Aveti prošlosti i recidivi sadašnjosti ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Evo, upravo ovih dana, prisjetili smo se aveta prošlosti, pod plaštom fašizma, ali i njihovih recidiva u sadašnjosti, pod plaštom nacionalizma ?

U susretu velikom datumu Danu pobjede nad fašizmom, koji se obilježava svakog 9. Maja od 1945. godine, nemoguće je ne sjetiti se naših velikih sinova i njihovih poruka, kroz riječi i djela.

Svakako, najveći sin naših naroda je drug Tito, za čijeg života i predsjednikovanja pamtimo najveće životno blagostanje pogotovo što živimo turobnim i teškim vremenima, koja su posljedica krvavih agresija na BiH.

Mnoge su Titove poruke zlatna vrijedne i značajne, zato mi i danas odzvanja ona njegova : „ Mi smo graditelji svoje sutrašnjice i gospodari svoje budućnosti „ !

Slavko Goldstein: Tito bio najuspješniji vođa protiv fašizma u Europi

Idući u susret proslavi Dana pobjede nad fašizmo moramo se priupitati da li smo fašizam definitivno u korijenu dotukli.?

Nismo, jer nas je zadesio transformisani fašizam, pod plaštom nacionalizma, koji nas i dan danas, nemilosrdno razara i uništava ?

„Nažalost nismo još, jer se isti prerušio iz opakog nacionalizma u kleronacionalizam, te ga kao takvog moramo prepoznati u svakoj pori društvenog suživota. Recidiv metastaziranog fašizma javlja se u različitim formama djelovanja, koji nam je u posljednjim agresorskim pohodima sa istoka i zapada, iskazao u BiH svoje pravo mračno lice. Sa progonima i ubitstvima, kojima su se zatrli vjekovni postulati našeg dobrog međususjedskog i komšijskog života, gdje se bratstvo podastiralo ispod nogu a naše jedinstvo raspršilo poput mjehura sapunice, nadrastajući razumni nivo tolerancije, eskaliralo je ovo zlo do najvećeg stepena kolektivne mržnje.

Nažalost nismo uspjeli sačuvati najveću tekovinu bivše Revolucije, bratstvo i jedinstvo. Nismo uspjeli na vrijeme iz svojih redova skloniti nacionaliste i šoviniste i tako nas je zapljusnuo šovinizam i nacionalizam zbog čega se došlo do skretanja sa Titovog puta. „Antifašizam danas ne možemo braniti

njegovim imenom i Tita ne možemo identificirati s antifašizmom.“ ( citat S. Goldstein ).

„ Neofašistički pokreti kao što je npr. Ravnogorski četnički pokret sasvim neometano djeluju na području BiH, a manifestacije i isticanje fašističkih simbola događa se svakodnevno. Uklonjeni su nazivi ulica koje su nosile imena antifašista, a pojavile su se ulice: sa imenima Draže Mihailovića, Ravnogoraca, Mile Budaka i nekih istaknutih pripadnika zloglasne SS Handžar divizije. Antifašistički spomenici se ne održavaju i nalaze se u veoma lošem stanju, a neki su namjerno srušeni eksplozivom-spomenik na Makljenu kod Prozora“ ( citat iz govora Slavka Goldsteina).

„Dan Evrope i dan pobjede nad fašizmom, ovih se dana proslavlja širom Evrope. Nije li to i neka vrsta ili poruka cinizma, kada se danas susrećemo sa ubitačnim nacionalizmom, te ovdašnje političke elite, koje su na vlasti,, svoj legitimitet crpe iz prisutnih nacionalističkih politika, koje su izvorište i realizatori agresija na naše prostore i domovinu, sa istoka i sa zapada. Upravo su ove politike, godinama i rušile i deminizirale i sve vrijednosti, koje nam je ustrojio i ostavio u amanet, naš antifašistički pokret. Dakle, na temeljima solodarnosti, socijalnoj pravdi i ravnopravnosti svih naroda i građana, u modernoj i sekularnoj državi, kakva je i bila u proteklom periodu i Bosna i Hercegovina, u sastavu velike Jugoslavije, temeljne su bile odrednice vrijednosti, koje su uništavane do nivoa i mjere, za sramotno današnje i podsjećanje na iste.“/ citat profesora D. Markovine /

Imajući u vidu, da su i dalje na vlasti te nacionalističke stranke, poput HDZ-a ili SNSD-a, kojima i dio našeg građanstva daje svoj glas na izborima,, kako bi upravljali ovom državom, čime je zaista, bilo kakva proslava antifašizma i Dana pobjede,cinizam i naša tragikomedija.

„ No, postoji još jedna bitna stvar s 09. Majom zbog kojeg ga ne možemo promatrati isključivo kroz prizmu dana pobjede, a to je činjenica da je tog dana počeo hrvatsko- bošnjački rat u Mostaru, zbog kojega je taj grad izgubio bilo kakvu mogućnost da u skorije vrijeme počne barem izdaleka sličiti na samog sebe od prije rata, ako će to više ikad biti moguće.. Put pogubne i zločinačke ideje o nekakvom stolnom gradu koja je svoj ples smrti započela na Dan pobjede, simbolički je dosegnuo vrhunac na godišnjicu Kristalne noći,

09.11. rušenjem Starog mosta. Ta dva datuma, za koja nikad nećemo saznati jesu li izabrana slučajno ili s nekakvim simboličkim ciljem, zauvijek će biti vezana uz memoriju Mostara, čak i kod onih koji bi najradije zaboravili da su se ikada desili i koji bi sve to skupa potisnuli izvan službenog sjećanja. Svakom iole razumnom je jasno kako je to nemoguće, ali na iracionalnu tvrdoglavost nacionalizma treba uvijek računati.

Imajući u vidu sve izrečeno, Dan pobjede bi nam, osim povratku vrijednostima koje je antifašistička borba donijela, trebao poslužiti kao novi moment za afirmaciju kulture sjećanja, koja tako tragično izostaje s ovih prostora i zbog čijeg izostanka uporno ponavljamo sumanute cikluse smrti, umjesto da afirmiramo kulturu mira, ljubavi, modernizma i progresa / završen citat Dragana Markovine /?

Kada je u pitanju naš Mostar, upravo je zadatak da mi konačno budemo njegovi graditelji i gospodari jer je krajnje vrijeme, da se ne dozvoli da nam drugi kroje sudbinu, kao što su činili proteklih 20- tak godina i kraj im se ne nazire.

Za neupućene ali znatiželjne dovoljno je ukratko pojasniti zašto je to naš Mostar postao grad „ slučaj„ u našoj državi Bosni i Hercegovini. Iz prošlosti i o

prošlosti ne treba mnogo pisati ili govoriti jer se veoma dobro znalo da je bio grad biser u svakom pogledu bitisanja, slobodarskog duha, revolucionarnog i mladalačkog poleta pogotovo u borbi protiv istinskog fašizma. On je bio grad velikog industrijskog razvoja i ugodnog življenja sa svojim gigantima poput Sokola, Aluminija, Hepoka, Đure Salaja, Šipada i inih proizvodnih kapaciteta.On je bio grad od behara, mirisnih bašta i dvorišta sa jorgovanima, tulipanima, karanfilima, ružama, dževahirom, kadificom i drugim divnim cvijećem u koga su stranci rado dolazili i u njemu boravili. On je bio grad velikih umjetnika, slikara, pjesnika i književnika, sportista i vrhunskih boraca koji su ga afirmisali i često ga uzdizali do najljepših visina u svim domenima savršenog zajedništva. On je bio grad za primjer po multietičnosti i mješovitim brakovima, što je doprinosilo ljepoti naših međuljudskih odnosa, naših različitosti u jedinstvenom ambijentu dokazanog suživota, uz poštovanje, toleranciju i razumijevanje.

Nažalost, sve to i još mnogo više od toga, potonulo je u prošlost, jer se mračni nacionalizam ili kleronacionalizam na ovim prostorima razbuktao do takvih razmjera, dajući prostor kolektivnoj mržnji da se razmaše !

Nekadašnji Mostar je bio grad , Bošnjaka i Hrvata i Srba i ostalih, koji su njemu živjeli, ali je postao grad koji istinski ne služi niti jednim, niti drugim, niti trećim kao i ostalim. Konačno bi trebao da postane grad svih njegovih građana koji bi u njemu živjeli ravnopravno i blagougodno, kako je to nekada bilo . Samo se postavlja ozbiljno pitanje da li će mu trenutni , postojeći nacionalizmi to omogućiti i dozvoliti? . Predstoji nam duga i teška borba, uz svo razumjevanje, toleranciju i želju za našim zajedništvom da se usmjerimo u toj borbi iskorijenjivanju svih oblika neofašizma i nacionalizma na ovim prostorima.

Prisjećajući se velikog Dana pobjede nad fašizmom , kao planetarnog događaja , nikako ne možemo niti smijemo zaboraviti djeloveanje neofašizma u Mostaru, baš 9. Maja, godine 1993, ma koliko god to bilo bolno i tužno i za mnoge veoma neprijatno prisjećanje.

EU koja je ne slučajno osnovana na Dan pobjede nad fašizmom i koja kao svoj dan slavi 9.5. ima istorijsku odgovornost da pomogne antifašističkim snagama da pobjede zlo koje je očigledno pobijeđeno davne 1945. godine Mi građani Mostara drastično smo osjetili svu pogubnost djelovanja fašizma i

neofašizma i raznih oblika nacionalizama, ne smijemo nikada zaboraviti, ali se svojim angažovanjem i razumijevanjem, tolerancijom i poštivanjem naših različitosti u cilju nastavka dobroga zajedničkoga suživota, moramo izboriti za istinu, pravdu i pomirenje uz praštanje, ali ne i zaboravom.