Embed Size (px)
Citation preview
Zagreb, siječanj 2005.
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU
���
������
���
���
���
��� ��� ���
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
SADRŽAJ
1. OPĆENITO O ENERGIJI........................................................................................................ 2. ODRŽIVA ENERGIJA I ODRŽIVA GRADNJA...................................................................3. KOJE SU KORISTI ENERGETSKI EFIKASNE GRADNJE?...............................................4. JESTE LI ZNALI?.....................................................................................................................5. KUPUJETE KUĆU ILI STAN– ZNATE LI ŠTO KUPUJETE?............................................6. ENERGETSKA BILANCA KUĆE...........................................................................................7. ZAKONODAVNI OKVIR........................................................................................................
8. OPĆE PREPORUKE ZA POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI POSTOJEĆIH I NOVIH KUĆA..............................................................................................9. ODABIR LOKACIJE, ORIJENTACIJA I OBLIK KUĆE........................................................10. OPĆENITO O TOPLINSKOJ ZAŠTITI..................................................................................11. TOPLINSKI MOSTOVI............................................................................................................12. ENERGETSKA EFIKASNOST PROZORA I VANJSKIH VRATA.......................................13. TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA.......................................................................14. TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU..................................................................................................15. TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU..................................................................................................16. TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI............................................................................17. PASIVNI SUNČANA ARHITEKTURA I ZAŠTITA OD SUNCA.......................................18. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA............................................................
19. OPĆENITO O ENERGETSKIM POTREBAMA ZGRADA.................................................20. SUSTAV ZA GRIJANJE...........................................................................................................21. SUSTAV ZA PRIPREMU TOPLE VODE...............................................................................22. SUSTAV ZA VENTILACIJU I KLIMATIZACIJU...................................................................23. SUSTAV RASVJETE.................................................................................................................24. ENERGETSKA TROŠILA........................................................................................................25. NADZOR I UPRAVLJANJE...................................................................................................
5566889
121414161718
20
22232325
27283132333535
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
4
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
5
OPĆENITO O ENERGIJI
ODRŽIVA ENERGIJA I ODRŽIVA GRADNJA
KOJE SU KORISTI ENERGETSKI EFIKASNE GRADNJE?
JESTE LI ZNALI?
KUPUJETE KUĆU ILI STAN – ZNATE LI ŠTO KUPUJETE?
ENERGETSKA BILANCA KUĆE
ZAKONODAVNI OKVIR
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
4
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
5
OPĆENITO O ENERGIJI
Bez energije nema života. Energija je sposobnost obavljanja rada, energija je kretanje, toplina, život. Energija je pokretač cijelog svijeta, pa tako i našeg života. Koristimo se njome da bismo radili i da bismo se hranili, ona osvjetljava naše gradove, pokreće bicikle, vlakove, avione i ostala motorna vozila. Energiju trebamo za grijanje i hlađenje, za toplu vodu i za kuhanje. Sve što radimo povezano je s energijom u jednom ili drugom obliku.
• Osnovna jedinica za energiju je džul (joule). 1 J=1 Ws• Izvedenica iz vat-sekunde (watt-second) i najčešće korištena mjera za potrošnju energije u
zgradama je kWh. 1kWh = 3 600 000 J = 3,6 MJ
Izvore energije možemo podijeliti na obnovljive i neobnovljive izvore (fosilna goriva). Nažalost, opskrba energijom iz fosilnih goriva je ograničena jer ona nisu neiscrpni i obnovljivi izvor energije i ne mogu se nanovo iskorištavati. Osim toga, izgaranjem fosilnih goriva nastaju štetni plinovi koji onečišćuju okoliš i uzrokuju klimatske promjene. Zbog toga toplinska zaštita i ušteda energije, korištenje obnovljivih izvora energije i zaštita okoliša danas postaju temeljem održivog razvoja.
ODRŽIVA ENERGIJA I ODRŽIVA GRADNJA
Održiva energija je energetski efikasan način proizvodnje i korištenja energije koji ima što manje štetnog utjecaja na okoliš. Održivi razvoj je onaj koji zadovoljava današnje potrebe, bez ugrožavanja mogućnosti da i buduće generacije ostvare svoje potrebe. Održiva gradnja je svakako jedan od značajnijih segmenata održivog razvoja, a uključuje uporabu građevnih materijala koji nisu štetni po okoliš, energetsku efikasnost zgrada i gospodarenje otpadom od gradnje i rušenja građevina. U kontekstu održivog razvoja, održiva gradnja mora osigurati trajnost, kvalitetu oblikovanja i konstrukcija uz financijsku, ekonomsku i ekološku prihvatljivost.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
6
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
7
JESTE LI ZNALI?
KOJE SU KORISTI OD ENERGETSKI EFIKASNE GRADNJE?
• financijska ušteda na smanjenim računima za grijanje, hlađenje i električnu energiju;• ugodnije i kvalitetnije stanovanje, te duži životni vijek zgrade;• doprinos zaštiti okoliša i smanjenju emisija štetnih plinova u okoliš, kao i globalnim
klimatskim promjenama.
Jeste li znali da je sektor zgradarstva odgovoran za preko 40 posto ukupne potrošnje energije i da u zgradarstvu leži najveći potencijal energetskih ušteda?
Energetski i ekološki održivo graditeljstvo teži: • smanjiti gubitke topline iz zgrade
poboljšanjem toplinske zaštite vanjskih elemenata i povoljnim odnosom oplošja i volumena zgrade;
• povećati toplinske dobitke u zgradi povoljnom orijentacijom zgrade i korištenjem Sunčeve energije;
• koristiti obnovljive izvore energije u zgradama (biomasa, sunce, vjetar i dr.);
• povećati energetsku efikasnost termoenergetskih sustava.
Ako promatramo emisije onečišćujućih tvari u zrak u sektoru zgradarstva u Hrvatskoj, kao i u EU, možemo primijetiti zabrinjavajući rastući trend emisija CO
2 uzrokovan povećanom potrošnjom
fosilnih goriva. Pod pojmom mjere energetske efikasnosti u obiteljskim kućama i stambenim i nestambenim zgradama podrazumijeva se široki opseg djelatnosti kojima je krajnji cilj smanjenje potrošnje svih vrsta energije u promatranom objektu, što rezultira smanjenjem emisije CO
2 uz
nepromijenjenu toplinsku, svjetlosnu i drugu udobnost stanara.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
6
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
7
Jeste li znali da energijom koju potrošite u standardno izoliranoj kući danas
možete zagrijati 3 – 4 niskoenergetske kuće
Ili 7-8 pasivnih kuća
Jeste li znali da grijanje prostora predstavlja 50-60 posto ukupnih energetskih potreba u zgradi?
Jeste li znali da gubici topline kroz prozore i vanjski zid čine prosječno 70 posto ukupnih toplinskih gubitaka u zgradi? Jeste li znali da toplinskom izolacijom vanjske ovojnice kuće možete smanjiti račune za grijanje za 50 do 80 posto?
Cilj sveobuhvatne uštede energije, a time i zaštite okoliša je stvoriti preduvjete za sistematsku sanaciju i rekonstrukciju postojećih zgrada, te povećati obaveznu toplinsku zaštitu novih zgrada. Prosječne stare kuće godišnje troše 200-280 kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100, suvremene niskoenergetske kuće oko 40, a pasivne 15 kWh/m2 i manje.
Specifične toplinske potrebe - od starih kuća do suvremenih pasivnih kuća
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
8
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
9
ENERGETSKA BILANCA KUĆE
Potrebna količina energije u kući ili zgradi ovisi o obliku zgrade, orijentaciji, sastavu konstrukcije i nivou toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, te o klimatskim uvjetima. Podatak koji koristimo za proračune, a ovisi o klimatskim uvjetima je stupanj-dan grijanja-produkt broja dana grijanja i razlike između prosječne unutarnje i vanjske temperature, npr. za Zagreb-Grič stupanj dan grijanja iznosi 2 892,4, a za Split 1 749,3, a za Osijek 3 134,4.
Drugi bitan podatak koji nam treba za izračun količine energije za grijanje je koeficijent prolaska topline kroz vanjski građevni dio zgrade, tzv U(k) faktor. Toplinski gubici kroz građevni element, između ostalog, ovise o sastavu građevnog elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske provodljivosti ugrađenih materijala. Bolju toplinsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se ovisno o debljini materijala.
KUPUJETE KUĆU ILI STAN – ZNATE LI ŠTO KUPUJETE?
Na odluku o kupnji stana ili kuće sigurno utječe cijena m2 i lokacija gdje se kuća nalazi. Međutim, rijetko kada možete saznati nešto više o kvaliteti gradnje i potrošnji energije u kući ili stanu. Dobro izolirana kuća troši manje energije za grijanje zimi, kao i za hlađenje ljeti. Gubitak topline i potrošnja energije po m2 odrazit će se ne samo na mjesečne račune za grijanje i električnu energiju već i na kvalitetu i udobnost stanovanja, kao i na duži životni vijek zgrade.
Uvođenjem energetskih certifikata za zgrade s podacima o potrošnji energije omogućit će se, u budućnosti, usporedba energetskih karakteristika zgrada. Sve zgrade koje se grade, prodaju ili iznajmljuju bit će certificirane, a podaci o godišnjoj potrošnji energije za grijanje zgrade bit će izloženi ili dani na uvid svim zainteresiranim strankama. Jednostavna usporedba energetskih karakteristika zgrada omogućit će građevinskoj industriji da koriste te podatke kao sredstvo marketinga. Tržište koje bi se uspostavilo pri raspolaganju energetskim certifikatima, trebalo bi doprinijeti značajnom povećanju energetske efikasnosti u zgradama.
Energetska bilanca kuće
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
8
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
9
Koeficijent prolaska topline U(k) je količina topline koju građevni element gubi u 1 sekundi po m2 površine kod razlike temperature od 1K, izraženo u W/m2K. Koeficijent U(k) je bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplinskih gubitaka, a time i u potrošnji energije za grijanje.
Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja.
Ukupna energetska bilanca kuće uključuje: transmisijske toplinske gubitke i toplinske gubitke zbog provjetravanja, iskoristive unutarnje toplinske dobitke, iskoristive toplinske dobitke od sunca, toplinske gubitke u sustavu grijanja i energiju dovedenu u sustav grijanja
Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje, Qh (kWh/a), je računski određena količina topline
koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se održala unutarnja projektna temperatura u zgradi. Takvo izražavanje potrošnje energije u zgradama po m2 ili m3 daje nam jedinstveni podatak, koji omogućava energetsko karakteriziranje zgrade i usporedbu različitih energetskih karakteristika zgrada. Računski određena godišnja potrebna toplina za grijanje ne smije biti veća od propisanih vrijednosti (u RH će se definirati novim Propisom o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti).
ZAKONODAVNI OKVIR
Prvi propisi o toplinskoj zaštiti zgrada u Hrvatskoj doneseni su 1970. godine (Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za toplinsku zaštitu zgrada - Službeni list SFRJ 35/70). Godine 1980. doneseni su novi zahtjevi u pogledu toplinske zaštite zgrada u okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u građevinarstvu, tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada, kojima su vrijednosti dopuštenih koeficijenata prolaska topline U(k) smanjene za cca 30 posto. Novo, pooštreno i dopunjeno izdanje ovih normi doneseno je 1987. godine i na snazi je i danas pod nazivom HRN U.J.5.600. Osim ove norme danas su u primjeni i slijedeće norme iz područja toplinske tehnike u građevinarstvu: HRN U.J5.510 (1987), HRN U.J5.520 (1980), HRN U.J5.530 (1980).
• Zakon o gradnji (NN 175/2003, 100/04) određuje da je ušteda energije i toplinska zaštita jedan od šest bitnih zahtjeva za građevinu
• U Zakonu o energiji (NN 68/2001) prvi put je izražen pozitivan stav države prema učinkovitom korištenju energije i jasno naglašeno da je učinkovito korištenje energije u interesu Republike Hrvatske
• Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/2003) potencira: očuvanje, održivo korištenje, zaštitu i unaprjeđivanje okoliša, te energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
10
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
11
Novo hrvatsko zakonodavstvo usmjereno je prema usklađivanju s europskim zakonodavstvom, gdje treba naglasiti tri bitne EU Direktive koje se odnose na područje toplinske zaštite i uštede energije:
Direktiva 89/106/EEC o usklađivanju zakonskih i upravnih propisa država članica o građevnim proizvodima / Council Directive 89/106/EEC of 21 December 1988 on the approximation of laws, regulations and administrative provisions of the Member States relating to construction products (Official Journal L 40/12 of 1989-02-11)/
Direktiva 93/76/EEC o ograničavanju emisija ugljikovog dioksida kroz povećanje energetske efikasnosti / Council Directive 93/76/EEC of 13 September 1993 to limit carbon dioxide emissions by improving energy efficiency (SAVE) (Official Journal L 237 , 22/09/1993)/
Direktiva 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada / Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of 16 December 2002 on the energy performance of buildings (Official Journal L 001,04/01/2003)/.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
10
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
11
OPĆE PREPORUKE ZA POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI POSTOJEĆIH I NOVIH KUĆA
ODABIR LOKACIJE, ORIJENTACIJA I OBLIK KUĆE
OPĆENITO O TOPLINSKOJ ZAŠTITI
TOPLINSKI MOSTOVI
ENERGETSKA EFIKASNOST PROZORA I VANJSKIH VRATA
TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA
TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU
TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU
TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI
PASIVNI SUNČANA ARHITEKTURA I ZAŠTITA OD SUNCA
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
12
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
13
OPĆE PREPORUKE ZA POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI POSTOJEĆIH I NOVIH
KUĆA
Ako kupujete stari stan ili kuću, provjerite godinu izgradnje. Zgrade građene prije 1970. godine nemaju nikakvu toplinsku izolaciju, a one građene prije 1980. godine imaju vrlo skromnu toplinsku izolaciju ili je uopće nemaju. Preko 80 posto postojeće gradnje u Hrvatskoj ima nezadovoljavajuću toplinsku zaštitu. Tražite uvid u projektnu dokumentaciju ako ona postoji.
Energetskom obnovom starih kuća i zgrada, naročito onih građenih prije 1980. godine, moguće je postići uštedu u potrošnji toplinske energije od preko 60 posto. Osim zamjenom prozora, najveće uštede mogu se postići izolacijom vanjskog zida. Dodatna ulaganja u toplinsku izolaciju pri obnovi već dotrajale fasade kreću se u ukupnoj cijeni sanacije fasade 20-40 posto, što daje povoljne ekonomske rezultate u usporedbi s dugoročnim uštedama koje se postižu.
Jednostavne mjere povećanja energetske efikasnosti, bez dodatnih troškova, uz trenutne uštede:
• ugasiti grijanje ili hlađenje noću i kada nema nikoga kod kuće;• noću spustiti rolete i navući zavjese;• izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijačih tijela zavjesama, maskama i sl.;• vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode;• u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1°C;• u sezoni hlađenja podesiti hlađenje na min 26°C;• koristiti prirodno osvjetljenje u što većoj mjeri;• isključiti rasvjetu u prostoriji kad nije potrebna;• perilice za rublje i posuđe uključivati samo kad su pune, najbolje noću.
Mjere za povećanje energetske efikasnosti uz nešto veće troškove i duži period povrata investicije (više od 3 godine). Ove mjere najbolje je izvoditi istovremeno s nužnim mjerama rekonstrukcije.
• zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka U(k)prozora 1,1-1,8 W/m2K);
• toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kuće, dakle zidove, podove, krov te plohe prema negrijanim prostorima;
• izgraditi vjetrobran na ulazu u kuću;• sanirati i obnoviti dimnjak;• izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik;• analizirati sustav grijanja i hlađenja u kući i po potrebi ga zamijeniti energetski
efikasnijim sustavom, te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.
Mjere za povećanje energetske efikasnosti uz male troškove i brzi povrat investicije (do 3 godine): • zabrtviti prozore i vanjska vrata;• provjeriti i popraviti okov na prozorima i vratima;• izolirati niše za radijatore i kutije za rolete;• toplinski izolirati postojeći kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu;• reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl; • ugraditi termostatske ventile na radijatore;• redovito servisirati i podešavati sustav grijanja i hlađenja;• ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kuće;• ugraditi štedne žarulje u rasvjetna tijela;• zamjeniti trošila energetski efikasnijima - energetske klase A.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
12
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
13
Neizolirani zid od npr. šuplje opeke 19 cm ima koeficijent prolaska topline 1,67 W/m2K. Kroz 1 m2 takvog zida godišnje prolazi ovisno o klimatskim uvjetima 134-167 kWh, što znači potrošnju od npr. 16,7 m3 plina po m2 zida godišnje. Ako takav zid izoliramo s 10 cm toplinske izolacije, njegov koeficijent prolaska topline iznosi 0,32 W/m2K, što znači gubitak topline od cca 26-32 kWh, ili potrošnju 3,2 m3 plina po m2 zida godišnje, odnosno predstavlja godišnju uštedu u potrošnje energije za grijanje od 81 posto.
Na primjer, ako kuća od 120 m2 troši godišnje za grijanje 2 400 m3 plina, ukupna godišnja potrošnja iznosi 2400 x 10=24 000 kWh ili 200 kWh/m2. Za usporedbu, niskoenergetska kuća te veličine, s potrošnjom npr. 30 kWh/m2 potrošit će godišnje 3 600 kWh ili 360 m3 plina, što je 3 m3 plina po m2 godišnje ili 85 posto manje.
Kod gradnje nove kuće važno je već u fazi idejnog projektiranja u suradnji s projektantom predvidjeti sve što je potrebno da se dobije kvalitetna i optimalna energetski efikasna kuća:
• analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kuće; • primijeniti visoki nivo toplinske zaštite cijele vanjske ovojnice;• iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zaštititi se od pretjeranog osunčanja;• koristiti energetski efikasan sustav grijanja, hlađenja i ventilacije te ga kombinirati s
obnovljivim izvorima energije.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
14
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
15
Usporedba debljina toplinske izolacije u odnosu na toplinske karakteristike vanjskog zida
Standardno izolirana kuća Niskoenergetski standard gradnje Pasivni standard gradnje
ODABIR LOKACIJE, ORIJENTACIJA I OBLIK KUĆE
Kod odabira lokacije za gradnju kuće, ako je ikako moguće odaberite mjesto izloženo suncu, koje ne zasjenjuju druge kuće, a zaštićeno je od jakih vjetrova. Otvorite kuću prema jugu, a zatvorite prema sjeveru. Ograničite dubinu kuće i omogućite niskom zimskom suncu da uđe u kuću. Zaštitite kuću od prejakog ljetnog sunca zelenilom i napravama za zaštitu od sunca. Kompaktan volumen kuće također pomaže smanjenju gubitaka topline iz kuće. Kod projektiranja je važno grupirati prostore slične funkcije i slične unutarnje temperature, pomoćne prostore smjestiti na sjeveru, a dnevne na jugu. Karakteristike energetski efikasne gradnje treba uključiti u proces projektiranja što ranije, već u fazi idejnog rješenja, jer se na taj način postižu najkvalitetniji rezultati.
OPĆENITO O TOPLINSKOJ ZAŠTITI
Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do povećanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oštećenja nastalih kondenzacijom(vlagom), te pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oštećenja konstrukcije, te neudobno i nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtjeva veću količinu energije što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali i do većeg zagađenja okoliša. Zagađenje okoliša opet ima utjecaj na oštećenje građevina i na život i zdravlje ljudi.
Temeljno načelo smanjenja energetskih potreba za grijanje zgrade ili povećanja energetske efikasnosti je optimalna toplinska zaštita cijele vanjske ovojnice zgrade i izbjegavanje toplinskih mostova.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
14
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
15
Bitnu ulogu u tome imaju svi dijelovi ovojnice zgrade, kao što su:
• vanjski zid• zid između grijanih prostora različitih korisnika• zid prema negrijanom prostoru• vanjski zid prema terenu• pod na terenu• međukatna konstrukcija koja odvaja prostore različitih korisnika• pod prema negrijanom podrumu• strop prema negrijanom tavanu• ravni i kosi krov iznad grijanog prostora• strop iznad vanjskog prostora• prozori i vanjska vrata
Međutim, treba naglasiti da su najveći gubici topline kroz prozore i vanjski zid, te da se već njihovom sanacijom postižu velike uštede. Sanacija krova iznad grijanog prostora, odnosno stropa zadnje etaže prema negrijanom tavanu, također znatno smanjuje toplinske gubitke. Sanacija poda prema tlu u postojećoj kući vrlo često nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplinskih gubitaka u odnosu na veliku investiciju koja je potrebna za takvu sanaciju.
Poboljšanjem toplinsko izolacijskih karakteristika zgrade moguće je postići smanjenje ukupnih gubitaka topline građevine prosječno za 50-80 posto.
Toplinska zaštita vanjske ovojnice zgrade
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
16
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
17
TOPLINSKI MOSTOVI
Toplinski most je manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Zbog smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipični presjek konstrukcije, temperatura unutarnje površine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na ostaloj površini, što povećava opasnost od kondenziranja vodene pare. Ovisno o uzroku povišene toplinske propustljivosti, razlikujemo dvije vrste toplinskih mostova:
• konstruktivni toplinski mostovi – nastaju kod kombinacija različitih vrsta materijala;
• geometrijski toplinski mostovi – nastaju uslijed promjene oblika konstrukcije, npr. uglovi zgrade.
U praksi su vrlo česte kombinacije ovih vrsta toplinskih mostova.
Termografskim snimanjem vanjskog elementa zgrade vrlo se lijepo mogu uočiti tipični toplinski mostovi.
Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju vanjske ovojnice kuće, izbjegavanje jakih toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje. Postavom toplinske izolacije s vanjske strane možemo izbjeći većinu toplinskih gubitaka kod toplinskih mostova. Pozicija prozora u zidu također igra važnu ulogu u izbjegavanju toplinskih mostova. Ako je moguće prozor treba biti smješten u nivou toplinske izolacije. Ako to nije moguće potrebno je toplinski izolirati špalete oko prozora.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
16
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
17
ENERGETSKA EFIKASNOST PROZORA I VANJSKIH VRATA
Prozori su element vanjske ovojnice zgrade koji omogućava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u okolicu, propuštanje Sunčeve energije u zgradu i prozračivanje prostora. Prozor je najdinamičniji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji propušta Sunčevu energiju u prostor, te kao zaštita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka.
Gubici kroz prozore dijele se na transmisijske gubitke, te na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju više od 50 posto toplinskih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obično su deset pa i više puta veći od onih kroz zidove, pa je jasno koliku važnost igra energetska efikasnost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada.
Kod prozora kao i kod cijele vanjske ovojnice zgrade, važnu ulogu ima koeficijent prolaska topline U(k) izražen u W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U(k) prozora kreće oko 3,00-3,50 W/m2K i više (gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2 godišnje), europska zakonska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti, i one se danas kreću u rasponu 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama taj se koeficijent kreće između 0,80-1,10 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s različitim plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike.
Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubicima zgrade, jer zajedno čine preko 70 posto ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade.
Toplinske karakteristike različitih vrsta stakla
Prozorski profili
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
18
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
19
TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA
Toplinsku izolaciju vanjskog zida možemo postaviti s vanjske ili s unutarnje strane zida. U pravilu, kod novogradnje, toplinsku izolaciju izvodimo s vanjske strane. Toplinsko pojačanje postojećih vanjskih zidova ako je moguće također treba izvoditi dodavanjem novog toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida nepovoljna je s građevinsko-fizikalnog stajališta, a često je i skuplja zbog potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene pare, strožih zahtjeva u pogledu sigurnosti protiv požara, gubitka korisnog prostora i dr. Postava toplinske izolacije s unutarnje strane zida je fizikalno lošija, jer iako postižemo poboljšanje izolacijske vrijednosti zida, značajno mijenjamo toplinski tok u zidu i osnovni nosivi zid postaje hladniji. Zato posebnu pažnju treba posvetiti izvedbi parne brane da bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojava plijesni. Također treba toplinski izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom. Sanacija vanjskog zida izvedbom izolacije s unutarnje strane izvodi se iznimno kod zgrada pod zaštitom, kada se žele izbjeći promjene na vanjskom pročelju zgrade zbog povijesne vrijednosti zgrade.
Mogućnosti završne obrade vanjskog zida kod postave toplinske izolacije s vanjske strane
Postava toplinske izolacije s unutarnje strane vanjskog zida
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
18
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
19
Kod izvedbe toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida moguća su dva rješenja završnog sloja koji štiti toplinsko-izolacijski sloj i ostatak zida od vanjskih atmosferskih utjecaja. Prvo rješenje je karakterizirano izvedbom vanjskog zaštitnog sloja punoplošnim lijepljenjem na toplinsko-izolacijski sloj (tzv. kompaktna fasada). Kod drugog rješenja zaštitni je sloj u obliku pojedinačnih elemenata učvršćenih na odgovarajuću podkonstrukciju tako da između zaštitne obloge i sloja toplinske izolacije ostane sloj zraka koji se ventilira prema van (tzv. ventilirana fasada). Industrija građevinskih materijala nudi mnogo varijanti cjelovitih sustava ovih dvaju načina toplinske izolacije zidova, pri čemu za oba rješenja debljina toplinsko-izolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 8 do 12 cm, čime bi se vrijednost koeficijenta prolaska topline U(k)
zida smanjila na cca 0,25 do 0,35 W/m2K
Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke (TI 10 cm s vanjske strane zida)
U slučaju neizoliranog zida od šuplje opeke debljine 19 cm, k
r=1,67 [W/m2K], toplinski gubici okvirno iznose 134 kWh/m2
U slučaju izolacije zida od opeke 19 cm sa 10 cm TI, k=0,32 [W/m2K], toplinski gubici okvirno iznose 26 kWh/m2
U slučaju neizoliranog AB zida debljine 20 cm, k
r=3,20 [W/m2K] toplinski gubici okvirno iznose 256 kWh/m2
U slučaju izolacije AB zida sa 10 cm TI, k=0,35 [W/m2K] toplinski gubici okvirno iznose 28 kWh/m2
Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani AB zid (TI 10 cm s vanjske strane zida)
Ušteda u potrošnji energije za grijanje u ovom slučaju iznosi 81 posto, tj. 108 kWh/m2 zida godišnje ili godišnje smanjenje emisije CO2 od 35 kg/m2 .
Ušteda u potrošnji energije za grijanje u ovom slučaju iznosi 89 posto, tj. 228 kWh/m2 zida godišnje ili godišnje smanjenje emisije CO2 od 75 kg/m2 .
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
20
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
21
Detalji izvedbe toplinske izolacije vanjskog zida
TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU
Iako je udio krova zastupljen s oko 10-20 posto u ukupnim toplinskim gubicima u kući, krov ima posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On štiti kuću od kiše, snijega, hladnoće i vrućine. Najčešći oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Vrlo često se prostor ispod kosog krova namjenjuje za stanovanje iako nije adekvatno toplinski izoliran. Kod takvih situacija pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi, ali i još veći problem pregrijavanja ljeti. Ako krov nije toplinski izoliran, kroz njega može proći i 30 posto topline. Naknadna toplinska izolacija krova je jednostavna i ekonomski vrlo isplativa, jer je povratni period investicije 3 do 5 godina. Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapaljive i paropropusne toplinsko izolacijske materijale, kao što je npr. kamena vuna. Detalj spoja vanjskog zida i krova treba riješiti bez toplinskih mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan tj. nije namijenjen za stanovanje, toplinsku izolaciju treba postaviti na strop zadnje etaže prema negrijanom tavanu.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
20
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
21
Preporučljiva debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi 14-20 cm. Izolaciju treba postaviti u dva sloja, jedan sloj između rogova, a jedan sloj ispod rogova da se spriječe toplinski mostovi. Toplinsku izolaciju s donje strane najčešće zatvaramo knauf pločama ili drvetom.
Detalji izvedbe toplinske izolacije kosog krova
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
22
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
23
TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU
Ravni krovovi su najviše izloženi atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Zato je važno kvalitetno ih izolirati i toplinskom i hidroizolacijom, te pravilno riješiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov može biti riješen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s time izvodi se završna obrada krova.
Konstrukcije poda na tlu razlikuju se od podnih konstrukcija prema negrijanom prostoru po nosivoj betonskoj podlozi i hidroizolaciji. Toplinski gubici prema terenu iznose do 10 posto ukupnih toplinskih gubitaka. Kao i kod stropne konstrukcije prema negrijanom tavanu, podnu konstrukciju prema negrijanom podrumu treba adekvatno toplinski izolirati.Treba, također, toplinski zaštititi i podne konstukcije iznad otvorenih prolaza.
Detalj izvedbe toplinske izolacije neprohodnog ravnog krova
Detalji izvedbe toplinske izolacije “zelenog” krova
Detalji izvedbe toplinske izolacije poda na tlu
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
22
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
23
TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI
Uloga toplinsko izolacijskih materijala je smanjenje toplinskih gubitaka, kao i troškova za energiju, te zaštita nosive konstrukcije zgrade od atmosferskih utjecaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje nosive konstrukcije, pregrijavanje). Dobra toplinska izolacija ima utjecaj i na kvalitetu stanovanja jer su unutarnje površine toplije, što doprinosi toplinskoj udobnosti zgrade.
Na toplinsku zaštitu zgrade utječu debljina sloja toplinske izolacije i toplinska provodljivost materijala λ (W/mK). Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tržištu je raznolika, a možemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorganskih materijala najviše se koriste kamena i staklena vuna, dok je među organskim materijalima najpopularniji polistiren. Većina uobičajenih toplinsko izolacijskih materijala ima toplinsku provodljivost λ=0,030-0,045, pa potrebna debljina za U(k)=0,40 W/m2K iznosi 8-11 cm. Ostali materijali s toplinsko izolacijskim svojstvima su i glina, perlit, vermikulit, kokos, pamuk, lan, drvena vuna, celuloza, pluto, slama i drugo. Sve veća potražnja za toplinsko izolacijskim materijalima u sve većim debljinama dovela je do razvoja novih tehnologija, pa se tako danas u svijetu mogu naći i transparentna i vakuumska toplinska izolacija. Transparentna izolacija omogućava prijem Sunčeve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno sprječava kao i obična toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija još uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najviše kod sanacija objekata gdje nije moguće ugraditi veće debljine izolacije zbog npr. spomeničke vrijednosti objekta.
PASIVNA SUNČANA ARHITEKTURA I ZAŠTITA OD SUNCA
U ukupnoj energetskoj bilanci kuće važnu ulogu igraju i toplinski dobici od sunca. U suvremenoj arhitekturi puno pažnje posvećuje se prihvatu sunca i zaštiti od pretjeranog osunčanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuću cjelinu. Ako postoji mogućnost orijentacije kuće prema jugu, staklene površine treba koncentrirati na južnoj fasadi, dok prozore na sjevernoj fasadi treba maksimalno smanjiti da se ograniče toplinski gubici. Toplinska masa zida ili poda u južno orijentiranim prostorijama spremat će toplinsku energiju tokom dana i distribuirati je kasnije noću. Pretjerano zagrijavanje ljeti treba spriječiti sredstvima za zaštitu od sunca, usmjeravanjem dnevnog svjetla, zelenilom, prirodnim provjetravanjem i sl.
Toplinska izolacija vanjskog zida od kamene vune i polistirena
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
24
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
25
U cilju djelotvorne zaštite od preintezivnog osvjetljenja primjenjuju se sljedeća rješenja:
• arhitektonska geometrija: zelenilo, trijemovi, strehe, nadstrešnice, balkoni i dr.;• elementi vanjske zaštite od sunca: razni pokretni i nepokretni brisoleji, vanjske žaluzine,
rolete, tende, inteligentna pročelja, suvremena ostakljenja i dr.;• elementi unutarnje zaštite od sunca: rolete, žaluzine, roloi, zavjese i dr.;• elementi unutar stakla za zaštitu od sunca i usmjeravanje svjetla - holografski elementi,
reflektirajuća stakla i folije, staklo koje usmjerava svjetlo, staklene prizme i dr.
Suvremeni tzv. “daylight” sustavi koriste optička sredstva da bi potakli refleksiju, lomljenje svjetlosnih zraka, ili za aktivni ili pasivni prihvat svjetla. Suvremeni sustavi kontrole prolaska svjetla i upravljanja dnevnim osvjetljenjem novi su doprinos energetskoj efikasnosti i održivom razvoju. Ti sustavi danas se uključuju u arhitekturu još u fazi najranijeg projektiranja.
Suvremene pasivne kuće danas se definiraju kao građevine bez aktivnog sustava za zagrijavanje konvencionalnim izvorima energije. Popularno se nazivaju i kuće bez grijanja ili jednolitarske kuće, jer se energetska potrošnja takve kuće može izraziti samo jednom litrom lož ulja ili 1 m3 plina po m2 godišnje. Standard pasivne kuće podrazumijeva smanjiti toplinske gubitke kroz ovojnicu zgrade na minimalnu mjeru, maksimalno povećati toplinske dobitke i osigurati kvalitetnu ventilaciju. Da bi se stambena kuća mogla izgraditi bez aktivnog konvencionalnog sustava grijanja treba smanjiti ukupne potrebe za grijanjem prostora na ispod 15 kWh/m2 godišnje. Predviđeni cilj energetske potrošnje moguće je postići odabirom prosječnog koeficijenta prolaska topline U(k)=0,10 - 0,15 W/m2K i niže, za prozore i druga ostakljenja k (U)<0,80 W/m2K, te uz broj izmjena zraka na sat manji od 0,6.
U pasivnoj kući energetske potrebe za zagrijavanje prostora pokrivene su već opisanim standardom gradnje. Sve ostale energetske potrebe - za zagrijavanjem potrošne tople vode i električnom energijom - mogu se pokriti Sunčanom energijom tj. aktivnim toplinskim i fotonaponskim sustavima, te u kombinaciji s drugim obnovljivim izvorima energije.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
24
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
25
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA
Obnovljivi izvori su oni izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, a posebno : energija vodotoka, vjetra, Sunčeva energija, biogoriva, biomasa, bioplin, geotermalna energija, morskih mijena i morskih valova.
Biomasu je moguće pretvoriti u razne oblike korisne energije: toplinu, električnu energiju te tekuća goriva za upotrebu u prijevozu. Tehnologije pretvorbe biomase mogu se podijeliti na primarne (konačni proizvod je toplina odnosno para te tekuća i plinovita goriva) i sekundarne (konačni proizvod je električna energija, toplina za kućanstva/industriju te goriva za korištenje u prijevozu). Proizvodnja toplinske energije uobičajen je način korištenja biomase, posebno ogrjevnog drva u raznim oblicima (briketi, peleti, drvna sječka, cjepanice). Peći za izgaranje peleta i drvne sječke, posebice one manje snage za primjenu u domaćinstvima i područnom grijanju zgrada i manjih naselja, dostigle su visoki stupanj tehnološke i komercijalne zrelosti.
Sunčeva energija je neiscrpan izvor energije koji u zgradama koristimo na tri načina:1. pasivno-za grijanje i osvjetljenje prostora2. aktivno- sustav sa sunčanim kolektorima i spremnikom tople vode3. fotonaponske sunčane ćelije za proizvodnju električne energije
U pasivnoj sunčanoj arhitekturi koristimo sva tri načina iskorištavanja Sunčeve energije. Korištenjem Sunčeve energije možemo smanjiti potrebe za energijom u kućama za 70-90 posto.Sunčani kolektori pretvaraju Sunčevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekućine).Fotonaponske ćelije su poluvodički elementi koji direktno pretvaraju energiju Sunčeva zračenja u električnu energiju. Fotonaponske ćelije mogu se koristiti kao samostalni izvori energije ili kao dodatni izvor energije.
Proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca preporuča se u uvjetima gdje ne postoji mogućnost priključka na elektroenergetsku mrežu. Vjetroturbine zahtijevaju lokaciju izloženu vjetru i montažu na relativno visok stup, ali je cijena proizvedene energije znatno manja uz veću raspoloživost sustava. Raspoloživost sustava se značajno povećava kombinacijom sunčanih ćelija i vjetroturbine, zbog sezonskog nepodudaranja proizvodnje. Za domaćinstva su vrlo interesantne male vjetrenjače snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor energije u udaljenim područjima.
Najčešće korišteni obnovljivi izvori energije u kućama su biomasa, sunce i vjetar.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
26
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
27
OPĆENITO O ENERGETSKIM POTREBAMA U ZGRADAMA
SUSTAV ZA GRIJANJE
SUSTAV ZA PRIPREMU TOPLE VODE
SUSTAV ZA VENTILACIJU I KLIMATIZACIJU
SUSTAV RASVJETE
ENERGETSKA TROŠILA
NADZOR I UPRAVLJANJE
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
26
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
27
OPĆENITO O ENERGETSKIM POTREBAMA U ZGRADAMA
U zgradama se energija koristi za različite potrebe, a ovisno o tipu zgrade, te se potrebe kreću od energije za rasvjetu, preko energije za grijanje, pa do tehnoloških potreba poput pranja ili sterilizacije u bolnicama. Općenito se energetske potrebe zgrada mogu razmatrati kao:
• električna energija za rasvjetu;
• električna energija za različite električne uređaje;
• električna energija za pogon dizala, eskalatora i sl.;
• električna energija za pogon motornih pogona u sustavima ventilacije, klimatizacije i sl.;
• potrošna topla (sanitarna) voda;
• toplinska energija za grijanje;
• rashladna energija za hlađenje;
• sekundarne upotrebe toplinske energije za praonicu, kuhinju, sterilizaciju i sl.
Ovisno o zgradi i klimatskim prilikama, hlađenje može sudjelovati s većim udjelom u ukupnim potrebama za grijanje i klimatizaciju, a s vremenom, podizanjem standarda gradnje, ovaj će udjel kontinuirano rasti. U zgradama su, također, značajne potrebe za energijom za pripremu potrošne (sanitarne) tople vode. Na potrošnju energetskih procesa grijanja zgrade prvenstveno utječe trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura prostora, a što ovisi o klimatskim uvjetima i standardu korištenju prostora. Značajan utjecaj na potrošnju energije za grijanje prostora ima izbor sustava grijanja, omjer grijane i ukupne površine zgrade te sastav vanjske ovojnice zgrade, odnosno toplinska izolacija. Za hlađenje objekta slični su prethodno navedeni utjecajni čimbenici, no ovdje je osnovni energent najčešće električna energija.
Energetska potrošnja namijenjena za grijanje i kondicioniranje zraka predstavlja najznačajniji dio energetske potrošnje u zgradama.
Različite analize pokazuju da prosječna potrošnja energije za grijanje iznosi od 30 do 60 posto ukupne potrošnje energije u zgradama, ovisno o klimatskim prilikama. Potrošnja za pripremu potrošne tople vode iznosi od 10 do 25 posto, a za kuhanje 5 do 10 posto. Potrošnja energije za rasvjetu iznosi od 10 do 25 posto ukupne potrošnje energije, a za ostale netoplinske potrebe (npr. električna energija za računala, TV i sl.) još oko 15 posto. U zgradama koje se hlade, za ove potrebe se troši od 3 do 10 posto ukupne potrošnje energije, dok samo ventilacija iznosi u prosjeku oko 3 posto ukupne potrošnje.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
28
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
29
SUSTAV ZA GRIJANJE
Izvori toplinske energije
Izbor odgovarajućeg sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (GVK) u zgradama ovisi o potrebama lokacije i tehničkim mogućnostima, te dakako željama i mogućnostima investitora. Na tržištu su dostupni brojni energetski efikasni sustavi za grijanje, faktora korisnog djelovanja između 70 i 90 posto. Prilikom projektiranja sustava za grijanje važno je ne predimenzionirati sustav, tj. odabrati sustav čija izlazna snaga (toplinski kapacitet) zadovoljava stvarne toplinske potrebe zgrade.
Područno grijanje
Ukoliko na lokaciji na kojoj se razmatra sustav grijanja, ventilacije i klimatizacije postoji centralizirani toplinski sustav (područno grijanje), to bi s energetskog i ekološkog stanovišta trebao biti najpovoljniji izvor grijanja. Dakako, ovo ovisi o načinu proizvodnje toplinske energije te o karakteristikama i gubicima u sustavu distribucije i predaje toplinske energije. Također je ključno da postoji direktno mjerenje stvarne potrošnje toplinske energije i mogućnost regulacije potrošnje, jer u suprotnom cijena grijanja može biti viša no u slučaju vlastite proizvodnje toplinske energije. Iako je sigurnost opskrbe ovakvih sustava viša no kod vlastite proizvodnje (mala vjerojatnost ispada sustava), nedostatak je nešto niža neovisnost, što se može primijetiti u prelaznim razdobljima (proljeće-jesen).
Kotlovi
Ukoliko je na lokaciji dostupan prirodni plin ili je moguće osigurati ulje za loženje ili ukapljeni naftni plin, za proizvodnju potrebne toplinske energije najčešće se koriste toplovodni ili parni kotlovi. Kotao u sustavu za grijanje treba imati što veći koeficijent korisnog djelovanja. Energetski je najefikasniji kondenzacijski kotao, i kao takav se preporuča za sustave grijanja u, prvenstveno, većim kućama. Uobičajena prosječna pogonska efikasnost konvencionalnih kotlova je od 80 do 90 posto. Kondenzacijski kotlovi koriste visokoefikasne izmjenjivače topline koji su konstruirani za iskorištavanje gotovo cjelokupne raspoložive osjetne topline goriva, kao i dijela latentne topline isparavanja, pa je njihova efikasnost viša.
Efikasnost pretvorbe goriva konvencionalnog i kondenzacijskog kotla
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
28
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
29
Sa stajališta energetske uštede, za manje sustave (stanovi i sl.) veoma zadovoljavajućim se pokazao kombinirani kotao koji služi za istovremeno grijanje prostorija i pripremu tople vode, a time što nije potreban spremnik za toplu vodu izbjegavaju se toplinski gubici koje on uvijek u većoj ili manjoj mjeri uzrokuje, neovisno o kvaliteti izolacije spremnika.
Kogeneracijska postrojenja
Prednosti pretvorbe energije u kogeneracijskim postrojenjima uzrokovale su da se ovakva postrojenja sve češće upotrebljavaju i u sustavima grijanja, ventilacije i klimatizacije. Toplina proizvedena u takvim sustavima koristi se za grijanje i hlađenje objekata, te za zagrijavanje bazena ili korištenje topline u tehnološke potrebe (npr. praonica rublja, kuhinja, sterilizacija i sl.).
Kogeneracijski sustavi posebno su pogodni kada se koriste i za hlađenje pomoću apsorpcijskih rashladnih agregata, jer se u tom slučaju postiže kontinuiran pogon tokom cijele godine uz maksimalno korištenje svih energetskih, ekonomskih i ekoloških prednosti. Zbog visoke efikasnosti korištenja goriva i upotrebe ekološki povoljnijih goriva, ovakvi sustavi imaju male emisije štetnih tvari pa pridonose zaštiti okoliša.
Shematski prikaz pretvorbe energije u kogeneracijskom postrojenju
Toplinske pumpe
Toplinska pumpa (dizalica topline) je uređaj koji vrši oduzimanje topline nekom toplinskom spremniku, koju taj radni medij može prenositi dalje kao korisnu toplinu. Ukoliko je taj toplinski spremnik konstantne temperature (npr. morska voda, toplina tla i sl.), postiže se dobra efikasnost procesa pa ovakav uređaj predstavlja energetski najpovoljnije rješenje u slučaju korištenja električne energije za grijanje. No mora se uzeti u obzir da je proizvedena toplinska energija nižih parametara (obično oko 55°C) te je povoljna za korištenje u ventilokonvektorima, klima komorama, podnom grijanju i sl. Toplinska pumpa može služiti i kao rashladnik vode.
Kogenerator i toplinska pumpa
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
30
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
31
Centralno grijanje
Sustavi za centralno grijanje se, ovisno o mediju-nosaču topline, dijele na toplovodne, vrelovodne, sustave s niskotlačnom parom, s visokotlačnom parom i na sustave s vrućim zrakom. Štedljivi sustavi koriste i niskotemperaturno grijanje s temperaturom vode oko 50°C. Osnovni elementi sustava su mjesto proizvodnje topline, mreža cjevovoda ili kanala za razvod medija, te grijaća tijela ili grijaće površine u prostoru. Ogrjevna tijela u sustavima s centralnim grijanjem podrazumijevaju uglavnom radijatore, konvektore i grijače površine (panele). Radijatori, koji se najčešće nalaze u primjeni, izvode se kao člankasti radijatori, pločasti, cjevasti, valoviti i drugi. U boravišnim prostorijama radijatori često bivaju obloženi kako bi se spriječio direktan kontakt, što može smanjiti efikasnost za 10 do 15 posto.
Konvektori (najčešće ventilokonvektori) podrazumijevaju lamelne izmjenjivače topline s ventilatorom za nastrujavanje zraka na koji se prenosi toplina. Grijače površine se ugrađuju u stropove, stjenke, ili u podove kao podno grijanje, a mogu biti izvedeni i kao paneli za niskotemperaturno grijanje zračenjem, što je pogodno za hale i visoke prostore.
Energetski efikasni sustavi za grijanje imaju upravljačke mehanizme koji se sastoje od programera, tajmera, termostata, optimizatora i dr. Sustav za grijanje opskrbljen optimizatorima izuzetno je energetski štedljiv jer omogućuje uključivanje u posljednjem trenutku još uvijek dostatnom da bi se temperatura u prostorijama na vrijeme podigla na željenu razinu, odnosno prekid rada onog momenta kad grijanje više nije potrebno. Reguliranjem termostata tako da se temperatura u prostoriji smanji za samo 1°C, godišnje se može uštedjeti 7-8 posto toplinske energije.
Sustavi grijanja prostora
Individualno grijanje
Uređaji za individualno grijanje za proizvodnju topline koriste ili ložište na kruto, tekuće ili plinovito gorivo, ili električne grijače. Ovisno o konstrukciji, toplina se predaje konvekcijom ili zračenjem. Dio uređaja namijenjen za predaju topline zračenjem mora biti slobodno izložen grijanom prostoru.U stambenim prostorima se od uređaja s ložištem, koriste trajnožareće peći na kruta goriva izvedene od keramike ili metala, uljne peći s ložištima uz rasplinjavanje, te plinske peći. Teške termoakomulacijske kaljeve peći su rijedak slučaj u novijim zgradama. Električna energija za individualno grijanje u stambenim prostorima koristi se u uređajima za zračenje i/ili konvekciju topline, izvedenima sa i bez ventilatora. Kao sustav električnog grijanja koristi se i podno grijanje, gdje su grijači ugrađeni u pod ispod podnih obloga ili parketa, pri čemu noseća konstrukcija služi kao spremnik topline.
Korištenje samostojećih električnih grijalica jedan je od energetsko-ekonomski najneisplativijih načina grijanja prostora i preporuka je da ih se koristi u što manjoj mjeri.
Postavljanjem termostatskih radijatorskih ventila (TRV) na radijatore mogu se postići uštede energije do 20 posto.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
30
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
31
Sunčani sustavi
Tipični sunčani sustav za pripremu tople vode u kućanstvima sastoji se od sunčanih kolektora standardne površine 3 do 4 m2 postavljenih na južno orijentirani krov i izoliranog spremnika za toplu vodu. Sunčani sustavi su najpogodniji za pripremu potrošne tople vode te grijanje bazena, no mogu se koristiti i za dopunski sistem centralnog grijanja. Korektno dimenzioniran sustav ovisno o klimatološkim uvjetima može osigurati 50 do 60 posto potreba kućanstva za toplom vodom, dok se preostale potrebe osiguravaju nekim konvencionalnim sustavom.
Preporuka je da se voda ne zagrijava na temperaturu veću od 60°C, odnosno čak za potrebe kućanstva i većinu ostalih potrošača (osim velikih kuhinja i sl.) nije potrebno zagrijavati vodu na temperaturu višu od 45°C.
Kombinirani sustav za grijanje i pripremu tople vode je energetski efikasan način pripreme tople vode, pri čemu energetska efikasnost raste ukoliko su sustavi odvojivi, a izolacija spremnika sanitarne tople vode i cijevi zadovoljavajuća.
SUSTAV ZA PRIPREMU TOPLE VODE
Energija potrebna za pripremu potrošne (sanitarne) tople vode predstavlja u pravilu jednu petinu ili čak jednu četvrtinu ukupno potrebne energije u kućanstvima, odnosno jednu desetinu energije u uslužnim objektima.
Konvencionalni sustavi
Korištenje električnih grijalica vode (bojlera) je ekonomsko-energetski najnepovoljniji način pripreme tople vode. Ovakvi sustavi bi se trebali razmatrati u sprezi sa sunčanim sustavima, kada na lokaciji nije opravdano koristiti ili ne postoji neki drugi izvor energije osim električne.Smatra se da je zadovoljavajuća izolacija spremnika sloj mineralne vune debljine između 10 i 15 cm, a cijevi su dobro izolirane ako je debljina izolacijskog sloja jednaka unutarnjem promjeru cijevi. Zbog korištenja proizvodnog sustava za pripremu tople vode van sezone grijanja, valja posebno obratiti pažnju na odgovarajuću veličinu spremnika i automatiku sustava kako bi se izbjeglo prečesto i kratko startanje kotlova ili drugih izvora.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
32
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
33
SUSTAV ZA VENTILACIJU I KLIMATIZACIJU
Pojam ventilacije i klimatizacije
Pojam klimatizacija prostora u sebi uključuje sve procese pripreme i distribucije zraka s ciljem postizanja željenog stupnja ugodnosti prostora ili određenih tehnoloških zahtjeva. Dakle, klimatizacija uključuje pripremu zraka u smislu temperature (grijanje i hlađenje), vlažnosti i kvalitete zraka. No kada se u praksi govori o klimatizaciji prostora pod tim se pojmom prvenstveno podrazumijeva hlađenje zraka u prostoriji, dok se ostali parametri postižu drugim procesima (npr. grijanje radijatorima i ventilacija prirodnim prozračivanjem). Sustavi klimatizacije se slično kao i sustavi grijanja mogu podijeliti na centralne i lokalne sustave.
Prirodno provjetravanje i/ili hlađenje
Kod primjene prirodnog provjetravanja, koje je i dalje daleko najčešće u kućanstvima, ali isto tako i kod poslovnih zgrada, valjalo bi paziti da se prilikom prozračivanja prostora isključuju sustavi grijanja ili klimatizacije kako bi se spriječilo nepotrebno gubljenje energije u okolinu. Kod kućanstava to prvenstveno ovisi o samim korisnicima, npr. zatvaranjem ventila na radijatorima i isključivanjem klima-uređaja, no kod poslovnih prostora to se može automatizirati. U slučaju korištenja ventilokonvektora (ili sličnih jedinica - izmjenjivača topline) za grijanje ili hlađenje, preporuka je korištenje tzv. mikroprekidača na prozorima koji automatski isključuju grijanje ili hlađenje prostorije prilikom otvaranja prozora.
Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije
Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije podrazumijevaju pripremu zraka te potrebne rashladne i/ili toplinske energije na jednom mjestu za cijelu građevinu ili neki njen veći dio (npr. jednu zgradu ili jedno krilo zgrade kod većih kompleksa). Ovi sustavi se preporučuju za korištenje u potpuno ili većinom klimatiziranim zgradama, posebno poslovnim prostorima, hotelima, trgovačkim centrima i sličnim.
Otpadna toplina
Korištenje neiskorištene (otpadne) topline iz procesa ili uređaja posebno je pogodan način za pripremu potrošne tople vode s obzirom da je potreban nisko temperaturni izvor. U tom smislu valja obratiti pažnju da li je moguće koristiti toplinu kondenzata iz nekih procesa, toplinu isijavanja ili hlađenja uređaja. Povoljnima se pokazuju varijante u kojima postoji kontinuirana potreba za rashladnom energijom, a za čiju se proizvodnju koriste električni kompresijski rashladni agregati (s vodom hlađenim kondenzatorom), pri čemu se može koristiti otpadna toplina kondenzatora.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
32
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
33
Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije izvode se ili samo sa zrakom ili s vodom i zrakom kao prijenosnicima energije. Danas se često u prostorima kombinira primjena ova dva sustava, odnosno priprema zraka se odvija u klima-komorama, a uobičajeni transmisijski gubici/dobici se pokrivaju ventilokonvektorima ili sličnim jedinicama.
Rashladni agregati (chiller) služe za hlađenje vode (prijenosnika energije) koja se cjevovodima razvodi do izmjenjivača topline u ventilokonvektorima, klima-komorama i sl. Također, neke izvedbe mogu raditi kao tzv. toplinska pumpa pa se mogu koristiti i za grijanje.
Apsorpcijski rashladni uređaji za pogon zahtijevaju toplu ili vrelu vodu (90-140°C), paru nižih parametara (do 6 bar) ili direktno izgaranje goriva. Apsorpcijski rashladni uređaji su povoljni ako na lokaciji postoji priključak na centralizirani toplinski sustav ili mogućnost korištenja otpadne topline. Ukoliko se koristi direktno izgaranje goriva (najčešće prirodni plin) prednost je smanjenje vršne električne snage i potrošnje električne energije u periodima skupe energije.
Lokalni sustavi ventilacije i klimatizacije
Mali uređaji za klimatizaciju (klima-uređaji) koji se danas vrlo često koriste za lokalnu klimatizaciju prostora, najčešće se dijele na kompaktne uređaje i tzv. split-sustave. Kada se svi dijelovi uređaja nalaze u jednom kućištu govori se o kompaktnim uređajima (prozorski uređaji i krovni uređaji), a ako postoje barem dvije odvojene jedinice (kućišta) govori se o split-sustavima (monosplit ili samo split sustavi, te multi-split sustavi). Prilikom odabira uređaja ili sustava, čija je ponuda na tržištu danas iznimno velika, preporuka je izabrati uređaj najviše energetske klase (A).
SUSTAV RASVJETE
Energetski efikasna rasvjeta u prvom redu uključuje maksimalno korištenje dnevnog svjetla koje je najkvalitetniji oblik rasvjete. Dnevno svjetlo omogućuje rasvjetu ambijenta i radnog mjesta i kontakt čovjeka s okolicom. Vjeruje se da je dugotrajan rad pod umjetnom rasvjetom loš za psihičko i fizičko zdravlje ljudi za razliku od rada pod dnevnim svjetlom koje ne uzrokuje nelagodu i stres.
Karakteristično za korištenje prirodnog osvjetljenja je da ono:
• osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama;
• omogućava veće standarde vizualne udobnosti;
• čini prostorije vedrijima i ugodnijima za boravak;
• štedi energiju;• štedi novac;• smanjuje emisije štetnih plinova u
atmosferu;• štedi ograničene globalne izvore energije.
Kompresijski rashladni agregati najčešće koriste električnu energiju za pogon kompresora. Kada se koristi električna energija za pogon rashladnih agregata, valja razmotriti korištenje spremnika latentne topline, tzv. banki leda. Njima je moguće proizvoditi i pohranjivati rashladnu energiju u periodima manje potrošnje i jeftinije cijene električne energije (tj. noću), te ju zatim koristiti u periodima vršnih toplinskih potreba zgrade. Time je moguće smanjiti troškove za energiju, ali i instaliranu snagu rashladnih uređaja.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
34
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
35
Preporuka je dakle, koristiti kompaktne fluorescentne cijevi, puno poznatije pod nazivom štedne žarulje u što većoj mjeri. Energetska efikasnost štednih žarulja je 5 do 6 puta veća od one klasičnih žarulja, uz i do 10 puta dulji vijek trajanja (prosječna trajnost klasičnih žarulja je do 1000 sati, a štednih i više od 10 000 sati).
Tradicionalno, do unatrag nekoliko godina, koristila se samo tzv. klasična rasvjeta odnosno klasični izvor svjetla sa žarnom niti (žarulja), no razvojem tehnologija, na tržištu su postali pristupačni i ostali izvori svjetla, koji su znatno efikasniji. Usporedbe radi, klasična žarulja sa žarnom niti ima 95 posto termičkog zračenja i svega 3-5 posto svjetlosnog zračenja (luminiscencija), dok moderni izvori svjetla imaju i deset, pa i više, puta veću efikasnost, jer se temelje na drugačijoj tehnologiji izbijanja (fluo-cijevi, fluo-kompaktne žarulje, visokotlačne natrijeve i živine žarulje, LED-rasvjeta, halogena i natrij-ksenon žarulja). Isto tako se efikasnošću povećava i kvaliteta i trajnost žarulja, pa tako već postoje long-life izvedbe za kućanstva od 14-16 000 radnih sati, a za specijalne potrebe (javna rasvjeta) i duže, te se tako smanjuju troškovi održavanja. Samim razvojem rasvjete, razvijaju se i inteligentni upravljački sustavi za racionalizaciju potrošnje (day-light system) te nove generacije elektroničkih predspojnih naprava (prigušnica).
Umjetna rasvjeta nadomješćujući dnevnu svjetlost omogućava nastavak aktivnosti na nedovoljno osvijetljenim mjestima i tijekom noći. Umjetnu rasvjetu možemo podijeliti na opću (ambient) koja pruža sigurnost u kretanju i omogućava obavljanje jednostavnih poslova, lokalnu (task) koja omogućava obavljanje složenijih poslova za koje je potreban viša razina rasvjete, i ugođajnu (accent) koja naglašava npr. strop ili zidove kako bi se stvorio poseban ugođaj u prostoriji.
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
34
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
35
Postavljanje regulatora jakosti svjetla je energetski efikasna mjera koja rezultira smanjenjem potrošnje električne energije s jedne i povećanjem životnog vijeka žarulje s druge strane.
ENERGETSKA TROŠILA
Energetski efikasna trošila troše znatno manje energije nego standardna i preporuka je da se prilikom kupnje obavezno vodi računa o potrošnji uređaja pri čemu je i ekonomski opravdano kupovati uređaje energetske klase A ili eventualno energetske klase B. Stupanjem na snagu Pravilnika o energetskom označavanju kućanskih uređaja i uredske opreme, u Hrvatskoj će biti propisano obavezno označavanje spomenutih uređaja energetskim naljepnicama. Energetske naljepnice su oznake energetske efikasnosti tj. potvrda kvalitete uređaja s obzirom na njihovu energetsku efikasnost, pri čemu se uređaji prema potrošnji energije dijele na 7 stupnjeva energetske efikasnosti označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najefikasniji uređaji). Energetske naljepnice omogućuju korisnicima uređaja djelotvornu usporedbu različitih modela nekog uređaja ovisno o energetskoj efikasnosti, godišnjoj energetskoj potrošnji i nekim važnijim radnim karakteristikama i mogućnostima uređaja.
NADZOR I UPRAVLJANJE
Razvojem tehnologija javljaju se sustavi koji upravljaju potrošnjom energije u zgradama (CNUS, SCADA). Ovim sustavima se centralizirano ili decentralizirano može upravljati rasvjetom, grijanjem, ventilacijskim i klima sustavom, te elementima zaštite od sunca. Nadzorni sustavi također uključuju i instalaciju alarma i nadzora zgrade, vatrodojavu, nadzor prozora i vrata, te povezivanje i dojavu alarma. Kod takvih sustava osjetne su uštede u energiji i kratki period povrata uložene investicije.
Urednik: Željka Hrs Borković, dipl.ing.arh. Energetski institut Hrvoje Požar
Odjel za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost
Autori: Željka Hrs Borković, dipl.ing.arh. Mr.sc. Vesna Kolega Vedran Krstulović, dipl.ing.str. Mr.sc. Hrvoje Petrić Filip Prebeg, dipl.ing.el. Energetski institut Hrvoje Požar
Voditelj odjela za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost: dr.sc. Branka Jelavić
Ravnatelj: dr.sc. Goran Granić
Autori publikacije zahvaljuju se dr. sc. Jasenki Bertol-Vrček i Zavodu za zgradarstvo pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na stručnoj suradnji i podršci.
Lektura: Anita Filipović, prof.
Grafički dizajn i prijelom: EIHP
Fotografije: Stephan Lupino, Arhiva EIHP
Karikature: Srećko Puntarić, Otto Reisinger
Tisak: AZP GRAFIS d.o.o. Samobor
Naklada: 1000 primjeraka
Publikaciju je naručilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Uprava za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo, u sklopu provođenja Nacionalnog energetskog programa KUENzgrada,
Izdavač: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Uprava za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo i Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, 2005.
Copyright: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Uprava za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo, Zagreb 2005.
Recyclable
VO
DIČ
KR
OZ
EN
ERG
ETSK
I EFI
KA
SNU
GR
AD
NJU
CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
UDK 624:620.9620.9:624
VODIČ kroz energetski efikasnu gradnju/ Željka Hrs Borković ... <et al.> ;fotografije Stephan Lupino ... <et al.> ;karikature Srećko Puntarić. - Zagreb :Ministarstvo zaštite okoliša, prostornoguređenja i graditeljstva, Uprava zastanovanje, komunalno gospodarstvo igraditeljstvo, Sektor za graditeljstvo :Energetski institut Hrvoje Požar, 2005.
ISBN 953-6474-45-X (Energetski institut)
1. Hrs Borković, ŽeljkaI. Građevinarstvo -- Energetska efikasnost
450105117
