M A T I C A H R V .\ T S K A

Vladimir Peter Goss

RAZBIJANJE PORODICNOG KRISTALA: HRVATSKA KULTURNA EKOLOGIJA PRED VRATIMA EUROPSKE UNIJE

Posebni otisak iz zbornika

HRVATSKI IDENTITET

ZagrebMMXl

Vladimir Peter Goss Filozojski fakultet Sveucilista u Ryeci

RAZBIJANJE PORODICNOG KRISTALA: HRVATSKA KULTURNA EKOLOGIJA PRED VRATIMA EUROPSKE UNIJE

~azetak

Autor se bavi pitanjem zafto gmdani Republike Hrvatske ne cijene svjedoke svoje proilosti, p11sebm, kulturnu ekologiju nasih prostora i sustavno uniftavaju hrvatski kulturni pejzai. Nude se deflnidje opie, prirodne i kultume ekolngije, te njihovih slojeva, kulturnih pejzaia. Definim se hrvatska opl'a ekol11gija, njene i?arakteristike i njen utjecaJ na kulturu i identitet Hrvata. U tom svjetlu posebice se razmatra odnns premtl lik1111ru!i ba!tini i urrgemosti pejzaia, te se podvrgava kritici danafnje stanje k,!fe vodi do obezvredenja neki.h od nafih najvainijih ambijentalnih vrijed­nosti, lime se ustvari gmbo oftduje nai nacionalni identitet. Rllzmatra se i konupt »hrvatske in­ducirane malodufnosti« (M ]eiil1, to jest, da se sve l,rvatsko d11iivljava kao zaostalo, primitivno i nevrijednr> bilo kak11e pairife, a 11t,jeru{ke pribvat'a uvozni »fkan«.

Zakljuluje se da moramo nauciti tijeniti fto imamo i zafto i kako to luvati i mudro dalje razvijati. U pmtivnom ostat cemo bez identittita, ali i bez vainog izvora sredstava za iivot u bu­duinosti. Predmet » Volim svoj okoliJ « treba uvesti od prvoi razreda pulke Jkole, a Hrvatska smije uci u FU samo kao zaJticeni prirodni i kulturni r·ezervat.

Jednog lijepog ljetnog dana pred nekih pecnaest godina penjali smo sc moj prijacelj, prirodni znanscvenik, i ja, sumskom scazom u gorn. Bilo jc i ugodno co­plo i ugodno svjeze, vjetric je pirio pa<linom, sum grana, nozicc gusccra u suhom liscu, cvrkuc ptica, zujanje kukaca, miris paprati, gljiva i ugrijane zcmljc - miris ljeta. Gocovo uglas smo usKliknuli: »Kako _ie lijepo da jos ima neoskvrnjcnc pri­rode!«.

lza okuke, na stablu crvenio sc okrugli z.nak - ma.rkacija. Pogledao sam pod noge: put dobro ugazen sv11n mogucim vrsrama dionova. Pogled na gore: izmcdu vrsaka drveca, tanka, no jasna crta plavog neba. Da bi se izgradio caj put, sirok nekih 80 do 120 cencimetara, moralo se porusiti podosta scabala, iscupaci grm lje i mahovinu, poravnati zemiiu i ka.mcnjc. Uloga covjeka u coj » slici ocuvane priro­de« bila je itekako znakovita!

:87

H1wxrSK 1 IIJl(N'l'I'fET

No caj jc covjek oscavio svoj crag na nczapazcn nacin, iJi, tocnije, na nacin koji je sJiku upotpunio, a nc nagrciio. Scvorilo se »nesco« pri ccmu su priroda i covjek suradivali.

Po.stoj.i Ii »cisra p.ri.roda«? Ne. Cim sevpojavi covjek, prirodni se pejzaz pre­tvara u djelo covjeka, u kultum.i pejzaz. Cim covjek samo pogleda neki potez »nenarusene prirode«, w1io jc scbe u sUku izborom vizure i priroda vise nlje >'> nctaknuca «. Iz cetrdesetogodisnj'cg iskuscva u povijesci umjemosti, znam da nema slucajnoga gledanja. Kad se naciemo prcd planinom, nas pogled idc na vrh i smjesca caj vrh u sredinu »slike«. Ako come nije cako, poscoje jaki rnzlozi i slika dobiva novi, cesco i neocekivani sadrfaj. Uscvari, valja napomenuri da je umjcc­nost gledanja, odabira vizura u okolisu, najscarija tm1jcmosr. Danas, kad ce poglc­de mozemo brzo i jednoscavno zabiljeiici, govorimo o focografiji. No i nas precpo­vijesni prcdak imao jc kameru. Zvala se ljudsko oko. Iona je odabirala vizure kao sto co radi suvremcni forograf. Dok nije bilo focografijc ndto od toga mogao je pruzici likovni umjemik; no taj, popuc wnjeauckog focografa, nerijecko izabi.re i biljezi posebnc vizw·e kako bi izrazio neke posebne, nadsvakidasnjesadrfaje.

O svemu tomo razmisljam ovih pecnaescak godina od navedcnog pcnjanja u goru. Pricamo o »ekologiji«, no pod ci,m ustvari mislimo na prirodnu ckologiju. Osim >>zelenog« poscoji i ona ekologija koju scvara covjek (ja je zovem »ljubica­scom « ). Moglo bi se 1·eci: poscoje prirod.na i kulcurna ekologija, koje zajed no cine opl'u ekologi,ju.

Ipak, opl·ez! Ako je fovjek dio prirode, onda »ljubicasca ekologija« ne po­scoji, vec samo »zelena«. Ako nema cog »zelcnog« u koje111 na neki pa bas i najminimalniji nacin ne sudjcluje covjek, onda je sve »ljubi.casco«. Moiemo precposcaviti da negdje, mozda u svcmiru, poscoje pocezi prirode u potpunosti necaki1uti »ljubicastom« djclamosfo, ce, naprociv, da u na.~em danafojem svijecu uopce nema vise nedodimucog »zelenog«. A sco je s djelovanjem nasih supumi­ka na putu kroz vjecnost? Kad lisica izdubi rupu, kad vrabac savijc gnijezdo, kad dabru: sagradi branu, kad rda nagrizc zeljezo, kad nascanu kriscaU inja, kad se osusi blaco - oije Li co sve »diranjc<< u prirodu, djelatnosc koja u bici i nije razli.cita od one Iju.dskog roda. Ovo sve navodim kako bih pokazao da sam svjescan ovakvih i slicnih primjcdbi.

Za nase potrebe ipak bih se vratio na vec d.iclomicno zacrcanu podjelu: covjck - priroda (odnosno covjek plus priroda). prirodna ckologija - kulturna. ckologija (zajedno jcdnako opca ekologija).

Kao iscrazivaca s podrucja humaniscicke discipline, dakle one koja sc bavi djelatnoscima koje upravo fovjeka cine fovjckom i cine bic n.jegovog humanicera kojim se specific.no razlikujc od drugih zivih bica, zanima me prvenstveno l'lll­curna ekologija, dakle intcrvencija covjeka u okolis. NekoWm godina nakon onog penjanja u goru, spoznao sam da nis.u11 jcdini koji je prepoznao koncepc »kul­curnc ekologije<<. Za provjeru, na kompjucoru sam ocvorio »Google« i ukucao

288

VLADIMIR PETER Goss Razhija.nje porociicnog kristala: hrvarska kultum:1 ckologija pred vrat.irna EU

»cultural ecology«. Dobio sam desecl<e cisuca odgovora! Pogledao sam dva, tri i zakljucio da ima svega i svacega, i da cc me trazenje samo zbun ici. Tako sru11 na­scavio svojim pucem (naravno primijetio sam da mnogi moji kolcge amropolozi, arhitekri, lU·banisci, konzcrvatori, arheolozi, barataju sa slicnim razmisljanjima, moz.da pod nckim drugim imenimai i ovdjc: iznosim moje misljenje, dodusc nc po prvi put, ali svakako najsustavnije dosad. (Goss, 2007.; Goss, 2008)

Sto je, dakle, kulcurna ekologija? To je sveuh1pnost ljudskog djdovanja na okoHs. Ona je sve sto smo.scvorili

kao ljudski rod, kao narodi, .zajednicc, obitclji, pojedinci. Ona je nasa cradicija, nas idenciccc, velika knjiga u kojoj je u okolisu zabiljezena 11asa povijesr. Nas put od nascanka prema necemu scone mozemo dokuciti. Na tom putu rezulcati nckih djelovanja se brisu, nescaju, gube na vidljivosci, zamjenjnju ih drngi, jasniji, novi. Kulturna se ekologija mijcnja, no u nacelu ono sco je jednom nascalo nikad u.por­punosti ne nescaje jer sena njemu gradi novo. Kulmrna se ekologija seal no rnijenja i ne moz.e se zaimznuti ili obnoviri, konzerviraci ili restaurirari. Povijesne znanosti bavc se cakvim pokusajima uvida u starije faze nase kultumc ckologije.

Baveci se time, ockrivaju njene slojevc - kulcurne pejzazc. Ovaj termin - kultucni (spomenicki, duhovni, umjemi&i) pejzarl javlja sc

svakako izrijekom najkasnije oko 1980. (Barra! i Alcet, 1987.; J urkovic & Luk­sic, 1996). I ovdje postojc brojne vizijc sto bi raj » pejzaz « crebao bfri. Recimo odmah, a to vrijedi i za kulmrnu ekologiju uopce, da se ne radi samo o mareti­jalnim, opiplji.vim, vizualnim (iii drugim osjetilima spoznacljivim) fenomcnima, nego i o duhovnim pojavama, o misli, svjecoi1atom, ideologiji pa sve do obicaja, nacina ponasanja, vodcnja poslova, ird. Kako su se mogucnosti. (pa i zelja) fo­vjeka da mjece na okolis mijenjale kroz proslost, cako su se mijcnjali i pojavni, prepoznatljivi slojcvi kulturne ekologije. Ti su slojevi kulturni pejzazi, odnosno mogli bismo rec1 knlturc, no za mene kulcurni pejzai naznacuje jaci meduodnos covjeka i okolisa, od_nosno, cimbcnik okolisa uopce. Ljudi SU uvijek bili svjesni njihovog poscojanja, sco jasno pokazuju kracke izreke kojima su opisivali njihovu bit, kao primjerice Homo mensu.ra ta klaslcnu antiku, Civitas Dei za srednji vijek, ill Everything goes za ovo nase sadasnje vrijeme. Nascajali su cako, recim.o, kulcurni pejzazi prapovijesti, ancike, St."ednjega vijeka, novoga doba. Unura.r njih prepoznali smo, opct, recimo.pal.eolic i neolic, Gr&u i Rim, rano krscanscvo, predromaniku, romaniku, gotiku, renesansu, barok, razne -izrne 19. i 20. scoljeca. Ovo vrijedj za czv. » nase« zapadno iskuscvo, no slicni linearnj sustavi, ne sinkroni nego dija­kroni u odnosu na >>nas«, poscoje i drugdje. Iduci svojim purem, Jjudske skupine prolaze kroz slicne faze, no ne iscovremeno. (Vansina, 1985) Stvaraju u biti slicnc kulcurnc pejzaie, koji se, medmim, mogu znakovico razlikovati u pojavnim pojc­dinostima, sto dajc posebnu ljepotu i bogarscvo on.om sto jc najvece u ljudskom rodu - stvaral.ascvu. Kulmrni pcjzazi, cak ako ih Lt nasoj sferi pospremimo u ladicc kao sco smo malocas napravili., nisn sraricni (isco vrijedi i za njihovc LLmjemicke

289

HRVATSK I I U"N"l'f'l'E'I'

vidove, rj. srilove), nego se Staino mijenjaju, uslojavaju, nc mogu sc ocuvaci, iako ih se moze pokusati prepoznati, izolirati i rt:konstruirati, .~to je, ponovno, predmet povijesnih znanosti. Danasnji kulcurni pcjzaz koji ukljucujt: sve kulturno-t:kolos­ke elcmence kojc mozcmo prepoznari, pa i one koje nc mozcmo (i nismo ih svjt:­sni), velika je knjiga iz koje se iscitava povije.~t. Njegova maccrijalna manifcscacija, dakle primamo vizualni aspekti, najjasnije biljde ljudsku povijesnu prisumosr u okolisu, i uz pisane izvore i predmete materijalne kulture, predstavljaju najvazniji i7,vor za razumijevanje proslosti i sadasnjosti. Ti·eba ih samo znati citati i, nakon, nadajmo se, ispravnogcitanja, slusati i po.~tivati. I time smo dosli do stvarne teme nase rasprave - hrvatske kulturne ekologije na pragu Europske unije.

Poscoji li ne.ki » nacionalni « kulmrni pcjzaz?

Dok » nacija « i nijc odlucujuci fakcor, svjesni smo koliko .fizicki pejzaz ucjece na sknpine i pojedince. Scereotipi mogu biti stereotipi, no ipak postoje lju<li, pla­nine i ravnice, sume i prerije, obale i zaleda, gradovi i sela. Po<luzetniji craze puto­ve, vodotokove, trgovista. Oni koji vise cijene sigurnosc smjestaju se na bregovima, u sumama, u mocvarama. Obicno postoji neka ravnotda medu svim cimbenici­ma. Pejzaz nijc:: samo povijesc nego i povijesna sudbina. Bamber.ski jahac i Karl Schmidt-Roctluff moguci su ipak samo u Njemackoj.

Svojim intervencijama ljudi mijenjaju okolis. Cak je i ona stabilnija kompo­nenta, priroda, podlozna promjeni. Rijeke mijenjaju korita, klimacske promjene ucjccu na biljni pokrov. Javljaju sc crozijc, pocrcsi, pofari. Kulturni sc pcjzaz, kao sto smo vec naveli, jos vise mijenja. Bilo bi uzaludno, cak i koncraproduktivno, pokusavati ocuvati kulrurne pejzaze »kakvi jesu«, no u procesu promjene treba nascojati da ih ucinimo ljepsima, smislenijima, privlacnijima. Tu je bit i kljucno opravdanje studijt: povijesci pt:jzaza, totalne ekologije, prirodne i kulturne. Ockri­vaju se, odreduju i pojasnjuju cemeljne vrijcdnosti prirodnog pcjzafa kojc trcba postivaci kad sc rade novc intcrvcncijc. Gradici golcmi, kricavo obojcni hotel koji sjaji staklom i mccalom u malcnom jadranskom zaljcvu, poscaja jc na pum u pa­kao. Takodcr uvidamo postojanjc oblika koji su prikladniji za pojcdina razdoblja, karolinski, romanicki, gocicki, itd. pcjzazi, a suvrcmcnc intcrvcncijc moraju uva­zavati njihove specificnosti.

Pejzaz jc:: zaista golemi objet trouve, a mnjetnik kulturnog pejzaza izabirc i sla­ie njegove elemente u smislenc:: uzorke u duhu likovn.ih umjernosti. Izbor moze ukljuciti vise iii manje elc::menaca ljudske incervencije, nadenjJ1 {prepoznatih) od­nosno dodanih (proizve<lenih) oblika. Omjer moic varirati od razdoblja do raz­doblja, od mjesta do mjesta, od kulture do kulrure. Umjemicki cc misak uvclike ovisiti o stvaralackom slaganju i smislenim odnosima prirodnih i rukotvorenih oblika. Ovi posljednji igrac ce vaznu ulogu u povccavanju izrafajne snage pejzaza, au com posmpku postojc hijcrarhijc kojc valja postivati. Na primjer, mjesto moc­nika uvijck jc na vrhu. odnosno na polozaju sigurnosti i nadzora (u srt:dini, na raskrscu, itd.). Pejzaz mora biti u .~tanju ispricati pricu, stoga ce pravi toranj uvijek

290

VLADIMIR PETER Goss Razbiiaf!i<.: porndii:nogkristala: hrvarska kultmna ckologiia,ored vratima EU

bici visi i deblj i nego sto jc porrebno, a is to calm zidovi iii arhiccktonski korpusi bit ce snainiji i reljefniji. Svjedo, boja i ceksmr a mogu se koriscici za naglasava­nje vicah1e uloge neke co&e (i njenog scanara), ili ce se, naprotiv, trazici ukusno ul<lapanjc ne bez sarnosvjesne skromnosti, ako co zeli narncicelj. Kakve se samo mogucnosti izraiavanja pojavljuju kad se corn ju katedrale dodaju oni zcmaljskog vladara, gradske vijecnice, kuce cebova, palace kanonika, itd. Kult urni pejzaz nije djelo jedJ1og umjemika, nego slozeni gesamtkunstwerk koji neprescano rasce, iz pokoljenja u pokoljenje. Po come, ponovno, on je utjclovljenje kolektivnog sjeca­nja, idenciceta, povijesci.

Spomenuli smo piianje odredivanja i izdvajanja bitnih elemcnata pro.rnh pcj­zafa, koji se kriju pod nas1agama povijcsci . Iskuscvo nam kazuje da su cemcljni clcmenti uscvari dosta scalni. Ovdje grad imo u drvu, camo u kamenu, ovdjc uz vodu, ondje podalje od nje, cu vlada boja, drugdje, pak, uklapanje. Recimo da svaki pojedinacni pejzaz ima svoje temeljnc zakone. Treba ih postivati ka.ko bi sacuvali iii cak uvecaJi sklad, ljcpotu i smislcnosc okolisa. lli, sco danas ponajvise radimo, mozemo ih odbaciti.

Otkrivajuci ccmdjne uzorkc i vrednote kulcurne ekologijc jacamo studij iden­ticeta, ucirno tko smo, tko smo bili, i cko mozcmo postati. Povijest kulcurnogpej­zafa vrlo je prakticna disciplina, a co posebice vr*di za nasu zemlju. Hrvarska nece nikada izvoziti racunala, mlazre zral(O-elove ili svemirsku tchnologiju, no izvozi i izvozit ce sjecanja, uciske i iskuq:va. Cuvanjem naseg kulcurnog pejzafa, odnosno nase opce ekologijc, cuvamo a:adiciju, idencitec, scbe same, ali takoder i kljucna sredscva i izv.ore dohocka u buducnosti. Hrvacska opca ckologija jc jos uvijek razmjcrno do bro ocuvana. Nelci p otezi, popnc Kasrelanskog polja i Zagre­backog prigorja, nasi povijcsno najbolji i najvazniji kulcurni pcjzazi, beznadno su unistcni. No mnogo toga je necaknuco. ( Goss, 2009)

Maze Ii se okvirno opisati hrvacsl<a prirodna ekologija? Vjerujem da jc co moguce i da opis pokazuje da jc ona stvamo spccificna. No prvo, za potrebe ove rasp rave, rijec-dvije o come sco je >> Hrvacska «. To jc pros tor Republike Hrvatske koji vclikom vecinom nascavaju nosicelji hrvacskog imena i idenriceca (cradicional­nom cerminoJogijom, hrvacski narod), plus neki drugi prostori bilo u neposred­norn susjedscvu. bilo cak u prekooceanskim zemljama, gdje poscoje prepoznadjive skupine takvih ljudi. Pri.rodnu ekologiju prostora Republike Hrvatske opisao bih kao pretefoo lirsku s tu11jerenim, no paradoksalno izrafajnim, kracim dramacskim potezima. Nase planine nisn Alpe, no cak i brdasce moze biri iznenadujuci divljc i izrafajno. Nase ravnice nisu nikad izvan vidokruga pla nina, nemaju golemu pro­scornosc Te:xasa Ll i Ruskc ploce, no sjajno se uklapaju u svoje brezuljkascc rubove. Nasa obala ncma zastrasujucu dramaticnosc norveskih fjordova i klifova, no cak i ograniceni pocezi divljine sjajno se spajaju sazelenilorn bora, plavet nilom mora i neba, i :dacom Sunca. Tisucama je godina nascovjek pozorno slusao govor carob­nog duha zemljc. Ponovno otkrivanje snova i vizija zapisanih u pej zaz dajc nam

291

HRVATSKI ll>liN'l'll'lff

pouzdanosc da cemo, polako i oprezno, ponovno ockrici logiku likovnog stvaranja u pejzazu. ( Goss, 2009)

Do sada smo sc bavili fakcororn prirode, onim sco su zalaznid u ovaj dio svijeca zatckli od Dedeka Kajbumscaka u Krapini do izbjeglica tijekom i nakon Domovinskoga rara. Prelazimo na cimbenik ljudskih bica. Prema podacima koje sam dobio od kllkurnih ancropologa, prosjecnj Hrvac ima 50% rimskc/rimsko provincijalne krvi, 25% slavcnske i 25% oscaJe (germanske, azijarskc, icd.). ( Goss, 2009) Mi smo danas nasljcdnici ne samo prirodnc ekologije kao sea smo je vec opisali. ncgo i krvi svih onih koji su nam prechodili na ovom prosroni. Kako sc fizicki vid cog proscora nijc bimo mijeojao, hrvacska kulcurna ekoJogija je rezultat prilagoaavanja covjeka com proscoru, odnosno, za svaki val doseljenika, prilago­da.vanja onome sto su prechodnici ucinili s cim proswro.m. U com srnislu predlo­zio bih posrojanje nekoliko konscanci, koje se, naravno, vdu uz fizicke karakteri.­stik.c prostora.

l. Rascjepkanost, odnosno regionalna pa cak i lokalna raznovrsnosc. Reljef djjeli Hrvatskn u cri velikc jcdinice - priobalje, gorsku Hrvacsku i panonsku Hx­-vacsku. No i unutar tih cjelina, nalaze se jasno profilirane manjc povrsine. U prio­balju: Isrra, Kvarnei:, Sjevcrna, Srednja i Juzn.1 Dalmacija, Dalmatinska Zagora. U gorskoj Hrvacskoj: Lika, Krbava, Gacka, BL1fani, Gorski kocar. U Panoniji: Poku­plje, Posavina, Zagorje, Prigorjc, Moslavina, Mcaimurje, Podravina, ZapadnaSla­vonija, Sredisoja Siavonija (Pozeska kodina), Iscocna Slavonija, Baranja, Srijem. Unmar Zagorja, primjerice, aper jasno raspoznajcmo: sredisnju kodinu (Zabok, itd.), Krapinsku dolinu, dolinu Sucle, Ivanccku dolinu, Pridravsku ravnicu.

2. Policentrilnost. Slljedi logicno iz gore navedenog. Svaka jedinica ima svoje sredisce. U nacelu, jedinice viseg reda imaju vcca srcdgta. Tek sc u najnovije doba javlja veliko drzavno stediscc, i co, buduci da Hrvacska ima oblik kriza cija duza pre&a ide od. iscoka na zapad, a krafa od sjevera na jug, t() je srediste nascalo na sjecistu krakova, odnosno na sjecistu pucova koji povezuju zemlju. Noni mmcar cri velike regije, nc nascaju uvijek samo glavna sredista, ncgo vise njih slicne vazno­sti. Primjerice, u priobalju, u proslosti, Zadar je polici&o sredisce Dalmacijc, Split vjersko srediste i Dubrovnik sredisce ncovisnog grada-republike. Drugi najjaci priobaLu ccntar, R.ijeka, uscvari se formira eek oko polovice 20. st. Pula zahvalj.uje svoj rast u 19. st. ulozi racne luke novog velikog igraca na Jad.ranu, svoj pad emi­graciji nakon 1948. i svoju nedavnu renesansu polozajcm sredisca prospcricecnog dijela Republike Hrvacske. U Gorskoj Hrvacskoj nika'd se nije razvilo znacajnijc sredisce. U Panoniji, povijesnoj Slavon iji, Zagreb od 11. st. ima ulogu vjerskog sre­disca za zapadni dio (Pannonia S,wia), ce uskoro preuzima i ulogu glavnog poli~ tickog i vaznog komercijalnogcencra. No, .Kriievci SLL zadugo ozbiljan konkurent. Glavno srediscedanafoje Slavonije (Pannonia Secunda), Osijek. postaje ozbiljnije naselje eek pod corskom vlasci. Postojanje velikog broja manjih sredista tip.icno je za vrijeme prijc Rima, za srednji vijek, a zbog specificnih ratnih okoL1osti produ-

292

VLADIMIR Pimm c;oss Razbjia11it:p orodicn(?ldcri.scala: hrvacska kultuma ekolq~!ia r,red vrarima EU

fatje se do u 18. swljece. U rimskom suscavu poscoji jak, metropoliranski cenrar u Priobalju (Stdona), ce u Panoniji (Siscia i Sirmitcm). Od ostalih vafoijil1 urbanih podrucja rimske Dalmacije, do d,uias jc kao vafoiji urbani ce1mu· ostao Zadar. Po­ree, K1-k, Rab, 'frogir, Koror u Crnoj Gori, lokalni st1 centri, a neki kao Osor, Nin i Narona (Vid) izgubili su svoj urbanjcec. Od gradova koii nasraju u srednjemu vijeku veliki je cencar romanski Splic, odrfao se hrvatski Sibenik, ce i:omansko/ slavenski Dubrovnik zahvaljujuci specificnoj ulozi ummu: suvreinenog kultw·nog pcjzafa. Od primarno slavenskih gradova izgubili su urbanicec Biograd i Knin. U Gorskoj Hrvacskoj ni u srednjcmu vijeku ncma jaccg sredisca (Knin na jufoom rnbu, don.ekle Bihac). U panonskom dijdu ciJnski su sjaj izgubili Sirm.ium, Sisak (iako se odrzao kao urbana cjelina), Cibalae - Vinkovci, lovia - Ludbrcg. Mursa - Osijek gubi }afoosc LI srednjemu vijcku, no postaje metropola Slavonije u 19. sc. Varazdin, Cakovec, Krapina, Bjelovar, Koprivnica, Kr.izevci, Poiega, Nasice, Donji Miholjac, Dakovo, Vukovar bili su i oscali lokalna sredisra vece iii manjc vaznosci i vicalnosci. Bez obzira na rasc i pad, LI Hrvacskoj donedavno nemamo ja­kog glavnog grada, ali imamo velik broj >> provincijskih « srerusta medu kojima sn se kao sektu1dnmc mcu-opolc profilirnli Splir, Rijcka i Osijek. Nckima od vaznih mbanih sredista panonske proslosci - Pemi, Pecrinji, Gragcni - prakcicki nema rraga. Danas primjecL1jemo poziciv.nu afirmaciju niza medu navcdcnim manjirn cencrima, pokatujuci da su raznolil<osc i dccencralizacija ugradenj u nase podne­blje.

3. Uz go.re navedeno slijelli nepovezanost i a1,tarkiinost. Priobalje jc rad ikalno odvojeno plan inskirn lancima koji se ponegdje m1laze eek koji kilomcrai· zracne Ji­n ije od obale. Te su gore strme i nepriscupacne na obalnoj padini, dok se na drugoj scrani poscupno spustaju u panonsku ravoicu. Lako je odrediti granicu priobalja i gorske Hrvatske, no ccie onu izmedu gorske Hrvatske i Panonije. Gorska se Hr­vatska poscL1pno precapa u Panoniju, no i ca »ravnjca« samo je uvjemo ravni.ca (osim na krajnjem istoku) jer nisk.i ali mmi bregovi i breiuljci dominfraju pejza­fom sve od iscocnih obrnnaka pozdkih gora do Sutle, stvarajuci bezbroj vecih (no nikad velikih) i manjih populacijskih dzepova. Dodajmo da je povijesno Hrvacska bila daleko fomovirija, da su pravc ceste probijene kroz Gorski kotar eek krajem 18. sc., Dalmacija je povezana s oscackom zemlje ozbiljnom cestovnom prometni­com eek krajem 20. st., a Ima nmclom kroz Ucku. Dubrovnik jos uvijck »visi «. !sea sc autarkicnosc zapaza kod ocoka i oco&ih skupina koje iii pripadaju razn im politiclcim ili gospodarskim scrukcurama, iJj imaju vlastita sredisca, cak i »grad<<, svaki ocok svijec za sebe. Slavonija je u 19. st., kafo, bila jos 80% pod sumom, danas je 18% pa se ipak cini da je smna posvuda. A gdje n ije, ili je nije bilo, bile su mocvare koje su marljivo napajale bezbrojne neregL1lirane rijeke i rjecice.

4. Niska naseijcnost. Budu6 da ljudi ne mogu zivjeci u sumama, mocvarama, planinskim visovima i kamenjaru, razmjemo malo Hrvacske bilo je dosrnpno craj­nom naseljavanju. (Dobronic, 1986.: 431-432) U panonsko.m dijelu to su prven-

293

[iRVA1'SKI IDENTITET

srveno podnozja i obronci vaznijih planina, nize uzvisine, i to iii iwlirani breiuljci iii grede, suha m_iesta u mocvari, meandri rijeka. Gorska Hrvacska uz izuzctak ne­k.ih za zivot pogodnijih visoravni, koclina i kraskih polja, te rijecnih dolina (Lika, Krbava, Gacka, Livanjsko poljc, dolina Une, Kupe, Dobre, Korane), uopce nije nasdjcna. Uz more za nascljavanjc su najpovoljniji poloiaji gdje uz dohro zastice­ni zaljcv s lukom za crans1okalnu razmjenu i puno ribe, postoji kakav-takav agri­kulturalni pot~ncijal (Split - Kastdansko polje - Ti:ogir; Zadar - Ravni kotari; Dubrovnik- Zupa; Pu!a- Ager - Poree) te kakva-takva mogulnosc povezanosti s unucrasnjosti. Bizantska Dalmaci,ia, niz gradova i otoka odijeljenih velikim po­cczima mora i kopna, fonkcionirala jc:: kao jed.instvena politicka cvorevina scoljc­bma! (Milosevic, 2000.: 91 ). Jos do d.:mas u humanistickim istrazivanjima nismo prevladali pitanjc:: veza obale i konrinenta u hrvarskoj proslosti, i ponafamo sc kao da veza i nije bilo.

5. Protocnost. Ociro je d.a su vezc izmcdu obak i kontincnca uvijek bile sla­be. Nasuprot tome, gor.~ka Hrvar.~ka i Panonija razmjcrno su dobro povezane jer planinske rijeke reku u Savu, a doline se spustaju u Panoniju. U unucrasnjosti, fome i mocvare prc::dstavljaju ozbiljnu barijeru komunikacijama, no planinc i ri­jc:ke kojipuc dieluju i kao veza. S obje srrane Medvednice i Kalnika, u Prigorju i Zagorju, zivi isci ka_ikavski puk. Da su sup1ytne strane rijeke bile usko vezane govorc nam nazivi kao Lijcvi Scefanki i Desni Scefanki, I ,ijeva Martin ska Yes i Oe­sna Marcinska Vcs. Mjcsni mocnici, odnosno zajcdnicc, ceze nadzoru nad gorom koja je u nekim vremenima, npr. sred.njcga vijcka, najvccc mogucc blago, odnosno nadzoru nad voaom pazeci pritom rko plovi iii hoda rijccnom obalom, i dobro naplacujuci .skein. Rijeke SU vazne prometnice, all prasumama Spacvc jos SC danas naslucuje .suscav pnstanista i lucica kojim su rijeke d.onedavno zamjenjivale putove posuhom.

Bilo kako bilo. podrucje Hrvatske je i rascjepkano i ne bas osobito protofoo. Rascjepkanost pocisjeca na staru Helad.u od Sicilije do jonskih gradova Male Azi­je, no Grci su imali jako puno obale, a malo kontincnca, cc sasvim sigurno dakko vecu protocnosc, a i konrrolu vanjske granicc, one famoznc razdjclnicc izmcdu Grka i barbara. (Bury, 1900.: 380)

Hrvatska nikada nijc bila talasokracija ( osim mozda za Tomislava i, povrcmc­no, Nerccljana i omisk.ih Kacica) ncgo su Jadranom vladali Bizaminci, Vcnccija, Normani, Saraceni, Turd. Ni velike koncinemalne silc, Franci i Habsburska Mo­narhija, ni.rn se uspjeie nametnuti kao talasokracije Mediterana. Sroga je morska granica Hrvatske izrazito protocna, pa rako i za kulrurna dobra. 'lb je ona »mc::di­teranska« sascavnica nase kulture, koja dopire do prvoga gorskog lanca. Ni vdike panonske rijekc, Mura, Drava i Sava nisu osobitc: bari_iere, prvenstvcno jcr na objc obalc zivi isti puk. Jugozapadna jc Madarska i danas cmicki podosta »hrvacska«, a bila je i dio zagrebacke biskupije. (Bururac, 1984.: 100-103) Tamo gdje uz Dra­vu nisu bili .~ obje .mane Hrvati, bili m Madari. Pohrvacenje juzne ohale, a madari-

294

..YLAl>IMIR Pi;·rnn Goss Razbijanj<: pocodicnog kristala: h(vacska kulturna ekolo_gija p(cd vratima EL

zacija sjeverne, proces jc koji ni danas n.ije potpuno dovrsen. Drava je, dakle, i gra­nica i spona. I ovdje se razmjcmo lako mesecarilo, pa cako i kulcurnim dobrima. Na jugu Slavonija jc granicila sa zcmljom drukcije ku lcurne ekologije, Bosnom, od koie su je odvajale visoke planlne. Bosna jc zemlja gorske visoravni, popuc Ti­bcra, Svicarske ill kraljevstva Inka. Pokusaji Hrvacske da ude u Bosnu Ji Bosne da izade izsvojih brda i ude u Hrvacsku nisu nikad modili dugorocnim plodom, osim u slucaju turskih osvajanja onog sto je danas zapadna Bosna i Hercegovina ( »Turska Hrvatska « ). Nepropusna je, medtitim, zapadna granica Hrvacske pre-1na Svecom Rimskom Carstvu, iako je sijeku do.line tri velike rijeke. To je cvrsca politicka granica izmedu velikih cjelina, Carscva i zemalja Knme Sv. Stjepana, a kako je dunavski put u srednju Europu laldi od probijanja dolinom Save, co su k:ulcurni utjecaji p.reko ove granice dolm!-ili do ocprilike 1700. sasvim neredovito, a nasc se vezivanje za Srednju Euwpu ponajvise odvijalo preko Panonskog bazena. (Goss,2007.: lSl-152)

6. Kultumi krugovi. Razvidno je da Hrvacska p.ripada medireranskom i sred­njoeuropskom kukurnom krugu, dok poscoje i pojedini koncakti s Bosnom i svijerom iscocnog krscanscva. Ne zaboravimo, medutim, da su Turd u 16. i 17. scoljecu vladali gocovo nad 80% Hrvatske. H1·vacsko se pucansrvo uvelike pril<lo­nilo islamu i dalo mu vrhunsku poeziju i njene junake, Budalinu Talu, Mustajbe­ga Lickog, Agu od Kanjize, Pasu od Budima. Dalo je i svoje stare tradicije, npr., grad.en ja u drvu (»Fala cebi Muscajbeze Licki, ja ti kule od kamena necu « ! ) (Fre­udenreich, 1972.: 12-13; Lord, 2000.: 79-84).Jaci populacijski centri (Udbina, Bihac, Pozega, 8akovo, liok, Klis), u potpunosri su islamizirani, a neki poscaju vazna nrbana sredisca ( Osijek). Krscanska raja zivi u sumama i mocvarama. Odla­zak cog urbanog muslimanskog- hrvatskog- sloja nakon oslobodenja oko 1700., velik je i kulcumi i demografski gubirak za Hrvatsku. Ostali su prazni prost0ri, i duhovno i fizicki, koje su postupn.o ispunjavall doseljenici bilo s Balkana, bilo iz Sredn.je Europe. Mnogi od njih nlsu se nikad pocpuno uklopili. Taj creci element hrvacske kulcurne ekologije jos ceka ozbiljnu obradu.

7. Urbs et rus. Rascjepkanosc, niska popt,1lacija, n.eprotocnost, auca.rkicnosc i policentricnost nepogoduju stvaranju vecih popuJacijskih sredista. Oslanjanje na mjesne izvore svakako pogoduje se.oskom, zacvorenom nacinu zi.voca. Taj se oblik posebno istice u prapovijesti, ranijem srednjem vijeku, vremenu curskih proval.a. Urbanizacija kakvu je provodila antika obnavlja se uscvari eek zadJ1jih stotinjak godina, iako se grad kao politicka i gospodarska jedinica afumira u zrelom srcd­njem vijclcu i rencsansi. Spomenuli smo vrludanja rimskil1 gradova kroz zamke povijesti. Dva velika danasnja grada, Zagreb i Rijeka, imaju dosra tanke rimske kreden.cijale, nesco bo.lje Osijek, a Split je nasrao izmjestanjem Salone. Selo, gra­dina, seoska zajednica (slave.nska fopa) je cemeljnikamcncic tericorijalne organi­zacije. Grad osraje akcident. Ruralna kultura plemenitasa, sl.obodnjaka i kmern, tradicionaliscicka i konzervacivna a la Gjalski, vaina jc sascavnlca hcvarskog naci-

295

HRVATSKl IDI\N'l'I'ri::r

onalnog karaktera i identiteta. Zalwaljujuci come sco je visoko plcmscvo, kao i vi­soki gradski patricijat, dobrim dijelom strano (ili jako vczano uz scrane faktore), i ovdje, kao i LI prirodnom pejzazu, kao da postoji ncka » lirska<< zlatnasredina. Ai ono v-isoko plemscvo kao da je nekako oscalo u vezi sa !rvoji m dubokim ladanjskim korijenima. Sjetimo se kulmrc dnbrovackog ladanja. U kontinentu, vlasccla grade gradske palace eek u 18. scoljecu. Takva sredina moze iznjedriti mediokricece, ali i vrlo kreacivno odgovorici na poticaje dobro ocnvane tradicije. Bidermajer i hr­varska izvorna, »naivna« Llmjetnosr, jako SLI <lobar primjcr. Nasilna urb~tnizacija zlocin je nad hrvacskom 0pcom ekologijom.

Pokusali smo zacrcaci ncka na.fa razmisljanja o du i ljudima. Predimo na nji­hovo stvaralastvo, i co prvcnstvcno likovno, jer to mi je, konacno, struka.

Hrvari .~e navodno dice svojom prosloscu. No u slucaju materijalnih svjcdoka tc proslosti, njihov je stav u najmanju ruku sumnjiv. Pri tome nema velikc razlikc izmcdu strucne i siroke:: javnosti. Posrojc cijela razdoblja i podrucja koja uopce nisLI proucena, a prije nckoliko se desecljeca pojavio kao ccorersko opravdanje prijedlog da se hrvarsku umjecn.ost valja smarrari provincijalnom, pei:ifernom i granicnom, precvaraju.ci u vrlinu njcnu navodnu skromnosc i poniznost. (Karaman, 200 I) Tak.vi u bici samoporafavajuci sravovi izvrsna su iluscracija onoga sto je Mislav Je­zic nazvao kompleksom »hrvat5ke inducirane maJodusnosci«, a co znaci da sc sve hrvarsko doiivljava kao zaosralo, prim.itivno i nevrijedn.o bilo kakvc paznje. (Jezic, 2006.: 465) Provincijalni, periferni i granic:ni fenorneni poscoje LI svakom kultw:Mm i urnjemickom krugu, a predlagaci »pozitivne cednostj<< umjemosci u Hrvaca kl'ivo su shvatili kljucne spo.menike ili ih nisu poznavali. Cinjenica je da u H1·vacskoj ima sasvim prisrojan broj djela »velike« untjecnosti, no kako smo po­kusali pokazati, Hrvacska je u mnogirn razdobljima bila dcmo.grafski manjc razvi­jcna od, recimo, Ital*, Njcmacke ili cak sL1sjedne nam Mad:ai:ske, pa jc bilo manje gospodarski jakih narncitelja i sredina, i manje zainceresirn.ne javnosti, i stoga sc vrhL1nska umjemosr manifo;cirala ogranicenim brojem spomeni.ka. No ti su jed_. nako veliki, jednako kozmopolicski, i jednako >> moderni « kao u bilo kojoj drugoj CL1ropskoj sredini. Usrvari, kad sc ukaz.ala prilika, kad se na.fao mocan i mjecajan nru:ucitdj, u Hrvarskoj su se proizvodila djela na razin i bi lo kojeg kraja Europe. U srednjovjekovnoj Slavoniji su samo dvije kaccdrale, jer su ondje samo dvije bisku­p.ij,e: Zagreb i Pees! (Bakovo i Srijem su kasnije, marginalne pojave). Kad sc nasla pred zanimljivim i dobro uremeljenim projekcom, na.fa je sredina znala uposlid n:tjbolje umjetnike da izvedu remek-djela kao sco SL! Buvinove vratnice, zvonici Sv. Marijc u Zadru i Sv. Dnje u Splitu (zajedno s njcgovom dojmljivom skulpwrom), portal katcd1·ale u Trogiru, samoscanske crkve LI Topuskom, Bijdi i NL1.~tru, rozeca u Cazmi, kapela na Medvedgradu, Zagrebacka kaced.raJa, da nabrojimo samo neke ocite svjetske spomenike zrdog hrvatskog srednjovjekov1ja. ( Goss, 2009B)

Zelim jasno i glasno izjaviti da duboko cijenim doprinose nasih znanstvcni­ka kao .ho sn Ljubo Karaman, Cvito Fiskovic, Du.ska Keckemet, Josko Bdama-

2%

----

VLADIMIR PETER Coss R.azbi~ je porodicnog kriscala: hrvatska kulrnrna ekologija pred vracima !:.U

ric, Ivan Babic, Josip Seo.sic, Ana Marinkovic, Andela Horvat, itd., i retke kojc su posveril i upravo spomenucim spomenicima. No cinjcnica jc da niri jedan od rih spomenika n ijc bio predmecom suvremenc disertacije ili pazljive monograf­ske scudije. Nesco nije u redu . Bojimo li se zaisra uhvatici u kostac s ozbi.ljnim pitanjima i iadovoljavamo Ii se objavljivanjima »ncopasnih « popisa i kata loga? Konacno, 7,vonik Sv. Marijc jc krajnje neobican »lombardski« zvonik, zvonik spJicske kacedrale jc zvonik svih romanickih zvonika, medu kiparima koji su g.i uresili bili su neki od najuspjdnijih kasnoromanickih majscora Europe, romani­&a katedrala u Zagrebu morala jc bici medu najodlicnijim zgradama svoje vc-st<: u Karpatskorn bazenu (a o njoj nc znamo nista!!!), Buvinove vratnice su najbo­lje medu ocuvanim drvenim vracnicama curopskoga srednjovjekovlja. Majsto1 Radovan je epski bard kasnt: romanike, Homer curopskc skulpcure 13. stoljeca (Goss, 2008B). Radeci vise godina na gotovo porpuno nciscrazcnom macerijalu romanike u kontinentalnoj Hrvatskoj, stekao sam dojan1 da mi jako malo znamc o povijcsti umjcrnosci u Hrvatskoj uopce, i da, ustvari, i ne f.dimo doznati. Slazcrn se s prof. Zidiccm i njegovom izjavom na promociji knjige krajem 2008., da nasoj povijcsti umjcmosti nedostaje poznavanje cinjenica. No kad ih covjek prikupi i prikaze, kao da nikoga nije briga. Gnjavaia je imati vise spomenika, jcr ih crcba istrazici i cuvati, a to znaci mozda i mijenjati neka ustaljena misljcnja, ili, jos gore, urbaniscicke planove iii »nekreminske dilove«. (Goss, 2007C)

Na promociji moje knjige o predromanici 1996., profcsor Bed.enko je izvrsno pri..mijctio d.a se nas odnos prcma srranoj kulrnri ce.~ro .wodi na ponizni cvild: »mi smo mali, skromni, ncsposobni, molimo d.a to uvaz.ite i da nas ne dirate«, ili na pro.~racko busanje: »mi smo bolji od svih drugih, i:zmislili smo hrvatsk.i piecer, hrvacski kulen, hrvatskog vola ... «, a jedno i drugo, zakljucio jc uvazcni kokga, izraz je jednog re istog provincijalnog kompleksa manjc vrijcdnosti. Mi moramo razumno reci sco imamo i sto to znaci, marljivo pri.kupljaci cinjenice, razborito ih razmacrati, suvislo prikazaci zal<ljuckc scrucnoj i sirokoj javnosri i djelovati iii zatraz.iti djelovanje u smislu tih zakljucaka. Evo, daklc, zakljucaka, neki su vel u tekstu zacrtani, neki se mozda pokazu privrcmcni:

1. Kulturna ckologija Hrvatske uvijek je bila odrcdcna spccificnoscima pri· rodnc ekologijc.

2. Ne mozes imati vi.~e katedrala nego biskupija. Na hrvatsku kulturnu ckolo­giju utjccala je razmjerno rijetka nascljenost, dakle i razmjerno nizak nivo gospo­darsk.ih rcsursa. No kad su uvjeti povoljni, radi se na najvisoj razini.

3. H.rvacska kulcurna ekoJogija ne na staje u duhovnom vakuumu, ncgo po­bzuje jasan dorok kultlU'nih materijala iz velikih kulturnih krugova - srcdozcm­m g, srednjoeuropskog i prednjoazijskog.

4. Poscoj1 visok srnpanj raznol ikosci, no i izvjcsno jedinstvo odredeno, vraca­mo se na co&u 1., specificnoscu pr irodne ckologije koja je pojavno jako razlicita u priobalju i kontin.entu, no ipak im a jcd.inscvenu bit i mjern.

297

HRVATSKJ IDENTJTET

5. Hrvaci ili podcjenjuju vlasticu umjemosr, jer ncmamo Praksiccla, Picassa iii PoUocka, iii prenapuhuju neke od pojava n duhu romanrifarskog nacionalizma 19. sc. (cko je sco ranije, vece, boljc ... ). U bici, oni jc i ne poznaju, jer im je blizi uvozni »skarr«. Za co smo krivi i mi, kriticari i povjesnicari umjemosti.

Ova posljcdnja scavka vodi nas do pic-anja vanjskih » upliva«. lzmjenc isku­scava uvijek poscoje, no jos danas se u ozbiljnim krugovima provlaci picanjc, cko je »izmislio« romanicku skulpcoru, »Francuska« iii »Spanjolska« (kad tih pojmova i cvorevina ncma!), re se donose u bici politicke inccrprccacije i daca­cijc. (Barral i AJcec, 2006.: 115-133) Pokazali smo poroznosc hrvacskih kulcur­nih granica. No coda u srednjovjekovnoj umjecnosci Slavonije sudjeluju svojom uscaljcnim gradiccljskom cipologijom doscljenici sa zapada, c-t.v. Sasi, i da cako rnj krnj poscajc dio goleme meclunarodne ruralnc romanikc od Frizije do Poljskc i od Skandinavije do Kosova, nijc nikakva uvreda slavonskom srcdnjovjekovlju. (Goss, 2003., 2004., 2006.; Gvozdanovic, 1969-70) Pomodarscvo kojc nam je porusilo kapcolskc kul.e, zavijesralo rogove kaccdraJe i onaj masni nebodcr, kojc i dt1nas rusi i gradi Zagrebom i drugdje da bi bili slicni Becu iii Pesti, uscvari nascaje u casu kad se u Hrvacskoj javlja svijesc da »moramo bici kao oni«, am se namece u 19. st. Ranije se » posudbe« sjajno uklapaju u bit hrvacske kulcurnc i opce ekologije. Ncma monscruma. Nicko nijc sagradio Sv. Marka na obali ili Versailles u Zagorjll. Bez umjemosci kraljevske domcne i Eszcergoma ne bi bilo » rcnesansc« herce­ga Kolomana i biskupa Scjepana II. u zapadnoj Slavoniji u ranom 13. st. (Goss, 2007B), bez poznavan.ja venccijanskc gocike i fircncinske renesansc ne bi bilo ka­redralc u Sibeniku i kapele Ivana Orsinija u Trogiru. A sve se co lijepo uklapa u nas kulrurni pejzai svoga vremena! Nasa umjemicka kritika zadnjih stotinjak godina cesco je sudila uspjeh nasih umjemika po tome koliko su upili »kubisticku« iii » fovisci&u «, icd., morfologiju. Nedavnn vclika recrospckcivaJosipa Racica meni je porucila da je Racic dalcko vcci umjecnik nego sco sam mislio, jer sada vidim da mu Pari.z nije naJ!wdio, da je osrao sco je bio a ipak sc nckako »povccao« novim iskuscvima. Bio je dovoljnovelik da oscanc i svoj l A eek Uzelac, cija jc izlozba prec­hodila nckoliko tjedana Raacevojl Umjetnik koji jc zap.ravo najvcci dio zivoca i opusa osrvario izvan domovine, a ipak kak-vo oscbujno, kako vbscico, lrnko cak arogancno, ali i kvalicecno slikarscvo! Iz ccga proizlazi jos jedan zal<ljucak:

6. Hrvacska kulmma ekologija wala jc, a i danas zna, incegrirati vanjske ele­mcme na krcacivan i sebi primjcren nacin, odnosno, ucinici ih svojima. To dovolj­no nc cijeni ni stmcna, niti siroka javnosc. >>Kupujrno hrvarsko!«, cj. ocuvajmo bit nase opcc i kulcumc ckologije. nas identiccc, nasu cradi.ciju bez zacvaranja u nckc aucarkicne bedeme » vlastirog svojsrva « Qcr u kulcuri oni n~'l ovim proscori­ma n isu n ikad postojali.) i razvijajmo je dalje u d uhu svega onoga lijcpog i suvislog sco smo si scoJjecima scvarali. I cako smo scigli i do naslova ovog rada: Razbijanje porodicnog kdscaJa !

Hrvatska je bogaca!

298

VLADIMIR PETER Goss Razbijanje porodicnog krisrala: hn:acska kulturna ekologija (lrcd vratima EU

Bogata prirodnim ljepotama i resursima, bogaca ljudima, bogaca kulturom. Toliko je bogaca da covjeku zastane dah k ad pomisli koliko sc coga jos moze uni­stiti.

Beamcerizam, komunizam i etatizam ucijepili su nam ncvjcrovanje u vlascicc vrijednosti i vlasticc snage, pa su nas calm izbavljali carevi cinovnici, >:>dmgovi«, a danas »policicari« i Europska unija. (Goss, 2007) Mi jos .i uvijek veill(om vecinom vjerujemo da cc nas netko izvuci, a zauzvrac odreci cemo sesrarih Iosih navika, dakle naseg idemi:eta, vrednora i ekolog ije. Poditc autobusom do sescinske erk ve i vracitc se pjeske doMihaljevca. Ako niste slijcpi pri zdravim ocima, vise vam ne treba.

Radi seo dolini potoka Kraljevca {niz.e Crkve nog pocoka iii Medvescaka), ne prcuskoj ali s dosca scrmim padinama. Prije pola stoljcca i1;gradnja sc svodila na nekoliko ku:a uz cescu, u gornjem coku pretezno drvenih prizemnica, uz koje su se lijepo posloiile u 19. i ranom 20. sc.ozbukane ciglenice slicnog formaca, pa i na kac. Tu i tamo natte sc pokoja vrlo decentna zgrada »moderne«, a cak i kamice tog vremena znaju biti od drva. Radi seo pejzafo koji traii jednosravnc i skromne formate, nizak gabarit i koloriscicku i cd<scuralnu suzdrzanost, kako bi se isc.aknuo jednoscavan sklad prirodnog pcjzafa rocoka, pofomljenih obronaka, ce uredno i ukusno obradcnih vrcova i vinograda. Danas, prvo, uopce nema vi~e slobodnog prostora, nema vizura, uz cestu su natrpane zgradmine, cak i uredske visekatnice, i co sve u najnevjerojatnijoj kakofoniji oblika, bez ikakvog dijaloga (osim bjeso­mucnog vristanja: gledaj me, ja sam bolji, veci, modemiji od cebe, ja sam faca, ja sam boss, lova do krova), bez ukusa i smis la, buckuris najgoreg iz nazovimoderne, post-moderne i nt:okretenizma. Mozda bi pokoja zgrada mogla srajati kao pristoj­na arhitekcura, no cada je obojcna farko ljubicasco ili narancasto, kako bi iscaknula » jedinstvenosc « svog vlasn ika. Ta podslj'eJT\ enska apokal i psa od Podsuseda do Dugog Sela sl ika je naseg podiv.ljalog nazovir anokapitaliscickog dru.~tva, njegove jefunc bahacosti i pohlepe za »pokazivanj em«, kako bi se mazaJo oci drugo1n i samome sebi, a vlasricoj nistavnosti davalo auru akcuaJnosti i »kulturc«. Nescale su sve vizije risucljecima zapisivane u pejzaz. Ako je co slika druscva, onda nam nema opscanka. Ovdje se moglo fak vrlo ogranicenim mjerama poscici mnogo: temeljnim odredbama glede gabarica, formata, izbora materijala, boje. Ne zabo­ravimo, kLJmrni SC pcjzaz nikad ne moze Ocuvat.i, ali SC maze uciniti ljepsim ili. smislenijim. Ono sto mi radimo diljem nasc zemljc bjesomucni je napor da se svc lijcpo i suvislo uni.sci. Pod Sljemenom, u nasem, uz.Kascelansko polje (podjedna­ko unisceno), najvrcdnijem povijesno-kulturnom pejzazu, spandali smo nckoli­ko poscocaka naseg identiceca, a da za to nicko nijc i nece odgovarari. Vrijcdi se podsjetiti rijeci Alexandra Demandta: » Kulturni gubici 20. stoljeca najvecim su dijclom zrcvc modernizacije«. (Demand t, 2008.: 157) Dase moze lijepo graditi na suvrernen, pa bk i radikalan nacin, po kazuju neke zgradc »moderne« unutar podsljemenskog pcjzaza, famozna Planic cva okrugla kuca na Cmroku iii prekra­sna loosovska kuca arhicekra Franje Cot cc u Jandriccvoj 7 (informaciju o autoru

299

I-IRVA'J'SKI f!)l:.N'J'l'rn'r

dugujcm profesorici Arhitekronskog fakulceca Vesni Mikic), koja se usprkos izra­zite kuhicnosci svojim korpusom i teksturom tako sjajno odvaja i opet slazc sa sumovitom pozadinom.

Danas se u nekim vidovima »teorijske znanosti« <loslo cako daleko da se ne­gira bilo kakav » nadonalni<< identitet onih koji su nastavali »post-rimski Ilirik«; jednoscavno receno, Slaveni, Hrvati, Srbi, izmisljotina su neupucenih i ncprosvi­jecenih. (Dzino, 2008) Po napucku prof. Zidica, na to se Jnoze odgovorici samo cinjenicama, ate su, kako su jasno pokazali nasi uvazeni jezikoslovci i kulcurni ancropolozi, upisane ll pejzazu vec od vremenafretkrscan.~ke slavenske koloniza­dje nasih proscora. (Bclaj, 2007; Kacicic, 2008 Projicirnjuci svoj temeljni mit o Perunu, Vclcsu i Mokos na pejzaz, nasi su pretci ucinili zemlju zaista svojom. (.Be­laj, 2007.: 453-454) Proucavanjc coponi..ma i njihovo povezivanje u sustavne » pej­zaznc slikc« pokazujc koliku jc ulogu prirodni. pcjzaz odigrao u akulturaciji nasih prcdaka (Bdaj, 2007.: 416-424; Katicic, 2008.: 313-326), kako je raj najraniji .~loj prdivio daljc u interpretatio christiana, pod pritiskom ratova, seoba, etnickih cis­ccnja, vjcrskih i idcoloskih promjcna ( » ... ja ti kule od kamena necu!«). Kako je svaki sloj gradio na prechodnom i stvarao nove vrijed.nosti da hi mi, danasnji basti­nici, porazbijali to stoljecima skupljeno porodicno staklo, umjesto da ga operemo, ocistimo, popravimo i dodamo mu lijepo i novo stvoreno nasim du horn i rnkama. Jer dok se nuzno ogranicujem na vizualno i likovno, isco sc sasvim sigurno mozc zal<ljuciti i za neopipljive, ncmaccrijalnc vidovc kulcurnog pcjzaza.

Prijc nckih 45 godina prijacclj iz Englcskc mi jc rckao: »Imate toliko ljepota da si mozctc priustici da nckc unistitc. Mi to u Engleskoj ne mozemo! «. Jos ima puno obitcljskogstakla i kristala. Oko Zagreba, prema mom .rndu ima, naprimjer, mozda jos oko l O 000 objekaca drvene arhi.te.kture. Sve se to mora unistiti <la bi se nctko osjccao sigurnim u svom beconskom paklu.

Konacni zakljucak maze biri. vrlo kratak. Moramo nauciti sto imamo i zasto i kako co moramo cuvati i mudro dalje razvijati. Inace ostat cemo hez idenciteta, narod konobarica i barkarola, a i bcz vaznog izvora sred~tava za zivot u buducno­sti. Javi te nasim politicarima da skolski prcdmec » Volim svoj okol is« treha uvesti od prvog ra7,reda pucke skolc, i da Hrvacskasmije uci u Europsku uniju samo kao 7.asticeni prirodni i kulcurni rczcrvat.

1 .iteratura

BARRAL I ALTET, Xavier, l,e Pa_y,age monument,d en Franr.e autou,· de Din Mil, Picard, Paris 1987.

BARRAL I Al.:t'ET, Xavier, Contre !'art roman?, Fayard, Paris 2006. BELAJ, Vicomir, Hod kmz godinu, Golden Marketing, Zagreb 2007. BURY.John Bagndl. A History of&reece, The Modern Library, New York 1900.

300

Vt.Alli MIR PETER Goss Ra:1.hijanje pom<licnos kristala: hrvarska kulcurna cknlogija prcd vrarima EU

BUTURAC,Josip, »Popis fopa zagrebalke biskupije 1334. i 1501. godine«, »Scarine«, 59, Zagreb 1984., scr. 41-107.

DF..MANDT, Alc::xan<ler, Vand,ilizam - nasiije nad ku!tumm, Ancibarbarus, Zagreb 2008.

DOBRONIC, Leija, >>'lhe Military Orders in Croatia«, u: Vladimir P. Goss and Christine Vm::ar Bornstein, eds., '!he Meeting (!/'the Tw" Wtn-lds, 'I he Medieval Jnsticutc, Kalama:wo 1986., str. 431-438.

DZINO, Danijcl, » 'Becoming Slav; 'Becoming Croat': New approaches in the researdi of identities in post-Roman Illyricum«, »Horcus artium medieva.lium<<, 14, Zagreb-Mo­covun 2008., str. 195-206.

fREUDENRElCH, Aleksandar, Kako narod tt:ratli, Repuhlicki 7.avod za zastitu spornenika kulturc, Zagreb 1972.

GOSS, Vladimir Peter, »Crkva Sv. Barcola u Novim Milcanoveima - romanika i7.medu Save i Drave i Europska kulcurn«, »Peristil«., hr. 46, Zagreb 2003., str. 5-12.

GOSS, Vladimir Peter., »Sv. Marija u Bapskoj - ponovo nakon tridcsct i pct godina«, »Peri­stil«, br. 47, 7,agreb 2004., stc. 5-14.

GOSS, Vladimir Perei:, »A Reemerging \Vorld - Prolegomena co an Introduction co Earlier Mcdic.:val Art hetween the Sava and the Drava Rivers«, »Starohrvatska prosvjcra«, 3. ser., br. 32. Split 2006., str. 91-112.

GOSS, Vladimir Peter, »Borders of Art History in a Europe without Borders«, »Ars~<. hr. 40/2,2007.,str.123-128.

GOSS, Vladimir Peter, »Tiic Battle of Cathedrals: or how Zagreb almost Became an Archbi· shopric in the ]3'h century«, u: Arcure Cralo Q0ntavallc, ed., Medioevo: f,'Huropa del{e Cattedrali, Electa, Parma 2007 ., str. 146-154.

GOSS, Vladimir Peter, »Istra:iivanjc.: i fovanje hrvatske spomeni&c bastim: i 'inducirana ma­lodu~nost' «, u: Milan Pelc, ur., Lhornik II. Kongresa hr1Jatskih povjesnic'ara umjetnosti, IPU, Zagreb 2007., str. 411-412.

GOSS, Vladimir Peter, »Arc Heritage in a Europe withom Borders«, »Acta I fistoriae Arti­um «, XLJX, Budapest 2008., str. 242-246.

GOSS, Vladimir Peter, »Radovan and Homer«, »Starohrva.tska pro.wjeta«, ser. 3, br. 35, .Split 2008.

GOSS, Vladimir Peter, »Two St. Georges and the Earliest Slavic Cultural Landscape between the Sava and the Drava Rivers«, »Peristil «. br. 51, Zagreb 2009.

CNOZDANOVIC (Goss) Vladimir, »Crkva Majke Bozje u Morovicu«, »Pcrisril«, hr. 12--13. Zagreh 1970., str. 15-22.

JEZJC, Mislav, »Uvod u raspravu« -sa:ictak u: Pa.vo Bari.sic, m.,Pr1JiKon'{t'eS hrvatskil1zmm­stvenika iz dmnovine i inozemstva, MZO.S, Zagreb 2006., m.165.

0

JURKOVIC, Miljenko i LUKSIC, Tugomir, ur., Radanjeprvoghrvatskogkulturnogpejzai1t, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreh 1996.

KAR.AMAN, Ljuho, Problemi periferijske umjetnosti, DPUH, Zagreb 22001. KJ\TICIC, Ra<loslav, Rozanski boj, Ibis gralika, Zagrch-Moscenicka Draga 2008.

LORD, Albc.:rc B., '/he SingerofTales, Harvard University Pre.\s, Cambddge (Mass.) 2000.

301

l·li<VA'l'SK! IDENTITET

MI LOSEY]{~, Ante, ur.,Hrvati i karolinzi. Rasprave i vrela, Muzej hrvatskih arheoloskih spo­menika, Split 2000.

VANSINA,Jan, Oral 'Fradition as History, The University of Wisconsin Press. Madison 1985.

Napomena: lstra1.ivanja za ovu stuc.liju provcc.lrna su u okviru projekca Ministarstva znanosti, obra1.0vanja i sporta RH »Romanika u medurijecju Save i Drave i europska kultura«. Zahvaljujemo i na.km trajnom sponzoru za karcografiju. I )rfavnoj geo<lctskoj upravi.

Summary

BREAKING THE fAMJLY CRYSTAL: CROATIAN CUITURAL ECOLOGY ATTHEGArETO'J'HE EUROPEAN UNION

'fhe main yuestion raised is: \'\'hy che citizens of the Republic of Croatia hate chc material witnesses of their past and therefore systematically destroy Croatian historical monuments and cultural landscape. Why they insist on breaking» the family crystal«?

'I he amhor has <lennc<l total ecology as a sum ofnacural anc.l cultural ecology, the latter be­ing a record ofeverychi11g (material or spiritual) the man has done to his environment. Within the culcural ecology one can <lcfinc layers, cultural landscapes, which are never static but keep permanently changing.' I he issue is not how to freeze or restore chem, but how to make them ever more beautiful and me.iningful in the process of change.

Croatian cultural ecology has been defined as predominantly lyrical, which is in harmony with che essence of Croatian natural ecology, based on rdatively small unit.~ of territory, their relative separateness. and absence of extremes. In such a natural environment the city is an ae­cidenc of history and che coumry side dominates the cultural ecology model. llmmghout che histo(y, Croatian cultural ecology had listened to the speech of the land, up until che l 9'h ct., when we .~carrec.l co reject chc »native« in favor of foreign crash. Critic.~ and arc historians, in their indiscriminate rage for the foreign, bear their share of blame.

'!he author also criticizes the ideas about provincial; peripheral and borderland nature of Croatian art and culture, showing chat such phenomena exist in any artistic or culrnral circle, and demonstrates how, when a strong patron, enough money, and cager public got together, the performance was also on the highest European levd.

Croatian cultural ecology has known how to integrate foreign ideas in a creative and ap­propriate way, something neither general nor expect public has ever come to appreciate. We need co relearn chis skill ofliscening co chc bask rules of our both natural and cultural ecology, in order co preserve our identity an<l tra<licion. without closing ourselves off into aucarchic sdf-centeredness, as such behavior has never been typical of cultural affairs in chis part of the world.

By using the Zagreb Prigorje area, one of our most valuable and most debased cultural landscapes as example, che author concludes rhac we have co learn whac we have, how to pre­serve it, and further creatively develop it. Else, we would lose our identity, while at the same time losing an important source of income in the future. Croatia should join che EU only as protected natural and cultural preserve.

302