Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
1
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom
bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
2
Profesionalne bolesti stomatologa:
Sindrom bolnog ramena
Napisali:
• mr. sc. Marin Vodanović, dr. stom.
Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Zavod za dentalnu antropologiju; e-
mail: [email protected]; www.marinvodanovic.com
• Ivan Grgurev, dr. med.
«Grgurev» - specijalistička ordinacija fizikalne medicine i rehabilitacije, Split,
Sustipanski put 23; e-mail: [email protected]
Istraživanje Burkea i suradnika iz 1997. kojim se nastojalo otkriti razloge prijevremenog
odlaska stomatologa u mirovinu, pokazalo je da su muskulo-skeletalni poremećaji najčešći uzrok
nastanka trajne radne nesposobnosti za bavljenje stomatološkom djelatnošću (Tablica 1.). Što
dopridonosi tako velikom broju muskulo-skeletalnih poremećaja među stomatolozima?
Bavljenje stomatologijom je karakterizirano učestalim repetitivnim kretnjama (npr.
struganje i poliranje korijena zuba); statičnim i nepravilnim položajima tijela koji dovode do
prenaprezanja mišića ramena, vrata i leđa; dugotrajnim držanjem i pretjeranim stiskanjem malih
instrumenata prilikom rada; te učestalom uporabom vibrirajućih uređaja. Svakodnevni posao
stomatologa zahtijeva s jedne strane ekstremno finu koordinaciju pokreta dominantne ruke, koja
je pored toga nerijetko praćena potrebom za snažnim, ali kontroliranim stiskom, dok s druge
strane, druga ruka obično služi kao potpora i pripomoć za osiguravanje vidnog polja, npr.
uporabom stomatološkog zrcala. Dobro je poznato da svi oni zadaci za čije je obavljanje potrebna
istovremena, precizna i strogo koordinirana aktivnost osjetila vida i motorike ruku uvelike utječe
na položaj tijela prilikom rada, a posebno na glavu, vrat, ramena, ruke i leđa.
Vrsta zdravstvenog poremećaja koji uzrokuje radnu nesposobnost
%
muskulo-skeletalni poremećaji 29,5 kardiovaskularne bolesti 21,2 neurološki poremećaji 16,5 tumori 7,6 bolesti živčanog sustava 6,1 ostalo 19,1 Tablica 1. Zdravstveni poremećaji koji dovode do prijevremenog odlaska stomatologa u mirovinu
(Burke i suradnici, 1997.)
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
3
S obzirom da se s većinom nabrojanih čimbenika koji mogu negativno utjecati na zdravlje
muskulo-skeletalnog sustava prosječan stomatolog susreće u svakodnevnom radu, postoji velika
vjerojatnost da će tijekom svog radnog vijeka u većoj ili manjoj mjeri osjetiti određene muskulo-
skeletalne tegobe. Prema Kerosuou, 70% stomatologa opće prakse i čak 72% ortodonata u
Finskoj, pati od muskulo-skeletalnih poremećaja, s tim da su simptomi nešto učestaliji kod žena.
Istraživanje Laua i suradnika iz 2006. provedeno među stomatolozima u Hong Kongu je pokazalo
da ne postoje značajnije razlike u prevalenciji ove vrste poremećaja između pojedinih
stomatoloških specijalnosti, jer su svi stomatolozi jednako izloženi opasnosti s obzirom na
identično područje rada, koje čini usna šupljina pacijenta.
Jedno od područja koje je vrlo često pogođeno muskulo-skeletalnim poremećajima je
područje ramenog obruča, u kojem je prema istraživanju Finsena i suradnika iz 1998. bolne
simptome najmanje jednom tijekom radnog vijeka osjetilo 38% muških i 39% ženskih
stomatologa. Taj podatak rameni obruč, pored vrata i leđa, uvrštava među dijelove tijela koji su u
stomatološkoj profesiji najčešće pogođeni muskulo-skeletalnim poremećajima. Ovi poremećaji u
ramenom području, u literaturi objedinjeni pod nazivom sindrom bolnog ramena se najčešće
manifestiraju kao:
1) razni oblici upala tetiva mišića ramena (npr. kalcificirajući tendinitis musculus
supraspinatusa, tendinitis musculus infraspinatusa, tendinitis musculus
subscapularisa, tendinitis duge glave bicepsa),
2) sindrom subakromijalnog sraza,
3) adhezivni kapsulitis i
4) mialgija musculus trapeziusa.
Slika 1. Područje koje zahvaća sindrom bolnog ramena
Poremećaji tetiva mišića ramena
Mišići ramenog obruča se mogu podijeliti na one koji su iz tijela dospjeli u gornje udove
(prednja i stražnja skupina mišića s hvatištem na humerus), na one koji iz ruke prelaze u tijelo, te
na kraniotorakalne mišiće koji sežu od glave do ramenog obruča. U stražnju skupinu mišića
ramenog obruča s hvatištem na humerusu spadaju musculus supraspinatus, musculus
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
4
Slika 2. Kosti ramenog obruča
infraspinatus, musculus teres minor, musculus deltoideus, musculus subscapularis, musculus
teres major i musculus latissimus dorsi. M. subscapularis, m. supraspinatus, m. infraspinatus i m.
teres minor često se zajednički nazivaju «mišićno-tetivno orukavlje», «tetivna kapa» ili «rotatorna
manšeta», jer prekrivaju glavu humerusa. Ti mišići sudjeluju u rotaciji ruke prema unutra (m.
subscapularis), abdukciji ruke (m. supraspinatus), te vanjskoj rotaciji ruke (m. infraspinatus i m.
teres minor).
Najčešći poremećaji koji se javljaju na tetivama mišića ramenog obruča su upala
(tendinitis) i ruptura tetiva. Oba poremećaja zahvaćaju vezivno tkivo ramena i uzrokuju bol u
ramenu. Ozljede tetiva ove skupine mišića su povezane s repetitivnim kretnjama, te
prekomjernim i snažnim naprezanjem mišića ramena i nadlaktice.
Poremećajima je najčešće podložna tetiva m. supraspinatusa, kod koje se često pojavi
kalcificirajući tendinitis m. supraspinatusa. Ovaj oblik upale tetive se može podijeliti u dva stadija:
formativni i resorptivni. U formativnom stadiju dolazi do stvaranja kalcifikata u blizini tuberculum
majusa humerusa, a u resorptivnom do njegove resorpcije. Za razliku od formativnog stadija koji
je obično bezbolan, u resorptivnom stadiju se pojavljuje bol koja može biti različitog intenziteta, a
najizraženija je prilikom abdukcije ruke. Da bi se potvrdila dijagnoza ove vrste tendinitisa, osim
kliničkog testiranja abdukcije m. supraspinatusa, rade se i rendgenske snimke ramena u
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
5
posebnim projekcijama, te ultrazvučne pretrage kako bi se točno lokalizirao i u cijelosti prikazao
kalcifikat.
Slika 3. Mišići i tetive ramenog obruča
Rizičnim faktorima se smatraju statično opterećenje mišića ramena i nepravilan položaj
tijela prilikom rada, uz posebno opterećenje ramenog dijela. Najočitiji simptomi koji upućuje na
poremećaj ove skupine mišića je bol koja se javlja prilikom podizanja lakta između 60° i 90°.
Ponekad se bol zna prenositi iz prednjeg dijela ramena u lateralna područja; iako može biti blago
prisutna duže vrijeme, nerijetko se može iznenada pojačati prilikom određenih, individualno
specifičnih kretnji.
Oko četrdesete godine života može nastati i ruptura tetiva mišića ramena, odnosno
ruptura rotatorne manšete, koja može biti djelomična ili potpuna. Do rupture obično dolazi zbog
istrošenosti tetiva iako je kod mlađih osoba moguća i akutna pojava uslijed traume. Za razliku od
tendinitisa, kod rupture bol nije lokalizirana, što je veoma bitno za diferencijalnu dijagnozu.
Prilikom postavljanja konačne dijagnoze treba voditi računa i o eventualnim poremećajima vratne
kralješnice, kod kojih se bol često puta reflektira u rame. Osim toga bolove slične onima koji se
javljaju kod rupture rotatorne manšete nalazimo i kod određenih endokrinološki izazvanih
artropatija, neuroartropatija, te kod malignih procesa, neovisno da li su primarni ili sekundarni.
Kao i kod tendonitisa za dijagnozu se najviše koriste rendgenske i ultrazvučne pretrage ramena.
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
6
Da bi se spriječile ove tegobe preporučava se ergonomski položaj radnih instrumenata,
što znači da njihov položaj mora biti takav da pri radu od stomatologa ne zahtijeva učestalo
izvrtanje ruke, niti prekomjerno istezanje. Ramena i nadlaktice pri radu moraju biti u neutralnom
položaju, što znači da nadlaktice ne smiju biti previsoko položene. Da bi položaj nadlaktica bio
optimalan, stolac na kojem je smješten pacijent ne smije biti previsoko, jer će samim tim i
nadlaktice doći u viši položaj, ali ni prenisko, jer se tako smanjuje potrebni radijus kretanja
nadlaktica.
Terapija ozljeda ove skupine mišića ovisi o stupnju poremećaja. Ukoliko dođe do rupture
tetiva, liječenje postaje dugotrajno i složeno, pa je potrebna aktivna rehabilitacija, te pažljiva
primjena kortikosteroidnih injekcija i protuupalnih lijekova. Kortikosteroidi mogu biti opasni, jer
iako donose kratkotrajno poboljšanje, njihovom dugotrajnom primjenom se stanje može dodatno
pogoršati uslijed slabljenja tetiva, što povećava mogućnost ponovne rupture. Ukoliko
konzervativno liječenje ne pokaže zadovoljavajuće rezultate, potrebno je razmotriti i mogućnost
kirurške sanacije ozljede, koja najbolje rezultate pokazuje kod akutnih ruptura koje se operiraju
unutar tri tjedna od nastanka ozljede.
Sindrom subakromijalnog sraza
Sindrom subakromijalnog sraza («shoulder impingement») je kliničko stanje kod kojeg
dolazi do kompresije tetiva rotatorne manšete pri sudaru tuberculum majusa humerusa i
akromiona. Do tog sraza dolazi prilikom podizanja ruke iznad glave, kao što je npr. servis u
tenisača ili posezanje za stomatološkom svjetiljkom smještenom iznad terapeutskog stolca.
Početni simptomi koji upućuju na sindrom subakromijalnog sraza su relativno blagi, pa
pacijenti u toj fazi obično i ne traže liječničku pomoć. Daljnjim napredovanjem poremećaja javlja
se konstantna bol kako pri aktivnosti ruke/ramena, tako i pri mirovanju. Ponekad se ta bol može
reflektirati s prednje strane ramena u lateralne dijelove podlaktice. U uznapredovaloj fazi se javlja
iznenadna i snažna bol prilikom podizanja ruke iznad glave. Uslijed sraza između rotatorne
manšete i akromiona nastaje lokalizirani otok, te utrnulost prednjeg dijela ramena. Bol i utrnulost
mogu s vremenom postati izrazita smetnja u svakodnevnim aktivnostima, jer su ograničene
unutarnja rotacija i horizontalna abdukcija.
Za postavljanje dijagnoze subakromijalnog sraza potrebno je napraviti klinički pregled
ramena, te rendgenske i/ili ultrazvučne pretrage, a u pojedinim slučajevima i magnetsku
rezonancu. Dijagnoza se može potvrditi i tzv. «impingement» testom, kada se u bolno područje
rotatorne manšete injicira lokalni anestetik. Izostanak boli kod inače bolnih kretnji nakon aplikacije
lokalnog anestetika potvrđuje dijagnozu.
Ovaj poremećaj se liječi fizikalnom terapijom koja uključuje vježbe snaženja i istezanja
tetiva i mišića rotatorne manšete, te se primjenjuju nesteroidni protuupalni lijekovi. Kod
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
7
tvrdokornih slučajeva, gdje simptomi egzistiraju više od šest mjeseci može se artroskopski
napraviti prednja akromijoplastika.
Adhezivni kapsulitis
Adhezivni kapsulitis («smrznuto rame», »frozen shoulder») je možda najozbiljniji i
najsloženiji muskulo-skeletalni poremećaj u području ramenog obruča. Etiologija još uvijek nije
potpuno razjašnjena, a nešto je veća prevalencija kod osoba oboljelih od šećerne bolesti. Rizični
faktori su statičko opterećenje, nepravilan položaj ramena prilikom rada, te prenaprezanje
ramenog zgloba. Karakterizira ga djelomična ili potpuna nepokretnost ramena u svim smjerovima,
te iznenadna bol. Osim toga učestale su pojave tendinitisa stražnje skupine mišića ramenog
obruča s hvatištem na humerusu.
Slika 4. Adhezivni kapsulitis
Simptomi su veoma slični onima koji se javljaju prilikom ozljeda stražnje skupine mišića
ramenog obruča, što podrazumijeva bol u ramenu, te njegove ograničene kretnje. Ukoliko se ovi
simptomi često pojavljuju, vrlo vjerojatno više nije riječ o nekoj izoliranoj tendopatiji stražnjih
mišića ramena, nego o adhezivnom kapsulitisu.
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
8
S obzirom da je adhezivni kapsulitis nerijetko usko povezan s učestalijim i izrazitijim
ozljedama stražnje skupine mišića ramena, kao preventivne mjere se preporučaju iste one,
prethodno opisane za tu vrstu ozljeda.
Liječenje adhezivnog kapsulitisa podrazumijeva fizikalnu terapiju i dugotrajnu
rehabilitaciju, te primjenu protuupalnih lijekova. Iako je pravovremenim i ispravnim liječenjem
moguće skoro u potpunosti obnoviti sve motoričke sposobnosti, liječenje nerijetko može trajati od
16 do 20 mjeseci. U nekim slučajeva u obzir dolazi i manipulacija zgloba u općoj anesteziji, te
artroskopski zahvat.
Mialgija musculus trapeziusa
Mialgija musculus trapeziusa je obično uzrokovana statičkim opterećenjem ramena ili
dugotrajnim naprezanjem mišića. Ovo stanje se često puta javlja kod profesija koje karakterizira
učestalo ponavljanje određene kretnje ovog mišića, te dugotrajan i nefiziološki položaj tijela, kao
što je na primjer položaj stomatologa prilikom rada u pacijentovim ustima. Tijelo stomatologa je
tada nagnuto nad pacijenta, te istovremeno rotirano uz laktove podignute skoro u razini ramena.
Slika 5. Područje koje zahvaća mialgija m. trapeziusa
M. trapezius ima tri dijela: pars descendens, pars transversa i pars ascendens, koji mu
omogućavaju statičku funkciju, tj. držanje lopatice i učvršćivanje ramenog obruča. Mišić povlači
lopaticu i ključnu kost unatrag prema kralješnici. Simptomi koji ukazuju na mialgiju m. trapeziusa
su preosjetljivost i bol poglavito u pars descendensu, koji polazi s linea nuchae superior, s
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
9
protuberantia occipitalis externa, te s lig. nuchae i veže se na lateralnu trećinu ključne kosti, ali i u
ostalim dijelovima ovog mišića.
Da bi se izbjeglo prenaprezanje mišića ramenog obruča, ali i cjelokupnog muskulo-
skeletalnog sustava poželjno je tijekom radnog vremena izbjegavati dugotrajne stomatološke
zahvate u kontinuitetu. Najbolje je naizmjenično kombinirati duge i kratko zahvate, kako bi se
mišići imali priliku relaksirati. Osim toga, tijekom dužih zahvata poželjno je povremeno napraviti
vježbe istezanja mišića ramenog obruča, te redovito mijenjati položaj prilikom rada (kombinirati
rad u sjedećem i stojećem položaju), pri čemu treba voditi računa da položaj tijela ravnomjerno
opterećuje cjelokupni muskulo-skeletalni sustav.
Kao terapijske mjere kod mialgija m. trapeziusa se preporučaju odmor, fizikalna terapija,
masaža, te vježbe istezanja. Ukoliko se uz mialgiju, pojave još i miogeloze (prijelaz mišića iz sol u
gel-stanje), potrebno je primijeniti još i posebne tehnike manualne kompresije bolnih mjesta.
Zaključak
Pojavnost muskulo-skeletalnih poremećaja se kod stomatologa povećava s godinama
radnog staža, s tim da su žene nešto češće pogođene. Oboljenja i ozljede mišića i tetiva ramenog
obruča spadaju među najčešće oblike ove vrste poremećaja, te kao takvi mogu dovesti do trajne
nesposobnosti za rad i preranog umirovljenja. Već pri pojavi prvih simptoma potrebno im je
posvetiti dužnu pažnju, te uz preventivne, provoditi i određene terapijske mjere koje u najvećem
broju slučajeva mogu spriječiti brojne komplikacije i trajne posljedice.
Literatura • Akesson I, Hansson GA, Balogh I, Moritz U, Skerfving S. Quantifying work load in neck,
shoulders and wrists in female dentists. Int Arch Occup Environ Health. 1997;69(6):461-74.
• Alexopoulos EC, Stathi IC, Charizani F. Prevalence of musculoskeletal disorders in dentists.
BMC Musculoskelet Disord. 2004;5:16.
• Burke FJ. Occupational dental disease. Br Dent J. 1997;183(8):276.
• Drummer L. Ergonomics. U: Darby ML, Walsh MM, urednici. Dental Hygiene Theory and
Practice. St. Louis: Saunders; 2003. str. 122-141.
• Finsen L, Christensen H, Bakke M. Musculoskeletal disorders among dentists and variation in
dental work. Appl Ergon. 1998;29(2):119-25.
• Jajić I, Jajić Z. Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja. Zagreb: Medicinska naklada; 2000.
• Kerosuo E, Kerosuo H, Kanerva L. Self-reported health complaints among general dental
practitioners, orthodontists, and office employees. Acta Odontol Scand 2000; 58(5):207–12.
Vodanović M. Grgurev I. Profesionalne bolesti stomatologa: sindrom bolnog ramena. Hrvatski stomatološki vjesnik. 2007;14(3):39-43.
10
• Lau JW. Occupational shoulder pain in the dental profession—orthodontists, oral and
maxillofacial surgeons, and general dental practitioners. Hong Kong Dent J. 2006;3(1):29-36.
• Melis M, Abou-Atme YS, Cottogno L, Pittau R. Upper body musculoskeletal symptoms in
Sardinian dental students. J Can Dent Assoc. 2004;70(5):306-10.
• Pećina M. Sindromi prenaprezanja. Zagreb: Globus; 1992.
• Platzer W. Sustav organa za pokretanje. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada; 1989.
• Rising DW, Bennett BC, Hursh K, Plesh O. Reports of body pain in a dental student population.
J Am Dent Assoc. 2005;136(1):81-6.
• Valachi B, Valachi K. Mechanisms leading to musculoskeletal disorders in dentistry. J Am Dent
Assoc. 2003;134(10):1344-50.
• Valachi B, Valachi K. Preventing musculoskeletal disorders in clinical dentistry: strategies to
address the mechanisms leading to musculoskeletal disorders. J Am Dent Assoc.
2003;134(12):1604-12.