Srpske narodne pripovijetke

Skupio ih i na svijet izdao V uk Stef. K aradi.

[D elovi koje ne sadri izdan je: " Srpske narodne pripovijetke. U B eu, 1853"]

D rugo u m noeno izdan je. u B eu

u nakladi A ne ud ovice V . S . K aradia 1870.

Povratak na glavni indeks Srpskih narodnih pripovjetki

Sadraj

o Dodatak o Srpske narodne pripovijetke

1. B a elik. 2. ela. 3. G vozden ovjek. 4. Kum riba. 5. C ariina snaha ovca. 6. Vilina gora. 7. Tica djevojka.

8. C ar htio ker da uzm e. 9. Tri prstena. 10. Opet zla svekrva. 11. U lai su kratke noge. 12. Jarac ivoderac. 13. Dobra djela ne propadaju. 14. C areva ki i svinjare. 15. S unareva m ajka. 16. L ijek od m aija. 17. B ibere. 18. Carev zet i krilata baba. 19. S veti S ava i avo.

aljive prie

20. Pijesak i sveti Petar. 21. Ko je to? Nikola! 22. Moj je prednjak. 23. Zet i punica. 24. Z a to su prostaci sirom asi. 25. Pop i parohijani. 26. O klad ta je najbjelje 27. Ljenivi slijepac. 28. Zet u punicama. 29. Seljanin i gospodar. 30. Seljani kupuju pamet 31. Krepao kotao 32. Vina mijeh i njegova pjesma. 33. Ciganin i vlastelin. 34. Kafa i njezino crnilo. 35. Kudrov i kusov. 36. K ad se ari nek se ari 37. ea i vino. 38. U topio se pop to nije ruku dao 39. Z la ena sauvala m ua. 40. Z a to se sveti Ignjatije zove

Bogonosac. 41. Bonik i bolest.

42. G rjenik i ludi ispovjednik. 43. Kum i njegova prasica. 44. Kapa i svat. 45. S lovo ie, ali sirca nie. 46. avolska slanina. 47. Ero s onoga svijeta. 48. ta je najgore na svijetu, ili P ijan

S rbin i gladan T urin. 49. E ro i T urin. 50. Ero i kadija. 51. H oe vodeniar u vojsku. 52. Bekri-Mujo. 53. C igane, pa cigane! 54. N esretniku se ne m oe pom oi. 55. Mlada i Ciganin. 56. K ako se K raljevi M arko junatvu

nauio. 57. Ko nije dobro svezao? 58. Kako se medvjed prevario. 59. A ta ti je? 60. K ako C iganin naui konja

gladovati.

Dodatak

U ovom e dodatku natam pane su one pripovijetke i aljive m ale prie, za koje je V uk u predgovoru prvoga izdanja ove knjige kazao da ih im a jo za jednu ovakvu knjiicu, i svakom e e jam ano m ilo biti da ih ovdje im a zajedno sa onijem pripovijetkama prvoga izdanja.

I za ove se pripovijetke mora kazati da bi one mnogo savrenije bile da ih je V uk za ivota svoga sam na svijet izdao, jer ih je on htio jo neto popraviti i bolje za tam pu dotjerati, no kad to ne bjee sueno neka ih svaki evo prim i ovako natam pane kako su se u rukopisu nale; pa ako se u njim a nae to pogrjeno, neka svaki oprosti i

pom isli: da je bolje to su se i ovako natam pale nego nikako.

Srpske narodne pripovijetke

1. Ba elik.

B ijae jedan car, i im aae tri sina i tri erke. K ad ga ve starost obuzm e, doe vrijem e da um re. N a sm rti dozove sinove i eri svoje, pa sinovim a preporui da svoje sestre dadu za onoga koji prvi doe i zaprosi ih. "P odajte" ree "tako ne bili prokleti." Potom car umre. Poslije njegove sm rti stane zem an po zem anu, dok na jednu no stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se poplaie i stanu od straha drktati. Na jedan put neko progovori "otvorite, carevii, vrata". N a to veli najstariji sin carev: "N e otvarajte!" S rednji ree: "N e otvarajte nipoto." A li najm lai ree: "Ja u da otvorim vrata" pa skoi i vrata otvori. K ako vrata otvori, neto ue u dvor od ega nijesu m ogli vieti drugo nita osim vatre da sipa, pa progovara: "Ja sam doao da vam prosim sestru najstariju, i to sad ovaj as da je vodim , jer ja ne ekam , niti u vie doi da je prosim , pa m i sad odgovor dajte, ili je date ili ne date, hou da znam ." V eli najstariji brat: "Ja je ne dam . K ako u je dati, kad ne znam ta si i od kuda si noas doao, hoe odm ah da je vodi, pa ne znam ni e bi iao sestri u pohode." S rednji veli: "Ja ne dam sestre noas da se vodi." A li najm lai veli: "Ja je dam , ako je vi ne date; zar ne znate to je na otac kazao?" pa sestru uvati za ruku i dajui je ree: "N eka ti je sretna i estita!" K ad im sestra preko praga pree, svi u dvoru padnu po zemlji od straha, seva, grmi, tutnji, puca, vas se dvor stane ljuljati, no to proe, i sjutra osvane dan. K ako svane, oni odmah stanu gledati, da l' ima kakoga god traga, kud je ona sila ila od dvora carskog, ali se nita

znati ne m ore; nigdje nikakoga traga ni glasa. D ruge noi u isto vrijeme stane opet onaka sila, huka i piska oko dvora carskog, i neko pone na vratim a govoriti: "O tvor', carevii, vrata." O ni se prepanu i otvore vrata i neke sile strahovite ponu govoriti: "D ajte evojku srednju sestru, m i sm o doli da je prosim o." V eli najstariji brat: "Ja je ne dam." S rednji veli: "Ja ne dam sestre nae." A li najm lai veli: "Ja je dam ; zar ne znate vie to je otac na rekao?" pa uzm e sestru za ruku i dajui je ree: "N a, neka vam je sretna i estita!" I ona sila s evojkom otide. S jutra dan kako svane, otidu braa oko dvora i dalje, pa trae traga da l' se togo znati m oe, kud je ona sila otila, ali nita na ovom svijetu nije se moglo doznati kao da nije ni dolazila. T ree noi u ono isto doba opet se zatrese iz temelja dvor od velike sile i tutnjave, i neki glas povie: "O tvori vrata!" C arevi sinovi skoe i otvore vrata, ue neka sila pa povie: "D oosm o da prosim o vau najm lau sestru." S tariji i srednji brat poviu: "N e dam o je ove tree ponoi, zaista m oram o bar za ovu najm lau sestru znati, kud je dajemo i za koga je dajemo, da je moremo pohoditi kao sestru svoju." N a to ree brat najm lai: "Ja je dajem , ako je vi ne date; zar ste zaboravili ta je otac na sm rti nam a preporuio, to nije davno bilo." P a evojku za ruku, govorei: "N a, vodi je, pa neka ti je sretna i vesela!" a ona sila onog asa otide s velikom hukom . K ad sjutra dan svane, braa se vrlo zabrinu to se uini s njihovijem sestram a. P oto proe dosta vrem ena, stanu se braa jedan put m eu sobom razgovarati: "M ili B oe, da uda velikoga? ta se uini s naijem sestram a kad ne znadosm o ni traga ni glasa, kud odoe i za koga se udadoe. N ajposlije jedan drugom e ree: "D a idem o sestre nae potraiti." I odm ah stanu se oprem ati sva tri brata, uzm u novaca za puta, pa pou traiti sestre svoje. T ako putujui zaiu u jednu planinu i cijeli dan putovae. K ad se m rak uvati, oni se dogovore da im treba vodu im ati e budu zakonaili, pa to i uine; dou jednom jezeru pa tu konak uine i sedu veerati. K ad ponu lijegati da spavaju, onda ree najstariji brat: "V i spavajte, a ja u

strau uvati." T ako oni dva m lai brata zaspe a najstariji ostane strau uvati. K ad bude neko doba noi, zaljulja se jezero, on se jako prepane, kad vidi da neto od sredine ide upravo njem u: to je bila adaha strahovita sa dvije ui, pa juri na njeg uini, no on potegne no i udari je i glavu joj odsijee, pa ui obadvije odsijee i k sebi ih u dep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag. U tom svane; ali braa jote spavaju, nita nijesu znali ta je najstariji brat uinio. O n ih probudi a ne kae im nita, otale se podignu i stanu putovati dalje. K ad se m rak pone pribliavati, stanu oni jednako govoriti da treba ego blizu vode zanoiti, i sam i se uplae, jer su zaili u neke opake planine; dou jednom e m alom jezeru, tu reku noiti; naloe vatru i to su im ali veeraju, potom ponu da legnu spavati. Tada veli onaj srednji brat: "Vi spavajte, ja u noas uvati strau." O ni dva zaspe a on ostane da uva strau. U jedanput brak udari iz jezera, kad im a ta i vieti! adaha sa dvije glave, pa juri, da ih sva tri prodere; ali on skoi i povadi no, doeka adahu i odsijee joj glave obadvije; potom odsijee ui i sebi ih u dep ostavi, a ostalo baci u jezero. N o braa za to nita ne znaju, jer oba spavae do bijele zore. K ad se svane, onda srednji brat povie: "U stajte, brao! svanulo se" a oni odm ah skoe, oprem e se i pou dalje putovati, am a nijesu znali ni e su ni u kojoj zem lji. V elik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu moliti da bi se pusta sela, varoi oli m a koga vieti m oglo, jer ve trei dan vrljae po istoj pustinji i nigdje kraja ni konca vieti ne m ogoe. N ajposlije dou porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoe, "jer" vele "m oe biti, ako dalje odem o, da vode ne naem o e bi m ogli zanoiti" pa tako tu i ostanu. N aloe vatru veliku, veeraju i sprem e se da legnu spavati. O nda najm lai brat ree: "S pavajte vas dvoje, noas u ja strau uvati", te takoj ono dvojica legnu i zaspe, a najm lai najbolje gledae oko sebe i esto na jezero oi obraae: proe neko doba noi, dok se sve jezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i

zagasi je polovinu, on potegne sablju pa stane do same vatre, al' eto se pom oli adaha sa tri glave, pa na brau jurii, da ih sva tri prodere. N o najm lai brat bude junaka srca, ne budi brau svoju, nego srete adahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsijee, potom odm ah ui odsijee i ostavi ih sebi u dep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to inio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sa svijem . O nda on ne im ajui im vatru zaei a brau ae hotei buditi, poe m alo u pustinju, ne bi l' togo vieti m ogao, ali nigdje nita. N ajposlije popne se na jedno drvo visoko, pa kad izae u vrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l' togo vieti m ogao; gledajui tako dugo opazi vatru da se sjaji, pa m u se uini to blizu, skine se sa drveta, pa poe da vatru donese i kod brae naloi. T ako je dugo iao, sve m u se inilo blizu, kad na jedanput doe u jednu peinu, u peini gori velika vatra i tu im a devet divova, pa natakli dva oeka te ih peku uz vatru, jednog sa jedne a drugog sa druge strane vatre, a na vatri stoji jedna oranija velika puna isjeenijeh ljudi. K ad to carev sin vie, jako se prepane, bi se vratio, ama se ne m oe, nem a se kud kam o. O nda povie: "D obar veer, m oja druino, ja vas traim odavno." O ni ga dobro doekaju i reku m u: "B og ti pom ogao, kad si nam drug." O n odgovori: "V a dovijeka ostajem i za vas u m oj ivot dati." "H e" vele "kad ti m isli na drug da bude, hoe li ti ljude jesti, i s nam a u etu ii?" O dgovori carevi: "H ou, togo vi radite, to u i ja raditi." "E vala, dobro kad je tako, sjedi" pa svi posjedaju oko vatre, skinu onu oraniju, povade onda meso pa ponu jesti. njim a i carevi jede, am a im oi zavaraje pa baca m eso preko sebe, tako i peenje pojedu sve; pa onda rekoe: "H ajde da idem o u lov, jer sjutra treba jesti." O tale pou svi devet i carevi deseti. "H ajde" vele m u "ovdje im a jedan grad i u njem u car sjedi, otale se m i ranim o ve im a tom e vie godina." Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad dou do grada, jednu jelu prislone uz bedem i poviu careviu: "hajde" vele "ti penji se gore na bedem da ti ovu

drugu jelu dodamo, pa je uzmi za vrh i prebaci je u grad, a vrh joj zadri: kod sebe, da se skinem o niz nju dole u grad." O n se popenje pa onda ree njim a: "Ja ne znam to u, nijesam ovdje uvjebao ovo m jesto, ne um ijem je preturiti, no hodite koji od vas da m i pokaete kako u je preturiti." Jedan se od divova ispenje, uvati za vrh od jele i preturi je u grad a vrh joj zadri kod sebe. K ad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te m u odsjee glavu, a div pane u grad unutra, onda on ree: "E sad hajte po jedan redom da vas ja ovam o sputim ." O ni ne znajui to je sa onijem gore na bedem u bilo, pou jedan po jedan, a carevi nji sve po vratu, dok sve devet posijee pa se skine niz jelu, i polako sie dole u grad, onda poe po gradu unakrst, ali nikog iva da uje, sve pusto! S am u sebi pom isli: ba su to sve divovi izkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tum arajui, nae jednu kulu zdravo visoku, i vidi e u jednoj sobi svijea gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu. Kad tam o al' im a ta i vieti! soba ukraena zlatom i svilom i kadifom , u njoj nem a nikoga do jedne evojke, a ta evojka lei na jednom krevetu pa spava. im carevi ue u sobu, otm u m u se oi gledati evojku, kaka je vrlo lijepa. U isto vrijeme smotri da ide jedna velika zmija niz duvar, tako se pruila da joj je glava vie glave evojine bila blizu pa se izdigne i u jedan put evojku u elo m eu oi da ujede; onda on pritri pa povadi m ali no, i pribode zm iju u elo uz duvar, pa onda ovako progovori: "Da Bog da da se ovaj m oj noi neda nikom izvaditi bez m oje ruke," pa onda pohita da se natrag vrati. P ree preko bedem a, uz jelu se ispenje i niz jelu sie na zem lju; kad doe u peinu e su divovi bili, uzm e vatre pa potri i doe brai e ih jo zastane da spavaju. O n vatru naloi, a sunce ograne i svane se, onda on brau izbudi te ustanu i tako pou dalje. Istog dana naiu na put koji vodi tom e gradu. U tom e je gradu ivljeo jedan silan car koji je svakoga jutra ietao u grad i tuno suze proljevao, to m u narod u gradu od divova strada i pojeden bi, pa se sve bojao da m u i erka jednom ne bude pojedena, zato porani

istoga jutra pa stane gledati po gradu, a grad opustjeo, ve je m alo i naroda jo ostalo, jer su sve divovi pojeli, pa ode tamo amo po gradu, kad na jedan put vidi neke jele onako itave iz zem lje izvaene pa uz bedem prislonjene, a kad doe blie, im a udo i vieti: devet divova ba onijeh krvnika gradskijeh a njim a svijem a glave posjeene. K ad car to vidi, jako se obraduje, a svijet se skupi i Boga stane moliti za zdravlje onoga koji ih je posjekao. U isto vrijem e dooe i sluge iz dvora carskoga i jave caru, kako je ela zm ija da njegovu erku ujede. K ako to car uje, odm ah otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj eri, kad tam o, vidi zm iju pribodenu uz duvar, pa ae sam no da izvadi iz duvara, ama nije mogao.

O nda car uini zapovijest na sve strane po njegovom carstvu i oglasi: ko je divove pobio i zmiju pribo, neka doe da ga car obdari velikijem darom i da m u erku za enu dade; to se oglasi po cijelom e carstvu njegovom i car zapovjedi, da se glavne mehane po velikim drumovima postave, pa svakoga putnika da pitaju, nije li doznao, ko je divove pogubio, pa kad koji uje za tog oeka, da caru javi, a taj oek neka bre na m utuluk ode caru, da ga car obdari. T o se tako po carevoj zapovjesti i uini, m ehane postave na glavne drumove i svakog putnika pitali bi i za to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica carski sinovi traei sestre svoje dou u jednu od tijeh mehana da zanoe te uine tu konak, a poslije veere doe m ehandija i u razgovoru njim a stane se faliti, ta je on junatva poinio, pa onda zapita njih: a jeste li i vi togo uinili do sad? O nda otpone najstariji brat govoriti: "K ad sam poao s m ojom braom po ovom putu, prvu no kad sm o doli konaiti kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad braa m oja oba spavahu a ja uvah strau, najedanput adaha poe iz jezera da nas prodere, a ja onda povadim no i odsijeem joj glavu: ako se ne vjerujete, evo joj uveta od glave", pa izvadivi i na sto ih baci. K ad to u onaj srednji brat, i on ree: "Ja sam kad sam uvao strau na drugom konaku posjekao adahu od

dvije glave: ako se ne vjerujete, evo uveta od obje glave", pa izvadi ui i njim a ih pokae. O naj najm lai uti. P oe ga m ehandija pitati: "B ogm e, m om e, tvoja su braa junaci, a da ujem o, jesi li i ti togo uinio od junatva?" O nda najm lai otpoe da kaziva: "I ja sam neto m alo uinio kad sm o zanoili onu no kod jezera u pustinji, vi ste, brao, spavali, a ja sam uvao strau; kad bi neko doba noi, zaljulja se sve jezero i izae troglava adaha i ae nas da prodere, onda ja povadim sablju i glave joj sve tri odsijeem : ako ne vjerujete, evo est uveta od adahe." T om e se i sam a braa zaude, a on nastavi kazivati: "U tom e se vatra ugasi, a ja poem da vatre potraim . T um arajui po planini naem u jednoj peini devet divova", i tako im sve po redu kae to je uinio, i svi se tom e udu zaudie. K ad to m ehandija uje, bre potri i caru sve javi, a car m u dade m nogo novaca, pa bre poalje svoje ljude da sva tri careva sina njem u dovedu. K ad oni iziu pred cara, car zapita najm laega carevia: "Jesi li ti sve to udo u ovom e gradu poinio, divove isjekao i er m oju od sm rti sauvao?" "Jesam , estiti care." odgovori najm lai carevi. O nda m u car dade svoju er za enu, i dopusti mu da je on prvi do njega u svome carstvu, a onoj dvojici starije brae ree car: "A ko hoete, i vas hou oeniti, pa vam dobre dvore sagraditi", no oni njemu kau da su oenjeni obojica, i cijelu m u istinu otkriju, kako su poli da sestre svoje trae.

K ad car sve to uje, zaustavi sam o onog najm laeg kod sebe kao zeta, a onoj dvojici dade dvije mazge novaca, i tako oba starija brata vrate se svome dvoru i u svoje carstvo. O naj najm lai jednako m iljae za svojijem sestram a, i ae da ide da ih trai, ali m u je opet bilo i ao ostaviti svoju enu, a i car m u to ne dae uiniti, i tako on za sestram a svojim a jednako venjae.

Jednom car poe u lov, a njem u kae: "Ostani ti tu kod dvora i evo ti devet kljueva, uvaj ih kod sebe; m oe"

veli "da otvori tri etiri odaje, tam o e vieti da im ade i srebra i zlata, oruja i m nogo drugijeh dragocjenosti, naposljetku m oe otvoriti sve osam odaja, am a devetu da se nijesi usudio nipoto otvoriti, jer" veli "ako to uini, zlo e proi." O nda car ode, a zeta ostavi kod kue; ovaj im car otide, otvori jednu pa i drugu sobu i tako redom sve osam sobe, i vidi u njima svakojakijeh dragocjenosti, naposljetku kad doe i na vrata od devete sobe, ree u sebi: "Ja sam m nogo uda preturio, a sad da ne sm em otvoriti ovu sobu!" pa i tu sobu otvori, kad ue unutra, im a ta i vieti! U sobi jedan oek do koljena u gvoe zakovat i ruke do lakata zakovate obje, na etiri strane im adu etiri direka, a tako od svakoga direka ima po jedan sindir od gvoa, i tako su krajeve svoje sastavili pa onam o oeku oko vrata obavili, i tako je tvrdo okovat bio, da se nije mogao nikako micati. Pred njim je bila jedna esm a na zlatnom unku izvirala, i tako saljeva se pred njim u jedno korito zlatno. Blizu njega stoji jedna m atrava ukraena dragijem kam enjem . oek bi htio da vode pije, am a ne m oe da dovati. K ad carevi sve to vidi, on se vem a zaudi, pa se trgne m alo natrag, a ovaj oek progovori: "Odi unutra kod mene, zaklinjem te Bogom ivijem ." O vaj ue unutra kod njega, onda m u onaj oek ree: "D aj uini jedan sevap, te m i daj jednu m atravu vode da popijem , i znaj za cijelo da e od m ene za to dobiti na dar jot jedan ivot." C arevi se prom isli: ta im a bolje nego da dobijem dva ivota, pa uzm e m atravu, i da mu punu vode, te ovaj popije. Onda ga carev sin pita, kako se ti zove, bogati; po im enu?" O vaj odgovori: "Ja se zovem B a elik." C arevi poe ka vratim a a ovaj ga stane moliti. "Daj mi i drugu m atravu vode, pa u ti pokloniti i drugi ivot." C arevi pom isli: "S ad dva ivota da m i pokloni, a trei im am , to je udo veliko," pa uzm e m atravu te m u dade; a ovaj popije. C arevi poe pa pone da vrata zatvori, a B a elik ree: "O junae, povrati se kod m ene, kad si ve dva dobra uinio, uini i tree, dau ti i trei ivot. U zm i ovu m atravu, natoi je pa m i uspi na glavu, a ja u ti za to to m i vodu uspe na

glavu dati i trei ivot te ivi." K ad carevi to uje, povrati se natrag, uzm e m atravu pa natoi vode i uspe m u na glavu. K ako m u voda pospe glavu, u onaj m ah prsnue alke oko vrata, i sve gvoe koje je B a elika dralo. A B a elik skoi kao m unja, pa rairi krila, poleti, i u isto vrijem e uzm e pod krilo carevu erku, enu njegova izbavitelja, i tako na jedanput iezne iz oiju. S ad da vidi uda; prepane se carev sin od cara! u tom kad car doe iz lova, kae m u zet njegov sve po redu, car se vem a u brigu dade, pa m u ree: "Z a to tako uini? jesam li ti kazao da ne otvori devetu sobu?" C arevi m u odgovori: "N em oj se srditi na m ene, ja u da idem da B a elika traim i da povratim m oju enu." O ni car ga stane od toga odvraati: "N em oj" veli "da ide ni poto! ti ne zna ko je B a elik, m ene je m nogo vojske i novaca propalo dok sam B a elika uvatio, nego ostani kod m ene, ja u ti isprositi drugu evojku, i ne boj se, ja te opet milujem kao sina svoga." Ali carev sin nije htio nikako sluati, nego uzm e novaca za puta, uzjae svoga konja pa poe u svijet traiti B a elika. P utujui ovako zadugo doe u jednu varo, kako ue gleda tam o am o, dok na jedan put povie jedna evojka s ardaka: "E careviu, odja, konja pa odi u avliju." K ad carevi doe u avliju i onda ga srete evojka a on pogleda i poznade svoju sestru najstariju: ruke ire, u lice se ljube, a sestra njem u govori: "H ajde, brate, sa m nom na ardak." K ad iziu na ardak, onda carevi stane pitati sestru svoju, ko je njen oek za koga se ona udala, a ona m u odgovori: "Ja sam se" veli "udala za cara zm ajskog, i m oj je oek zm aj, nego, brate, da te dobro sakrijem , jer m oj oek veli da bi svoje ure isjekao kad bi ih sam o vieti m ogao; ja u njega najprije kuati, ako ti nita ne ene uiniti, ja u m u kazati za tebe. P a tako i uini: brata i konja m u sakrije. K ad vee doe, zm aju zgotove veeru pa ga ekaju, kad eto ti zm ajskog cara! K ako dolee u dvor, sav se dvor zasvetli i zablista! K ako ue, odm ah zove svoju enu: " eno" veli "ovdje oeja kost m irie, koji im ade? kazuj odm ah." O na m u ree: "N em a nikoga." a on veli: "T o ne

m oe biti." O nda m u ena odgovori: "B oga ti, to te pitam da m i pravo kae: bi li ti togo m ojoj brai da sad koji od njih ovam o doe?" A zm ajski car odgovori: "O nog najstarijeg i srednjeg bi zaklao pa ih pekao, a najm laem ne bi nita." O nda ona veli: "D oao je m oj najm lai brat a tvoj urak." K ad car uje, on povie: "D ajte ga." K ad uraka sestra dovede pred cara, car skoi, ruke ire, u lica se ljube: "D obro doao, urae." "B olje tebe naao, zete!" "G dje si?" "E vo m e." P a m u pria od kraja do konca. Onda m u car ree zm ajski: "T a kud ide, B oga ti, prekojue B a elik proe i pronese tvoju enu, ja ga doekam sa sedam hiljada zm ajeva, pa m u ne m ogoh nita uiniti, proi se avola, m olim te, da ti dam novaca koliko hoe, pa idi kui." N o carevi nije htio nikako da ga slua, nego sjutra dan naum io da poe, a kad car vidi da ga ne m oe da zaustavi i s puta da ga odvrati, onda m u izvadi jedno pero pa m u ga da u ruke, i ovako m u ree: "D obro sluaj ta ti kaem , i evo ti ovo m oje perce, pa kad ti bude velika nuda i B a elika nae, a ti zapali ovo pero m oje, ja u onda u isto vrijem e da doletim sa svom m ojom silom tebi u pom o." C arevi uzm e pero te poe. P utujui opet po svijetu doe u drugu veliku varo i idui kroz varo povie opet jedna evojka sa ardaka: "E ti, careviu, odjai konja pa hodi u avliju." C arevi ue s konjem u avliju, kad tamo a sestra srednja srete ga u avliji, ruke ire, pa se u lica ljube; vodi brata na kulu. P oto sestra odvede konja u jarove a brata na kulu, pita brata kako je doao, a on njojzi sve po redu kae, pa je pita: "Z a koga si se" veli "udala?" a ona mu odgovori: "Ja sam se udala za cara sokolovskog, i on e do vee doi; nego da te dobro ego sakrijem , jer on brai m ojoj preti." T ako i uini i brata sakrije. K ad dugo ne proe al' eto ti cara sokolovskog! K ako dolee, sva se kula zaljulja od velike sile. O dm ah m u postave veeru, no on kako doe, progovori svojoj eni: "O ve im a oveja kost." ena govori: "N em a, oee", pa po dugom razgovoru ona m u veli: "B i li ti m ojoj brai togo, kad bi koji doao?" C ar veli: "Ja bi najstarijeg i srednjeg m nogo m uio, a

najm laem ne bi nita." O nda m u ona za brata kae. O n brzo naredi da ga dovedu, a kad ga car vidi, skoi na noge, ruke ire pa se u lica ljube. "D obro doao, urae." veli sokolovski car. "B olje tebe naao, zete!" odgovori njem u carevi, pa odm ah sednu veerati. P oslije veere pita car uru svoga kud je poao, a ovaj m u odgovori, da trai B a elika, i sve m u redom pria. A li car ga stane sjetovati: "Nemoj" veli "dalje da ide, ja u ti za B a elika kazati: onog istog dana kad je tvoju enu ugrabio, ja sam ga doekao sa pet hiljada sokolova, pa strano sm o se pobili njim e, krv pade do koljena, i nita m u uiniti ne m ogosm o! a ti da njem u jedan neto uini! Z ato te sjetujem ja da se vrati kui, i evo ti blaga, uzm i i ponesi koliko go hoe." A li carev sin veli: "H vala ta na svem u, ali se vratiti neu nikako, nego hou B a elika da traim ", a sam u sebi m isli: zato ne bi, kad im am jo tri ivota! K ad sokolovski car ve v idi da ga nikako odvratiti ne m oe, izvadi jedno perce pa m u ga dade govorei: "N a ti" veli "to moje pero, pa kad ti bude velika nevolja, a ti iskrei vatru pa ga zapali, a ja u ti onda doi s m ojom silom u pom o." O nda carevi uzm e perce pa poe traiti B a elika. P utujui tako za dugo po svijetu doe u treu varo, kako ue u varo, al' eto ti evojke pa povie sa ardaka: "O djai konja pa hodi u avliju." C arevi svrata konja pa upravo u avliju, kad tamo al' evo ti njegove sestre najm lae, ruke ire, pa se u lica ljube, vodi brata na kulu a konja u arove. Brat je pita: "Za koga si se, sestro, ti udala, koji je tvoj oek?" O na m u odgovori: "M oj je oek car orlujski za njega sam se udala." K ad car doe u vee kui, ena ga doeka a on ni rei, nego veli: "Ko je ovdje u dvor od ljudi doao, kazuj odm ah!" O na m u odgovori: "N ije niko", pa ponu veerati. O nda m u ena veli: "D a li bi ti togo m ojoj brai uinio, da odkud dou?" C ar joj ree: "Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata ubio, a najm laeg ne bi; njemu bi i u pom o svakad pritekao, kad bi m ogao." O nda ona caru kae: "E vo onaj m oj najm lai brat a tvoj urak doao da m e vidi." O nda car zapovjedi da ga predanj dovedu, doeka ga na noge pa se njim e poljubi i

ree m u: "D obro doao, uro!" A taj njem u odgovo ri: "B olje tebe naao, zete!" P a odm ah sjednu veerati. Z a veerom se razgovaraju o svaem u, i naposljetku carevi kae da ide B a elika da trai. K ad to zau car orlujski, stane ga odvraati govorei m u: "P roi se ti, uro, toga avoljeg vraga, i ne idi tijem putem, nego ostani ovdje kod m ene, bie svega zadovoljan." A li carev sin to ne slua, nego sjutra dan kako svane oprem i se i poe dalje traiti B a elika. O nda car orlujski kad vidi da ga odvratiti ne m oe, izvadi jedno perce pa ga dade uri, "na" veli "uro, kad ti bude nevolja, ti ukrei vatru pa ga zapali, ja u ti onda s m ojijem orlovim a odm ah u pom o doi." C arevi uzm e perce i poe traiti B a elika. P utujui po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlije nae svoju enu u jednoj peini. ena kako ga vidi, zaudi se pa m u ree: "Z a B oga, oje, od kud ti ovdje?" A on joj sve po istini kae, i veli: "B jei, eno, da bjeim o!" N o ona m u na to odgovori: "K ud e, kad e nas B a elik stii odm ah, pa e" veli "tebe pogubiti a m ene vratiti. C arevi znajui da im a jo "tri vjekova da ivi, nagovori enu da bjee, pa tako i uine. N o kad oni ponu bjegati, B a elik to dozna pa bre potri i carevia stigne pa povie: "E careviu, zar ti ukrade enu", pa m u enu otm e i kae: "Ja ti sad ivot pratam , jer znam da sam ti kazao, da u ti dati tri ivota, pa sad idi, am a vie za enu nem oj da se vraa, jer e poginuti." P oto to ree B a elik, odvede enu sa sobom , a carevi opet ostane sam ne znajui to e. N ajposlije se rijei da na novo ide za enu svoju. K ad doe blizu one peine, ului priliku kad B a elik bude otiao, pa enu opet povede sa sobom da bjee. N o B a elik odm ah to dozna, pa potri i carevia stigne pa povadi strijelu i povie: "V oli li" veli "da te ustrijelim ili da te sabljom posijeem ?" C arevi stane se m oliti, i B a elik m u ree: "Ja ti sad i drugi ivot poklanjam , no ti kaem da se vie ne usudi da se za enu vrata, jer neu vie da poklanjam ivot, no u te na m jestu pogubiti." P oto to ree, uzm e enu pa je odvede, a carevi opet ostane sam m islei sve jednako, kako bi enu

svoju izbavio. N ajposlije sam sebi kae: "A to bi se B a- elika bojao, kad jo im am dva ivota, jedan to m i je on poklonio, a jedan m oj?" pa zakljui da se sjutra eni povrati, kad B a elika nije bilo kod nje: "Hajde" veli "da idem o bjeati." O na ga razbijae da im nije vajde bjeati, jer e ih stii, no oek njen prim ora je, pa ponu bjeati, a B a elik brzo ih stigne pa povie: " ekaj, ja ti vie ne pratam !" C arevi se prepane i pone ga moliti da mu oprosti, ali B a elik ree m u: "Z na li da sam ti kazao da u ti pokloniti tri vijeka? eto sad ti trei poklanjam , i vie ivota od m ene nem a, nego idi kui, i nem oj ivot svoj to ti ga je B og dao da izgubi." C arevi videi da protiv ove sile ne m oe nita, poe kui, no jednako m iljae kako bi enu svoju B a eliku oteo, dok m u na jedanput padne na um , to su m u zetovi kazali, kad m u je svaki od njih po jedno perce dao. O nda ree sam sebi: "H ou ba i etvrti put da se vratim da enu moju povratim, pa ako mi bude do nevolje, onda u pera da zapalim da m i zetovi u pom o dou," pa se odm ah digne i opet se vrati onoj peini, e B a elik drae enu njegovu, i kad iz daleka vidi da B a elik nekud ode, javi se eni, a ona se zaudi i prepane pa m u ree: "B oga ti, zar ti je tako om rznulo ivljeti, te si se vratio po m ene!" N o on joj kae za zetove kako su m u dali svaki po jedno perce, pa kako edu m u doi u pom o, ako m u bude do nevolje, "pa za to sam " veli "jo jedared doao po tebe; hajde odm ah da bjeim o" i tako i uine i ponu bjeati, ali B a elik to odm ah dozna pa iz daleka povie: "S tani, careviu, nijesi utekao!" A carevi kad vidi B a elika, povadi ona sva tri pera i kresivo, pa stane kresati dok m alo vatru priee pa zapali sva tri pera, ali dok je zapalio B a elik ga stigne, potegne sablju i carevia na dvije pole rasjee. U isti as eto ti uda! D oleti car zm ajski sa svojijem zm ajevim a, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se s B a elikom strano pobiju i mnogo se krvi prolije, ali B a elik opet ugrabi enu i utee. O nda tri cara stanu svoga m rtva ura gledati i zakljue da m u ivot povrate, pa onda zapitaju najbra tri zm aja koji

m oe najbre s Jordana vode donijeti. Jedan veli: "Ja mogu za po sahata;" drugi veli: "Ja m ogu za jedan etvrt sahata;" trei veli: "Ja m ogu za devet trenutaka." O nda carevi poviu ovom e: "A sad ti, zm aje, bre pohitaj", ovaj rairi silu vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode s Jordana. Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranam a, kud je carevi rasjeen bio, kad pospu, rane se sastave, i carevi skoi na noge te oivi. O nda ga carevi sjetuju: "Idi sad kui, kad si se sm rti izbavio." C arevi njim a veli da e jot jedanput da ide sreu pokuati i enu m a na koj nain ukrasti. Carevi, zetovi njegovi, vele m u: "N em oj, poginue zaista sad ako ode, jer ivota ti drugog nem a osim onoga tvoga od B oga. A li carevi nee za to da uje. O nda m u carevi reku: "E kad ve hoe silom da ide, a ti nem oj odm ah enu da vodi, nego joj kai da pita B a elika, e m u je junatvo, pa onda doi da nam kae, m i em o ti pom oi da ga osvojim o." O nda carevi ode kriom i doe eni, pa je naui da kua B a elika e m u je junatvo, pa se vrati natrag. K ad B a elik kui doe, ena ga stane pitati: "B oga ti, e je to tvoje junatvo?" B a elik joj ree: "M oja eno, m oje je junatvo u sablji m ojoj." O nda se ena stane m oliti spram sablje B ogu. B a elik kad to vidi, udari u sm jeh pa ree: "O luda eno! nije m oje junatvo u sablji, nego je u m ojo j strijeli" a ona se onda okrene B ogu m oliti spram strijele, a B a elik joj ree: "O eno, dobro li te neki ui da m e kua, e je m oje junatvo! ja bi rekao da je iv tvoj oek, pa on te ui." a ona se pone kleti da je niko ne ui, jer i nem a ko. P oslije nekoliko dana doe joj oek, ona m u sve kae kako jo nije m ogla doznati od B a elika, e m u je junatvo, a oek joj odgovori: "K uaj ga opet" pa ode. K ad B a elik doe, ena ga stane opet pitati, e m u je junatvo. O nda joj B a elik odgovori: "K ad ti moje junatvo tako potuje, ja u ti istinu da kaem , e je m oje junatvo," pa onda stane kazivati: "D aleko odavdje im a jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici m oje junatvo, am a se

ona lisica neda lako uhvatiti: ona se m oe pretvori u razne naine." S jutra dan kad B a elik ode, carevi opet doe eni svojoj da uje ta je doznala, a ena m u sve kae. O nda carevi otide upravo zetovim a, a oni ga jedva doekaju da uju, e je B a elikovo junatvo, pa se odm ah dignu i sa careviem otidu. K ad tam o dou u onu planinu, pute orlove da love lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero koje je bilo u sred one planine, i pretvori se u utvu estokrilu, ali sokolovi odm ah za njom i odandje je izagnaju, onda ona poleti u oblake pa pone bjeati, a zm ajevi za njom ! O na bre onda pretvori se opet u lisicu i stane po zem lji bjeati, ali tu je orlovi doekaju i ostala vojska, pa je salete i uhvate. Onda carevi zapovede te se lisica raspori i srce izvadi pa naloe vatru, srce raspore, iz srca ticu izvade i u vatru bace, kako tica izgori B a elik pogine. C arevi onda uzm e svoju enu pa ode njom e kui

2 ela.

B io jedan car pa im ao tri keri. D ve starije uda za carske sinove, a na najm laoj naum i da ostavi carstvo, jer je bila najlepa. U toga cara bio je jedan sluga kojega su zvali ela, jer je bio elav. T aj sluga nita drugo nije radio, nego sam o po bai to je trebalo, ali m u je baa tako bila uraena kao da je u njoj radilo deset ljudi, i svi su se tome udili. C areva je ki esto gledala s pendera u bau i govorila u sebi: "B oe m oj, kakva je to lepa baa i kako je uraena, a radi je sam o jedan ovek, pa jo da je kakav, nego m ali kao uica!" Jedno jutro careva ki gledajui tako s pendera i udei se, opazi elu u bai pa m u progovori: "Z a B oga, elo, kako m oe ti sam toliku bau tako lepo raditi i drati?" A on joj odgovori: "G ospoo devojko! ako si rada znati, porani pobolje pa e videti." D rugo jutro careva ki urani vrlo rano, i stane

da gleda u bau nejavljajui ni ocu ni m ateri, kad ali eli doao zm ajevit konj i doneo m u gosposko odelo i oruje, i doveo uza se troje etvoro eljadi te rade bau, a ela se obukao u ono odelo, te postao sa svim drugi: nije vie ni elav nego lep m om ak to m oe biti, pa uzjahao na onoga konja, te se ee po bai, a konj da se pom am i pod njim : sve m u varnice iz nozdrva sevaju. O na kako vidi elu, zagleda se u njega, ali nije htela za dugo nikome kazati. Kad mnogi prosci stanu dolaziti i prositi je, ona najposle kae da ne e ni za koga nego za elu. C ar i carica kad to uju, stanu je ruiti i huliti: "K ako bi ti za slugu pola, pa jo da je kakav, nego ela. H oe da nam sram oti carstvo." A li ona to ne htedne ni sluati, nego ree: "Ili za njega ili ni za koga." K ad otac vidi da nita ne pom ae, obue je u prostako odelo i naini je kao puku prostakinju, te je uda za elu, pa im da iza grada m alo zem lje, a ela onde naini bau i u njoj kolebu, i stane iveti s carevom keri kao svaki baovan, nosei zelen u grad i tako po togod zasluujui. A li kad je god hteo, m ogao se pretvoriti u najlepega oveka, sam o je trebalo da zvizne, pa bi odm ah dotrao zm ajevit konj i doneo gosposko odelo i oruje. T ako je trajalo za neko vrem e, ali na jedan put udare neprijatelji na elinoga tasta sa dve strane, da nije znao kuda pre. O nda ree u sebi car: "O ne dve keri to sam udao za carske sinove, im am sad od njih pom o, a ovu od koje sam se najvie nadao, dadoh za ru." I tako car u velikoj brizi izda zapovest, da svako ide na vojsku togod m oe sablju pasati. Ile su vojske sve jedna za drugom pred neprijatelja, a glasovi caru jednako nesretni dolaze da vojska propada. Najposle podigne se car sam sobom da vidi, kako je tam o. Z a njim poe i m alo i veliko, a s njim i ela na jednom konjiku. S vi su se eli podsm evali govorei: "S ad e dobro biti, ide ela, on e neprijatelja potrti i um iriti." K ad dou tam o, stanu u logor, a i ela za sebe ator naini, i ostanu onde tri dana na m iru. A etvrti dan zapone se boj. S ad ela zvizne, a konj zm ajeviti obri se pred njim . ela odm ah obue one gosposke haljine to m u je konj doneo, pripae sablju pa

usedne na konja i odmah uleti u boj. Kako on uleti u boj, sva se neprijateljska vojska uzbuni: ne zna se ili vie on see ili m u vie konj tlai. I tako za tili as vojska neprijateljska prsne i razbegne se kud koje. O dm ah doe glas caru pod ator da je u njegovoj vojsci bio junak koji je neprijatelja pobio i da neprijatelj ite m ir. C ar odm ah zapovedi da taj junak doe predanj i da ite to hoe da ga daruje. O vi prvi glasnici jo i ne odu da trae onoga junaka, a to dou drugi i kau da je to njegov ela. C ar se udivi kad to uje, i nije hteo verovati: "K ad bi on bio, on bi doao k m eni."

A ela m u porui: "K ad poem o kui,

napored u s njim jahati." K ad se posle toga uini m ir i pou natrag. ela savije svoj ator i ono m alo prtljaga, i m etne na svoga konjika, pa onda zvizne a konj se zm ajevit obri pred njim . O n obue gosposko odelo i usedne na zmajevita konja pa poe s carem napored da ga svi vide da je on. Kad car vidi da je on, od radosti se zaplae i tako u radosti dou kui i onde car jo za ivota svoga preda eli carstvo, te ela postane car.

3 G vozd en ovjek.

Bio jedan car, pa imao tri sina. Kad mu sinovi dorastu do enidbe, onda im on zapovedi da se popne svaki na kulu, pa da s kule zastreli: gde koga padne strela, odande e m u dovesti devojku. S inovi posluaju oca, pa kad zastrele starija dvojica, strele im padnu u dva grada; a kad najm lai zastreli, njegova se strela izgubi, pa je stanu traiti m a sve strane, i nikako da je nau; najposle nagaze na nekaku bunarinu, kad tamo u bunarini jedna velika aba, i kod abe strela najm laega careva sina. B re bolje jave caru kako su nali strelu, a car, kad uje, odm ah dovede devojke iz ona dva grada za dva starija sina, a za najm laega donese onu abu, pa ih vena i uini veliko veselje. Kad bude vreme, svedu mladence, starija dva

brata svedu s njihovim devojkama. a najm laega sa abom . P oto ih svedu, ali iz one abe izie krasna devojka, to je nigde u carstvu nem a, sam o ablja koa ostane na zem lji, a kad bude ujutru, devojka opet ue u ablju kou, i tako sve danjom aba a noom devojka. Posle nekoliko dana zapita ga mati: "Za Boga, sinko, kako ti je s onim gadom ?" A on joj kae: "E m oja m ati, da ti vidi kakva je to lepota, izvue se iz one kouljice, pa je onda devojka to je nigde pod nebom nem a." O nda m u ree m ati: "Z a B oga sine, pa da je oprostim o. D ovee ukradi kouljicu pa m etni na pender, a ja u je polako uzeti s pendera pa u je baciti u pe neka izgori." O n poslua m ater; kad bude u vee, i od abe izie devojka, on joj ukrade kouljicu, pa m etne na pender, a m ati doe pa je uzm e i baci u pe, te izgori. Kad pred zoru ustane devojka pa stane traiti kouljicu da se pretvori aba, ali kouljice nem a, i tako ona ostane devojka. K ad ujutru svane, izie ona na polje, kad je vide, svi se zaude: ne mogu da se naglede take lepote. K ad doe prva nedelja, otide carica sa svojim snahama u crkvu; kad iziu iz crkve, sav narod stao pa gledi kakva je to lepota; za caricu niko ni m ukaet. O nda pone zlobiti carica najm laoj snasi svojoj, pa kako otide u dvor, odm ah ree caru: "Ja ne u s tobom hleba jesti, ako toga najm laega sina ne istera iz dvora." C ar je stane blaiti, i jedva je m alo um iri. K ad doe nedelja, opet carica otide sa svojim snaham a u crkvu; pa kad izie iz crkve, sav narod stao pa gleda najm lau carevu snahu, i udi se takoj lepoti. Onda carica kako otide kui, odm ah na cara: "Ili on iz dvora, ili ja. Kad car vidi da se nema kud ni kamo, dozove najm laega sina, pa m u ree: "S inko! ja ujem da se ti hvali da m oe jednim rupnjakom proje sto bravaca nahraniti." O n se sirom ah stane krstiti govorei, da on to nije nikad ni pomislio. Ali car ni pet ni devet nego: "Ako to ne uradi, na tebi nem a glave." O nda on sirom ah otide plaui k eni svojoj, a ona ga zapita to plae, a on joj kae sve ta je i kako je. O nda m u ona ree: "N e boj se nita, idi na onu bunarinu, gde ste m ene nali, pa se

nadnesi nad nju pa vii: " ura, ura." O n e se odazvati pa e te pitati ta e, a ti m u kai sve ta ti je otac kazao." O n poslua enu svoju, otide na bunarinu pa stane vikati: " ura, ura." A ura se odzove iz bunarine: " ta e?" a on m u se potui kako hoe otac da ga pogubi, ako jednim rupnjakom proje sto bravaca ne nahrani. O nda m u ura ree: "P oekaj m alo," pa m u izbaci jednoga svinjara pa m u ree: "T i sam o jedan rupnjak izvadi iz am bara, pa se onda ne staraj, svinjar e vui koliko god ustreba, a niko ga ne e videti." C arev sin uzm e svinjara, pa s njim kui. K ad doe kui, a svinje gladne cie po dvoru, ekaju da im se da jesti, i sav dvor iziao da vidi ta e biti. O nda najm lai carev sin otvori am bar pa iznese jedan rupnjak proje, te uspe svinjama; svinje jedu a onaj svinjar jednako dosipa, a niko ga ne vidi. C ar ostane udei se, gde se nasitie sto bravaca od jednoga rupnjaka proje. O naj svinjar posle otide svojim putem.

Posle nekog vremena opet car dozove najm laega svojeg sina, pa m u ree: "Ja ujem , gde se ti hvali da m oe napojiti sto volova jednim kablom vode." On se siromah upropasti i stane se odgovarati, da to nije nikad ni pomislio. Ali mu se car ne dadne mnogo odgovarati, nego m u ree: "A ko to ne uradi, na tebi nem a glave." O nda on sirom ah otide kui plaui, a ena kad ga vidi gde plae, zapita ga to plae, a on joj pripovedi kako ga na novo otac bedi. O nda m u ona ree: "Idi opet na onu bunarinu pa vii: " ura, ura," a on e se srditi i rei e ti: "Aratos ti i takoga zeta," a ti m u kai: "N evolja m e tera," pa m u pripovedi sve ta je i kako. O n poslua enu svoju, otide na bunarinu, i stane vikati: " ura, ura!" a ura m u se srdito odzove: "A ratos ti i takoga zeta, ta e opet?" A on mu odgovori: " ura, nevolja m e tera, otac m i zapovedio da jednim kablom vode sto volova napojim " Onda mu ura ree: "P oekaj m alo." T e m u izbaci jednoga govedara, pa m u ree: "T i sam o jedan kabao izvuci iz bunara, pa uspi u valov, posle nem aj brige, ovaj e govedar vui koliko god ustreba, a niko ga ne e videti."

O n zahvali uri, pa uzm e govedara, pa s njim kui; kad tam o, a volovi drede oko valova, ekaju da im se da voda, i sav dvor iziao da vidi ta e biti. O nda najm lai carev sin izvue kabao vode, pa uspe volovima u valov: volovi piju, a onaj govedar jednako doliva, a niko ga ne vidi. C ar ostane udei se, gde se napoji sto volova od jednoga kabla vode. Onaj govedar posle otide sam svojim putem.

P osle nekoga vrem ena opet dozove car najm laega sina, pa m u ree: "Ja ujem da se ti hvali da m oe dovesti gvozdena oveka." O n se sirom ah stane odgovarati, da to nije nikad ni pom islio, ali car: "N i rei vie; nego ako to ne uradi, na tebi nem a glave." O nda on sirom ah otide k eni svojoj plaui, a ena kad vidi gd e plae, pita ga: " to plae?" A on joj kae ta je i kako. O nda m u ona ree: "Idi opet na bunar, pa vii: " ura, ura," on e se odazvati i srdie se pa e ti rei: "A ratos i takoga zeta." A li ti m u kai: "Z a B oga! nevolja m e tera!" pa m u pripovedi sve redom ." O n poslua enu, otide na bunar, pa stane vikati: " ura, ura!" O n se srdito odzove: "A ratos i takoga zeta, ta e opet?" A on m u odgovori: "Z a B oga, ura, nevolja m e tera; ite otac da m u donesem gvozdena oveka, da se s njim e razgovara." O nda m u ura odgovori: "P oekaj m alo; sad u ja izai, ali se nem oj prepadati ni straviti." K ad m alo as, ali eto ti gvozdena oveka. V eliki je, straan je! vue budu za sobom , sve ore zem lju, ide za njim brazda kao da osam volova ore. Kad car izdaleka ugleda gde ide gvozden ovek, on se poplai, te zatvori dvorove, pa pobegne na gornje ardake, i zatvori se. K ad doe gvozden ovek, stane lepo na vratima lupati da mu otvore, a kad vidi da niko ne otvora, on bubne pesnicom u vrata, a vrata se odmah na dvoje raspadnu, tako otvori redom sva vrata i doe pred cara. K ad doe pred cara, zapita ga: " ta si m e zvao?" A car uti kao nem . "T a ta ti im a sa m nom ." ree gvozden ovek, pa ga zvrcne u elo, a car odm ah duu ispusti. O nda gvozden ovek uzm e zeta svoga pa ga postavi za

cara, i tako je najm lai sin sa svojom enom carovao do svoga veka.

4. Kum riba.

N ekakvom e oeku um irahu eca: neka jedva krst doekaju a neka ni petnaest dana. S vuda je na proroice hodio i na proroke knjigu otvarao, ali nita fajdisalo nije, dok nekakva proroica sjetuje ovoga oeka i dade m u nekakav zapis govorei: " U zm i ovi zapis i stavi ga tvojoj eni da ga nosi o grlu, m a nem oj da njim e izvan kue izae. O na e ti ostanuti teka, i kada doe vrijem e da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene." oek uzm e zapis i da ga eni da ga nosi kazavi joj, kako m u je proroica rekla, te ona te iste godine ostane teka. A li nesreom ispred sam oga roenja poe nege izvan kue i zaboravi snim iti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, nego joj doe nekakva m uka u drob, te ona tri dom a i teke doe, izbi dijete m uko m rtvo i lakom glavom ne dade. D osjeti se sirom aica ena, ali svrh svijeh jada ne kazuje m uu da ne bude vie trlabuke. K ad uje m u za nesreu, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, pa odm ah opet k onoj proroici, a ona kada doe, sjeti se to je, ali nita m uu nee kazivati, nego opet enu m u pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz im a. P o tom ena m alo je kad izvan kue i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis dom a, te opet ostane teka; i kada doe vrijem e od roenja, polju za ovu proroicu da dijete babi. K ad li evo rodi sina u krvavoj kouljici. K ad p roroica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijete na dvor od kue i zavika iza svega glasa: " uj pue i narode! rodi vuica vuka, svem u svijetu na znanje a etetu na zdravlje." O beseli se otac i hoae u put da se dijete krsti bojei se sm rti, ali m u ne dade proroica govorei: "N e, ja znam to u initi, ako eli da ti dijete zdravo

ostane i dugo ivi." N a to uzm e dijete, povije ga, i objesi m u dragi kam en o vratu i na jedan listi karte zapie: "Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen dom a u onoj ga oeka. D ijete sam o a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci zauje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu nabrblje ono dijete, i teke to zinula bjee da ga prodere, zasja se oni dragi kam en, te ona da vidi ta je, kad li vidi i oni zapis etetu na prsim a, pa se ustegne na se, i uhvati dijete u eljusti te njim e oinoj kui. O ni kod kue opaze izdaleka ribu, e dijete u zubim a nosi, i e riba vriskom tri, a dijete piti i cii, te svi u pla i u vrisku, a proroica ih stane teiti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen eteta, i iztri na susret ribi i dijete prim i. P o tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. K ad svri pop krtenje, krenu svi dom a da piju i na estito, a kum a riba nee, nego uze oni dragi kam en, i otolen kao najbra tica polee i ostani se u sinje m ore, i nita ne ree drugo, nego: "S B ogom , kum e! kad ja iz mora opet iziao, tadar i ti um ro!." O vo je dijete ivljelo B og zna koliko i dokle, i kad je ve pod starost htio da um re, pokae m u se opet ona ista riba, i tek to se njim e oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu nam jerio, ne vie ku se ede i to se od nje uini.

5 C ariina snaha ovca.

B ijae nekakva zla carica, koja m noge ljude i ene s ovoga svijeta sm icae da se nikada nije niko m ogao dosjetiti, i nem ae drugo nikoga nego jednoga jediktoga sina kojega m iljae nakom sebe za cara ostaviti. K ad doe vrijem e da carica eni sina, ree m u: "Ja sam nala za tebe evojku sjenovitu, koja e ti krilate junake raati, i ako ovu ne uzm e to sam ti ja nala, pazi se to e ti se

dogoditi." Sin joj na to odgovori da joj zahvaljuje na svim a evojkam a od svijeta i na svim a krilatijem sinovim a, jer je ve naao evojku, i da e je na sram otu m aterinu vjenati, ve nijednu, m akar se nikada i ne oenio. P oto carica ovo u raljuti se i zaprijeti m u govorei: "E la, ako ti basta." Carev sin materi za inat oeni se i zovne vilu za kum a i zm aja za staroga svata, te s evojkom dom a, govorei svojoj eni da se od njegove m atere uva i krije, da je nenadno udo ne snae "jer je'' veli "ona nekaka ena udesne ruke tako da su moja sva braa i sestre pa i sam otac na preac pom rli, ili ih je ona potrovala ili zam aijala." P roe nekoliko vrem ena i carica ne vidi svoje snahe, i koliko je go nastajala da je vidi, nita nije m ogla uiniti, dok jedno jutro nesreom poe joj mu u lov, i zaludu zatvori vrata od kam are e m u je nevjesta spavala; jer carica obazna da je on otiao u lov, te nekakijem tapom takne u vratnice te vrata jedanak bupie na tle. P repade se sirota nevjesta, skoi u susret svekrvi, i pane pred njom na gola koljena kao da joj se umoli i oprotenje ite. A ona je podie govorei: "N e boj se, m oj sinko, ja nijesam za drugo dola nego da te darujem kao poprav svoje dijete." O vo izrekavi izvadi jedan prsten i uhvati snahu za ruku, pak m eui joj ovi prsten na prst pronjunjori nekoliko rijei, a ona nju u ruku po zakonu poljubi i zahvali na prstenu. Carica otide s te stope, a snaha joj gledajui i prem eui oni prsten, kakoga jo u svom e vijeku nije viela, tako je bio lijep, m alo za tijem pretvori se u ovcu i tam amo kroz kamaru stane blejati. C arica je im ala nege potajno nekaku veliku adaju, i kad bi koga oarala ovijem prstenom , i poto bi se prom etnuo u ovcu, povela bi ovoj nesitoj adaji i teke se vraae da uhvati i povede snahu, prispije u toliko i njen sin iz lova te jedanak se nau na vratim a od kam are. K ad ga alosna ena vidi, pone okolo njega i uzanj skakati i blejati da se i sam cariin sin zaudi, i ne m ogae da progovori rijei, krstei se od uda, i najposlije m ater zapita: "O tkud ova ovca oven?" "K am o m i ena?" O na se sm ete ne znajui m u ta odgovoriti, nego to toliko da nita ne zna, i zakune

se nje prokletom duom . V idei carev sin da m u ene nem a, a ova ovca m im o ikake ovce e neprestano njega u oi gleda, okolo noga m u se uvija i neprestano b leji, stavi se da je zam aijana, te on od alosti da sam sebe ubije i traei no kroz kam aru, vidi oni udesni prsten u kam ari, i prui ruku da ga uzm e, a ovca na njega skoi i ne da m u ga uzeti, nego na njega nasre da m u oba oka izbije. S jeti se on zlu, te uzm e ovcu, pa s njom u goru traei i zovui kum u vilu, dok je nekako dozove, pa kad se sastanu, kae joj on sve kako je i to je, a vila m u odgovori: "O na ti je zatravljena i zam aijana, m a ja prije nego se dogovorim sa svojijem bratim om zm ajem , ni ta ti ne um ijem rei." O nda ti vila nekuda polee i dovede zm aja. K ad se svi sastadoe i zm aju kazae sve potanko, cie zm aj da se sva gora ustrese, i ree carevu sinu: "A ko eli da opet tvoja ena ostane kaka je i bila, treba da dvije due izgubim o." "Koje?" upita carev sin. "Tvoju i moju majku", odgovori zm aj, a zm ajeva m ajka bila je ona adaja u carice. C arev sin na to pristane, ali vila ree im : "N e tako, ako su vam m ajke duu izgubile, nem ojte vi; nego hajde ti zm aju zakum i m ater adaju, da vie ne prodire B ojih dua, a ja u kum u caricu, da se ve okani zloiniti." I tako pou svi dom a, zakum e u tri puta adaju, a tri puta caricu, i one im se zakunu da ne e, te carica izvadi drugi prsten, dade ovci, a ovca provre se opet kakva je i bila. I B og m i te veselio!

6 Vilina gora.

Im ao N ekakav bogati ovjek jedinka sina, pa othranivi ga do oruja polje ga po svijetu da tee, ali ne tee da aspri stee nego da stee pam eti, i da vidi idui po svijetu kako se trudio ivi i kako se valja m uiti da se ovoga kratkoga. vijeka poteno ivi, i dade m u nekoliko aspri to e m u dosta za put biti. Kad ga opremi, mnoge mu stvari

preporui a najvie da uva novac, pak ga s blagoslovom otpusti. Idui ovaj m ladi po svijetu doe u nekakav grad gdje vidi da jednoga ovjeka vode na vjealo. O n se zaudi pak pritravi zapita ta je skrivio ovi sirom ah ovjek te ga na sm rt osudie, a neki m u odgovori: "O vi je ovjek duan m nozinji, i ne im ajui otkuda da sve svakome isplati, po zakonima ovoga m jesta zasluio je sm rt." O n uvi ovo zapita sudnike: "G ospodo! jeli m ogue da ja toga ovjeka od sm rti otkupim , i da platim to je duan?" O ni m u odgovore: "Z a to ne! plati toliko i toliko pa evo ti ovjeka da od njega ini to hoe." O n izvadi sve ono novaca to im ae pa najposlije sve haljine do koulje, i kad nam iri koliko je trebalo, sudnici m u dadoe ovjeka, te on s njim po svijetu prosei od vrata do vrata. Jednu veer leei zajedno ova dvojica, ree otkupljenik: "M eni se dodijalo ve ovako ivjeti, a jo m i je alost via tebe gledajui e s m ene strada, nego hajdem o u vilinu goru, tam o em o nai jednu m oju posestrim u i ona e nam kazati nain kako em o obojica obogatiti." M ladi pristane na ovo i upute se k vilinoj gori sve stranputicama nekijem , kalauzei otkupljenik a m ladi sustopice za njim , dok tako dou u nekaku goru, kojoj vrh do m jeseca doticae, a listovi joj zlatni bjehu a stabla srebrna, a usred nje viae se veliki plam i dim od ognja. M ladi videi to prepadne se i upita svoga druga: " ta je ovo? kakovo je ovo udo." A on m u odgovori: "N e boj se, ovo je sve m oje posestrim e i njezine m atere, pa i nae, sam o teke znadi da se m i dvojica ne m oem o njim a na jedan put iznenada javiti, nego ja otidoh k njima da im se javim i da im kaem da sm o doli k njim a da s njim a ivim o, a ti m e priekaj oven pod ono drijevo, te je od suhoga zlata a perja su mu biserna; ma pazi, bez velikoga svoga uda nem oj pisnuti rijei jedne doklen se vratim opet k tebe, jer je ovo drvo sviju vila, ispod njega se kupe ljeti te na ereve vezu, pak ako kakva m ladia opaze u ovu goru u oni as oim a ga zatrave i u kaku go hoe ivinu obrnu." O vo izrekavi nestade ga kao da ga zem lja prodrije. M ladi stojei one dosadi m u se ekati te

pone tam am o kroz goru etati se dok nabasa na nekakvo kolo krilatijeh evojaka, pa se prikri da ih gleda i slua kako pjevaju, ali njegovom nesreom opazi ga kolovoica te ga oim a zatravi i u oni as ostade nijem i slijep. T ada se prepade te od straha i velike alosti stade vikati i plakati, dok evo ti odnekud dolee na krilim a predanj oni ovjek, uhvati ga za ruku i ree: "N e boj se, to ti je?" A on m u rukam a pokae da je oslijepio i onijem io. T ada oni ovjek kad to vie, izvadi iza pasa nekaku m alu zlatnu sviralicu, pa se pripe na jedno drvo i poe u nju zvieti, dok evo ti sa sviju strana vila i vilenika, ovoga ovjeka brae i sestara, pobratim a i posestrim a, toliko da im broja ne bjee, te poee po gori brata nekake ljekovite trave, pa dadoe m ladiu da pije, a drugom m u op et nam azae oi, te u oni isti as stee vid oinji i razgovor deset puta ljepi i bolji nego li je prijed im ao. P o tom ga prim ie u svoje drutvo, i oenie ga, te stee silno blago i im a lijep porod. A li kad ve ostari, pokaja se gospodu B ogu, povrati se svom e dom u, i jedva iva zatee svoga roditelja, te se s njim oprosti i ukopa ga, te do a sm rti ivje kao pravi hrianin, ali opet doklen je go ivio svakoga je ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s druinom sastajao i pozdravljao.

7. Tica djevojka.

Im ao nekakav kralj jedinka sina. K ad m u ve za enidbu prispije, otpravi ga po svijetu da trai za sebe evojku. K raljev sin poe, i cijeli svijet obiavi ne m oe nai za sebe evojke. P oto vie da ne m oe nai nakom toliko silnoga troka i vrem ena naum i da sam sebe ubije, i m islei kako krene uz jedno brdo da se s njega baci strm oglav da m u se ni strva ne bi znalo. K ad izie na brdo, popne se na jedan veliki stanac kamen, i tek da se baci nizanj, zauje jedan glas e m u govori: "N e, ne,

ovjee! za trista ezdeset i pet koji su u godini!" O n se ustegne i ne videi nikoga upita: "K oji si ti to sa m nom zbori? da se vidim o, pak kad uje jade m oje. ne e m i sm etati da sebe ne sam odavim ." N a to m u se ukae nekakav ovjek vas sijed kao ovca, i ree m u: "Ja znam to je tebe, nego m e uj: vidi li ono onam o (pokazujui prstom ) veliko brdo?" O n m u odgovori: "V idim ." "A vidi li ono silno mramorje povrh njega?" "Vidim." "E dobro" ree starac; "navrh onoga brda im a jedna baba zlatnijeh kosa e dan i no na jednom m jestu sjedi i u skutu dri jednu ticu; ko je ovu ticu kadar dobaviti, on e najsretniji ovjek na ovom svijetu biti; nego pazi dobro; ti treba ovu babu, ako ti basta, prvo nego te vidi za kose da uhvati, a ako ona tebe prvo vidi nego ti nju za kose uhvati, okam enie se na ono m jesto i u oni as, kao to se dogodilo od svijeh onijeh m ladia to vidi onam o dupke okam enjene, rekao bi ovjek da je m ram orje." ujui ove rijei kraljev sin ree u sebi: "M eni je sve jedno, idem onam o, pa ako m i reui da je za kose uhvatim , dobro sam ; ako li ne, svakojako sam naum io ivotu svom e kidisati." T e on onam o na ono drugo brdo. D oavi ve blizu babe poe joj s plei te um ke put nje, i njegovom sreom baba se s onom ticom igrae i prem a suncu biskae, a on polako te babu za kose. Vrisne baba da se sve brdo od jakote pone drm ati kao kad je najvei potres, ali kraljev sin dri i ne puta. O ndar m u baba ree: " ta hoe od m ene?" O n joj odgovori: "D a m i da tu ticu sa skuta i da povrne sve ove hrianske due." O na na to pristane, da m u ticu i pusti iz usta nekakav vjetar plavetan i zadunu put onijeh okam enjenijeh ljudi, te svi na jedanak oivjee. K raljev sin dohvativi ove se tice pone da je ljubi od m iline, i ljubei je prom etnu m u se najljepa evojka. A ovo je bila jedna evojka koju je baba zam aijala bila i u ticu prom etnula pa m am ila m ladie njom e. K ad kraljev sin sagleda evojku, om ilje m u i krenu s njom e svojoj kui, i na polasku ona m u dade jedan tap govorei m u, da togo se ree ovom e tapu, ono uini. B ogm e kraljev sin najprie kucnu njim u jedan kam en, a to se izrui iz njega

rpa rupija zlatnijeh, pak se nagrnue koliko im je dosta za put. P utujui dou na nekaku veliku rijeku i ne m ogu prijei, tae tapom a rijeka se razdvoji, i pasae. Idui naprijed nastupe na gomilu vukova, te vuci napanu na njega i na vjerenicu mu da ih rastrgnu; ali kako koji nasrtae tako ga on tapom doekivae, i kako kojega udari, vuk se preokrene u m ravinjak. N ajpotlje putujui stignu zdravo i veselo dom a i vjenaju se.

8. C ar htio ker da uzm e.

B io jedan car i carica. O va carica im ae zvezdu na elu pa rodi i ker sa zvezdom na elu. K ad ki bude na udaju, umre carica i na smrti zakune cara, kad se stane eniti da ne uzm e druge ve koja im a zvezdu na elu K ad poe car da se eni, raspie po svem u svetu, im a li gde devojka ili udovica sa zvezdom na elu. K ad m u od sviju strana otpiu da nem a take ni devojke ni udovice, on onda ta e, ve da uzm e svoju ker, pa sazove sve m inistre da m u kau m oe li to biti; m inistri kau da m oe, a on onda otide svojoj keri, i ree joj: " erko! N ije drukije, valja za m ene da poe, m ati je tako zaklela, a druge u svetu nem a sa zvezdom na elu." O na stane plakati i m o liti se: "Jaoj tata, kako bih ja za oca pola!" A car je onda izvede na sud pred m inistre, i oni jo jednom reku da m oe otac uzeti ker svoju. O nda ona otide jednoj babi i potui joj se, a baba joj ree da ite da joj otac naini od svile haljine da mogu stati u orahovu ljusku, pa e onda poi za njega. O na to kae ocu, ali ta car ne bi m ogao uiniti? naini on njoj onake haljine, a ona opet otide babi: " to u, baba? nainio." A baba joj ree: "S ad iti od srebra haljine, pa da stanu u orahovu ljusku. To valja da ne e m oi nainiti. O tide ona opet ocu i kae m u da joj naini od srebra haljine pa da stanu u orahovu ljusku. A li car naini i to. O pet ona otide babi, a baba joj kae da ite od zlata

haljine, pa da stanu u orahovu ljusku. K ad joj otac naini i take haljine, ona doe babi plaui: "Jao, baba, ta u? nainio i od zlata haljine." A baba joj ree: "S ad ti neznam drugo, ve iti od sam e m ije koe, to ba nee m oi nainiti. K ad ona i to od oca zaite, on odm a izda zapovest da svaki ovek donese po toliko i toliko koa od m ieva, i tako za nekolika dana dobije ki careva haljine od sam e m ije koe. P a odm ah car skupi svatove da se sutradan vena sa svojom keri. A li nju baba naui ta e raditi, te u vee uoi svadbe zaite kadu vode i dve bele patke, "da se" veli "okupam, tako valja." Car zapovedi te joj se odnese u sobu kada vode i dve bele patke, a ona zakljua vrata, i pusti patke u kadu, pa obue one haljine od m ije koe, a od svile, od srebra i od zlata u orahovim ljuskam a metne u nedra pa kroz pender pobegne. V idei car gde je nem a zadugo da doe m e goste, polje jednoga slugu da slua na vratim a, kupa li se jo. S luga otide i stane sluati, pa kad uje gde se patke lepraju po vodi, on pom isli da je ona, pak se vrati i kae caru da se jo kupa. Kad bi ujutru, ve svi gotovi da idu na venanje, a nje jo nem a, onda car naredi te obiju vrata, kad tamo vidi kako ga je prevarila, te odm ah polje poteru za njom , i ona je traila i traila, i ne naavi je vrati se, i car najposle m iljae da su je gde rastrgli zverovi. A li ona idui za dugo doe u drugo carstvo u jednu um u; ne znajui ni ta e ni kako e, zavue se u jedno uplje drvo. U to doba carev sin lovio u um i, pa nekako psi naiu na ono drvo, i stanu lajati, onda lovci potri onam o m islei da je kaka zver u drvetu, a vide devojku u onoj m ijoj haljini, pou da pucaju na nju, ali carski sin ne dade: "N em ojte" ree, "ve da je vodim o dvoru, da im am o to niko nem a." K ad je izvedu iz drveta na polje, zapitaju je: "Ko si?" A ona odgovori: "Ne znam." A oni je opet zapitaju: "Jesi li ivotinja ili si oveje stvorenje, ili si avetinja?" O na opet: "N e znam ." "Z na, ne zna', ree carski sin, "ti m ora s nam a." K ad je odvedu dvoru carskom e, odrede je da uva guske, i sluge je prozovu pepeljugom. K ad proe neko vrem e, carski sin uini veliku ast i sazove m nogo

gospode i gospoa i gospodskih devojaka i svoje i iz tuih carevina. O nda ona u svojoj sobici svue haljine od m ije koe, pa obue one od svile, pa otide m eu gospodu. S vi se zaude njezinoj lepoti a osobito zvezdi na elu. C arski sin uzm e je, te igrae s njom , pa je zapita od kuda je, a ona odgovori: "Iz izm e grada." P o tom se ukrade i otide u svoju sobu, svue svilene haljine, pak obue opet one od m ije koe, a gospoda kad opazie da je nem a, stadoe pitati: "K ud je ta lepota?" a najvie carev sin. K ad se sva gospoda raziu, raspie! carski sin po svem u svetu za izm u grad da m u jave gde je. A li sa sviju strana otpiu da toga grada nem a. P o tom on naini opet ast, ne bi li i ona dola. A ona ondar kad se veselje pone, obue srebrne haljine, pa otide m eu gospodu. K ako ona tam o, svi polete pred nju, a carski sin uzme je za ruku, pa joj stane govoriti: "Gde ste za Boga? ja poludih za vama, a izm e grada nigde nem a." "G ospodine!" odgovori ona, "sad u vam pravo kazati; ja sam iz L egen grada." P oto carev sin malo poigra s njome, opet se ona nekako ukrade, pa otiavi u svoju sobu svue srebrne haljine, a obue one od m ije koe. P o tom carev sin raspie za L egen grad gde je, i od svuda otpiu, da toga grada nema. Onda on i trei put da ast, i ona u zlatnim haljinam a doe. C arev sin obraduje se i stane je m oliti, da m u kae pravo od kuda je, jer, veli, da ni L egen grada nije m ogao nigde nai. "E sad u vam " ree ona "pravo kazati: ja sam iz S ablje grada." P oto carev sin poigra s njom , skine prsten s ruke i da joj a ona se po tom opet nekako ukrade. Onda carev sin raspie za S ablju grad, oni m u opet otpiu, da toga grada nem a. O nda se on razboli, i bolujui dugo vrem ena, padne mu na um na mleko, pa da se udrobi hleba. O dm ah kau kuvaru, da izvadi m leka, a ona devojka u m ijoj koi stane ga moliti da ona udrobi. "Idi bez traga!" prodere se on na nju, "da upadne kakva dlaka s tebe, pa da platim glavom." "N e e, kuvare," ree m u ona, "ja sam noas snila da e odm ah ozdraviti, ako iz m oje ruke to izjede." N a to joj kuvar dopusti, a ona drobei u m leko spusti onaj prsten u njega. K ad caru odnesu m leko, i on ga prom ea kaikom ,

nae prsten, te ipi odm ah i povie: "D ajte ovam o kuvara!" Kuvar se siromah prepadne, da nije od pepeljuge dlaka upala, pa kao m rtav doe pred carskoga sina. "K o je drobio u ovo m leko"" zapita ga carski sin, a kuvar drkui odgovori: "Ja sam , gospodine." "N isi ti, ve kazuj ko je, ili e poginuti." O nda kuvar stane plakati i kazivati, kako ga je pepeljuga prevarila, da je snila, da e gospodar ozdraviti, ako to izjede iz njene ruke. K ad carski sin uje za pepeljugu, ipi pa otri k njojzi, razdere na njoj m ije haljine i natera je da obue one zlatne, pa je odvede ocu i materi, te se lepo vena s njom e. K ad se venaju, pripovedi ona njim a sve, kako je i za to je od oca pobegla, i kad proe godina dana, rodi ona ker i sina zajedno, ker sa zvezdom na elu kao i u nje. K ad deca m alo odjaaju, sedne ona s m uem i s decom na intov, pa ode svom e ocu. K ad doe, a otac ba njojzi za duu daje, pa kad je vidi, B oe! te radosti i toga veselja, to je inio. A onu babu to je nju uila, to je ona i njen m u obdari, to otac trojinom a one m inistre, to su kazali da m oe otac ker uzeti, sve pogubi.

9. Tri prstena.

N ekakav kralj zaprosi za svoga sina u drugoga kralja er, i polje m u knjigu itui evojku i uz knjigu obiljeje na evojku. K ad kralju knjiga doe i vidi ta m u pie, on ree poslaniku: "Ja ti, prijatelju, ne m ogu nita odgovoriti, dok ne pitam evojke." P o tom otiavi k svojoj keri kae joj, kako je ta i ta kralj prosi za svoga sina i poslao prsten za obiljeje, "nego" veli "ta u m u odgovoriti?" A ona ree ocu: "Odgovori mu: ako mi ne donese tri prstena jedan od zvijezda, drugi od m jeseca a trei od sunca, ja ga ne u." K ralj kae sve ovo poslaniku i pristavi: "P ozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli ga, da mu ne bude ao na odgovor m oje sam osione ere, ele joj n e

m ogu nita." P oslanik se vrati i kae svojem u kralju, ta je i kako, a kralj se raljuti i stane m isliti, kako bi dobavio ova tri prstena, pa najposlije turi glas po svemu svijetu: ko m u dobavi ova tri prstena, da e m u dati polovinu kraljevine svoje ili blago nebrojeno. Ali sve zafajdu. N ajposlije kraljev sin padne u veliku alost, i ve ae od jada da se ubije, kad tum arivi onako zae u nekaku planinu i nabasa na jednu babu, e ukraj puta sjedi. O n joj nazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi, nesretnji pa sretnji i presretnji sine!" Kraljev sin kad ovo u, on se zaudi i upita je, ta e ovo rei, a ona odgovori: "T i si bio propao, ali si naiao na ljekara, koji e te ako Bog da od te m uke izbaviti." T ada on poe da joj kazuje, ta m u je, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta, dosta, ja znam to ti je, nego uzm i ovu travu to m i je u njedrim a, te je u svoja njedra stavi; raeljaj m i kose i puti m i polovicu sprijed a polovicu niz plei, pak do dovee ostani oven kod m ene." O n je poslua: uzm e joj travu iz njedara i stavi u svoja njedra, pa rasplete joj kosu koja pade po dolini sva crna kao ugalj, sam o ee koja sijeda. A kad bi ispred veera, ree baba kraljevu sinu: "P rvu zvijezdu kad ugleda, izvadi tu travu iz njedara i reci: daj mi B oe prsten." O n tako i uini, i tek to izree to m u je rekla, zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade i u njem u ona ista zvijezda. P o tom ree m u baba, da pazi kad izie iza gore m jesec, pa da isto uini. I on uini, i prsten mu pade i u njemu mjesec. A kad bi u jutru prije sunca, ree m u baba: "P azi dobro, kad uspom alja sunce, pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijem izie, i tri puta reci: "P retvori m i B oe od ove kose prsten kao sunce!" T e on tako uini, i tek to trei put zavika, provre m u se od onijeh kosa prsten sjajan kao sunce. P oto kraljev sin ovako dobavi sva tri prstena, upita babu: " ta sam ti duan?" A ona m u odgovori: "N ita drugo, nego doklen si iv, da se za m oju duu B ogu m oli, jer u ja do malo dana umrijeti, i da ne kazuje nikom e." P otom joj kraljev sin zahvali i u ruku je poljubi, i s njom se oprosti, i doavi dom a kae sve svojem u ocu, a on s

onijem prstenim a poalje k evojci, i ona poe zanj i s njim e se po zakonu vjena.

10 Zla svekrva

N ekakoga cara sin etajui se jednom naide na jedno m jesto, e se bijahu evojke skupile na igru, te se one m alo zaustavi da gleda evojke i igru. S ve evojke koje one bijahu, pristajahu u igru osim tri m nogo lijepe, koje pa strani sjeahu i kao stidno igru gledahu. Carev sin kad ih opazi, pristupi k njima i upita ih, bili se udale i za koga bi koja najradija. Jedna odgovori, da bi za mlinara, jer on im a dosta kruha; druga za obana, jer im a dosta m lijeka; a trea uzdahnuvi ree: "A h, da carev sin zna ta bih m u ja rodila, sjutra bi m e vjenao." " ta?" upita je carev siv, a ona m u odgovori: "D va sina zlatnijeh ruka i er sa zlatnom zvijezdom na elu od prve ujedno." C arev sin kad to uje, on odm ah njom e, te dom a, pa u crkvu, vjena se i do m alo vrem ena ona ostane etinja. O vi carev sin nije im ao oca nego m ajku preko m jere zlu enu, koja je m rzjela sina svojega osobito sad to je s reda evojku vjenao, i stane svojoj snasi a njegovoj eni o glavi raditi. Oni isti dan kad je mlada parica ela roditi, poe joj m u u lov, i u tom e ona rodi dva sina zlatnijeh ruka i treu evojku zlatne zvijezde na elu. A kad joj svekrva to vidi, podstavi troje m aadi, a ono troje ece zatvori u jedan sanduk, pak naredi sluzi, da ga baci u najbliu rijeku. U vee u sam u m rklicu kad se carev sin dom a vrati, istri m u m ater i javi, da m u je ena rodila troje m aadi. O n odm ah zapovjedi, da je u isti as ponesu nasred onoga careva grada, i da kau svakom e koje pored nje proe, ta je rodila, i da je car zapovjedio da svako na nju pljune, a ko ne pljune, odm ah da ga pogube. S luge ovako uine, i jadna carica koje od stida koje od bolesti i od zime do

m alo dana um re. O ni sandui s ono troje eice plovei rijekom nanese ga srea ispred jednoga velikoga dvora i dardina nekakoga prebogatoga oeka, koji ba sjeae pokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad ugleda sandui, on bre zapovjedi slugam a, te ga uhvate i donesu m u ga. O tvorivi ga i vievi ovo troje eice u njem u, obraduje se i zaudi, dobavi dojilju i pohrani ih do oruja brau a sestru do udaje. Jedan dan dozove ovi oek cara na objed, i po objedu izidu gledati graevine i dardine, da take ljepote i darila B ojega nije bilo ni u jednoga cara ili kralja. C ar se zaudi ovo gledajui, a osobito onoj eci, ali ih ne poznavae, koliko ni oni njega, pa ree: "H vala B ogu ljepote! nita ne m anka oe do sam o tri stvari: T ica to zbori, drvo to pjeva i voda zelena." O vo bi ao jednom e od ova dva brata i ree: "O doh traiti ove tri stvari, da ba nita ne manka." I tako krene. P utujui nae blizu nekaka jezera usred planine jednoga starca, e sjedi vas sijed kao ovca, koji ga upita, e ide, a on m u sve kae. T ada m u starac ree: "Ja u ti kazati, e e sve ovo nai. H ajde onam o, e se ja bacim ovom balotom gvozdenom , one e sve tri stvari nai, nego znadi: kad uzide: onam o, stanue vika i graja okolo tebe velika od hiljadu ljudi, a nikoga ne e vieti, i niko te ne e ni prstom taknuti, a kam o li ubiti, ali nem oj da se obazre za sobom bez svoga uda, jer e se na ono m jesto okam eniti." K ad to u ovi m ladi, otra put onoga m jesta, e m u je starac balotu bacio, dok na jedan put rekao bi pade nebo na zem lju, zavikae s hiljadu strana, on se obrne da vidi ko je, kad ne vidi nikoga, pa se prepade i okameni se. S jutri dan brat m u ne videi brata da se vre, poe i on za njim , srete starca, i starac m u ree kao i prvom e. O n m u zahvali i trke otide onam o, kad nasred puta vidi brata okam enjena, te pone plakati i ljubiti ga, a u toliko zau onu uku i vrisku od hiljadu razliitijeh glasova, pak se prepade i poe da natrag bjei, ali teke se obrnu, okameni se i on blizu brata. Sestra njihova ne videi ih natrag, sjutradan u sam u zoru ustane te tragom za njima, pogodi na onoga istog starca, i on joj

sve kae, kako je i to je, i stane je odvraati da onam o ne ide "jer se niko odonuda", ree, "nije vratio, pa kad se ljudi oruani prepanu, kako ne e evojka kao to si ti?" Ali ona ni najmanje za to, nego ubere nekake trave te dobro ui zatisne i ruicam a suvie, pa ree starcu: "B aci ti m eni balotu, da onam o idem e ona pane, sam o m i kai, hou li nai sve tri stvari kako sam ti kazala, i hou li nai brau okam enjenu." S tarac joj odgovori: "H oe", pa u toliko odbaci balotu, a ona poteci onam o to je najbre mogla. D oavi do oba brata okam enjena, pozna ih i stade da ih plae, jer joj ivo srce pue; i u to vrijem e zau nekoliko, m a ne ba onoliko uke, nego ona potkrijepi sebe, te onam o e je pala balota. K ad doe, upazi jednu veliku peinu i u njoj vidi ticu, koja joj u oni isti as dolee na desno ram e, i ree: "H vala da je B ogu! koliko im a vrem ena da te ekam ", i ree joj suvie: "H ajde u ono jezero onam o, zacrepni vode zelene, i od onoga drveta to pjeva granicu oebrsni, i kad doem o do tvoje brae, nam ai ih da oive." O na to uini, pak krenuvi natrag kad doe do brae, nam ae ih, i u oni isti as oive, te svi dom a. K ad dou, obraduje im se oni gospodar, a jo vie kad vidi one tri stvari, koje je rekao car da ih nema, pak odm ah uini veliki objed i dozove cara. O nda ree ova tica: "Kad bude na trpezu, gospodaru, nemoj iznositi ni oice ni pantarula ni noa, nego onako neka car jede rukam a." P oslua je ovi oek, i kad doe car, kae m u, kako je dobavio one tri stvari, i tako da ve nita ne manka, pa otolen za trpezu gotovu. Car kad vidi da na trpezi nem a oice ni noa ni pantarula, ree ijetko: " ta je ovo? kako e se ovo jesti?" "L ijepo" odgovori tica, "s m ukom kao to su se do sada m uili ova tvoja dva sina i er, i pokaj se, to si na veliku B oju pravdu smakao svoju enu a njihovu m ater: ovo su tvoja eca, a na m jesto njih tvoja prokleta m ater, podm etnula troje m aadi." C ar se obraduje, pritri k eci, a oni k njem u, tu se iljube i izgrle, pa otolen dom a, i u oni isti as sm akne m ater, a oba sina oeni i er uda u jedan isti dan.

11 Opet zla svekrva.

B ile su dvije sirote bez oca i m atere. S tojei jedan dan na prozoru vide, e ispred njihove kue proe carev sin, pa e rei m laa: "A h lijep li je oni carev sin! da m e h oe uzeti za enu, rodila bih m u sina i er na jedan put sa zlatnijem a zvijezdam a na elu". O vo nekako douje carev sin, pa oni as otide i ovu evojku vjena, pa njom e doma. On nije imao oca, nego samo mater, vrlo opaku i zloga srca, koja kad sagleda sina i nevjestu, naijedi se estoko i stane koriti sina, zato je vjenao evojku, koja nije njem u prilika; ali joj ukor bi zafajdu, nego pone m isliti, kako e snasi svojoj kradim ice do glave doi, ali ni to od sina ne m ogae. I tako ova m lada carica zatrudni, te njezin m u dobavi od nekuda jednu proroicu i upita je, da m u kae, ta e m u ena roditi, a ona m u odgovori: "R odie ti zajedno sina i er sa zlatnijem a zvijezdam a na elu, nego pazi dobro, da ti se od nje i od dvoje ece to ne dogodi." P rie nego m u se ena porodi, doe nekaka prea ovom e carevu sinu da ide na vojsku, pa bojei se eni i eci dozove svoju opaku m ater i ree joj: "Z aklinjem te nebom i zem ljom i svijem to je na svijetu: uvaj m i enu i ono to rodi, doklen se ja vratim ." O n otide, i m alo po tom rodi m u ena najedanak sina i er sa zlatnijem a zvijezdam a na elim a, ali m ater njegova na m jesto ovo dvoje ece podm etne dvoje m alo tenadi a ecu od m atere sakrije, zatvori ih u jedan kovei i dobro zapeativi da ih jednoj sluzi govorei: "H ajde s ovijem koveiem te ga zakopaj u zem lju u kakoj pustinji ili utopi u rijeku kaku; i ako to ne uini to ti govorim , ne dolazi m i ve na oi bez svoga nenadnoga uda." S luga nosei kovei pustinjom u, e plau eca, te polako otvori zaklop, kad vidi ovo dvoje eice kao dvije zlatne jabuke i na elim a zvijezde, raali joj se, te ih ne edne zakopati u zem lju, nego ih baci u jednu jau od m lina, pa

se vrati dom a i kae staroj carici, da je zakopala u zem lju u jednoj dubravi, i ona joj vjeruje. O nu istu veer zatisne se okno od jae i zaustave se kola od m lina branenoga, a m linar istri da vidi ta je, kad nae oni kovei, i otvorivi ga vidi jadnu eicu, ali kad vidi zvijezde im na elim a, jo se vie zaudi, pa dozove enu svoju, a ona ecu podoji i stane ih paziti kao i svoju roenu. C arev sin doavi s vojske odm ah upita m ater, e m u je ena i ta mu je rodila, a ona mu odgovori: "Zlo i naopako za tebe, sinko! O na ti je rodila dvoje tenadi, i ja ih nijesam sm jela od tebe ubiti ili baciti, nego nagnala sam tvoju enu da ih doji, doklen ti doe; i eno je zatvorene u tam nici u gvou, i kod nje su tenad, pak ti sad ini od nje to hoe." K ad ovo u carev sin, sm rtni ga znoj dopade od velike tuge i alosti, te poleti s noem u tam nicu, da zakolje i enu i tenad. A kad die ruku nad njom da je posijee, razrika se alosna m u ena: "A h za B oga! ne ubij m e! nita ti kriva nijesam , nego m e tvoja m ati evo ovoliko vrem ena oven u tam nici zakovala, i podm etnula dvoje tenadi, a m oju lijepu ecu nege obestrvila; nego se sm iluj na m ene!" C arev sin kad to u, razm isli i saali se na nju, pa stane ispitivati i mater i sve dvorane, ali ne m ogae nita razabrati, nego svi m u kau ono, to m u je pasja m ati nalagala, i ve ne znadijae, ta e da radi, ili svoju enu da zakolje ili da ide po svijetu traiti svoju ecu. O no dvoje ece igrajui se jedan dan po jednoj livadi prikae im se jedan m ladi u bijelijem haljinam a sa zlatnijem krilima a ovo je bio aneo B oji i ree im : "Hajte doma; evo vam ovi tap, pak njim e togo vam bude potreba, kucnite njim e te ete im ati. T ako ete doi u jedan grad, te uljezite unutra, i e najvii dvor vidite, kucnite ovijem tapom u vrata, te e vi se vrata sam a otvoriti, pa zaviite: A h, e si alosna m ajko naa? e si? izai i doi da nas izgrli a m i tebe; ve je vrijem e." B rat i sestra posluae i uzevi tap otolen hajde hajde hajde, doklen ih oni tap do sam e oine kue dovede, te kako ih je nauio oni aneo, tako i uinie: zakucnue i zavikae, i na njihov glas otvorie se vrata, i oni uljegoe u kuu. A li

ih u taj m ah opazi stara carica i poznavi ih prepade se, te bre bolje sm ae s prsta od ruke jedan prsten i natae ga na oni tap, koji im ae u rukam a carev sini, te on u oni as zanijem lje, ali sestra m u kad to vie, uze oni tap i strese s njega prsten, pa udari staru povikavi: "T i zanijemi; a ti, brate moj, progovori." Te stara ostade nijem a, a brat joj opet poe govoriti. O vo sve gledae otac njihov, pak kad ih zauen upita, ko su, oni sve kau, kako je i to je bilo, te on odm ah izvadi im m ajku iz tam nice i uze je opet za svoju enu zajedno sa sinovim a, a slugama zapovjedi, te mater njegovu zatvore u jednu bavu katram om oblivenu i zade je nasred grada.

12 U lai su kratke n oge.

B io jedan car pa im ao tri sina, i tako je bio star, da ve nije ni uo ni video. U tolikoj starosti ivei, usni jednu no, da im a negde u svetu nekaki grad, i u tom e gradu da ima jedan studenac, pa da mu je vode iz onoga studenca da se okupa i um ije, da bi se pom ladio i da bi opet uo i video. Kad se iza toga sna probudi i dan svane, a on dozove sinove svoje i pripovedi im, kakav je san usnio, pa im ree: "D eco m oja, ne alite truda ni blaga, nego potraite tu vodu; ako da B og te je naete, to bi voleo nego sve carstvo svoje." O nda najstariji sin ree ocu: "D aj mi blaga jednu galiju i nekoliko momaka, pa ja idem da traim tu vodu, da ako je naem ." O tac m u da sve to i opravi ga u im e B oije, i on se naveze na m ore i poe m orem putovati. P utujui tako za dugo, doe pod jedan grad, u kom e je bio car. K ako on doe pod grad i galija stane u kraj, odm a car poalje ljude, da m u dozovu gospodara od galije. L judi otiavi kau carevom e sinu, da ga zove njihov car, i on odm ah otide. P oto izie pred cara, zapita ga car, ko je, od kuda je i kuda ide. A on se osee na cara govorei, da je on carev sin, i da niko nem a

vlasti pitati ga, ko je, od kuda je i kuda ide. Car se na to jako rasrdi i zapovedi, te ga odmah okuju i bace u tamnicu; tako pozatvara i njegove ljude, a galiju mu uzme u begluk. P osle toga proe godina dana, a u dvoru ovoga careva sina zanj ni glasa ni traga. Onda pristupi drugi sin k ocu pa m u ree: "K ad brat m oj toliko nedolazi, daj i meni blaga i galiju i nekoliko momaka, pa idem ja da traim taj grad i tu vodu." O tac m u da sve kao i prvom e sinu, i opravi ga u im e B oije, i sin se naveze na m ore i poe m orem putovati. P utujui tako dugo vrem e doe i on pod onaj isti grad, gde mu je brat zatvoren. K ako on doe pod grad i galija stane u kraj, car onoga grada polje i po njega ljude, da ga zovu predanj. P oto izie pred cara, i poto car i njega zapita, ko je i od kuda je i kuda ide, i on nepokorno odgovori kao i njegov brat, da je on carev sin, i da niko nema vlasti pitati ga, ko je i od kuda je i kuda ide. C ar se strano rasrdi, okuje ga i baci u tam nicu. P osle toga proe opet godina dana, i ni zanj ni glasa ni traga u dvoru oca njegova. N ajposle izie i najm lai sin pred oca, pa m u ree: " ta em o raditi? N i jedan od m oje brae ne dolazi natrag. Daj i meni blaga i galiju i nekoliko momaka, da idem i ja da traim vodu. M oe B og dati te u nai i brau i vodu." Otac i njega opravi kao i prvu dvojicu, a on se naveze na m ore i poe m orem putovati. I tako putujui doe i on pod onaj isti grad, gde su m u dva brata zatvorena. Kako on stane pod grad i galija stane u kraj, car od onoga grada polje ljude i po njega; i on odm ah otide pred cara, i poto ga car zapita, ko je i od kuda je i kuda ide, stane smerno i alostivo kazivati sve po redu, kako ima oca stara i slepa i gluha, i kako mu je otac usnio da ima negde u nekom gradu studenac, i da bi se pomladio, i da bi opet uo i video da m u je vode iz njega, da se okupa i umije; i kako je imao dva brata, i kako su obadvojica jedan za drugim otili m orem da trae onaj grad i vodu, pa kad se ni jedan nije vratio natrag, da je on sad poao da trai to. C ar kad ga saslua, rekne m u: "K ad je tako, sinko, srean ti put! K ad se vrati, nem oj proi, da m i se ne javi, jer i meni ima dosta godina, pak ako bi dao Bog te bi

naao tu vodu, m ogao bi se i ja okupati, ne bi li se pom ladio." I tako ga lepo otpusti, i carev sin poe dalje putovati. P utujui tako za dugo, doe pod jednu veliku goru. Onde priteraju galiju u kraj, i carev sin usedne na konja pa poe suvim da putuje, a ljude na galiji ostavi da ga ekaju. Idui tako, nae u gori jednoga staroga pustinika, i nazvavi m u B oga, zapita ga, ne zna li on, da ima gdegod taki i taki grad. Pustinik mu odgovori da ne zna, "nego" veli idi na onu veliku goru: onde ima jedan lovac, koji se zna s ticam a razgovarati, m oe biti, da je on od tica uo da im a gdegod taki grad." O nda se on uputi kroz onu planinu i nae lovca, i nazvavi m u B oga, zapita ga: "B rate, uo sam da se ti zna s ticama razgovarati, a one lete svuda; eda li si uo kad od koje, da im a taki i taki grad?" L ovac m u odgovori, da nije nikad uo, "nego em o ih," veli "sad pitati." Pa onda sazove sve tice te ih zapita: "Jeste li kad koja videle taki i taki grad?" Sve tice odgovore, da nisu videle, "nego" vele "ima jedan stari orao, koji ne m oe da leti, pa je ostao u um i: m oe biti da bi on znao kazati za taj grad." Onda lovac i carski sin otidu k orlu, pa ga zapita lovac, jeli kad video taki i taki grad, a orao odgovori: "Samo sam jedan put u svome veku preleteo preko njega. T am o je vrlo teko doi: treba pripraviti dvanaest ovnova peenih i dve m etle i jedno ue. Jer kad se doe u grad, na kapiji stoje dvanaest lavova i uvaju grad: ko se god prikui odm ah ga rastrgnu, za to im treba dati dvanaest ovnova, svakome lavu po jednoga, pa e se zabaviti; kad se ve ue u grad, im aju dve devojke, to iste sav grad svojim rukam a, te bi oveku odm ah oi iskopale, za to im treba dati po m etlu, pa e se sm iriti; m alo dalje od tih devojaka im a jo jedna, koja poleva sav grad sam a i vue vodu na svojoj kosi: njojzi treba dati ue, pa e se okaniti. A li jo treba udesiti upravo u podne da je ovek onam o, jer u to doba carica svagda spava i nita ne zna za sebe. O nda treba raditi to se m oe bre, pa bei!" K ad to saslua carev sin, uzm e orla na konja, pa njim u galiju, te se opet krenu putovati. O n je orla dobro hranio, da bi se to oporavio. I tako iziu

opet pod jednu goru. O nda orao ree: "Ja sam treba da idem onamo da vidim kako je", pa se digne u oblake i nadleti se nad onaj grad i sve vidi, kako je onamo, pa se opet vrati u galiju, pa im ree, da im se valja sutra rano krenuti, kako e m oi do podne prispeti u grad. S utradan kako zora zabeli, oni poustaju i stanu putovati, i putujui jednako upravo u podne stignu pred grad. Odmah carev sin da slugam a da nose to treba, pa poe pred njim a u grad. K ako oni na gradska vrata, a dvanaest stranih lavova skoe da ih sve rastru. O ni im bre bace dvanaest peenih ovnova, a lavovi se zab ave. K ad uu u grad, a to dve devojke iste grad svojim rukam a, pa kako ih opaze, polete na njih. O ni im bre bace dve m etle, a devojke se sm ire. P oavi m alo u napred, a to bunar, i na bunaru devojka, vue vodu sve na svojoj kosi. K ako ih devojka opazi, ostavi vodu, pa polete na njih. O ni joj bace ue, a ona ih se okani. O nda m om ci to bre zahvate vode iz bunara, pa odnesu na galiju, a carev sin otide u dvor da vidi caricu. K ad ue u cariinu sobu, im a ta i videti: carica legla na lea, pa spava. O nda carev sin pristupi polako, te je obljubi, pa joj skine prsten s desne ruke, i s leve noge arapu, i na koljenu ostavi joj belegu. P a onda otide u galiju, te je bre bolje krenu, pa bei! K ad budu ve podaleko od grada, carica se probudi, i oseti odm a, ta je, pa skoi iz sobe i stane vikati na onu devojku, to grad poleva: "Tamo ona ovakvica i onakvica! ti me toliko godina slui verno, a sad m e izneveri." D evojka se stane odgovarati: "Ja te sluim toliko godina, pa m i nikad nisi dala ueta, a on kako doe, od m a m i ue dade." O nda carica otide k onim devojkam a, to iste grad, i stane vikati na njih: "Tamo one ovakvice i onakvice! toliko me godina sluiste verno, a sad m e izneveriste." A devojke joj se stanu pravdati: "M i toliko godina tebe verno sluim o, pa nam nikad nisi dala m etle, a on kako doe, dade nam svakoj po metlu." Najposle otide k lavovima, pa i njima stane govoriti: "T am o oni ovaki i onaki! ta uiniste? T oliko m e godina verno sluiste, a sad m e izneveriste." A oni se stanu odgovarati: "Mi toliko godina u tebe sluim o,

pa nas nikad nisi niim site nahranila, a on kako doe, dade nam svakom po peena ovna." O nda ona uuti i pomisli u sebi da je sama kriva. Carev sin dugo vreme m orem putujui, doe opet pod onaj grad, gde su m u braa zatvorena. K ako uje car od onoga grada za njega, izie m u na susret i lepo ga doeka, pa ga zapita: "E da to, sine? N ije li B og dao da si naao to si traio?" A carev m u sin odgovori: "H vala B ogu! naao sam ." C ar se vrlo obraduje pa m u ree: "D aj da vidim o, je li ta voda taka." P oto se car okupa u onoj vodi, postane zdrav i m lad kao da m u je to dvadeset godina. O nda on u radosti i udu ree carskom e sinu: "K ad si ti m ene ovako obradovao, i ja u tebe obradovati: ona tvoja obadva brata kod mene su u ivotu, oni se nisu um eli vladati tako mudro kao ti, nego su bili poeli na m e osecati se, za to sam ih zadrao, ali ih sad tebi poklanjam obojicu." Pa mu ih onda izvede i dade. S ad se carev sin na novo obraduje, to je i brau naao. Car im dade njihove obe galije i sve ljude; jo ih suvie obdari i sprem i im na put to je god bilo od potrebe. O nda oni posedaju svaki na svoju galiju te pou kui. P utujui tako stanu se dogovarati dva starija brata, kako bi uzeli vodu od svoga najm laega brata, da se ocu um ile kao da su je oni nali, i dogovore se ovako: da podm ite njegove momke da izliju vodu u njihove sudove, a u njegov sud da naliju m ora. T ako i urade. K ad dou kui, otac ih jedva doeka: "D obro doli, deco! E da je B og dao da ste nali vodu?" A stariji sinovi odmah prihvate: "Hvala Bogu! nali sm o. E to brat na najm lai neka daje najpre svoju vodu pa em o onda m i svoju." M om ci odm ah izliju vodu, iz suda brata najm laega i dadu caru da se okupa. O n se okupa i nita m u ne pom oe, pa ree drugoj dvojici: "D ajte vi da vidim ta vi imate." Oni odmah iznesu vodu, car se okupa, i onaj as se pom ladi, te vidi i uje kao m ladi. O nda car ree najm laem u sinu: "T i nisi nita naao, nego si m i doneo m orsku vodu; sad idi kud te oi vode i noge nose, kad si m e tako teo da prevari." P a ga otera iz dvora, a on siromah onda otide u svet, i pribije se

u jednoga kneza da m u uva ovce.

C arica ona to je im ala vodu, ostane trudna od careva sina, i kad bude na tom doba, ona rodi m uko dete. K ad detetu bude godina dana, ono pone govoriti m ateri svojoj: "M ati, gde je na otac?" O na m u odgovori: "S inko, hoem o ga traiti." Iza toga sprem i se i sedne s detetom na galiju pa poe m orem , i posle dugoga putovanja po svetu kad doe blizu grada, odakle je bio onaj carev sin, ona pritera galiju ka kraju malo podalje od grada, pa izie na breg i razapne ator, pa onda napie caru knjigu: "P olji m i onoga oveka koji je odneo vodu od m ene." C ar odmah opravi najstarijega sina. On sedne na konja, pa upravo k njojzi pod ator. K ad doe k carici, ona ga lepo doeka, pa ga zapita: "Jesi li ti odneo vodu od mene?" A on joj odgovori: "Jesam ." O nda ga carica zapita: " ta si jo?" A on odgovori: "N isam nita." O nda carica izm ahne akom te njega po obrazu. K ako ga je lako udarila, odm ah su mu dva zuba ispala, pa ga opravi ocu i ree m u: "Idi, kai svom e ocu, neka polje oveka koji je vodu odneo." K ad on otide kui i kae ocu ta bi, otac bre polje drugoga sina. O vaj kako doe k carici, ona i njega lepo doeka, pa ga zapita: "Jesi l