Sveuilite u Zagrebu

Iva Prpi

VRNJAKO NASILJE MEU DJEVOJICAMA

Struni lanak

Primljeno: travanj, 2006.

UDK 37.06-055.25

SAETAK

Cilj ovoga rada je irenje spoznaja o vrnjakom nasilju iskljuivo meu djevojicama, relacijskoj agresiji i posebnim metodama koje djevojice koriste. Iako postoji opeprihvaena znanstvena teorija o razliitostima socijalizacije i razvoja djeaka i djevojica, jo uvijek se nasilje meu djecom promatra jednoobrazno i kroz dimenziju fizikog nasilja koje uglavnom poinjavaju djeaci.

U radu se najprije daju ope definicije nasilja meu djecom, karakteristike tog nasilja te posebna obiljeja nasilnika i rtve.

Nakon opeg dijela, rad se usredotouje na vrnjako nasilje meu djevojicama te se pokuava objasniti zbog ega to nasilje nikad nije bilo u fokusu istraivakog interesa. Posebna je pozornost posveena relacijskoj agresiji u kojoj se teti drugima kroz povredu (ili prijetnju povredom) veze ili osjeaja prihvaenosti, prijateljstva ili ukljuenosti u grupu. Navedene su poruke koje drutvo alje djevojicama i lista karakteristika koju posjeduje svaka idealna djevojica, odnosno antidjevojica. Rad obrauje i posebne metode koje djevojice koriste jedna protiv druge te se objanjava i pojam cyberbullyinga kao novoga vida nasilja meu djecom, te pogotovo meu djevojicama. Nadalje, rad obrauje dva istraivanja u suvremenoj hrvatskoj praksi o nasilju meu djecom (Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba te UNICEF). Ta istraivanja rad tretira s aspekta nasilja meu djevojicama i prezentira razlike u vrenju nasilja meu spolovima. U zavrnom dijelu rada obrauju se dokumenti Republike Hrvatske u borbi protiv vrnjakog nasilja i to Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima te Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima. Analizom dokumenata pokuava se ukazati na nerazlikovanje posebnog vida nasilja koje vre iskljuivo djevojice.Kljune rijei: vrnjako nasilje meu djecom, karakteristike nasilnika i rtve, vrnjako nasilje meu djevojicama, relacijska agresija, metode nasilja meu djevojicama, cyberbulling, instrumenti RH u borbi protiv vrnjakog nasilja.UVOD

Tema vrnjakog nasilja (engl. bullying) meu djecom postala je vrlo znaajna u javnom i znanstvenom prostoru u zadnjih nekoliko godina. Osvijetenost o tom problemu je sve izraenija i za oekivati je da e se spoznaje dobivene istraivanjima sve vie iriti, nadopunjavati ili pak odbacivati.

Nasilje meu djecom zabrinjava jer je svako drutvo pozvano tititi djecu kao najslabiji i najnezatieniji dio zajednice. Djeca, tj. osobe do 18 godine starosti, zatiena su Ustavom Republike Hrvatske, ali i meunarodnim dokumentima koje je naa drava ratificirala. Konvencija o pravima djeteta donesena od strane UN-a 1989. godine u lanku 19. govori o zatiti djeteta od svakog oblika tjelesnog ili duevnog nasilja, povreda, iskoritavanja ili zlostavljanja. Dokument koji regulira podruje vrnjakog nasilja u Republici Hrvatskoj je svakako Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima u izdanju Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, te prihvaen od Vlade Republike Hrvatske 25. veljae 2004.g. Uz taj Program, isto ministarstvo donijelo je u listopadu 2004. godine i Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima. Uz te dokumente, vrlo je znaajno djelovanje UNICEF-a i njihovog programa Za sigurno i poticajno okruenje u kolama iji je glavni cilj bio poveati razinu osvijetenosti o problemu vrnjakog nasilja kako meu djecom, tako i meu zaposlenicima kole i roditeljima. Uz UNICEF, kao akter na ovom podruju javlja se i Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba koja svojim vrijednim istraivanjima o nasilju meu djecom doprinosi irenju spoznaja o ovom problemu. Meutim, svi ti zakonski dokumenti ne mogu zatititi djecu u onoj mjeri u kojoj je svaki roditelj, skrbnik/ica, uitelj/ica pozvan zatititi dijete od tetnih postupaka koji ga prijee u njegovom normalnom razvoju. Nasilje meu djecom je intrigantna tema jer otvara pitanja odnosa meu samom djecom, daleko od roditeljske kulture i nadzora. Izvjesno je da se obrasci ponaanja, pogotovo agresivnog, ue od roditeljskih modela, ali je pitanje koliko roditelji mogu utjecati na to da njihovo dijete ne postane zlostavlja ili rtva.

Tema ovog rada je nasilje iskljuivo meu djevojicama, odnosno djevojkama jer je taj segment nasilja meu djecom zanemaren i ne pridaje mu se zasluena panja.

VRNJAKO NASILJENasilnitvo meu djecom nesumnjivo je vrlo stara pojava. injenica da neka djeca bivaju esto i sustavno uznemiravana i napadana od strane ostale djece opisana je u mnogim knjievnim djelima, a mnogi odrasli imaju osobna iskustva o tome iz vlastitih kolskih dana. kola je institucija u kojoj djeca provode sve vie vremena i uz obrazovnu funkciju, ona ima i odgojnu, ali isto tako i funkciju prenoenja drutveno poeljnih vrijednosti jedne nacije.Budui da se u koli okuplja vei broj djece, ona je nerijetko i poprite vrnjakog nasilja.

Nasilnitvo ili viktimizacija odreuje se na slijedei openit nain: uenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izloen negativnim postupcima od strane jednoga ili vie uenika (Olweus,1998.:19).

Namjerno zlostavljanje jednog djeteta od strane drugog djeteta ili grupe djece moe ukljuivati razliita ponaanja:

verbalno: dobacivanje, izrugivanje, omalovaavanje, prijetnje

socijalno: izbjegavanje, ignoriranje, iskljuivanje iz aktivnosti, ogovaranje i irenje zlobnih traeva

psiholoko: oteivanje imovine, kraa i bacanje stvari, prijetei pogledi, praenje

fiziko: guranje, ruenje, udarci i sl.

etiri karakteristike nasilnitva

Nasilnitvo je svjesna, eljena i namjerna neprijateljska aktivnost ija je svrha povrijediti, izazvati strah kroz prijetnje ili daljnju agresiju i stvoriti zastraenost. Iako nasilje moe izgledati kao kaotini proces, ono uvijek u sebi sadrava etiri osnovna elementa (Coloroso, 2004.:32):

Nesrazmjer moi - nasilnik moe biti stariji, jai, popularniji, bogatijiI sam broj djece koja zdrueno zlostavljaju moe prouzroiti ovaj nesrazmjer moi. Iz ovoga proizlazi da nasilnitvo ne ukljuuje konflikt dvaju djeteta podjednakog stupnja moi.

Namjera povreivanja - nasilnik eli nanijeti emocionalnu ili fiziku bol, oekuje da e njegovi postupci boljeti i uiva u promatranju patnje. O nasilju se ne radi ako do povrede doe sluajno kao to je npr. sluajno podmetnuta noga s isprikom ili nenamjerno iskljuivanje. Nasilje podrazumijeva elju za povrjeivanjem druge osobe.

Prijetnja daljnjom agresijom - i nasilnik i rtva znaju da e se nasilniko ponaanje vjerojatno ponoviti. Nasilnitvo nije jednokratan dogaaj.

Prestravljenost javlja se kao rezultat sustavnog nasilja koje se koristi da bi se zastrailo druge i odrala dominacija. Strava koja se javlja u djece koja su meta nasilja nije samo sredstvo za postizanje cilja; ona je sam cilj. Nakon to se stvori prestravljenost, nasilnik se moe ponaati slobodno, bez straha od okrivljavanja ili odmazde. rtva postaje toliko bespomona da je vrlo malo vjerojatno da e uzvratiti ili rei nekome za nasilnitvo.

Karakteristike nasilnika/ice

Postoje brojni razlozi zbog kojih neka djeca koriste svoje sposobnosti i talente za zlostavljanje druge djece. Niti jedan faktor ne otkriva cjelokupnu sliku. Nasilnici se ne raaju kao nasilnici. Uroeni temperament je samo jedan od faktora, ali tu su i utjecaji okoline kao to je: obiteljska atmosfera, kolski ivot, zajednica i kultura (ukljuujui medije), koji doputaju ili potiu takvo ponaanje. Jedina stvar koju sa sigurnou znamo jest da nasilnici/ce ue kako to postati.Iako se razlikuju po nainima i metodama nasilnitva, svi nasilnici imaju neke zajednike crte (Coloroso, 2004.:39):

vole dominirati nad drugima

vole iskoritavati druge kako bi dobili ono to ele

teko im je sagledati situaciju iz perspektive druge osobe

zaokupljeni su iskljuivo svojim eljama i zadovoljstvom te ne mare za potrebe, prava i osjeaje drugih

skloni su ozljeivanju druge djece kad roditelji ili druge odrasle osobe nisu u blizini

projiciraju svoje vlastite neadekvatnosti na svoje mete kroz okrivljavanje, kritiku i lane optube

odbijaju preuzeti odgovornost za svoje ponaanje

nedostaje im uvid, tj. sposobnost predvianja i shvaanja kratkoronih, dugoronih i moguih nenamjernih posljedica njihovog trenutnog ponaanja

gladni su panje.

Nasilnitvo nije vezano uz ljutnju i konflikt, makar mnogi pomisle upravo na to, nego je vie vezano uz prijezir. Prijezir je snaan osjeaj antipatije prema nekome koga smatramo bezvrijednim, inferiornim ili nevrijednim potovanja. Prijezir nosi sa sobom tri oite psiholoke prednosti koje omoguavaju djeci da povrijede drugo ljudsko bie, a da pritom ne osjeaju empatiju, suut ili sram.

Prijezir ukljuuje (Coloroso, 2004.:40):

Osjeaj da se ima pravo na nasilje, tj. privilegija i pravo da se kontrolira, dominira i osvaja ili na neki drugi nain zlostavlja drugo ljudsko bie.

Netolerantnost prema razliitostima - razliito je izjednaeno s inferiornim i zbog toga netko tko je razliit nije vrijedan i ne zasluuje potovanje.

Sloboda iskljuivanja - spremnost da izbace, izoliraju ili segregiraju osobu za koju se ini da nije vrijedna panje i potovanja.

Drugim rijeima, nasilnitvo je arogancija na djelu. Djeca koja se nasilniki ponaaju izgledaju superiorno, to je esto maska kojom prikrivaju bol i osjeaj neprilagoenosti. Ona racionaliziraju da im njihova tobonja superiornost daje pravo da povrijede nekoga prema kome osjeaju prijezir, no u realnosti to je samo izgovor kako bi se osjeali bolje kroz omalovaavanje drugoga.

Karakteristike rtve

Kao i nasilnici, djeca rtve imaju razliite karakteristike: neki su mali, neki veliki, neki zgodni, neki pametni, neki manje pametni, neki su popularni, a neke skoro nitko ne voli. Jedina stvar koja je zajednika svoj djeci rtvama jest da su ih nasilnici odabrali. Svatko od njih je bio izdvojen kao objekt prijezira i stoga postao primatelj verbalne, fizike ili relacijske agresije (agresije u odnosima), iz jednostavnog razloga to je drugaiji na neki nain. Kada nasilnik osjea da moe nekoga poniziti da bi se on sam osjeao superiorno (ili potvrdio svoj superiorni status), nije mu teko nai izgovor za nalaenje rtve nasilja.

Mete mogu biti gotovo svi (Coloroso, 2004.:63):

dijete koje je novo u etvrti

najmlae dijete u koli koje je zbog toga i najmanje, ponekad uplaeno ili nesigurno

traumatizirano dijete koje je ve povrijeeno ranijom traumom, ekstremno osjetljivo, izbjegava vrnjake da bi izbjeglo bol i koje teko trai pomo

submisivno dijete, tjeskobno, niskog samopouzdanja i lako povodljivo te koje je spremno da udovoljava ili umiruje druge

siromana ili bogata djeca

srameljivo, rezervirano, tiho ili skromno, osjetljivo dijete

pametno, bistro ili talentirano dijete je meta jer se istie, drugaije je

debelo ili mravo dijete, visoko ili nisko

dijete s fizikim ili psihikim potekoama

Uza sve karakteristike zbog kojih jedno dijete moe postati rtva, vrlo je bitno naznaiti da su neke rtve i nasilnici vrlo dobro skriveni od promatraa (uitelja, roditelja, strunjaka) te je tada vrlo teko prekinuti krug nasilja. Isto tako, nerealno je oekivati da dijete rtva samo otkrije da je zlostavljano jer ima ukljuene mehanizme obrane ega jer osjea sram, boji se osvete, misli da mu nitko ne moe pomoi ili da mu nitko ne eli pomoi te smatra de je cinkanje neto loe.

U slijedeim poglavljima, bit e rijei o vrnjakom nasilju iskljuivo meu djevojicama i djevojkama.

VRNJAKO NASILJE MEU DJEVOJICAMA

Zato djevojice nisu bile predmet istraivakog interesa?

U suvremenoj literaturi o vrnjakom nasilju osjea se manjak zanimanja za podruje koje opisuje nasilje iskljuivo meu djevojicama. Ukljuivanje spolne i rodne komponente u istraivanja vrlo je rijetko i mala se panja posveuje specifinim oblicima nasilja koje koristi svaki od spolova. Prvotna istraivanja 70-ih godina 20. stoljea fokusirala su se na fiziko nasilje meu djecom, te su u tom svjetlu djeaci uvijek bili predmet veeg interesa. Djevojice su bile iskljuene iz istraivanja jer se njihova agresivna ponaanja nisu uklapala u tradicionalni pogled na vrnjako nasilje u vidu direktnog fizikog nasilja koje se uglavnom povezuje s djeacima. Djevojice koje su ule u primarni fokus, zapravo su one koje su ispoljavale fiziko nasilje. Ta nedostatna diferencijacija bila je direktna posljedica definicije vrnjakog nasilja koja je ukljuivala samo primjenu fizike sile. Tadanja slika zlostavljaa ukljuivala je djeaka koji je agresivan, vei i snaniji od svih svojih kolskih kolega, koji se tue i zahtijeva novac i uinu kao vid usluga i prijetnje. Suptilne negativne forme agresivnog ponaanja tada nisu bile adekvatno prepoznate niti istraivane.

elja mi je u radu opisati upravo metode koje koriste djevojice meu sobom u cilju nasilja, tj. agresije jer smatram da je to podruje u naim uvjetima zanemareno.

Karakteristike agresije meu djevojicama

Djevojice koriste indirektne metode agresije kao to su irenje glasina, iskljuivanje i ocrnjivanje drugih, te se nasilje meu djevojicama odnosno djevojkama poveava s prelaskom iz osnovne kole u srednju, tj. s ulaskom u adolescentno doba (http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htm).

Podaci pokazuju da djeaci radije koriste fiziko nasilje (to je i logino s obzirom na jau fiziku konstituciju djeaka i njihovu spremnost da snagom preuzmu vodeu ulogu u drutvu vrnjaka), dok djevojke koriste verbalne metode agresije, tj. kvalitativno drugaije metode od onih koje koriste mladii.

Agresivna ponaanja koja djevojice koriste imaju dvojnu funkciju, u prvom redu da zatite postojee prijateljstvo od nepoeljnih upada drugih, te u drugom redu, da namjerno povrijede izabrane djevojice-mete pomou odbacivanja i izolacije.

Indirektno agresivno ponaanje se ogleda u irenju glasina, pisanju runih poruka i iskljuivanju pa je zato vrlo jasna definicija koja kae da su to socijalno sofisticirane strategije agresije koje omoguuju nasilnici da ostane neidentificirana.

Djevojice stvaraju mnogo jae i ue povezane socijalne veze (fenomen najbolje prijateljice, djevojakih klika) te im je zato puno lake iskoritavati te veze i manipulirati drugima u cilju da ih povrijede. To ponaanje je najbolje opisano pojmom relacijske agresije.

Relacijska agresija

Relacijska agresija se javlja u predkolskom dobu, kada se javljaju prvi znaci spolnog razlikovanja. U dobi od tri godine, vei broj djevojica nego djeaka postane sklon relacijskoj agresiji, a taj se raskol pogorava nastavkom sazrijevanja djece. Do sredine djetinjstva tjelesno su agresivni uglavnom djeaci, a relacijski su agresivne djevojice (Simmons, 2002.:46).

Relacijska agresija ukljuuje inove koji drugima nanose povrede putem injena tete odnosima ili osjeajima prihvaanja, prijateljstva, ili pripadnosti nekoj grupi (Simmons, 2002.:26).

Relacijska agresija moe ukljuivati neizravnu agresiju, u kojoj se ne suoavamo izravno s metom napada (primjer je, recimo, kanjavanje utnjom), kao i neke oblike socijalne agresije, koja cilja na samopouzdanje ili drutveni status rtve (poput irenja glasina). Meu najuobiajenijim oblicima relacijske agresije su zahtjev uini to ili ti vie neu biti prijateljica, okretanje grupe protiv neke djevojice (ona zaudara, ljubi se s djeacima, ima neku bolest...), kanjavanje utnjom, kao i neverbalne geste ili govor tijela (preokretanje oima, glasno uzdisanje...) (Simmons, 2002.:46).

ivotna snaga relacijske agresije poiva u samoj vezi. Zbog toga se veina relacijskih agresija dogaa u intimnim mreama drutava ili prijateljstava. to je meta blia poiniteljici /nasilnici, to e gubitak biti bolniji. Prijatelji/ice meusobno poznaju stvarne slabosti svojih prijatelja i znaju na koji tono nain mogu unititi neije samopouzdanje. Prijatelji/ice gaaju tamo gdje najvie boli pa je takva vrsta agresije potpuno razorna i moe nekoga pratiti cijeli ivot (Simmons, 2002.:47).

Priroda odnosa meu djevojicama, tj. njihova prijateljstva u predadolescentnoj i adolescentnoj dobi obiljeena su vrlo snanim povezivanjem, intimnou, ali i dijadama, trijadama, tj. skrivenim koalicijama meu pojedinim djevojicama bazirane na ljubomori, ekskluzivnosti ili odbacivanju. Iako su prijateljstva neto to je pozitivno i razvojno vrlo poeljno za socijalizaciju djece, nerijetko postoje situacije kada su odreena djeca iskljuena i odbaena iz vrnjakih grupa. Kombinacija netjelesne, nerijetko potajne agresije, iznimno je opasna, velikim dijelom i zbog toga to ju je nemogue otkriti. Dvije djevojice koje se mirno igraju u nekom kutku ne moraju odavati znakove nikakve agresije, a moda se upravo meu njima vode prave drame i jedna polako lomi drugu (Simmons, 2002.:47).

Relacijska je agresija ostala nevidljiva jer se takvo ponaanje razlikuje od tipinih fenomena kakve obino povezujemo sa zlostavljanjem. Komunikacija meu djevojicama je sredinji aspekt svake veze. to je reeno, kome je reeno, na koji nain, postaje vrlo znaajno u razvijanju prijateljstva i u dokazivanju lojalnosti. Meutim, prijateljstvo isto tako postaje neto to se ljubomorno uva i titi, te ostavlja irok manevarski prostor za agresivna ponaanja prema svakome koji predstavlja prijetnju (Simmons, 2002.:47).

I neverbalne geste imaju veliki znaaj za relacijsku agresiju jer ponekad zamjenjuju tisuu rijei i ukazuju na negativan odnos.

Djevojice, koje imaju preutnu zabranu za ispoljavanje vlastitog gnjeva i srdbe, mogu pomou gesta kao to su zlobni pogledi, preokretanje oiju, ironino smijuljenje, kanjavanje utnjom bez jasne poruke zato je zapravo ljuta, daleko vie povrjeivati rtvu od pljuske ili udarca. Upotreba relacijske agresije doista dovodi do samog cilja, a to je kontrola rtve i zadobivanje ugleda meu drugim djevojicama.

Poruke djevojicama ili kako se ponaa dobra djevojica

Djevojice od rane dobi dobivaju razliite poruke kao upute na koji se nain trebaju ponaati, kako trebaju izgledati i to se od njih oekuje da bi bile istinski prihvaene.

Od masovnih medija i drutva bombardirane su snanim porukama o tome da moraju biti popularne i uspjene, da se moraju uklopiti u rodne stereotipe o ljepoti i enstvenosti. Mlade veoma mrave djevojice odnosno djevojke nastoje pridobiti panju suprotnog spola jer u sebi saimaju obiljeja enstvenosti nae kulture vitkost, pokornost, krhkost i elja da se ugodi.

Taj generalni zahtjev djevojicama odnosno djevojkama da budu vitke i lijepe, nadopunjen je porukom koja im brani bijes ili agresivno ponaanje. to se u naem drutvu podrazumijeva pod dobrom djevojicom i kako to utjee na vrnjako nasilje, tj. na metode koje se koriste?

Dobra djevojica prije svega je dobra prema drugima prije nego to je ustra, bistra, ak i prije nego to je iskrena. Dobra djevojica je ona koja nema nikakvih loih misli niti osjeaja; vrsta osobe s kojom svi ele biti. To je djevojica koja govori tiho, smireno, koja je uvijek dobra i ljubazna, nikada nije zlobna niti nareuje drugima. Taj stereotip podsjea djevojice i djevojke da se radije utiaju nego da iskau svoje stvarne osjeaje, koje su poele smatrati glupima, sebinima, nepristojnima ili jednostavno nevanima.

Dakle, od dobrih djevojica se oekuje da ne doivljavaju gnjev. Agresivnost dovodi meuljudske odnose u opasnost, te ugroava sposobnost djevojke da bude brina i draga. Agresija potkopava ideal koji djevojice, usmjerene svojim odgojem, pokuavaju utjeloviti. Nazivanje djevojakog gnjeva njegovim pravim imenom bilo bi u suprotnosti s pojmom dobre djevojice (Simmons, 2002.:23). Takoer bi otkrilo sve stvari koje im kultura uskrauje, definiranjem toga to rije dobra, fina ili draga tono znai: Ne agresivna. Ne ljutita. Ne u sukobu.

Istraivanja pokazuju da roditelji i uitelji obuzdavaju pojave izravne i tjelesne agresije u djevojica mlae dobi, dok se okraji meu djeacima stimuliraju ili ignoriraju (Simmons, 2002.:24).

Autorica Rachel Simmons, u knjizi enski bullying, ponudila nam je listu karakteristika koju posjeduje svaka idealna djevojka tj. svaka antidjevojka. Ta lista je sainjena od strane stvarnih djevojaka, uenica amerikih srednjih kola.

Idealna djevojka je vrlo mrava, lijepa, izvjetaena, glupa, popularna, nasmijeena, sretna, bespomona, ovisna, ima puno momaka i manipulativna.

Antidjevojka je zlobna, prepametna, bezobrazna, mukobanjasta, ozbiljna, snana, neobuzdana, egocentrina, tvrdoglava, neovisna i bezobzirna.

U korijenu tih oekivanja, nalazimo mnogo prostora za agresivno ponaanje jer se mlade djevojke nalaze u zbunjujuim situacijama. One moraju udovoljiti svim kriterijima da bi bile prihvaene, ali ako postignu status idealne djevojke one vrlo lako postaju meta ljubomornih napada ostalih djevojaka. Nije tajna da meu djevojkama uvijek traje tihi rat, nadmetanje koja je bolja, mravija, popularnija i prihvaenija.

Meutim, ako se odbije uklopiti u te zarobljavajue stereotipe, upada u opasnost da bude proglaena antidjevojkom jer je snana, ispoljava bijes, tj. zlobna je, neovisna itd. I tada postaje vrlo lakom metom za napade drugih djevojaka.

Znai, djevojice odnosno djevojke su u procjepu kulturnih oekivanja, svojih vlastitih osjeaja i nemogunosti da ih izraze na pravi nain jer postoje vrlo jake drutvene nepisane kazne za odstupanja od pravila. Ponekad je to situacija u kojoj ne moe pobijediti. Sve to utjee na iskazivanje skrivene agresije meu djevojicama.

Metode koje koriste djevojice i zato ih je teko otkriti?

Djevojice koriste agresiju mnogo sofisticiranije i to upotrebljavajui suptilne, manipulativne i indirektne poruke. Djevojice, isto bioloki gledano, imaju vee verbalne sposobnosti nego djeaci i socijalizirane su da izbjegavaju sukobe. Kada se razvije vrlo bogata verbalna sposobnost za agresiju u djevojica, tada je mogunost samih fizikih napada relativno mala. Naprosto, djevojice razvijaju mnogo monije oruje, a to je jezik.

One biraju najbolje metode iz irokog dijapazona verbalnih ili neverbalnih poruka da bi zastraile svoju rtvu ili je kontrolirale, tj. uinile je bezopasnom. Djevojke tako demonstriraju svoju mo, tj. utjeu na to da se netko ponaa na odreeni nain na koji se inae ne bi ponaao.

Kako djevojice zlostavljaju? Koji su to naini koji su tako teko dostupni oku promatraa, tj. uitelju, roditelju, strunom timu kole?

Najea mjesta zlostavljanja su hodnici i stepenita kole, uionica kada nema uitelja, put do kole i kolsko dvorite.

Tada su djeca bez nadzora. Djeako nasilje je puno vidljivije jer ostavlja fizike posljedice. Meutim, djevojice mogu zlostavljati i kada je uitelj u blizini, a da to ostane neprimijeeno. One mogu zlostavljati uz osmijeh, uz milu neverbalnu komunikaciju pred uiteljem, a da to vrlo dobro percipira djevojica-meta.

Sedam je metoda nasilja meu djevojicama identificirala australska autorica Barbara Leckie (http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htm)i one su redom:

irenje glasina

pisanje zlobnih poruka

prianje lanih, izmiljenih pria

prianje runih stvari iza lea

ogovaranje

iskljuivanje, kanjavanje utnjom

namjerno nepozivanje na roendanske zabave.

Djevojice koriste te agresivne metode kako bi namjerno povrijedile rtvu i uspostavile neravnoteu moi. Sve te metode se ee koriste s prelaskom u vie razrede osnovne kole, odnosno u srednjoj koli. Te metode perzistiraju u vremenu i ne predstavljaju izolirane incidente. Djevojice percipiraju fiziko nasilje kao bullying, meutim, vrlo im je teko katkada shvatiti da se indirektne metode koje koriste takoer svrstavaju u kategoriju vrnjakog nasilja.

U novije vrijeme, pojavljuje se nova metoda nasilja koja je uglavnom svojstvena djevojicama. Uz razvitak kompjuterske tehnologije i njezinu iroku dostupnost, uglavnom tinejderima, pojavljuje se pojam cyberbullyinga.

Radi se o vrijeanju, prijetnjama, izrugivanju i ogovaranju putem SMS poruka, e-mailova, blogova i chatroomova. Ta je vrsta nasilja sve ea jer velik broj djece ima mobitel, pa ak i raunalo. Cyberbullying ukljuuje zlostavljaa koji je anoniman i ne otkriva se, publika je izuzetno iroka, uvrede su svima dostupne, a rtva je stalno izloena i ne moe pobjei. Nema sigurnog mjesta niti vremena i zato se rtva osjea totalno bespomonom. Poinitelji su obino rtvi poznate osobe. Nerijetko se sprijateljuju sa rtvom kako bi saznali to intimnije podatke o njoj te ih nakon toga objavili na Internetu i ismijali. Posljedice takovog nasilja jednake su, ako ne i tee. U Hrvatskoj se tek planiraju provesti istraivanja o rasprostranjenosti tog naina zlostavljanja, dok svjetska istraivanja pokazuju da su od 10 do ak 50 posto mladih rtve tog vrsta zlostavljanja. Najee rtve su upravo djevojice.

Uz koritenje suvremene tehnologije, koje je ponekad vrlo dobro skriveno od oiju odraslih, i klasine metode koje djevojice upotrebljavaju je vrlo teko otkriti. Ta agresija ne ostavlja vidljive posljedice (masnice, prijelome...). Mogue je da zlostavljaica ugroava rtvu pred uiteljem, a da to ostane neprimijeeno. Uitelj nema uvid tko koga (ne)poziva na roendane, tko o kome iri glasine ili tko pie rune poruke, pa ak i pod kolskim satom. Lake je otkriti rabijatnog djeaka koji upotrebljava fiziku silu i tako ugroava drugu djecu, dok za suptilne djevojake metode treba puno pronicljivosti da bi bile otkrivene te da bi se pomoglo rtvama koje uglavnom ute zbog srama.

Suvremena istraivanja u Hrvatskoj o nasilju meu djevojicama

U Republici Hrvatskoj provedena su dva istraivanja kojima je tema nasilje meu djecom. Kao to je iz samih problema istraivanja vidljivo, ona se nisu bavila iskljuivo vrnjakim nasiljem meu djevojicama. Iz toga zakljuujemo da istraivaki napori u naoj dravi nisu ili u smjeru objanjavanja pojavnosti fenomena djevojakog nasilja te takva istraivanja tek moemo oekivati.

U prvom istraivanju koje je provedeno u 2003. godini od strane Poliklinike za zatitu djece Grada Zagreba (http://www.poliklinika-djeca.hr) obuhvaeni su uenici 25 osnovnih kola iz 13 gradova Republike Hrvatske. Dobiveni rezultati su pokazali da otprilike svako etvrto dijete doivljava u koli barem jedan od oblika nasilja (verbalno i tjelesno, te unutar njih seksualno, ekonomsko i emocionalno) i to svakodnevno. Isto tako, pokazalo se da s dobi raste koliina nasilja meu djecom. U vrstama nasilja koje se svakodnevno odvijaju meu djecom, prednjae iskljuivanje iz igre i neobraanje panje s visokih 33%, svakodnevne prijetnje s 25%, dok je 19% djece netko jako ozlijedio. Taj openiti dio istraivanja ne razlikuje djevojice i djeake. Meutim, podaci pokazuju da je meu nasilnicima 33% djeaka te 17% djevojica.

Istraivanje posjeduje dio koji se bavi spolnim razlikama i podaci govore da je 35% djeaka i 31% djevojica bilo rtvom nasilja. Vea agresivnost djeaka donekle je bioloki determinirana veom koliinom testosterona te socijalizacijskim faktorima kao to su kompeticija i elja za dominacijom u grupi mukih vrnjaka.

To za djevojice nije zakljueno niti se posebno spominju posebne metode nasilja koje koriste meu sobom.

Meutim, istraivanje u svom daljnjem tijeku istrauje razlike meu spolovima te analizira razliite vrste nasilja koje ine djeca.

Tako je zakljueno da spolne razlike pri verbalnom nasilju i nisu tako znaajne. Oba spola u gotovo jednakoj mjeri upotrebljavaju verbalno nasilje prema drugima. Isto tako, oba spola imaju istu tendenciju upotrebljavanja emocionalnog nasilja. Nadalje, zakljuuje se da su djeaci ee rtve i poinitelji fizikog i ekonomskog nasilja, dok su djevojice ee rtve seksualnog nasilja pri kojem djeaci dominiraju kao poinitelji.

Ovo istraivanje se usredotoilo na razliite vrste nasilja i donekle je respektiralo spolne razlike. Meutim, mjerni instrumenti nisu bili dovoljno razraeni i tek su neki oblici nasilja uli u razmatranje. Najee metode koje koriste djevojice kao to su ogovaranje, irenje glasina, pisanje zlobnih poruka, prianje izmiljenih pria, kanjavanje utnjom nisu ni spomenute tako da ih dijete koje je ulo u uzorak nije ni moglo detektirati kao neto to mu se svakodnevno dogaa. Meutim, ovo istraivanje je bilo prvo u Republici Hrvatskoj i dobar je pokazatelj u kojem smjeru daljnja istraivanja trebaju ii.

Drugo istraivanje koje je provedeno u naoj zemlji je UNICEF-ovo istraivanje o nasilju u kolama iz 2004. godine (http://www.unicef.hr/).

To je istraivanje provedeno u okviru projekta Za sigurno i poticajno okruenje u kolama. Ono je obuhvaalo uenike 12 osnovnih kola, tj. 302 uenika/ica iz cijele Hrvatske. To istraivanje isto respektira spolne razlike, ali se ne posveuje panja iskljuivo nasilju nad djevojkama. Zakljuuje se da najee uenike zlostavlja jedan djeak, dok je na drugom mjestu po estini zlostavljanja jedna djevojica koja nasilje ini prema djevojicama.

Razlike ne postoje u koliini doivljenog nasilja meu spolovima, tj. i meu djevojicama i meu djeacima prisutno je 10% onih koji svakodnevno doivljavaju maltretiranje. Isto tako, ovo istraivanje sugerira da postoje kole u kojima je nasilje puno ee, tzv. nasilne kole u kojima bi se trebalo posebno raditi.

Novost u ovom istraivanju, za razliku od istraivanja Poliklinike, je da ono respektira razliite metode nasilja i one nam egzaktno govore kod kojeg spola je koja metoda omiljena.

Tako je naglaeno da u metodama kao to su laganje i irenje glasina, nazivanje pogrdnim imenima, namjerno zanemarivanje i iskljuivanje iz kruga prijatelja prednjae djevojice. Djevojice isto tako maltretiraju druge vezano za porijeklo. Naglaeno je da djevojice uglavnom zlostavljaju svoje rtve u uionici kada nema uitelja. To sasvim opravdava tezu pri kojoj djevojice moraju ostati drage i mile pred uiteljima jer se takvo ponaanje od njih i oekuje. One zlostavljaju daleko od oiju onih koji ih prosuuju.

Djeaci se pak meusobno vie zlostavljaju na kolskim igralitima. Povjeravanje roditeljima o sluajevima zlostavljanja opada s dobi kod djevojica i raste kod djeaka to se vjerojatno ponovno moe objasniti vrstama nasilnitva kojima su djeaci izloeni.

Ovo je istraivanje otilo korak dalje jer je ponudilo neto iri katalog metoda nasilja tako da su spolne razlike isplivale na povrinu. Meutim, ovo je istraivanje provedeno na malom uzorku i kao i prethodno istraivanje samo je dobar putokaz za daljnja znanstvena pitanja i odgovore.

Tema nasilja meu djevojicama odnosno djevojkama zahtijeva pomno istraivanje posveeno iskljuivo tom fenomenu i njegovim posljedicama. S pojavom cyberbullinga, ali i drugih vidova nasilja svojstvenih djevojicama, trebalo bi istraiti motive takvog ponaanja te ponuditi oblike preventivnog djelovanja.

REPUBLIKA HRVATSKA U BORBI PROTIV NASILJA MEU DJEVOJICAMA I NJENI INSTRUMENTI

Republika Hrvatska prepoznala je problem vrnjakog nasilja i to preko sluajeva zlostavljanja meu djecom u domovima za djecu i mlade s poremeajima ponaanja. Vrlo bitnu ulogu odigrale su organizacije civilnog drutva, kao UNICEF te prominentni strunjaci/inje. Djeca i mladi su pod posebnom zatitom drave te ona treba initi sve da ih zatiti, pa ak i od njih samih. U tu svrhu donijeta su dva dokumenta i to Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima te Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima. U slijedeim se poglavljima razmatra koliko ti instrumenti respektiraju spolne razlike i karakteristike nasilja meu djevojicama.

Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima

Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i porta, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom pravosua, Ministarstvom unutranjih poslova, Uredom za ljudska prava i Uredom pravobraniteljice djece izradilo je Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima (u daljnjem tekstu Program). Taj Program je prihvaen od Vlade Republike Hrvatske 25. veljae 2004. godine.

Program sadri niz kratkoronih i dugoronih mjera s popisom njihovih nositelja. Svrha je programa senzibiliziranje strunjaka, roditelja, djece i mladih za problem nasilja meu djecom i mladima do 21. godine, uspostavljanje sustavnih rjeenja za prevenciju pojave nasilja te ublaavanje i uklanjanje njegovih posljedica. Ciljevi Programa su prevencija pojave novih sluajeva nasilja meu djecom i mladima, edukacija strunjaka koji rade s djecom i mladima, znanstveno praenje pojave te vrste nasilja...i dr.

U samom uvodu Programa poziva se na istraivanje Poliklinike za zatitu djece Grada Zagreba u kojem je vidljivo da oko 20% djece biva zlostavljano dva do tri puta mjeseno ili ee. Pod nasiljem se smatraju udaranje, amaranje, naguravanje, upanje, oduzimanje stvari ili novca, izrugivanje zbog bilo kojeg oblika razliitosti, nazivanje pogrdnim imenima, iskljuivanje iz grupe i slini oblici ponaanja.

Kratkorone mjere ovog Programa prvenstveno su usmjerene prema domovima za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju zbog pojave moralne panike u drutvu koja je uslijedila nakon javno eksponiranih sluajeva nasilja meu tienicima takvih domova. Tek je u jednoj mjeri naznaeno da treba istraiti pojavne oblike nasilja meu djecom u odgojno-obrazovnim ustanovama, vrste programa koji se nude te izvriti njihovu evaluaciju.

Dugoronih mjera u ovom Programu ima etrdeset. One sadre irok spektar podruja, tj. aktivnosti koje bi resorna ministarstva i lokalne zajednice trebale initi da se sprijei pojava nasilja meu djecom. Prva mjera je da se izradi Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima o kojem e biti govora u slijedeem poglavlju. Neke od mjera obvezuju resorna ministarstva na voenje evidencije o svim djelima nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, organiziranje edukacija o ljudskim pravima, programe rada s rizinim uenicima, distribuciju edukativnih letaka o nasilju i nenasilnoj komunikaciji meu uenicima, edukaciju nastavnika, strunih radnika i policajaca putem seminara i strunog usavravanja.

Ostale mjere zaduuju lokalne zajednice da osiguraju prostore za djeje i omladinske aktivnosti, osnivaju obiteljske centre, financiraju programe koji se bave prevencijom poremeaja u ponaanju te osnivaju stambene jedinice za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju.

Naglaena je i uloga policije u tim mjerama. Oekuje se da policija pojaa svoje aktivnosti za poveanje sigurnosti u kolama i odgojno-obrazovnim ustanovama te da policijski slubenici detektiraju stanja i pojave tetne za odgoj i razvitak djece i o tome obavjetavaju javnost.

Za raspravu je dojam da mnogim mjerama nije mjesto u ovom Programu kao npr. neke mjere koje se spominju: analiza primjene odredaba o zabrani toenja alkoholnih pia maloljetnicima, izmjena Zakona o sudovima za mlade radi sniavanja dobne granice kaznene odgovornosti za izricanje maloljetnikog zatvora, obvezivanje osnovnokolaca na najmanje dvije vrste slobodnih aktivnosti, uvoenje supervizije u socijalnu skrb itd. U ovom Programu dosta je mjera nalo svoje utoite mada bi trebale biti rjeavane na drugi nain, putem sustavnih rjeenja ili pak drugih programa.

Te mjere su vrlo ambiciozne i sveobuhvatne te zahtijevaju dosta velika sredstva za realizaciju. Rokovi izvrenja mjera su vremenski dosta kratki te ih je veina prola, a da te mjere nisu ostvarene.

U Programu se nigdje ne spominju razlike meu metodama nasilja izmeu djevojica i djeaka, tako da Program treba nadopunjavati novim spoznajama, a vremenske rokove realnije postaviti.

Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladimaOvaj Protokol donesen je od strane Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti u listopadu 2004.godine te proizlazi iz Programa aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima iz veljae 2004.godine.

Protokol u sebi sadri definiciju nasilja meu djecom, obveze nadlenih dravnih tijela (odgojno obrazovnih institucija, centara za socijalnu skrb te policijskih uprava) te oblike i naine suradnje izmeu tih tijela. Bitno je naglasiti da protokol respektira 4 vrste nasilja: verbalno, socijalno, psiholoko i tjelesno.

Meutim, Protokol se vie odnosi na pojavu fizikog nasilja meu djecom s vidljivijim posljedicama te sadri upute na koji nain tada reagirati, tj. pozvati lijenika, obavijestiti centar za socijalnu skrb, obavijestiti policiju. U sluajevima kada je nasilje manje vidljivo te ga je tee otkriti, kola je zapravo preputena sama sebi. Izuzetak je kada ima iroku mreu podrke u vidu savjetovalita ili strunog tima koji mogu sanirati posljedice zlostavljanja. Isto tako, ovaj Protokol ne sadri specifinosti nasilja koje se javljaju kod razliitih spolova.

ZAKLJUAK

Tema ovog rada je vrnjako nasilje (engl. bullying) meu djevojicama. To je tema kojoj nije posveena zasluena panja u istraivanjima, kao ni u dokumentima koji su donijeti od strane resornih ministarstava. Iako postoji opeprihvaena znanstvena teorija o razliitostima socijalizacije i razvoja djeaka i djevojica, jo uvijek se nasilje meu djecom promatra jednoobrazno i kroz dimenziju fizikog nasilja koje uglavnom poinjavaju djeaci. Vrlo je indikativno da postoji samo jedna knjiga koja tretira nasilje meu djevojicama, a da literature o nasilju meu djecom (znai, jednoj ne-rodnoj i ne-spolnoj dimenziji) ima napretek.

Znaajna su istraivanja Poliklinike za zatitu djece Grada Zagreba i UNICEF-a o nasilju meu djecom u Republici Hrvatskoj. Ona su vrlo dobar temelj za nova istraivanja koja bi ila u smjeru razlikovanja metoda nasilja kojima se koriste djevojice odnosno djeaci.

Kao to je ovim radom naznaeno, djevojice koriste specifine metode da bi zastraile svoju rtvu, nametnule se kao najpopularnije, odrale dobru sliku o sebi kao o miloj i dragoj jer to od njih drutvo oekuje, a istodobno kontrolirale sve ono to ih ugroava.

Stoga su potrebna nova istraivanja o nasilju meu djevojicama jer ono tinja kao skriveni fenomen unutar velikog korpusa nasilja meu djecom. Vanost tih istraivanja je u otkrivanju uzroka i motiva te posebne vrste nasilja koje ostavlja duboke posljedice na rtve i njihov daljnji ivot. Svi strunjaci koji se bave nasiljem meu djecom trebaju nova saznanja kako bi bili uspjeniji u otkrivanju nasilja, kako bi uspjeno postupali u sluaju takvog nasilja te kako bi lake sanirali njegove posljedice, tj. pomogli rtvi, ali i nasilniku/ci.

LITERATURA1.Coloroso, B. (2004.) Nasilnik, rtva i promatra. Zagreb:Bios.

2.Olweus, D. (1998.) Nasilje meu djecom u koli. Zagreb: kolska knjiga.

3.Program aktivnosti sprjeavanja nasilja meu djecom i mladima. (2004.) Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (MOBMS).

4.Protokol o postupanju u sluajevima nasilja meu djecom i mladima. (2004.) Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (MOBMS).

5. Simmons, R. (2002.) enski bullying. Zagreb: Biblioteka Ambrozija.

6. http:// www.unicef.hr7. http://www.poliklinika-djeca.hr8. http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htmIva Prpi

PEER VIOLENCE AMONG GIRLS

Summary

The aim of this paper is to extend the understanding of peer violence exclusively among girls, the relational aggression and special methods used by girls. Although there is a generally accepted scientific theory about the differences in the socialisation and development between boys and girls, violence among the children is still uniformly regarded through the dimension of physical violence primarily committed by boys.

The paper provides general definitions of the violence among the children, characteristics of that violence and special features of bullies and victims.

After the general part, the paper focuses on peer violence among girls, attempting to explain why such violence has never been in the focus of the research interest. Special attention is paid to the relational aggression through which others are harmed by injury (or the threat of an injury) of the connection or the feeling of acceptance, friendship or inclusion in a group. The messages that society sends to girls are listed, as well as the list of characteristics possessed by every ideal girl i.e. anti-girl. The paper analyses special methods that girls use against each other, explaining the concept of cyberbullying as a new form of violence among the children, especially among girls. Furthermore, the paper analyses two research projects about the violence among the children in the contemporary Croatian practice (The Polyclinic for the protection of children of the city of Zagreb and UNICEF). The paper treats those research projects from the aspect of violence among girls and presents the differences in committing violence between genders. In the final part of the paper, the documents of the Republic of Croatia in the fight against peer violence are discussed, namely The protocol of activities to prevent violence among the children and young persons and the Protocol for action in case of violence among the children and young persons. Through the analysis of the documents, the paper attempts to point out to the lack of differentiation of a special type of violence committed exclusively by girls.

Key words: peer violence among the children, characteristics of the bully and the victim, peer violence among girls, relational aggression, methods of violence among girls, cyberbullying, instruments of the Republic of Croatia in the fight against peer violence.

Iva Pripi, diplomirana socijalna radnica, polaznica je Poslijediplomskog studija iz teorije i metodologije socijalnog rada.

Iva Prpi, graduate social worker, is a student of the Post-graduate Study of the Theory and Methodology of Social Work.

PAGE 2