Vladimir Vidric - Pjesme

1

Vladimir Vidri: Pjesme

Vladimir Vidri

Pjesme

2


SADRAJ

I. PJESME (1907)___________________________________ 4

U OBLACIMA_________________________________ 4ROBLJE _____________________________________ 5ELIJE GLAUKO _______________________________ 6DVA LEVITA _________________________________ 7NA NILU ____________________________________ 8SCHERZO___________________________________ 10POMPEJANSKA SLIICA ______________________ 11DVA PEJZAA _______________________________ 12

U travi se ute cvjetovi____________________ 12Nebeski putnik mjesec ____________________ 12

POMONA ___________________________________ 13COENA_____________________________________ 14SILEN______________________________________ 14JUTRO _____________________________________ 15MENTOR I PJESNIK __________________________ 16MRTVAC ___________________________________ 17PERUN_____________________________________ 18BOSKET____________________________________ 19KIPOVI_____________________________________ 20NARODNA __________________________________ 20NOTTURNO_________________________________ 21PLAKAT ____________________________________ 21EX PANNONIA ______________________________ 22GRIJEH_____________________________________ 24ROMANCA __________________________________ 25GONZAGA __________________________________ 26ADIEU _____________________________________ 27

II. PJESME IZVAN ZBIRKE (1907) Objavljene 1899-1909.__ 28

LOVORU ___________________________________ 28PUTNIK DOMU SVOM ________________________ 29MRTVA LJUBAV _____________________________ 30AMBROZIJSKA NO __________________________ 31PUTOVAH..._________________________________ 32SJENE _____________________________________ 32

III. POSTUMA Pjesme i fragmenti_____________________ 33

JEZUITI ____________________________________ 33PONIKNUH GLAVOM PONOSNOM... ____________ 33DVIJE PARIJE _______________________________ 34VRH MOGA ELA... __________________________ 35BAKO VODI PJESMU... ________________________ 36NO JE DOLA..._____________________________ 36DAVNO SU SINULE ZVIJEZDE... ________________ 37

3


SANJAO SAM... ______________________________ 37FRAGMENTI ________________________________ 38NA PUSTU DRUMU... _________________________ 39ETO DIVNA SAMOVARA... _____________________ 39

RJENIK ________________________________________ 41

ABECEDNI POPIS PJESAMA ________________________ 43

4


I.PJESME(1907)

U OBLACIMA

Na oblaku sam ponad mora bio,Gdje mermer-stupi nose plavet neba,I Zevsu sam se poklonio boguS vijencem o elu i s lirom iz Theba.

A Zevs je divan bog. Razgaljen sjedi.Prsa su mu iroka i golaI bijel je kao starac. On dok zboriSilnu glavu sputa ko od bola.

On plat prigrnu svoj i sam mi ree:"Razlijetaju se preko neba ptice,O, ti, koj' gleda puinu i neboI komu pada svjetal pram u lice;

I ti, koj' sni o divnoj, nagoj eniNa tamno-modrom valu to se rodi,Kad sie k zemlji, u jablana sjeniNad plug se sagni i za brazdom hodi.

I kad ti padne znoj na elo tioPod oblacima istog ovog neba,Zatajit e me rad muke i hljeba."- Na oblaku sam ponad mora bio.

5


ROBLJE

O, kako je pusto, kako je tuno!Sunce pada za gole planine,Daleko tamo na krvavo neboVijor povija oblaine.

A kipi more. - Nad talasom talasPjenav se die i ume se sliva.Vijore ptice lupaju krili,A stenju o boku laa pliva.

Ogromna, crna. Na svijetloj proviVrzu se sapeti ljudi i eneI lamaju ruke i nijemo plau,A kose im lete raspletene.

Stitu prsi i gre ruke,Okovane pruaju k nebosklonu,Sa tala se diu i kau i kau,Gdje sunce tone na stranu onu.

Daleko tamo u onom kraju,Vijor gdje hui, vijor gdje huji,Daleko u demonskoj onoj olujiVidjee al i domaju.

6


ELIJE GLAUKO

Elij Glauko - njegovih imenaPovjesnika ne zna uspomena -Elij Glauko ima robinjicu,Plavokosu barbarku, Njemicu.

Elij Glauko - ima vjerovnika,Senatora starca raskonika,I dva crna, neugledna stvora:Dva trgovca Grka spreko mora.

"Prijatelju, daj mi robinjicu,Rado u ti vratit obveznicuI dat u ti au od kristala,Lukul nema takova pokala.

Na njemu su nimfe urezane,Gdje se plahe po ikari bane,A po drku geniji su nagi!Daj barbarku, pa ga uzmi, dragi!"

"uj me! Ako ti je moda aoRobinjice to bi meni dao,Gozbu dajem - doi danas k meni,Brzo e te proi ari njeni -"

Vele Grci: "Glauko, nemoj tako!Ti razmisli trijezno i polako.Dajder nama svoju robinjicu,Platit emo njemu obveznicu.

Dat emo ti mjesto tog pokalaZlaan prsten s okom od opalaI tu kesu - metni je u grudi,Uzmi, Glauko - u zdravlje ti budi!"

Slua Glauko srca uzrujana:Barbarka mu ljubav mladih dana -Vaan sluaj! Teko mu je rei,Teko s' vra, zlata, nje odrei.

A robinja uti... Kupci glade brade,Teko da joj petnaest ljet' imade.Kao da se boji? - - Nuto plae zloa,Tare suze s lica - rosu s voa.

7


Ah, u nje se samo srce cijepa!Svrila se jedna sanja lijepa!Elij nema vie robinjice,Plavokose barbarke, Njemice.

DVA LEVITA

Granitan je pridvor hrama.Nebo plavi, zvijezde sjaju,I vidi se tihi mjesec,Gdje lagano tone gaju.

A gleu ga s tavnih dveriDva levita veliajna,U rukuh im pleu svjetla,A riza im modro-sjajna.

Sad govori levit s desnaKao da se od sna prenu:"Car Salamun bdi na logu,I cjeliva blijedu enu!"

"Divnu enu!" veli drugi,Pa obara mraznu glavu,A vjetar im strie lui,I ljulja im sjenu plavu.

"Divnu! divnu!" - Dva levitaKao da su molit stala...- Al je bijela mjeseinaPo stubama hrama pala.

8


NA NILU

I.

Nebo se plaviU tihoj noi,Val se razlijevaI pjenu sipa.Nijemo se koeS obale NilaDvije goleme glave,Dva crna kipa.

Zlatna se ajkaLjulja na valuPosuta cvijeem,Prekrita svilom.Fenjeri plamte,Udaraju vesla,Zlatna se ajkaZavezla Nilom.

U zlatnoj ajciBugari harfa.Nojca je tiha,Bajna i mila.U zlatnoj ajciProsniva sanakNa grudih robaKraljica Nila.

"Od ljubavi mrijem,Nebogi robe,I kako zvijezdaPlave visineNemirna dre,Samotna gasne,Za tobom takoKraljica gine."

Bugari harfa,Kre se vali,Udaraju vesla,Izmie doba.O tihoj noiPod zvjezdanim nebomKraljica NefrisMiluje roba.

9


II.

Dva kamen-kipaPjevaju zoru.Rujna se paraBiba nad Nilom,Plameno sve jePokrito neboeenim zlatom,Krvavom svilom.

Do bijelih stubaLjulja se ajka.Rosna ju trskaNapolak skrila.Uz bijele stubeUzlazi tihoS vijencem o eluKraljica Nila.

Na dnu od ajkeRob sanak sniva.Krasna mu glavaNa grudi pala.Tiho se budi,Doziva tihoCrnog brodaraS kamena ala.

"Odrijei ajku,Dobri brodaru,Nek ju ponesuValovi silni,Pusti da divniSanak dosnivam.Kraljici pozdravReci umilni."

Dva kamen-kipaPjevaju zoru,Zlatna se ajkaZavezla Nilom,Plameno sve jePokrito neboeenim zlatom,Krvavom svilom.

10


SCHERZO

Crni idov JezaijaNa sivom magarcu jaeI die se u stremenihI vie i zove i mae.

"O, ljubim vas, o, sunca mi,Ljubim vas, arobne ene,O, prospite kosu na bijelu grudI doite do mene."

Lijepe su djevojke bjealeU onu visoku travu,Samo je Sali ostalaI stidno spustila glavu.

Do nje se idov sagnuo,Pa je u sedlo die,Jednom je rukom grlio,Drugom u njedra sie.

Iz tanane, svilene kouljeBiserni erdan vadi -Magarac ui spustio -Vjetri leti i hladi.

Vjetri se nebom zalijee,I sunce eta i pali.O, sjeti se, Sali, o, sjeti seKad smo te djevicom zvali.

11


POMPEJANSKA SLIICA

Tamo u dolu, gdje lovori umeI srebrene vode teku,Kucaju srca. - Crni satiriRumenog ovna peku.

Pod svijetlim panjem penje se plamen,Oarene dru grane,O grud satiru sakriva enaObraze milovane.

A oko' u okol skau satiri,Pak se rozima biju -Krage nose - krage vuku,Slaano vino piju.

I vjenav se liem vinjage bujneBuku podiu divlju.Kucaju srca. S ljupkog se gajaBijele nimfe ozivlju.

12


DVA PEJZAA

I.

U travi se ute cvjetoviI zuje zlaane pele,Za sjenatim onim stablimaKrupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visokoKud neujno laste plove; -Pod brijegom iz crvenih krovovaPodnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovovaZlatno se polje stereValovito, mirno i spokojno -I s huma se k humu vere...

II.

Nebeski putnik mjesecLako je odskakivoNad svijetlim oblanim rubomI opet u nebo plivo.

I kad sam otvorio prozor,Blistav od kapi kie,Trznula se je granaI jo se lagano njie.

"Gledaj - glas mi se javi -Iskrice noi lete..."l vidjeh u rosnom grmlju,Gdje blisnuv - ginu i - svijete.

"Tko mi to kaza?" - viknuh,Al grmlje i bata sniva,Tek mjesec nad svijetlim rubomNaglije hiti i pliva.

"Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije.Il prosu se aka pijeska?Ja ne znam. - Na mokrih stazahTiha se voda ljeska...

13


POMONA

Na balkonu vile herkulanskePrazni arke kapljice kampanskeStarac Marcus Antoninus Drusus;Za gracije - kako je ve usus.

Sunce pali. Ba ispod balkonaU sjenici kerka mu PomonaIz prikrajka kradom pogledavaNa herkulska lea roba Clava.

Do naslona njena crn se koi,Svoje crne oi snatre toi,A lepezu grku tuno vije,Trzaju mu ruke obadvije.

Tu e otac dobrodunim tonom:"to mi radi, kerce, pod balkonom?"A ona se zaklanja do zida:"itam, veli, stihe od Ovida."

Slua kerka. Otac ne silazi."Kako tebi podnevo prolazi?"Brzo tada za uzvrat e ona."itam, veli, knjigu od Catona."

A kad bi se nala dobra duaDa i roba pita i saslua,Taj bi reko: "Od tuge pogibam,Moje srce leti k libijskim kolibam."

14


COENA

... I senator puni ae vinom.U p smijeha toi kaplje zlata,Pak amforu rukom obuhvata,A na ruci prsten sja s rubinom.

Drug mu bijel, u snijegu svojih dana,Oko vedra ela svio rue.Crno groe robinje mu slue,A dre im posmijeh sa usana.

Gleda starac, blistaju mu oi,I crvene usne cjelov zbore.Sunce na stol sja u p amforeto grgou svijetlo vino toi.

Gleda starac - i pogleda nice.Drug s amfore alobno mu kimaI kristalnu au teko prima,A uz njih se jate robinjice.

Tako sjede starci. Rije ne gube,Jedan k drugom saginju se milo.Kucaju se - ko da im se sniva,Kucaju se, pa se sami ljube.

SILEN

U poljskoj vodi tiho mjesec sijeva,A s grmlja pada preko puta sjen.Silena vodi bahantka i pjeva,A s krupnim vrem koleba Silen.

Polako ide, smije se - i slua:"Boginjo, ape, ustavi se as"K zvjezdanom nebu vr okrenuv - kuaI sloni uz nju, bijel i sijedih vlas'.

I tako idu kud se grmlje crni,Odmiu - staju - dubok smijeh je ut.Putnie, sustaj, ogledaj se, svrni;Gle, mjesec sja - i tvoj se bijeli put!

15


JUTRO

Svitae. Jo bi tama u lugu.Pan se ukaza s omanim mijehom.On stupi na istac pod jasiku tankuI tu se oglasi smijehom.

Plahe su sjene dole iz tameI plesat stale na zelenoj travi.Bile su divlje plavojke NympheS bijelimi vijenci na glavi...

A svitae jutro. Rosa je pala,Pa se u krupnih kapljah blista.Sja jutarnja zvijezda. Dre i treptiJasika irokog lista.

Pod jasikom ljupko amore dudeI igra kolo naoko Pana.A umi lug - to ide vjetarO prvom osvitu dana...

16


MENTOR I PJESNIK

Islueni augur tremovnikomNosi aru s Jupitera likom.I teka je, puna je sitnia,Dadoe ga ljudi s okolia.

Ovdje stoji statua Atene,Uz nju dobra slika sove njene,A u kutu do te mudre pticeSklonuo se mladi kriomice.

Kad ga augur spazi, on e njemu:"to e, strane, u tom bojem trijemu?"Mladi veli poniknuvi nikom:"Dobri - rad bih bio sveenikom!"

"Tako - zna li slubu?" "Kako ne bih!Za tajnama udim, re u tebi,Pobjego sam iz oinjeg doma,O, primi me, oe - primi odmah!"

Augur igra prstima po ari:"Ti bi rado znao svete stvari?Bene - ostat moe, cijenit znamoDobru volju, daj se strpi samo.

Danas, radi pobjede nad Gali,Jupiteru rtven krijes se pali;Zatite se u bogova proseI guske se u ophodu nose.

Sluaj savjet, uzmi urno jednu,I pristani, kad nosai grednu,Poni zvanje. Teko je poeti,Per aspera k zvijezdam e doprijeti."

I mladia u dvorite voda.Uze gusku i bijednome poda.Taj se zbuni, ipak pticu hvata,Pa s augurom nalegnu na vrata.

Putem misli: - "Po mudrome slovuPodadoh za gusku Ateninu sovu."A ja mislim, ovo je poetak,Kom e konac biti augurski haljetak.

17


MRTVAC

Crnom zemljom preoranomRazlile se vode sjajne,A oblaci nebom ploveU tiine veliajne.

Mirno lebde, tiho ploveK svijetloj pruzi nebosklona;Tako lebde ponad zemljeOd poetka, od iskona.

S kamena po crnoj zemljiVal se dima povijava.Ukraj rtve utrnuteOboreni starac spava.

Ubila ga ruka silna,Vjeno jaka, vjeno iva,to ivote rasipavaI ivote utrnjiva.

Ubila ga i sad lei,U nebo mu gleda glava -Mirno trune, a nad njim seDim na zemlju povijava.

18


PERUN

Na travnom brijegu, nad sedam vodaGromovnik Perun vlada,Lagano drijema i ezlo sputaI sijeda mu glava pada.

Naoko njega vjetrovi lijeu,Nestana djeca neba,Radnici boji to zemlju kiteI zemljici donose hljeba.

S njima on starac vodi zbore,I pita to nose s vod,to nose s lugova, to nose s dola,Od milog mu slavskog roda.

A oni lete i biju kriliNaoko starca Peruna,I bacaju voe i zlatno klasjeNa podnoje njegova truna.

I lete viu: Pomiluj, boe!Kamene ae krue!Odjekuju polja! Tvoj narod se gosti -A goste djevojke slue.

U bunom kolu blagoslov zboriTvoj pjesnik, kralj od kraljeva -U nebo upire slijepe oiI divnu ti pjesmu pjeva.

19


BOSKET

S bosketa u svijetlu livadu,Kud danje oblijeu ptice,Pada travom debeli sjenI pola mi krije lice.Ja stojim, pjevam i ludujemI pjan udeavam ice.

"Gospe, hvatat u ptiicuto poju sjeda na granu,Ma i granicu slomioSnjenu i rascvjetanu,Gospe - ja u je donijeti,Kad oblaci blijedjet stanu,

Veernji oni oblacito ti lebde nad dvorom,Gdje se bijele lukoviZa tavnim, za umnim borom.Gospe, donijet u ptiicu,A ti je ispusti zorom.

Ja u je isto ekatiUz jutarnji sjen bosketaKoj' odmnijeva sav od pjesama,Jer u ljubavi cvjeta -Gospe, gdje uza nj uzdiemVe dva sunana ljeta."

20


KIPOVI

U omrklom parku jablaniBunar okruuju bijeli,Gdje smo ja i gospojaKao saneni sjeli,Dok tavni - ume i tugujuGordi i neveseli.

Laki na nebu oblaci,Svijetle pahulje dana,Lebde i gasnu nad jablani.I dalje od umnih grana,Nad livadom - blijede i putujuPut tihih i neznanih strana.

A gledaju za njima kipoviU grmlju i sa istine,Pobijeljeni. - Lire kameneStisle su ruke njine:Hladni su bozi ljubaviI zamiu hladni u tmine.

NARODNA

Rumena ruo Lelijo,Eno se oblak dijeli,Nad zelen je pao vinogradPa se kida i bijeli.Dunut e vihar s livada,Svijetlo e sunce sinut,Moj e se soko razbojnikVisoko k nebu vinut.

Rumena ruo Lelijo,Daj da ti ljubim oi.Vrana mi hata osedlaj,Golem mi pehar toi,Te da projaim arijomI poviknem sijeda striku,Lelijo, neka i on znaKada obioh diku!

21


NOTTURNO

Dignuv na ruke enuMag je na stube stao,I na sjajno mu tijeloSrebren je ures pao.A lice mu bilo bijelo:Ko u snu gleda i sluaI kao stakleni valRoni se njegova dua.

Zvijezde se roje visokoI dasi e sad da krenu,U zraku se kupa mjesecI sipa svjetlo i sjenu.A krasna se ena budiI grud joj otajno dieI svilne vjee obaraI no je i - biva tie.

PLAKAT

Kud pade snijeg bjelasaju se staze,Na hrdih stijenah bijele se i ginu.U snijegu stope. Blijed se ljulja mjesecU svijetlih krpah to po stijenah plinu.

A podno stijen sjaji timor-uma,I ledna, snjena, rui se i snivaU plavet doli - gdje u staklu vodTavna slika mitskog grada pliva.

Ja vra sa hridi slazim uklet, silan,I k mraznom srcu stitem cimbal snova;Po jasnom snijegu plave mi se stope,A sjen moj pada kao plat bogova.

22


EX PANNONIA

Kad smo pred osam ljetaZa crnim panonskim lugomGradili zaseokeI zemlju orali plugom;I kad smo kraj mutnih vodaDizali bijele ville -,Onda su noi divne,Jasne i mjesene bile.

One sam jedne noiHodao carskim drumom,Ladne su drhtale zvijezdeNad tiho prosjalom umom.A mjescc je gledao s visa -Vrh zgrad i s arhitrav.I uz put se blistala voda,Kud crna pronie trava.

Kod bijele posljednje zgrade,to sjenu baca u vodu,Veslo je sijedi straarI crn se digo na brodu.I on me opaziv viknuKao kad Haron zove,I glas mu uginu mukliPod zvijezdama noi ove.

Spustih se k njemu kraj zida,A srce mi zakuca ivo:Le je leo u traviI jo je napola plivo.Le je leo - i vidjeh:Bila je divna ena,Obasjano bilo joj eloI grud se bijelila njena.I tako mi jasnog neba!Bila je kao Diana.Po vodi i ladnom tijeluKosa joj pala vrana - -

A mi je digosmo mue- Ja i moj Haron stari -Grubim je pokrismo platem- Nijemi noni grobari.Mi se uspesmo k drumuI krenusmo pustih grudi;

23


Iza nas kriknu pticato nou vodama bludi - -

Kad doosmo k bijelom dvoruRaznije se lave pseta.I vidje se gospa Flava,Gdje na dvor preda me eta.U dvorite legoh mrtvacaI viknuh barbarskog roba.On proplaka - nadnijev se svjetlomI svjetlo ih poli oba.

Jo ga i danas vidim,Gdje plau na kamen kleeI tune raskriliv rukeBlago mi nazva veeDa pustim, moli me tuno,Sputana crna mu druga.Otac je, kae, njezin -I ubiti e ga tuga.

Po kamen-ploniku dvoraDovesmo uznika bijedna,Crna ga osula brada -Ruka mu bijela i ledna.Teko je stupo i disoI crnu obarao sjenu.Vidjev ga: - polie suzeTanku mi gospou enu.

A kad se on sagnu k robuI nemono poe da gleda,"Idimo!" anu mi ona,I trznu i - posta blijeda.A mene, da pravo kaem,Kosnu se suza njina:"Idimo, rekoh, a njemuPodajte krag vina."

Dugo je stajao barbar -Nijem kraj bijeloga zida,A onda je tuno zapjevoKo da se srce kida.I kad mu dooe s vrem,On je tek mutno gledo;I sjede dro na kriluTijelo divno i blijedo.

24


Skut joj je - kau - milovo,Ko boginji koja spava.Vidjela ga s balkonaI moja gospoja Flava.A krag je blie primako,I svu no je plako i pjevo,I svu no su drhtale zvijezde,A mjesec s visoka sijevo.

GRIJEH

Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hridI oblak tavan, vihrom raskidan,A s hridi zublja. Krvav joj je ar,I pada u no i u okean.

U svjetlu zublje stoji djevojka,O prsi stite veo razderan,I groznu palu die ko u snu,A pogled joj je tmast i uasan.

Pred njom se svija svje i krvav le,Razgaljen, bijel - i gavran klike vran,I negdje dal'ko zvidi oluja,Ko da se smije demon razuzdan.

25


ROMANCA

Vitez Leon, pobjednik MoriskI miljenik gosp i hurisk,eka da se s Don Dijegom bije,eka zgodu sto bre to prije.

Do crkvice svete Izabele,Gdje se puti kriaju i dijele,Gdje k Sierri irok pogled pue,Susreli se i zastali mue:

Nagnali su hatove u travu,Zaeli su zabavu krvavu,Vikali su. Uzdizali tite,Potezali demekinje vite.

Sada povik! Strijelom sablja zviznu.Padne ljem Leonu - konj mu kliznu.Prosue se bujne vrane kose,Skrenue se oi ko da prose.

Smrt je blizu, vidi se po dahu.Prska krv po kamenu i prahu;Al je pala sablja osvetnikaNa crvene usne raskonika - -

Dotle Don Dijegu ena Blanka,Bjeloputna lijepa Kastiljanka,Med ruama sniva na altani,Vlasi su joj plavi, raeljani;

Kad on prie k njojzi - zbunjen susta.Teko j' diso, drhtala mu usta.I dugo je stajao' i tako -Jedan pa ga vidje gdje je plako.

26


GONZAGA

Sveti Alojzij iz panije,Histerini klerik sa krinom,Koj' je cjelivo lubanjeSlatkom i strasnom gorinom,Sastao se na stubamaPred zlatnom boijom dveriS jednom u crno zavitom,Blijedom i nonom keri.

Ona je rekla: "Gospodine,(Tuno podignuv oi)Ja ekam. Strah me je anelato se na dveri koi."A svetac je halje skupio:- "Idi mi, grijee, s vida!"Na njegov su obraz banuleBolesne rue stida.

Da, svetac je halje skupio,I poo je uza stube,I nije se ni osvrnuoNa jecaj zemaljske ljube.Al se je anel ganuoI rekao: - "Preasni, stani,I koji su mnogo ljubili,I oni su Bogu zvani."

I sam se je anel dignuoDa vodi djevoje blijedo,Alojzij je uto kleknuo,A sve je udnije gledo.I kako se je zadivio,Oduljilo mu se lice;Ba tako ga vidjeh slikanaU ruci usidjelice.

27


ADIEU

O moja je lea laganoKucnula mandolinaI moj se je kaput raskrio.Purpurna pomrinaMoje je vjee prekrilaOd sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganulaKoja pjesmice sklada,Svijetlu je suzu utrlato mi sa zjen pada.- Tako silazim, gospojo,Stubama tvojega grada.

28


II.PJESME IZVAN ZBIRKE (1907)

Objavljene 1899-1909.

LOVORU

Zna li lovor, cvijee uto-bijelo,tono kiti Sparaninu elo,to Rimljana praae u boj!

Slava znai njegova kita svaka,To je znamen starijeh junaka,To nek bude, brate, znamen tvoj!

Naim kraljem vjenavae glavu,Nau i sad jo raznosi slavu,Nae bojne pjesme prati poj!

Nek nas dakle, brao, lovor vodi:K boljoj srei i slobodi,Nek nas ui ljubit narod svoj!

Lovor, 1889.

29


PUTNIK DOMU SVOM

S gorice se put moj vije,Dol se pui, more vrije;Svud te traim pod nebesi,Uzdah uvijek pita: gdje si? Preradovi

Iz daleka eto svijeta,Gdje nit' mila nai nije,Kreem iza dugih ljeta,S gorice se put moj vije.

Oblaci se gone pusti,Vjetar duva, kia lijeI natapa predjel pusti,Dol se pui, more vrije.

Al ja stupam vrstim krokomK tebi, dome, gdje se krijesiMoja zvijezda arkim okom,Svud te traim pod nebesi.

Putnik jadan svijetom bludim,Dome mili, sve mi jesi,K tebi samo doi udim,Uzdah uvijek pita: gdje si?

Lovor, 1889.

30


MRTVA LJUBAV

(U stilu legendarnom)

Na obronku prama meni niu hridi raskidane,Niu ceste zavojite, niu stijene obasjane.

A me njima, ko na sagu, stoje tihi dvori bijeli,Po njima su, nad njima su oblaii rujni sjeli.

Tamo kucnu zvonce smjerno - ko da sitan biser kanu -Oglasi se i zauta; vjetri prhnu, daak danu -

I u jedan mah zaore iz daljine silna zvona:Jaki njihov krik poleti preko neba vasiona.

A ugasnu sunce jarko. Zaljulja se i zatavni;Jo zarudi, jo zaplamti - i sumor b povrh ravni.

Ja sam stao. I uporno gledao sam nijemo, nujno,U dui mi peal krenu nezamjetno i neujno.

Iz mog oka probi kaplja. - Ja primakoh ruke dvijeI poniknuh - niz lice mi podjednako suza lije.

I ja znadem, ah, ja znadem, u tiini onih dvoraUsnula je moja ljuba od klonua, od umora.

Blijeda lei meu cvijeem. Klonula joj trudna glava,Nad elom joj i nad kosom aureola podrhtava.

Vijenac, 16. 10. 1897.

31


AMBROZIJSKA NO

Viu bozi - a nad njima visomZaplavila ona nojca silna;U Olymp se zalijae sjene,Pjesma zvoni tiha i umilna.

Jae zvoni pjesma vjena, sveta -U azurnoj dalji vaselene.Pod granitnim svodom od oblakaPomalja se blagi lik Selene.

Zlatnu liru uze lijepi SminthejI u bojem krugu dira strune -Stialo se kolo od bogova,Due su im nijeme - tuge pune.

Tiho tada tugaljivo, milo,Jasnim, vjenim putem i daljinom -Zamrla je pjesma. Stoje boziObasjani bajnom mjeseinom.

A med njima stoje Zevs i Juno,Bijeli, silni, zagrljeni nijemo -I govori Zeus:"Poi, Juno. as je, dah i ivotU okrilju vjenosti zadrijemo."

ivot, 1900.

32


PUTOVAH...

Mi vozimo se. Polagano kolaUz brijeg nas vuku u pononoj tami.Daleko sjaju zvijezde - mi smo sami;A pod nama se sjaji magla dola - -

Ko vestalka si, ko svetica nujna!I ruke su ti votane i blijede,U mrak ti tone elo, kosa bujna,I tvoje usne kao da se lede...

I kao da se ledi svjetlost plahaSa zamagljene svjetiljke na kolih -Na tamni plat mi lijee poput straha,I pline, kao suze to ih prolih...

Savremenik, 1909.

SJENE

Sav je obzor zarudio.Dunuo je dah s poljan...I lete u nebo oblaci:Purpurni sanci dana...

S grmlja na utu obaluivo prhaju ptice,I ribar u amcu nemirnomK nebu obraa lice.

Obraa lice i sluaAriju sa nebesa -S mreom se ljulja, i saginje,Sijedu kosu stresa.

I kako se ljulja, biba seI amac i on i sjena -Ljulja se, pljuska, razilaziNa zlaanih valih pjena...

Savremenik, 1909.

33


III.POSTUMA

Pjesme i fragmenti

JEZUITI

Fragmenat

Iz uarena kaminaPadao je odsjev araNa dva para crnih noguI dva svilena talara.

A dva lica blijedila suU potaji kraj kamina.Sjedili su jezuiti,A bio je mrak i tmina.

Sjedili su ko u groziDre svijetle kljue Rima.I kraj one arke vatreStrujila je od njih zima.

A kada je plamen lizno,Ko da stenje, ko da gine,Ko satane preko podaStrugnule su sjene njine...

Savremenik, 1909.

PONIKNUH GLAVOM PONOSNOM...

Poniknuh glavom ponosnomI oborih je nice - -A teke suze kanueNa moje trepavice.I dru skut dohvatih njenI pritisnuh na usta!O, moja krasna ljubavi,O, moja eljo pusta!

34


Gle, grozne suze plaem jaOd prijegora i boli!O, moja krasna ljubavi,Pomiluj me i voli!I daj mi podaj jakostiDa ivim crne dane,I da se luda ne latimI ae otrovane.

Ti sve si mi oduzela,I krasne sne i nadu,A preputa me ubogaI oaju i jadu!Do srca si me raskrilaI ranila me tamo!O, moja krasna ljubavi,Ta gdje si mogla samo?!

Glej, grozne suze plaem ja -O, sagni se do mene,I utisni mi cjelov barNa rasplakane zjene!I digni me i vodi me,Gdje sinje nebo plavi,Dok mine me taj gorki asI naem zaboravi!

O, vodi me u divlji lugI na iroko polje,I pokraj drevnog doma mogDo crkve bogomolje -Gdje sve me je ostavilo,Da pokucam na vratihDjetinjih iluzijaI prvih snova zlatih!

"Vladimir Vidri", 1924.

DVIJE PARIJE

Bilo je tiho, bilo je tuno -Sunce je palo za gole planine.Daleko tamo na krvavo neboVihar je vitlo oblaine.

35


Poljem su ile dvije parije stare,Sumorne - s krpom odijela -.Lea su njina pognuta bila,Kosa je bila ve bijela.

I bilo je tiho, bilo je tuno,Vrane se dizale krikom:Tog dana se prvom svi sljubie ljudi -Pred pravdinim spomenikom.

"Vladimir Vidri", 1924.

VRH MOGA ELA...

Vrh moga ela cjelov zaplamti,I mir me zaokupi sveti.I bi mi ko da u pod usnom jojDahnut i mrijeti. -

I bi mi ko da sam posljednjom snagomPolako dignuo veloS predivna kipa i mriju da samPreda nj poloio elo.

I bi mi ko da me je sama MadonaSvetom zakrilila rukomI na njen poziv da brijeg i dolUmukoe mukom.

Ah, u grudi se mojih pokrenu demon,Ah, u moje proniko ie.Ja hou strast! Preda mnom drhtnuNa svijetu najljepe bie.

I digoh se blijed; al bukti strastI milinjem protrnu nijema -Na gruboj mi usni ukoenojNi trunka milosti nema.

Ja hou strast!

Republika, 1951.

36


BAKO VODI PJESMU...

Bako vodi pjesmu, Heba toi,Ovjenana neuvelim cvijeem.Sve je pjano! Sve je uzigranoDivnim pilom, Bakovim umijeem.

Sve se kree. Divne nage eneNad oblaci lebde kolo viju,U rumene hvataju se ruke,U usta se ljube pa se smiju. -

I amore bozi. Nektar piju.Kaplja pada niz ae i grudi,Iskriava promee se zvijezdomI ko zvijezda u svemiru bludi.

Grle se i ljube vjeni bozi,S usta njinih bui stih i vrije,. . . . . . . . . . . . . . .

Republika,. 1951.

NO JE DOLA...

No je dola pa je svuda tiho:I u lugu i na bijeloj staziI pod nebom i pod hvojom tamnomI pod zvijezdom koja izilazi.

I pod zemljom. - U visinah veljih,U vedromu kolu od bogova:Cimbal zvoni, ljuven stih romoni,Krui aa i puni se snova.

Republika, 1951.

37


DAVNO SU SINULE ZVIJEZDE...

Davno su sinule zvijezde. - Oh, doi s mramorna dvora!Gle, trijemom stupova bijelih mirno se sputaju sjeneI srebren se mjesec sjaji tamo sa plavetnih gora.Oh, doi, ljubljena moja! Oh, doi po mene!

Gdje romon je vode, doi! Gdje nisko padaju graneI ume visoka stabla i najljepa zvijezda sije,Gdje biserna rosa kapa, kad pononi lahor dane,Gdje se zaarana ptica ume krili i krije. -

Mjesec kud ara, doi! ... Oh, doi, ljubljena moja!Svjetal e alem blistat na Tvome snjenome elu,Na mojih e grudih poivat spokojno glava Tvoja,Prekrasna Tvoja glava u arobnom, snenom velu!

Oh, doi! Po putovih bijelih davno se sputaju sjene,I srebren se ljeska mjesec tamo sa plavetnih gora.Oh, doi, ljubljena moja, doi po mene!Cvijee Ti metnuh divno, na uzlazu dvora!

Zagreb dne 9/III 1900.

Republika, 1951.

SANJAO SAM...

Sanjao sam da sam varvarRiih kosa, nagih grudi,I da nosim teko koplje,A da sunce jarko rudi.

Jarko rudi, zlatno sijevaIzme cvjetnih tankih hvoja.Sanjao sam da sam varvarNa zelenu polju boja,

Na zelenu bojnom polju,Gdje se vije pramen dima,I gdje lee nagi leiPod visokim kedrovima,

38


I gdje poju blijede eneViju svoja bijela vela,I gdje idu sveeniciNose are od opijela,

I gdje praska tiha vatraSa lomae ubojnika,A u dolu grad se viaKao blijedozlatna slika.

A ja stojim, ja ga gledam,Na ruci mi krv od boja,A uza me tiho sloniZlatooka ljubav moja.

I ona me tiho gledaPa mi [....] i zbori.Iz doline idu momciI vika se njina ori.

Republika, 1951.

FRAGMENTI

[1]

Vijori vjetar i oblake goni,U oblacima muklo tutnji zvono...

[2]

Topli je vjetar dunuoI svio cvjetno drveeI odnio rubac djevojcito jaglac u kosu mee.

A ona je za njim bjealaI nala u zelenoj travi...

[3]

Nebo je jasno i proljetno,Duva vjetar s poljana,I lete u nebo oblaci,Purpurni sanci dana.

39


A ja te ljubim na obali,Gdje sjajni protiu vali,I kosu s lica odiem...

[4]

Ispleli smo zelen vijenacJa i drug moj jo za rana...

Republika, 1951.

NA PUSTU DRUMU...

Na pustu drumu snijei i vijori,Po dubovima tvrda kora puca.Pod dubom Pan lelee i kaljucaI na p slednut sa smru se bori.

Sav bijel je Pan. Lijeu pahuljice,U kudravo se runo pre pletu,Poskakuju oko njeg, u svom letu,Vrpolje se i biju ga o lice.

On divlje kriknu - i zamahnu rukom.Tad drhtat stade plaho po svem tijeluI prevali se na ledinu bijeluI glavom klonu i zamua mukom.

Narodni list, 17. 4. 1955.

ETO DIVNA SAMOVARA...

Eto divna samovara!Vrije, bui, pjesmu pjevaO ljubavi, o ljepotito se smijee razodijeva,

Razodijeva i razvijaDjevojake teke prame.O, djevojko, krasna sjeno,Procvala si, al ne za me.

40


Procvala si kao rua,U latica netaknutih,to se tamo tiho njie,Na [...] divnih putih.

I to samo tiho miri.Ko da lije osjeaje,U no svijetlu, u no divnu,Gdje se zvijezda razaznaje,

Gdje se zvijezda tiho die,Srebren-rua u Eonu,. . . . . . . . . . . . . . . .

Knjievna tribina, 29. 4. 1960.

41


RJENIK

altana (tal.) - balkonarhitrav (gr.) - greda koja lei na stupovimai vee ihaugur (lat.) - starorimski sveenik

bahantka - bakhantica, pratilica boga vinaBahka (Dioniza), raspojasana enabene (lat.) - dobrobosket (franc.) - umica, gaj, umarakCaton - Marko Porcije Katon (234-149 pr. n.e.), rimski dravnik, pisac i govornik, poznatpo svome visokom moraluClav - izmiljeno starorimsko imecoena (lat.) - gozba

Dijana - starorimska boica lovadude - gajde

Ex Pannonia (lat.) - iz Panonije

genij (lat.) - boanstvo, dobar duhgirlanda (tal.) - ukrasni vijenac od ruaGonzaga, Alojzije (1568-1591) - tal.redovnik Drube Isusove. Poznat kao"djevianski mladi" jer je kao pa na dvoru uFirenci poloio zavjet djevianstva. 1585stupa u Drubu Isusovu, odrekavi semarkgrofovstva. Zatitnik mladei istudenata.gracija (lat.) - u antikoj mitologiji jedna odtriju sestara, umiljatih Zeusovih keri(Aglaja, Eufrosina, Talija); prenes. lijepa enagrednuti - poiguske u ophodu - prema legendi, guske suspasile Rim od galskoga osvajanja, kada su seGali pod okriljem noi uuljali preko rimskihzidina, a guske gakanjem probudile graane

Heba - ki Zeusova i Herina, ena Heraklova;sluavka bogova na Olimpu i boginja mladostiherkulanski - koji se odnosi naHerkulanum, grad blizu Napulja kojega je 79.godine n. e. zatrpala erupcija Vezuva, iji suostaci naeni ouvani ispod pepelahrd - ponosan; snaan, silanhuriska (ar.) - hurija, ljepotica iz

muslimanskog rajahvoja - grana

Juno - Junona, ena Jupiterova, vrhovnarimska boica

kampanski - iz Kampanije, pokrajne u junojItaliji (sredite Napulj)krin - ljiljan

levit (hebr.) - sveenikLukul - Lucije Licinije Lukul (oko 110-56 pr.n. e.), rimski general i bogata, poznat posvojim raskonim gozbama

Marcus Antonius Drusus - izmiljenostarorimsko imeMoriski - Mauri, Arapi

nebosklon - obzor, horizontNymphe - na latinski nain pisano nimfa,starogrka nia boginja

Ovid - Ovidije, Publije Nazon (43. pr. Kr. -17. po. Kr.) - starorimski pjesnik, autoruvenih Metamorfoza; prognan na Crnomore (Pont), gdje je i umro, pie dvijeglasovite zbirke elegija Tristia i Ex Ponto

pala (tur.) - sabljaPan - starogrki bog uma, pokrovitelj stada ipastiraparija (ind.) - u Indiji ovjek koji nijepripadnik ni jedne kaste, prezren i "neist"peal - bolper aspera (lat.) - dio latinske poslovice Peraspera ad astra - kroz trnje do zvijezdaplinuti - tei, plavitipompejanski - koji se odnosi na Pompeje,grad blizu Napulja kojega je 79. godine n. e.zatrpala erupcija Vezuva, iji su ostaci naeniouvani ispod pepelapridvor - trijem, hodnik

riza - sveenika haljina

42


samovar (rus.) - naprava za kuhanje ajascherzo (tal. ala) - malo glazb. djelo u ivomtempu; ovdje slika, sliicaSelena - starogrka boginja MjesecaSierra (panj.) - gorje, planinski vijenac; upanjolskoj postoji Sierra Morena, SierraNevada itd., ali se ne zna na koje se gorjemisliSilen - jedan od pratilaca boga Bahka(Dioniza); veseli pijani staracsloniti - naslanjatiSminthej (gr.) - jedan od pridjevaka bogaApolona ("tamanitelj poljskih mieva")Sparanin - Spartanac

Theba - Teba, starogrki grad; Vidri ga nastari nain pie u pluralu ("s lirom iz Theba"),prema grkom Thebai, odn. Tebetimor - kr, kamenjar, stijenjetio - tihotremovnik - trijem, hodniktrun (gr.) - prijestolje, tron

usus (lat.) - obiaj, navada

vestalka - uvarica hrama starorimskeboginje ognjita Veste; vjena djevicavilla (lat.) - vila, ljetnikovacvinjaga - vinova loza

43


ABECEDNI POPIS PJESAMA

ADIEU 27AMBROZIJSKA NO 31BAKO VODI PJESMU... 36BOSKET 19COENA 14DAVNO SU SINULE ZVIJEZDE... 37DVA LEVITA 7DVA PEJZAA 12DVIJE PARIJE 34ELIJE GLAUKO 6ETO DIVNA SAMOVARA... 39EX PANNONIA 22FRAGMENTI 38GONZAGA 26GRIJEH 24JEZUITI 33JUTRO 15KIPOVI 20LOVORU 28MENTOR I PJESNIK 16MRTVA LJUBAV 30MRTVAC 17NA NILU 8NA PUSTU DRUMU... 39NARODNA 20Nebeski putnik mjesec 12NO JE DOLA... 36NOTTURNO 21PERUN 18PLAKAT 21POMONA 13POMPEJANSKA SLIICA 11PONIKNUH GLAVOM PONOSNOM... 33PUTNIK DOMU SVOM 29PUTOVAH... 32ROBLJE 5ROMANCA 25SANJAO SAM... 37SCHERZO 10SILEN 14SJENE 32U OBLACIMA 4U travi se ute cvjetovi 12VRH MOGA ELA... 35

SADRZAJI.PJESME(1907)II.PJESME IZVAN ZBIRKE (1907)Objavljene 1899-1909.III. POSTUMARJECNIKABECEDNI POPIS PJESAMA

Documents

Vladimir Vidric - Pjesme