24
Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) A VI? Ispljusnuvši boju iz čaše premazao sam sliku svagdana. Na zdjeli pihja se pokazaše kose jagodice okeana. Sa krljuš na limenoj ribi pročitah novih usta vijes – a vi, nokturno da l mogli bi na flau oluka izves? <1913> EVO VAM! Kroz sat odavde u čistu uličicu na čovjeka će vaše mlohavo salo isteći, a ja vam otvorih tolikih shova škatuljicu, ja, pravi rasipnik bescjenih riječi. Evo vi, gospon, u brku kupus je vama od supa nedokusanih, nedojedenih, u stvari. Evo vi, gospo, gust vam je bjelila namaz, vi ko oštriga gledate iz školjki stvari. Svi vi na poeno srce, ko na metulja, u kaljačama i bez, blatnjavi ćete sta, i podivljaće i uzvrzmaće se rulja, nožice vaš stoglava nakostrušiće zam. A ako se danas meni, grubome hunu, ne ustjedne da pred vama grimase pravim – zakikotaću se veselo ću pljunut, pljunut vam u lice, ja – bescjen-riječi rasipnik pravi. <1913> A IPAK Ulica se provalila, ko nos sifilisčan. Razlita u slini rijeka-sladostrašće. Odbacivši rublje do zadnjeg lisća, U junu prostački prućile se bašče. Iziđoh na trg, i kvart zapaljeni natakoh na glavu, ko klaun periku. Ljudima je strašno, jer iz usta meni trzaju se noge nesažvakanom kriku. Al neće da me osude, ni da me oblaju, cvijećem će moj trag prekrit, ko prorokov baš. Svi , s provaljenim nosevima, znaju: ja sam pjesnik vaš. Kao krčma strašan vaš strašni sud mi je! Mene samog kurve, kroz goruća zdanja, na rukama će ko svenju pronijet da pokažu bogu u znak opravdanja. I bog zaplakaće nad mojom knjižicom! Ne riječi – gruda od grčeva slita; nebom sa shovljem mojim pod mišicom trčat će , zadihan znancima ih čitat. <1914> HIMNA SUDIJI Veslaju Crvenim morem robijaši mučno na galiji. O Peru – rik njin sindžirsko rzanje nadmaši – o domaji svojoj se deru. O raju Peru je taj rik Peruančev, Gdje su pce, tanci i snaše, Gdje nad vijencima cvjetova naranče, Baobab do neba sezaše. Ananas, banane! Rados ta gruda! Zapveno s vinom posuđe. No evo ne znaš zašto i otkuda Na Peru su naprli sûđe! I pce su, tance, Peruanke njine Okružili paragrafi namah. Oči suca – par su limenki što sine Iz jame s pomijama. I narandžasto-plav paun dopade Ispred njegova oka, stroga Poput posta, i rep paunov ostade Trenutačno bez perja svoga. A uz Peru vidiš letjet dilj prerije Pčice takve kolibrije; Sudac ih pohvata – perje i paperje Kolibrićima jadnim zbrije. I nema ni jedna dolina sad visa Odkud vulkanski dim iskače. Sudija na svakoj dolini napisa: “Dolina za nepušače“. U jadnome Peru čak i pjesme moje Pod zabranom su: mučen bićeš! Sud reče: “Te što su u prodaji, to je Takođe alkoholno piće“. I polutar drh od sindžirskog zvôna. U Peruu – bespčje, bezljuđe... Tek, zlobno skri pod zbirke zakona, Žive turobne sûđe. I, da znate, ipak žalim Peruance. Zaludu se s galije deru. Sudije su smetnja za pce, za tance, Za mene, za vas, za Peru. <1915> HIMNA RUČKU Slava vama, što grete na ručak, milioni! i suće kojim se najes uspjelo. Vaš izum su kaše, biſteci, buljoni, i suć zdjela sa svakakvim jelom. Ako granate razbile suć Remsova udarcima skroz bi – nožice kokošje ko prije bi bile, i kao prije disao bi rostbif! Stomak u panami! zar ćeš zarazi veličjem smr radi nove ere? Ni od čeg bolestan taj ne može bi sem od slijepog crijeva i kolere. Neka u salo skroz potonu zjene – ipak zaludno tvog oca su djelo, da na slijepo crijevo očale nadjeneš svejedno, ništa baš ne bi vidjelo. Tako mršaviji nisi! Obrnuto, da su usta sama, bez oka, zaljka, smjes bi se odjedmaput u to mmogla cijela faširana kva. Ležiš spokojno, bez oka, bez uha, u ruci komad piroga , a djeca tvoja će preko trbuha tvoga kroket igra. Spij, slikom krvi neuznemiravan, i m što požarom opasan je svijet – mlijekom bogato mnoštvo je krava, bezmjerno bogatstvo u mesu bičijem. Kad se sasiječe bika zadnji vrat i vlat posljednja s kamena sivoga,

Vladimir Majakovski

Embed Size (px)

DESCRIPTION

poetry

Citation preview

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

    A VI?

    Ispljusnuvi boju iz aepremazao sam sliku svagdana.Na zdjeli pihtija se pokazae kose jagodice okeana.

    Sa krljuti na limenoj ribiproitah novih usta vijesti a vi, nokturnoda l mogli bina flauti oluka izvesti?

    EVO VAM!

    Kroz sat odavde u istu uliicu na ovjeka e vae mlohavo salo istei,a ja vam otvorih tolikih stihova katuljicu, ja, pravi rasipnik bescjenih rijei.

    Evo vi, gospon, u brku kupus je vamaod supa nedokusanih, nedojedenih, u stvari.

    Evo vi, gospo, gust vam je bjelila namaz, vi ko otriga gledate iz koljki stvari.

    Svi vi na poetino srce, ko na metulja, u kaljaama i bez, blatnjavi ete stati, i podivljae i uzvrzmae se rulja, noice va stoglava nakostruie zatim.

    A ako se danas meni, grubome hunu,ne ustjedne da pred vama grimase pravim zakikotau se veselo u pljunut,pljunut vam u lice,ja bescjen-rijei rasipnik pravi.

    A IPAK

    Ulica se provalila, ko nos sifilistian.Razlita u slini rijeka-sladostrae. Odbacivi rublje do zadnjeg listia, U junu prostaki pruile se bae.

    Izioh na trg,i kvart zapaljeni natakoh na glavu, ko klaun periku. Ljudima je strano, jer iz usta meni trzaju se noge nesavakanom kriku.

    Al nee da me osude, ni da me oblaju, cvijeem e moj trag prekrit, ko prorokov ba. Svi ti, s provaljenim nosevima, znaju:ja sam pjesnik va.

    Kao krma straan va strani sud mi je! Mene samog kurve, kroz gorua zdanja,na rukama e ko svetinju pronijetda pokau bogu u znak opravdanja.

    I bog zaplakae nad mojom knjiicom! Ne rijei gruda od greva slita;nebom sa stihovljem mojim pod miicom trat e , zadihan znancima ih itat.

    HIMNA SUDIJI

    Veslaju Crvenim morem robijaimuno na galiji. O Peru rik njin sindirsko rzanje nadmai o domaji svojoj se deru.

    O raju Peru je taj rik Peruanev,Gdje su ptice, tanci i snae,Gdje nad vijencima cvjetova narane,Baobab do neba sezae.

    Ananas, banane! Radosti ta gruda!Zaptiveno s vinom posue.No evo ne zna zato i otkudaNa Peru su naprli se!I ptice su, tance, Peruanke njine Okruili paragrafi namah. Oi suca par su limenki to sineIz jame s pomijama.

    I narandasto-plav paun dopadeIspred njegova oka, stroga Poput posta, i rep paunov ostade Trenutano bez perja svoga.

    A uz Peru vidi letjet dilj prerijePtiice takve kolibrije;Sudac ih pohvata perje i paperjeKolibriima jadnim zbrije.

    I nema ni jedna dolina sad visa Odkud vulkanski dim iskae. Sudija na svakoj dolini napisa:Dolina za nepuae.

    U jadnome Peru ak i pjesme mojePod zabranom su: muen bie!Sud ree: Te to su u prodaji, to je Takoe alkoholno pie.

    I polutar drhti od sindirskog zvna.U Peruu besptije, bezljue...Tek, zlobno skriti pod zbirke zakona,ive turobne se.

    I, da znate, ipak alim Peruance.Zaludu se s galije deru.Sudije su smetnja za ptice, za tance,Za mene, za vas, za Peru.

    HIMNA RUKU

    Slava vama, to grete na ruak, milioni!i tisue kojim se najesti uspjelo.Va izum su kae, bifteci, buljoni,i tisu zdjela sa svakakvim jelom.

    Ako granate razbile tisu Remsova udarcima skroz bi noice kokoje ko prije bi bile,i kao prije disao bi rostbif!

    Stomak u panami! zar e zarazitivelijem smrti radi nove ere?Ni od eg bolestan taj ne moe bitisem od slijepog crijeva i kolere.

    Neka u salo skroz potonu zjene ipak zaludno tvog oca su djelo, da na slijepo crijevo oale nadjenesvejedno, nita ba ne bi vidjelo.

    Tako mraviji nisi! Obrnuto, da su usta sama, bez oka, zatiljka,smjestiti bi se odjedmaput u to mmogla cijela fairana tikva.

    Lei spokojno, bez oka, bez uha,u ruci komad piroga ti, a djeca tvoja e preko trbuha tvoga kroket igrati.

    Spij, slikom krvi neuznemiravan,i tim to poarom opasan je svijet mlijekom bogato mnotvo je krava,bezmjerno bogatstvo u mesu biijem.

    Kad se sasijee bika zadnji vrat i vlat posljednja s kamena sivoga,

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)od zvijezda e limenke spravljati ti, vjerni robe obiaja svoga.

    Ako od kotleta umre i buljona,narediu da na spomeniku stoji:Od toliko i toliko kotletskih miliona etristo tisua su tvoji.

    OBLAK U PANTALONAMATETRAPTIH (odlomak)

    Misao vau,to mata na mozgu razmekalomko tust lakej pruen na zamaen divan, draiu okrvavljenom srca traljomsit u se iznasprdati, bezobrazan i kivan.

    U mojoj dui nema ni jednog sijedog vlasa,i staraka njenost u njoj se ne krije! Svijet zgromivi snagom glasa,idem ljepotanod dvadesetdvije.

    Njeni! Vi ljubav na violinu meete.Grubi ljubav na talambas stave. A sebe, kao ja, izvrnuti neeteda samo jedne usne svud se jave.

    Doete uiti se iz primae, od batistaotmjena inovnica aneoske lige.I koja spokojno usne svoje listako kuvarka stranice kuvarske knjige.

    Hoete li,od mesa pobjesniui, ko nebo, tonove mijenjaju namah hoete li, njean besprijekorno biu, ne muko, ve oblak u pantalonama.

    Ne vjerujem da postoji cvjetna Nica!

    Ponovo su slavljeni od menemukarci, uleani, kao bolnica, i ko poslovica otrcane ene.

    1.

    Vi mislite ovo bunca malarija?

    To je bilo,bilo sred Odese.

    Doi u u etiri, rekla je Marija.

    Osam. Devet. Deset.

    Evo i veer tmurna decembarska,s prozora odei u stravu nonugrabi.

    U lea staraka lea ru i grohoukandelabri.

    Prepoznati me ne bi mogli sada:ilava grdosijagri sei stenje.

    ta bi mogla htjeti ovakva gromada?U gromade mnogo je htijenje!

    Jer po sebi nije vanoni to sam od bronze,ni to srce pare hladna gvoa mi je. Nou svoj zvon sezaeli u ensko,u meko da skrije.

    I evo, gromadan,

    uz prozor grbim plee, i elom stakla rastapam oknena.Hoe li biti ljubav ili nee?Kakva je velika ili malena? Zar velika u takvom tijelu bi bila:mora da je od malih,krotkih ljubaviaka,Trza se pred trubama automobila.Voli praporce konjiaka.

    Jote i jote, ekam, zarivi selicem u roavolice kie, gradske plime poprskan grmljavom.

    Pono je trala s noem, sustigla,zaklala bacila ga van!

    Dvanaesta je ura palakao sa panja kanjenika glava!

    U oknima se sumorne kine kapi zbijaju,grimasu da razgromade, kao da himere zavijaju s crkve Pariske Bogomajke

    Prokleta!Zar ti je i to malo? Krikskoro je razderao usta.

    ujem:tiho, kao s kreveta bolesnik,ivac je ustao.I gle, prohodao sprva jedva-jedva,potom, uzrujan, jasan,

    potrao.I sada sa nova je dvaoajno plesati stao.

    Na niem spratu buka se sasipa.Gle, ivce velike,male,mnoge! svaki bijesno ipai ve ivcima su se podsjekle noge!

    No po sobi ko tinja se hvata, otealo se oko iz tinje ne uspravlja.

    Odjednom su zacvokotala vrata,kao da gostiona zub na zub ne sastavlja.

    Ula si,muei rukavice od jelena, odsjena ko n ti!Znajte, rekla si tog trena, ja u se udati!

    E pa udajte se.ta je bilo? Ustrajau. Vidite me spokojnim ko ikad. Ko bilopokojnika.

    Sjeate se?Govorili ste:Dek London,ljubav,strast a ja vidjeh jedno:vi ste okondom1 koju treba ukrast!

    I ukrali je.

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)Opet zaljubljen u igre u ui,obrva svijutke ognjem osvijetliv, Pa ta!Nekad i u izgorjeloj kuiive bezdomni probisvijeti.

    Draite?Manje nego prosjak kopejaka,vi imate smaragda bezumlja.Sjetite se!Nastradala je Pompeja kadizazvali su bijes Vezuva!

    Ej!Gospodo!Ljubiteljisvetogra,zloina, pokolja, jeste li vidjelinajstranije lice moje kad sam ja apsolutno spokojan?

    I osjeamjaza mene je malo.Neko da se otme u meni se bori.

    Alo!Ko govori? Mama?Mama! Va sin je u predivnoj bolji!

    Mama! U srcu mu vatre potpaljene.Recite sestrama, Ljudi i Olji,on ve nema kamo da se djene.

    Svaka rije,ak i ala, koje izrigaju usne mu gorue,

    iskae ko naga prostitutka malaiz zapaljene javne kue.

    Ljudi njue vonja po peenju! Doveli nekakve.Bljetave!Kaciga im eno! Ne u izmama!Recite nek se vatrogasci penjus njenou uz srce zapaljeno.

    Sam u.Ko burad valjati pune suza oi u.Dajte da o rebra oduprem se, grcam. Iskoiu! Iskoiu! Iskoiu! Iskoiu!Sruili su se.Nee iskoiti iz srca!

    Na izgorjelu licuiz prsline ustaugljenisani cjelovi itra. Mama!

    Moja pjesma susta! Planuo je i hor kraj crkvice srca!

    Nagorjele figure rijei i brojkiiz lubanje ko djeca bi iz zapaljenog zdanija.Tako je strah, da senebesa dograbi,dizaogorue ruke Luzitanije

    2.

    K ljudima drhtavimu tiini stanas pristanita hrli stooki sjaj zorin. Posljednji krie,bar ti danasu stoljea izjaui o tome da gorim!

    FLAUTA-KIMA(Poema: odlomak)

    Za sve vas,koji se sviaste, il vam se sviae,vas, u pilji due, ko ikone, na uvanju, poput vinske, pri zdravici, ae diem prepunu stihova lubanju.

    Sve ee mislim nije li boljetaka metka na koncu da je. Za svaki sluaj, ja danasoprotajni koncert dajem.

    Sjeanje!Saberi u mozga sali neiscrpne redove milih,smijeh iz oiju u oi salij, ukrasi no svadbama bilim.

    Veselje lijte u put iz puti,no nek bude nikad zaboravljenom.Ja u da sviram danas na flauti, na svojoj kimi sopstvenoj.(prevod: Marko Veovi)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

    BOWRA, Cecil Maurice Naslee simbolizma ; Stvaralaki eksperiment / S. M. Baura ; prevod i pogovor Duan Puvai. - Beograd : Nolit, 1970. - 483 str. ; 21 cm. - (Knjievnost i civilizacija)Prevod dela: The heritage of symbolism ; The creative experiment

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

    RAANJE moderne knjievnosti. Poezija / priredili Sreten Mari i orije Vukovi ; [preveli Mira Vukovi ... [et al.]. - Beograd : Nolit, 1975. - 583 str. ; 21 cm. - (Knjievnost i civilizacija)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

  • Vladimir Majakovski (1894.- 1930.) Vladimir Majakovski (1894.- 1930.)

    Biografija

    http://www.britannica.com/EBchecked/topic/370851/Vladimir-Vladi-mirovich-Mayakovsky

    http://www.kirjasto.sci.fi/majakovs.htm

    Emily DickinsonThe world according to Emily DickinsonPoezija - Rua za EmilijuBILJEKA O PJESNIKUNAPOMENEPjesma 80.Pjesma 465.Pjesma 540.Pjesma 712.Pjesma 861.

    Biografija

    Charles BaudelaireCvijece zla - Nikola KovacNAPOMENE - Radivoje Konstantinovic

    Bodler - Fridrih HugoSarl Bodler - Mira VukovicSarl Bodler - Sleen ParizaBodlerSarl Bodler - PjesmeBodler - Vladeta KosuticBiografija

    Arthur RimbaudRimbaud - Fridrih HugoArtur Rembo - Vladeta KoutiArtur Rembo - Alhemija rijeiPijani brod- RiArtur Rembo - BertolinoBiografija

    Constantine P. CavafyIntroduction to Cavafy's poems - W.H. AudenVoice, Perspective and Context - Edmund KeeleyNOTES

    Cavafy The Canon (Foreword) - Seamus HeaneyKonstantin Kavafi - Slobodan BlagojeviKonstantin Kavafi i grka prolostKavafijevo rekreiranje nove stvarnosti iz uspomena - Ksenija Maricki GaanskiPjesme - prevod GaanskogNapomene

    Biografija

    Vladimir MajakovskiFuturizam Vladimira Majakovskog - BauraKako se prave stihovi - Vladimir MajakovskiBiografija

    Boris PasternakBoris Pasternak - BauraBoris Pasternak - Raanje moderne knjievnostiLirika Borisa Pasternaka - Miodrag SibinoviBoris Pasternak: Meava - SmirnovBiografija

    Federico Garcia LorcaFederiko Garsija Lorka: Romancero Gitano - BauraCiganski Romansero - Kolja MieviBiografija