VODIČ ZA GRAĐANE ZA PRISTUP PRAVOSUĐU U PITANJIMA OKOLIŠA

Okoliš

VODIČ ZA GRAĐANE ZA PRISTUP PRAVOSUĐU U PITANJIMA OKOLIŠA

Europska komisija Opća uprava za okoliš

Ni Europska komisija ni osobe koje djeluju u njezino ime ne odgovaraju za uporabu podataka iz ove publikacije.

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

© Europska unija, 2018.

Ponovna je uporaba dopuštena uz uvjet navođenja izvora. Politiku ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređuje Odluka 2011/833/EU (SL L 330, 14.12.2011., str. 39.).

Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom EU-a dopuštenje se mora zatražiti izravno od vlasnika autorskog prava.

Print KH-03-18-077-HR-C ISBN 978-92-79-89667-5 doi:10.2779/3592

PDF KH-03-18-077-HR-N ISBN 978-92-79-89674-3 doi:10.2779/59979

Printed by Imprimerie Centrale in Luxembourg

1

SADRŽAJ

UVOD ................................................................................. 3

OSNOVE ........................................................................... 4

JAMSTVA ......................................................................... 8

Pravo na pokretanje pravnog postupka .................................... 8

Ispitivanje koje obavlja sudac .................................................... 12

Ispravljanje predmetnih pitanja ................................................. 17

Troškovi ................................................................................................. 19

Pravodobnost ..................................................................................... 21

Praktične informacije ...................................................................... 22

Izjava o ograničenju odgovornosti: Ovaj Vodič za građane ni na koji način ne obvezuje države članice. Konačno tumačenje prava Unije isključivo je pravo Suda Europske unije.

3

UVODEuropska komisija donijela je 28. travnja 2017. Obavijest o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (a) kako bi detaljno objasnila mišljenje Suda Europske unije o načinu na koji bi nacionalni suci trebali obrađivati pravne postupke koje su pokrenuli pripadnici javnosti protiv odluka, radnji ili propusta javnih tijela država članica koji utječu na okoliš (b).

U obliku „često postavljenih pitanja” u ovom se Vodiču za građane pruža sažetak glavnih zaključaka obavijesti. Sama obavijest glavni je izvor informacija i za detaljnija objašnjenja potrebno je konzultirati se s njome. Referentni dokumenti dostupni su u cijelom tekstu vodiča.

Vodič za građane pripremila je Glavna uprava Europske komisije za okoliš. Nije obvezujući i ni na koji način ne odudara od sadržaja obavijesti.

(a) C(2017) 2616, SL C 275, 18.8.2017., str. 1., dostupno na različitim jezicima na http://ec.europa.eu/environment/aarhus/legislation.htm

(b) Njome se ne obuhvaća pokretanje postupka jedne privatne strane protiv druge privatne strane, vidjeti točku 15. Obavijesti.

4

OSNOVE

Što znači pristup pravosuđu u pitanjima okoliša?

Pristup pravosuđu u pitanjima okoliša niz je jamstava kojima se pripadnicima javnosti omogućuje osporavanje zakonitosti odluka, radnji i propusta javnih tijela država članica pred nacionalnim sucem. „Pripadnici javnosti” znači pojedinci i njihove udruge.

Nizom jamstava obuhvaća se što bi se trebalo dogoditi prije, tijekom i nakon pokretanja postupka.

Sastoji se od:

Prava na pokretanje pravnog postupka.

Dostatnog ispitivanja postupka

koje obavlja nacionalni sudac.

Koraka koje poduzima sudac

da bi ispravio predmetna pitanja

ako su u skladu s postupkom.

Zaštite tuženika od previsokih troškova

za pokretanje postupka, posebno

ako ga sudac odbaci.

Pravodobnosti u rješavanju

postupka.

Praktičnih informacija o načinu

na koji pokrenuti postupak.

5

Koje se vrste odluka, radnji i propusta mogu osporavati?

Odluke, radnje i propusti obuhvaćeni pravom Europske unije („EU”) u području okoliša.

EU je donio važne zakonodavne akte za zaštitu okoliša. Njihov je cilj smanjivanje otpada i onečišćenja te zaštita kvalitete zraka, vode i prirode. Njihova provedba zahtijeva da:

ąą nacionalni parlamenti i ministri donesu nacionalna zakonodavstva i regulatorne akte kojima se utvrđuju obveze za pojedinačna tijela i stvore prava za javnost;

ąą pojedinačna javna tijela donesu planove i programe, nadziru procjene utjecaja okoliša, savjetuju se s javnošću, odlučuju o zahtjevima za izdavanje dozvola i ostalih odobrenja, prate stanje okoliša i ispunjavaju ostale zadatke u području okoliša (1).

Pristup pravosuđu u pitanjima okoliša obuhvaća odluke, radnje i propuste na tim različitim razinama provedbe. Može obuhvaćati i iznimne situacije, kao što su odluke kojima se regulira nedopuštena radnja ili aktivnost (2).

Zašto dozvoliti osporavanje odluka, radnji i propusta?

Postoje dva opširna opravdanja.

Prvo, pojedinci i njihove udruge trebaju moći zaštititi sva prava koja uživaju u skladu s pravom EU-a u području okoliša. To znači mogućnost osporavanja svake odluke, radnje ili propusta kojima se ta prava ne poštuju.

Drugo, EU se temelji na pravu i vladavini prava. Od ključne je važnosti da se od javnih tijela može tražiti ispravno ispunjavanje obveza u pogledu okoliša koje su im nametnute. U suprotnom postoji rizik da će zakonodavstvo biti drugačije na različitim mjestima te da će u nekim dijelovima Europske unije zaštita okoliša biti manja nego u drugima (3).

6

Koje vrste prava u području okoliša uživaju pojedinci i njihove udruge?

Postoje dvije vrste: postupovna i materijalna.

Postupovna prava uglavnom su povezana sa sudjelovanjem javnosti. Obično se odnose na način na koji javno tijelo obavješćuje javnost o prijedlogu odluke, zaprima podneske pripadnika javnosti, razmatra ih i javno objavljuje svoju konačnu odluku (4). U pravu EU-a u području okoliša velika se važnost pripisuje djelotvornom sudjelovanju javnosti s obzirom na to da se na taj način pripadnicima javnosti omogućuje izražavanje zabrinutosti i uzima ih se u obzir.

Materijalna prava obuhvaćaju individualne interese kao što su ljudsko zdravlje, zaštita imovine i pravo na korištenje okolišem u određene svrhe kao što je rekreativno pecanje. Mnogim pravima EU-a u području okoliša želi se zaštititi ljudsko zdravlje, na primjer zakonima o kontroli onečišćenja zraka ili zaštiti vode za piće. Materijalna prava mogu proizaći i u sklopu zakona EU-a o očuvanju prirode, posebno kako bi se udrugama za zaštitu okoliša omogućilo djelovanje u općem interesu (5). „Ni voda ni ribe u njoj ne mogu pristupiti sudu. Isto tako, ni stabla nemaju procesnu legitimaciju” (c). No udruge za zaštitu okoliša mogu govoriti u njihovo ime.

(c) Mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu C-664/15 Protect, točka 77.

7

Kako se razvio pristup pravosuđu u pitanjima okoliša?

„Pravnim poretkom EU-a”, tj. cjelokupnim pravnim sustavom EU-a, zahtijeva se djelotvorno provođenje zakona dogovorenih na razini EU-a. To uključuje ispunjavanje prava i obveza nacionalnih sudaca. EU je 2005. postao vezan nacionalnim sporazumom, Aarhuškom konvencijom (d), kojom se, među ostalim, promiče pristup pravosuđu u pitanjima okoliša i prepoznaje posebna uloga koju u zaštiti okoliša imaju udruge za zaštitu okoliša. Istodobno je EU uveo odredbe za pristup pravosuđu u nekoliko posebnih dijelova zakonodavstva EU-a u području okoliša. Tijekom vremena doneseno je mnogo odluka Suda Europske unije u kojima se govorilo o tome što bi pristup pravosuđu trebao značiti u praksi. Mnoge od tih odluka bile su odgovor na zahtjeve nacionalnih sudaca za tumačenje Suda o tome kako bi trebali pristupiti određenim pravnim postupcima. Takve postupke općenito su pokretali pojedinci ili udruge zabrinute za okoliš. U pravnom poretku EU-a tumačenje Suda o pravu EU-a obvezujuće je za sva tijela država članica, uključujući nacionalne suce (6).

(d) Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša.

JAMSTVA

Pravo na pokretanje pravnog postupka

Sudac može saslušati pojedince ili njihove udruge samo ako imaju pravo na pokretanje pravnog postupka. To pravo naziva se „aktivna legitimacija”. Aktivna legitimacija je ključna. To je pravo na zaštitu drugih prava, tj. postupovnih

i materijalnih prava o kojima se govorilo u dijelu „Osnove”. Bez njega se ostala jamstva na pristup

pravosuđu ne bi mogla provesti (7).

Tko ima aktivnu legitimaciju?

Ima li netko aktivnu legitimaciju i u kojoj mjeri razlikuje se ovisno o:

ąą pravima o legitimaciji svakog nacionalnog pravnog sustava;

ąą tome zahtijevaju li određeni dijelovi zakonodavstva EU-a u području okoliša da države članice pruže aktivnu legitimaciju;

ąą tome je li predloženi pravni postupak pokrenuo pojedinac ili priznata udruga za zaštitu okoliša;

ąą tome jesu li u pitanju postupovna i materijalna prava EU-a.

88

99

Što o aktivnoj legitimaciji govore nacionalna pravila?

U različitim se nacionalnim pravilima govore različite stvari. Neke države članice idu tako daleko da dozvoljavaju opće pravo na legitimaciju, takozvani actio popularis. Ostale od tužitelja zahtijevaju da sucu pokaže kako ima dovoljan interes za pokretanje postupka. Ostale i dalje od tužitelja zahtijevaju da pokaže kako osporavana odluka, radnja ili propust krši prava koja uživa tužitelj.

Jesu li nacionalna pravila odlučujuća?

Ne nužno. Ako se nacionalnim pravilima previše ograničava pravo na pokretanje postupka, nacionalni sudac može ih odbaciti kako bi bio u skladu s pravom EU-a. Pravom EU-a od suca se posebice može zahtijevati da zaštiti opširniji niz postupovnih i materijalnih prava od nacionalnih pravila o legitimaciji.

Koji određeni dijelovi zakonodavstva EU-a u području okoliša zahtijevaju pružanje aktivne legitimacije?

Oni koji sadržavaju posebne odredbe o pristupu pravosuđu.

Dijelovi predmetnog zakonodavstva obuhvaćaju odluke, radnje i propuste koji se tiču zahtjeva za informacijama u području okoliša, procjena utjecaja na okoliš, industrijskih dozvola i odgovornosti za okoliš (8).

10

Koje su razlike između aktivne legitimacije za pojedince i aktivne legitimacije za udruge za zaštitu okoliša?

Polazišna točka jest ta da i pojedinac i udruga mogu pokrenuti pravni postupak kako bi zaštitili svoja prava.

Međutim, Aarhuškom konvencijom i posebnim dijelovima zakonodavstva EU-a u području okoliša koji su ranije spomenuti nekim se udrugama za zaštitu okoliša želi dati dodatno jamstvo na aktivnu legitimaciju. Opravdanje za to jest da udruge djeluju u općem interesu s ciljem zaštite okoliša. Ako takvim udrugama nedostaje aktivna legitimacija, određeni važni opći interesi, kao što je zaštita prirode, možda nikad neće naći zastupnika. Ovu važnu ulogu udruga za zaštitu okoliša prepoznao je Sud Europske unije.

Dodatno jamstvo dano tim udrugama jest da nacionalni sudac mora prema njima postupati kao da one automatski imaju pravo na pokretanje pravnog postupka. To znači da se smatra kako ispunjavaju sve zahtjeve za legitimacijom utvrđene nacionalnim pravom. Suprotno tome, pojedinac će možda prvo trebati uvjeriti suca da ima dovoljan interes ili da je došlo do povrede prava.

Mogu li države članice ograničiti posebno priznavanje udruga za zaštitu okoliša da pokrenu pravni postupak?

U načelu, da.

No kriteriji koje je utvrdila država članica ne smiju udruzi za zaštitu okoliša učiniti pretjerano teškim da dobije to pravo. Nadalje, trebaju uzeti u obzir interese malih i lokalnih udruga za zaštitu okoliša. Primjerice, potrebna razina članstva ne smije biti previsoka (9).

11

Koja bi se aktivna legitimacija trebala dati kada su u pitanju postupovna i materijalna prava EU-a?

U nizu važnih odluka, Sud Europske unije naveo je aktivnu legitimaciju koju bi nacionalni suci trebali prepoznati kako bi ispunili postupovna i materijalna prava EU-a i osigurali ispunjavanje obveza javnih tijela. Te odluke prikazuju da pravo EU-a ponekad zahtijeva pružanje aktivne legitimacije čak i kada ona nije spomenuta u posebnim dijelovima zakonodavstva EU-a.

Na primjer, Sud je potvrdio potrebu nacionalnih sudaca da priznaju:

ąą legitimaciju udruge za zaštitu okoliša da ospori odluku javnog tijela kojom se odobrava projekt na lokalitetu zaštićenom zakonom EU-a o prirodi (10);

ąą legitimaciju udruge za zaštitu okoliša da ospori odluku javnog tijela kojom se daje djelomično izuzeće (tj. odstupanje) od zabrane lova na smeđe medvjede utvrđene u istom zakonu EU-a o prirodi (11);

ąą legitimaciju pojedinaca i udruga da ospore propust javnog tijela u donošenju plana u skladu sa zakonom EU-a kojemu je cilj smanjivanje izloženosti javnosti onečišćenju zraka (12).

U spomenutim slučajevima, Sud je tražio da se aktivna legitimacija pruži čak i ako predmetna relevantna prava EU-a nisu sadržavala specifične odredbe pristupa pravosuđu te čak i ako nacionalna pravila nisu pružila aktivnu legitimaciju (e) .

(e) Od objavljivanja obavijesti, odluka Suda predana je u prosincu 2017. u predmetu o novoj aktivnosti koja bi mogla utjecati na kvalitetu vodnog tijela, vidjeti Predmet C-664/15, Protect.

12

Ispitivanje koje obavlja sudacPosao nacionalnog suca jest provjeriti je li javno tijelo

djelovalo na zakonski ispravan način. To se naziva „sudsko preispitivanje”. To znači da mora ispitati činjenice u pozadini postupanja ili izostanka postupanja nacionalnog tijela. To također znači da mora ispitati što je tijelo bilo obvezno učiniti u skladu s predmetnim pravima EU-a u području okoliša.

Opseg sudskog preispitivanja ima dva aspekta. Prvi se tiče toga može li sudac odbiti ispitati određena područja

zakonodavstva i zakonskih argumenata. Drugi se tiče toga koliko rigorozno sudac treba ispitati te dopuštene činjenice

i argumente. To je poznato kao „standard nadzora” (13).

Može li nacionalni sudac ograničiti područja zakonodavstva i pravnih argumenata koje će ispitati?

Da, u određenoj mjeri.

Sud Europske unije prihvatio je da, u pravnim postupcima o odlukama o određenim aktivnostima, nacionalni suci mogu ograničiti pojedinca da upotrebljava pravne argumente kojima se podržavaju interesi ili prava koja su pojedincu dala aktivnu legitimaciju. No to ograničenje ne primjenjuje se na priznate udruge za zaštitu okoliša. U svojim argumentima imaju pravo iznijeti svaku odredbu prava EU-a u području okoliša (14).

13

Može li nacionalni sudac ograničiti pravni postupak na iste prigovore iznesene u prethodnom upravnom postupku?

Prije nego što javno tijelo donese odluku, ponekad postoji i upravni postupak kojim se omogućuje da pojedinac ili udruga za zaštitu okoliša iznesu prigovore. Kada pojedinac ili udruga za zaštitu okoliša pokrene pravni postupak, određena nacionalna prava obvezuju ih da se pridržavaju jednakih prigovora koje su iznijeli tijekom upravnog postupka. To se naziva „prekluzija” argumenata.

U odluci povezanoj s pravnim postupkom koji se tiče odluke javnog tijela o određenoj aktivnosti, Sud Europske unije odbio je prekluziju. Odlučio je da prekluzija argumenata neće osigurati djelotvorno sudsko preispitivanje i da su nacionalni suci obvezni procijeniti postupovnu i materijalnu zakonitost osporavane odluke (15).

Što je s argumentima koji su izneseni uz zlouporabu prava ili u lošoj vjeri?

Nacionalni sudac može odbiti ispitati takve argumente, tj. postupati prema njima kao prema nedopuštenima (16).

Primjenjuje li se isti standard nadzora diljem EU-a?

U određenoj mjeri, da.

S jedne strane, različiti standardi nadzora već postoje u različitim državama članicama. Neki nacionalni standardi od nacionalnih sudaca traže ili im dozvoljavaju provedbu temeljitijeg ispitivanja osporavanih odluka, radnji i propusta od ostalih. Sud Europske unije prihvaća mogućnost različitih standarda. No, Sud zahtijeva da, o kojem god da se standardu radi, nacionalni suci moraju biti u mogućnosti djelotvorno primjenjivati sva načela i pravila prava EU-a koja su relevantna. To uključuje uzimanje u obzir pojedinosti i svrha posebnih pravila EU-a i ispunjavanje relevantnih prava i obveza. U tom pogledu postoji minimalni zajednički standard koji bi trebali primjenjivati svi nacionalni suci (17).

14

Što bi nacionalni sudac trebao ispitati pri primjeni standarda nadzora?

Nacionalni sudac trebao bi ispitati postupovnu i materijalnu zakonitost osporavane odluke, radnje ili propusta.

Što je relevantno kad nacionalni sudac ispituje postupovnu zakonitost?

Postupovna zakonitost odnosi se na to:

ąą je li predmetno javno tijelo imalo pravne ovlasti donijeti odluku, radnju ili propust koji se osporava;

ąą je li javno tijelo u potpunosti i ispravno pratilo postupak utvrđen za donošenje osporavane odluke ili radnje, na primjer postupak kojim se traži savjetovanje s javnošću;

ąą može li se odluka ili radnja pronaći u ispravnom obliku.

Ispitivanje postupovne zakonitosti može obuhvatiti odluke, radnje ili propuste koji se tiču regularizacije nezakonitih mjera (18).

Što uključuje ispitivanje materijalne zakonitosti?

Uključuje provjeru je li suština prava prekršena. Obuhvaća ispitivanje suca o činjenicama i utemeljenosti osporavane odluke, radnje ili propusta.

15

Zašto je nacionalni sudac obvezan ispitati činjenično stanje?

Ako nacionalni sudac nikad ne pregleda činjenice na kojima javno tijelo temelji svoju odluku, to bi moglo spriječiti tužitelja od djelotvornog predstavljanja potencijalno opravdanog pravnog postupka. Ako su činjenice nepotpune ili pogrešne, ili su pogrešno protumačene, pogreška ima izravne posljedice na kvalitetu donesene odluke, radnje ili propusta i može ugroziti ciljeve prava EU-a u području okoliša (19).

Što se misli pod ispitivanjem utemeljenosti odluke, radnje ili propusta?

Pri donošenju odluke ili radnje ili suzdržavanja od djelovanja, javno tijelo često će uživati određenu razinu diskrecije. Ta razina obuhvaća način na koji tijelo procjenjuje relevantne činjenice i koje zaključke donosi na temelju njih. Ispitivanje utemeljenosti odluke, radnje ili propusta uključuje nacionalnog suca koji provjerava na koji način javno tijelo upotrebljava tu diskreciju.

Dok to čini, nacionalni sudac treba uzeti u obzir pojedinosti i svrhe posebnih pravila EU-a i ispunjavanje relevantnih prava i obveza EU-a. Za niz posebnih prava EU-a u pogledu okoliša, Sud Europske unije utvrdio je način na koji bi nacionalni sudac trebao provjeriti uporabu diskrecije javnog tijela. Na primjer, utvrdio je strogi test za provjeru uporabe diskrecije povezan s odlukama o planovima i projektima koji bi mogli utjecati na lokalitete zaštićene zakonom EU-a o prirodi (20).

Općenito, što je veći učinak odluke, radnje ili propusta na okoliš, to bi ispitivanje diskrecije suca moglo biti intenzivnije. To odražava načelo proporcionalnosti (21).

16

Kako nacionalni sudac može znati koje pojedinosti i svrhe zahtijevaju posebna prava EU-a?

Ona mogu biti dobro uspostavljena ili jasna. Međutim, u slučaju sumnje, nacionalni sudac može, i ponekad treba, od Suda Europske unije zatražiti tumačenje (22).

Treba li nacionalni sudac ispitati valjanost nacionalnog zakonodavstva i regulatornih akata?

Ponekad.

Nacionalni bi suci posebno trebali biti spremni ispitati ako se nacionalnim zakonodavstvom ili regulatornim aktima neopravdano:

ąą smanjuju prava dana pojedincima i njihovim udrugama za zaštitu okoliša u skladu s pravom EU-a u području okoliša;

ąą smanjuju obveze za koje se očekuje da će ih ispunjavati države članice u skladu s pravima EU-a u području okoliša (23).

Kako bi se nacionalni sudac trebao odnositi prema pitanjima o valjanosti samih prava EU-a i akata koje su donijela tijela EU-a?

Postoji postupak kojim se od nacionalnih sudaca traži da od Suda Europske unije zatraže da navedu da su zakoni i akti EU-a [sami po sebi] nevaljani (24). U tom slučaju Sud provodi sudsko preispitivanje.

17

Ispravljanje predmetnih pitanjaUloga nacionalnog suca nadilazi odlučivanje o tome djeluje li javno tijelo u sklopu zakona ili ne. Sudac bi posebno mogao donositi odluke ako uoči da je javno tijelo djelovalo nezakonito.

Nezakoniti postupci ili izostanak postupanja nacionalnog tijela mogu biti prijetnja ili prouzročiti štetu javnosti ili prirodnom okolišu. Ako su prijetnja ili šteta ozbiljni, nacionalni sudac trebao bi izdati odluku za blokiranje, zaustavljanje ili pravni lijek te osigurati usklađenost s pravom EU-a. Takve odluke poznate su kao djelotvorni pravni lijekovi ili pravna zaštita. Ovisno o prijetnji ili šteti, mogu biti primjerene različite vrste odluka. Pravni sustavi država članica trebali bi sucima omogućiti donošenje takvih odluka (25).

Što se događa ako nacionalni sudac vidi da je javno tijelo napravilo manju pogrešku u postupku?

Manje pogreške u postupku ne zahtijevaju djelotvorne pravne lijekove, pod uvjetom da se može utvrditi da nisu imale utjecaj na osporavanu odluku javnog tijela. Na javnom je tijelu, a ne na tužitelju, da to pokaže (26).

… ili da je odobrenje, regulatorni akt ili nacionalno zakonodavstvo u suprotnosti s pravom EU-a u području okoliša?

U takvim okolnostima primjerena je odluka za suspenzijom, povlačenjem ili pobijanjem osporavane odluke ili akta (27).

18

... ili da je javno tijelo nezakonito zaboravilo djelovati?

Od javnih se tijela traži poduzimanje općih ili posebnih mjera kako bi se osigurala suglasnost sa zakonom EU-a o zaštiti okoliša. Ako to ne učine, možda će biti potrebno djelovanje nacionalnog suca: na primjer, možda će od javnog tijela zatražiti da donese pravno zahtijevani plan o kvaliteti zraka radi suočavanja s visokim razinama onečišćenja zraka (28).

... ili ako je nezakonito djelovanje ili nedostatak djelovanja javnog tijela već uzrokovao štetu?

U ovom bi se slučaju odlukama trebala otkloniti prouzročena šteta. To bi moglo značiti poduzimanje procjene utjecaja okoliša onda kada je neispravno izostala ili, u ekstremnim slučajevima, ukidanje već provedenih nezakonitih radnji (29). Pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti, odlukom bi se javnosti mogli kompenzirati financijski gubitci nastali kao rezultat nezakonitog djelovanja ili nedostatka djelovanja (30).

Što bi se trebalo učiniti u slučaju rizika od štete nastale prije nego što nacionalni sudac može donijeti konačnu odluku?

Možda će biti potrebno mnogo vremena da nacionalni sudac u potpunosti procijeni sve predstavljene argumente i donese konačnu odluku. U međuvremenu, osporavana odluka, radnja ili propust može već uzrokovati ozbiljnu ili nepopravljivu štetu okolišu. S rizikom se može suočiti kroz privremene mjere, ponekad poznate i kao sudske zabrane. To su odluke kojima se privremeno suspendira osporavana odluka ili radnja, ili, u slučaju propusta, obvezuje javno tijelo da poduzme privremenu pozitivnu mjeru. Nacionalni pravni sustavi moraju ovlastiti suce za donošenje takvih odluka prema potrebi (31).

19

TroškoviZa rješavanje sporova na sudu potreban je novac. U većini zemalja stranka koja izgubi spor mora, osim svojih sudskih troškova, platiti i sudske troškove druge stranke. To se naziva „načelo gubitnik plaća”. Rizik od velikih troškova može u stvarnosti djelovati vrlo odvraćajuće od pokretanja pravnog postupka. To objašnjava zašto se pravom EU-a od država članica zahtijeva da osiguraju da troškovi sudskih postupaka povezani s pravom EU-a u području okoliša ne budu pretjerano visoki, „NPE zahtjev” (32).

Što znači „ne pretjerano visoki troškovi” (NPE)?

Pretjerano visoki troškovi znači da osoba ne može doći pred sud zbog financijskog tereta koji može proizaći kao rezultat toga (33). Pravom EU-a ne utvrđuje se prag za određivanje kada troškovi postaju pretjerano visoki. To ovisi o posebnim okolnostima. Troškovi bi potencijalnom tužitelju trebali biti i razumno predvidljivi (34).

Koji su troškovi obuhvaćeni?

NPE zahtjev odnosi se na sve troškove sudjelovanja u postupku. Stoga on obuhvaća:

ąą sudske pristojbe;

ąą troškove pravnog zastupanja, uključujući troškove koji idu u korist drugoj strani;

ąą troškove dokaza i troškove za rad vještaka;

ąą bilo koja financijska jamstva koja tužitelj treba pružiti, na primjer, kako bi dobio privremenu pravnu zaštitu.

Odnosi se i na troškove u različitim fazama postupka, npr. žalbe (35).

20

Na koji bi način nacionalni sudac trebao poštovati NPE zahtjev pri primjeni načela gubitnik plaća?

Načelo gubitnik plaća u skladu je s pravom EU-a. No, pri dodjeli troška protiv neuspješnog tužitelja, nacionalni sudac mora poštovati NPE zahtjev. Oni mogu uzeti u obzir niz subjektivnih elemenata povezanih s posebnim slučajem i tužiteljem, kao što je financijska situacija tužitelja i važnost onoga što je u pitanju za tužitelja i okoliš. No sudac uvijek mora osigurati da dodijeljeni troškovi nisu objektivno nerazumni (36).

Koja je moguća uloga pravne pomoći?

Pravna pomoć za one kojima nedostaje dovoljno resursa može pridonijeti osiguravanju ispunjavanja NPE zahtjeva. Države članice mogu pružiti pravnu pomoć na različite načine (37).

21

PravodobnostDržave članice moraju osigurati pravodobnu provedbu postupaka sudskog preispitivanja. Pravodobnost je ključno jamstvo da će sudsko preispitivanje biti učinkovito (38).

Utvrđuje li EU određene rokove unutar kojih bi se trebalo obaviti sudsko preispitivanje?

Ne, pravom EU-a ne utvrđuju se određeni rokovi.

Mogu li države članice utvrditi rokove za pokretanje pravnih postupaka?

Da. Rokovi za pokretanje postupaka u skladu su s pravom EU-a, pod uvjetom da su razumni. Takvi rokovi opravdani su u interesu pravne sigurnosti.

22

Praktične informacijeDržave članice obvezne su javnosti osigurati informacije o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. Moraju to učiniti na dovoljno jasan i precizan način. Informacije bi trebale doći do široke i reprezentativne

javnosti (39).

Koje obveze imaju države članice u pogledu sadržaja informacija?

Informacije bi trebale obuhvatiti sve aspekte pristupa pravosuđu relevantne za pripadnika javnosti kada odlučuje o tome hoće li pokrenuti pravni postupak. Informacije bi trebale biti potpune, ispravne i ažurirane. Trebalo bi obuhvatiti sve pravne izvore koji se koriste za utvrđivanje uvjeta pristupa, uključujući nacionalnu sudsku praksu ako ima važnu ulogu. Informacije bi trebale biti jasne i razumljive osobama koje nisu odvjetnici.

Kome se u državama članicama može obratiti za dobivanje tih informacija?

Na državama članicama jest da odluče tko je odgovoran za pružanje informacija. Ministarstvo pravosuđa općenito je dobra polazišna točka za traženje informacija.

Jesu li ove informacije dostupne na razini EU-a?

Da. Informacije o pristupu pravosuđu u državama članicama, uključujući u području okoliša, mogu se pronaći na portalu e-pravosuđa koji je uspostavila Glavna uprava Europske komisije za pravosuđe i zaštitu potrošača. Poveznica se nalazi ovdje: https://e-justice.europa.eu/content_access_to_justice_in_environmental_matters-300-hr.do?init=true

23

(1) Točke 32.–33. obavijesti.

(2) Točka 135.(3) Točke 35.–37.(4) Točke 45.–47.(5) Točke 48.–57.(6) Točke 17.–30.(7) Točke 58.–107.(8) Točka 28.(9) Točke 74.–83.(10) Točke 69.–70.(11) Točka 104.(12) Točka 104.(13) Točka 108.

(14) Točke 115.–117.

(15) Točka 121.

(16) Točka 122.

(17) Točke 140.–141.

(18) Točka 135.

(19) Točka 137.

(20) Točka 144.

(21) Točka 150.

(22) Točka 149.

(23) Točke 151.–153.

(24) Točka 154.

(25) Točke 155.–173.

(26) Točka 158.

(27) Točke 159.–162.

(28) Točke 163.–164.

(29) Točke 168.–169.

(30) Točke 166.–167.

(31) Točke 170.–173.

(32) Točke 174.–195.

(33) Točka 181.

(34) Točka 182.

(35) Točke 183.–185.

(36) Točke 186.–188.

(37) Točke 194.–195.

(38) Točke 196.–201.

(39) Točke 202.–209.

Kontakt s EU-om

OSOBNOU cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu

najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TELEFONOM ILI E-POŠTOMEurope Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im

se obratiti:

- na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju

te pozive),

- na broj: +32 22999696 ili

- e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Traženje informacija o EU-u

NA INTERNETUInformacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na

internetskim stranicama Europa: http://europa.eu

PUBLIKACIJE EU-aBesplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti

preko EU Bookshopa: http://bookshop.europa.eu. Za više primjeraka besplatnih

publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru

(vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

ZAKONODAVSTVO EU-a I POVEZANI DOKUMENTIZa pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a

od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice

EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

OTVORENI PODATCI IZ EU-aPortal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr/data/) omogućuje

pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati

i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.

ISBN: 978-92-79-89674-3 doi:10.2779/59979

KH-03-18-077-H

R-N