Duhovne vježbe 2021.: „Jedno srce u Ocu“ (IV)

Draga braćo i sestre u Bogu Ocu!

Kao duhovnik Hrvatske schönstattske obitelji sve Vas od srca pozdravljam na početku Nove godine 2021. kao i na početku duhovnih vježbi u pismenom obliku!

Moja nada je – i to stavljam Vama na srce - da si uzmete dovoljno vremena, tišine i sabranosti za razmatranje ovih tekstova koje Vam predlažem. Samo tada će ove duhovne vježbe dobiti svoj duboki smisao. Ove duhovne vježbe žele Vam biti dar nebeskog Oca. Slušajte njegov glas koji Vam tiho govori.

Vaš pater Christoph Horn

Na početku svakog razmatranja uzmite fotografiju simbola Boga Oca (vidi našu web-stranicu: www.hso.hr - „preuzimanje“). Također molim Vas da se obratite Duhu Svetome u jednoj (slobodno izabranoj) molitvi, kao na primjer:

DUŠE SVETI,Ti si duša moje duše.Ponizno Ti se klanjam.Ti me prosvijetli, ojačaj me Ti,Ti me vodi, tješi me Ti.Otkrij mi, ukoliko to odgovara planu vječnoga Oca,otkrij mi svoje želje.Daj mi spoznati što vječna ljubav želi od mene.Daj mi spoznati što trebam činiti.Daj mi spoznati što trebam trpjeti.Daj mi spoznati što trebam tiho, skromno,razmišljajući prihvaćati, nositi i podnositi.Da, Duše Sveti, daj mi spoznati Tvoju volju i volju Očevu.Jer čitavim svojim životom ne želim ubuduće ništa drugo biti,nego trajni i neprekidni DAna želje i volju vječnoga Oca. Amen.

Program ovih duhovnih vježbi

26. 12. Uvod

2. 1. 2021. 1) Očev pogled ljubavi i milosrđa

9. 1. 2) Očeva providnost

16. 1. 3) Križ i patnja kao Očev dar

23. 1. 4) Djetinji stav prema Ocu

30. 1. 5) Otac govori svojoj djeci

6. 2. 6) Razgovor s Ocem

13. 2. 7) Zajedno na putu prema Ocu

1

Uvod Velika devetnica od 18.12.2020. do 18.9.2021.

Kao Hrvatska schönstattska obitelj želimo svečano unijeti simbol Boga Oca u Svetište u Ivanovcima – i to u subotu, 18. rujna 2021. To svečano slavlje želimo dobro duhovno pripremiti velikom devetnicom od 9 mjeseca, počevši 18. 12. 2020. Najprije ću kratko predstaviti taj simbol Boga Oca i kasnije opširnije razmatrati njegove duboke poruke.

Simbol Boga Oca

- Porijeklo

Čitajmo najprije nešto o povijesti Očevog simbola za Prasvetište. U konačnici nije palo s neba. Postoji razvoj u povijesti Schönstatta koji se može dokumentirati datumima i natuknicama.

1948.Otac Kentenich 1948. postavlja Očevo oko u prvom svetištu izgrađenom prema Prasvetištu u Nueva Helvetia u Urugvaju.

1967.Od 1952. do 1965. otac Kentenich boravi u egzilu u Milwaukeeju, SAD-e. Nakon njegovog povratka 1965. u cijeloj Schönstattskoj obitelji osjeća se rastuća očinska struja. Ona se između ostalog odražava i u tome da je u više svetišta postavljen Očev simbol. U Schönstattskoj obitelji postoji velika želja za slobodnim raspolaganjem Prasvetištem. Ono pripada zajednici palotinaca, zbog toga ga Schönstattska obitelj može koristiti samo ograničeno. Razni ogranci i zajednice neovisno su jedni o drugima došli na ideju da izrade simbol Oca za Prasvetište i da tako potaknu Majku Božju da Schönstattskoj obitelji daruje Prasvetište. Tako se primjerice razmišljalo u Ligi žena biskupije Trier, zajednici Schönstattske braće i tadašnjoj „Centralnoj provinciji“ Marijinih sestara u mjestu Schönstatt.

Marijine sestre tadašnje „Centralne provincije“ dale su nalog zlataru Marijine braće za izradu Očevog simbola kojeg su 22. kolovoza 1967. darovale ocu Kentenichu za Prasvetište. On sam neka raspolaže s njime kako želi. – U svom nagovoru sestrama otac Kentenich je u pogledu Prasvetišta rekao: „Želimo Presvetom Trojstvu kroz ruke drage Majke Božje ponuditi Božje oko u tihoj nadi da će se Majka Božja i Trojedini Bog u pravo vrijeme pobrinuti da smije ili može biti postavljeno dolje u Prasvetištu.“

Kada je Liga žena biskupije Trier upitala našeg utemeljitelja, može li dati izraditi Očevo oko za Prasvetište, savjetovao je da se to učini zajednički sa svim ograncima biskupije. U narednom razdoblju u biskupiji Trier održavaju se rasprave sa zaključcima „za“ i „protiv“. Dana 4. listopada 1967. voditelji pitaju utemeljitelja osobno smije li Schönstattska obitelj biskupije Trier dati izraditi i darovati Očev simbol za Prasvetište. On potvrđuje njihovo nastojanje: „Vi svoju zadaću vidite u tome da nam Prasvetište bude ponovno darovano. Da bismo na to potaknuli Majku Božju, poklonimo joj Očevo oko.“

Konflikt koji je nastao uslijed želje nekoliko zajednica da poklone Očev simbol, otac Kentenich rješava na salomonski način. Na listopadskom tjednu 1967. priopćuje Schönstattskoj obitelji da će on sam darovati Očevo oko. Predaje Očevo oko, kojeg su mu malo prije toga darovale sestre, predstavnicima biskupije Trier da bi ga čuvali do onog dana kada će moći biti postavljeno u Prasvetište. Tijekom predaje rekao je: „Uzmite ovo Očevo oko i sjetite se uvijek toga da time preuzimate zadatak svim se silama boriti za to da očinska struja u Obitelji nikada ne propadne, ali i za to da nam Trojedini Bog povrati slobodno korištenje našeg Prasvetišta.“

2

(Iz: „Povijest i poslanje Očevog simbola, Marijina braća, skripta u vlasništvu Obitelji 1/69)

Dakle, od 15. listopada 1967. Prasvetište ima Očev simbol, samo još nije mogao biti postavljen.

1968.Vrlo brzo nakon smrti oca Kentenicha u Schönstattskoj obitelji rodila se ideja: otac Kentenich ne može više izravno posjetiti razne zemlje, ali mi imamo Očevo oko za Prasvetište! Očevo oko ipak je simbol i za oca Kentenicha kao našega oca i utemeljitelja! Ako mi sada taj simbol pošaljemo na put oko svijeta, on će na duhovan način posjetiti svoju djecu u čitavom svijetu, a ona će doživjeti njegovu očinsku ljubav i brigu. Tako je simbol Oca za Prasvetište već u listopadu 1968. godine započeo svoj put oko svijeta. Ondje kamo je došao, schönstattovci su bili svjesni: U ovom znaku posjećuje nas naš otac i utemeljitelj. Mnogi su doživjeli istinski susret. Na taj način dobio je simbol Oca centralno mjesto u Schönstattskoj obitelji na čitavom svijetu. Nakon nekoliko godina vratio se natrag u Schönstatt.

2009.Godine 2009. krenuo je Očev simbol za Prasvetište ponovo na put oko svijeta. Razlog tomu je međunarodno zasjedanje o planiranju jubileja 2014. koje se održalo u proljeće 2009. u Schönstattu. Sudionici konferencije formulirali su između ostalog sljedeće: „Na kraju želimo što skoriji polazak Očevog oka na put oko svijeta kojega nam je utemeljitelj sam podario. Težimo za tim da se naša Obitelj nanovo sastane oko njegove osobe, da se očisti i da sraste u jedinstvo kako bi se time ojačala za naše poslanje u službi Crkve i društva... S tim simbolom koji označava brižnu ljubav i vodstvo Boga Oca kroz povijest svi su pozvani na jubilej 2014. u Prasvetište.“Otada putuje Očev simbol po Schönstattskim obiteljima oko cijelog svijeta.

U kolovozu 2014. svečano smo ga primili u Hrvatsku na 5. obljetnicu Schönstattskog svetišta u Maloj Subotici.

2013.U međuvremenu se dogodilo čudo: zajednica palotinaca darovala je Schönstattskoj obitelji 22. rujna 2013. Prasvetište kao dar za jubilej! Za taj veliki dar nećemo se moći Majci Božjoj u dovoljno mjeri zahvaliti!

2014. slavili smo 100 godina Schönstatta.

18. listopada 2014.: svečano unošenje simbola Boga Oca u Prasvetište.

2019.

Sestra Ramona Schneider dobiva simbol Boga Oca (isti oblik kao u Prasvetištu) iz Dietershausena kod Fulde (Njemačka) kao dar za hrvatsko Svetište u Ivanovcima.

- oblik simbola Boga Oca

Zašto ima dragi Bog samo jedno oko?„Djeca mogu puno toga pitati i tako nas smutiti sve do prave neprilike. Tako sam to doživio u ranim godinama svoga svećeništva. Bio sam bolestan i plava glavica petogodišnjeg djeteta posve mi se približila. Pobožnu slikovnicu sa slikom Božjeg oka u zlatnom trokutu raširio je preda mnom i onda je stiglo njegovo pitanje čime me je doveo u nepriliku: „Ti, ujače, zašto ima dragi Bog samo jedno oko?!“ Bože moj, što ću mu odgovoriti? Postalo mi je u glavi i oko srca jako vruće. Onda – priznajem i sada se zacrvenim od srama – promucao sam: „Zato jer je drugo bacio na tebe.“To što sam rekao djetetu bila je naravno blamaža i nije se dolikovalo jednom teologu. Ali ništa mi drugo ili bolje nije palo na um. A dijete je to prihvatilo posve zadovoljno i bilo je

3

vidljivo sretno s odgovorom da ga Bog tako ljubi i da je svoje oko posvetio njemu osobno. – Samo, je li moj smušeni i gotovo nemogući odgovor bio zaista glup?“ (Fritz Morgenstern)

U kraćoj priči označava se Božje oko simbolom, to znači da je ono postalo kao znak,kao simbol jednoga Boga koji nije samo s one strane, već se obraća ljudima. On nas gledai zanima se za nas. Tu istinu susrećemo već u Starom zavjetu: „I milostivo ću svrnuti oči na njih“, kaže Bog po proroku Jeremiji (Jer 24,6). Time se izriče predivna istina: Bog gleda s ljubavlju na svoj narod!

On istovremeno ističe: „Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“ (Iz 43,4) -čuvam te „kao zjenicu oka“ (Ps 17,8). Kada bismo barem dublje prodrli u tu istinu i mogli je shvatiti!U Schönstattu obično ne govorimo o Božjem oku, nego o Očevom oku. Jer nam je otacKentenich navijestio Boga odgovarajuće prema Isusovom poslanstvu kao milosrdnog Oca

kojinas ljubi. Marija ima zadatak da nas u Savezu ljubavi sve više uvodi u njegovo srce. To je

samopo sebi potpuno razumljivo, jer kao prvo, Marija je Kristova majka i naša majka, a majčina jezadaća povesti dijete ocu. Tako je i nakana Majke Božje sve nas povezati s nebeskim Ocem.Kao drugo, Marija je „službena trajna suputnica i pomoćnica Kristova u cjelokupnom djeluotkupljenja“ (J.K.), a Kristovo poslanje je dovesti ljude k Ocu. Zadaća Majke Božje jeda mu u tome pomogne. Stoga nas Savez ljubavi s Majkom Božjom najbržim putem vodi kOcu.Vidljiv izraz te zadaće Majke Božje u Schönstattu je to da je u mnogim svetištima postavljeno Očevo oko. I mi rabimo često pojam Očev simbol za to.

- Poruke simbola Boga Oca

Svaki simbol ima duboke poruke. Poruke simbola Boga Oca ćemo opširno razmatrati u ovim duhovnim vježbama.

- Simbol Boga Oca kao masonski simbol??

Dosta velik broj ljudi u Hrvatskoj pita, kada ugledaju naš simbol Boga Oca: „Zar nije to masonski simbol?“ Pitaju jer ne znaju…

Simbol Boga Oca je katolički original i postajao je već prije masona. Sotona je Božji majmun koji Ga – na neki način – kopira, ali okrene originalni smisao naopako. Tako i ovdje.

Naš simbol Boga Oca je original i ima svoj pravi i duboki smisao kao simbol Boga Oca. Masoni nikad ne bi zvali njihov simbol svjetskog vladara „Očevim simbolom“!!!

- Cilj ovih duhovnih vježbi

Naš zajednički cilj je da želimo preko raznih razmatranja simbola Boga Oca, našeg nebeskog Oca bolje upoznati, više ljubiti i častiti i početi osobno s njime razgovarati.

Nebeski Otac se želi nastaniti u našim srcima i želi u nama i preko nas djelovati. A mi ga želimo objaviti i približiti drugima kao i njihovog dobrog Oca.

Osvrt na proteklu godinu 2020.

4

Temeljno gradivo svih duhovnih vježbi je vlastiti život i povijest. Zato želimo na početku razmatrati svoj život, osobito događaje protekle godine, i njih razmatrati u svjetlu Očeve providnosti.

To je zapravo gradivo svakog schönstattskog razmatranja: razmatranje Očevog vodstva vlastitog života. Bog nije samo Bog Svetog pisma i sakramenata, nego Bog cijelog života, to jest i naše svakodnevnice.

Baš je prikladno vrijeme sada na kraju ove godine 2020. da napravimo osvrt na proteklu godinu. Neka će Vam pitanja pri tome pomoći:

Spontano: što mi je ostalo u pamćenju? Događaji, osobe, bolesti, uspjesi, posebna iskustva…?

- Što se dogodilo: u obitelji, na poslu, u odnosima?- Kako sam živio duhovno? Dnevni red? Odluke?- Savez ljubavi s Marijom: moji doprinosi? Njezino djelovanje?- Koje sam poticaje dobio ove godine?- U Schönstattskom pokretu: kakva je bila moja uloga, suradnja?- Gdje su bile moje osobne granice prošle godine? Moje slabosti? Grijesi?- Trebam li ispovijed? Razgovor?- Koje sam križeve i patnje doživio? Kako sam ih nosio? Što je njihov smisao?- Itd.

U svim tim događajima i iskustvima života trebam postaviti „ljestve“ i popeti se u vis te gledati iza stvari: što se tamo krije? Koji smisao? Božji glas?

Stalno pitanje smije biti: „Dragi Oče, što si mi htio reći: s tim događajem, osobom, sudbinom? Kako si me vodio? Odgajao?“

To je ta schönstattska umjetnost: otkriti Boga života, njegovo vodstvo, providnost… iza svih događanja…stvorenja… Treba povjerenja: što se god dogodilo, Otac nije protiv mene…

On ima jedan plan ljubavi i mudrosti za mene i za druge…

Evo, sve ovo želimo u ovim duhovnim vježbama još više i pomnije razmatrati i povezati s vlastitim životom.

Uzmite si za osobni osvrt dovoljno vremena i tišine: to se isplati… i smije postati predmet razgovora s nebeskim Ocem…

Važno: Otac vodi i cijele zajednice: bračno zajedništvo, obitelji, pokrete, Crkvu, svijet….

Na kraju smije biti zahvala; možda ćete poći u jedno veliko ili malo Svetište, na jednu misu zahvalnicu, na pobožnost na kraju godine…. Vaša zahvala će najviše ojačati Vaše povjerenje prema Ocu! Zahvalni ljudi su i zadovoljni ljudi…

Nova godina će biti prilika za jedan novi početak; za nove odluke (koje?)…

Otac Kentenich kao duhovni otac i voditelj

U ovim duhovnim vježbama želimo susresti oca Kentenicha:

Njegove riječi, citati i pouke će nam pomoći i biti duhovni poticaji za nas, naš život.

Njegov primjer vlastitog života će nam pokazati naš put i uvjeriti nas da je moguće tako živjeti… Sam je živio što je propovijedao. Nebeski Otac ga je vodio i odgajao da bude drugima svjetlo. Mnogima je pokazao put do nebeskog Oca. Sam je postao Očeva prepoznatljiva ličnost.

„Zovu ga ocem“ (Esteban Uriburu).

5

Schönstatt nije samo marijanski pokret, nego i pokret Boga Oca. Želimo to bogatstvo otkriti i otac Kentenich će nam pomoći pri tome. Molimo ga za to!

Cilj ovih duhovnih vježbi

Ponavljam još jedanput naš zajednički cilj: želimo ovih dana i tjedana bolje upoznati nebeskog Oca; želimo ga „zavoljeti“ i častiti, želimo s Njime stupiti u kontakt i s njime o svemu početi razgovarati – spontano i prirodno.

Zadaće do idućeg razmatranja i poticaja (2. 1.):

- napraviti osobni osvrt na proteklu godinu 2020. (vidi gore navedena pitanja)- nešto čitati od ponuđene schönstattske literature ili razmatrati par citata oca Kentenicha- donijeti odluke za Novu godinu 2021- svaki dan moliti molitvu „Ljubljeni nebeski Oče“

Ponuđeni materijali za ove duhovne vježbe:

Knjižica „Bog, moj Otac“ (sestra Mariana)

Fotografija simbola Boga Oca (vidi web-stranicu: www.hso.hr – „preuzimanje“)

Molitva „Ljubljeni nebeski Oče“ (vidi web-stranicu: www.hso.hr – „preuzimanje“)

Knjiga „Ali Bog je ipak ljubav“ (pater Christoph)

Citati oca Kentenicha

(Ako nemate određene materijale, obratite se odgovornima za schönstattsku literaturu – na primjer g.Veri Mikac (Mala Subotica) – adresa, vidi Pismo saveza!)

Završetak

Sada predlažem da završite „Uvod“ sa molitvom „Ljubljeni nebeski Oče“.

U toj molitvi smo svi na poseban način duhovno povezani: „Jedno srce u Ocu!“

___________________________________________________________________________

Dodatak: Citati oca Kentenicha za „Uvod“

(nemojte razmatrati više od jednog citata po danu)

1) „Ako sebe doživljavam slabim, i ako me ta slabost tjera u ruke milosrdnog Oca, tada sam jak.“

2) „Prema Očevim planovima svatko od nas ima jedno određeno poslanje. U Očevim planovima za cijeli svijet nismo samo neki maleni kotačić, nego zaista jako vrijedni i važni.“

3) „Iznad svega stoji Očeva ljubav.“

4) „Smijemo izmoliti da postanemo u svim situacijama života jedno čudo povjerenja.“

6

5) „Trebam se brinuti, da, ali ne tjeskobno!“

6) „Svaki mali događaj u životu je Očev pozdrav.“

7) „Nemojte očajavati! Otac ima još i tamo mogućnosti gdje čovjek već dugo više ništa ne vidi.“

1) Očev pogled ljubavi i milosrđa

Draga braćo i sestre u Ocu!

Za ovo razmatranje bit će jako korisno i lijepo kada stavite fotografiju simbola Boga Oca pred sebe. Trokut je simbol Presvetog Trojstva. U sredini je lijep kristal koji Vam pokazuje Očevo oko. To oko Vas gleda… Prošli put ste čitali zašto je to samo jedno oko… lijepo objašnjenje!

Kada gledate na to Očevo oko: kakav pogled osjećate na sebi? Je li taj pogled hladan ili topao? Je li oštar ili ljubazan? Je li to pogled nekog policajca – nezgodan za Vas – ili pogled anonimne veličine… ili ipak pogled jednog Oca???

Ne možete dovoljno vjerovati koliko je to važno i ključno za Vas, jer se radi o dubljem temelju Vaše vjere…

Tko je Bog za Vas? Dobra osoba ili problematična osoba?

Kako god: ovo pitanje je apsolutno ključno za Vašu vjeru i za toplinu Vaše vjere!

Mnogi ljudi ne mogu vjerovati da je Bog dobar prema njima.

Jako utječe na to iskustvo tjelesnog oca, oca Vaše obitelji…

Kakav je bio moj otac? Dobar? Ili previše strog i pravedan? Je li Vas jako ljubio? Ili ostao nezainteresiran? Možda skoro stalno odsutan?

Je li bio ovisnik, često pijan?

Je li bio policajac i tiranin Vaše obitelji?

Ili ipak ljubazan i milosrdan?

U svakom slučaju Vaš je tjelesni otac jako utjecao na Vašu sliku nebeskog Oca… jer… odakle znate što je otac? Najviše znate to od Vašeg tjelesnog oca… budite svjesni toga!

Neki su ljudi u djetinstvu morali slušati ovakve problematične riječi: „Dijete moje, pazi samo! Mi te roditelji uvijek ne vidimo, ali Bog te stalno gleda. I jao tebi, kada radiš nešto zločesto! Bog te uvijek gleda i kaznit će te!“

Da budemo iskreni: takvoga Boga ne možemo ljubiti. Nemoguće je….!

Ali ne bojte se: ne morate uvijek vjerovati u takvoga Boga! Njegov sin Isus Krist objavio nam je pravu i istinsku sliku njegovog Oca, a to je ipak Otac ljubavi i milosrđa !!!

Otac koji Vas neizmjerno ljubi i brine o Vama. Mogli bismo ovdje puno toga navesti kao dokaz za to. Tražite takve odlomke u Svetom pismu!

7

Nebeski Otac je moj stvoritelj. Stvorio je sve ono veliko: svijet, cijeli svemir; i također ono maleno… Stvorio je i moju dušu koja vječno živi. (Tijelo sam dobio od svojih roditelja…).

I sada dolazi ono najvažnije: stvorio je moju duša iz ljubavi. Iz čiste ljubavi. Zamislio je moje biće i želio – iz ljubavi – da živim. Ja sam Očevo neponovljivo i originalno stvorenje. Što god da su moji roditelji mislili ili željeli: moj me je nebeski Otac jako, jako želio – iz jedne neizmjerno velike ljubavi!

To je najdublji i najčvršći temelj moga života i moje vjere. Netko stoji iza mene koji me jako ljubi i ohrabruje. Zato smijem živjeti i disati! Zato smijem biti radostan i hrabar. Zato se isplati živjeti. Otac nebeski želi zajedno sa mnom divno razvijati sve moje osobine i sposobnosti. Zajedno s njime ću postići svoj životni cilj! Njegov pogled ljubavi je uvijek na meni!

Draga braćo i sestre, nešto ljepše Vam ne mogu reći niti izraziti o Ocu, nego upravo ovo… To je nešto predivno, nešto veličanstveno… Iz toga se čovjek može hraniti, crpsti snagu, živjeti i preživjeti u najtežim situacijama života… Imam nekoga koji me neizmjerno ljubi !!!

Onda više nije tako važno što ljudi misle i govore o meni. Oni su samo stvorenja. Odlučujuće je ono što nebeski Otac misli o meni; a On me neizmjerno ljubi i njegov pogled ljubavi je na meni… !

Ovo iskustvo mijenja sve. Otac želi da iskusim njegovu ljubav i da iz nje živim. Otac Kentenich je rekao: „Nikad se ne možemo dovoljno uvjeriti koliko nas nebeski Otac ljubi.“ To je naš trajni zadatak u vjeri. To je naš zadatak upravo sada – u ovom razmatranju…

Očev pogled ljubavi je na meni. To je moja sreća. Taj pogled ljubavi neće nestati, neće se skinuti s mene. On ostaje čak i tada kada se od Boga udaljavam, tada kada padnem u grijeh… Možda nam je to teško vjerovati, ali tako je…

Ostanite tako pred simbolom Boga Oca; On sam Vam govori….u tišini Vašeg srca… to srce On želi od Vas dobiti da se tamo nastani i djeluje…

Ostanite dugo pred pogledom ljubavi Vašeg dobrog Oca; upijajte taj pogled u sebe, pohranite ga u Vašoj duši, u Vašem srcu…!

Tko ima dobroga Oca, živjet će hrabrije i radosnije!

Nemojte sumnjati: njegov pogled ljubavi je na Vama i ostaje na Vama što god se događalo… zauvijek!

___________________________________________________________________________

Dodatak: citati oca Kentenicha (izaberite jedan citat svaki dan za razmatranje):

1) Cijeli svoj život se ne mogu dovoljno uvjeriti koliko me Otac ljubi!

2) Bog Otac me vidi, On me ljubi, On me treba!

3) Otac gleda uvijek s ljubavlju na mene.

4) Bog Otac me ljubi vječnom ljubavlju! Od vječnosti, kada me još nitko nije poznavao, kada se još nitko za mene nije zanimao, tada me Otac već ljubio, tada sam već živio u njegovom duhu…

8

5) Iznad svega stoji Očeva ljubav.

6) Bog Otac nije tiranin, nego ljubeći Otac koji me ljubi kao zjenicu svoga oka.

7) Kad je Bog Otac kod mene, ne trebam se bojati. Uvijek je najjača ona stranka koja ima Boga kao saveznika.

2) Očeva providnostDraga braćo i sestre u Ocu!

Prošli put smo razmatrali simbol Boga Oca i njegov pogled ljubavi koji miruje na nama. Danas ćemo se vratiti na simbol Boga Oca i razmatrati jedan drugi aspekt tog simbola. Dobro bi bilo kada biste sada opet gledali na fotografiju tog simbola.

Otac vidi. Otac i providi – to znači da se brine o nama. To nam kaže vjera u Očevu providnost. Tu Očevu providnost želimo danas razmatrati.

Na početku dolazi pri tome jedno zahtjevno pitanje: Kako se nebeski Otac u isto vrijeme može posvetiti i pobrinuti o tolikoj djeci? Kako si možemo to zamisliti da On nas baš osobno ljubi? Za odgovor ću se sada poslužiti nekim tekstovima koje možete isto naći u knjižici „Ali Bog je ipak ljubav!“

Otac Kentenich je uvijek govorio o tome da smo sinovi i kćeri nebeskog Oca. „Čitav život nam nije dovoljan da se uvjerimo koliko jako nas Bog ljubi!“, znao je reći. Nije mogao nikada dovoljno ukazivati na to da je Božja ljubav veća nego što mislimo i vjerujemo i da me ta ljubav doživljava sasvim osobno. Čak je govorio o tome da se smijem zvati „Očevim mjezimcem“.Možda se nešto u nama protivi protiv tog izraza „mjezimac“. Da, ako taj Otac ima toliko „mjezimaca“, voli li me On onda uistinu osobno i posebno?? Sigurno da to može samo dragi Bog u svojoj sveprisutnosti i svemoći.

Otac Kentenich čvrsto vjeruje: da, Otac ljubi baš mene i njegova je ljubav snažnija nego što mislim!

Na ovom nam mjestu - posve nevezano o ocu Kentenichu - u pomoć priskače jedan drugi njemački mudrac koji je živio 500 godina prije njega: Nikola Kuzanski (1401.-1464.), sa svojim razmatranjem „De visione Dei“- „O gledanju Boga“. O čemu je riječ?Grčka riječ za Boga - „Theos“ – dolazi od glagola „theorein“ - gledati. Bog je, dakle, „Gledajući“.Ikona, koju Nikola upotrebljava je, dakle, slika svevidećeg Boga. Načinio ju je kao poklon monasima s jezera Tegern (Bavarska), koji bi ga često ugostili na njegovim putovanjima na jug i napisao im je uputstvo za promatranje te slike.

Razmatranje: „De Visione Dei“ –„O gledanju Boga“

Iz predgovora

2. Kada vas težim na ljudski način uzdići do božanskog, onda to moram činiti u obliku poredbe.Među ljudskim djelima nisam pronašao nijednu sliku koja je našem naumu primjerenija od slike Svevidećeg, čije lice najfinijim umijećem slikanja pobuđuje dojam da na isti način

9

promatra sve oko sebe. Šaljem vam za vježbu meditacije jednu takvu ikonu. Sadrži prikaz Svevidećeg; nazivam je Božjom ikonom.3. Objesite je nekamo, primjerice na sjeverni zid. Vi, braćo, stanite oko ikone, ne daleko i promotrite je! I svaki će od vas, s kojeg god mjesta je promatrao, steći iskustvo, kao da Bog promatra samo njega. Bratu koji stoji na istoku, činit će se da njegovo lice gleda na istok, a bratu koji stoji na jugu, da gleda na jug, a onome na zapadu, da gleda na zapad.Prvo ćete ostati zapanjeni kako je moguće da Bog istovremeno gleda sve i svakog pojedinog jer moć opažanja brata na istoku ne može pojmiti nikako da je Božji pogled usmjeren na drugi kraj, naime na zapad ili jug. Onda neka se brat koji je stajao na istoku zaputi prema zapadu; i iskusit će da je pogled na njega na zapadu tako usmjeren kao prethodno na istoku. A budući da on zna da je ikona pričvršćena stalno na jednom te istom mjestu, divit će se promjeni nepromjenjivog pogleda.I pođe li, pogledom još uvijek usmjerenim na ikonu, sa zapada na istok, vidjet će da Božji pogled stalno ide s njim. I vrati li se s istoka na zapad, neće ga napustiti. Divit će se kako se pogled na nepomičan način pomiče. Ni njegova moć opažanja neće moći pojmiti da se pogled kreće i s drugim bratom koji mu dolazi u susret iz suprotnog smjera. 4. I dok on pazi na to da taj pogled nikoga ne napušta, vidi da on tako pažljivo skrbi za svakoga, kao da se brine samo za njega i nikoga više. On će vidjeti da taj pogled vodi najveću brigu za najmanje stvorenje kao da je najveće i kao da je čitav svemir!

Iz glavnog dijela

9. Sada pristupi, brate motritelju, k Božjoj ikoni! Stani prvo na istok, onda na jug i konačno na zapad! I budući da te pogled ikone jednako motri sa svih strana i ne napušta te, kamo god se okrenuo, ponukat će te na razmišljanje. Bit ćeš potaknut kazati:„Gospodine, sada promatram u ovoj Tvojoj slici Tvoju providnost na način čulnog iskustva. Jer ako ne napuštaš mene, koji sam najneznatniji od svih, nećeš se udaljiti nikada od nikoga. Jer Ti postupaš sa svakim pojedinim kao da je jedini na svijetu.10. Ni u kom slučaju, Gospodine, ne daš mi kroz ikoju drugu predodžbu misliti da Ti, Gospodine, ljubiš nešto drugo više nego li mene, jer me Tvoj pogled ne napušta.I jer oko počiva ondje gdje je ljubav, osjetim da me ljubiš jer Tvoje oči počivaju na meni s najvećom pozornošću, na Tvom neznatnom sluzi. Gospodine, Tvoje gledanje je ljubav; i kako Tvoj pogled motri mene tako pažljivo da se nikad ne odvaraća od mene, tako je isto i s Tvojom ljubavlju. Budući da je Tvoja ljubav uvijek uza me, a Tvoja ljubav, Gospodine, nije ništa drugo doli Ti sam koji me ljubiš, Ti si, dakle, Gospodine, sam sa mnom. Ne napuštaš me, Gospodine. Štitiš me sa svih strana jer se brineš za mene najvećom brigom.Znam da je Tvoj pogled najveća dobrota koja ne može ništa drugo doli se objaviti svakome tko je otvoren za to da je primi. Nećeš me moći nikada napustiti, dokle god sam sposoban prihvaćati Te. Ostaje, dakle, moja dužnost, koliko god je u mojoj moći, uvijek biti sve spremniji prihvaćati Te.14. U ovoj Tvojoj slici vidim, koliko si spreman, Gospodine, pokazati svoje lice svima koji Te traže (usp. Ps 27,8). Jer Ti nikada ne zatvaraš oči, nikada se ne odvaraćaš od nas. I čim bi se htio okrenuti od Tebe, tako što se posvema okrećem nečem drugom – Ti ne mijenjaš ipak niti svoje oči niti pogled. Ako me ne motriš svojim okom milosti, onda je razlog u meni, jer sam odvojen od Tebe okretanjem i traganjem za nečim drugim što mi je draže od Tebe. Ali Ti se još uvijek ne okrećeš od mene, nego me Tvoje milosrđe slijedi: ne bi li se možda u jednom trenu vratio Tebi, da postanem spreman prihvatiti Tvoju milost. Jer ako me Ti ne motriš, stvar je u tome da ja ne motrim Tebe, nego Te odbijam i ne poštujem.O beskrajna dobroto! Kako li je nesretan svaki grešnik koji Tebe, „izvor života“ (Ps 36, 10) napusti i ne traži Tebe u Tebi, nego u onome što je ništavno i što bi ostalo ništa da ga Ti nisi pozvao iz ništavila. Koliko je nesmotren onaj koji Te traži, koji si sama dobrota, a dok Te traži, bježi od Tebe i svraća svoj pogled od Tebe!

10

Svaki grešnik odluta od Tebe i udalji se od Tebe. Ali kada Ti se vrati, hitaš mu bez oklijevanja u susret i svraćaš, još prije nego li Te ugleda, u očinskoj ljubavi oči milosrđa na njega. (usp. Lk 15, 20). 15. Tvoje milosrđe nije ništa drugo doli Tvoje gledanje. Tvoje milosrđe slijedi svakog čovjeka dokle god živi, kamo god pošao, kao što Tvoj pogled nikada neće nikoga napustiti. Dokle god je čovjek živ, ne prestaješ nikada slijediti ga i poticati ga privlačnom unutarnjom opomenom da se odvrati od zablude i okrene k Tebi da bi sretno živio. Ti si, Gospodine, suputnik na mom hodočasničkom putu! Kamo god krenuo, Tvoje oči bdiju nada mnom.Tvoje je gledanje i Tvoje kretanje. Ti se, dakle, krećeš sa mnom, i nikada ne prestaješ dokle god se ja krećem. Kada počivam, sa mnom si. Uzdižem li se, uzdižeš se i Ti; spuštam li se, spuštaš se i Ti. Kamo god krenuo, Ti si tu (usp. Ps 139,8)!

I u vrijeme tjeskobe ne napuštaš me. Čim Te zazovem, blizu si (usp. Ps 145, 18). Jer Tebe zazivati znači, okrenuti se k Tebi. I Ti si već tu, prije nego li sam se okrenuo k Tebi.27. Moje srce ne pronalazi spokoja, Gospodine, jer ga je Tvoja ljubav zapalila tolikom čežnjom da samo u Tebi samome može naći spokoja. Započeo sam moliti molitvu Gospodnju i Ti si me zapalio da razmišljam o tome da si Ti naš Otac. Tvoja ljubav je Tvoje gledanje. Tvoje očinstvo je Tvoj pogled koji nas sve očinski obuhvaća. Mi kažemo: „Oče naš“. Ti si istodobno Otac svih i svakog pojedinog. Svatko kaže da si Ti „naš Otac“.Očinska ljubav obuhvaća svu djecu i svakog pojedinog. Jer Otac ljubi sve kao i pojedinačno jer je On na takav način Otac svih da je otac svakom pojedinom. Na taj način ljubi svako dijete tako da svako dijete misli da ga voli više od ostalih.28. Očinska ljubav pretječe dječju. Ti si naš očinski skrbnik i skrbiš za nas očinskom brigom. Tvoje je gledanje providnost.Ako Te mi, Tvoja djeca, zaniječemo kao Oca, prestajemo biti djecom. Onda nismo slobodna djeca u vlastitoj punini moći, nego idemo, kada se odijelimo od Tebe, „u daleku zemlju“ (Lk 15, 13). I onda dospijevamo u zlokobno sužanjstvo pod knezom koji se suprotstavlja Tebi, o Bože.Ali upravo zato jer smo Tvoja djeca, Oče, koji si sama sloboda, puštaš nas da odemo zbog darovane nam slobode i potratimo slobodu i svoje najbolje znanje zbog zlih požuda tijela. Ni tada nas ne napuštaš posvema, nego si u stalnoj brizi blizu. Govoriš u nama i pozivaš nas natrag da bismo se vratili. Uvijek si spreman motriti nas Svojim očinskim okom kao nekoć, čim se obratimo i Tebi se okrenemo.(Kraj prekrasnog razmatranja biskupa i kasnijeg kardinala Nikole Kuzanskog).

Ovo razmtranje vrlo zorno prikazuje zašto se smijem nazivati „mjezimcem“, „najdražim stvorenjem“ i „najdražom zanimacijom“ nebeskog Oca.

Očeva providnost

Razmatranje Nikole Kuzanskog objašnjava nam jako zorno bit Očeve providnosti. Za oca Kentenicha je praktična vjera u providnost bila trajna tema. Pri tome se radilo o vjeri u providnost prakticiranoj u svakodnevici. Zato ju je nazivao praktična vjera u providnost.Iza nje prvenstveno stoji uvjerenje da je Bog Otac uvijek uza me i drugo, da me motri kroz sve stvari i razgovara sa mnom. Govori mi, dakle, kroz djela stvaranja, kroz druge ljude, kroz vodstva i smjernice moje životne priče, čak i kroz križ i patnju. Ništa se ne događa slučajno, sve ima dublji smisao, čak iako ga ja (trenutno) ne razumijem.Vjernik budućnosti će biti mistik (usp. Karla Rahnera), što znači čovjek-motritelj, koji ima hrabrosti zastati i osluhnuti da bi ušao u trag onom nečujnom; koji je spreman učiti gledati da bi opipao nevidljivo. On otkriva u svemu stvorenom tragove Stvoritelja, a u smjernicama i događajima svoga života providnost mudrog „Ti“ koji ga voli puno više nego što si on to može i zamisliti.

11

S NJIME stupa u stalni razgovor o onome što mu se pokazuje i što doživljava. Kako prekrasno da sam moj život nudi neiscrpne teme za razgovor s Bogom života i ljubavi. Ovaj Bog Otac - tako tvrdi otac Kentenich - ima za moj život plan mudrosti i ljubavi. Kada se povežem s Njim, moj će život uspjeti.

Moja uloga je, dakle, biti pažljiv i često razmatrati znakove i tragove Očeve providnosti. Kada sam ih našao, pozvan sam dati odgovor na ono što sam u znakovima prepoznao kao svetu Očevu volju. To je onda praktična vjera u Očevu providnost.

U tome je meni moja duhovna Majka Marija najveći uzor i pomoć. Ona me želi poučiti kako mogu još bolje slušati i dublje razmatrati. Ona, ponizna službenica Gospodnja, tako je uvijek prepoznala svetu Očevu volju i slijedila je sve do ispod križa svoga sina. Bezbroj put je spremno izgovorila svoj “DA!” - svoj “fiat” Očevom planu ljubavi. Tako je njen život postao neizmjerno plodonosan.Kao naša Majka, Marija želi i nama pomoći u toj praktičnoj vjeri u Očevu providnost i uvijek ju smijemo moliti za tu milost: “Draga Majko Marijo, pomozi nam postaviti ljestve i penjati se u vis, na duhovnu visinu, da bismo gledali iza stvari i događaja našeg života; da bismo prepoznali duboki smisao svega što nam Otac šalje, da bismo osluškivali najsitnije Očeve želje i da bismo spremno dali svoj praktični odgovor na njih.”

Zaista: Otac vidi i providi –brine se o nama. Otac nas nije samo stvorio iz ljubavi i onda prepustio samima sebi, ne, On nas stalno prati u istoj ljubavi i daruje nam znakove svoga plana ljubavi i mudrosti.

Otac Kentenich nam je veliki primjer i uzor, kako pažljivo slušati Božji glas i kako spremno dati – u svakom trenutku - odgovor ljubavi na najsitnije želje ljubavi našeg nebeskog Oca. Na taj način nam je otac Kentenich sam postao duhovni otac i voditelj u praktičnoj vjeri u Očevu providnost. I njega želimo moliti za pomoć na tom osobnom duhovnom putu.

___________________________________________________________________________

Čitati oca Kentenicha za osobno razmatranje (za svaki dan):

1) Prema Očevim planovima svatko od nas ima jedno posebno poslanje u njegovim svjetskim planovima.

2) Svaki mali događaj našeg života je Očev pozdrav.

3) Trebam se brinuti, da, ali ne tjeskobno!

4) Smijemo moliti da budemo u svim situacijama života jedno čudo povjerenja.

5) Majka Božja će se pobrinuti za nas – na savršen način!

6) Tko ima povjerenje, ima sve!

7) Otac vodi i danas sve po svome planu ljubavi. Trebam samo toliko svjetlo odozgo da prepoznajem idući korak. To daje mir i sigurnost.

12

13

3) Križ i patnja kao Očev darDraga braćo i sestre u Ocu!

Prošli put smo razmatrali Očevu providnost. Simbol Boga Oca nam pokazuje Oca koji vidi i providi, to jest koji se brine o nama u svojoj mudroj providnosti. Taj isti Otac koji nas je stvorio ne prepušta nas samima sebi, nego nas prati u svojoj ljubavi i brine se o nama. Za svaku osobu On ima jedan plan ljubavi i mudrosti.

Mnogi vjernici još nisu do kraja razumjeli Očevu providnost: oni misle da se Očeva providnost ostvaruje samo tada kada nam se događaju lijepe stvari: kada smo uspješni, bogati, sretni… Ali sve to je samo jedan dio Očeve providnosti. Ona, naime, obuhvaća cijeli život: ne samo ono lijepo i ugodno, nego i ono teško i neugodno. Očeva providnost obuhvaća i križ i patnju – i to nam je jako teško razumjeti. Još teže nam je razumjeti da je križ čak i Očev dar ljubavi. To često nadilazi naše misli i osjećaje, stoga to ne možemo lako prihvatiti.

Ovo razmatranje se posve oslanja na misli i pouke našeg duhovnog oca patra Josefa Kentenicha. On je često govorio da su križ i patnja sastavni dio Božje providnosti, jer je vidio da se skoro svi kršćani s time jako muče i da su križ i patnja velik problem za živu vjeru. Zato je otac Kentenich često govorio i propovijedao o tome kako prihvatiti križ i patnju kao Očev dar ljubavi. Učenici oca Kentenicha su u tome napredovali i sazrijevali. Sve više i više su razvijali jedno veliko i djetinje povjerenje u Očevu providnost i počeli prihvaćati, čak i ljubiti križ i patnju što im šalje nebeski Otac. Razumjeli su da nebeski Otac nikad (!) nije protiv njih. To je i naš cilj.

Prije Isusa Krista križ je bio znak prokletstva i najteže kazne u Rimskom carstvu. Ali Isus ga je dragovoljno prihvatio i nosio. Isus ga je pretvorio u znak našeg otkupljenja, u znak našeg spasa i blagoslova. Kada primamo blagoslov, svaki put se prekrižimo. Nakon života, nakon muke i uskrsnuća Isusa Krista, križ više nije znak prokletstva i najteže kazne, nego najveći i najjači znak Božje ljubavi. Božja ljubav je jača nego bilo koje zlo. U to smijemo čvrsto vjerovati!

Što vrijedi za Isusov križ, to vrijedi i za svaki naš križ. Kada ga prihvatimo u ljubavi, kada ga vidimo i razmatramo kao dar ljubavi nebeskog Oca, tada se i naš križ pretvara u spas i blagoslov; tada će križ roditi obilate plodove za nas same i za druge.

Otac Kentenich je jako dobro znao da se ljudska narav uvijek iznova suprotstavlja prihvaćanju križa i patnje. Svima nama je posebno teško kada se prekriži naša volja. Ništa u životu nam nije tako drago kao naša vlastita volja. Nju ćemo kao zadnju Bogu predati…

Ali otac Kentenich kaže: „Križ i patnja su molba nebeskog Oca za cijelo srce svoga djeteta“. Jako, jako rijetko dajemo Ocu cijelo svoje srce. Zato nam treba snažna i velika pomoć. Otac Kentenich kaže da patnja daruje našoj duši „krila“. Onda naša duša leti…

To je, dakle, prvi veliki korak u prihvaćanju križa i patnje da na njih pozitivno gledamo, da osjećamo smisao iza njih, da smo čvrsto uvjereni da nas Otac ne želi samo mučiti s time ili čak kažnjavati, da Otac zaista nikad, nikad nije protiv nas! „Bog je Otac, Bog je dobar i dobro je sve što on čini!“ To je važno vjerovati, čak i slijepo vjerovati kada ne razumijemo smisao određenog križa što nam Otac šalje.

Budući da je pater Kentenich dobro znao da se naša narav suprotstavlja prihvaćenju križa, on je razvijao kao duhovnu pomoć sredstva lakšeg prihvaćenja križa: to su stavovi biancopunomoći i inskriptia.

14

Biancopunomoć: Uzimam prazni list i dolje potpisujem. Pozivam nebeskog Oca da upiše u „list“ moga života što mi želi poslati: uspjeh i neuspjeh, sreću i nesreću, radost i tugu, zdravlje i bolest itd. Već unaprijed sam to potpisao – to jest prihvatio. Kada taj duhovni stav biancopunomoći redovito vježbam, lakše ću sve prihvatiti i prilagoditi se Očevoj svetoj volji.

Inskriptio ide još jedan korak dalje i moli za to da mi nebeski Otac pošalje onaj križ što je On – u svojoj ljubavi – predodredio i predvidio za mene osobno. Tu moramo naglasiti svaku riječ da ne bude nesporazuma, kao na primjer: ja ne molim za cijelu patnju ovoga svijeta – što nitko ne bi mogao nositi ni podnositi. Očeva providnost se uvijek, baš uvijek povezuje s ljubavlju – to moramo stalno naglašavati. Bez toga ne možemo opstati! I još nešto: Božja providnost je osobna providnost, dakle, za svaku osobu posebno. S time izbjegavamo slučajnost koja bi Očevoj providnosti dala jedan gorki ukus… Očeva providnost nije proizvoljan čin, nego originalan čin ljubavi i mudrosti prema svakoj osobi.

Moliti za križ, to pretpostavlja moju duhovnu zrelost. Tek kada se iscijele moje životne rane i kada više puta iskusim Očevu ljubav, tek tada mogu moliti za svoj osobni križ da mi ga nebeski Otac u svojoj osobnoj ljubavi i mudrosti pošalje… I još tada će biti zahtjevno spremno prihvatiti svoj križ, ali sigurno puno lakše nego prije. Zato se isplati vježbati takve dragocjene duhovne stavove koje mi otac Kentenich preporučuje…

A ja Vam preporučujem da ovaj tjedan više puta polako razmatrate ovaj tekst. Hvala!

___________________________________________________________________________

Citati oca Kentenicha za razmatranje:

1) Nisu to blagdani koji nas čine svetima, nego teška svakodnevica.

2) Sve što nam se događa stoji u Očevom planu, ima svoj smisao čak i tada kada me to sada boli.

3) Visoki cilj nam pomaže podnositi sve muke svakodnevice.

4) Bez poteškoća, bez žrtava, bez borbi nikad nećemo rasti. Velike osobe sazrijevaju uvijek na križu.

5) Život može biti jako težak, ali nemamo straha. Jer naša Majka Marija širi svoje ruke iznad nas i brine se o nama u svakoj situaciji.

6) Svaki križ je izraz Očeve ljubavi. Kada križ tako vidimo i nosimo, postat će nama i drugima blagoslov.

7) Nijedan oblak nije tako crn da ne bi imao srebrni rub…

15

4) Djetinji stav prema OcuDraga braćo i sestre u Ocu!

Ovo razmatranje je jezgra cijele duhovnosti prema nebeskom Ocu. Tko zna usvojiti djetinji stav prema Ocu ima sve, cijeli temelj za živu vjeru! Zato je to jako važno.

I sam Isus Krist nam stavlja taj djetinji stav prema nebeskom Ocu na srce (Matej 18,3):

„Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“.

Već tridesetih godina, otac Kentenich je počeo govoriti o tom djetinjem stavu prema nebeskom Ocu i držao cijele duhovne vježbe o tome. Sam je živio na duboki način taj duhovni stav prema Ocu i tako svladao najteže situacije života – a bilo ih je puno…

I nama će taj duhovni stav jako služiti; živjet ćemo hrabriji i radosniji kao Očeva djeca. Zato Vam ovdje želim razvijati najvažnije crte toga stava. Najlakše ćemo sve razumjeti kada gledamo na našu nebesku Majku koja je savršeno živjela kao Očevo dijete, kao Očeva kći.

Kao naša duhovna Majka, Marija ima taj veliki interes da nas povezuje s Ocem. Kada sklapamo Savez ljubavi s njom, Marija nas vodi do Oca i odgaja nas da budemo Očeva djeca. Kao Kraljica naših srdaca, Marija će tako oblikovati naša srca da upoznamo našeg nebeskog Oca, da ga jako ljubimo i da razvijamo jedno veliko povjerenje u njega. Kasnije ću još objasniti kako nas Marija uči prirodno razgovarati s Ocem. Ako nam je teško njegovati taj djetinji stav prema Ocu, trebamo se obratiti našoj Majci i Kraljici srca i ona će nam u tome pomoći.

Jedna velika istina je da nam nebeski Otac ne može biti otac, ako mi nismo njegova djeca. To bi bila velika šteta! Zato je taj djetinji stav prema njemu tako važan i zato ga Isus želi u nama razvijati.

Onima koji su preveliki, oholi, moćni, previše samostalni i neovisni, nebeski Otac ne može biti otac. Oni misle da ga ne trebaju i tako se ponašaju. To je ogromna šteta, jer onda nam Otac ne može dati svoje bogatstvo. I On to jako želi. Marija je doživjela Očevu ljubav, njegovo vodstvo i djelovanje, i ona to tako divno izražava u svom hvalospjevu (Luka 1,46-55).

Biti dijete pred Bogom znači biti ponizan i svjestan svoje malenkosti, svoje slabosti, svojih granica i svoje grešnosti. Sve to nije ni katastrofa niti tragično. Otac nas tako prihvaća kao svoju djecu i zna da smo često bespomoćni. Kada smo „prazni“ od sebe, on će nas ispuniti svojim dobrima.

Nebeski Otac ne želi da samo znamo, nego i osjećamo da smo njegova ljubljena djeca. Uvijek je njegov pogled ljubavi na nama (usp. razmatranje 1)). On želi da razvijamo jedno veliko povjerenje u njega i da se dajemo voditi. On uvijek jako poštuje našu slobodu jer ne želi robove kao svoju djecu. Ali tamo gdje zaista njemu prepuštamo naš životni put i vodstvo, tamo ga Otac preuzima i vodi nas – mudro i s puno ljubavi.

Što Otac od nas najviše želi je naše predanje i povjerenje. Ne moramo sve znati unaprijed. Dijete se može opustiti i živjeti u trenutku, zato što zna da će dobiti pomoć i sutra i prekosutra. Tako nas nebeski Otac vodi. Samo jedno je važno znati: da nas jedna velika i sigurna ruka vodi do cilja. A to je Očeva ruka.

16

To je sada naš zadatak: da se uvijek iznova predajemo Ocu kao njegova ljubljena djeca – da mu predajemo cijeli svoj život, cijelu sudbinu. To je trajna vježba i ne smijemo se u tome umoriti. Naš Otac će nam uvijek doći ususret kada mu se vratimo i kada se ponovno odlučimo s njime živjeti. Svaki put će naše povjerenje rasti.

Nebeski Otac želi moje povjerenje posebno tada, kada mi šalje križ i patnju. On želi moju duboku vjeru da nije protiv meni i da ovaj križ služi meni i drugima. Svaka životna kriza je prilika za rast i duhovni razvitak. To zahtijeva tu i tamo jedno herojsko povjerenje kada ništa ne vidim kao izlaz i rješenje moje situacije.

U tome nam je otac Kentenich velik primjer i također učitelj. Sav njegov život nam je svijetli uzor kako nebeski Otac vodi jednu osobu i kako preobražava konačno svaku nevolju u spas i blagoslov – za nas same i za druge. Najjače svjedočanstvo života oca Kentenicha je to da je on, koji nije imao ljudskog oca, konačno postao duhovni otac za bezbroj ljudi… Ovo je djelo Oca ljubavi i milosrđa…

Meni osobno je sam život oca Kentenicha najveća pouka – upravo to, kako ga je nebeski Otac vodio, odgajao, osposobio… Zato vrijedi puno toga čitati iz njegove biografije, i to u svjetlu Očeve providnosti. Jer tako Otac nije samo vodio Josefa Kentenicha, nego tako nebeski Otac želi i mene kao svoje ljubljeno dijete voditi i učiniti da moj život bude mnogima na spas i blagoslov. U to smijete biti sigurni!

Molimo ovih dana posebno za to da naša nebeska Majka Marija ulijeva u naša srca jedno veliko i neograničeno povjerenje u našeg nebeskog Oca i njegovo vodstvo, tako da smo konačno spremni mu prepustiti i posvetiti cijeli svoj život.

Ponovite tekst ovoga razmatranja i završite ga svaki put s molitvom „Ljubljeni nebeski Oče“! Vjerujem da ulazi sadržaj ovoga razmatranja – taj željeni djetinji stav prema Ocu – sve više ne samo u Vašu svijest, nego također u podsvijest. Ne želimo Oca ljubiti samo glavom nego sve više i srcem i našim osjećajima.

Za ovo razmatranje mogu Vam i posebno preporučiti tekst te knjižice „Bog, moj Otac“ koju je sestra Mariana prije godinu dana objavila.

Citati oca Kentenicha za osobno razmatranje:

1) Nebeski Otac meni se ne može suprotstaviti kada prepoznajem svoje slabosti i kada ih priznajem kao njegovo dijete.

2) Kako je dobro da uvijek vidim ono što je svjetlo i dobro. Ali to mogu samo kao Očevo dijete koje se opušta u Očevoj radosti.

3) Vi možete biti najmanji i ostati u pozadini: ipak je Vaša uloga jako važna!4) U svakodnevici bismo trebali vidjeti Oca iza svih stvari – u radostima i patnjama. Bog

nije tiranin, nego ljubeći otac koji nas ljubi kao zjenicu svoga oka.5) Kada idem tamo gdje me Otac želi imati, uvijek me tamo čeka raširenih ruku!6) Kada sebe doživljavam slabim i kada me ta slabost tjera u ruke milosrdnog Oca, tada

sam jak.7) Svaki čovjek treba svoje gnijezdo. Ali čovjek neće mirovati, dokle nije našao svoje

pra-gnijezdo u Očevom srcu.

17

5) Otac govori svojoj djeciDraga braćo i sestre u Ocu !

Otac Kentenich je uvijek želio da bacimo pogled na naše društvo i da tu tražimo tipične znakove vremena na koje onda trebamo dati odgovor. Tu se sakriva Božji glas i Božja volja.

U našem vremenu je tipično da se sve manje zna što je otac i koju ulogu on ima. To vrijedi čak i za našu Crkvu gdje je nebeski Otac nepoznata osoba. Mnogi vjernici nemaju nikakav osobni odnos s nebeskim Ocem. Ali to nije samo novi fenomen. Već davno su vjernici imali „probleme“ s Ocem. Možda su još znali Oca, ali su imali potpuno krivu sliku o njemu. Tridesetih godina prošlog stoljeća, u Francuskoj su proveli veliku anketu o tome. Jedan biskup piše: „Veoma opsežna anketa svećenika među vjernicima raznih socijalnih klasa pokazala je kako je Otac nepoznat; nitko mu se ne moli, nitko ne razmišlja o njemu. Anketa otkriva dosta iznenađujuću stvar da veliki broj kršćana ostaje udaljen od Oca jer ga doživljavaju kao strašnoga suca. Radije se obraćaju Kristovoj čovječnosti. Koliki samo mole Isusa da ih zaštiti od Očevog gnjeva!“

Naš odgovor na tu nevolju mora biti da pokažemo ljudima pravu sliku nebeskog Oca koji ih neizmjerno ljubi, koji je milosrdan i koji se brine o njima.

U našem vremenu se pokazuje jedan drugi fenomen, to je jedan novi osjećaj za to da su svi ljudi naša braća i sestre. 2020. godine je nastalo englesko geslo: „Black lives matter!“ I već davno, posebno u sportu, je bila velika propaganda: „Say no to racism!“ S time je izraženo da je naš Stvoritelj Bog sviju ljudi i da ih jednako ljubi.

Naše aktualno geslo izražava čežnju za pravom obitelji: „Jedno srce u Ocu!“ i tako daje odgovor na znakove i potrebe vremena i društva.

U tom svjetlu smijemo gledati i na našeg nebeskog Oca koji nas sve želi ujediniti kao pravu braću i sestre. Ali za to Otac mora biti i poznat i ljubljen.

Prije skoro 90 godina, nebeski Otac je izabrao jednu malenu i poniznu časnu sestru Eugeniu da ljudima objavi svoju pravu osobnost dobroga Oca i također Oca novog jedinstva među ljudima. Budući da je Crkva dugo i opširno istraživala ova dva ukazanja od godine 1932. i našla da je sve autentično, smijem Vam o tome pisati. Također i pružiti priliku da sami više o tome čitate; cijelu poruku Boga Oca, rezultat istraživanja francuskog biskupa Aleksandra Caillota i izbor molitava Bogu Ocu koji možete naći na Internetu pod naslovom:

www.armatabianca.org/store/msg_croatian.pdf (Pazite: između „msg“ i „croatian“ nalazi se dolje jedna crtica: _ ).

Ovdje ću Vam dati jedan izbor tekstova iz poruke Boga Oca, jednu lijepu molitvu Bogu Ocu od sestre Eugenije, krunicu i litanije Bogu Ocu. Na početak stavljam kao uvod jedan predgovor talijanskog kapucina oca Andrea d'Ascanio koji je najduže pratio sestru Eugeniju u kasnijim godinama.

Nije dobro „progutati“ sve tekstove na jednom. Napravite si jedan plan za ovaj tjedan i odlučite svaki dan koji tekst ćete pomnije razmatrati i koju molitvu moliti.

18

Predgovor

«Bog je moj Otac!» Ovo je povik koji se sve češće čuje u današnjem svijetu; ljudi počinju uviđati da je Bog zaista njihov Otac. Zbog toga, osjećamo svojom dužnošću objaviti poruku koja je dana svijetu od Boga Oca kroz jedno od njegovih stvorenja koje ga je toliko voljelo, sestru Eugeniu Elizabetu Ravasio, i koja je priznata kao ispravna od Crkve.

Smatramo prikladnim predstaviti ovo djelo navodeći iskaz nekadašnjeg biskupa Grenoblia, presvijetlog Aleksandra Caillota. On je 1935. god. sazvao komisiju sačinjenu od stručnjaka iz cijele Francuske kako bi se provela dijecezanska istraga, koja je potrajala deset godina.

Komisiju su sačinjavali generalni vikar grenobelske biskupije, mons. Guerrya; isusovci otac Albert i August Valencin-Amons, koji su glasili za vodeće autoritete na području filozofije i teologije te su imali iskustva u procjeni ovakvih slučajeva, i dva doktora medicine od kojih je jedan bio psihijatar.

Sigurni smo da će ova poruka pomoći ljudima shvatiti Očevu obzirnost za svakoga od nas te se nadamo da će dospjeti do svakoga čovjeka.

Otac Andrea D' Ascanio OFM Cap.

Izabrani tekstovi iz poruke : «Otac govori svojoj djeci»«Ovo je stvarni razlog mojega dolaska:

1. Dolazim izgnati pretjerani strah koji moja stvorenja imaju o meni i kako bih im pokazao kako je moja radost u tome da budem spoznat i voljen od svoje djece, to jest od svih ljudi, sadašnjih i budućih.

2. Dolazim donijeti nadu ljudima i narodima. Koliki su je već davno izgubili! Ova nada dat će im život u miru i sigurnosti, služeći u korist njihovoga spasenja.

3. Dolazim se obznaniti onakvim kakav jesam, kako bi čovječje povjerenje poraslo zajedno s njegovom ljubavlju za mene, njihovoga Oca. Imam samo jednu brigu; čuvati sve ljude i voljeti ih kao svoju djecu. »…

« Slikar se raduje promatrajući sliku koju je naslikao. Na isti način moja je radost i veselje doći među ljude, remek djelo mojega stvaranja!

Vrijeme istječe. Želim da ljudi što je brže moguće spoznaju da ih ja ljubim te osjećam veliku radost kada sam među njima te kada razgovaram s njima, poput oca sa svojom djecom. Ja sam Vječni Otac; kada sam bio sam, već sam mislio upotrijebiti svu svoju moć kako bi stvorio biće na svoju sliku. Ali prvo je moralo doći do materijalnog stvaranja, kako bi ta bića mogla pronaći sredstva za život; tada sam stvorio svijet. Napunio sam ga sa svim stvarima za koje sam znao da će biti potrebne čovjeku: zrak, sunce i kiša, te mnoge druge stvari za koje sam znao da su potrebne za život. Na

19

kraju stvoren je čovjek! Bio sam zadovoljan svojim djelom. Čovjek je zgriješio, ali upravo se tada iskazalo moje beskrajno milosrđe. »

…

«Naravno, shvaćam slabosti svoje djece; zbog toga sam zatražio od mojega Sina da im dade sredstva kojima će se ponovno uspraviti nakon pada. Ta će im sredstva pomoći očistiti se od grijeha, kako bi i dalje ostali djecom moje ljubavi.

To su ponajviše sedam Sakramenata te najvažnija sredstva vašega spasenja; Križ i Krv mojega Sina koja se izlijeva na vas svaki čas dok to želite, bilo u sakramentu pokore ili Svete Žrtve, usprkos vašem padu. »

« Pristupite mi, dođite s pouzdanjem i ljubavlju! Oprostit ću vam nakon što se pokajete, čak ako su vaši grijesi gnjusni poput kaljuže, vaša vjera i ljubav potaknut će me da ih oprostim kako ne biste bili suđeni! Istina je da sam pravedan, ali ljubav iskupljuje sve.

Poslušajte dječice moja, dopustite da vam iznesem usporedbu i bit ćete osvjedočeni u moju ljubav. Za mene vaši su grijesi poput željeza, a vaša djela ljubavi poput zlata. Čak kada biste mi predali tisuće kilograma željeza, ono ne bi vrijedilo kao deset kilograma zlata. Ovo znači da čak s malo ljubavi, velike nepravde mogu biti okajane. »

« Dajući vam život, želio sam vas stvoriti na svoju sliku! Stoga je vaše srce nježno kao moje i moje kao vaše! »

«Idite njima (ljudima) u moje Ime i pripovijedajte im o meni. Da, kažite im kako posjeduju Oca koji ih je stvorio te im želi predati blago koje posjeduje. Nadasve, kažite im što mislim o njima: Ja ih ljubim i želim im pokloniti vječnu radost.

Obećajem da će obraćenje ljudi brže nastupiti.»

«Ljudi vjeruju da sam ja grozan Bog koji će strmoglaviti cijelo čovječanstvo u pakao. Kakvo će veliko čuđenje biti na kraju vremena kada vide mnoge duše koje su smatrali izgubljenim kako uživaju u vječnom blaženstvu među izabranim!

Želio bih da sva moja stvorenja budu uvjerena u postojanje Oca koji se brine za njih i koji želi da okuse, već na zemlji predokus vječne radosti.

Majka nikada ne zaboravi mala stvorenja koja je donijela na svijet. Nije li još čudesnije to da ja mislim na sva svoja stvorenja?

Ako majka voli malo biće koja sam joj dao, ja ga ljubim još više jer sam ga stvorio. Čak i da se dogodi da majka manje voli svoje dijete zbog nekog nedostatka, ja ću ga naprotiv, još više voljeti. Kasnije ga može zaboraviti ili rijetko ga se spomenuti, posebno kada zbog svoje dobi više nije u njezinoj skrbi, ali ja ga nikada neću zaboraviti. Uvijek ću ga voljeti, čak ako me se više i ne prisjeća, svoga Oca i Stvoritelja, ja ću ga se dalje sjećati i ljubiti.»

«Nemojte Me doživljavati kao onog strašnog i starog čovjeka kojega ljudi oslikavaju u svojim slikama i knjigama! Ne, ja nisam ni mlađi ni stariji od svojega Sina ili svoga Duha Svetoga.

Stoga bih želio da me svi, od najmlađih do najstarijih, zovu po mome obiteljskom imenu Oca i Prijatelja. Ja sam uvijek s vama; čineći sebe sličnim vama

20

kako bih vas učinio slične sebi. Kako bi velika bila moja radost kada bih vidio roditelje kako podučavaju svoju djecu da me oslovljavaju imenom Oca, što i jesam! Volio bih vidjeti kako se u ove mlade duše ulijeva povjerenje i sinovljeva ljubav za mene! Sve sam učinio za vas, hoćete li to učiniti za mene? »

« Želio bih podići svoj dom u svakoj obitelji kao na svojem posjedu, kako bi svi mogli sa sigurnošću reći: «Imamo Oca koji je beskrajno dobar, neizmjerno bogat i uvelike milosrdan. On misli na nas i blizak nam je; brine se za nas i podržava nas. Obdarit će nas svime što nam je potrebno ako to zaištemo od njega. Sva njegova bogatstva su i naša, bit ćemo opskrbljeni svime što nam je potrebno.» Točno sam ovdje kako biste me mogli zazvati za bilo što vam je potrebno. «Išćite i dat će vam se» U svojoj očinskoj dobroti sve ću vam dati, kako bi svi gledali na mene kao na pravoga Oca koji živi sa svojom obitelji, kao što doista živim.

Volio bih kada bi svaka obitelj vidljivo izložila sliku koju ću kasnije pokazati Svojoj «malenoj kćeri». Želim da se na ovaj način svaka obitelj stavi pod moju posebnu zaštitu, kako bi me mogli lakše slaviti. Tako će svakoga dana obitelj dijeliti sa mnom svoje potrebe, svoje poslove, svoje žalosti, svoje patnje, svoje želje, ali i svoje radosti jer Otac mora znati sve što se tiče njegove djece. Svakako, meni je sve to poznato jer sam ondje, ali volim bezazlenost. Znam kako se prilagoditi vašim okolnostima. Nastupam kao malen kada sam s malenima, a velik kada sam s odraslima te isto i sa starijima, kako bi svi pojmili što im želim kazati u korist njihove posvete i moje slave. »

«Svetom Ocu Papi

1. Želim da jedan dan ili barem nedjelja bude posvećena meni na poseban način pod imenom: Otac svih ljudi. Za ovu svetkovinu želio bih posebnu misu i oficij. Neće biti teško pronaći zapise u Svetom pismu. Ako mi želite prikazati ovu posebnu svetkovinu nedjeljom, neka bude prva nedjelja kolovoza. Ako vam više odgovara radni dan, neka bude uvijek sedmi dan toga mjeseca.

2. Želim da sav kler preuzme zadaću širenja ove pobožnosti, kako bi me povrh svega ljudi spoznali onakvog kakav jesam i kakav ću uvijek biti za njih, to jest najbrižniji i najmiliji od svih očeva.

3. Želim da me kler uvede u sve obitelji, bolnice, čak u laboratorije i radionice, barake, sale za sastanke gdje ministri svih naroda donose odluke – u kratko, gdjegod se nalaze moja stvorenja pa čak ako je ondje samo jedno od njih!

Volio bih da opipljiv znak moje nevidljive prisutnosti bude slika koja će pokazati kako sam zaista prisutan. Tako će svi ljudi izvršavati svoja djela pod Očevim pogledom, te ću imati ispred sebe stvorenja koja nisam samo stvorio, već i prigrlio. Na ovaj način Moja djeca će biti pod nježnim Očevim pogledom.

Nesumnjivo je da sam čak i sada svugdje prisutan, ali želim biti predstavljen na opipljiv način!» (Kraj poruke svetom Ocu Papi).

«Što se tiče vas, duše u stanju grijeha ili vi koji odbacujete vjerske istine, u vas neću moći ući; međutim, bit ću vam blizak jer nikada ne prestajem dozivati vas, pozivajući vas na čežnju za primanjem blagodati koje donosim, kako biste vidjeli svjetlo i bili očišćeni od grijeha.

21

Katkad vas gledam i osjećam sućut za vaše nesretno stanje. Katkada vas promatram s ljubavlju kako bih vas ohrabrio da se predate privlačnosti milosti. Proveo sam dane, katkada godine, u blizini nekih duša kako bih osigurao njihovu vječnu radost. One ne znaju da sam ja ondje i da ih čekam, zovući ih svakog časa. Ipak, nikada ne posustanem i uvijek osjećam radost u njihovoj blizini, stalno se nadajući kako ćete se jednog dana vratiti svome Ocu i barem mi prikazati nekakav čin ljubavi prije svoje smrti.

Evo, dat ću vam primjer duše koja se suočava s iznenadnom smrću, ta je duša uvijek bila poput sina razmetnoga. (Bilješka majke Eugenije: Vidjela sam ovaj primjer kao takav, kao što mi je naš Otac rekao i kako sam zapisala.) Izlijevao sam blagodati na ovu dušu, ali ona ih je sve potratila, sve te darove kojima ga je njegov najnježniji Otac obdario. Gore od toga, teško me vrijeđao. Čekao sam ga, svugdje ga slijedio, dao mu još više milosti: zdravlje i bogatstvo koje sam mu omogućio da dobije iz svojega rada sve do suvišnosti. U to vrijeme moja providnost osigurala ga je daljnjim darovima. Obilovao je u svemu, ali sve je vidio u tmurnom svjetlu svojih poroka. Njegov cijeli život zapravo je bila tvorevina pogrešaka zbog njegovog svakodnevnog smrtnog grijeha. Ali moja ljubav nije nikada posustala. Svejedno sam ga slijedio. Volio sam ga iznad svega, unatoč njegovim odbijanjima, bio sam sretan živući blizu njega u nadi da će se možda jednog dana odazvati mojoj ljubavi i vratiti mi se, svojem Ocu i Spasitelju.

Na kraju se približio njegov zadnji dan: poslao sam na njega bolest kako bi se sabrao i vratio mi se, svome Ocu. Vrijeme je prolazilo i moj jadni sin ima sedamdeset četiri u svojem je zadnjem satu. Još uvijek sam ondje, kao uvijek govorim mu, čak s više nježnosti nego uobičajeno. Ustrajem, pozivam svoje odabrane neka mole za njega, kako bi zatražio od mene oprost koji mu nudim… I sada, prije svoga zadnjeg izdisaja, otvara oči, priznaje svoje pogreške i shvaća koliko je daleko odlutao od pravoga puta koji vodi k meni. Urazumi se i slabim glasom koji nitko od njemu blizu nije mogao čuti, kaže mi: «Moj Bože, sada mogu vidjeti koliko je bila velika Tvoja ljubav za mene, a ja sam te neprestano vrijeđao tako jadnim životom. Nikada nisam razmišljao o Tebi, svojem Ocu i Spasitelju. Sada sve vidiš, molim Te da mi oprostiš sve ovo zlo što vidiš u meni i koje sada uviđam u svojem neredu. Ljubim Te, Oče i Spasitelju moj!»

Tog istog trenutka je umro te je sada ovdje, ispred mene. Sudio sam ga očinskom ljubavlju: zazvao me Ocem i spašen je. Provesti će određeno vrijeme na mjestu pokajanja, a nakon toga će biti sretan svu vječnost. Nakon što sam uživao tijekom njegovog života u nadi da ga spasim kada se pokaje, ja se sada još više radujem zajedno sa svojim nebeskim dvorom nakon što sam ostvario svoju želju da budem zauvijek njegov Otac.

Što se tiče onih duša koje žive u pravdi i posvetnoj milosti, iskazujem svoju radost obitavajući u njima. Dajući im sebe. Predajem im na korist svoju moć te kroz moju ljubav oni pronalaze predokus nebesa u meni, njihovom Ocu i njihovom Spasitelju!»

Kraj prvog dijela poruke Boga Oca. Slijede tekstovi iz drugog dijela poruke:

«Otac govori svojoj djeci» – drugi dio poruke

«Pitat ćete me kako možete doći do mene? Kročite putem pouzdanja, zovite me vašim Ocem, ljubite me u duhu i istini, te će to biti dostatno da ova osvježavajuća i snažna voda ugasi vašu žeđ.

22

Ako zaista želite da vam ova voda dade sve što vam je neophodno da me spoznate i ljubite, ako se osjećate hladnima i ravnodušnima, dozovite me dragim imenom Oca i ja ću doći k vama. Moj izvor dat će vam ljubavi, povjerenja i sve što vam je potrebno kako biste zauvijek bili ljubljeni od vašeg Oca i Stvoritelja.

Najviše želim biti spoznat od svih vas, kako biste svi mogli uživati u ojoj dobroti i mojoj nježnosti, već na zemlji, postanite apostoli onima koji me još ne poznaju, a ja ću blagosloviti vaš trud i nastojanja, pripremajući vam veliku slavu sa mnom u vječnosti!

Ja sam ocean milosrđa, dječice moja, a ovo je još jedan dokaz moje očinske ljubavi koju osjećam za sve vas, bez iznimke, bez obzira na vašu dob, vašu poziciju ili državu. Ne isključujem niti različita društva, sekte, vjernike, nevjernike, ravnodušne. U ovoj ljubavi prihvaćam sva razumna stvorenja koja čine čovječanstvo.»

«Ako bi netko otišao i razgovarao s tim dušama prepuštenim njihovim praznovjerjima ili mnogim drugima koji me nazivaju Bogom jer znaju da postojim, ali ne i da sam im blizu; kada bi im netko rekao kako je njihov Stvoritelj isto i njihov Otac te što misli o njima, kako se brine za njih, da ih okružuje prisnom privrženošću u njihovim žalostima i potištenostima; time bi se postiglo obraćenje i najtvrdoglavijih i ta bi obraćenja bila brojnija i odlučnija, to jest postojanija.»

«Ostanite unutar svijetla i dajte ga svima jer će ono postati moćno sredstvo kojim će se postići obraćenja, a možda i zatvaranje vrata pakla, pošto Ja obnovim svoje obećanje koje će zauvijek trajati:

SVI ONI KOJI ME ZAZOVU IMENOM OCA, ČAK SAMO JEDANPUT NEĆE IŠČEZNUTI, VEĆ ĆE BITI SIGURNI U SVOJ VJEČNI ŽIVOT UBROJENI MEĐU IZABRANE.

Vi, koji ćete raditi za moju slavu i žrtvovati se kako biste me učinili spoznatim, slavljenim i ljubljenim dajem vam uvjerenje kako će vaša nagrada biti velika jer ću vam uračunati svaki pa i najmanji trud te vas stostruko nagraditi u vječnosti.»

«Sada je došao moj čas. Osobno dolazim ljudima, svojoj djeci, objaviti ono što dosada nisu potpuno shvatili. Osobno dolazim donijeti plamen zakona ljubavi kako bi se njime golem sloj leda koji okružuje čovječanstvo rastopio i uništio.

O moje ljubljeno čovječanstvo, o vi ljudi koji ste djeca moja, oslobodite se lanaca kojim vas je zli okivao do sada, udahnjujući vam strah od Oca koji je čista ljubav ! Dođite, dođite mi bliže, imate svako pravo da pristupite vašem Ocu; otvorite svoja srca, molite se mome Sinu kako bi vam mogao pomoći da još bolje spoznate moju dobrotu za vas. »

« A vi djeco Moja, koji ste izgubili vjeru i živite u tami, podignite poglede, vidjet ćete blistave zrake kako vas dolaze osvijetliti. Ja sam sunce koje obasjava, zagrijava i prigrijava. Gledajte i prepoznajte kako sam ja vaš Stvoritelj, vaš Otac, vaš jedan i jedini Bog. Zbog toga što vas ljubim dolazim se učiniti voljenim od vas, kako biste se svi spasili.

Obraćam se svim ljudima diljem svijeta, odjekujući ovaj zaziv moje očinske ljubavi; beskrajne ljubavi koju želim da spoznate kao trajnu stvarnost.

23

Ljubite, ljubite, uvijek ljubite, ali pokažite i ostalim kako ljubiti Oca, da bi od danas na dalje ja mogao svima pokazati Oca koji vas tako žarko voli.

A vi, Moja voljena djeco, svećenici i redovnici, potičem vas da obznanite ovu očinsku ljubav koju gajim za ljude, a posebno za vas. Morate raditi kako bi moja volja bila izvršena u svim ljudima i vama. Moram biti spoznat, slavljen i ljubljen. Nemojte dopustiti da moja ljubav dugo miruje jer sam žedan u svojoj čežnji da budem ljubljen!

Ovo je stoljeće povlašteno kao niti jedno drugo. Nemojte dopustiti da ova privilegija prođe, zbog straha da bih je mogao opozvati. Dušama je potreban određeni božanski dodir, a vrijeme pritišće; nemojte se ičega bojati, Ja sam vaš Otac; pomoći ću vam u vašim naporima i vašem radu. Ja ću vas uvijek podržavati i nastojati da se veselite, već ovdje dolje, mir i radost duši, čineći da vaša zvanja i revan rad urodi plodovima. Ovo je neprocjenjiv dar, budući da duša koja je miroljubiva i radosna već okusila predokus nebesa čekajući svoju vječnu nagradu.»

«Vi, djeco moja, koji ste izvan Katoličke Crkve shvatite kako niste isključeni iz moje očinske ljubavi. Očitujem vam svoj nježni poziv jer ste i vi moja djeca. Ako ste do sada živjeli u đavoljevoj klopci, priznajte kako vas je prevario. Dođite k meni, vašem Ocu i ja ću vas primiti s radošću i ljubavlju!

I vi, koji samo poznajete vjeru u kojoj ste odrasli, ta vjera nije istinska, otvorite svoje oči. Evo vašega Oca, Onoga koji vas je stvorio i koji vas želi spasiti. Dolazim vam kako bih vam donio istinu i spasenje. Vidim kako me ne poznajete i kako ne shvaćate da sve što želim od vas je da me spoznate kao vašega Oca, Stvoritelja i Spasitelja. Upravo zbog te neupućenosti vi me ne možete ljubiti. Shvatite kako vam ja nisam daleko kao što mislite.

Kako bih vas mogao napustiti nakon što sam vas stvorio i prisvojio kroz svoju ljubav? Svugdje vas pratim, uvijek vas štitim, kako bi sve postalo potvrda moje velike velikodušnosti za vas, usprkos vašoj zaboravljivosti o mojoj neiscrpnoj dobroti. Zbog te zaboravljivosti govorite: «Priroda nas opskrbljuje svime, čini da živimo i umiremo.» Ovo je vrijeme milosti i svijetla. Shvatite onda kako sam ja jedini pravi Bog!»

«Ja sam Svetost od koje posjedujem savršeni i puni izraz; nudim vam tu svetost čiji sam Autor kroz Svojega Duha Svetoga i ulijevam je u vaše duše kroz zasluge Mojega Sina.

Kroz svojega Sina i Duha Svetoga ja vam dolazim i ulazim u vas i u vama tražim svoje spokojstvo.

Nekim dušama riječi: «Ja ulazim u vas» doimat će se tajnom, ali nisu nikakva tajna! Jer uputivši svoga Sina da ustanovi svetu pričest, naumio sam doći k vama svaki put kada primite Svetu Hostiju!

Naravno, ništa me nije sprječavalo kako bih vam došao čak prije Euharistije jer mi ništa nije nemoguće! Ali primanje tog Sakramenta je čin kojega je lako shvatiti i pokazuje kako vam dolazim!

Kada sam u vama, lakše vam mogu predati ono što posjedujem ako to zaištete od mene. Kroz ovaj Sakrament vi ste sa mnom prisno sjedinjeni. U toj bliskosti prelijeva se moja ljubav koja širi moju svetost među vašim dušama.

Ja vas ispunjavam svojom ljubavlju, zato me morate samo zamoliti za kreposti i savršenstvo koje vam je potrebno, možete biti sigurni da u tim trenutcima kada Bog počiva u svojim stvorenjima ništa vam neće biti odbijeno.

Pošto znate moje najdraže mjesto počinka, - Vaše srce - nećete li mi ga ponuditi? Ja sam vaš Otac i vaš Bog; hoćete li se usuditi odbiti mi to? Nemojte

24

dopustiti da trpim zbog vaše okrutnosti prema Ocu koji traži ovu jednu uslugu za sebe.»

«Pokazat ću se kao Otac svima onima koji su napušteni, prognani iz svakog ljudskoga društva. Predstavit ću se kao Otac svim unesrećenima, bolesnima, a iznad svega onima koji su u agoniji. Obznanit ću se svim obiteljima, siročadi, udovicama, zatvorenicima, radnicima i mladima. Prikazat ću se kao Otac kraljeva, Otac njihovih naroda. Svi ćete osjetiti moju dobrotu i moju zaštitu, svi ćete vidjeti moju vlast!»

Molitve Bogu Ocu --- na sljedećim stranicamaBog je moj Otac

Oče moj koji jesi na nebesima, kako je slatko spoznati da si Ti moj Otac i da sam ja Tvoje dijete!

Posebno kad je nebo moje duše tmurno i kada je moj križ teži, osjećam potrebu ponoviti: Oče, vjerujem u Tvoju ljubav za mene!

Da, vjerujem da si Ti moj Otac u svakom času mojega života te da sam ja Tvoje dijete!

Vjerujem da me ljubiš neiscrpnom ljubavlju! Vjerujem da bdiješ nada mnom danju i noću te da ni vlas ne padne s moje

glave bez Tvojega dopuštenja! Vjerujem da Ti u svojoj beskrajnoj Mudrosti poznaš bolje od mene što je

korisno za mene. Vjerujem da Ti u svojoj neograničenoj Moći možeš izvući dobro čak i iz zla. Vjerujem da Ti u svojoj beskrajnoj Dobroti činiš da sve služi na korist onima

koji Te ljube; čak i pod rukama koje me udaraju, ja ljubim Tvoju ruku koja liječi! Vjerujem…, ali umnoži u meni vjeru, ufanje i ljubav! Nauči me da uvijek vidim Tvoju Ljubav kao vodič u svakom događaju

mojega života. Nauči me da Ti se prepustim poput djeteta u majčinom naručju.

Oče, Ti sve znaš, Ti sve vidiš, Ti me poznaješ bolje nego ja sam: Ti sve

možeš i ljubiš me! Oče moj, jer želiš da Ti se uvijek utječemo, eto dolazim Ti s povjerenjem i

molim Te zajedno s Isusom i Marijom ... (ovdje se kaže željena milost).

Na tu nakanu, sjedinjujući se s njihovim Presvetim Srcima i prikazujem Ti sve svoje molitve, svoje žrtve i mrtvljenja, sva svoja djela i veću vjernost svojim obavezama.

Daj mi Svjetlo, Milost i Snagu Duha Svetoga. Utvrdi me u tom Duhu na način da ga više nikada ne izgubim niti ga

ožalostim te da nikada ne dopustim da On oslabi u meni. Oče moj, molim Te u ime Isusa, Tvojega Sina! A Ti, Isuse, otvori svoje Srce i

stavi u njega i moje, zajedno sa Srcem Marijinim prikaži ga našem božanskome Ocu! Isprosi milost za me koju trebam!

Božanski Oče, prizovi sebi sve ljude. Neka cijeli svijet proglasi Tvoju očinsku Dobrotu i Tvoje božansko Milosrđe!

Božanski Oče, budi blag i čuvaj me gdje god bio kao zjenicu oka svoga. Učini da uvijek budem dostojan sin/kćer; budi mi milostiv!

25

Božanski Oče, slatka nado naših duša, budi obznanjen, čašćen i ljubljen od svih ljudi!

Božanski Oče, neizmjerno dobro koje se izlijeva na sve narode, budi obznanjen, čašćen i ljubljen od svih ljudi!

Božanski Oče, blagodatna roso ljudskoga roda, budi obznanjen, čašćen i ljubljen od svih ljudi!

Majka Eugenija

Krunica Ocu nebeskom

Krunica Ocu sa svojih pet otajstava, molitva je poklonjena nam od Providnosti. U njoj je sadržana sva čovječja povijest kojom je upravljana Očeva ljubav koja je od početka stvaranja do krajnjeg izbavljenja vodila i nastavit će upravljati njegovim nacrtom života.

Ova krunica znak je vremena; u ovim vremenima koja će gledati Isusov povratak na zemlju «s velikom moći» (Mt 24,30). Moć je po odličnosti Očeva osobina («Vjerujem u Boga, Oca svemogućega»): to je Otac koji dolazi u Isusu, te ga mi moramo poticati kako bi ubrzao vremena novoga stvaranja (Rim 8,19).

Ali ne smijemo zamijeniti krunicu Oca s Gospinom, već nakon što smo

izmolili cijeli ružarij, zamolimo Majku neka moli zajedno s nama krunicu Oca kako bi brže došlo njegovo kraljevstvo (Lk 11,2) Otac obećava da za svaki Oče naš koji će biti izmoljen, deseci duša će biti spašene od vječnog prokletstva, a desetci duša će biti oslobođene čistilišnih muka. Otac će posebno udijeliti milosti onim obiteljima koje će moliti ovu krunicu, a milosti će prenositi iz generacije u generaciju. Svima onima koji budu molili s vjerom učinit će velika čuda, takva i toliko velika o kakvim se nije nikada čulo u povijesti Crkve.

Kako se moli ? U ime † Oca i † i Sina i † Duha Svetoga Bože, u pomoć mi priteci.

Gospodine, pohiti da mi pomogneš. Slava Ocu …

Oče moj, Oče dobri, Tebi se prikazujem, Tebi se predajem.

Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog: danas me prosvjetljuj, čuvaj i upravljaj. Amen

Na svakoj desetici se najavi otajstvo. Nakon kratke stanke za razmatranje izmole se po jedna Zdravo Marijo, deset Očenaša i jedan Slava Ocu. Na kraju svake desetice ponove se dvije molitve: Oče moj, Oče dobri … i Anđele Božji.

U prvom otajstvu razmatra se Očeva pobjeda u Edenskom vrtu kada je nakon Adamovog i Evinog grijeha obećao dolazak Spasitelja.

26

Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." (Post 3,14–15)

U drugom otajstvu razmatra se Očeva pobjeda u času Marijinog «Fiat» tijekom navještenja.

Anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,30–33; Lk 1,38)

U trećem otajstvu razmatra se Očeva pobjeda u Getsemanskom vrtu kada je svu Svoju moć predao Sinu.

"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju (Lk 22,42–44). Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." (Mt 26,45–46) Istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. (Iv 18,4–6)

U četvrtom otajstvu razmatra se Očeva pobjeda u času svakog posebnog suda.

"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." (Lk 15,20-24)

U petom otajstvu razmatra se Očeva pobjeda u času općega suda.

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: «Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.» (Otk 21,1-4)

Zdravo Kraljice,

27

Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakanu Svetoga Oca.

Litanije Bogu Ocu

Gospodine, smiluj se!Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas!Kriste, usliši nas!Oče nebeski, Bože Sine, Otkupitelju svijeta, Bože Duše Sveti, Bože Sveto Trojstvo, jedan Bože

Oče beskrajnog veličanstva Oče neograničene moći Oče beskonačne blagosti Oče, bezdane ljubavi Oče, snago milosti Oče, sjaju uskrsnuća Oče, svijetlo mira Oče, radosti spasenja Oče, vazda Otac Oče neiscrpnog milosrđa Oče neizrecivog sjaja Oče, spasenje očajnih Oče, nado molitelja Oče, utjeho svake patnje

Oče, za najslabiju djecu - Tebe molimo, usliši nas!Oče, za najočajniju djecu Oče, za najmanje ljubljenu djecu Oče, za djecu koja Te nisu upoznala Oče, za najosamljeniju djecu Oče, za najzapušteniju djecu Oče, za djecu koja najviše pate,Oče, za djecukoja se bore da dođe kraljevstvo Tvoje

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine! Pomolimo se! Oče, za svu Tvoju djecu molimo Te: podari im mir i spasenjeu ime Predragocjene Krvi Tvojega Sina Isusa i u ime Prežalosnog Srca Marijinog! Amen.

28

Oče moj nebeski, predajem se Tebi

Oče moj nebeski,predajem se Tebi. Čini od mene što se Tebi svidi, što god učiniš sa mnom,bit ću Ti na svemu zahvalan. Na sve sam spreman. Sve prihvaćam! Samo nek se vrši Tvoja voljau meni i u svim stvorenjima. Ništa drugo ne tražim, dobri Bože! Svoju dušu predajem u Tvoje ruke. Predajem je, Bože, sa svom ljubavlju svog srca. Jer Te ljubim. I jer mi je potrebna Tvoja ljubav. Predajem se u Tvoje rukes potpunim pouzdanjemjer si ti moj Otac!

Charles de Foucauld

29

6) Razgovor s Ocem

Draga braćo i sestre u Ocu!

Do sada smo razmatrali sliku i osobnost nebeskog Oca i naš stav prema njemu. Sigurno nam je svima postalo jasno da moramo i smijemo na slici nebeskog Oca popraviti krive crte i razviti jedno veće povjerenje u njega. Na tome radimo.

Kada uspijemo u tome da bolje upoznamo našeg Oca, da ga više ljubimo i častimo, konačno nam dolazi pitanje: Kako ćemo oblikovati u budućnosti naš odnos s njime, kako ćemo ostati u kontaktu s njime, kako možemo živjeti i razgovarati s njime?

Neka to bude sada tema našeg razmatranja.

A) Razgovarati s OcemKoga ljubiš – toga stalno tražiš i želiš biti u kontaktu s njime. Želiš s njime razgovarati i dijeliti s njime cijeli život. Tada ćeš biti sretan!

Razgovarati s ljubljenom osobom… to je najdublji smisao molitve. Tražimo nebeskog Oca u molitvi. Kako to ide?

Mnogima je neobično moliti spontano. Tada će poslužiti formulirane molitve koje trebamo skupljati, sačuvati kao bogatstvo i redovito ih koristiti. Tu je molitva „Očenaš“ koju nas je sam Isus naučio. Tu molitvu molimo svaki dan više puta… Često automatski i bez velikog razmišljanja. Kako oživjeti tu molitvu? Trebamo ju razmatrati – sami i također uz pomoć prikladnih tekstova koje ćete lako naći ako ih potražite.

U petom razmatranju sam Vam pružio jedan izbor formuliranih molitava koje su upućene Bogu Ocu: „Bog je moj Otac“ (Sestra Eugenia), „Oče moj nebeski – predajem se Tebi“ (Charles de Foucauld), „Krunica Bogu Ocu“ i „Litanije Bogu Ocu“. Lako ćete naći druge formulirane molitve – ako ih potražite. Skupljajte ih u jedan fascikl!

Najljepše je ući u spontani razgovor s Ocem. Onome koji ljubi, neće to biti previše teško…

Trebate jednostavno početi. Otac nije kompliciran! Njemu ne treba visoka teologija. Njega najviše raduju moje jednostavne, spontane, dječje riječi… Probajte…!

Peto razmatranje Vam je donijelo tu veliku poruku Boga Oca „Otac govori svojoj djeci“. Divna poruka! U tome ste čitali, kako nebeski Otac želi da mu se obitelj svaki dan i spontano obrati… Nebeski Otac je opisao kako (vidi stranicu 4) … Učinite to kao obitelj! Bravo!

Razgovor s Ocem smije biti: spontan, jednostavan, srdačan, ispunjen povjerenjem.

Odličan primjer za to je sljedeća molitva sestre Eugenije:

Oče,

kamogod idem, nalazim Tebe,

kamogod gledam, vidim Tebe,

gdjegod Te tražim, tamo jesi,

gdjegod Ti pričam, Ti mi odgovoriš,30

gdjegod se Tebi molim, Ti me čuješ,

svugdje Ti si mi jedno i sve,

svugdje Te susrećem, Tebe ljubim!

Ohhh, kako je ta molitva divna: jednostavna, duboka, s puno povjerenja i ljubavi! A tako se smijemo i možemo svi mi obratiti ljubljenom Ocu!

Što mogu biti predmeti razgovora?

Sve što mi Otac danas daruje, stvorenje i lijepa priroda koju vidim, moja aktualna nakana i molba, zahvala, aktualni događaji, osobe, dan preda mnom, moje obaveze i službe, moja uloga… itd. – ukratko sve što mi se pokazuje i što proživljavam…

Pri tome je moj ljubljeni Otac prisutan i sluša me. On nije tu kao kamen, nego kao osobni otac, kao ABBA (tata!), kao Jahwe (vidi knjigu izlaska, poglavlje 3) koji suosjeća s narodom, koji reagira i daje odgovor na njihovu nevolju, koji se da dirnuti i želi spas svoga naroda. Jahwe je Bog Abrahama, Izaka i Jakova – to jest Bog povijesti; također i moje (životne) povijesti!

Važno: Molitva je vježba, svaki dan! Kraljica mira kaže: „Molite dokle Vam molitva bude radost!“ Razgovor s Ocem će Vam postati toliko dragocjen i bogat da ga nikad više u životu nećete napustiti!

Razgovor s Ocem je izvor povjerenja. Od svega što vježbate, najviše će razgovor s Ocem u Vama pojačati Vaše povjerenje u njega. S molitvom će Vam doći blizu Vaš nebeski Otac; i sve više ćete osjećati njegovu ljubav! To se zaista isplati!

Najviše će ojačati Vaše povjerenje prema Ocu molitva zahvale. Zato je trebate svaki dan vježbati!

Već općenito je zahvala ključ za zadovoljstvo. Zahvalni ljudi su i zadovoljni ljudi!

Velika je pomoć kada – barem jedno vrijeme – pišete svoje zahvale, najbolje navečer, na kraju dana. U tumačenju događaja dana smije vladati duh pozitivnosti – toliko sam danas dobio…! Stvari se ne razumiju po sebe… Zahvalnost pretpostavlja pažljivost i osjećajnost…

Sreća traži zajedništvo; želim je podijeliti s nekim. Najbolje s autorom svakoga dobra – a to je na koncu uvijek Bog!

B) Razmatranje Očevog vodstvaI to smije i treba biti predmet razgovora s Ocem!

Schönstattska metoda razmatranja je razmatranje vlastitog života i kako me Očeva providnost vodila – mudro i s ljubavi!

Temelj za to je razumijevanje – kako otac Kentenich kaže – da Bog nije samo Bog oltara (liturgije, sakramenata) i Svetog pisma (Biblije), nego Bog cijelog života!

Uvijek je potrebno dovoljno vremena, tišine i sabranosti! Smijem biti sve pažljiviji: dobro slušati i točno gledati na stvari i događaje…

Otac Kentenich je živio neprestano u Božjoj prisutnosti… znao je povezati „nebo i zemlju“.31

I razmatranje je vježba koju trebamo svaki dan prakticirati!

Trebamo postaviti ljestve na predmet aktualnog razmatranja, trebamo se penjati u vis da bolje vidimo i da gledamo iza stvari, što se tamo krije? Koji Božji glas?

Pri tome me Otac vodi kao dobar pastir, kao prijatelj, kao moj osobni spasitelj. Bog nikad nije protiv mene! On je ipak ljubav! (Za ojačanje osobnog povjerenja u Očevo vodstvo moga života pomaže čitanje knjižice „Ali Bog je ipak ljubav!“ – pater Christoph Horn).

Standardno pitanje uvijek treba biti: „Dragi Oče, što mi želiš s time govoriti, pokazati, poučiti me?“ S tim događajem moga života, s ovom osobom, s tim znakovima našega vremena i povijesti? Što mi želiš s time govoriti? Ništa se ne događa slučajno. Sve ima svoj duboki smisao…

Takvo razmatranje je ojačanje žive vjere i povjerenja. To je stalni razgovor. S time će mi Otac doći puno bliže i više ću ga ljubiti i častiti. Više ću prepoznavati i uviđati smisao svoga života. Sve dublje ću shvaćati i svoje životno poslanje, misiju.

Važno je da završim svako razmatranje riječima zahvale Ocu.

Lijepo bi bilo kada bi mogao vježbati tu schönstattsku metodu razmatranja svaki dan – to je bogatstvo i izvor žive vjere! To je i predmet živog razgovora s nebeskim Ocem.

Probajte i uspjet ćete!

___________________________________________________________________________

Citati oca Kentenicha za osobno razmatranje:

1) Zahvaliti se trebao bi biti temeljni stav moje duše.

2) Kada svugdje vidimo Boga života, tada će svijet biti pun Božjih poruka.

3) Osobna molitva! Iznosim Bogu Ocu svoje nakane i to činim svojim osobnim i originalnim jezikom.

4) Preko dana moramo čuvati povezanost s dragim Ocem strjelovitim molitvama.

5) Želimo ponovno učiti razgovarati s dragim Ocem. Duh Sveti nam mora pomoći.

6) Moj dragi Otac me ljubi. Želim mu pokloniti svoju ljubav.

7) U šutnji se obnavlja snaga.

32

7) Zajedno na putu prema Ocu

Draga braćo i sestre u Ocu!

Ovih tjedana smo prolazili jedan duži zajednički put prema nebeskom Ocu:

Kao uvod smo napravili osvrt na vlastiti životni put od prošle godine 2020. U njemu smo tražili znakove i tragove Očevog plana i vodstva. Nadam se da ste ih – barem tu i tamo – našli!

Onda smo započeli s razmatranjem našeg Očevog simbola: prvi aspekt je bio Očev pogled ljubavi. Nadam se da ste osjećali na sebi taj pogled ljubavi i milosrđa!

Drugi važan aspekt simbola Boga Oca je bio: On vidi i providi. Očeva providnost se brine o meni, o mojoj obitelji. Ja sam predmet Njegove pažnje i brige. Sve što se događa u mome životu ima svoj duboki smisao, čak i križ i patnja.

Moj nebeski Otac traži u svojoj mudroj providnosti moju suradnju. Pri tome je temelj moja praktična vjera u Očevu providnost koja me potiče na odgovor ljubavi. Pozvan sam na to da prepoznajem svoje životno poslanje koje se želi razvijati u praktičnim djelima.

Nebeski Otac može biti otac samo onima koji se ponašaju kao njegova djeca. Zato želimo – poput Marija – razvijati jedan djetinji stav prema Ocu.

Poruka „Otac govori svojoj djeci“ nam pomaže da još jasnije prepoznamo sliku dobroga Oca i našu stvarnost kao njegova ljubljena djeca.

S nebeskim Ocem želimo razvijati jedan osobni i prisni odnos. Molitva i osobni razgovor s njime će biti velika pomoć na tom putu. Zahvalnost prema Ocu silno će ojačati moje povjerenje u njega.

Draga braćo i sestre u Ocu, na putu prema Ocu nam treba i ljudska i nebeska pomoć. Sam nebeski Otac mora nam doći ususret!

Ali nam trebaju i ljudski očevi. Otac Kentenich nam je posebna pomoć kao naš zajednički duhovni otac i kao odslik nebeskog Oca. On je toliko jasno pokazao koliko su nam važna prirodna iskustva živoga oca na putu prema nebeskom Ocu.

U knjižici „Bog, moj Otac“ pater Kentenich opisuje taj „normalan put“ prema nebeskom Ocu:

„Koji je, ustvari, normalan put za ostvarenje djetinjeg odnosa s nebeskim Ocem? Normalan put je djetinji odnos prema zemaljskom, biološkom ocu. Ako izostanu prethodni doživljaji na prirodnoj razini, teško je očekivati da će na natprirodnoj razini neki životni proces biti i ostati „konkretan“, jasan, siguran i trajan. Duša ne treba samo apstraktne, nego i lokalne, a posebno i osobne veze. Osoba samo kroz osobu, kroz osobne odnose razvija čvrste korijene…“

„Kako iskustvo pokazuje, nebrojeno mnogo katolika ne postiže dubok djetinji odnos prema Bogu Ocu jer im nedostaje temelj u nižem poretku. Iz istog razloga nebrojenom mnoštvu ljudi vremenom otac na nebu ostaje „nestvaran“. Pretvara se u potpuno apstraktan pojam.“

„Reforma obitelji i obiteljskog života bitna je zadaća današnjeg dušobrižništva. Kada postoji stvaran, prirodan doživljaj oca i majke, tada podsvjestan, odnosno nagonski život duše djeteta ima dobru početnu dispoziciju.“ (Kraj citata oca Kentenicha).

33

S time prepoznajemo važnost iskustava ljudskog oca. Ako to nismo iskusili, posebna je milost kada smijemo nadoknaditi nedostatak ljudskog oca, odnosno dobroga oca. Duhovni otac može nama postati i neki svećenik ili učitelj ili druga ličnost našeg društva. U njemu smijemo onda doživjeti očinski interes i pažnju, naklonost i ljubav, i također duhovno vodstvo. Za takvo ljudsko iskustvo smijemo moliti nebeskog Oca…

Na putu prema Bogu Ocu mogu nam pomoći i nebeski očevi. Otac Kentenich će to rado izvršiti ako ga iskreno molimo za njegovo osobno očinstvo. On će zaista reagirati na moju molbu – toliki članovi Schönstattskog pokreta to su već doživjeli. Biti duhovni i duševni otac mnogima, to je njegovo posebno nebesko poslanje. On ima puno vremena za to!

I drugi nebeski očevi će nam pomoći na putu prema nebeskom Ocu. Meni osobno puno pomaže naš švicarski nacionalni svetac Niklaus von Fluee koji mi je postao pravim duhovnim ocem i kome redovito hodočastim…

Sveti Otac Franjo je nedavno (8. 12. 2020.) objavio apostolsko pismo „Patris corde“ u kojemu on tako lijepo opisuje očinstvo svetoga Josipa prema Isusu i prema nama. Sveti je Josip zaštitnik cijele Crkve, domovine Hrvatske i svakog doma i obitelji. Zato ćemo i njega zvati u pomoć na putu prema nebeskom Ocu čiju je ljudsku sliku smio predstaviti. Preporučujem Vam za čitanje to apostolsko pismo (na primjer preko bitno.net). I od svetog Josipa možemo učiti što je pravo očinstvo i kako izgleda odnos dobroga oca prema svojoj djeci.

Na koncu smijem još nešto važno istaknuti: ne samo da mi trebamo nebeskog Oca, nego i On treba nas!!! Pozvani smo – i to je jedna od najvažnijih usluga ljudima našega vremena – širiti pozitivnu sliku nebeskog Oca koji je ljubav i milosrđe i koji se zaista brine o nama! Želimo ljudima praktično pokazati i pomoći kako još bolje upoznati nebeskog Oca, kako ga ljubiti i častiti i kako s njime razgovarati. Zaista, upravo za to nas treba naš zajednički nebeski Otac i to ne bismo smjeli zaboraviti!

Evo, tu sam Vam donio još nekoliko praktičnih poticaja na putu prema nebeskom Ocu. Ako Bog da, Hrvatska schönstattska obitelj će svečano unijeti simbol Boga Oca u Svetište u Ivanovcima u subotu, 18. rujna ove godine 2021. Zajedno smo sada počeli veliku devetnicu od 9 mjeseci (18. 12. 2020. – 18. 9. 2021.) upravo s ovim duhovnim vježbama.

I dalje ste pozvani svaki dan ili barem redovito moliti našu zajedničku molitvu „Ljubljeni nebeski Oče“ gdje molimo i posebno za naše velike nakane HŠO: za naše jedinstvo i za zvanja za našu zajedničku budućnost.

„Jedno srce u Ocu“ želimo biti i ostati – osobito u ovom milosnom vremenu!

Sigurno su nas ove duhovne vježbe duhovno povezale kao „jedno srce u Ocu“ – u ocu Kentenichu i u nebeskom Ocu. Sada Vas pozivam da nastavite veliku devetnicu u Vašim granama i lokalnim zajednicama. Razvijajte i svoje vlastite inicijative! Svaki mjesec je ponuđeno Slavlje saveza na našoj web-stranici www.hso.hr koje smijete i sami moliti, ako se ne možete/smijete zajedno okupljati. I inače ćete puno toga naći na našoj web-stranici i zato Vas pozivam da ju redovito pogledate i pratite.

Osobito stavljam u Vaše molitve sve naše članove u nevolji, posebno naše bolesne članove. Hvala na solidarnosti!

Nadam se da ćemo se vidjeti u rujnu na Slavlju u Ivanovcima, a do tada ćemo živjeti naše geslo i dalje ostati „jedno srce u Ocu“.

34

Na kraju ovih duhovnih vježbi ostavljam Vam još nekoliko citata oca Kentenicha i šaljem Vam jedan posebni blagoslov za Vas, za Vaše obitelji i sve Vaše članove +++.

Hvala na sudjelovanju u ovim duhovnim vježbama!

Vrlo srdačno Vas pozdravlja

Vaš zahvalni duhovnik pater Christoph

___________________________________________________________________________

Citati oca Kentenicha za razmatranje:

1) Bog, moj Otac me vidi, On me ljubi i treba me.2) Činim ono svoje, koliko dobro mogu, ono ostalo čini Bog.3) Moj Otac me ljubi. Želim mu pokloniti svoju ljubav.4) Pokušajte biti svjedok ljubavi gdjegod nalazite priliku.5) Pobrinite se da svijet oko Vas postane komad neba.6) Majka Božja je obećala da će se brinuti o nama ako joj se posvetimo bez pridržaja.7) To je ono što nam treba: veselo, a ne tužno kršćanstvo.8) Otac i danas vodi sve po svom planu ljubavi. Trebam samo onoliko svjetlo odozgo da

vidim idući korak. To daje mir i veliku sigurnost.9) Ako je moje srce Svetište, to se osjeća kamogod dolazim i struja blagoslova će teći.10) Tko je ujedinio svoju volju s Očevom uvijek je veseo, ima uvijek izvor radosti.11) Ne možemo uvijek razumjeti dragoga Boga, ali sigurno je da je On uvijek ljubav.12) Kakogod je neki dobar čin malen, ako se događa iz ljubavi prema Bogu, tada je velik.13) Svijest da nisam sam, da Otac živi u meni, sasvim će me smiriti, ispuniti povjerenjem.14) Sve što činimo Ocu na čast, postat će nam blagoslov.15) Najviše djeluju u svijetu oni koji izražavaju Božji život koji nose u sebi.16) Što više ljubavi poklonimo jedni drugima, to više jedni druge pripremamo za vjeru u

stvarnu Božju ljubav prema nama.17) Naše iskreno čovještvo treba drugima biti most do Božanskoga.18) Sva naša djela će postati plodonosnija kada ih učinimo radosnim srcem.19) Otac nebeski djeluje u nama i s nama kada blagujemo, spavamo, molimo, radimo ili

činimo nešto drugo. Očevu blizinu ne možemo si zamisliti dovoljno blizu.20) Svetost je u hrabrosti da počnemo svaki dan iznova.

35