Srakić, zaključivši kako ove redovnice nisu čeznule za autoritetom prestiža,

nego autoritetom služenja, prema pravilu duhovnog života: »Bogu služiti, znači kraljevati.« Zahvaljujući za brojne trenutke i bezbrojne sate mukotrpnog rada u vinogradu i voćnjaku, po žegi i cičoj zimi, kao i za žuljeve i brigu sestara da budu u službi svojoj zajed-nici, nadbiskup je na kraju homilije uputio molitvu Gospodinu da svojom milošću podari Družbu mi-losrdnih sestara sv. Križa novim članicama koje će nastaviti djelo onih koje su se iscrpile kao Marte i Marije.

Molitvu vjernika izrekli su župljani, a sestre su prini-jele prikazne darove te na simboličan način označile bogati život i rad zajednice sestara u Trnavi. Na za-vršetku mise nazočnima je zahvalila s. Finka Tomas, prov. asistentica, a s. M. Estera Radičević iznijela je povijesni prikaz života i djelovanja sestara sv. Križa u Trnavi tijekom 100 godina. Istaknula je zajednicu kao oazu mira i gostoljubivosti za sve one koji u nju dolaze. Počeci same zajednice sežu u 1912. godinu, kada je Provincijalna uprava Družbe kupila malu kuću, voćnjak i vinograd. Od tada su sestre brinule za to imanje, a gotovo od samog početka djelovanja u Trnavi, vodile su u župi crkveno pjevanje i poma-gale župniku na različite načine. Jedno vrijeme sta-novale su u župnoj kući i odatle djelovale. Nošene kršćanskom ljubavlju obilazile su i bolesnike sela i okolice, pružale im pomoć i brinule se za njih.

Glavna grana gospodarstva u Trnavi bilo je obrađi-vanje vinograda i uzgajanje voćnjaka, istaknula je s. Estera u povijesnom prikazu, a kako je na selu bilo nemoguće živjeti bez stočnog blaga, kupljeni su i ko-nji, krave, uzgajala se perad te nastojalo s vremenom nabavljati sve potrebno za obradu zemlje i vinogra-da - traktore, nove šprice, preše i slično. Vino je bilo izvor prihoda jer se uglavnom prodavalo, a koristilo ga se i za potrebe samostana u Đakovu. Danas se u Trnavi proizvodi graševina. Ima nešto i stolnog grož-

736 9/2012.

Četvorica redovnika položila doživotne zavjete u OsijekuVelika je radost ispunila srca mnoštva vjernika u župi Svete Obitelji na euharistijskom slavlju 15. rujna, tijekom kojeg su u Redu manje braće sveča-ne zavjete položili fra Marko Živković iz Privla-ke, fra Zdravko Čukelj iz Laza (Marija Bistrica), Daniel Patafta iz Rijeke i Davor Filko iz Klanjeca. Misno slavlje predvodio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Meto-da, fra Željko Železnjak. »Draga braćo, i vi ste čuli Isusov glas u svojem srcu: Slijedi me! Značilo je rastati se i pozdraviti sa svime i svakim - odvojiti se od svih dragih i milih - od svih ljudskih veza i navezanosti. Značilo je to i oprostiti se sa svojim 'ja' i onim što mi je najmilije, i to posve i radikalno, do kraja«, naglasio je u propovijedi fra Železnjak.

Provincijal je slavljenicima čestitao na odvažnosti, zaželio mir i ustrajnost te u završnom blagoslovu kazao: »Neka nas Bog blagoslovi da budemo veli-ki u malim stvarima, neka vas Bog blagoslovi da budete slika Božje ljubavi!« Po prvi puta u 44-go-dišnjoj povijesti župe na Jugu 2 u župnoj je crkvi

proslavljen ovakav milosni događaj za Crkvu, na čemu je posebno zahvalan domaći župnik fra Slavko Milić. Uz čestitke zavjetovanima, dobro-došlicu je iskazao mnogobrojnim redovnicima, redovnicama i svećenicima, među njima i preč. Mati Gašparoviću, dekanu Osječkog istočnog dekanata, te pozdravio nazočne članove obitelji, rodbinu, prijatelje, župljane i vjernike iz Osijeka.

Nevenka Špoljarić

đa kojim se snabdijeva provincijalna kuća u Đakovu, a i sestre iz okolnih fi lijala dolaze po voće, grožđe i vino. Ovim se vinom služi misna žrtva gdjegod ima kapelica u kućama sestara sv. Križa, pa i u župnim crkvama, a dosta vina daruje se dobročiniteljima, ista-knula je s. Estera. Iako se nikada u Trnavi vino nije proizvodilo s namjerom sudjelovanja na smotrama ili izložbama, ipak su, na poziv organizatora, sestre su-djelovale na »Bonaviti«, smotri vinara Slavonije i Ba-ranje, koja se kontinuirano u Trnavi održava duže od 20 godina, a priznanja i nagrade poticaj su sestrama oko truda i brige u proizvodnji vina.

Nakon izlaganja sestara, vjernici su se zadržali ispred crkve u druženju uz osvježenje, što su popra-

tili tamburaši KUD-a Trnava. Potom su se gosti uputili za-jedno sa sestrama u dvoranu Doma kulture. Nadbiskup Srakić prisjetio se svojih pr-vih početaka suradnje s Mi-losrdnim sestrama sv. Križa. Zatim je provincijalna pogla-varica izrekla riječi zahvale i priznanja za sve učinjeno u pripremi i ostvarenju jubilar-nog slavlja, kako nadbiskupu i svećenicima, tako i načelnici sela Ireni Mikić Brezina, se-strama i župljanima, koji su

se velikodušno založili za uspjeh ovoga slavlja. Ista-knula je doprinos poduzeća Akropola i Rechner, koja su uspješno izvela obnovu njihove kuće u Trnavi. Potom su podijeljeni mali darovi – proizvodi sesta-ra - u znak priznanja i zahvale za potporu sestrama kroz sve ovo vrijeme, kao i za zalaganje pri obnovi kuće. Gosti su mogli posjetiti kuću u kojoj trenutno boravi i djeluje zajednica od sedam sestara. Nadbi-skup Srakić upisao se u knjigu ljetopisa trnavačke zajednice, a potom je učinjena i jubilarna fotografi ja sa sestrama, kako bi sjećanje na ovo slavlje još dugo bilo poticaj sestrama da svoje djelovanje nastave s još većim žarom i zauzetošću.

s. Finka Tomas

7379/2012.

Blagdan Male Gospe

Blagoslov obnovljene kapelice Sv. Ane

Pod geslom »O Marijo, Majko živih, povjeravamo ti stvar života«, u svetištu Gospe Brze Pomoći u Sla-vonskom Brodu 8. rujna proslavljen je blagdan Ro-đenja BDM i »osmi«, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći. Više tisuća hodočasnika sudjelovalo je na šest misnih slavlja, a središnju misu predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hra-nić. Cijela biskupova propovijed bila je u duhu ge-sla proslave, promovirajući vrijednost, uzvišenost i ljepotu ljudskoga života. Osvrćući se na evanđelje toga dana, ohrabrio je bračne parove, one koji pri-hvaćaju svako dijete kao dar Božji, a napose one koji ne mogu biti biološki roditelji. Pojašnjavajući zašto Crkva ne dopušta medicinski potpomognutu oplod-nju, pričest rastavljenima i ponovo civilnim oženje-nima, ustvrdio je da i tu kriza vjere prerasta u pravu osobnu i zajedničku dramu, jer ne prihvaćamo Božji plan, njegovu volju, koja je ono najbolje za nas. Osvr-nuo se i na stanje u današnjem društvu u kojemu se, iako se većina izjašnjava katolicima, zanemaruje sa-kramentalni život, izglasavaju bezbožni zakoni, želi promijeniti svjetonazor građana. Posebno dirljiv bio je kraj mise, kada je pred oltar pristupilo pedesetak majki trudnica i onih koje mole za dar majčinstva. Biskup ih je posebno blagoslovio.

Blagdan Rođenja BDM proslavljen je i u Gospinu svetištu u Ilači, uz nazočnost mnoštva vjernika iz Slavonije i Srijema. Jutarnju misu predvodio je do-maći župnik i upravitelj Svetišta, vlč. Ivan Đakovac, a večernju vlč. Josip Ivešić, župnik đakovačke župe Dobrog Pastira. Središnje slavlje predvodio je preč. Marko Peulić, župnik župe Sv. Nikole Tavelića i de-kan Županjskog dekanata, rodom iz Ilače. »Rođenje

Blažene Djevice Marije početak je spasenjskog djela kojemu je vrhunac rođenje Isusa Krista. Stoga ovaj blagdan možemo slaviti i kao svečanost života, jer Marija je bogomajka, roditeljica i hraniteljica, koja je spremna provesti Božji plan spasenja, povjeren upravo njoj. To je mogla učiniti samo zbog snažne vjere koju je nosila u sebi«, istaknuo je u propovijedi preč. Peulić.

I u Gospinom svetištu u Šumanovcima obilježen je blagdan Rođenja BDM. Mnogobrojni vjernici od ra-nih jutarnjih sati imali su mogućnost ispovijedi, kao i sudjelovanja na tri misna slavlja. Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Vinko Dubravac, koji je u propovijedi istaknuo kako je blagdan Male Gospe pohvala i proslava ljudskog, vjerničkog, kršćanskog, ali i Marijinog zemaljskog života.. Prostor Svetišta svojim je ručnim radovima obogatilo devet ženskih udruga. Brankica Lukačević / Jasmin Budinski / Anto Gutić

Na Žankovcu je u nedjelju, 29. srp-nja, blagoslovljena obnovljena ka-pelica Sv. Ane. Obred blagoslova, uz sudjelovanje osamdesetak ljudi, vodio je župnik župe Sv. Nikole bi-skupa u Vinkovcima Stjepan Podboj, a pjesmom je popratio zbor istoime-ne župe, uz gitarsku pratnju prof. Igora Blaževića. Na Žankovcu su nekad živjeli i radili ljudi, desetak obitelji. Zaštitu i pomoć našli su kod sv. Ane, kojoj su u čast 1934. godine sagradili kapelicu. Ljudi su otišli za

boljim životom, ali su ostale uspo-mene na Žankovac gdje su proveli dane djetinjstva, a mnogi i cijeli život. Kraj kapelice su prošli ra-tovi: Drugi svjetski i Domovinski, obrambeni, a ona je ostala. Iako su i na Žankovcu pljuštale nepri-jateljske granate, kapelica je osta-la netaknuta. Zauzimanjem Ivice Augustinovića, koji je fi nancirao obnovu kapelice, ova zanimljiva kapelica obukla je novo ruho i za-blistala novim sjajem.

Snježana Kraljević

738 9/2012.

Zadušnica za »daljske mučenike«Tragična pogibija 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četvorice pripadnika Civilne zaštite u okupacijskom napadu na Dalj i Policijsku postaju 1. kolovoza 1991. godine obilježena je ko-memoracijskim programom započetim u vijećnici Općine Erdut i nastavljena svečanim polaganjem vijenaca i molitvom ispred Policijske postaje u Da-lju uz spomen-obilježje s imenima 39 ratnih žrtava. Molitvu i misu zadušnicu 1. kolovoza u podne, u župnoj daljskoj crkvi Sv. Josipa, predvodio je vojni ordinarij u RH mons. Juraj Jezerinac, u zajedništvu s daljskim župnikom Josipom Kolesarićem, vinkovač-kim mons. Tadijom Pranjićem, ivankovačkim župni-kom i dekanom preč. Stjepan Krekmanom, osječkim policijskim kapelanom p. Željkom Rakošecom, te mnoštvom vjernika, uključujući udruge proizašle iz Domovinskoga rata, dužnosnike i izaslanstva.

Vlč. Kolesarić uvodno je pozdravio sabrane na za-dušnici i podsjetio poimence na poginule, dok je voj-ni ordinarij posebno, s pijetetom, u crkvi pozdravio obitelji i rodbinu pokojnika, sve invalide i branite-lje Domovinskoga rata, glavnog ravnatelja Policije, predstavnike Hrvatske vojske, ministarstava unu-tarnjih poslova i branitelja, zatim župana Osječko-baranjske županije, gradonačelnika Grada Osijeka, predstavnike Općine Erdut, domovinske udruge i medije, naglasivši kako molitveno zajedništvo oku-pljenih na 21. godišnjicu smrti »daljskih mučenika« svjedoči da unatoč tolikim godinama od njihove smrti, ljubav prema njima ne nestaje.

»Kad je ubijen prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović, još smo se nadali da zlo neće toliko eskalirati. Najoz-biljnija najava ratnih strahota koje nas čekaju bilo je ubojstvo 20 hrvatskih policajaca ovdje u Dalju. To je bio očiti znak opasnih namjera i planova onih koji su Boga zamijenili materijalnim dobrima. Cilj im je bio stvaranje 'velike Srbije'. Materijalna dobra bila su oduvijek mamac, koji je Sotona ponudio već davno Isusu kad je rekao da će mu dati sva blaga ovoga svi-jeta ako mu se pokloni. Čovjek se neminovno pita:

Zašto su ubijeni ovi nevini ljudi? Odgovor je jasan. To je posljedica bezboštva. Tamo gdje nema Boga, nema ni ljubavi. Tamo gdje nema ljubavi, vlada mr-žnja«, promišljao je, među ostalim, u homiliji biskup Jezerinac. »Povijesna je činjenica da država Hrvat-ska nije htjela rat, narod hrvatski nije želio rat i da su hrvatski odgovorni ljudi sve činili da do rata ne dođe. Kada u tome nismo uspjeli, bili smo prisiljeni uz najveće žrtve obraniti svoju slobodu i svoju do-movinu. Među prvim žrtvama našli su se naši redar-stvenici, naši 'daljski mučenici'. Neka njihova pro-livena krv bude zalogom naše sretnije budućnosti! Njima, pak, neka bude zalogom nebeske domovine. Stoga se molimo za njih i prikazujemo ovu svetu misu da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnu ljubav«, kazao je mons. Jezerinac.

Uz odavanje počasti poginulim herojima u Dalju komemoracijskom skupu obratili su se načelnik PU osječko-baranjske Željko Prša, osječko-baranjski žu-pan Vladimir Šišljagić, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić te ministar branitelja Predrag Matić. Program sjećanja završen je u župnoj kapelici gdje su daljska župa i osječko-baranjska podružnica Hr-vatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora priredili predstavljanje knjige dr. Ante Na-zora »Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih«, o kojoj je kazivao autor te preporučio i druga izdanja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata. Nevenka Špoljarić

7399/2012.

Misa za branitelje u Aljmašu

Dan sjećanja na progonstvo i povratak

Ratni stradalnici, branitelji i članovi njihovih obi-telji okupili su se na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, u aljmaškom svetištu Gospe od Utočišta na misi u 12 sati, koju je predvodio nadbiskupijski povjerenik za pastoral branitelja i stradalnika Do-movinskoga rata i njihovih obitelji, dr. sc. Stanislav Šota. Kako bi sudjelovali na ovom misnom slavlju, djeca poginulih branitelja Mateja Kemenji i Ivana Korov, stopostotne HRVI Mario Filipi te Saša Mal-čić, humanitarac dr. Slobodan Lang, Marijan Gu-bina, Višeslav Pejić i Darko Kovačević, odvažili su plivati iz Osijeka, Dravom i Dunavom, 22 kilometra u Aljmaš.

U uvodu misnoga slavlja dr. Šota je podsjetio: »Mi smo danas ovdje na mjestu molitve Gospi od Uto-čišta, mjestu osobnog susreta s Bogom, no istovre-meno i mjestu koje simbolizira početak zločina i progona mnoštva nevinih ljudi, naše braće i sesta-ra, koji su gonjeni mržnjom dojučerašnjih susjeda s vrećicom u ruci morali napustiti vlastiti prag, dom, mjesto. Došli smo ovdje kako bismo s dubokim po-štovanjem u duhu i srcu prignuli svoja koljena, ali i sklopili ruke za sve poginule, ranjene i nastradale. U duhu molimo pred svim križevima, posebice pred jamama koje skrivaju ubijene i nestale.«

»Molitva Gospi, sloboda ljudima, istina svijetu i posao mladima«, moto je što me držao da s dragim ljudima izdržim plivajući do aljmaškoga Svetišta, kazao je dr. Lang, vidno iscrpljen plivanjem u regati s pratnjom deset čamaca potpore uz vodstvo Fili-pa Kuštre te osiguravanje riječne policijske patrole. »Plivočašće«, kako je humanitarno-duhovni mara-ton nazvao bivši ratni reporter Mario Filipi, orga-nizirala je i pratila Koordinacija udruga branitelja i stradalnika Osječko-baranjske županije, na čelu s Damirom Buljevićem, te u suorganizaciji s udrugom Auxilium, a pod pokroviteljstvom Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Nevenka Špoljarić

Aljmaška župa Pohođenja Blažene Djevice Marije obi-lježila je komemoracijom i svečanom misom 1. kolovoza »Dan sjećanja na progonstvo i povratak« te 21. godišnjicu pogibije 39 hrvatskih redar-stvenika, pripadnika ZNG-a (3. gardijske brigade) i Civil-ne zaštite. Uz spomen-obi-lježje u novoj luci na Dunavu, podno Svetišta Gospe od Utočišta, misu je pred-vodio vojni biskup mons. Juraj Jezerinac, a susla-vili su aljmaški župnik i upravitelj Svetišta preč. Ante Markić, svećenici Petar Ćorluka, Josip Ko-lesarić, Matej Glavica, Jure Krešo i Zoran Vukoja. »Današnje evanđelje govori o blagu sakrivenom na njivi i o trgovcu koji traga za biserjem... Vi ste nosili sa sobom ono što je bilo najvažnije, nikakvo zemaljsko blago«, kazao je mons. Jezerinac u pro-povijedi, podsjetivši kako je agresor uništio crkvu misleći da će tako uništiti ljude, ali »Crkva nije

ljudska, nego božanska usta-nova«. Na misi su pjevanjem sudjelovale članice KUD-a Aljmaš i župni zbor.

Nakon mise Markić je, uz zahvalu i čestitke, najavio uručenje nagradne plake-te Nadi Prkačin, novinarki HRT-ovog Dokumentarnog programu i bivšoj ratnoj iz-vjestiteljici Radio Osijeka.

Prvu »Godišnju nagradu Aljmaša 2011.« novinar-ki je uručio predsjednik Mjesnog odbora Aljmaš Ivica Stanković, pojasnivši kako je smisao nagra-de potaknuti kreativnost i činjenjem dobra promi-cati Aljmaš, te je nagrada zasluženo dodijeljena za izniman intelektualni doprinos prosperitetu Aljmaša autorici dokumentarnoga fi lma »Šlep za rasute terete«, snimljenog u HRT-ovoj produkci-ji koji prikazuje stradalničku dramu Aljmašana i njihov pobjedonosni povratak kućama.

Nevenka Špoljarić

740 9/2012.

Mise za DomovinuVinkovci

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, u nedjelju 5. kolovoza, euha-ristijsko slavlje u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona za hrvatsku domovinu, hrvatski narod, poginule hrvatske vojnike i redarstvenike te za one čiji se grobovi još uvijek traže, predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić. Koncelebrirao je župnik župe Sv. Ilije proroka u Glamoču don Mar-ko Crnjak.

Mons. Pranjić istaknuo je kako u povijesti svakoga naroda postoje određeni povijesni događaji koji se nikada ne smiju zaboraviti i koji označavaju njegovo postojanje i njegov život. »Danas naš hrvatski narod i domovina Hrvatska slave Dan pobjede i domo-vinske zahvalnosti sjećajući se 1995. godine na ovaj dan, kada su hrvatske oružane redarstvene snage krenule u oslobađanje jednog velikog dijela naše do-movine Hrvatske, koji su okupirale agresorska voj-ska tzv. JNA i paravojne četničke formacije. Bili su to trenuci koji se nikada ne mogu zaboraviti. Toga su dana po našem gradu padale granate. Agresor se još nadao kako bi mogao zadržati ili čak još osvojiti druga područja, ali osvajači u povijesti nisu nikada imali budućnost«, istaknuo je mons. Pranjić te za-ključio riječima: »Nismo pružali svoju ruku prema tuđoj zemlji, ali smo svoju branili i nećemo je nikada nikome dati.« Na misi je sudjelovao i gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, a pjevanje je predvo-dio domaći Mješoviti zbor »Sv. Cecilija«, uz orgulj-sku pratnju Dubravke Vukovarac.

Osijek

Brojni vjernici osječkih župa proslavili su blagdan Snježne Gospe, Dan pobjede i domovinske zahval-

nosti te Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, u »ti-hom svetištu grada Osijeka« - donjogradskoj crkvi Snježne Gospe, pribivajući misnim slavljima koja je predslavio Željko Šimić, župni vikar župe Pre-slavnog Imena Marijinog. Zajednički su izrečene molitve, osobito za poginule koji su život ugradili u slobodnu neovisnu državu Hrvatsku, za sve lju-de koji utječu na rad i život te zahvalna molitva za dobročinstva i milosnu Gospinu blizinu. Uoči pred-večernje mise vjernici su molili krunicu, slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor kojemu se pridružio pobožni puk pa su na kraju mise i izvan crkve, Tr-gom bana Josipa Jelačića, odzvanjale pjesme »Bože, čuvaj Hrvatsku« i »Zdravo, Djevo«.

Slavonski Brod

Velikogospojinski dani u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu tradicionalno su i ove godine započeli 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, večernjim misnim slavljem za Domovi-nu. Predvodeći misno slavlje u nazočnosti vjernika i predstavnika Grada i udruga proizišlih iz Domo-vinskoga rata, domaći župnik Pavao Madžarević posvijestio je kako slobodu koju danas imamo dugu-jemo Gospinom zagovoru i braniteljima koji su dali ono najvrednije - svoje živote. Pročitao je i pjesmu zahvale Gospi Snježnoj koju je napisala sugrađanka Nedjeljka Novinc-Andrić. Poslije mise, u procesiji od crkve do oltara, postavljenog u parku ispred cr-kve, donijeli su svijeće koje su tijekom dana devetni-ce gorjele i okupljale vjernike grada Broda, s jedne i s druge strane rijeke Save, na zavjetnu molitvu koju su župljani započeli još 1994. godine, kada je osno-vana župa Uznesenja BDM. S. Kraljević / N. Špolja-rić / Lj. Bobalić / B. Lukačević

7419/2012.

Pečuški biskup Udvardy na proslavi Sv. Stjepana

Molitva za razboritost hrvatskih zastupnika

U nedjelju, 19. kolovoza, euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Sv. Valentina u Batini obilježen je blag-dan Sv. Stjepana, ugarskog kralja. Bilo je to središnje slavlje za sve vjernike Mađare u Đakovačko-osječ-koj nadbiskupiji. Misu je predvodio mons. György Udvardy, pečuški biskup, a u koncelebraciji je bio mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, vlč. Gergely Beer, domaći župnik, preč. Ivan Petričević, dekan Baranjskog dekanata te svećeni-ci iz okolnih mjesta. Osim mnogobrojnih domaćih i pridošlih vjernika, misi su nazočili i predstavnici političkog života, među njima mr. Deneš Šoja, načel-nik Općine Kneževi Vinogradi i saborski zastupnik za mađarsku nacionalnu manjinu te Stipan Šašlin, načelnik Općine Draž.

Na početku euharistije riječi pozdrava i dobrodošli-ce uputio je domaći župnik Beer. U ime nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. Marina Srakića, i u svoje osobno ime, pozdrave je uputio i pomoćni biskup Hranić. Govoreći o liku svetog Stjepana, istaknuo je: »Sv. Stjepan je čovjek kojega časti čitav mađar-ski narod, bez obzira živi li u Republici Mađarskoj ili izvan njezinih današnjih granica. Časte ga kako katolici, tako i Reformirana crkva, i bez obzira na političku orijentaciju. Svi ga poštuju i časte kao oca nacije i domovine, kao stup mađarskog identiteta i kulture.« Pozdravljajući pečuškog biskupa, mons.

Hranić je rekao kako »naše dvije biskupije imaju iz-vrsne dobrosusjedske veze i razvijaju crkvenu i pa-storalnu suradnju«.

Pečuški biskup zahvalio je na pozivu da predsjeda euharistijom te istaknuo kako je s radošću prihvatio poziv i došao s vjernicima Đakovačko-osječke nad-biskupije proslaviti svetkovinu te njih, a s njima i samoga sebe, učvrstiti u svom, našem, nacionalnom i vjerskom identitetu. Misno slavlje završilo je drev-nim mađarskom običajem da se na blagdan Svetog Stjepana (Szent István), ugarskog kralja, kao zahva-la Bogu na ovogodišnjoj žetvi blagoslovi kruh pečen od ovogodišnjeg brašna. Robert Almaši

Slijedeći poruku i poziv Stalnog vijeća Hrvatske biskupske kon-ferencije, a na inicijativu slavon-skobrodskog dekana i domaćeg župnika Ivana Lenića, vjernici Sla-vonskog Broda molili su od srijede 11. srpnja do petka 13. srpnja tije-kom misnih slavlja i klanjanja pred Presvetim u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći za razboritost hrvat-skih zastupnika u donošenju zako-na, a napose Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. U propo-vijedi prvoga dana dekan Lenić se, između ostaloga, zapitao kome se mi danas priklanjamo, odričemo li se vjekovnih vrijednosti na kojima je počivalo naše osobno, obiteljsko i narodno po-stojanje u današnjim vremenima?

»Smijemo li ostati ravnodušni na nastojanja da se u Hrvatskoj donose takvi zakoni, kao što je predloženi Zakon o medicinski potpomognu-

toj oplodnji, koji se protivi ljud-skom životu i vodi urušavanju temeljnih vrijednosti poput bra-ka i obitelji?« zapitao je dekan Lenić te poručio da molimo za razboritost i etičnost hrvatskih zastupnika, posebno onih koji se izjašnjavaju katolicima, da ne opterećuju svoju savjest donoše-njem zakona koji je uperen pro-tiv života i dostojanstva braka i obitelji, jer prihvaćanjem takvih zakona otvaramo put ne samo daljnjoj nesigurnosti nego pro-padanju svoga naroda«. Posti-lo se i molilo krunicu, litanije i druge molitve Gospi, za zagovor

našoj domovini, a neki od vjernika rekli su kako uz molitvu trebamo i na druge načine reagirati i ne miriti se s izglasanim zakonom koji je, kako su naglasili, protuljudski, protumoralni i pro-tuustavni. Brankica Lukačevića

742 9/2012.

Godišnjica marijanskog svetišta u Moroviću

Duhovna obnova u Petrovaradinu

Svečanim misnim slavljem u crkvi Marijina uzne-senja na nebo, koja potječe iz 12. stoljeća, u Morovi-ću je 2. rujna obilježena prva godišnjica marijanskog svetišta Marije Pomoćnice kršćana i duša u čistilištu. Misno slavlje je predvodio generalni vikar Srijem-ske biskupije, preč. Eduard Španović, a u koncele-braciji je bio župnik župe Presvetog Srca Isusova u Šidu i upravitelj župa u Gibarcu, Kukujevcima i Moroviću, vlč. Nikica Bošnjaković te ostali svećenici iz Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbi-skupije. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Vrpolju. U svo-joj propovijedi preč. Španović govorio je o »malom stadu« u Srijemu. »Ako gledamo povijest - korijeni su duboki, ako gledamo važnost - također smo ve-liki, jedino matematika govori da smo desetkovani. Morović je nekada bio velika župa, a danas je tu tek 50-ak obitelji, no u pola kuća je samo po jedna osoba. Slična situacija je i u Gibarcu, Vašici, Sotu, Batrovci-ma i, naravno, Kukujevcima, koji su valjda najgore stradali. Rijetko se prebrojavamo, ali uvijek smo za-hvalni Bogu i za ovaj ostatak, ´sveti ostatak´. Drugi dio naših srijemskih vjernika danas je s druge strane državne granice, ali ujedinjeni smo istom vjerom, nadom i ljubavlju«, rekao je preč. Španović.

Uz domaće vjernike, proslavi godišnjice Svetišta prisustvovali su vjernici iz Županje, Vrpolja, Ko-

mletinaca, Nijemaca, Morovićani iz Vinkovaca, Osijeka i Zagreba te župljani Novaka Bizovačkih. Župnik Bošnjaković istaknuo je da je više od dvi-je tisuće vjernika i hodočasnika pohodilo Morović tijekom ove godine. Po dolasku u Svetište svaki hodočasnik ima priliku bez plaćanja misne inten-cije upisati ime jednog pokojnika za kojega će se moliti tijekom mise, a samo ovog puta na popisu je bilo 196 imena. Vjernici iz Županje, prisutni na misi zajedno sa svojim župnikom Ivanom Varošći-ćem, izrazili su želju svojim milodarima obnoviti pokrajnji oltar morovićkoga svetišta, duborez tirol-skog majstora iz 18. stoljeća, koji prikazuje Mariju Pomoćnicu duša u čistilištu, uz koji se moli za po-kojnike. Slavko Žebić

U Srijemskoj biskupiji, po preporuci Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, u sveti-štu Gospe Snježne, 1. i 2. rujna po peti puta okupi-li su se vjernici kako bi sudjelovali u duhovnoj ob-novi na temu »Molitvom do vjere u Godini vjere«. Duhovnu obnovu vodili su vlč. Nikica Mihaljević i vlč. Marin Knežević. Program duhovne obnove prvog dana sastojao se od pobožnosti Gospi Te-kijskoj, mise, euharistijskog klanjanja i duhovno-animacijskog programa. Vlč. Mihaljević, župnik iz Donjih Andrijevaca, u svom je izlaganju prika-zao važnost i potrebu molitve u svakodnevnom životu, navodeći primjere iz života svetaca te po-jašnjavajući kako ih primjenjivati u svakodnev-nom životu. Drugoga dana program je vodio vlč. Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosr-đa. Pomoću Dnevnika sv. Faustine, vlč. Knežević vjernike je upoznao s najvažnijim Božjim osobi-nama: svetost, pravednost, ljubav i milosrđe. Eu-

haristijska slavlja i duhovnu obnovu glazbom su animirali mladi Petrovaradinskog dekanata. Vlč. Stjepan Barišić, rektor svetišta na Tekijama i orga-nizator ovih duhovnih obnova, zahvalio je preda-vačima i najavio nove duhovne obnove u listopa-du. Tomislav Mađarević

7439/2012.

Blagoslovljena kapela Sv. Ane u Ladimirevcima

Obnova oltara župne crkve u Štitaru

Nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić, 16. rujna je za vrijeme večernjeg koncelebri-ranog euharistijskog slavlja blagoslovio oltar i kape-lu Sv. Ane na mjesnom groblju u Ladimirevcima. Na početku obreda blagoslova župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Ladimirevcima, vlč. Franjo Bodonji, ista-knuo je kako kip sv. Ane s Blaženom Djevicom Ma-rijom u krilu, postavljen ponad oltara, u novoj kapeli dobiva svoje četvrto boravište. Najprije je bio postav-ljen u skromnoj kapeli u oranicama između Ladimi-revaca i Ivanovaca. Nakon što je kapelu 1945. godine komunistička vlast htjela srušiti, otac mons. Srakića sklonio je kip u svoju obiteljsku kuću u Ivanovcima. Po otvorenju novoga groblja u Ladimirevcima, kip je 1972. godine smješten u malenu kapelu koja zbog skromnih dimenzija nije služila za bogoslužje. Novi-je pastoralne potrebe potakle su župljane da prije tri godine, nakon izgradnje župnoga doma i cjelovite obnove župne crkve, iniciraju gradnju nove kapele u kojoj će se vršiti bogoslužje, osobito nakon ukopnih obreda. Nova kapela, istaknuo je župnik Bodonji, još je jedan ponos mjesta i znak vjerničke prisutnosti u Ladimirevcima.

Nadbiskup Srakić se u svojoj homiliji prisjetio kako je njegova obiteljska kuća punih 27. godina pružala utočište kipu sv. Ane i bila mjesto molitve brojnih hodočasnika. Zahvalio je vjernicima Ladimirevaca što su vlastitim angažmanom i sredstvima izgradi-li novu kapelu koja može primiti do 200 vjernika. U

homiliji je, zagledan u lik dvije svete žene, sv. Ane i Blažene Djevice Marije, nadbiskup progovorio o do-stojanstvu žene i majke. Rekao je kako se u današ-njem društvu, pa i u Crkvi, premalo vrednuje uloga žene. Povijest, naprotiv, svjedoči kako je žena uvijek bila prenositeljica vjere, odgajateljica i čuvarica obi-teljskog ognjišta, stoga je žalosno kada se za ženu do-maćicu kaže da je bez zanimanja. Naprotiv, rekao je nadbiskup, žena, majka i odgojiteljica ima najpleme-nitije zanimanje prenošenja vjere i odgoja djece. Ča-stiti sv. Anu, znači ispitati savjest u odnosu na vred-novanje žene i majke, u obiteljskom, društvenom i cr-kvenom životu, zaključio je mons. Srakić. Kapela sv. Ane u Ladimirevcima u potpunosti je izgrađena do-prinosom župljana te sudjelovanjem Grada Valpova i Osječko-baranjske županije. Matej Glavica

U župnu crkvu Sv. Mateja, apo-stola i evanđelista, nedavno je s re-stauracije vraćen oltar, kompletiran s pripadajućim kipovima. Središnju nišu oltara resi kip Presvetog Srca Isusova, lijevu nišu kip Prečistog Srca Blažene Djevice Marije, a de-snu nišu kip sv. Marije Magdalene. Župna crkva Sv. Mateja, apostola i evanđelista, izgrađena je u Štitaru 1818. god. Na prijelazu 19. na 20. st. opremljena je historicističkim namještajem takozvanoga 'tirolsko-ga stila'. Većina crkvenog mobilija-ra izrađena je u Tirolu, u radionici Ferdinarda Stufl essera, a jedan ma-nji dio u Vinkovcima, u radionici

Pelegrini, i u Zagrebu u radionici Kovačić.

Izgradnjom nove crkve stara crkva je zanemarena i mnogi artefakti ošteće-ni od zuba vremena i nestručnog ru-kovanja. Sredinom 2011. god. retabl oltara Presvetog Srca Isusova otpre-mljen je u Zagreb radi restauracije. Restauraciju oltara izveli su Miro i Edita Usenik, akademski slikari i restauratori. Kip Presvetog Srca Isu-sova restauriran je 2011. god. u radi-onici Stufl esser u Ortisei (Italija). Po-stavljanje obnovljenog oltara (privre-meno) u novoj crkvi izazvalo je odu-ševljenje starijih i divljenje mlađih vjernika. Mirko Rendulić, župnik

744 9/2012.

Krštenje 13. djeteta obitelji ŠaracU župi Svete Obitelji u Slavonskom Brodu 15. srpnja tijekom euharistijskog slavlja u prepunoj župnoj crkvi đakovač-ko-osječki nadbiskup Marin Srakić krstio je dvoje djece: maloga Davida, trinaesto dijete Marka i Dubravke Šarac i Petra, prvo dijete Filipa i Marte Kecerin. »Ako Bog ima tako veliko povjerenje u nas, i mi bismo trebali imati povjerenje u nje-ga«, istaknuo je na početku propovijedi nadbiskup Srakić, dodavši kako Isus Cr-kvu - otajstvo svoga spasenja - nije povje-rio nekim pojedincima, koji si danas uzi-maju puno toga za pravo, već je osnovao kao zajednicu kršćana. Naglasivši kako obitelj danas dolazi u teška iskušenja, unutar i izvan sebe, nadbiskup Srakić upozorio je na zabrinjavajuću činjenicu kako se u Hrvatskoj svaki peti brak ras-pada te upozorio da je Bog stvorio muža i ženu, po-stavio ih da žive u braku i njima povjerio život, a ne znanstvenicima koji si uzimaju za pravo postupati prema životu na način kako to ne bi smjeli. Poradi onih koji Crkvu proglašavaju konzervativnom, jer kao »ne daje čovjeku dovoljno slobode«, pojasnio je da sloboda nije isto što i slobodarstvo koje čovjeka vodi u nevolje.

U znak zahvale nadbiskup je obitelji Šarac darovao spomen-medalju pape Benedikta XVI., izrađenu prigodom prvog susreta Hrvatskih katoličkih obi-

telji prošle godine u Zagrebu. Čestitke s prigodnim darovima obiteljima krštenika uputili su, uz doma-ćeg župnika Davida Sluganovića, župna suradnica Terezija Đuršić i župljanin Mirko Duspara, slavon-skobrodski gradonačelnik. Obitelj Šarac u toj je župi, koja je prepoznatljiva po visokom natalitetu, naj-brojnija obitelj. Iako ne rade u svojoj struci, vrijedno je spomenuti da su otac Marko i majka Dubravka diplomirani inženjeri strojarstva, no imaju svoj obrt i bave se prikupljanjem staroga papira, čemu svi čla-novi obitelji pridonose na svoj način.

Brankica Lukačević

Koncert klape CertissaU novoobnovljenoj crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivanovcima Đakovačkim, fi lijali ku-ševačke župe Kraljice Sv. Krunice, 19. kolovoza održan je večernji koncert ženske klape Certissa iz Đakova. Devet članica vokalnog sastava, uz vodstvo Ivana Rakonce, izvelo je desetak sklad-bi slavonskog i dalmatinskog napjeva. Na kra-ju koncerta vlč. Ivica Martić, župnik istoimene župe, zaključio je riječima: Omogućili ste nam da odmorimo dušu. Uz skladbe doticali smo lice ljepote, a znamo - kad se dotakne ljepota, zapravo se dotiče Bog – izvor ljepote. Slušatelji su izvođače nagra-dili velikim pljeskom te su svi zajedno večer nastavili druženjem u pastoralnom centru župe Kuševac. Anita Lučić

7459/2012.

Đakovčani hodočastili u LudbregMnogobrojni vjernici iz Đakova i Đakovštine hodočastili su 2. rujna u proštenište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Hodočasnike je pratio novi župni vikar đakovačke župe Svih svetih, vlč. Josip Levaković. Po dolasku u Ludbreg vjernici su pošli u župnu crkvu Presvetog Trojstva iz 14. stolje-ća, gdje ih je pozdravio vlč. Matej Glavica, ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Nakon ispovije-di na trijemu ili cinktoru ispred crkve, Đakovčani su krenuli u svečanu hodočasničku procesiju od župne crkve do zavjetne kapele, koja je nastala kao ispu-njenje obećanja danog Bogu, čime je ispunjen davni zavjet Hrvatskog sabora iz 1739. godine, da će, ako Bog odvrati kugu od hrvatskog naroda, u zahvalu biti podignuta kapelica u čast Presvete Krvi Isuso-ve u Ludbregu. To je učinjeno 4. rujna 1994., kada je kardinal Franjo Kuharić pred oko 100 tisuća oku-pljenih vjernika blagoslovio novoizgrađenu kapelu.

Svečanu nedjeljnu procesiju i hodočasničku misu predvodio je mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, uz suslavlje varaždinskog biskupa mons. Jo-sipa Mrzljaka i mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa bjelovarsko-križevačkog. Biskup Bogović podsjetio je sve prisutne da se hodočašće u Ludbreg održa-va u spomen na događaj iz 1411. godine, kada se za

vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjao u pre-tvorbu vina u Krv Kristovu, u kaležu nakon lomlje-nja hostije pojavila prava krv. Ta tekućina iz kaleža sačuvana je u ludbreškoj župi, a papa Leon X. 1513. izdao je bulu kojom je čudo proglasio autentičnim. Crkva je uvijek bila vjerni pratitelj naroda, a čovje-kovo spasenje je u služenju drugima i to je apsolutna vrijednost i princip života, istaknuo je u svojoj ho-miliji mons. Bogović. Svečanoj misi u ludbreškom svetištu Predragocjene Krvi Kristove prisustvovalo je više desetaka tisuća hodočasnika iz Hrvatske i su-sjednih zemalja. Teodor Horvat

Hodočašće u čast Marije Pomoćnice kršćanaHodočašće u čast zaštitnice župe Sotin, Mari-je Pomoćnice kršćana, održano je u nedjelju, 19. kolovoza. Misno slavlje na Vodici pored Dunava predvodio je vlč. Zlatko Rajčevac, a vjernici su ho-dočastili pješice iz Sotina te čamcima iz Opatovca. Vlč. Rajčevac hodočasnike je podsjetio da su se okupili pred svojom zaštitnicom, Marijom, kojoj

je svatko donio svoje želje i poteškoće. Kada čo-vjek traži od nekoga ruku pomoćnicu, tada vjeru-je da dotični to može učiniti; no imamo li vjeru da Isus, koga je Marija rodila, može pomoći u našim poteškoćama, upitao je propovjednik. Sotin je pri-gradsko naselje Vukovara, koje je dosta stradalo tijekom Domovinskoga rata. Od 60 stradalih, za 30 se još uvijek traga. Ivica Ljubić

746 9/2012.

Akcija MIVA za kupnju misijskih vozila

Humanitarna izložba »Kreativne radionice«

Đakovačka župa Svih svetih i ove se godine uklju-čila u akciju MIVA (Misijska vozila), koju treću go-dinu zaredom organiziraju Papinska misijska djela. Tako su u nedjelju, 22. srpnja, kada se slavi sveti Kri-stofor (zaštitnik putnika), nakon svetih misa u đako-vačkoj prvostolnici i samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova blagoslovljeni parkirani automobili. Vjernici su se rado odazvali pozivu da svojim novča-nim prilogom, koliko tko može, podrže ovu akciju.

»Ova nedjelja okuplja nas u zajedničkoj molitvi upu-ćenoj našem nebeskom Ocu, koji nas po zagovoru sv. Kristofora čuva u svim vožnjama i na svim našim životnim putovima. Tijekom blagoslova vozila žu-pljani su dobili naljepnice za automobile s likom sv. Kristofora, a dobrovoljni prilog koji daju u zahvalu za sretno prijeđene kilometre ide za akciju Misijska vozila«, kaže župnik preč. Tomislav Ćorluka, ističu-ći kako su misionarima u zemljama Trećeg svijeta potrebna prijevozna sredstva kako bi mogli obavlja-ti misijsko poslanje i time spašavati živote – vratiti zdravlje, lakše doći do svojih vjernika, prevesti hra-nu, građevni materijal, učitelje, katehete i liječnike. Zato se našim misionarima, među kojima ima i onih iz Hrvatske, pokušava pomoći pri nabavci vozila. Rezultat prošlogodišnje akcije na području Hrvatske kupnja je pet prijeko potrebnih vozila.

Organizacija MIVA nastala je 22. ožujka 1927. u Kölnu, a idejni pokretač bio je Paul Schulte, poznat kao »leteći pater«. Njegov je najbolji prijatelj, p. Otto Fuhrmann, umro od malarije, misionareći u Namibi-ji. Do bolnice su ga vozili cijeli tjedan te još pet dana nosili na ramenima, ali stigao je prekasno i sljedeći dan umro. To je ražalostilo njegovog prijatelja te je počeo tražiti darovatelje za kupnju misijskih vozila po Europi. Inicijativa je naišla na odaziv te se nije gasila ni tijekom 2. svjetskog rata. Osim u Đakovu, akcija je provedena i u drugim župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Anica Banović

Slavonskobrodski dekan Ivan Lenić otvorio je 30. kolovoza u župi Duha Svetoga u Malom Pa-rizu u Slavonskom Brodu izložbu čiji postav čini četrdesetak likovnih radova 'Kreativne radionice' Slavonski Brod, nastalih radom 30-ak umjetnika na likovnoj koloniji održanoj 26. svibnja u Centru za duhovne obnove Marijin dom. Dekan Lenić naglasio je kako je Crkva uvijek bila nositeljica i promicateljica kulture i umjetnosti, suradnica u svim plemenitim ljudskim potrebama te zahvalio suradnicima što su i na taj način dali svoj dopri-nos kršćanskom svetkovanju.

Pojašnjavajući što ga je potaklo da uz pomoć svoje župljanke Ruže Knežević, organizatorice kolonije, inicira likovnu koloniju i izložbu, domaći župnik mons. Stjepan Belobrajdić rekao je kako ljude treba odgajati za ono što je lijepo, što je naše: »Ljudi se dive 'ljepotama' koje nam se nude u raznim sapu-nicama, a kada budu vidjeli ovu ljepotu, možda u sebi prepoznaju ono lijepo i pokažu to drugima.«

Nakon što je izložba zatvorena, radovi su se mo-gli kupiti po povoljnim cijenama, a prikupljena su sredstva poslana u misije u Nigeriju, gdje djeluju Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, čije redov-nice djeluju u toj župi. Brankica Lukačević

7479/2012.

Aktivnosti benda »Mir« iz Županje

St. Martin-Chorknaben u Slavonskom Brodu

Članovi crkvenog benda »Mir« iz Županje susreli su se 24. kolovoza s animatorima Salezijanske mladeži iz Zagreba te prošli teoretski i praktični dio o pozivu mladog animatora na župi. Salezijanski animatori Ivana, Ozana i Lovro nastojali su im pokazati načine i sredstva kako svoje iskustvo zabavnog i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena u crkvi približiti i najmlađima. Pored pripremljenog sadržaja dječjeg oratorija (upoznavanje s likom Ivana Krstitelja, mo-litve, banseva, igara), ispričali su im i svoja iskustva djelovanja u sportskim, molitvenim, ministrantskim i glazbenim skupinama unutar župa te dali smjernice za moguće buduće aktivnosti i sadržaje. »Mirovci« su također 26. kolovoza, poslije večernje mise, tradicio-nalno održali koncert uoči svetkovine župnog goda. Program su započeli videoprojekcijom spota »Mi smo katolici«, slijedile su pjesme Vladaj u meni i Di-van si, a uvodni dio zaokružila je izvedba pjesme Do posljednjeg daha, koju su »Mirovci« napravili u svom prepoznatljivom aranžmanu, a Juraj svojim pjeva-njem zaslužio veliki pljesak svih okupljenih.

U glazbenom predahu predstavljena je web-strani-ca župe (www.zupa-zupanja1.net). Projekt je pred-stavio njegov inicijator i realizator, gospodin Zo-ran Zadro. Program se nastavio puštanjem prvog videospota benda »Mir« za pjesmu s ovogodišnjeg Uskrsfesta - Tvoje ime je ljubav, nastalog zahvaljujući zauzetosti župljanina i prijatelja benda Drena Vui-

ća. Tijekom središnjeg dijela programa pjevane su laganije pjesme na engleskom jeziku, dok je publi-ka prijevod istih mogla gledati u prezentaciji koja je pratila izvedbu. Mirnija atmosfera produbljena je meditacijom uz glazbu koja je bila priprema za pred-stavu koja je slijedila. Bez ijedne izgovorene riječi, uz snažnu glazbenu pozadinu i uvjerljivu glumu, mladi su pokazali dramu odnosa čovjeka i Boga, ra-zornu moć grijeha, ali i bezuvjetnu ljubav Neba koja ne odustaje od čovjeka, već mu se svakim trenutkom postojanja iznova daje. U završnom dijelu koncer-ta »Mirovcima« su se na pozornici pridružila djeca, njih 15-ak, koji su svakodnevno dolazili na probe i svojim plesom podigli atmosferu koncerta.

Ivana Perišić-Juzbašić

Nesvakidašnji koncert povodom pet izlivenih i nedavno pristiglih crkvenih zvona u župu Sv. Obi-telji u Slavonskom Brodu održan je u toj župnoj crkvi u četvrtak, 2. kolovoza. Prigodnim djelima poznatih svjetskih glazbenika - Johanna Sebasti-ana Bacha, Antona Bruckera i Samuela Barbera - nastupio je zbor mladih St. Martin-Chorknaben iz njemačkog grda Biberacha. Svojim nadarenim i izvježbanim glasovima pedesetak mladih (od kojih najstariji imaju 22 godine, a najviše je dje-čaka između osam i deset godina), predvođeni dirigentom Johannesom Striegelom te Lukasom Flohrom i Georom Nehmizom na orguljama, ti-jekom jednosatnog programa doista je oduševilo slušatelje koji su ih nagradili velikim pljeskom.

Domaći župnik David Sluganović, koji je tijekom tri dana ugostio mlade iz Njemačke (pola ih je bilo smješteno u župnom centru, a pola po obiteljima u župi), zahvalio je na kraju dragim gostima na doi-sta vrhunskom pjevanju te ih upoznao s važnošću

crkvenih zvona, koja su bila i povod održavanja koncerta. Nedavno prispjelih pet crkvenih zvona, čija je ukupna težina dvije tone i 59 kilograma, po-svećenih: Sv. Obitelji (najveće), potom sv. Ani, sv. Marku, sv. Josipu i sv. Luciji, u jesen će biti smje-šteno u novi crkveni zvonik. Brankica Lukačević

748 9/2012.

Liturgijska slavlja, molitveni susreti

VINKOVCI – Hodočašće mladih vinkovačke župe –Prvo zavjetno-zahvalno hodočašće učenika, stu-denata i radničke mladeži vinkovačke župe Bl. Alojzija Stepinca Gospi Ilačkoj održano je 14. srp-nja, a voditelj je bio bogoslov Ivan Begović. Ho-dočašće je započelo svečanim blagoslovom koji je na mlade zazvao župnik Krešmir Aračić ispred fi lijalne crkve Sv. Josipa. Mladi su krenuli te uz molitvu, druženje i pjesmu stigli do Ilače i Gospi zahvalili za sva dobra koja su primili od Boga po

njezinom zagovoru. Šestosatno je hodočašćenje, po dolasku u svetište Gospe Ilačke, okrunjeno eu-haristijom koju je predvodio mladomisnik Josip Kešinović, a prikazana je za sve molitvene naka-ne što ih je mladež ponijela sa sobom na ovaj put. Anamarija Josić

VINKOVCI – Dan grada Vinkovaca – Povodom blagdana Sv. Ilije proroka, zaštitnika Grada Vin-kovaca, te Dana grada Vinkovaca (20. srpnja), u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona 15. srpnja domaći je župnik mons. Tadija Pranjić predvodio misu za Grad Vinkovce, za sve žitelje, osobe koje vode grad, kao i za sve poginule u nje-govoj obrani. Vodstvu grada mons. Pranjić poručio je »da ga vode u duhu pravde i da iz dana u dan svi napredujemo u smislu dobra«. Misnom slavlju na-zočili su gradonačelnik Vinkovaca i zamjenik gra-donačelnika dr. Mladen Karlić i Tomislav Šarić, a pjevao je Mješoviti zbor »Sv. Cecilija«, uz dirigent-sku palicu Branke Domaćinović i orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac. Snježana Kraljević

ILAČA – Blagoslov Gospinog kipa i 'Gospinog zvo-na' – Dana 25. srpnja župna zajednica Sv. Jakova apostola proslavila je svoga nebeskog zaštitnika. Svečano misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Tomislav Lasić, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu, uz koncelebraciju domaćeg žu-pnika, vlč. Ivana Đakovca, te svećenika Vuko-

varskog dekanata. Tom je prigodom dekan, preč. Pavao Kolarević, blago-slovio novi kip Gospe Ilač-ke i obnovljeno 'Gospino zvono', koje je pronađeno i otkopano 2009. godine. Kako se bliži 150. obljetni-ca (2015. godine) štovanja Majke Božje u Ilači, započela je i obnova samoga svetišta. Jasmin Budinski

SLAVONSKI BROD – Proslava Sv. Ane na Tvrđa-vi – Blagdan Sv. Ane tradicionalno je i ove godine proslavljen 26. srpnja ispred crkvice Svete Ane na Tvrđavi u Slavonskom Brodu. Mnogobrojni su vjernici program započeli molitvom krunice, a potom sudjelovali na misnom slavlju koje je uz župnog vikara Jakoba Šunjaru i Borislava Romi-ća predvodio mons. Stjepan Belobrajdić, župnik župe Duha Svetoga. »O životu bračnog para Joa-kima i Ane nemamo pisanih tragova, ali legende koje su se isplele oko te istine govore mnogo«, re-kao je na početku propovijedi mons. Belobrajdić. Posvijestivši kako su današnje obitelji ugrožene i razorene, upozorio je da djeci po naravi pripada da imaju roditelje i njihovu ljubav. Na kraju mise vjernici su sa svijećama, uz pjesmu, u procesiji op-hodili oko crkvice. Brankica Lukačević

PETROVARADIN – Proslava Malih Tekija – U sve-tištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu na blagdan Svetog Jakova apostola i spomendan svetih Joakima i Ane proslavljene su Male Tekije. Tradicionalno se svake godine tih dana hodočasti u ovo biskupijsko svetište Srijemske biskupije te euharistijskim slavljima, procesijom i prigodnim programom časti Gospa Tekijska. Uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika hodočasnika iz župa Pe-trovaradinskog dekanata i drugih župa Srijemske biskupije, proslava je započela u srijedu, 25. srp-nja, večernjom misom koju je predvodio vlč. Želj-ko Štimac, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske

7499/2012.

biskupije i svećenicima iz Novoga Sada. Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor križ-noga puta uz Svetište. Nakon procesije u crkvi je upriličeno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sa-kramentom. Na sam dan proslave, 26. srpnja, u cr-kvi Gospe Snježne slavljena je svečana sveta misa koju je također predvodio mladomisnik Željko Štimac, u koncelebraciji sa svećenicima Srijemske i Subotičke biskupije. Tomislav Mađarević

SLAVONSKI BROD – Hodočasnički dan – »Osmi« u mjesecu, kao hodočasnički dan Gospi Brze Po-moći, proslavljen je 8. kolovoza u istoimenoj župi i svetištu u Slavonskom Brodu, pod geslom, »U svim našim potrebama udijeli nam, Majko, dobar savjet«. Ni ljetne vrućine nisu omele više tisuća hodočasnika koji su u svetište od ranih jutarnjih sati dolazili iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne te sudjelovali na pet misnih slavlja, iskazavši tako svoje prošnje, molitve i zahvale Gospi. Središnje hodočasničko slavlje predvodio je glavni urednik Glasa Koncila, mons. Ivan Miklenić, koji je, među ostalim, poručio: »Molimo danas Majku Božju Brze Pomoći da nikada ne postanemo samodos-tatni, bahati, oholi, puni sebe, da ne trebamo niko-ga, ničiju pamet, mudrost, ničiji savjet.« Pri kraju mise vjernici su u procesiji, pjevajući Gospine lita-nije, ophodili oko zavjetne crkve Gospe Brze Po-moći, a misa je završena svečanim blagoslovom. Brankica Lukačević

SLAVONSKI BROD - Blagdan Sv. Lovre - Mno-gobrojni vjernici Slavonskog Broda i ove su godi-ne 10. kolovoza, na blagdan Sv. Lovre, zaštitnika mjesnog groblja i grobljanske kapele, sudjelovali na misi koju je predvodio Andrija Đaković, žu-pnik župe Bezgrješnog Srca Marijina na Budainci, u zajedništvu sa slavonskobrodskim dekanom, domaćim župnikom Ivanom Lenićem te trojicom domaćih svećenika Ocrtavajući lik sv. Lovre, vlč. Đaković istaknuo je kako je sv. Lovro svojim ži-votom i mučeničkom smrću posvjedočio svoju

ljubav prema Bogu i Kristu, kojemu je do kraja predano služio. Također, potaknuo je vjernike da na grobovima svojih pokojnih mole Vjerovanje, jer tako iskazuju Gospodinu svoju vjeru u uskr-snuće mrtvih i život vječni. Na kraju mise slijedila je zajednička molitva kod svećeničke grobnice te pojedinačni blagoslov grobova. U 19 sati uslijedi-la je misa za sve poginule branitelje i sugrađane u Domovinskom ratu. Brankica Lukačević

SLAVONSKI BROD – Velika Gospa u Brodskom Vinogorju – Rijeke hodočasnika slijevale su se od ranih jutarnjih sati 15. kolovoza u Brodsko Vino-gorje da proslave Veliku Gospu. Na svih pet mi-snih slavlja sudjelovalo je više tisuća vjernika, a najviše na središnjoj hodočasničkoj misi koju je predvodio mons. Stjepan Karalić. I ove je godine posebno radosno bilo na popodnevnoj misi s bla-goslovom djece i bolesnih mališana, koju je pred-vodio vlč. Ivica Tušek, novi kapelan župe Gospe Brze Pomoći. Nakon molitve koju je predvodio župnik Pavao Madžarević i zajedničkog svečanog blagoslova svih obitelji grada s jedne i druge stra-ne Save, svećenici su blagoslovili svako dijete i bolesne mališane. Župnik Madžarević predvodio je zadnju misu, na kojoj su posebno zahvalili Veli-koj Gospi na svim milostima. Brankica Lukačević

SRIJEMSKI KARLOVCI – Svetkovina Uznesenja Marijina – Na svetkovinu Uznesenja Marijina žu-pnik Ivan Rajković slavio je euharistiju s vjernici-ma okupljenim u kapeli Gospe od Mira u Srijem-skim Karlovcima. Govoreći o svetkovini, župnik Rajković podsjetio je: »Ovo što danas svetkuje-mo izvanredna je povlastica koju Blažena Djevi-ca Marija ima, jer nitko nije bio tako sjedinjen s Kristom, osim one koja je sa svojim Sinom dijelila spasiteljsku muku.« Prisutne vjernike propovjed-nik je na koncu homilije potaknuo na molitvu re-kavši: »Molimo našu Gospu da nas zagovara kod svoga Sina te prihvatimo odricanja, uvjereni da smo, kao i Marija, usmjereni prema uskrsnuću.« Tomislav Mađarević

ŠUMANOVCI – Hodočašće vatrogasaca u Šumanov-ce – Petu godinu zaredom u svetištu Uznesenja BDM u Šumanovcima kod Gunje 1. rujna okupila su se dobrovoljna vatrogasna društva Vukovar-sko-srijemske županije. »Ovogodišnje okupljanje privuklo je rekordan broj DVD-a, njih čak 31«, istaknuo je predsjednik Organizacijskog odbora Ivica Abramović u svom pozdravnom govoru, zahvalivši načelnicima općina u Cvelferiji te vlč. Mati Matasoviću, bivšem gunjanskom župniku i upravitelju Svetišta te idejnom začetniku ovoga hodočašća. Glavni pokrovitelj hodočašća bila je Vukovarsko-srijemska županija, a hodočašću je

750 9/2012.

nazočio dožupan Mato Golubičić. Nakon okup-ljanja, svečano postrojeni članovi DVD-a ušli su u Svetište te nazočili misnom slavlju koje je predvo-dio sadašnji župnik i upravitelj Svetišta, vlč. Josip Semialjac, a u koncelebraciji je bio vlč. Matasović. Nakon mise uslijedila je procesija do kapele Skro-vite Gospe Šumanovačke gdje su se vatrogasci uz molitvu i pjesmu zahvalili i preporučili Gospi. Uslijedile su dvije pokazne vatrogasne vježbe koje su izvele postrojbe DVD-a Đurići i DVD-a Gunja, a koje su sa zanimanjem promatrali svi ostali h odočasnici. Anto Gutić

SLAVONSKI BROD – Blagoslov prvašića – Mi-snim slavljem prvašići župe Duha Svetoga u Ma-lom Parizu u Slavonskom Brodu i ove su godine svoj prvi školski sat započeli u nedjelju, 2. rujna, dan prije početka školske godine. S novim škol-skim torbama, u pratnji roditelja, djedova i baka, došli su u svoju župnu crkvu gdje su ih dočekale časne sestre i vjeroučiteljice. U propovijedi im se na pristupačan način obratio predvoditelj misnog slavlja, župni vikar Ivica Živić, ohrabrivši ih u no-vim izazovima i obvezama koje ih čekaju u no-vom razdoblju života tijekom školovanja. Sljedeće nedjelje, 9. rujna, u župi i svetištu Gospe Brze Po-moći u Slavonskom Brodu također je bilo posebno veselo i raspjevano. Stotinjak prvašića s područja

župe sa svojim je roditeljima, djedovima, bakama i vjeroučiteljima sudjelovalo na misnom slavlju priređenom posebno za njih, a koje je predvodio domaći župnik Ivan Lenić. Nakon mise slijedila je procesija do Gospinog kipa u crkvi, gdje su sveće-nici blagoslovili svakog prvašića i njihove školske torbe. Brankica Lukačević

SRIJEMSKA MITROVICA – Nova vjeronaučna i školska godina – Misnim slavljem u Srijemskoj Mitrovici 9. rujna svečano je proslavljen početak nove školske i vjeronaučne godine. Tom prigo-dom upriličen je zaziv Duha Svetoga i blagoslov na školsku djecu, a misno slavlje predvodio je žu-pnik i generalni vikar, mons. Eduard Španović, uz koncelebraciju vlč. Marija Paradžika. U svojoj homiliji vlč. Paradžik naglasio je kako su i školski i župni vjeronauk jednako važni te kako jedan bez drugoga nisu potpuni, jer je župni vjeronauk kon-kretizacija školskoga. Nakon homilije učenici su

u prikaznoj procesiji prinijeli svoje darove Bogu: Bibliju, Katekizam, školske torbe, loptu i razredni prozivnik. Nakon zaziva Duha Svetoga, stotinjak učenika primilo je pojedinačni blagoslov. Liturgij-sko slavlje animirao je mješoviti župni zbor, a na-kon mise djeca su se u župnom dvorištu zadrža-la u druženju sa svećenicima i vjeroučiteljicama. Mario Paradžik

ŠUMANOVCI/GUNJA – Žalosna Gospa – Sveča-nom misom u svetištu Skrovite Gospe Šumano-vačke o blagdanu Gospe Žalosne, 15. rujna, koju je predvodio upravitelj Svetišta vlč. Josip Semialjac, obilježen je i Dan bolesnika, starijih osoba i svih patnika koji se stavljaju pod zaštitu i zagovor ne-beske Majke. Postala je tradicija da se na ovaj dan u svetištu okupljaju bolesni i nemoćni u pratnji onih koji se za njih skrbe, zdravstvenih djelatni-ka i njegovatelja, a ove godine nazočilo je oko 200 vjernika. Nakon mise vlč. Semialjac blagoslovio je vozače i vozila, zahvaljujući kojima su bolesni i nemoćni stigli u Svetište. Anto Gutić

7519/2012.

Pastoralni susreti, karitativno djelovanje

OSIJEK – Emocionalna inteligencija kod djece – U dvorani Centra za dijete, Osijek, 6. kolovoza odr-žano je predavanje Emocionalna inteligencija kod djece. Psihologinja Nataša Filipović približila je na-zočnim roditeljima sam pojam, kao i njegovo zna-čenje. Tim nazivom obuhvaćamo skup emocional-nih osobina važnih za uspješnost osobe, kao što su empatija, izražavanje i shvaćanje vlastitih osjećaja, samodisciplina, prilagodljivost, sposobnost rješa-

vanja problema, ljubaznost, poštovanje i dr. Pre-davačica je napomenula da iz naraštaja u naraštaj djeca postaju intelektualno jača, no, istovremeno, njihove su emocionalne i društvene vještine u na-glom opadanju. To potvrđuje i porast nasilnog po-našanja među djecom i mladima, porast psihičkih smetnji, koje se očituju kao bezvoljnost i depresija. Roditelji su se aktivno uključili u međusobnu ra-spravu, a predavačicu su iznenadili brojnim pita-njima vezanim uz ovu temu. Elizabeta Matuzović

DONJI MIHOLJAC – Hodočašće u Rim – U po-podnevnim satima 20. kolovoza skupina vjernika župe Svetoga Mihaela arkanđela iz Donjega Mi-holjca i susjednih župa Donjomiholjačkoga deka-nata pošla je na svoje zahvalno hodočašće u Rim. Prije samoga puta u crkvi su se sa župnikom Jo-sipom Antolovićem pomolili za sretno putovanje, nakon čega je 43 hodočasnika krenulo autobusom put Rima. Prvo veliko odredište bio je Asiz, a u večernjim satima utorka stigli su u Rim, u Dom hrvatskih hodočasnika »Blaženi Ivan Merz«. Već sljedećeg dana susreli su se sa Svetim Ocem na audijenciji u Castel Gandolfu, a poslije toga pošli u posjet bazilike Sv. Pavla izvan zidina, gdje ih je dočekao don Željko Majić, vicerektor Hrvatskog zavoda svetog Jeronima. On ih je prihvatio i bio im vodič u razgledavanju značajnih bazilika i cr-kava Rima, kao i starog dijela grada. Pri povratku kući hodočasnici su svratili u Padovu te posjetili

bazilike Sv. Justine i Sv. Antuna, kao i kapucinski samostan, gdje se nalazi grob sv. Leopolda Man-dića. Silvija Ježić Knežević

VINKOVCI – Nastavak suradnje Kenzingena i Vin-kovaca – U sklopu partnerstva Kenzingena i Vinko-vaca, članovi Katoličkog zbora crkve St. Laurentius Kenzingen, zajedno s izaslanstvom Grada Kenzin-gena, predvođeni gradonačelnikom Matthiasom Guderjanom, od 14. do 17. rujna boravili su u Vin-kovcima. Središnji dio posjeta bilo je misno slavlje koje je u crkvi Sv. Nikole biskupa 15. rujna pred-vodio domaći župnik Stjepan Podboj, a suslavio mons. Tadija Pranjić, a tijekom kojega su članovi gostujućeg zbora, zajedno s članovima Mješovitog pjevačkog zbora »Sv. Cecilija« župe Sv. Euzebija i Poliona Vinkovci, u pratnji Zagrebačkog kvarteta i orguljske pratnje Susanne Alberts, otpjevali na la-tinskom jeziku Missu Brevis u d-molu W. A. Mo-zarta. Dirigirala je Dubravka Vukovarac. Riječ je o uzvratnom posjetu Nijemaca Vinkovcima, jer je na poziv predsjednice Katoličkog zbora crkve St. Laurentius Kenzingen Brigitte Walzer, vinkovački zbor gostovao na Stadtfestu u Kenzingenu 2011. godine, kada su oba zbora zajednički izvela tako-đer Mozartovu misu. Snježana Kraljević

Kulturni događaji, obljetnice, gradnje

SLAVONSKI BROD – Koncert u franjevačkoj cr-kvi - Ugledni glazbenici iz Zagreba, Krešimir La-zar i Krešimir Has, svojim su koncertom održanim 15. srpnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, a u sklopu 23. brodskog glazbenog ljeta, oduše-vili Brođane. U gotovo sat vremena, izvedbom desetak djela poznatog talijanskog glazbenika Be-nedetta Marcella i hrvatskog Andrije Motovunja-nina, ponovno su oživjeli povezanost Hrvatske i Italije, koje su u jednom razdoblju prošlosti tvorile jedinstven i bogato prožimajući kulturološki pro-stor, koji je donosio dobra objema stranama, kako je to istaknula u predgovoru programa prof. Mir-ta Špoljarić. Zahvalnu riječ glazbenicima u ime

752 9/2012.

organizatora koncerta uputio je ravnatelj KKD-a »Ivana Brlić-Mažuranić«, prof. Hrvoje Špicer i do-maći gvardijan fra Sebastijan Golenić, glazbenik. Brankica Lukačević

POSAVSKI PODGAJCI – RAJEVO SELO – Vi-dovačke ljetne večeri mira 2012. – Don Marko Mikić, župnik Rajevog Sela i Posavskih Podgajaca, poveo je 21. srpnja na hodočašće 150 župljana ova dva sela u bosansku Posavinu, u Vidovice, selo koje ove godine obilježava 20 godina kako je palo u ruke neprijatelja. Ovo je treća godina kako udruga Freunde der Friedensorge Vidovice iz Švicarske s vlč. Josipom Kneževićem provodi projekt koji je u Vidovice donio najveće orgulje u BiH, dar salzbur-ške župe Sv. Andrä, koje su postavljene u crkvu 2009. Na Međunarodnom orguljaškom festivalu Vidovačke ljetne večeri mira svirali su ponajbo-lji europski orguljaši, a Slavonci su pohrlili da ih čuju i vide. U crkvi Svetog Vida mučenika svirali su Christian Scheifele i Jonas Hercog iz Švicarske, Maxime Patel iz Francuske, Ursa Vukman, Eliza-bete Zalović i Mirte Kudrna iz Hrvatske. Slavon-ci, članovi KUD-ova »Sava« Rajevo Selo i »Josip Kozarac« Posavski Podgajci, poslije koncerta imali su nastup i svojim repertoarom oduševili mještane Vidovica i njihove goste iz Švicarske te brojne ži-telje župa bosanske Posavine. Stjepan Bogutovac

BOŠNJACI – K nebu leti, pjesmo moja – Pod geslom K nebu leti, pjesmo moja, u Bošnjacima je 4. kolo-voza održan susret pučkog pjevanja marijanskih pjesama. Nakon svete mise muška pjevačka sku-pina Baće iz Bošnjaka otvorila je susret, a župnik Vladimir Mikrut pozdravio je nazočne skupine i vjernike. Predstavnik KUD-a »Branimir« - Bošnja-ci, Antun Lešić, u svojem je pozdravu istaknuo: »Dragi prijatelji, danas smo se okupili da svojim pjevanjem uzveličamo Mariju, Majku Božju. Da bi-smo potvrdili tu vezu neba i zemlje po Mariji, već

petu godinu sastajemo se sa željom da naše pjesme lete k nebu, lete k Mariji, s vjerom da se ona neće oglušiti na vapaje svoje djece.« Na manifestaciji su nastupile pjevačke skupine KUD-ova iz Dreno-vaca, Semeljaca, Vranovaca-Bukovlja (župa Pod-vinje), Rakotovice (župa D. Miholjac), Košutarice (župa Jasenovac) te bošnjačke skupine Snaše, Baće i Nene. Složni da manifestaciju treba i ubuduće njegovati, gosti i domaćini nastavili su zajedničko druženje kod stola. Sutradan, 5. kolovoza, na Dan domovinske zahvalnosti, središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio kotorski biskup mons. Ilija Janjić, rodom iz prekosavskog sela Vidovice, koji je često boravio u Bošnjacima. Posjet mons. Janjića bila je ujedno prilika župljanima Bošnjaka da svo-jom velikodušnošću u milostinji pomognu Kotor-sku biskupiju. M. Domaćinović / N.Vincetić

ŽUPANJA – Jubilarni koncert – U župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u Županji, održan je 15. rujna jubilarni, deseti, koncert na orguljama u organi-zaciji župe, Koncertne direkcije iz Zagreba i Prve hrvatske radionice orgulja Heferer. Na orguljama je svirala poznata hrvatska pijanistica, voditeljica Odsjeka orgulja na Glazbenoj akademiji u Zagre-bu, Ljerka Očić, a uz nju, na trubi je svirao mladi glazbenik Ivan Đuzel. Izvedena su djela Georga Friedricha Händela, Johanna Pachelbela, Johanna Sebastijana Bacha, Charlesa Gounoda, Domenica Zipolija, Alessandra Stradella i Johna Stanleyja. Zoran Zadro

OSIJEK – Koncert duhovnih skladbi – U povodu pro-slave crkvenog goda osječke župe Uzvišenja sv. Križa, u župnoj je crkvi slavljenici 16. rujna održan koncert duhovnih skladbi na kojemu su uz orgulj-sku pratnju nastupile Marijana Matijević (sopra-nistica) i Silvija Ježić Knežević (alt). Nakon večer-nje mise, na kojoj je propovijedao gostujući pučki misionar p. Zvonko Šeremet, iz Požeških Sesveta, umjetnički je dvojac u sakralnom prostoru oduše-vio glazbene zaljubljenike odabranim repertoarom izvevši skladbe poznatih skladatelja. Osječanka Marijana Matijević i Silvija Ježić Knežević iz Do-njeg Miholjca diplomirane su glazbenice, priređuju zajedničke koncerte niz godina, nastupaju na festi-valima i profesionalno se bave glazbom, a Silvija Ježić Knežević vodi crkveni pjevački zbor »Sveta Cecilija« u Donjem Miholjcu. Koncert je ostvaren u suradnji župe s gradskom četvrti Retfala i pred-sjednikom Željkom Lijićem budući da je koncert ujedno dio programa proslave Dana Grada. Ne-venka Špoljarić

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hrUrednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

Generacija sjemeništaraca koja je 1948. godine upisala Dječačko sjemenište i Gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu okupila se 18. rujna u Nadbiskupskom domu u Đakovu, a toj generaciji pripada i đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić. Specifi čnost susreta ove generacije jest da uz svećenike i redovnike uvijek okuplja sve koji su, kako je rekao mons. Srakić, tih go-dina išli »ruku pod ruku« kroz život, pa i one koji su krenuli putem nekog drugog zanimanja i obiteljskog života, a ovom su susretu nazočili u pratnji svojih supru-ga. Nakon okupljanja u Svećeničkom klubu, misu u đa-kovačkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio je nadbiskup Srakić. Tijekom mise molilo se za sve kolege, poglavare, odgojitelje i profesore koji su ovu generaciju pratili tije-kom njihovih srednjoškolskih dana te iz njih »izvukli« zrelost potrebnu za život. U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio kolege kako su u Dječačko sjemenište doš-li kao djeca, smatrajući da imaju Božji poziv te su ga u sebi promišljali. »Poneki su roditelji željeli za nas da postanemo svećenici, za neke je to bio dječački san, no upravo je Malo sjemenište pomoglo da iz sna pređemo u stvarnost, bilo kao svećenici ili kao oni koji su utvrdili da svećeništvo za njih ipak nije ideal, pa su pošli drugim putem«, rekao je propovjednik i prisjetio se još živućeg prefekta Petra Galaunera, te svih ostalih koji su im po-mogli na putu promišljanja.»Nezamjenjiv je doprinos kolega s kojima smo živje-li, jer smo uz njih naučili kako se živi u zajednici i za društvo. Tu su i naši poglavari, koji su tada i sami bili na putu ljudskog i svećeničkoga sazrijevanja, a svoja su životna iskustva prenosili na nas. Možda koji puta nisu uspjeli naći pravi način kako nam pristupiti, ali, u cjeli-ni, možemo biti zahvalni za ono što su nam pružili, a u tom znaku zahvalnosti je i svaki naš sastanak. Zahvalni smo i profesorima koji nas nisu učili samo svojim pred-metima, već koristili priliku da nas uče životu s kojim se trebamo suočiti te nas poticali da s hrabrošću preuz-

memo vodstvo bilo u obitelji, poduzeću, školi, Crkvi, samostanu ili u nekoj drugoj službi«, rekao je propo-vjednik. Tek sada shvaćamo težinu koju su podnosili i naši roditelji, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup: »Odvajali su od svog siromaštva za naše školovanje te pokazali veliku hrabrost, jer društvo nipošto nije bilo sklono našem odgoju u Sjemeništu. U arhivu još postoje istraživanja iz 1948. godine koja su po tadašnjim kota-rima i oblastima nastojala otkriti koji to roditelji sinove šalju u Sjemenište, kako bi ih se izbacilo s posla.« Nazočni su se prisjetili i tadašnjeg rektora, koji je sjeme-ništarce iz dana u dan poticao na molitvu jer je očekivao da će se Sjemenište zatvoriti, no to se ipak nije dogodilo. »Stoga, potrebno je zahvaliti Gospodinu koji nas je tada pratio, a kroz život vodio kroz različite službe«, istaknuo je mons. Srakić i zaključio: »Mi se odgoja Dječačkog sje-meništa ne stidimo, već, naprotiv, željeli smo i još uvijek želimo dati mali, sitni obol današnjem društvu i Crkvi, koja jednim okom gleda u starije generacije, u nas, a drugim okom u budućnost. Želimo i molimo da bu-dućnost mladih generacija bude bolja, svjetlija, nego što je bila naša prošlost.« Susret je nastavljen cjelodnevnim druženjem i obilaskom salona Nadbiskupskoga doma.

Martina Kuveždanin

Susret generacije Dječačkog sjemeništaiz 1948. godine