Ekonomska i trgovaka kola akovec listopada 2011.
1.
William FaulknerKrik i bijes(Struktura djela i struja
svijest)
Senka Sklepi, prof.
Jelena
Horvat 4.UR
BILJEKA O PISCU:William Faulkner roen je i odrastao na amerikom
Jugu. Kao dijete preselio je s roditeljima u Oxford (drava
Mississippi), u kojem je s povremenim prekidima boravio cijelog
ivota. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1949. godine. U
svojim najznaajnijim romanima William Faulkner bavi se istom temom:
sudbinom amerikoga Juga prikazanom u propalim, nekada imunim
vlasnicima plantaa pamuka te odnosom izmeu bjelakoga i crnakoga
stanovnitva. Tu temu Faulkner osvjetljava s razliitih strana
donosei tragine slike materijalnoga i moralnoga sloma, ukazujui
kritiki na proces koji se odvijaju na amerikom Jugu. Pritom se slui
razliitim knjievnim tehnikama: od tradicionalnoga pripovijedanja do
struje svijesti. Faulknerovo se djelo kree izmeu uzleta povijesne,
mitske i poetske vizije s jedne i vjernog prikazivanja detalja
provincijske svakodnevice s druge strane, izmeu tragedije i (crne)
komedije. Ono je takoer obiljeeno izvornim i raznovrsnim stilskim i
naracijskim eksperimentima. Iz spoja tih osobina izrastao je lik
jednog od najveih svjetskih pripovjedaa 20. stoljea. Romani:
Sartoris, Krik i bijes, Kad leah na samrti, Svetite, Sjetlost u
kolovozu, Abalome, sine moj... Ostala znaajnija djela: Zaselak,
Grad, Palaa (trilogija o usponu beskrupulozne obitelji, objavljena
u razdoblju od 1940. do 1960.), Uljez u prainu (1948.) William
Faulkner je, po mnogim sudovima, najvei ameriki romanopisac i jedan
od najveih svjetskih prozaika uope. Njegovo djelo karakteriziraju
raskona invencija, vatromet tehnike virtuoznosti, dominantna
tragika i tragiko-ironijska vizija ivota u kojoj vlada usud (kob,
fatum), no ublaena i oivljena estim burlesknim i drastino kominim
scenama. To djelo, koje istrauje ponore zla i infernalne situacije
(ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, lin,
bratoubojstvo, edomorstvo), istodobno je afirmacija ljudskosti i
stoikoga humanizma izraenoga u kranskoj ikonografiji i naglasku na
vrlinama koje je Faulkner istaknuo u svojem nezaboravnom govoru pri
dodjeli Nobelove nagrade: hrabrost, suut, ponos, ljubav, ast i
rtvu.
STRUKTURA DJELARoman je podijeljen u etiri odjeljka, koji
umjesto naslova nose datume ovim redom: 7. travnja 1928., 2. lipnja
1910., 6. travnja 1928., 8. travnja 1928. Redoslijed pokazuje da
vrijeme u tom djelu ima osobitu ulogu i da je radnja i odnos meu
likovima oblikovan tako da u kretanju od sadanjosti prema naprijed
prolosti uvjetuje zbivanje i daje mu puni smisao. Prva tri dijela,
unutranji monolozi i etvrti, neosobno, objektivno ispripovijedan,
meusobno se svakako dopunjuju. S obzirom na to da su to etiri
sasvim razliite tehnike, a to znai i etiri razliita stava prema
svijetu, etiri vrste intelektualne mogunosti iz razliite
usmjerenosti svijesti prema zbivanjima, i etiri razliita naina
doivljavanja i postojanja u vremenu, nije mogue radnju kronoloki
ispripovijedati kao kad bi to bio jedinstven knjievni postupak u
kojemu je samo redoslijed ispremijean. Stroga bi kronologija znaila
u prvom redu da isti dogaaj koji ima razliito znaenje za razliite
svijesti treba ispriati vie puta, i to svaki put u vezi s
odgovarajuom svijesti i ostalim njezinim dogaajima. U drugom, svaka
od triju svijesti (u prva tri odjeljka) ima svoj vlastiti lanac
asocijacija, pa neto to je npr. Quentinu vano, Benjy i Jason uope
ne zamjeuju. A osim toga, sadanjost, ono to se zbiva unutar samog
dana, za koji je vezan pojedini unutranji monolog, ima svoj tijek i
redoslijed brojnih zbivanja u kojemu ostala braa ne sudjeluju.
Najbolje je zato ii dio po dio, i to redoslijedom u knjizi. Taj
redoslijed ima svoju logiku, koja e kasnije postati jasna, tako da
bi poredati knjigu po kronolokom slijedu datuma bilo gotovo
nemogue. Ono to je sada tekoa, poretvorilo bi se u potpunu zbrku.
Jer sadraj unutranjih monologa samo je prividno takav tijek
asocijacija u kojemu se one niu bez nekog reda i izbora. Svaki
monolog karakterizira svoj lik i sadri sve ono to je tom liku
bitno, na odgovarajuem mjestu u pievu redoslijedu dijelova. Tu se
radi o rasporedu materijala koji je to planski, a to spontani
provela svaralaka pieva mata.
7. travnja 1928. Benjy Prvi je unutranji monolog Benjya,
tridesetogodinjeg idiota koji ne govori, nego samo stenje ili
zavija, ali je njegov tekst uglavnom ist i jednostavan, iako ne i
lako razumljiv. On samo registrira pojedinosti koje neposredno vidi
i uje ili takve koje je zapamtio iz prolosti, a koje mu se, na
principu psiholokog povezivanja (asocijacije), vraaju u svijest.
On, meutim, ne razlikuje sadanjost od prolosti njegovim monologom
pisac obiljeava protonost, prolaznost slika u duhu i dojmova koji
ine sadraj svijesti.
Pisac je sam znatno olakao itanje prvog dijela na taj nain to je
svaki prijelaz iz jednog vremenskog sloja u drugi oznaen kurzivom.
Katkad se tako oznaava prvih nekoliko rijei u novom odsjeku, a
katkad i po itav odlomak. U nekoliko mahova izostao je kurziv, a u
nekim sluajevima u kurzivu su i po itava dva kratka odsjeka jedan
pokraj drugoga. Te nedosljednosti kasnija izdanja, a dakako ni
prijevodi, u naelu ne ispravljaju. Segmenti su pokatkad dugi po
nekoliko stranica, a pred kraj odjeljka na jednoj stranici i pol
ima ak petnaest prijelaza. Prijelazi se dogaaju najee na temelju
principa asocijacije. Neka rije ili slika s jedne vremenske razine
pobudi sjeanje na istu tu sliku ili rije na drugoj razini.
2. lipnja 1910. Quentin Kod Quentina radi se o struji svijesti
vrlo osjetljivog inteligentnog neurotika, pa je splet asocijacija
gui i sloeniji, a izmjena vremenskih planova esto vrlo brza.
Quentinovu svijest vidimo u tijeku dana koji sav protjee u znaku
Quentinove odluke da to bude i konani, zakljuni dan njegova ivota.
Sjeanje se s malo iznimaka odnose na posljednjih nekoliko mjeseci i
u malo se prilika, vanih dodue, podudaraju s prizorima u Benjyjevu
pamenju. Poetna toka, meutim zajednika im je dan kada je umrla
baka. Za Quentina su vremenski planovi jednakopravni, svi pridonose
onoj situaciji koja je sveprisutno izvanvremenska po svom znaenju,
izvor povijesne prolaznosti, ali ispunjava itavu povijest i
identina je s njom. Identina, ali zapravo je sabrana u zbivanju u
onih svega nekoliko toaka na koje se uvijek nanovo vraa Quentinova
svijest. Quentinov monolog, u gramatikom prolom vremenu kao i
Benjyjev, odvija se u trenutku kad je Quentin ve mrtav. Suoeni smo
ovdje s nekoliko potekoa. Prva je sasvim tehnike prirode. Epizoda
oko Caddyna gubitka djevianstva ima razliite aspekte (suoenje Caddy
s Benjyjem, sukob Quentina s Amesom, uzbudljiv razgovor sa sestrom,
komentar oca i majke, raspravljanja Quentina s ocem), a svi se oni
u pojedinanim bljeskovima razbacano javljaju meu drugim vremenskim
planovima u Quentinovoj svijesti. Ipak, nije tako teko
rekonstruirati dogaaj koliko shvatiti Quentinov postupak, njegovo
inzistiranje na rodoskvrnuu i pravu narav njegove opsesije sestrom.
Suoeni smo s jednim stanjem koji predstavlja simboliko znaenje
izraza apsolutnih vrijednosti, to predstavlja nain kojim se ovjek
odnosi prema tim vrijednostima pokazivao je da li je pojedinac
predodreen od Boga da bude spaen ili da bude vjeno proklet. Tekst
je ipak teak sam po sebi, kako zbog zamrenog tehnikog postupka
pieva, tako i zbog suvie subjektivnog, za itaoca slabo odreenih
naznaka aluzije na pojedinosti unutar Quentinova doivljajnog
obzorja. Tome se jo dodaje Fulknerov indirektni stil, kojim
izbjegava izravno izraavanje miljenja, namjera, ocjena i napokon
nepreciznosti u prijevodu ovakvog nedovoljnog jasnog i nipoto
jednosmislenog teksta.
Pratili smo tijek Quentinove svijesti, kako se taj odvijao u
vrijeme tih dogaaja, i koji od usklika jesi li ikada imao sestru, u
duhu namijenjenog Amesu, a u zbilji izgovoren Geraldu, krenuo
halucinantnu reprodukciju strastvenoga preklinjanja sestre poslije
njezina pada. Odjeljak Quentinov u ovom romanu moda je najtea
lektira na koju nailazimo u Faulknerovim djelima kao cjelini, a
uspjean je ne itav i ne sam po sebi, nego samo u pojedinostima
kojima doarava Quentinov svijet, ali se povezuje i sa irom
tematikom itavog djela. 6. travnja 1928. Jason Trei dio, naprotiv,
unutranji monolog Jasona, ne samo da je lako razumljiv ve u leernom
prvom itanju nego je, prema miljenju nekih kritiara, jedna od
najuspjelijih dijelova Faulknerova knjievnog djela. Jason je osim
toga potpun lik u tradicionalnom smislu realistikog stvaralatva,
lik koji italac ne mora sam dopunjavati uz aktivnu rekonstrukciju
podataka i paljivo sastavljati od fragmenata i sugestija, kao
likove Jasonove brae. Jasonov karakter treba proitati. On govori o
sebi, pa njegove vrijednosti valja rastumaiti ironijskim
izokretanjem vrijednosnih sudova koje Jason iskazuje. Meutim, to
nije teko jer je Jasonov duhovni horizont uzak, a sva mu je
djelatnost podreena naelu materijalnog bogaenja, krtog, zlovoljnog,
sitniavog gomilanja, iskljuenjem ideala izvan najstroeg ponaanja, s
prezirom prema podlonosti compsonovskoj zajednici. Ali tu ve
sazrijeva njegova namjera da se ona razbije. Jasonov uobiajeni nain
razgovaranja jest sarkazam. Od samog poetka on zlobno, iako na
temelju nekih zapaanja, kako Quentina ima sklonosti bludu, a
zbunjenoj majci na pitanje odgovara takvim tonom kao da se u
njegovim primjedbama razumijeva neka superiorna mo zakljuivanja.
Zato se razgovor uvijek vrti u krug. 8. travnja 1928. Dilsey etvrti
odjeljak romana sam po sebi je otvoren i jasan. Pomae da sredimo
dojmove i spoznaje iz prethodnih odjeljaka i pokazuje tu njihovu
nedovoljnu sposobnost priopavanja svoga velikog sadrajnog
bogatstva. Objektivno, impersonalno ispripovijedan, etvrti je
odjeljak usredotoen na Dilsey, iji autoritet jedine pouzdane osobe
u kuanstvu Compsonovih vidljiv u prijanjim odjeljcima. Imala je na
sebi proivenu kunu haljinu od crnog satena, koju je jednom rukom
drala zatvorenu odmah ispod podbratka, a u drugoj je ruci imala
bocu grijalicu to viui, jednolinim zovom koji se ravnomjerno
ponavljao, Dilsey u mirno stepenite, koje se sputalo u potpun mrak,
a onda se opet osvjetljavalo, gdje ga je kroz prozor presijecalo
sivo svjetlo. Vikala je Dilsey bez modulacije, bez naglaivanja, bez
urbe, ba kao da uope ne oekuje odgovora. Dilsey. (283. 285.)
ZAKLJUAKU svakom dijelu romana dana je drukija varijacija, jer
je duevno stanje karaktera razlino, te se svaka linost izraava
jezikom koji je svojstven njezinu mentalitetu. Najprije se iznosi
mutni historijat obitelji kroz tok svijesti jednoga idiota, iji je
direktni unutarnji monolog najmanje pod kontrolom razuma, jer je
njegova svijest odvie fizioloka. Quentinov sloj svijesti drukiji je
od Benjyjeva, jer on je svjestan znaenja svoje borbe te hamletovski
rainja i razglaba rasap obitelji. Jason je potpuno prihvatio
amoralni svijet Snopesa, u njegovu psihikom ivotu ne postoje za
njega sukobi, pa je njegov solilokvij tek slika njegovih sukoba u
materijalnom svijetu stvari i injenica. Dilsey je objektivan i
nezainteresiran promatra, koji unutarnjom analizom autorova
sveznalatva iznosi uzroke i posljedice propasti Compsonovih.
LITERATURA Knjiga: o kolska knjiga, Zagreb 1998. William
Faulkner Buka i bijes o citati
kolska knjiga, Zagreb, 1996. Ivo Vidan Uliks Jamesa Joycea; Krik
i bijes Williama Faulknera znaajke i znaenje
-
Udbenik: o Profil Zagreb, 2011., Dragica Dujmovi-Markusi, Sandra
RossettiBazdan, Terezija Pavi-Pezer Knjievni vremeplov 4 biografija
Williama Faulknera (83. str.)
-
Internet: o o o
http://www.google.hr/imgres?q=william+faulkner+krik+i+bijes&um
http://www.google.hr/imgres?q=william+faulkner&num=10&um
http://hr.wikipedia.org/wiki/William_Faulkner
