1

Smjer ljubavi - Webstilus zbornik 2011.

2

Smjer ljubavi - Webstilus zbornik 2011.

Urednica:

dr. Blanka Pašagić

Urednički kolegij:

dr. Goran Hudec, dr. Budimir Mijović, dr. Marina Miklić

Lektorica:

Andrea Vončina, prof.

Grafički urednik:

Aleksandar Pašagić, dipl. ing.

Slika na naslovnici:

Mario Pejaković: Mreža

Nakladnik:

Webstilus klub, Zagreb

ISBN 978-953-7853-02-0

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučili-šne knjižnice u Zagrebu pod brojem ?????740073

Copyright © 2011 Webstilus klub

www.webstilus.info www.webstilus.net

Smjer ljubaviSmjer ljubaviSmjer ljubaviSmjer ljubavi

Webstilus zbornik 2011.

3

Smjer ljubaviSmjer ljubaviSmjer ljubaviSmjer ljubavi

Webstilus zbornik 2011.

Zagreb

prosinac 2011.

4

IZDAJA

Bezglasno obećanje

u oku

kretnji

svakodnevnici

Ljubav

u dodiru

boji glasa

osmjehu

Prijateljstvo

u smijehu

suzama

životu

Izdaja

obećanja

ljubavi

prijateljstva

5

IZDAJA

Bezglasno obećanje

u oku

kretnji

svakodnevnici

Ljubav

u dodiru

boji glasa

osmjehu

Prijateljstvo

u smijehu

suzama

životu

Izdaja

obećanja

ljubavi

prijateljstva

Nenad Bahat

6

NADA NIKAD NE UMIRE

Poraz vuče me za ruku

kroz neke crne, mračne ulice

tuga na uhu mi šapuće

posljednje stihove

Čujem ju u daljini

kako tiho odzvanja

naša pjesma lažljiva

prokleta

Sad širom otvaram oči

jer onda kad nisam trebala

ja sam ih uporno sklapala

sanjiva i nevina

Osjećam ih kako grabe me

ruke crne, smrznute

izvlačeći polako

niti života iz mene

Ali usprkos svemu ne dam se

iako odnijeli su srce,

još uvijek borim se

jer nada nikada ne umire.

SMJER LJUBAVI

Kažu mi

Pokreni se

Život neće čekati samo na tebe

Kažu mi

Zaljubi se

Zadnji vlakovi već odlaze

Kasno je

Šapućem ja

Dok čekam na njega

Moja karta

Za smjer ljubavi

Već odavno je istekla…

Vada Bajrić

7

SMJER LJUBAVI

Kažu mi

Pokreni se

Život neće čekati samo na tebe

Kažu mi

Zaljubi se

Zadnji vlakovi već odlaze

Kasno je

Šapućem ja

Dok čekam na njega

Moja karta

Za smjer ljubavi

Već odavno je istekla…

8

LUDICE

Ludice,

tisuće klaunova izlaze na ulice,

nova maskerata

oluji prkositi stiže,

danom zvana maskerata.

Java maskeratu boji u boje života,

a život našim danima plovi,

sazdan si od riječi, ludo moja,

u pričama te svima ima..

Ludice,

uzmi mog starog drvenog lutka

i na tavan k ostalim ga stavi,

lutak je moj sazdan od snova,

a meni predstoji živjet u javi.

Bez snova nebo je prazno

i oblaci po njem više ne rišu,

nemirna je bura duša moja

i u njoj se klaunove suze stišću.

CVIJET ISPOD STAKLENOG ZVONA

Postoji jedan cvijet koji misli

da je savršen,

da je poseban.

Nevidljivi zid

sudbinske ležernosti

dijeli ga od ostalih

živih bića

od kakve-takve

spoznaje

sebe i drugih,

od samog daha

života;

od kapi kiše

i rose

koji daju

svježinu.

Postoji jedan cvijet

koji misli da je

savršen,

da je poseban,

i koji gotovo uvijek

očekuje najbolje

od života;

Nikol Bali

9

CVIJET ISPOD STAKLENOG ZVONA

Postoji jedan cvijet koji misli

da je savršen,

da je poseban.

Nevidljivi zid

sudbinske ležernosti

dijeli ga od ostalih

živih bića

od kakve-takve

spoznaje

sebe i drugih,

od samog daha

života;

od kapi kiše

i rose

koji daju

svježinu.

Postoji jedan cvijet

koji misli da je

savršen,

da je poseban,

i koji gotovo uvijek

očekuje najbolje

od života;

Martina Bandić

10

samo savršene stvari

koje sve dolaze

nanizane

kao perlice na ogrlicu

točno po pravilnom

redoslijedu

baš onako

"kako treba biti".

Tako se polako

sve više

pretvara u cvijet

bez očiju i duše -

cvijet koji misli

da je poseban

i savršen,

cvijet koji se ruga

drugom cvijeću

bez prave spoznaje

o njima.

Tako nastaje cvijet

koji poznaje samo

prazninu;

tako nastaje cvijet

koji kao da ne shvaća

prolaznost;

tako nastaje cvijet

koji ne žudi

za slobodom;

tako nastaje cvijet

koji je samodostatan

u svojoj praznini;

tako nastaje cvijet

kojeg ljudi lako

zaboravljaju;

tako nastaje cvijet

koji zapravo

ni ne miriše.

11

u svojoj praznini;

tako nastaje cvijet

kojeg ljudi lako

zaboravljaju;

tako nastaje cvijet

koji zapravo

ni ne miriše.

12

U MAGLI ŽELJA

Mogao bih, samo kad bih htio,

poželjeti noćas najluñe želje.

I sve bi mi se ostvarile.

Mogao bih preletjeti Atlantik

i naći se na mjestima iz kojih izvire ljepota.

Mogao bih razgrnuti zvijezde

i pronaći mir

i nešto za tebe, nešto za mene...

Mogao bih, samo kad bih htio,

već noćas okusiti život.

I tako hitro, tako lako,

neozlijeñen gaziti

preko oštrih bridova misli.

Ali neću. Puste su želje

i treba oprezno s njima.

Poželjet ću tebe!

Da se rasprsnu mirisi

i proliju po tvome vratu.

Da slušam tvoje bilo dok te ljubim.

Tvoje prekrasne otkucaje srca.

Taj dokaz da si stvarno tu.

Poželjet ću samo jedan tren,

jednu sekundu s tobom,

tek toliko koliko mi treba

da ti obećam svijet.

Da se zakunem u ljubav.

Poželjet ću.

Pa makar se nikada ne ostvari!

Drago Barukčić

13

Poželjet ću tebe!

Da se rasprsnu mirisi

i proliju po tvome vratu.

Da slušam tvoje bilo dok te ljubim.

Tvoje prekrasne otkucaje srca.

Taj dokaz da si stvarno tu.

Poželjet ću samo jedan tren,

jednu sekundu s tobom,

tek toliko koliko mi treba

da ti obećam svijet.

Da se zakunem u ljubav.

Poželjet ću.

Pa makar se nikada ne ostvari!

14

Koračanje u mjestu

Sati utihnuše. Riječi utrnuše.

Gdje sam?

Nikad se nisam ni pomaknuo s mjesta.

Uvijek sam tražio mustru

po kojoj ću satkati sreću.

Zašivao sam zakrpe na rane što su ostale.

Maštao sam da ću jednom

saplesti prste i isplesti pokrivač od tila.

Pod njega bih se sakrio kad se nadvije bol.

Oprezno i tiho da ne otkrije gdje sam.

Da me ne pronañe nikad.

Želio sam se darovati Suncu.

Onom okruglom crvenom Suncu.

I onako bestjelesno poletjeti iznad vapaja.

No svijet mi je mijenjao put.

I ja sam padao.

Padao umjesto zvijezda.

Opijen vječnim jutrom

tražio sam jedan most preko oceana.

Mjesto gdje je tišina mirisno prosuta.

Gdje treptaj nadglasa šum valova.

I poželio sam biti to veliko plavetnilo,

jer voda je mirna

na vodi ne ostaju tragovi.

15

Opijen vječnim jutrom

tražio sam jedan most preko oceana.

Mjesto gdje je tišina mirisno prosuta.

Gdje treptaj nadglasa šum valova.

I poželio sam biti to veliko plavetnilo,

jer voda je mirna -

na vodi ne ostaju tragovi.

16

…zaljubljena…

Ja nisam stijena!

Odlomljenim kamenjem ne prkosim putniku

Ne pogañam svojom ljutinom slučajnog prolaznika.

Svoj bijes ja nosim u sebi.

Ja nisam vulkan!

Užarenom lavom ne palim stare knjige

Ne pokrivam prašnjavi dnevnik sivim pepelom.

Svoje uspomene ja čuvam u sebi.

Ja nisam otok!

Opasana morem ne vapim za tuñom blizinom

Sićušnim kopnom svojim ne ljubim svakog prolaznika.

Svoje čežnje ja čuvam u sebi.

Ja nisam mjesec!

Obasuta zvijezdama ne remetim oseci plimu

Ne donosim nemir u snove ljudi.

Svoje nemire ja čuvam u sebi.

Ja nisam stijena, vulkan, otok ni mjesec

Što drugima budu tuga nebrojena.

U sebi nosim bijes, uspomene, čežnje i nemire

I samu sebe zovem žena zaljubljena.

Trebala sam lijek da izliječim svoje srce

„Opsesija“ nazvao si tu bolest

Jer dala sam sve ono što sam obećala

A za uzvrat nisam ništa primila

Možda je bilo krivo vrijeme, možda mjesto

Možda ti nisi bio ti, ja nisam bila ja

I to je možda razlog naše nesreće

Rekla bih ti nježno, na uho ti šapnula

Da jesi i uvijek ćeš biti, kako kažeš, moja opsesija

Dao si mi riječ, riječima pokazao

Samo djelima nisi, dragi…

Slañana Benkus

17

Ja nisam stijena, vulkan, otok ni mjesec

Što drugima budu tuga nebrojena.

U sebi nosim bijes, uspomene, čežnje i nemire

I samu sebe zovem žena zaljubljena.

Tu si zakazao

Trebala sam lijek da izliječim svoje srce

„Opsesija“ nazvao si tu bolest

Jer dala sam sve ono što sam obećala

A za uzvrat nisam ništa primila

Možda je bilo krivo vrijeme, možda mjesto

Ili nešto treće

Možda ti nisi bio ti, ja nisam bila ja

I to je možda razlog naše nesreće

Rekla bih ti nježno, na uho ti šapnula

Da jesi i uvijek ćeš biti, kako kažeš, moja opsesija

A ti?

Dao si mi riječ, riječima pokazao

Samo djelima nisi, dragi…

tu si zakazao.

18

PONOĆNO LUTANJE

Prošla je ponoć… Oko mene – tama.

Posve sâm, rodnim gradom lutam.

– Hoće li me sresti neka lijepa dama?

Nesretan sobom, teške suze gutam.

Protežem korake oko kružnog toka

i punim plućima udišem samoću.

Moja je patnja beskrajno duboka.

– Možda, srodne duše nalaze se noću?

Promatram ljude zaljubljene, sretne

i priželjkujem neki pogled da me sretne,

dok višim silama sad ispaštam dug.

Pod kaputom skrivam srce, koje pati;

sve njegove bôli nitko ne će znati.

Lutajući gradom, vrtim se u krug.

ZBOG LJEPOTE TVOJE

Zbog ljepote tvoje sve slabije stvaram

stihove i balade, romantične sonete.

Htio bih te zavoditi, ali još sam dijete,

i toliko zaljubljen da, evo, izgaram.

Htio bih večeras s tobom provoditi sate,

udisati s tobom svaku minutu što mine.

Htio bih se s tobom skriti u one daljine,

gdje cjelov ljubovanja čuvam samo za te.

– Dugo smo se tražili. Propustili toliko!

Zagrli me i poljubi dok zvijezde trepere.

Dvije duše izgubljene konačno se srele;

kao što sam ja patio, znam da nije ni'ko.

Crna sjenka mog života polako se gubi.

Ti si moje novo Svjetlo. Zagrli me, ljubi.

Josip Matej Bilić

19

ZBOG LJEPOTE TVOJE

Zbog ljepote tvoje sve slabije stvaram

stihove i balade, romantične sonete.

Htio bih te zavoditi, ali još sam dijete,

i toliko zaljubljen da, evo, izgaram.

Htio bih večeras s tobom provoditi sate,

udisati s tobom svaku minutu što mine.

Htio bih se s tobom skriti u one daljine,

gdje cjelov ljubovanja čuvam samo za te.

– Dugo smo se tražili. Propustili toliko!

Zagrli me i poljubi dok zvijezde trepere.

Dvije duše izgubljene konačno se srele;

kao što sam ja patio, znam da nije ni'ko.

Crna sjenka mog života polako se gubi.

Ti si moje novo Svjetlo. Zagrli me, ljubi.

20

NA OTOKU SAMOĆE

Naša sjajna zvijezda na nebu ne blista;

u noći ju promatram: polako se gasi.

– Više te ne poznajem! Tko si? Nisi ista!

Glavom mi prolaze raznorazni glasi.

– Da, još te volim! I mrzim te i volim.

Sada si djevica, večeras bit ćeš drolja.

Na otoku samoće neprimjetno stojim

i krikom se javljam: – O, ljubavi moja,

ja te obožavam, k'o samoću noću,

kada sâm sa sobom nalazim mirnoću

i posve sam sretan u tom divnom skladu.

– Eh, da opet snene te usnice tvoje,

kao gdjegod prije, prisloniš uz moje,

gušio se ne bih u samotnom jadu.

Zamisli

Ako jedna

kap kiše

pri dodiru

sa zrakom

Sunca

tvori

dugu boja...

- zamisli tek

auru čovjeka

u čijoj duši

kupa se

cijelo

Sunce Ljubavi.

21

Zamisli

Ako jedna

kap kiše

pri dodiru

sa zrakom

Sunca

tvori

dugu boja...

- zamisli tek

auru čovjeka

u čijoj duši

kupa se

cijelo

Sunce Ljubavi.

Senada Brčaninović

22

Pazi mi na dušu

Presitno je…

premalo za te

ovo ime moje,

da bi ta ruka

od smrtnih grijeha

uzdrhtala…

na svetost Istine

ispisati ga mogla.

Presitna su…

je l’ da,

presitna su slova

ovog mog imena?

Samo misli… neka,

očekivati je i to od duha

koji se davi…

u očaju drskosti

i od sujete tami.

A žalim te…

žalim te, dušo mila.

Pored svih plemenitih poema

što si na životne zidine poredala,

još te nije dotakla Svetost jedna:

- od roñenja

do nebeskog beskraja,

samo za moju dušu

ta presitna slova

rukom Božjom su svezana.

Pazi mi na dušu…

Misli…

kad prešutiš

ili izgovoriš mi ime.

Pazi mi na dušu…

pazi riječi njene!

- za presitna slova

za te beznačajna imena,

cijela duša moja

Njegovom rukom

je svezana.

23

A žalim te…

žalim te, dušo mila.

Pored svih plemenitih poema

što si na životne zidine poredala,

još te nije dotakla Svetost jedna:

- od roñenja

do nebeskog beskraja,

samo za moju dušu

ta presitna slova

rukom Božjom su svezana.

Pazi mi na dušu…

Misli…

kad prešutiš

ili izgovoriš mi ime.

Pazi mi na dušu…

pazi riječi njene!

- za presitna slova

za te beznačajna imena,

cijela duša moja

Njegovom rukom

je svezana.

24

JUTROS RANO

Jutros rano i prije svitanja,

na nebu Mjesec pun

uz poziv - na tebi je

da pišeš stihove...

Mjesečev sjaj za planinu se skrio,

dok muza prati me

uz pogled sjetni nad morem,

na horizontu je tražim...

Anñeli posvud

tu oko nas, s nama,

i u nama,

oni motre na nas...

Blagoslovljeno neka je

ovo jutro u nama.

U Rijeci, 17. 05. 2011. godine

Pusti me da šutim

Jer, mogla bih, dragi, izreći

Mogla bih, ako progovorim,

prokleti naše vrijeme.

Mogla bih, i bio bi kraj.

Borivoj Bukva

25

Pusti me da šutim

…i bolje je tako.

Jer, mogla bih, dragi, izreći

sve gorke spoznaje

prošlih godina.

Mogla bih, ako progovorim,

prokleti naše vrijeme.

Mogla bih, i bio bi kraj.

Zato pusti da šutim

i uroni što dublje

u svoje samoljublje.

Usavršila sam

šutnje i …čekanja.

Maja Cvek

26

SUSRET

U susretu sa sobom

možda pronañem mir,

dušo moja.

Put svisti svoje krenuh

u potrazi za dugom.

Retaj srca, švogan u vrtlogu zova,

zapinje za stvarnost posramjenu.

Štorije u zanosu istine,

iznamogle u bitkama šušpeta.

Ko još broji korake,

godišnja doba i

dane dešvane.?

Razapete uzdahe

na tiramole bliskih davnina.

Alešanje, ćuti se nepokretnost

varljive milosti.

Žalovanje judske veličine

u hramu mirakula.

U susretu sa sobom

možda pronañem oblik,

dušo moja,

davno već izvajane gluposti.

Susret u nepovrat oslikan,

rastanak svitla i tame

prognan iz nehata.

U živući san nek ostane zapisan

zbunjeni plač klonula vala.

Za prigušeni susret sa stvarnošću,

dušo moja,

šapjen ti

HVALA.

Slavica Čizmić

27

davno već izvajane gluposti.

Susret u nepovrat oslikan,

rastanak svitla i tame

prognan iz nehata.

U živući san nek ostane zapisan

zbunjeni plač klonula vala.

Za prigušeni susret sa stvarnošću,

dušo moja,

šapjen ti

HVALA.

28

PORTAL IZMEðU SVJETOVA

Žena je koračala odsutna pogleda. U njenim plavim očima

nazirala se duboka tuga. Dok je koračala ulicama živog grada,

privlačila je dosta znatiželjnih pogleda.

.Nije se na to previše obazirala. Znala je da joj nitko u ovom

trenutku ne može pomoći. Njen zadatak nije bio nimalo lak. Nije

imala puno vremena, samo do navečer, jer će u suprotnom zauvi-

jek ostati zarobljena u ovom svijetu kojem nije pripadala.

Ljudi oko nje spremali su se da proslave najveći blagdan i

zato su žurili da nabave potrebne namirnice.

Nije ju zanimala svečanost. Eh, da je s njom njezin princ, al’

bi se slatko smijao gledajući svu tu strku, to potrošačko ludilo

koje je obuzelo svijet, tako stran i nerazumljiv.

Morala je pronaći starca. Vrijeme je neumitno prolazilo. Sta-

la je rominjati sitna kiša..

Pomalo zabrinuto žena ogrne dugu crvenu kabanicu, a plavu

dugu kosu smota i uvuče u kapuljaču. Nije se smjela previše isti-

cati.

Pogleda u malu svjetleću pločicu koju je brižno čuvala u

džepu. Trag je još postojao. Znači, nije zalutala.

Ispod visokih borova, u samom predgrañu, gdje ljudi zaka-

paju svoje mrtve, vladala je tišina. Tajanstvena žena odškrine

željezna vrata groblja, koja muklo zaškripaše.

Bila je sretna što nikog nije bilo. Ljudi su tih dana imali preča

posla nego da obilaze grobove.

Zapahne ju miris krizantema, njoj tako stran. Svijeće koje su

gorjele učiniše joj se pomalo sablasne. U njezinu svijetu nije se

pridavalo toliko pažnje umrlima. Tamo se slavio život. Ne sjeća

se da je ikada vidjela ovakvo mjesto.

dok je hodala popločanom stazom.

Vrijeme je curilo, a starca niotkud.

Upravo se zagledala u jedan spomenik, nastojeći proniknuti

znakove na njemu, kad vrata groblja zaškripaše. Žena pogleda

prema ulazu.

Prilazio joj je starac, mršav, visok, odjeven u crvenu kabani-

cu poput njene. Približavao joj se žurnim koracima.

Znala je odmah da je to on

nu kabanicu i došao takav na groblje! Bio je to njihov način ras-

poznavanja. Kad joj je pružio koščatu, mršavu ruku, žena se

osmjehnu. „Ipak smo se našli“, reče, „a ja sam već pomišljala da

nećete stići na vrijeme.“

Starac se osmjehnu. „Kad sam primio poruku, bilo mi je po-

malo čudno, naprosto nisam mogao povjerovati“, reče dok je ski-

dao kabanicu. Znao je da se u njoj previše ističu na tom pustom

mjestu. I žena učini isto. Važno da im je poslužila, a i kiša je u

meñuvremenu prestala.

„A baš smo se morali ovdje naći“, osmjehne se starac.

„Znate, crvena boja i nije baš prikladna za ovakva mjesta.“ Žena

ga s nerazumijevanjem pogleda. „Kako to mislite?“, upita. „U

svijetu odakle ja dolazim crvena je boja dominantna, i ne samo

ona, već sve jarke boje. Ah, kad biste samo mogli vidjeti taj moj

svijet, no znam da je to nemoguće za vas. Možda jednom kad

dostignete taj stupanj, ako ne bude prekasno…

No, ostavimo sad to, imamo važnijeg posla. Jeste li donijeli

sa sobom to što sam tražila?“

Emilija Dević

29

Zapahne ju miris krizantema, njoj tako stran. Svijeće koje su

gorjele učiniše joj se pomalo sablasne. U njezinu svijetu nije se

pridavalo toliko pažnje umrlima. Tamo se slavio život. Ne sjeća

se da je ikada vidjela ovakvo mjesto. Čemu im služi?, pitala se

dok je hodala popločanom stazom.

Vrijeme je curilo, a starca niotkud.

Upravo se zagledala u jedan spomenik, nastojeći proniknuti

znakove na njemu, kad vrata groblja zaškripaše. Žena pogleda

prema ulazu.

Prilazio joj je starac, mršav, visok, odjeven u crvenu kabani-

cu poput njene. Približavao joj se žurnim koracima.

Znala je odmah da je to on - ta tko bi osim njih obukao crve-

nu kabanicu i došao takav na groblje! Bio je to njihov način ras-

poznavanja. Kad joj je pružio koščatu, mršavu ruku, žena se

osmjehnu. „Ipak smo se našli“, reče, „a ja sam već pomišljala da

nećete stići na vrijeme.“

Starac se osmjehnu. „Kad sam primio poruku, bilo mi je po-

malo čudno, naprosto nisam mogao povjerovati“, reče dok je ski-

dao kabanicu. Znao je da se u njoj previše ističu na tom pustom

mjestu. I žena učini isto. Važno da im je poslužila, a i kiša je u

meñuvremenu prestala.

„A baš smo se morali ovdje naći“, osmjehne se starac.

„Znate, crvena boja i nije baš prikladna za ovakva mjesta.“ Žena

ga s nerazumijevanjem pogleda. „Kako to mislite?“, upita. „U

svijetu odakle ja dolazim crvena je boja dominantna, i ne samo

ona, već sve jarke boje. Ah, kad biste samo mogli vidjeti taj moj

svijet, no znam da je to nemoguće za vas. Možda jednom kad

dostignete taj stupanj, ako ne bude prekasno…

No, ostavimo sad to, imamo važnijeg posla. Jeste li donijeli

sa sobom to što sam tražila?“

30

„Jesam“, reče suhonjavi starac gladeći rukom svoju sijedu

promočenu kosu. „Ali… ima jedan problem.“

„Kakav problem?“, upita ga tajanstvena žena.

„Znate, nismo daleko stigli s pokusom, tako da sumnjam

kako će nam to poći za rukom“, reče starac i izvuče iz džepa ma-

pu.

„Dajte da vidim!“ Žena ju uzme, čučne i raširi papir na nad-

grobnoj ploči. Zatim izvadi iz džepa neki čudan predmet koji je

pomalo sličio na povećalo. Titrao je u mnoštvu boja i treperio u

njenoj ruci dok ga je primicala mapi. „Vidim, vidim, niste daleko

stigli, ali uz moju pomoć i uz neke preinake mislim da ćete u

skoroj budućnosti uspjeti“, reče žena. I dalje je držala tajanstveni

predmet nad mapom i pomicala ga gore-dolje. Uz njegovu po-

moć neke je crte izmijenila i kad je poslije nekog vremena sklo-

pila instrument, mapa je pomalo drukčije izgledala.

„Eto, nije baš bilo lako, ali sreća što sam ga ponijela sa so-

bom“, uzdahne, vraćajući mapu.

Starac je u čudu gledao u nju, pa u mapu, pa ponovno u ženu.

„A da mi sad otkrijete otkud vam takvo znanje? Da niste možda

neki špijun?“, sumnjičavo reče starac.

Žena se zvonko nasmije na njegove riječi. „Dolazim iz dale-

ke prošlosti, tako daleke da možda niste čuli za tu zemlju. Vi je

u mitovima zovete Atlantidom, mi malo drukčije, no nije važno.

Važno je da sam pomogla cijelom čovječanstvu.

Znate, i mi smo željeli saznati kako je nastao svemir. I mi

smo pokušavali napraviti tu minijaturnu crnu rupu… umjetni

prasak, ali pogriješili smo i to nas je zamalo uništilo. Nismo že-

ljeli da se to i vama dogodi; zato smo vam poslali tu poruku, mi...

preostali iz prošlosti.

Poslali su mene, veliku svećenicu, da vam ukažem na greš-

ku, dok ne bude kasno. Sad slobodno otiñite i recite svojim kole-

gama da mogu nastaviti sa pokusom.“

Starac je dugo gledao u ženu, usta otvorenih od čuñenja, ali

joj naposljetku pruži ruku. „Hvala vam“, reče. „Kad im budem

pričao, neće mi vjerovati.“

„Nije to ni važno“, odgovori mu žena smiješeći se pomalo

zagonetno. „Smislite već nešto, ne morate me spominjati, recite

radije da ste se sami sjetili, pa vi ste genije

da budete pomalo ludi… A sad me otpratite do jezera, jer moram

krenuti.“

Starac rado pristade jer i njega je kao učenjaka zanimalo

gdje to i kako ona zapravo misli otputovati.

Kad su stigli do jezera, ugledao je ogromni krug titrajućeg

svjetla koji se primicao i širio nad površinom vode. Tajanstvena

žena mu mahne rukom, nasmiješi se još jednom i zakorači u vo-

du. Čim je ušla u tu svjetlost, krug se stao sažimati i smanjivati,

da bi naposljetku promijenio boju u posve žutu i nestao zajedno s

tajanstvenom putnicom.

„Uh“, uzdahne starac, „mogla me je povesti sa sobom.“ Za-

tim se nasmiješi i reče naglas: „Onda bi propala tvoja slava ovdje

definitivno... A svijet čeka… Možda neki drugi put.“

31

ku, dok ne bude kasno. Sad slobodno otiñite i recite svojim kole-

gama da mogu nastaviti sa pokusom.“

Starac je dugo gledao u ženu, usta otvorenih od čuñenja, ali

joj naposljetku pruži ruku. „Hvala vam“, reče. „Kad im budem

pričao, neće mi vjerovati.“

„Nije to ni važno“, odgovori mu žena smiješeći se pomalo

zagonetno. „Smislite već nešto, ne morate me spominjati, recite

radije da ste se sami sjetili, pa vi ste genije i dozvoljeno vam je

da budete pomalo ludi… A sad me otpratite do jezera, jer moram

krenuti.“

Starac rado pristade jer i njega je kao učenjaka zanimalo

gdje to i kako ona zapravo misli otputovati.

Kad su stigli do jezera, ugledao je ogromni krug titrajućeg

svjetla koji se primicao i širio nad površinom vode. Tajanstvena

žena mu mahne rukom, nasmiješi se još jednom i zakorači u vo-

du. Čim je ušla u tu svjetlost, krug se stao sažimati i smanjivati,

da bi naposljetku promijenio boju u posve žutu i nestao zajedno s

tajanstvenom putnicom.

„Uh“, uzdahne starac, „mogla me je povesti sa sobom.“ Za-

tim se nasmiješi i reče naglas: „Onda bi propala tvoja slava ovdje

definitivno... A svijet čeka… Možda neki drugi put.“

32

ODLAZIM

...i zato odlazim,

Iz ovog prljavog grada,

U kojem su ljudi sami sebi dovoljni,

Odlazim u susret suncu,

U susret svjetlu,

U zemlju

Koju vječno more oplakuje,

Zemlju u kojoj jutra,

Galeb

Svojim krikom nadjačava

I dobrodošlicu mi želi

Odlazim,

Jer ovdje više nisam

Nikome

Potreban

PRODAJE SE BROD

Kad želja je bila san,

Mašta me vodila stalno

Gdje noć je bila dan,

Mnoge su noći u dnevu prošle,

U dnevu proñe i život sav,

Sve želje moje stvarnost postale,

A snovi pusti, čemer i jav`,

I nije mi žao brodova, jedra,

Što mora su tukla sav život moj,

Ususret noći što činila se vedra,

Povedoh i zadnji u zagrljaj, poj`.

Vedrina se noći u tminu stopi,

A jedra jedra u krpica par,

Od života cijelog što more mi popi,

Spomena vrijedno osta samo žar .

Neven Dvoržak

33

PRODAJE SE BROD

Bilo je to davno,

Kad želja je bila san,

Mašta me vodila stalno

Gdje noć je bila dan,

Mnoge su noći u dnevu prošle,

U dnevu proñe i život sav,

Sve želje moje stvarnost postale,

A snovi pusti, čemer i jav`,

I nije mi žao brodova, jedra,

Što mora su tukla sav život moj,

Ususret noći što činila se vedra,

Povedoh i zadnji u zagrljaj, poj`.

Vedrina se noći u tminu stopi,

A jedra jedra u krpica par,

Od života cijelog što more mi popi,

Spomena vrijedno osta samo žar .

34

Prodaje se brod, ta stara laña

Što nježno me primi u zagrljaj svoj,

I nije mi žao manovra, svaña,

Al` život kraju privede boj.

I nije mi žao, nek plovi još dugo,

Ususret moru što bijesni i ljubi,

Bez kapetana svoga

Što nadu svoju u moru izgubi.

Prodaje se brod , i nije mi žao,

Ljubav to bijaše duga i čedna,

Kapetan njen pod Križem je pao,

Osta samo Tuga, spomena vrijedna.

Još si živa, staričice moja,

U sjećanju što me ko` smrt prati

Tvoj život, poezija Tvoja,

Ostaše u dnevu, dio duše koja pati

I patit će, dok život ne ugasi

Grijeh duše moje u tijelu smrtnom

Sve dok tijelo zemaljski prah ne skrasi,

A Vječnost dušu u zagrljaju svom.

I ne brini, ja život svoj živim,

Tvoj mar za me Bog je preuzeo,

Tek molitvu koju, da ne osjećam se krivim,

Njemu uputi, za grijeha moga veo.

Proljeća su ko što su i bila,

Sa zumbulom u vazi, Jesen (jinom) u duši,

Za roñendan Tvoj, što nikad nisi krila,

Tek Spomen na Svijet što uokolo se ruši.

Još si živa, staričice moja,

Spomen na te živjeti će uvijek,

Tvoj život, poezija Tvoja,

U srcu mome, duši mojoj lijek.

35

MAJCI

Još si živa, staričice moja,

U sjećanju što me ko` smrt prati

Tvoj život, poezija Tvoja,

Ostaše u dnevu, dio duše koja pati

I patit će, dok život ne ugasi

Grijeh duše moje u tijelu smrtnom

Sve dok tijelo zemaljski prah ne skrasi,

A Vječnost dušu u zagrljaju svom.

I ne brini, ja život svoj živim,

Tvoj mar za me Bog je preuzeo,

Tek molitvu koju, da ne osjećam se krivim,

Njemu uputi, za grijeha moga veo.

Proljeća su ko što su i bila,

Sa zumbulom u vazi, Jesen (jinom) u duši,

Za roñendan Tvoj, što nikad nisi krila,

Tek Spomen na Svijet što uokolo se ruši.

Još si živa, staričice moja,

Spomen na te živjeti će uvijek,

Tvoj život, poezija Tvoja,

U srcu mome, duši mojoj lijek.

36

PSEĆA SMRT

Sebe sam dala, kako sam znala

Htjela sam više, Bog mi je svjedok

Al` život me eto stvorio tako

Bez riječi ljudske na kraju padoh

Ostaje, eto, nadat se nečem

U životu drugom, što možda me snañe

Moj jad pseći barem

Da utjehu nañe

Život sam, eto, potrošila svoj

Živeć ko` čovjek u obličju psa

Za vjernost i ljubav u priči ovoj

Smrt je bez groba nagrada sva

UMRO JE MOJ STARČIĆ

smetati i uznemirivati

Želio je samo stanovati

Ustupivši svoje mjesto

Koja se trajno nastanila

37

UMRO JE MOJ STARČIĆ

Moj Starčić je tiho

živio u meni

Nije me želio puno

smetati i uznemirivati

Želio je samo stanovati

U mom srcu

Umro je tiho,

Ne želeći me puno

Uznemirivati

Samo je tiho otišao,

Ustupivši svoje mjesto

TUZI

Koja se trajno nastanila

U mom srcu.

38

MOJ VRT

Moj vrt je mali

Al´ u njemu svačeg' ima

U proljeće i kad sunce pali

Svakojakih boja i kad brije zima

Kad' nakon zime prvo sunce grane

Glavice male iz zimskog sna se bude

Iz zemljice tople, posteljice Bogom dane

Gledaju u sunce kao da se čude

Malo pomalo jačaju i rastu

Frizurice nove glavice im krase

Kraj je hladnoće i dugome postu

U susret suncu od zime da se spase

Posteljica stara što život im sačuva

Svečano ruho zelenila oblači

U godini novoj, kao da je prva

Travka svaka životom novim zrači

Iz zimskog sna vrt moj se budi

Ptica pjev tom daje čara

Simfonija roñenja kao da se trudi

Zahvalnost da izrazi zbog tog Božjeg dara

Smokva svoje ruho pomno slaže

Listić po listić, manirom stare dame

Da smokvice male što svibanj ih pokaže

Na drvetu golom ne budu same

Dud se za ljeto takoñer priprema

Bogatom krošnjom i obiljem ploda

Pticama dom i trpeza se sprema

A ljudima hlad, svakom svoje poda

A kad ljeto doñe sve za njeg' je spremno

Livada u cvatu, krošnje ptičji dom

Životom punim vrt moj živi sretno

Plodova svakojakih u naručju krije svom

Smokvice se zlate, rajčice zriju

Dud svoj rasipa plod

Sunčeve zrake ljepotu svu tu miju

Na radost ljudi, veselje ptica rod

A kad jednom ljeto kraju doñe

Plodovi se kupe, svatko svoje u kućicu nosi

U jeseni kišnoj i zimi da se nañe

Zalogaj koji, da se ne prosi

Vrt moj i za jesen ruho ima

Zlaćanih boja i plodova kasnih

Dani su kraći, dolazi zima

Maglena jutra mjesto jutra jasnih

39

Smokva svoje ruho pomno slaže

Listić po listić, manirom stare dame

Da smokvice male što svibanj ih pokaže

Na drvetu golom ne budu same

Dud se za ljeto takoñer priprema

Bogatom krošnjom i obiljem ploda

Pticama dom i trpeza se sprema

A ljudima hlad, svakom svoje poda

A kad ljeto doñe sve za njeg' je spremno

Livada u cvatu, krošnje ptičji dom

Životom punim vrt moj živi sretno

Plodova svakojakih u naručju krije svom

Smokvice se zlate, rajčice zriju

Dud svoj rasipa plod

Sunčeve zrake ljepotu svu tu miju

Na radost ljudi, veselje ptica rod

A kad jednom ljeto kraju doñe

Plodovi se kupe, svatko svoje u kućicu nosi

U jeseni kišnoj i zimi da se nañe

Zalogaj koji, da se ne prosi

Vrt moj i za jesen ruho ima

Zlaćanih boja i plodova kasnih

Dani su kraći, dolazi zima

Maglena jutra mjesto jutra jasnih

40

Ružmarin zeleni il' koja krizantema

Cvijeće kasno zagasitih boja

Zima je na pragu, topline više nema

Vrtom mojim proskakuće tek ptičica koja

Moj vrt i za zimu svoje ruho ima

Slika ova ko' da je iz priče

Smokvica moja golih ruku prima

Pokrivač bijeli u jutru što sviće

Božić kada doñe, moj vrt mali

I Njega dočeka odjeven u Slavi

U halji bijeloj pregršt lampica se pali

Što smokva ih ko' krunu na svoje ruke stavi

Moj vrt je mali

U njemu svačeg ima

U rastanku skorom, duši mojoj fali

Jer ja ga volim i kad brije zima.

Mojem malom vrtu

Zagreb, 28. listopada 2011.

V BADNJOJ NOĆI

Drobni snežek beli gle sipi,

prelepa je badnja noć.

Borić svetli, a kolač diši.

Stiha sused veli:

"Mira ti želim, Božić došel bude,

Božić sveti, tak se veselim."

Drobni snežek beli još sipi,

presveta je badnja noć.

Si popevljem, a joko mi suzi.

Klečim poleg Isuseka, ga gledim,

v jaslicama ubog spi, Božji sin.

Kak siroček, v štalici se rodil

i sreću je donesel ljudim' svim'.

41

V BADNJOJ NOĆI

Drobni snežek beli gle sipi,

prelepa je badnja noć.

Borić svetli, a kolač diši.

Stiha sused veli:

"Mira ti želim, Božić došel bude,

Božić sveti, tak se veselim."

Drobni snežek beli još sipi,

presveta je badnja noć.

Si popevljem, a joko mi suzi.

Klečim poleg Isuseka, ga gledim,

v jaslicama ubog spi, Božji sin.

Kak siroček, v štalici se rodil

i sreću je donesel ljudim' svim'.

Mira Eljazović

42

VAL

Slobodan, zaštićen od bola, razigran kao dijete,

toplu obalu zapljuskuje

i raspršuje svoju ljepotu.

Lak kao ples, prepun mirisne svježine,

nježno kao oblak svoj put slijedi

i iskrice daruje životu.

Dok lagano šumi u ljetnoj bezbrižnosti,

veselo se smije suncu i tople zrake upija,

pa ih daruje ljudima

dok ćute sol na koži, osvježeni

i pjesmom cvrčka očarani.

Daljinom val putuje,

lijepo je...

zaplivat ću za valom po moru širokom,

nepreglednom, dubokom...

JEDNE DAVNE ZIME

Ni mi bilo zdeno,

a snegom je pokrito bilo dvorište celo.

Ni mi bilo zdeno,

deca su stezicu prtila i se bilo je belo.

Nesmo se ničega bojali,

dok sanjke su jurile kak nore,

mi smo se veselo smejali.

Nesmo se ničega bojali.

Na vuskom putu na visokom bregu,

mi bezbrižna smo bili deca

v glibokom mekom snegu.

Cestom su konji bežali, vlekli su velike saone,

zdaleka, stiha se čulo cinkuši kak zvone:

cin, cin, cin, cin.

cin, cin, cin, cin.

Prešla su tolika leta,

puno je sećanja ostalo o mekoj čistoj bjelini,

o mojem dragom selu, o mojoj Podravini.

43

JEDNE DAVNE ZIME

Ni mi bilo zdeno,

a snegom je pokrito bilo dvorište celo.

Ni mi bilo zdeno,

deca su stezicu prtila i se bilo je belo.

Nesmo se ničega bojali,

dok sanjke su jurile kak nore,

mi smo se veselo smejali.

Nesmo se ničega bojali.

Na vuskom putu na visokom bregu,

mi bezbrižna smo bili deca

v glibokom mekom snegu.

Cestom su konji bežali, vlekli su velike saone,

zdaleka, stiha se čulo cinkuši kak zvone:

cin, cin, cin, cin.

cin, cin, cin, cin.

Prešla su tolika leta,

puno je sećanja ostalo o mekoj čistoj bjelini,

o mojem dragom selu, o mojoj Podravini.

44

I sada v stranom svetu,

malo dete v mojoj duši često mi popeva

cin, cin, cin, cin

cin, cin, cin, cin,..

Znam da zima više nigdar

ne bu bila onak čista i bela,

al sega se rada setim pak sem vesela.

PREKASNO

Mjesec s neba sad kori nas,

i zvijezde koje uvijek su tu

da noć nam uljepšaju.

I one nas tiho pitaju:

Zašto za naše duše vječne

ne marimo,

već kao gladne zvijeri

kroz život trčimo,

a potom plačemo,

u mraku se tražimo,

plašljivost samoćom plaćamo.

JABLANI PORED PRUGE

Oduvijek su tu bili zeleni, visoki, viti,

vezani čvrstim korijenjem,

k'o naše djetinjstvo mirni.

Činilo se da rasli smo s njima i mi

kada smo ih gledali… zelene jablane.

A hladno su ih posjekli, ljudi sitni.

Nema ih sada,

pusta je oranica pored pruge.

Dok vlakovi jure i grabe daljine,

drhtim od nostalgije i tuge.

Jablani. Jablani.

Ukradeni su mojem pogledu i srcu,

nebo mi je bez zelenila nedostižno,

plavo i zauvijek daleko.

Ostavite jablane, dugovječne,

ne rušite ih, ne gradite ograde.

Neka šušti lišće,

neka se uspinju sni i prosipa ljepota

s visokog ponosnog drveta.

Neka svjedoče, neka traju godine duge,

oni su postojanost živa, tu pored čelične pruge.

45

JABLANI PORED PRUGE

Oduvijek su tu bili zeleni, visoki, viti,

vezani čvrstim korijenjem,

k'o naše djetinjstvo mirni.

Činilo se da rasli smo s njima i mi

kada smo ih gledali… zelene jablane.

A hladno su ih posjekli, ljudi sitni.

Nema ih sada,

pusta je oranica pored pruge.

Dok vlakovi jure i grabe daljine,

drhtim od nostalgije i tuge.

Jablani. Jablani.

Ukradeni su mojem pogledu i srcu,

nebo mi je bez zelenila nedostižno,

plavo i zauvijek daleko.

Ostavite jablane, dugovječne,

ne rušite ih, ne gradite ograde.

Neka šušti lišće,

neka se uspinju sni i prosipa ljepota

s visokog ponosnog drveta.

Neka svjedoče, neka traju godine duge,

oni su postojanost živa, tu pored čelične pruge.

46

KAD SRETNEŠ LJEPOTU

Postoji jednostavnost i ljepota

na pjeskovitom dnu nemirnog mora:

biser u krilu školjke, ljepota u tišini roñena.

Koliko vremena, koliko dodira, nevidljivih strujanja

za blistavu čvrstoću malog bisera.

Koliko tišine u rañanju ljepote

na tamnom dnu dubokog mora.

Kad sretneš ljepotu

u ovom svijetu oluja i vukova,

neka ti strpljiva nježnost i dugi dani čekanja

ne prošapću da život je samo umor i dosada.

Kad sretneš ljepotu na pustim cestama,

ne žuri u nova svitanja,

pomisli na rañanje sjajnog bisera

u tihim dubinama, u mraku podmorja.

Koliko treba vremena, koliko dodira,

strpljivog čekanja,

za blistavu čvrstoću malog bisera.

MI U BARCI

Barku more njiše i tišina ugodna je,

sjediš i ostavljaš veslo dok gledaš bijele oblake...

Sad lagano plutamo a valići šire se i nestaju,

mir ćutimo,

od obale sve dalje smo, i ne žalimo...

S čežnjom nazirem lice ti,

sunce već zašlo je i više ne čujem zrikavce.

Dugo očekujem riječi tvoje, a ti samo gledaš me.

I opet pomislim:

Već dugo nemam te, srce si svoje zatvorio.

Dok duboko udišeš miris mora,

pitam se što je to mene zarobilo?

Brišem sol s kože, moje lice od suza toplo je...

Mi u barku sjeli smo pa bez traga ka sreći plutamo...

Kako je sve prolazno...

47

MI U BARCI

Barku more njiše i tišina ugodna je,

sjediš i ostavljaš veslo dok gledaš bijele oblake...

Sad lagano plutamo a valići šire se i nestaju,

mir ćutimo,

od obale sve dalje smo, i ne žalimo...

S čežnjom nazirem lice ti,

sunce već zašlo je i više ne čujem zrikavce.

Dugo očekujem riječi tvoje, a ti samo gledaš me.

I opet pomislim:

Već dugo nemam te, srce si svoje zatvorio.

Dok duboko udišeš miris mora,

pitam se što je to mene zarobilo?

Brišem sol s kože, moje lice od suza toplo je...

Mi u barku sjeli smo pa bez traga ka sreći plutamo...

Kako je sve prolazno...

48

PISMO

Sama sam.

Znam, u tvojem gradu pada snijeg

i hladno je.

Poželim otići daleko u mekanu hladnoću,

gledati pahulje i zaspati.

Tada pomislim da i ti sama si.

Tužno je nemati rame za zagrljaj i plakanje,

uzimam papir i pišem ti.

Uspomene ljubavlju omatam, osmjehe šaljem ti.

Nek' misli te moje ogriju

jer ruke su tako daleko,

a pismo malo, bijelo, na dom miriše

i znam da ti radost donosi.

DOLAZIM TI SRETNA

( POZDRAV PODRAVINI)

Dolazim ti sretna

i mirišu svježe ta jesenja jutra.

Donosim ti osmjeh u oku i na licu,

a ti si rosna, kao uvijek,

dok mirišu svježe jesenja jutra.

Ne mislim na zimu, proći ću kroz maglu,

sunce nek' nas grije.

Dolazim ti sretna, polja su ti lijepa.

Dolazim ti sretna,

sad sam opet mlada.

Iako je rano, iako si snena,

ti okiti staze sjajem lijepih uspomena.

Dok mirišu svježe ta podravska jutra...

49

DOLAZIM TI SRETNA

( POZDRAV PODRAVINI)

Dolazim ti sretna

i mirišu svježe ta jesenja jutra.

Donosim ti osmjeh u oku i na licu,

a ti si rosna, kao uvijek,

dok mirišu svježe jesenja jutra.

Ne mislim na zimu, proći ću kroz maglu,

sunce nek' nas grije.

Dolazim ti sretna, polja su ti lijepa.

Dolazim ti sretna,

sad sam opet mlada.

Iako je rano, iako si snena,

ti okiti staze sjajem lijepih uspomena.

Dok mirišu svježe ta podravska jutra...

50

Zajednički odabir

Boli ovo vrijeme,

kao da se skrivam pod uglatim dijelovima neba

Čak ni list ne treperi

dok sa mnom šuteći osluškuje

titraje

koje u sebi prepoznajem.

Našli smo se, list i ja

u sivoj šutnji šutljivog utorka

22.11.14.55

Nepotrebna nečujnost

Lakoćom mičem okove noćne paučine dok sjetom prizivam vrijeme veriga na duši sputanost koraka kojima sam doticala oblake. … a sad sam tu gdje me i ( kao) nema 07. 11 . 23.59

Zasjenjena sjenom

Nema me ni od kuda: čak ni sjena što ostaje iza mene nije moja.

I bolje je tako (možda);

ne sudaramo se, ne smetamo meñusobno

ne tražimo mjesta za prolaz životom.

Moja sjena i ja.

Pratnja koja prati nečujno,

tek ponekad opominjući na neki krivi korak,

loš smjer,

prijetnju govorom. Nema me ni od kuda, a kao da me ima. Ne osjećam sebe ležeći sa sjenom. 11. 11. 0.31

*** Sanjam ti ramena.... ....Zapravo, samo ramena, kao da ostalog

tebe nemam u snu, a tako priželjkujem vidjeti ti ruke… Zami-

šljam jesu li to oni dlanovi koji mi pridržavaju nemoć kad

posustanem, maknu mi pramen s čela kad mi smeta oku.... Jesu li to oni dlanovi kojima mi prelaziš preko prsiju dok nas-

lonjeni šutimo mirom? Ne vidim ih u snu, kažem, a znam nji-

hov dodir jer pamtim toplinu. Ostali su dodiri zapamćeni, sli-

jepljeni, vjerni.... Pa nek' i dalje sanjam ti ramena

u snovima, koji to više nisu

Ana Ermacora

51

Zasjenjena sjenom

Nema me ni od kuda: čak ni sjena što ostaje iza mene nije moja.

I bolje je tako (možda);

ne sudaramo se, ne smetamo meñusobno

ne tražimo mjesta za prolaz životom.

Moja sjena i ja.

Pratnja koja prati nečujno,

tek ponekad opominjući na neki krivi korak,

loš smjer,

prijetnju govorom. Nema me ni od kuda, a kao da me ima. Ne osjećam sebe ležeći sa sjenom. 11. 11. 0.31

*** Sanjam ti ramena.... ....Zapravo, samo ramena, kao da ostalog

tebe nemam u snu, a tako priželjkujem vidjeti ti ruke… Zami-

šljam jesu li to oni dlanovi koji mi pridržavaju nemoć kad

posustanem, maknu mi pramen s čela kad mi smeta oku.... Jesu li to oni dlanovi kojima mi prelaziš preko prsiju dok nas-

lonjeni šutimo mirom? Ne vidim ih u snu, kažem, a znam nji-

hov dodir jer pamtim toplinu. Ostali su dodiri zapamćeni, sli-

jepljeni, vjerni.... Pa nek' i dalje sanjam ti ramena

u snovima, koji to više nisu

52

Večeras govorim samo sa sobom

stol, računalo i ja

nas troje sjedimo u društvu

zavukla bih se negdje, al dosta je bježanja

a ni u ovom sada nisam sretna

misli me nekako gaze…

istinu slute

promjena…gdje se nalaziš, promjeno,

zašto si tako hrabra i zašto zatvaraš oči preda mnom?

ne slutiš da te ne želim;

večeras pričam

samo sa sobom ..

SILAZAK KAO USPON

Silazim sa scene

Ostaje riječ i vrijeme

Ostaje scena otvorena

Čistu magiju

Pečatima lucidnosti

Tvorit će drugi

Sve bljeñim tragom

Rumeni jauk bježi

Sve rjeñe samoćom

Ispija ushićen

Svoj koktel od sna

Pokljucala ga arhiva

Mir mu otimaju

Satkani od nemoći

Inatom osiljeni

Mućak nomeni

Pozitivni zvuci

Pište u ruci

Nježnim notama

Blaže tjeskobu

Sjaj suza kapa

U napuhano čekanje

Kada samoća zamiriše

Smijulji se u polju duše

Novo svitanje

Novi silazak i uspon

Marija Filipaj Oklobdžija

53

SILAZAK KAO USPON

Silazim sa scene

Ostaje riječ i vrijeme

Ostaje scena otvorena

Čistu magiju

Pečatima lucidnosti

Tvorit će drugi

Sve bljeñim tragom

Rumeni jauk bježi

Sve rjeñe samoćom

Ispija ushićen

Svoj koktel od sna

Pokljucala ga arhiva

Mir mu otimaju

Satkani od nemoći

Inatom osiljeni

Mućak nomeni

Pozitivni zvuci

Pište u ruci

Nježnim notama

Blaže tjeskobu

Sjaj suza kapa

U napuhano čekanje

Kada samoća zamiriše

Smijulji se u polju duše

Novo svitanje

Novi silazak i uspon

Rajko Glibo

54

Odletjele krijesnice

Tunelima zaleñenim

Muklo odzvanjaju glasovi

Žamorom harfe

Po prozorima kapi lupaju

Na nebeskom svodu

Umrla je duga

Svjetlost nestala

Odletjele su krijesnice

Otpale latice

Na suhim granama cvijeća

Sivilo u tuzi!

Crnilo u srcu!

Bol u grudima, tuga u očima

Ranjenog srca oči gledaju

Utopljenu ljubav

Još zvijezde sjaje sjajem

Još smiješkom ljubim

Pjesma ta meni ostaje

Pobijedivši ljubav siromašnu.

Slavica Grgurić Pajnić

55

Osloboñena

Moj život još noć

Dotakla nije

Još zvijezde sjaje sjajem

Kristalnim

Još smiješkom ljubim

Jutra uspavana

Večeri snene

Još svirku ljubim

Milovanjem

Tek ona ojačala me.

Pjesma ta meni ostaje

Pobijedivši ljubav siromašnu.

Boba Grljušić

56

Ispred sna…

Ispred sna treperim strahom

pokrast će mi misli

prije no što u stih ih upredem

s toga

ne dopuštam

stražareći nad ljepotom

pronañenom iznad čempresa

na izvoru svjetlosti

gdje sam pila

sretna

osloboñena

ne dam snu

da me nisko spusti

samo treperim strahom

što ako me svlada pa zaboravim

NEMIRI

korakom teškim od sna

ususret maglovitim obalama

s mnoštvom trenutaka

u pogledu

s grotlom uspomena u naručju

sve će se rasuti

u glas će vremena pasti

u igru

u nemire srca

u izvorištu svjetova

leptiri na rukama

s ogrlicom njihova praha

u sve i ništa

u biser-zvijezdu

nagnutu nad suton planine

na raskrižju znak

noć nijema tajanstvena

svjetlost mjesečeva probuñena u govoru

poništavaš zbivanja

Irena Grubišić - Čabo

57

NEMIRI

korakom teškim od sna

ususret maglovitim obalama

s mnoštvom trenutaka

u pogledu

s grotlom uspomena u naručju

sve će se rasuti

u glas će vremena pasti

u igru

u nemire srca

u izvorištu svjetova

leptiri na rukama

s ogrlicom njihova praha

u sve i ništa

u biser-zvijezdu

nagnutu nad suton planine

na raskrižju znak

noć nijema tajanstvena

svjetlost mjesečeva probuñena u govoru

poništavaš zbivanja

58

trenutkom jezdi maglenim obalama sata

brzo strelovito zvijezda

otkucava proživljeno vrijeme

u sobu hladnu sjenovitu

spiralnim njenim svjetlima

ulijevaš toplinu

oprezno sporo

oblačiš košulju sna

za sve prevrnute cvjetove

za sva rascvjetala sunca

za sve riječi spremljene

u ladice vremena

zidovima ne mjeriš obujam

ne spajaš prostore plavetnilom

sve će ostati u sobi zatvoreno

u nemirnom računalu želja

podložno mijenama

začarano tajnama uzdrhtalog srca

ponovo oblačiš haljine

na otvorenom dlanu isparava suza

sada novom danu

otvaraš sve prozore

sva vrata produženog sna

sva sunca poklanjaš

sve nijeme riječi trenutka

soba se spušta spiralnim stubama

do izvorišta

dijeli se

nestaje

poništava

i što je ostalo u otvorenom prostoru

što meñu prstima

zrnce pijeska

leptirov prah

iskra mjesečeva

59

ponovo oblačiš haljine

na otvorenom dlanu isparava suza

sada novom danu

otvaraš sve prozore

sva vrata produženog sna

sva sunca poklanjaš

sve nijeme riječi trenutka

soba se spušta spiralnim stubama

do izvorišta

dijeli se

nestaje

poništava

i što je ostalo u otvorenom prostoru

što meñu prstima

zrnce pijeska

leptirov prah

iskra mjesečeva

60

Na Griču

Mirno i postojano, već gotovo tisuću godina nad bijelim Zagre-

bom diže se plemeniti Grič. Grič, zametak grada što se sa Sljeme-nom u zaleñu razmilio od Dugog Sela na istoku do Zaprešića na zapadu, te obujmivši u sebe nekad daleku Veliku Goricu, naslonio južnim bokom na Vukomeričke gorice. Grič, to je mjesto gdje će svakom Zagrepčancu, a siguran sam - i

mnogim njegovim gostima - srce krenuti brže, a korak laganije. Ovdje se i tiše diše. Pedantan bi statističar zabilježio točno 13 raznih staza kojima se

pješice može uspeti na Grič, a neka cjepidlaka bi još mogla ustvrdi-ti da to nije točno jer se jedna od njih, ona od Popova tornja ka Tuš-kancu, koristi samo za napuštanje Griča. U dvoje, dakako. Možda ćete poslušati moj savjet i na Grič krenuti iz mravinjaka

na uglu Ilice i Frankopanske. Lijevo biste mogli u Tuškanac, ali skrenite desno i zagrebite strmom stazom tu gdje su i Zagorkini junaci pjenili svoje konje. I evo vas za čas gore pod debelim hla-dom kestenova. Trenutak odmorite oči na zagrebačkim krovovima, a zatim produžite dalje. I tako, dok se pale prve plinske svjetiljke i topli suton svibanj-

skog predvečerja mami na ulice, možda će nepažljivom oku proma-ći neugledna figura što se upravo uspela na Grič. Gotovo svake večeri, nekako u ovo doba, on stigne do prve gričke klupe. Ali da ga predstavimo. Ispod pogrešno odabranog konfekcijskog broja sakoa ( više neodržavanog no pohabanog ), u majstorski zgužvanim hlačama sa davno, opravdano bi se bilo upitati da li ikad očišćenim cipelama, nalazi se Štef Cunjak. Štef na prvi pogled (a i na sve os-tale) djeluje poprilično dodrlo, ali on je u stvari desetak godina mla-

ñi. Na ovu pogrešnu procjenu donekle utječe i masna slijepljena kosa, što je u obilno prorijeñenim pramenovima potpuno bez reda porazbacana po glavi, a donekle možda upali, vječno neobrijani obrazi. Štef Cunjak baš i nije ljubitelj Griča, u onom intelektualno profi-

njenom smislu, jer s izuzetkom nekoliko uz srce me priraslih birtija, sumnjam da je svratio drugdje. Znam da je i ovu stazu priraslu uz srce - odabrao samo zato jer je to najkraći put od njego-ve Kustošije do Griča; smjestiš se u jedanajsticu, siñeš na Franko-panskoj, i već si tu, a i sjeo je na klupu tek dok mu srce ne prestane tako lupati i da si makar malo povrati svoj presječeni dah. Štefova je kondicija već odavno erodirala od špricera.Večeras se Štef nadao da ga na starom mjestu, u toploj krčmi već

očekuju stari pajdaši. Gotovo oporavljenog daha digne se i krene. S lijeva žamor, djeca su poput mlade ždrebadi ñipala igralištem. Klu-pe su bile okićene mladim majkama brižna pogled a tu i tamo, us-red bakica i djedica već imunih na dječje nestašluke šepurio se po-put pauna poneki ponosni otac. Previše dinamike i buke za Štefov ukus. Čak mu se i miris kestenova u cvatu učinio suviše nametlji-vim. Dok se vukao Gričem, Štef je izbjegavao gužvu Katarinskog trga, urednost okićenih stražara pred Dvercem, uvaženost Sabora. Uske ulice, fasada izboranih poput njegova lica, mirne i tihe, bile su njegovi omiljeni puti. I on se starački žurno uputi stazom izmeñu Hidrometeorološkog

zavoda i prebučna parka.Ćutila ga je dok se približavao i osjeti kako je zapljusne neki val

topline. To je on. Prošao je toliko puta pored nje ( da li je uopće svjestan njenog postojanja? ) , bez osvrtanja, bez zastanka. Kao i toliki drugi prije njega, uostalom. Šta ju je toliko privuklo baš k njemu, stvarno nije znala. Nije niti važno. tek, bila je ispunjena ne-kim osjećajem dragosti, bliskosti. Morala je pokušati ostati uz nje-ga. Morala.

Goran Hudec

61

ñi. Na ovu pogrešnu procjenu donekle utječe i masna slijepljena kosa, što je u obilno prorijeñenim pramenovima potpuno bez reda porazbacana po glavi, a donekle možda upali, vječno neobrijani obrazi. Štef Cunjak baš i nije ljubitelj Griča, u onom intelektualno profi-

njenom smislu, jer s izuzetkom nekoliko uz srce me priraslih birtija, sumnjam da je svratio drugdje. Znam da je i ovu stazu - meni tako priraslu uz srce - odabrao samo zato jer je to najkraći put od njego-ve Kustošije do Griča; smjestiš se u jedanajsticu, siñeš na Franko-panskoj, i već si tu, a i sjeo je na klupu tek dok mu srce ne prestane tako lupati i da si makar malo povrati svoj presječeni dah. Štefova je kondicija već odavno erodirala od špricera. Večeras se Štef nadao da ga na starom mjestu, u toploj krčmi već

očekuju stari pajdaši. Gotovo oporavljenog daha digne se i krene. S lijeva žamor, djeca su poput mlade ždrebadi ñipala igralištem. Klu-pe su bile okićene mladim majkama brižna pogled a tu i tamo, us-red bakica i djedica već imunih na dječje nestašluke šepurio se po-put pauna poneki ponosni otac. Previše dinamike i buke za Štefov ukus. Čak mu se i miris kestenova u cvatu učinio suviše nametlji-vim. Dok se vukao Gričem, Štef je izbjegavao gužvu Katarinskog trga, urednost okićenih stražara pred Dvercem, uvaženost Sabora. Uske ulice, fasada izboranih poput njegova lica, mirne i tihe, bile su njegovi omiljeni puti. I on se starački žurno uputi stazom izmeñu Hidrometeorološkog

zavoda i prebučna parka. Ćutila ga je dok se približavao i osjeti kako je zapljusne neki val

topline. To je on. Prošao je toliko puta pored nje ( da li je uopće svjestan njenog postojanja? ) , bez osvrtanja, bez zastanka. Kao i toliki drugi prije njega, uostalom. Šta ju je toliko privuklo baš k njemu, stvarno nije znala. Nije niti važno. tek, bila je ispunjena ne-kim osjećajem dragosti, bliskosti. Morala je pokušati ostati uz nje-ga. Morala.

62

Bol. Kako to boli, to čupanje stoljetnih korijena. Hoće li uspje-ti ... Za trenutak joj se smrači. Predah i zatim, skupivši svu snagu, pokuša ponovo. I opet bol, ali znala je, osjetila, da je sada slobodna. Nije bilo vremena, on je svojim starački opreznim korakom već odmicao. Osamljena, izbezumljena od bolova, kao žeravica su je pekli njeni iščupani izdanci. Priljubljena uz zidove krenula je za njim. Ovaj put ostat će uz njega. I čim se Štef našao u svojoj dobro znanoj uskoj ulici, umornih

pogurenih zgrada, odmah se osjetio bolje. A one, čvrsto zbijene jedna uz drugu, da li iz opreza pred tko zna kojim zavojevačem, oronule, memljivih podruma, svojim su gluhim ušima osjećale sve bodrije Štefove korake. Dolje, u gradu meñu staklenim izlozima i nerazumljivom, preglasnom i predinamičnom mladeži, osjećao se kao stranac. tamo je mogao tek vegetirati. Ovdje, disao je svakom ćelijom svog organizma. Iznenada, spozna da se pred njom nalazi nepoznata prepreka.

Zastala je. Bila je na uglu, a on je produžio dalje ulicom. Želi li, a tako je željela, ostati snjim morala je dalje a pred njom, vijeka šću-ćurena uz zid, poput ponora nepremostiva ulica. Zar sada odustati? Ne. kao da se zgrčila skupljajući snagu. Koncentracija. I osjeti na-bujalu snagu, da li iz ljubavi prema njegovim dubokim očima, i otisnu se. Bio je to tako stran osjećaj, neobičan, zamoran, neugo-dan. I jedva je dočekala ponovni dodir žbuke, opeke, zida. Stisnula se uz taj trošni kućerak poput davljenika. Žmirnu. Morala je preda-hnuti, samo još koji trenutak. Štef se Cunjak večeras osjećao posebno dobro. Ne, nije to bila

samo ona dobro poznata atmosfera Griča. Nešto ga je posebno raz-galilo. Možda topla majska večer, možda upravo raspupani bršljan čiji su nježno zeleni listiući činili neobičan kontrast s bijelim, mje-ti,ično obijene žbuke, zidom. Možda i nešto sasvim drugo. Zamije-tio je Štef i nedavno obojenu željeznu ogradu i kosa žuta kljuna i crvotočinom prošarani dovratak. I plinske svjetiljke što su žmirkale

poput krijesnica, uzaludno se boreći sa posljednjim zracima Sunca.Tek, stigao je. Uñe kroz dobro znana vrata, kimnu preutegnutoj

šankerici, smjesti se za stol prekriven predugo neopranim stolnja-kom. Čekala ga je, možda i nesvjesna tog pojma. Jer, što je vrijeme

značilo za nju? Bio je nervozan. Ne, nije Štefa smetao suviše gust dim cigareta,

kiseli miris lošeg vina. I društvo je bilo tu, svi njegovi stari pajdaši. Ali ipak, osjećao je da nešto nije u redu, morao je izaći van. Oprosti se s nekim smiješnim izgovorom ikom bilo stalo, vidio je to odmah, ogrnuo se svojim sakoom i kre-nuo. Vani, noć je bila čista, zvjezdana. Odmah se osjeti bolje. Suviše

je bilo zagušljivo, previše ljudi, premalo prostora. Možda i to vino, pomisli. Vraćao se kući, polaganije, lelujava koraka. Tu i tamo oslonio bi

se koji zid, teško i umorno, a žbuka bi ostavila duge, ponegdje kr-vave ogrebotine na dlanovima. poliže dlan, osjeti slatkasti okus krvi pomiješan s odavno ispranim krečom žbuke. Produži.Slijedila ga je, sada već iskusnija i bolje pripremljena za teškoće

takva puta. A on je uzmicao, teturao, odlazio. Bila je sve iscrpljeni-ja, ali i sve odlučnija. Štef je stvarno previše popio večeras. Ružne uspomene u misli-

ma, ta luda sjena stalno, stalno tri koraka duga, mučnina u želucu. Zamagljenom pogledu dobro poznata ulica odjednom postane sku-čena. Osjeti se nelagodno, kao da ga netko slijedi, osvrne se preko ramena i krene brže. Shvatila je: odlazio je. Nesigurni koraci šuplje su odjekivali pus-

tom ulicom. Zašto? Zar je negdje pogriješila? Zastade za trenutak dok su odjeci Štefovih koraka promijenili zvuk kad je počeo vući noge šljunkovitim stazama parka.

63

poput krijesnica, uzaludno se boreći sa posljednjim zracima Sunca. Tek, stigao je. Uñe kroz dobro znana vrata, kimnu preutegnutoj

šankerici, smjesti se za stol prekriven predugo neopranim stolnja-kom. Čekala ga je, možda i nesvjesna tog pojma. Jer, što je vrijeme

značilo za nju? Bio je nervozan. Ne, nije Štefa smetao suviše gust dim cigareta,

kiseli miris lošeg vina. I društvo je bilo tu, svi njegovi stari pajdaši. Ali ipak, osjećao je da nešto nije u redu, morao je izaći van. Oprosti se s nekim smiješnim izgovorom - nitko mu nije vjerovao niti je ikom bilo stalo, vidio je to odmah, ogrnuo se svojim sakoom i kre-nuo. Vani, noć je bila čista, zvjezdana. Odmah se osjeti bolje. Suviše

je bilo zagušljivo, previše ljudi, premalo prostora. Možda i to vino, pomisli. Vraćao se kući, polaganije, lelujava koraka. Tu i tamo oslonio bi

se koji zid, teško i umorno, a žbuka bi ostavila duge, ponegdje kr-vave ogrebotine na dlanovima. poliže dlan, osjeti slatkasti okus krvi pomiješan s odavno ispranim krečom žbuke. Produži. Slijedila ga je, sada već iskusnija i bolje pripremljena za teškoće

takva puta. A on je uzmicao, teturao, odlazio. Bila je sve iscrpljeni-ja, ali i sve odlučnija. Štef je stvarno previše popio večeras. Ružne uspomene u misli-

ma, ta luda sjena stalno, stalno tri koraka duga, mučnina u želucu. Zamagljenom pogledu dobro poznata ulica odjednom postane sku-čena. Osjeti se nelagodno, kao da ga netko slijedi, osvrne se preko ramena i krene brže. Shvatila je: odlazio je. Nesigurni koraci šuplje su odjekivali pus-

tom ulicom. Zašto? Zar je negdje pogriješila? Zastade za trenutak dok su odjeci Štefovih koraka promijenili zvuk kad je počeo vući noge šljunkovitim stazama parka.

64

Osjetila je da ga gubi, očaj ju je svu obuzeo. I kriknu. Bezglasno, iz sve snage, na jedini način kako je znala, zasvijetlivši punim sjajem. ... Na obližnjoj klupi jedan par razmakne zagrljaj. "S ovom svjetiljkom stvarno nešto ne štima. Trebalo bi joj bolje

podesiti dotok plina." "Vidiš da je opet sve u redu." Nježno se stisnu uz njega. "Tiše!" I stopi im se dah.

Meko, nježno, izgubljeno, lice i strah u očima od svijeta oko tebe. Ti me gledaš prazno, beznačajno, kao još jednu figuru u moru figura oko tebe. Moji pogledi prema tebi su čežnjom ispu-njeni. Želim da se sretnemo negdje drugdje, u nekom novom svi-jetu koji neće biti smrtno bolestan. U svijetu koji ne umire, nego se raña. Stvaram taj svijet za tebe i mene. Potraži me tamo.

Svira neka davno zaboravljena melodija, čaša vina, ti, ja i jutro. Zrake sunca oplakuju tvoje obraze, ništa nije stvarno, sve je iluzija. Zagrebačko predgrañe, tišina, tek pokoji zvuk tramvaja u daljini. Mi sanjamo kamene ulice, zrake sunca, brodove koji odlaze i zvijezde, beskrajne zvijezde nekih drugih svjetova. Mi sanjamo sreću koje nema. Mi smo jedno, duše nam se stapaju na beskrajnim obzorima. To je svijet koji poznajemo, svijet koji po-znajemo i volimo. Dodirni me, dodirni me ponovno i ne puštaj, umrijet ću bez tebe. Hajde dodirni me i prepusti se, sve će biti uredu, ne boj se, ja sam tu. Miris tvoje kose me dovodi do ludila, tvoj parfem, miris tvoje kože. Tvoj miris prolazi kroz tiho jutro, obožavam te.

Moramo krenuti, hajde probudi se. Probudi se zbog moga poljupca. Ponovo se osjeća teški miris ovoga grada, moramo da-lje. Moramo se vratiti u stvarne, sive svjetove i napustiti ovu na-šu iluziju. Moramo dalje, ponovno se razdvajamo. Pratim te još pogledom iz daljine, tvoje kretnje, tvoje nježne korake. Veličan-stvo u mojim očima blijedi kako se ti udaljavaš. Okrećem glavu prema svojoj stvarnosti. Duboko udahnem i odla-zim. Vjetar će zamesti naše tragove kao da nikada nisu ni posto-jali.

65

Ljubavnici...

Meko, nježno, izgubljeno, lice i strah u očima od svijeta oko tebe. Ti me gledaš prazno, beznačajno, kao još jednu figuru u moru figura oko tebe. Moji pogledi prema tebi su čežnjom ispu-njeni. Želim da se sretnemo negdje drugdje, u nekom novom svi-jetu koji neće biti smrtno bolestan. U svijetu koji ne umire, nego se raña. Stvaram taj svijet za tebe i mene. Potraži me tamo.

Svira neka davno zaboravljena melodija, čaša vina, ti, ja i jutro. Zrake sunca oplakuju tvoje obraze, ništa nije stvarno, sve je iluzija. Zagrebačko predgrañe, tišina, tek pokoji zvuk tramvaja u daljini. Mi sanjamo kamene ulice, zrake sunca, brodove koji odlaze i zvijezde, beskrajne zvijezde nekih drugih svjetova. Mi sanjamo sreću koje nema. Mi smo jedno, duše nam se stapaju na beskrajnim obzorima. To je svijet koji poznajemo, svijet koji po-znajemo i volimo. Dodirni me, dodirni me ponovno i ne puštaj, umrijet ću bez tebe. Hajde dodirni me i prepusti se, sve će biti uredu, ne boj se, ja sam tu. Miris tvoje kose me dovodi do ludila, tvoj parfem, miris tvoje kože. Tvoj miris prolazi kroz tiho jutro, obožavam te.

Moramo krenuti, hajde probudi se. Probudi se zbog moga poljupca. Ponovo se osjeća teški miris ovoga grada, moramo da-lje. Moramo se vratiti u stvarne, sive svjetove i napustiti ovu na-šu iluziju. Moramo dalje, ponovno se razdvajamo. Pratim te još pogledom iz daljine, tvoje kretnje, tvoje nježne korake. Veličan-stvo u mojim očima blijedi kako se ti udaljavaš. Okrećem glavu prema svojoj stvarnosti. Duboko udahnem i odla-zim. Vjetar će zamesti naše tragove kao da nikada nisu ni posto-jali.

Matija Jakšeković

66

naslikaj me već jednom

smešaj odgovarajuću boju

pazi na količinu

odmeri pravu nijansu

proceni svetlo i naslikaj me

nije važan potez

gustoća boje

nevažna je i tehnika

pazi samo na senku tuge

da se ne pojavi u mojim očima

premeri svaki pregib

svako mesto dodira

drhtaj

moj pogled

osmeh

i počni

nacrtaj me...

odbaci valere

zdrobi formu

neka je pogrešna poza

ali… naslikaj me već jednom

tvojim me očima ionako

niko drugi neće gledati

1458 KAO BRODICE

Mrmori more, mrmori tiho,

Uspavani vali lagano se njišu.

Još toplom od večernjeg sunca.

Brodica se neprimjetno pomiče

Razmišljam kako smo ti i ja

Dvije brodice koje stalno

Jedna drugoj prilaze,

Ponovo se vraćaju svome vezu

Jer jedino tako mogu se voljeti.

Bogdanka Jovanov - Stojanovski

67

1458 KAO BRODICE

Mrmori more, mrmori tiho,

Uspavani vali lagano se njišu.

Sjedimo na kamenu

Još toplom od večernjeg sunca.

Brodica se neprimjetno pomiče

Prema nama, od nas

Stalno putem istim.

Razmišljam kako smo ti i ja

Dvije brodice koje stalno

Jedna drugoj prilaze,

Ponovo se vraćaju svome vezu

Jer jedino tako mogu se voljeti.

18. 02. 2009.

Antonija Željka Kahlik

68

1623 JASTUCI MOJI

Jastuci moji pamte miris ljubavi

I strast poljubaca.

Skrivaju svaki trag postojanja

Od pogleda znatiželjnih.

Na njima naši će zagrljaji utonuti

U tišinu postojanja jer

Postojimo tek kao titraj jutarnjeg daha,

Malena zraka u tami htijenja

Što ista vrata želja osvijetli

Na bjelini mojih jastuka.

03. 08. 2009.

Čekam Te

Čekam Te

da me osvojiš

čekam Tvoju Ljubav

da me ispuni

da donese obilje sebe

u svaki dio mog bića

Čekam da me zadiviš

nježnošću

koja me okrepljuje

i čini osjetljivom za drugog

i za sve što mi daruješ

Čekam Tvoj zahvat

u mom srcu

13. 9. 2000.

69

Čekam Te

Čekam Te

da me osvojiš

čekam Tvoju Ljubav

da me ispuni

da donese obilje sebe

u svaki dio mog bića

Čekam da me zadiviš

nježnošću

koja me okrepljuje

i čini osjetljivom za drugog

i za sve što mi daruješ

Čekam Tvoj zahvat

u mom srcu

13. 9. 2000.

Ljiljana Katić

70

Ima te

Svaki dan te ima

utkan u vrijeme

isprepleten mislima

dok osjećaje budiš

čežnje ispunjaš

Svaka noć te poznaje

znanac si snovima

i prijatelj zvijezdama

brat tišini

dok mirom daruješ

Svakom dobu si bliz

bliskošću hraniš postojanje

toplinom bojiš cvrkut

zaštitom čuvaš srce

da te preobražava

23. 4. 2011.

More

Gledam ti puninu

što joj ni moja šaka

ni provalija zemaljska

ništa oduzeti ne mogu

Punina koja mreškanjem

i hucima naleta

postojano nebo odsijava

prima i daje

osluškuje

U svim licima ogledana

kao tajna

što otajenjem diše

glazbom obojana

srcem grijana

bistra

Nezasitnog pogleda

tvoju dubinu

valima prebirem

od punine primam

i samo dok je dajem

njoj pripadam

živim

20. 3. 2011.

71

More

Gledam ti puninu

što joj ni moja šaka

ni provalija zemaljska

ništa oduzeti ne mogu

Punina koja mreškanjem

i hucima naleta

postojano nebo odsijava

prima i daje

osluškuje

U svim licima ogledana

kao tajna

što otajenjem diše

glazbom obojana

srcem grijana

bistra

Nezasitnog pogleda

tvoju dubinu

valima prebirem

od punine primam

i samo dok je dajem

njoj pripadam

živim

20. 3. 2011.

72

Brineš

Srce mi puniš sobom

mirisom svoje nježnosti

ostavljaš tragove

kao pjev ptice nebom

Ruku prepunih darova

za mene

svoje dijete

daruješ sve što sam

sa čime dolazim u doticaj

Brineš da ne ostanem sama

3. 7. 2000.

Osluškujem

Osluškujem

otkucaje vlastitog srca

i odjek izvanjskog u njemu

ali sama unutrašnjost me iznenañuje

pronalazak mira i tišine

u najdubljim slojevima

a tako lako isplivam na površinu

Osluškujem

čežnju površine

da dubinama natopljena bude

primajući vječnost

koja galopirajuće vrijeme zaustavlja

daruje ga mudrošću

toplinom

Osluškujem

razastirući svjetlosti

i najtamniji zakutak

osloboñena straha

nemira i buke

upravljam pogled

nebu

6. 2. 2011.

73

Osluškujem

Osluškujem

otkucaje vlastitog srca

i odjek izvanjskog u njemu

ali sama unutrašnjost me iznenañuje

pronalazak mira i tišine

u najdubljim slojevima

a tako lako isplivam na površinu

Osluškujem

čežnju površine

da dubinama natopljena bude

primajući vječnost

koja galopirajuće vrijeme zaustavlja

daruje ga mudrošću

toplinom

Osluškujem

razastirući svjetlosti

i najtamniji zakutak

osloboñena straha

nemira i buke

upravljam pogled

nebu

6. 2. 2011.

74

Primam te u srce

Naslućujem ti korake

Ljubavi

kao kad dlanom

dodirujem nježnost kože

osluškujem spokoj punine

udišem rascvjetali cvrkut

Iščekujem tvoj šapat

Ljubavi

dok blizinom najavljuješ

bliskost glasa mekog

podatnost riječima dobra

radost pjesme ustrajne

Primam te u srce

Ljubavi

da njime oblikuješ lice

sobom rasvijetliš osmijeh

puštajući vlastitoj vatri

da se pali iznova

31. 12. 2010.

Vrata budućnosti

U daru čežnja meni

otkrivam sebe

put svoj

To Tvoj je smjerokaz

mojim koracima

Krila kojim plovim

vjetrom uzdignuta

Oblaci koji mi nebo

ljepotom crtaju

Bujice koje ruše brane

strahovima podignute

Mora koja pune

presahla korita života

Tonovi kojima tišina

puni nemirna njedra

Postaje na putu do vječnosti

Oči u čijim zjenama

prepoznajem sebe

Svjetlo čija toplina

raduje moje srce

i vodi u nebo

25. 7. 2003

75

Vrata budućnosti

U daru čežnja meni

otkrivam sebe

put svoj

To Tvoj je smjerokaz

mojim koracima

Krila kojim plovim

vjetrom uzdignuta

Oblaci koji mi nebo

ljepotom crtaju

Bujice koje ruše brane

strahovima podignute

Mora koja pune

presahla korita života

Tonovi kojima tišina

puni nemirna njedra

Postaje na putu do vječnosti

Oči u čijim zjenama

prepoznajem sebe

Svjetlo čija toplina

raduje moje srce

i vodi u nebo

25. 7. 2003

76

Darujem Ti

Darujem Ti čežnju ovu užarenu

što vremenom zahvaća žarom

sve više mene više

dok me u žar sami

ne ižari

Darujem Ti muku ovu bučnu

što strahom razbija cjelovitost

mene u meni guši

dah po izdah

savija nemirom

Darujem Ti sebe takvu

manjkavu djelomično

rastrzanu okom tamnu

da žarom zapališ udah

daruješ me sobom

26. 2. 2011.

Moja si punina

Ja sam tek list na vjetru

po čijem treptaju vidiš ga

Ja sam tek kaplja kiše

u kojoj se sunce ogleda

Ja sam tek zrno zemlje

koje korijenu dopušta razvijanje

Ja sam tek ton tišine

kojim pjesma duše počinje

A Ti si Bože vjetar

po kojem treperim svaki dan

Ti si Bože sunce

od kojeg upijam svjetlo

Ti si plodno tlo

koje životu život daje

Ti si pjesma duše

koja je ispunja čitavu

4. 4. 2003.

77

Moja si punina

Ja sam tek list na vjetru

po čijem treptaju vidiš ga

Ja sam tek kaplja kiše

u kojoj se sunce ogleda

Ja sam tek zrno zemlje

koje korijenu dopušta razvijanje

Ja sam tek ton tišine

kojim pjesma duše počinje

A Ti si Bože vjetar

po kojem treperim svaki dan

Ti si Bože sunce

od kojeg upijam svjetlo

Ti si plodno tlo

koje životu život daje

Ti si pjesma duše

koja je ispunja čitavu

4. 4. 2003.

78

Jesi li

Jesi li bio

u današnjem naletu vjetra

što je srce provjetrilo

onim poznatim okusom

za kojim toliko čezne

ne znajući njegove dolaske

ali ih svednevice očekujuć

Jesi li ubrzao srce

otkucajima svoga

darovao mu pjesmu

krilima podižuću

rastom obasjanu

tišinom okrepljenu

nadom toplu

Jesi li hrabrošću osnažen

odlučio izboriti se

za najveću dragocjenost

dok se obilje malih nudi

uzima dane

ostavlja pustoš

koja nisi ti

22. 1. 2011.

Poželim

Poželim ispisati pjesmu

koju još nijedno biće napisalo nije,

Poželim od nje sagraditi izvor čisti ,

onaj nepresušni.

Poželim da svaka kap sa izvora

bude samo lijek onima što treba,

Da svaka žeñ srca i duše

utoli samo jedan pogled ,

samo jedan gutljaj .

Poželi srce moje izmiriti sve grube riječi ,

istkati ćilim za sve ljude

I za sve njihove sakupljene tuge,

za svaku suzu da osmjeh izroni,

Poželim povratiti onaj tren sreće

i nestašne igre .

Htjela bih da se lica izobličena

od grimase bola nanovo

pretvore u onaj divan mozaik

sretnih dogañanja,

onih svakodnevnih očekivanja,

79

Poželim

Poželim ispisati pjesmu

koju još nijedno biće napisalo nije,

Poželim od nje sagraditi izvor čisti ,

onaj nepresušni.

Poželim da svaka kap sa izvora

bude samo lijek onima što treba,

Da svaka žeñ srca i duše

utoli samo jedan pogled ,

samo jedan gutljaj .

Poželi srce moje izmiriti sve grube riječi ,

istkati ćilim za sve ljude

I za sve njihove sakupljene tuge,

za svaku suzu da osmjeh izroni,

Poželim povratiti onaj tren sreće

i nestašne igre .

Htjela bih da se lica izobličena

od grimase bola nanovo

pretvore u onaj divan mozaik

sretnih dogañanja,

onih svakodnevnih očekivanja,

Sadija Klotz

80

bez straha i briga...

Eh, kad bi ove moje ruke imale moć

da zagrle čitav svijet

A duša moja znala skladati riječi mira ,

ljubavi harmonije.

Eh kad bi svijet manje trčao za slavom i moći

Kad bi znao svakog dana

pozdraviti prvu rosu ,

u osmjehu djeteta

pronaći sreću,

i u onoj tihoj noći.

Poželim izliti rijeku da ko mehlem pokrije,

umota u ruke svoje nježne

sve ožiljke i boljke

svjetskim ništavilom spravljene.

Poželim a nemam moći.

Ne znaju riječi moje izvor napraviti

A ja sam samo izgubljena ,

skoro izumrli idealist koji još

Voli ljude i grli i njihove mane ,

Njihovo svjetlo i njihove tame.

I

Oblaci su se spustili

Oblaci su se

spustili na zemlju

i hodaju

po ulici blatnjavoj

subotičkoj…

preskakujući

s cigle na ciglu

koje su bile

u blatu postavljene.

Stavio sam stolicu

do prozora

zamagljenog,

brišući ga

rukavima,

sedeo sam

i na ulicu gledao,

želeo sam i ja

kao dete

nešto da vidim…

81

I

Oblaci su se spustili

Oblaci su se

spustili na zemlju

i hodaju

po ulici blatnjavoj

subotičkoj…

preskakujući

s cigle na ciglu

koje su bile

u blatu postavljene.

Stavio sam stolicu

do prozora

zamagljenog,

brišući ga

rukavima,

sedeo sam

i na ulicu gledao,

želeo sam i ja

kao dete

nešto da vidim…

Ivan Korponai

82

Osećao sam se

kao da mi je vetar

misli moje ukrao,

i sakrio ih

negde u oblake

koji su se spustili

na zemlju

i po ulici mojoj

sada hodaju…

17. 07. 2011

Kostina kratka priča

Imam na sebi crno odijelo, ne, nije crno, tamnoplavo je, od

samta. Nešto sam mršaviji, što je dobro. Nemam kravatu, ipak

sam ja umjetnik. Stojim ispred voditelja svečanosti, a na velikom

ekranu iza nas piše moje ime, publika oduševljeno plješće i odo-

brava. Kosta, Kosta!! Netko me zove, gle, čak znaju i moje ime,

e to si stvarno nisam mislio! Kosta, probudi se, ajde, šta je s to-

bom? Molim? Da se probudim? Ko? Gdje sam?

Otvaram oči, totalno utrnut vrat ne može nositi moju glavu.

Usta su mi poluotvorena, slina je napravila jezerce na papirima

ispod obraza na kojem sam bio naslonjen. Prvo što vidim je ek-

ran. Potpuno sam zbunjen. Je li i ovo dio sna? Izgleda da sam

ostao na poslu i zaspao za stolom, ali ovo što vidim je ono čemu

sam zadnje vrijeme težio. Ipak, nije baš do kraja ispalo kako sam

htio. Ali po redu.

Htio bih uredno staviti na papir sve što se u zadnje vrijeme

dogañalo u mom životu. Možda uspijem shvatiti gdje sam pogri-

ješio. Sad kad razmišljam o tome, ti su se dogañaji počeli nizati

jer sam htio ući u Povijest. Moj ego je osjetio da sam u kriznim

četrdesetima, osjetio je da se ništa neće zvati po meni, ni zgrada,

ni lijek, ni dijete, čak niti jelo. Tako da je biološki sat podsjetio

pisca u meni kako je vrijeme da se probudi. Do tog trena mirno je

spavao i nitko nije mislio da bi se ikada trebao probuditi.

Nekako sam prvo počeo pisati blog. Komentari drugih napu-

huju ego, što mi je kronično nedostajalo, a dobro mi je zvučala i

83

Kostina kratka priča

Imam na sebi crno odijelo, ne, nije crno, tamnoplavo je, od

samta. Nešto sam mršaviji, što je dobro. Nemam kravatu, ipak

sam ja umjetnik. Stojim ispred voditelja svečanosti, a na velikom

ekranu iza nas piše moje ime, publika oduševljeno plješće i odo-

brava. Kosta, Kosta!! Netko me zove, gle, čak znaju i moje ime,

e to si stvarno nisam mislio! Kosta, probudi se, ajde, šta je s to-

bom? Molim? Da se probudim? Ko? Gdje sam?

Otvaram oči, totalno utrnut vrat ne može nositi moju glavu.

Usta su mi poluotvorena, slina je napravila jezerce na papirima

ispod obraza na kojem sam bio naslonjen. Prvo što vidim je ek-

ran. Potpuno sam zbunjen. Je li i ovo dio sna? Izgleda da sam

ostao na poslu i zaspao za stolom, ali ovo što vidim je ono čemu

sam zadnje vrijeme težio. Ipak, nije baš do kraja ispalo kako sam

htio. Ali po redu.

Htio bih uredno staviti na papir sve što se u zadnje vrijeme

dogañalo u mom životu. Možda uspijem shvatiti gdje sam pogri-

ješio. Sad kad razmišljam o tome, ti su se dogañaji počeli nizati

jer sam htio ući u Povijest. Moj ego je osjetio da sam u kriznim

četrdesetima, osjetio je da se ništa neće zvati po meni, ni zgrada,

ni lijek, ni dijete, čak niti jelo. Tako da je biološki sat podsjetio

pisca u meni kako je vrijeme da se probudi. Do tog trena mirno je

spavao i nitko nije mislio da bi se ikada trebao probuditi.

Nekako sam prvo počeo pisati blog. Komentari drugih napu-

huju ego, što mi je kronično nedostajalo, a dobro mi je zvučala i

Ksenija Kušec

84

titula 'autor bloga'. Pisao sam uglavnom na poslu. Dosada mi je

postala svakodnevni drug, a jednom kad se udomaćila, više nikad

nije otišla. Čim bih ušao ujutro u ured, već je bila tamo. A od

njene blizine užasno mi se spava. Sam posao mi nekad davno

nije bio dosadan. Daleko od toga. U početku sam bio ambicio-

zan, sa sestrom sam pokrenuo zajedničku firmu koja se bavi

pravljenjem omota za cd-ove i organiziranjem rock-koncerata.

Krenuo sam punog srca. Svi ti šašavi rokeri, ta muzika koju sam

obožavao. S vremenom se sve ipak svelo na lovu. Na žicanje lo-

ve. Na utjerivanje love. Na vječni manjak i nedostatak love.

A moja je sestra postala prava zločesta menadžerica. Umjesto

traperica, počela je nositi kostime i štikle. Počela je i farbati ko-

su. Više ne izgleda divlje i rokerski. Totalno je sreñena. To je

možda bolje za utjerivanje love, jer zapravo izgleda zastrašujuće.

Svi ti slojevi pudera, nakvarcana koža, tone šminke, a gdje je ona

zapravo?

Zbog svega toga, u zadnje vrijeme sam se počeo osjećati kao

tinejdžer koji nije napravio zadaću, samo ne zna točno koju. Sve

sam više glumatao da radim, a kad mi je to uspjelo, počeo sam

pisati taj blog. Proučio sam dosta tuñih, i vidio da ima pravih

ljudi, zanimljivih, ludih. Neke sam svakodnevno čitao i jedva

čekao da napišu novi post. Jednom sam i ja počeo. Moj blog se

zvao 'Pokušaj jednog zgubidana da dosegne besmrtnost'. Bio

sam ponosan na taj naslov.

Uvijek sam mogao stisnuti tipku i vratiti se na dokument koji

je dio posla. Sestra to ne bi primijetila. To rade i ostali zaposleni-

ci u firmi, samo oni igraju pasijans i mine. Na blogu sam mogao

istresti svu žalost za divotom onog života u kojem smo imali

bend, u kojem je moja sestra s dugom kuštravom kosom izviki-

vala prekrasne vokale, a ja divljački lupao po bubnjevima u gara-

ži za probe. To je bilo ludo, imali smo i par gaža, a snimili smo i

demo. Žalio sam za tim životom, a to su čitali ljudi koji žale isto

to vrijeme. To su nekadašnja sretna djeca koja su postala direkto-

ri ili referenti. Što ih ne čini sretnima. Počeli su mi ostavljati ko-

mentare 'piši još' ili 'divno, i ja tako mislim' ili slične stvari. Što

su mi oni više pisali, imao sam više inspiracije. Jednom me sestra

umalo uhvatila jer sam prekasno shvatio da mi gleda u ekran. No,

brzo sam se izvukao, a poslije sam bio oprezniji. Znam što bi mi

rekla. Umjesto da tu piskaraš, brini se više za posao. A ja bih

opet morao skrušeno gledati u pod. I osjećati se kao tinejdžer

kriv za tko zna što.

U čeprkanju po nepreglednom smeću informacija, došao sam

do nekakvog oglasa. To je bio natječaj za kratku priču jednog

dnevnog lista. Kratka priča? Proguglao sam malo i vidio da bi to

mogao biti moj sljedeći korak u napredovanju prema portalu po-

vijesti.

Prestar sam za obilaženje izdavača, zato mi se ovo učinilo ide-

alnim. Pisati doma, skriven od svijeta, poslati na natječaj mai-

lom, pobijediti, kupiti te novine i imati u rukama to. Imati čvrst,

najmaterijalniji artefakt, imati ulaznicu za ostavljanje traga. A tu

je još bila i sestra. S tom objavljenom pričom mogao bih joj reći

da me pusti na miru, da sam pisac. Mogao bih joj pogledati u oči

uspravnih leña i reći da sam kreativac, a ne neki direktor kojem

je važna samo lova. A dokaz bih uokvirio da vječno visi na zidu.

Postojao je još jedan problem. Nikako nisam tip koji se lakta-

ri. Znam to i volio bih se malo znati laktariti. Svi moji prijatelji

imaju bar mrvicu te sposobnosti, a ja nimalo. Evo, živim u stanu

koji dijelim s bakom, ušuljavam se kasno navečer da se ona ne

probudi, moram trpjeti njene lamentacije o politici i nepravdi i o

boljim starim vremenima, moram joj usisavati, donositi mlijeko i

85

ži za probe. To je bilo ludo, imali smo i par gaža, a snimili smo i

demo. Žalio sam za tim životom, a to su čitali ljudi koji žale isto

to vrijeme. To su nekadašnja sretna djeca koja su postala direkto-

ri ili referenti. Što ih ne čini sretnima. Počeli su mi ostavljati ko-

mentare 'piši još' ili 'divno, i ja tako mislim' ili slične stvari. Što

su mi oni više pisali, imao sam više inspiracije. Jednom me sestra

umalo uhvatila jer sam prekasno shvatio da mi gleda u ekran. No,

brzo sam se izvukao, a poslije sam bio oprezniji. Znam što bi mi

rekla. Umjesto da tu piskaraš, brini se više za posao. A ja bih

opet morao skrušeno gledati u pod. I osjećati se kao tinejdžer

kriv za tko zna što.

U čeprkanju po nepreglednom smeću informacija, došao sam

do nekakvog oglasa. To je bio natječaj za kratku priču jednog

dnevnog lista. Kratka priča? Proguglao sam malo i vidio da bi to

mogao biti moj sljedeći korak u napredovanju prema portalu po-

vijesti.

Prestar sam za obilaženje izdavača, zato mi se ovo učinilo ide-

alnim. Pisati doma, skriven od svijeta, poslati na natječaj mai-

lom, pobijediti, kupiti te novine i imati u rukama to. Imati čvrst,

najmaterijalniji artefakt, imati ulaznicu za ostavljanje traga. A tu

je još bila i sestra. S tom objavljenom pričom mogao bih joj reći

da me pusti na miru, da sam pisac. Mogao bih joj pogledati u oči

uspravnih leña i reći da sam kreativac, a ne neki direktor kojem

je važna samo lova. A dokaz bih uokvirio da vječno visi na zidu.

Postojao je još jedan problem. Nikako nisam tip koji se lakta-

ri. Znam to i volio bih se malo znati laktariti. Svi moji prijatelji

imaju bar mrvicu te sposobnosti, a ja nimalo. Evo, živim u stanu

koji dijelim s bakom, ušuljavam se kasno navečer da se ona ne

probudi, moram trpjeti njene lamentacije o politici i nepravdi i o

boljim starim vremenima, moram joj usisavati, donositi mlijeko i

86

slušati muziku na slušalice. Moram nositi šlape, ili ako nakratko

ulazim u stan, na cipele navlačiti platnene nazuvke da s gumenim

ñonovima ne oštetim parket. Ne mogu dovoditi cure, ni prijatelje,

a tulume mogu samo sanjati. Da se malo više znam laktariti, mo-

gao sam bar imati stan i auto. Ali to je od mene toliko daleko da

je postalo potpuno neostvarivo. Ja sam tip koji se ne može gurati

ni u redu na blagajni, a nikad, ali baš nikad nisam uspio dobiti

besplatnu kolu koja bi se dijelila na štandovima za vrijeme poli-

tičkih kampanja. Uvijek bih čekao red i ne bih dobio ništa.

Stalno sam mislio na kratku priču. Činilo mi se da je to jedini

trenutni izazov kojemu moram odgovoriti. Vidio sam na Interne-

tu svakakve savjete o pisanju, a najvažniji je bio pisati, pisati,

pisati. Svaki dan. Tako ćete steći iskustvo, ukus, mjeru i vještinu.

Imao sam dovoljno discipline i zaista sam pisao svaki dan.

Konačno, to što sam jednom uspio smršavjeti preko 40 kila, i to

dokazuje da sam discipliniran. Izmeñu ostalog, otišao sam i na

radionicu kreativnog pisanja. Bio sam sretan da sam si to uspio

priuštiti. Da sam novac trošio na cigarete, ne bih to mogao. Izra-

čunao sam da je to točno taj novac. Inače za taj višak kupujem

albume i to na vinilu. Zahvalan sam svojim roditeljima. Zbog

njih ne pušim, a počeo sam još kao mladac. Oni su bili jednostav-

ni: ako ne propušiš, dobivat ćeš dvostruki džeparac. Tko na to ne

bi pristao? Možda samo današnja dječurlija koja za dvije petice u

školi dobiva i-čuda iz tvornice jabuka. Tada, u doba sretne dje-

ce, takva se stvar nije mogla odbiti. I zato sada imam svaki mje-

sec novac za dušu. I naravno, zdrava pluća.

Na radionici sam sreo svakakve svatove. Bilo je tu nadobudnih

koji su mislili da će postati planetarno popularni pisci čim zako-

rače u prostoriju. Bilo je dragih, čudnih, namčorastih, tužnih,

smiješnih, ludih, zlih, lijenih, radišnih, divnih, ogavnih, pa i nor-

malnih. Ja se ubrajam u one radišne. Donosio sam svoje umotvo-

rine i začudo, nasmijavao polaznike. Počeo sam čitati te svoje

uratke bliskim prijateljima. I njih sam nasmijavao. Zbog toga

sam počeo još ozbiljnije razmišljati o objavljivanju priče. Počeo

sam slati priče na natječaje, i to po dvije tjedno. Nije mi bilo bit-

no kuda. Natječaj za knjige, novine, elektronske časopise, sve mi

je bio prihvatljivo. Ipak, nakačio sam se na jedan dnevni list. Su-

botom ima književni prilog. Ako mi tu priča osvane, na konju

sam.

Na listi poslanih priča moje je ime bilo najčešće. Prvo što sam

uvijek napravio kad sam stizao na posao, bilo je provjeravanje

web-stranice tih dnevnih novina. U rubrici za kratku priču, obič-

no bih pogledao je li moja priča uopće došla na popis pristiglih,

pa onda uvijek s leptirom u trbuhu je li možda odabrana za obja-

vu. Nije. Tek nakon toga pogledao bih tko je sve poslao nove

priče, jer ta sam imena znao gotovo napamet. Odnedavno, popis

je bio bogatiji za sve članove one radionice. I oni su valjda imali

istu ideju kao i ja. Nahraniti ego. S time nisam bio zadovoljan jer

je bilo više konkurenata. Pisao sam još brže i još bjesomučnije.

Slao sam priče svaki dan. Pisao sam do duboko u noć, a sestra je

šutjela jer je valjda mislila da sam ostajao raditi prekovremeno.

Računao sam na količinu. I kvalitetu, naravno. Ipak, količina me

mogla spasiti. Izračunao sam da ako bih slao po sedam priča na

dan, da bih uspio doći na listu poslanih priča i to tako da istisnem

sve druge. Želio sam vidjeti popis priča koje bi sve bile moje.

Bez uljeza. Vjerojatnost da od svih odaberu jednu za objavu bila

bi zaobiñena. Ne bi bilo vjerojatnosti. Jedan kroz jedan, a tada je

vjerojatnost 100 posto i zove se izvjesnost. To sam učio na fakul-

tetu i bio sam siguran u računicu. Pisao sam. Slao sam. Imam

jednu svoju staru fotografiju koju sam morao poslati skupa s pri-

87

malnih. Ja se ubrajam u one radišne. Donosio sam svoje umotvo-

rine i začudo, nasmijavao polaznike. Počeo sam čitati te svoje

uratke bliskim prijateljima. I njih sam nasmijavao. Zbog toga

sam počeo još ozbiljnije razmišljati o objavljivanju priče. Počeo

sam slati priče na natječaje, i to po dvije tjedno. Nije mi bilo bit-

no kuda. Natječaj za knjige, novine, elektronske časopise, sve mi

je bio prihvatljivo. Ipak, nakačio sam se na jedan dnevni list. Su-

botom ima književni prilog. Ako mi tu priča osvane, na konju

sam.

Na listi poslanih priča moje je ime bilo najčešće. Prvo što sam

uvijek napravio kad sam stizao na posao, bilo je provjeravanje

web-stranice tih dnevnih novina. U rubrici za kratku priču, obič-

no bih pogledao je li moja priča uopće došla na popis pristiglih,

pa onda uvijek s leptirom u trbuhu je li možda odabrana za obja-

vu. Nije. Tek nakon toga pogledao bih tko je sve poslao nove

priče, jer ta sam imena znao gotovo napamet. Odnedavno, popis

je bio bogatiji za sve članove one radionice. I oni su valjda imali

istu ideju kao i ja. Nahraniti ego. S time nisam bio zadovoljan jer

je bilo više konkurenata. Pisao sam još brže i još bjesomučnije.

Slao sam priče svaki dan. Pisao sam do duboko u noć, a sestra je

šutjela jer je valjda mislila da sam ostajao raditi prekovremeno.

Računao sam na količinu. I kvalitetu, naravno. Ipak, količina me

mogla spasiti. Izračunao sam da ako bih slao po sedam priča na

dan, da bih uspio doći na listu poslanih priča i to tako da istisnem

sve druge. Želio sam vidjeti popis priča koje bi sve bile moje.

Bez uljeza. Vjerojatnost da od svih odaberu jednu za objavu bila

bi zaobiñena. Ne bi bilo vjerojatnosti. Jedan kroz jedan, a tada je

vjerojatnost 100 posto i zove se izvjesnost. To sam učio na fakul-

tetu i bio sam siguran u računicu. Pisao sam. Slao sam. Imam

jednu svoju staru fotografiju koju sam morao poslati skupa s pri-

88

čom, a na njoj sam dvadeset i pet godina mlañi. Kilaža je ista ali

ne i izraz lica. Tada sam još svirao u podrumu i bio sretan i tup.

Nisam znao što me čeka i ta se naivnost itekako vidi na licu.

Dani su prolazili, glumio sam sestri da puno radim, a kolega-

ma na poslu da igram igrice. Da ne pomisle da sam lud.

I tako sam te večeri ostao do kasno i zaspao na radnom stolu

ispred kompjutera. Sestra je bila ta koja je vikala moje ime da me

probudi. A na ekranu moja davno priželjkivana slika:

Priče pristigle na natječaj:

Kosta F.: Moj pas

Kosta F.: Kako sam pobijedio demone

Kosta F.: Crna rijeka

Kosta F.: ðurña

Kosta F.: Izidora i nogometna lopta

I tako dalje do broja 85. Računica mi je do ovog mjesta bila

točna. Sve sam ih istisnuo. Pobjednička pak priča koju će objavi-

ti, kao i mnogo puta prije, nije bila na popisu, bila je djelo nekog

drugog autora i imala je naslov 'Nemam sreće'.

Dragi brate!

Dugo sam ti htio ovo sve napisati i poslati, ali tek sam sada

uspio. Ispričat ću ti po redu kako se i meni dogañalo. Možda bo-

lje shvatim.

Prošlu zimu, u naš cirkus Kara

če bijelog sibirskog tigra. Majku su kako sam čuo, namjestili ne-

kom moćniku da je ustrijeli. Ovakvu bebu trebalo je njegovati

kao i ljudsku. Preko zime nemam puno raditi, samo održavam

sjećanje tigrova, da ne zaborave baš sve što sam ih naučio. Zato

sam imao dosta slobodnog vremena. Gurnuli su mi tu macu u

ruke umotanu u šarenu dekicu. Nije još bio ni progledao. Trebao

sam ga hraniti na bočicu, svako jutro vagati na elektronskoj vagi

za kolače i to zapisivati u tabelu. Nosio sam ga veterinaru u po-

četku svaki tjedan na pregled, a kasnije rjeñe. Taj tigrić napravio

je od mene pravog taticu, odmah sam ga ludo zavolio. Uzeo sam

ga u prikolicu gdje stanujem, mazio se s njim, igrao, učio ga hr-

vanju, govoru tijela. Uživao sam. Tigar kojeg se svi boje, i to

tako rijedak bijeli tigar, sad već velika životinja, bio je tu u mo-

jem krevetu i spavao. Kad je malo narastao igre su možda izgle-

dale opasno, ali životinja je uvijek pazila da me ne ugrize ili ne

ogrebe više nego što je dozvoljeno. Novine su stalno pisale o

njegovom napretku, a često je bila objavljivana i moja fotografija

s tigrom u rukama. Poslao sam vam dosta tih članaka u pismima,

sjećaš se? Raspisali su i natječaj kako bi mu čitatelji izabrali

ime, pa su mu dali neko glupo ime po liku iz diznijevih crtića. Ja

sam ga zvao samo tigre, doñi. Nisam znao kako bi drukčije.

89

Dragi brate!

Dugo sam ti htio ovo sve napisati i poslati, ali tek sam sada

uspio. Ispričat ću ti po redu kako se i meni dogañalo. Možda bo-

lje shvatim.

Prošlu zimu, u naš cirkus Kara-Deniz, dopremili su mladun-

če bijelog sibirskog tigra. Majku su kako sam čuo, namjestili ne-

kom moćniku da je ustrijeli. Ovakvu bebu trebalo je njegovati

kao i ljudsku. Preko zime nemam puno raditi, samo održavam

sjećanje tigrova, da ne zaborave baš sve što sam ih naučio. Zato

sam imao dosta slobodnog vremena. Gurnuli su mi tu macu u

ruke umotanu u šarenu dekicu. Nije još bio ni progledao. Trebao

sam ga hraniti na bočicu, svako jutro vagati na elektronskoj vagi

za kolače i to zapisivati u tabelu. Nosio sam ga veterinaru u po-

četku svaki tjedan na pregled, a kasnije rjeñe. Taj tigrić napravio

je od mene pravog taticu, odmah sam ga ludo zavolio. Uzeo sam

ga u prikolicu gdje stanujem, mazio se s njim, igrao, učio ga hr-

vanju, govoru tijela. Uživao sam. Tigar kojeg se svi boje, i to

tako rijedak bijeli tigar, sad već velika životinja, bio je tu u mo-

jem krevetu i spavao. Kad je malo narastao igre su možda izgle-

dale opasno, ali životinja je uvijek pazila da me ne ugrize ili ne

ogrebe više nego što je dozvoljeno. Novine su stalno pisale o

njegovom napretku, a često je bila objavljivana i moja fotografija

s tigrom u rukama. Poslao sam vam dosta tih članaka u pismima,

sjećaš se? Raspisali su i natječaj kako bi mu čitatelji izabrali

ime, pa su mu dali neko glupo ime po liku iz diznijevih crtića. Ja

sam ga zvao samo tigre, doñi. Nisam znao kako bi drukčije.

90

Pred mjesec dana, ujutro, zazvonio mi je onaj mobitel koji je

rezerviran samo za vas. Ako mi želite javiti nešto hitno. Od Min-

hena do Zagreba radije sam putovao vlakom jer sam tako imao

više vremena za prebacivanje na obiteljski jezik, način, sve.

Uz žalost za tobom brate, osjećao sam i sreću što ću vidjeti

obitelj. Kad sam ušao u naše dvorište, miris me gotovo oborio s

nogu. Pokušao sam odgonetnuti je li to cimet, vlaga zemlje, šim-

šir, mokraća, ili sve to skupa. Grlio sam se s majkom, ocem, mla-

ñim bratom, sestrama. Plakali smo za tobom cijelu večer. Sutra-

dan ujutro, dok mi je majka pripremala kavu, gledao sam kroz

naš prizemni prozor i vidio u dvorištu djecu kako se igraju kao

što smo se nekad i mi.

Divno nam je bilo tu. Sve je nekako obično. Nitko ne bi mo-

gao napraviti takvo dvorište namjerno. Sjećaš li se ljuljački i to-

bogana, pješčanika? Ona fontana bez vode bila nam je ring za

borbe. A koliko se košarkaških utakmica odigralo na onom ma-

lom igralištu sa sklepanim košem od kante za vodu? Jednom sam

jako uganuo gležanj skačući s betonskog stola za ping-pong. Ti si

mogao skakati najdalje od svih, imao si zbilja duge noge! A šupe

koje su nas vječno privlačile da se penjemo na njih? Nismo mog-

li imati bolje mjesto za djetinjstvo.

I sad kao i nekad, djeca iz obližnjih kuća i ulica provode ov-

dje sve vrijeme koje mogu ili smiju. Pamtiš li i ti kako su nam

roditelji pokušavali spriječiti ove ili one igre, s ovim ili s onim

djetetom, ulaženje u skrivene kutke parka? Ali kako zabraniti

penjanje na drvo koje je izraslo samo zato da se djeca na njega

penju? Kako im reći da se ne smiju igrati s nekim zato što je Sr-

bin, Rom ili Židov? A izgleda da je nama netko namjerno napra-

vio čušpajz. Sjećaš li se onih kosookih, svi smo ih zvali Kinezi, a

bili su zapravo iz Kambodže. U ovom su se dvorištu jednakost i

bratstvo provodili u praksi.

Moja najdraža igra.

Na onoj jedinoj šupi koja je imala zid od cigle, mjerili smo

brzinu. Penjali smo se po izbočinama, slobodni stil. Hana je bila

spora, jer je uvijek pazila na cipelice i koljena, ali ja sam ju taj

put proglasio najbržom. Imao sam štopericu i nije se tu imalo što

provjeravati. Sad kad se toga sjetim, ne znam zašto sam to učini-

o. Samo sam zapamtio izraz njenog lica i osmijeh kakav sam ri-

jetko kad dobivao. Mi osmjehe nismo baš često dobivali jer, znaš

i sam. Bili smo Romi, s mnogo braće i sestara, sve je to smetalo

drugima. Roditeljsko nastojanje nešto je utisnulo i u djecu. Ne

mnogo, jer zajedno smo se igrali, ali dječja duša osjeti nijanse.

Hej, a roñendani? Točno smo znali sve datume, a najsmješ-

nije je što proslava nije bila puno drugačija od svakodnevnog

igranja. Majka slavljenika napravila bi kolače, obično neke suhe,

da se lako drže u ruci, i odnijela ih dolje. Najsvečaniji trenutak

bio je dijeljenje. To je uvijek činio slavljenik, a ostali su stajali u

redu. Tako je bilo i onaj put kad je Hana slavila deseti roñendan.

Dok je dijelila kolače, njena je majka sjedila pored. Davale su po

dva svakome. Bilo je još samo tri komada kad sam ja zadnji do-

šao na red. Trebalo je ostaviti za Hanu dva. Majka se požurila i

dala meni jedan. Hana mi da još jedan. Majka mi ga uzme i vrati

Hani. Hana mi da sva tri i otrči.

Sitni ustupci slagali su se jedan na drugi mjesecima, godina-

ma. S vremenom se meñu nama stvorila neka posebna osjetlji-

vost, nevidljiva tvar. Stalno neki mali dokazi i popuštanja čas s

moje čas s njene strane. Nitko to nije imenovao, nitko nije ni po-

kušao nešto napraviti od toga. Jednostavno bilo je tu i nije se mo-

glo reći da nije. Ponašali smo se kao da živimo kavez do kaveza.

Da rešetke nema, znam da bi bili ljubavnici do groba.

91

bratstvo provodili u praksi.

Moja najdraža igra.

Na onoj jedinoj šupi koja je imala zid od cigle, mjerili smo

brzinu. Penjali smo se po izbočinama, slobodni stil. Hana je bila

spora, jer je uvijek pazila na cipelice i koljena, ali ja sam ju taj

put proglasio najbržom. Imao sam štopericu i nije se tu imalo što

provjeravati. Sad kad se toga sjetim, ne znam zašto sam to učini-

o. Samo sam zapamtio izraz njenog lica i osmijeh kakav sam ri-

jetko kad dobivao. Mi osmjehe nismo baš često dobivali jer, znaš

i sam. Bili smo Romi, s mnogo braće i sestara, sve je to smetalo

drugima. Roditeljsko nastojanje nešto je utisnulo i u djecu. Ne

mnogo, jer zajedno smo se igrali, ali dječja duša osjeti nijanse.

Hej, a roñendani? Točno smo znali sve datume, a najsmješ-

nije je što proslava nije bila puno drugačija od svakodnevnog

igranja. Majka slavljenika napravila bi kolače, obično neke suhe,

da se lako drže u ruci, i odnijela ih dolje. Najsvečaniji trenutak

bio je dijeljenje. To je uvijek činio slavljenik, a ostali su stajali u

redu. Tako je bilo i onaj put kad je Hana slavila deseti roñendan.

Dok je dijelila kolače, njena je majka sjedila pored. Davale su po

dva svakome. Bilo je još samo tri komada kad sam ja zadnji do-

šao na red. Trebalo je ostaviti za Hanu dva. Majka se požurila i

dala meni jedan. Hana mi da još jedan. Majka mi ga uzme i vrati

Hani. Hana mi da sva tri i otrči.

Sitni ustupci slagali su se jedan na drugi mjesecima, godina-

ma. S vremenom se meñu nama stvorila neka posebna osjetlji-

vost, nevidljiva tvar. Stalno neki mali dokazi i popuštanja čas s

moje čas s njene strane. Nitko to nije imenovao, nitko nije ni po-

kušao nešto napraviti od toga. Jednostavno bilo je tu i nije se mo-

glo reći da nije. Ponašali smo se kao da živimo kavez do kaveza.

Da rešetke nema, znam da bi bili ljubavnici do groba.

92

Ti i ja smo duže išli u osnovnu školu jer smo morali zarañi-

vati. Nismo izbjegli svoju bob stazu. Kad je Hana upisala gimna-

ziju, ja sam tek polagao popravne ispite za šesti, a ti za osmi raz-

red. Kad je ona upisala veterinu, ja sam tek završio drugi srednje.

Iz kaveza izlazili nismo. Ni iz staze.

Hana. Odmah sam ju prepoznao iako je imala frizuru kakvu

nikad nije nosila: šiške, ravno odrezanu kosu do uha, plavi pra-

menovi, a sve strogo, kao kaciga. Bila je obučena u poslovno

žensko odijelo svijetle boje, u ruci je nosila liječničku torbu. Po-

žurio sam da ju sretnem prije nego nestane u veži. Kao nekad

ulazila je kroz dvorište, a mogla je i s ulice. Tada je ne bih uspio

sresti. Stao sam pred nju. Bok Hana, pozdravio sam ju, smješkao

se i čekao. Ona je kratko zastala i odmah htjela produžiti. Čekaj

malo, nisam joj dao da ode. Sad se zaustavila i pristojno ali od-

bojno rekla bok, Nermin vam je ime, jel? U njenim očima nisam

vidio prepoznavanje. Izgledale su mi kao da imaju zavjesu. Isto

bih se osjećao i da sam zaustavio Severinu na cesti. Ona naša

tvar pretvorila se u debeli stakleni zid. Čekao sam i gledao. Htio

sam da se taj zid rasprsne u bezopasne komadiće. Njene oči su

vrludale, bježale. Nisam glup. Odmah sam shvatio da me zabo-

ravila. Ili istisnula iz glave. Izmijenili smo nekoliko uštogljenih

rečenica. Nije doktorica, nego veterinarka, pa jasno. Radi u pri-

vatnoj ambulanti. Kako čudno, oboje se bavimo životinjama!

Osjećao sam se kao obješena košulja na konopcu, samo sam od-

mahnuo rukom i otišao kući. I na tvom sprovodu i u vlaku do

Minhena stalno sam mislio na taj susret. Naša je majka vidjela

sve, a ja nju lijevim okom. Izdaleka je promatrala predvidljivi

prizor. Vidjela je i kakav sam bio kad sam se vratio u stan. Ništa

nije rekla, a i što da kaže? Sve se zna. Ograde ne postoje. Pojave

se iznenada, izrastu kao automatski stupovi, točno kad trebaju.

Igrali smo se kao mali, već to je bio poklon. Da smo se zaljubili i

htjeli biti zajedno došlo bi do krvoprolića. Svatko je u svom ka-

vezu i točka.

Dok me nije bilo, tigra su mi čuvali i hranili u velikom kave-

zu, nitko ga nije vodio k sebi kući. Kad sam stigao, već sam izda-

leka primijetio da me gleda drugačije. Pravio sam se da to ne vi-

dim. Znaš već, pravimo se da nije to što je, možda nestane. Zaz-

vao sam ga kao i obično, ponudio mu keksić za dresuru ali preda

mnom je stajala divlja mačka koja je izgledala kao da je jučer

došla iz divljine. Znam za taj fenomen. To se s tigrovima dogodi

ako ih se ostavi na neko vrijeme. Ljubav se isprazni kao baterija

ako se svaki dan ne priključi na punjač. Imam iskustva kao tre-

ner, mogu ga natjerati na poslušnost. Mogu sve te zvijeri natjerati

da skaču kroz obruč zato jer slijedi nagrada u obliku mesa, a boje

se i biča. Ne želim to raditi s ovim tigrom, brate. Htio sam da me

ta životinja sluša jer me voli. Pa sa mnom je otkad je bio beba!

Osim toga stanovali smo zajedno.

Znao sam i Hanine i tigrove razloge. Svejedno, to poslijepo-

dne nisam mogao prestati gledati u tigrove oči. Tad sam se opet

sjetio Hane. Sjetio sam se kako mi je dala tri kolačića. Ponovo

sam pogledao tigrove oči. Ni traga. A prije neki dan jeo mi je iz

ruke. Drugi put u tjedan dana bio sam zaboravljen. A znaš li da

smo Hana i ja pronašli zamorca i odmah mu napravili kućicu?

Zajedno smo ga hranili i njegovali, samo nas dvoje. Na kraju sam

joj ga poklonio. Ovdje moj tigar jede takve životinje.

Ne znaš ni da me jednom pozvala u svoj stan na ručak. Kad

me vidjela, njena majka je vikala na nju. Rekla je da neće Cigane

u kući. Ja sam rekao da sam sām ušao i da nije Hana kriva. Da

sam je nagovorio. Da majci pokaže kako se ne slaže, izašla je

skupa sa mnom van. Kako je to zaboravila? Dok sam o tome raz-

93

Igrali smo se kao mali, već to je bio poklon. Da smo se zaljubili i

htjeli biti zajedno došlo bi do krvoprolića. Svatko je u svom ka-

vezu i točka.

Dok me nije bilo, tigra su mi čuvali i hranili u velikom kave-

zu, nitko ga nije vodio k sebi kući. Kad sam stigao, već sam izda-

leka primijetio da me gleda drugačije. Pravio sam se da to ne vi-

dim. Znaš već, pravimo se da nije to što je, možda nestane. Zaz-

vao sam ga kao i obično, ponudio mu keksić za dresuru ali preda

mnom je stajala divlja mačka koja je izgledala kao da je jučer

došla iz divljine. Znam za taj fenomen. To se s tigrovima dogodi

ako ih se ostavi na neko vrijeme. Ljubav se isprazni kao baterija

ako se svaki dan ne priključi na punjač. Imam iskustva kao tre-

ner, mogu ga natjerati na poslušnost. Mogu sve te zvijeri natjerati

da skaču kroz obruč zato jer slijedi nagrada u obliku mesa, a boje

se i biča. Ne želim to raditi s ovim tigrom, brate. Htio sam da me

ta životinja sluša jer me voli. Pa sa mnom je otkad je bio beba!

Osim toga stanovali smo zajedno.

Znao sam i Hanine i tigrove razloge. Svejedno, to poslijepo-

dne nisam mogao prestati gledati u tigrove oči. Tad sam se opet

sjetio Hane. Sjetio sam se kako mi je dala tri kolačića. Ponovo

sam pogledao tigrove oči. Ni traga. A prije neki dan jeo mi je iz

ruke. Drugi put u tjedan dana bio sam zaboravljen. A znaš li da

smo Hana i ja pronašli zamorca i odmah mu napravili kućicu?

Zajedno smo ga hranili i njegovali, samo nas dvoje. Na kraju sam

joj ga poklonio. Ovdje moj tigar jede takve životinje.

Ne znaš ni da me jednom pozvala u svoj stan na ručak. Kad

me vidjela, njena majka je vikala na nju. Rekla je da neće Cigane

u kući. Ja sam rekao da sam sām ušao i da nije Hana kriva. Da

sam je nagovorio. Da majci pokaže kako se ne slaže, izašla je

skupa sa mnom van. Kako je to zaboravila? Dok sam o tome raz-

94

mišljao, približio sam lice kavezu i opet pogledao tigra. Ovaj je

nakesio zube. Mutne oči. Kao Hanine. Sjetio sam se onda svog

roñendana. Naša mama nije ispekla kolače, ali ja sam nabavio

dvije krafne i skrivečki ih dao Hani. Neka barem ona zna da mi

je roñendan, tako sam razmišljao. Pokušao sam s rukom. Morao

sam ju naglo povući da ju tigar ne odere. Oči su mu vrludale.

Prije, dok je bio pitom htio je kontakt s mojim očima. Sada je to

izbjegavao. Onda sam se opet prisjetio dogañaja sa štopericom.

Sjetio sam se kako se Hana penjala i pokušao sam zamisliti onaj

osmjeh. Umjesto njenog, vidio sam tigrovo lice. Onda mi se opet

pričinilo njeno lice, ali tu u kavezu. Tigar s Haninom glavom.

Više ne znam niti želim to odvojiti, a i tigar je konačno dobio

ime.

Ionako je to zapravo tigrica.

Počivaj u miru brate,

tvoj Nurudin

Sama sam. Djeca su odavna otišla svojim putem. Sjedim u

naslonjaču omotana toplom dekicom i pokušavam smisliti neko-

liko lijepih rečenica. Željela bih napisati nešto živahno, puno po-

leta i smijeha. Gledam kroz prozor u kapi kiše koje lijevaju.

Tmurno je. Meteorolozi prognoziraju snijeg.

Trudim se nekako odagnati sivoću. Osjećam se kao Petar

Pan kada pokušava pronaći sretnu misao. Na kraju filma on ju

pronalazi, spašava svoju djecu i nastavlja živjeti sretno. Kada bi

barem i meni moglo biti tako! Znam da bih mogla pronaći snagu,

osjećam da u meni ima života, željela bih još jednom doživjeti

razdoblje uzbuñenja i sreće. Iako sam u godinama kada je već

dosta iza mene, ne predajem se: svim silama pokušavam iščupati

ono nešto posebno i moje.

Da skratim vrijeme, prolistat ću uspomene. Uzimam požutjeli

album i pregledavam davno prošla vremena: moja majka u dugoj

sivoj haljini, moj otac sa zavinutim brkovima po posljednjoj mo-

di, moja braća bosa u tankim haljinicama, moj razred u drvenim

klupama s pločicama i kredom, naša draga učiteljica, moja najbo-

lja prijateljica Marica koja je za vrijeme rata umrla od tuberkulo-

ze. Toliko bolnih uspomena. Suze mi same poteku kada se pris-

95

Dolina sreće

Sama sam. Djeca su odavna otišla svojim putem. Sjedim u

naslonjaču omotana toplom dekicom i pokušavam smisliti neko-

liko lijepih rečenica. Željela bih napisati nešto živahno, puno po-

leta i smijeha. Gledam kroz prozor u kapi kiše koje lijevaju.

Tmurno je. Meteorolozi prognoziraju snijeg.

Trudim se nekako odagnati sivoću. Osjećam se kao Petar

Pan kada pokušava pronaći sretnu misao. Na kraju filma on ju

pronalazi, spašava svoju djecu i nastavlja živjeti sretno. Kada bi

barem i meni moglo biti tako! Znam da bih mogla pronaći snagu,

osjećam da u meni ima života, željela bih još jednom doživjeti

razdoblje uzbuñenja i sreće. Iako sam u godinama kada je već

dosta iza mene, ne predajem se: svim silama pokušavam iščupati

ono nešto posebno i moje.

Da skratim vrijeme, prolistat ću uspomene. Uzimam požutjeli

album i pregledavam davno prošla vremena: moja majka u dugoj

sivoj haljini, moj otac sa zavinutim brkovima po posljednjoj mo-

di, moja braća bosa u tankim haljinicama, moj razred u drvenim

klupama s pločicama i kredom, naša draga učiteljica, moja najbo-

lja prijateljica Marica koja je za vrijeme rata umrla od tuberkulo-

ze. Toliko bolnih uspomena. Suze mi same poteku kada se pris-

ðurñica Lucek

96

jetim ljudi kojih više nema. Meñu njima su i moje dvije djevojči-

ce.

Okrećem stranice da odagnam tugu i tražim sretne trenutke;

prisjećam se vjenčanja, krštenja, prvašića s prevelikim školskim

torbama i maramama oko vrata, roñendana, smiješnih dogodov-

ština i veselih dogañaja. U misli mi dolazi slika dječice kako ska-

čući i povikujući omazana pekmezom od jabuka i šljiva trče sta-

nom i traže sakriveno blago, pronalaze ga, ponovo sakrivaju i

traže, i sve tako dok susjed ne pozvoni na vrata.

MOLITVA ZA MOJU VOLJENU

Čuvaj mi, Bože, jedino moje

Nevolji ne daj da srce joj slama

Obasjaj je svjetlom Ljubavi svoje

Mene nek' pokrije njezina tama

Čuvaj mi, Bože, Ti moje zlato

Čuvaj je, Moćni, od svakoga zla

Neka joj radost u očima blista

A sve njene boli preuzimam ja

Čuvaj je, Bože, ko anñele svoje

U ime tvog Sina što umre na križu!

Skini joj svaki teret s leña

Po mojima nek' se udarci nižu!

Treba li, Bože, spreman sam mrijeti

Čuj me, u ime Ljubavi Tvoje!

Dajem sve dane svoga života

Za radostan osmijeh ljubavi moje

97

MOLITVA ZA MOJU VOLJENU

Čuvaj mi, Bože, jedino moje

Nevolji ne daj da srce joj slama

Obasjaj je svjetlom Ljubavi svoje

Mene nek' pokrije njezina tama

Čuvaj mi, Bože, Ti moje zlato

Čuvaj je, Moćni, od svakoga zla

Neka joj radost u očima blista

A sve njene boli preuzimam ja

Čuvaj je, Bože, ko anñele svoje

U ime tvog Sina što umre na križu!

Skini joj svaki teret s leña

Po mojima nek' se udarci nižu!

Treba li, Bože, spreman sam mrijeti

Čuj me, u ime Ljubavi Tvoje!

Dajem sve dane svoga života

Za radostan osmijeh ljubavi moje

Damir Maras

98

Podari joj, Bože, svu radost i sreću

Podari joj, Bože, svoj oprost i spas

Ljubavlju njeno ispuni srce

Kojom je Sin tvoj ljubio nas

Dostojan nisam ni da Te molim

Al' Ljubav me silna na molitvu tjera

Vidiš mi srce i znaš da je volim

U Milost je tvoju čvrsta mi vjera

Gorušice zrno već odavno klija

Postade čvrsto i veliko drvo

Jednog ću dana spasit' se i ja

Al' prije toga – nju spasi prvo

KAD ME KONAČNO SLOME

Kad me konačno slome

Dušu mi satru u prah

Bit ćeš tada uz mene

Nestati svaki će strah

Kada mi srce raznesu

Spremno da svima se razda

Ono će pamtiti sreću

Za tebe kucati vazda

Kad desi se konačni lom

Ugasi oka se sjaj

Glasnici smrti kad doñu

Proglasiti konačni kraj

Pobjeda bit će moja

Java će postati sni

Noćas ću umrijeti sretan

Jer znam da ljubiš me ti

99

KAD ME KONAČNO SLOME

Kad me konačno slome

Dušu mi satru u prah

Bit ćeš tada uz mene

Nestati svaki će strah

Kada mi srce raznesu

Spremno da svima se razda

Ono će pamtiti sreću

Za tebe kucati vazda

Kad desi se konačni lom

Ugasi oka se sjaj

Glasnici smrti kad doñu

Proglasiti konačni kraj

Pobjeda bit će moja

Java će postati sni

Noćas ću umrijeti sretan

Jer znam da ljubiš me ti

100

PREPORUČAM SE MILOSTIVA

Nekoliko zadnjih dana su bili prilično naporni, stresni, tužni,

plačni, pa još obaveze s nekom papirologijom ... sve u svemu,

krstarila sam Zagrebom uzduž i poprijeko, što pješke, što tramva-

jem.

Uputila sam se mojom ulicom prema centru grada i po ne

znam koji put gledam fenomen. Moja ulica je unazad tri godine

imala široki trotoar za pješake, pa s obje strane parkirane aute, pa

cesta za dvije kolone automobila, pa bi koji put, a to je često,

znao netko ostaviti svog limenog ljubimca na 2 minute parkira-

nog ne cesti u voznoj traci s upaljena 4 žmigavca i time malo

usporavao promet barem slijedeća 2 sata. Ništa strašno, osim ka-

da bi to napravio preko puta moje kuće.

U ljeto će biti 3 godine kako je posve rekonstruirana. Sve!

Nova kanalizacija, nešto sa strujom, neki optički kablovi ... svaš-

ta, a moram spomenuti i plinske instalacije. Našli su veliki broj

zgrada, pa tako i našu, gdje je na priključku iz ceste u zgradu cu-

rio plin.

Iscaltali smo puno novaca, svatko po kvadraturi svoga stana,

jer saznanje da živimo na bombi baš nije ugodno.

Sada moja ulica ima uži trotoar, s obje strane parkirane aute

kao nekad, a cesta se suzila tako da može proći samo jedan auto.

Nije to neka prometnica, ali kada je odvoz smeća, stvara se kolo-

na, svima se žuri, trube, psuju, hračkaju kroz prozor ... i tako 3

puta tjedno. Tako je i s Hitnom ako stane pred nekom zgradom.

Nažalost, stane.

Moram nekoga pitati tko se u to razumije gdje je nestao do-

datni vozni trak. Možda su se prilikom radova kuće jedne nasup-

rot drugih pomakle i približile? Ništa ne kužim.

"Preporučam se, milostiva ..."

kod kojega smo uvijek servisirali auto, pa i sada. Nedavno me

poprilično olakšao.

Prvo sam se olakšala doma, a on je to učinio s mojim novča-

nikom. Ali trebalo je to učiniti. Oboje.

U njega kao mehaničara imam apsolutno povjerenje, a znao

je i nešto popraviti s počekom plaćanja. Da se u to ime nekako

odužim, skuhala bih lonac fileka, stavila kruh, parmezan, salvete

i odnijela znajući da je to njegov omiljeni gablec.

Prije pri susretu smo se pozdravljali:

"Dobar dan želim"

"Kako smo?"

"Zdravlje?"

"Bok!"

A sada se preporuča!!!???

I to već dulje vrijeme. A ja njega preporučam drugima. Opet

mi ništa nije jasno.

Nakon dugo vremena sam prošla ulicama Zagreba u kojima

nisam bila. Sve je drugačije. Nema više lokala gdje su se nekada

popravljale najlonke, kišobrani, pa i dućana gdje se prodavala

roba izrañena od drveta

suveniri ... do jezičnjaka. To je ono drveno što vam doktor stavi

na jezik i veli: "Kažite aaaaa....", a kupujemo kako bi pripremlje-

nu papriku ili krastavce za zimu spriječili da u staklenki isplivaju

na površinu.

Biserka Mejovšek

101

Nažalost, stane.

Moram nekoga pitati tko se u to razumije gdje je nestao do-

datni vozni trak. Možda su se prilikom radova kuće jedne nasup-

rot drugih pomakle i približile? Ništa ne kužim.

"Preporučam se, milostiva ..." - čujem meni dragoga Maria

kod kojega smo uvijek servisirali auto, pa i sada. Nedavno me

poprilično olakšao.

Prvo sam se olakšala doma, a on je to učinio s mojim novča-

nikom. Ali trebalo je to učiniti. Oboje.

U njega kao mehaničara imam apsolutno povjerenje, a znao

je i nešto popraviti s počekom plaćanja. Da se u to ime nekako

odužim, skuhala bih lonac fileka, stavila kruh, parmezan, salvete

i odnijela znajući da je to njegov omiljeni gablec.

Prije pri susretu smo se pozdravljali:

"Dobar dan želim"

"Kako smo?"

"Zdravlje?"

"Bok!"

A sada se preporuča!!!???

I to već dulje vrijeme. A ja njega preporučam drugima. Opet

mi ništa nije jasno.

Nakon dugo vremena sam prošla ulicama Zagreba u kojima

nisam bila. Sve je drugačije. Nema više lokala gdje su se nekada

popravljale najlonke, kišobrani, pa i dućana gdje se prodavala

roba izrañena od drveta - kuhače, kupice, manje bačve, drveni

suveniri ... do jezičnjaka. To je ono drveno što vam doktor stavi

na jezik i veli: "Kažite aaaaa....", a kupujemo kako bi pripremlje-

nu papriku ili krastavce za zimu spriječili da u staklenki isplivaju

na površinu.

102

Obavila sam sve što sam planirala i na povratku kući, na neki

način u susjedstvu, zastala sam pokraj čuda nad čudima. Slasti-

čarnica. Ima možda 20 kvadrata, 5 vrsta kolača i 3 vrste sladole-

da. Ima samo jedan stol sa 2 stolice. Nikada nisam u nju ušla, već

sam prolazeći godinama navedeno vidjela kroz izlog. A i ne sje-

ćam se da sam u njoj viñala sladokusce, osim 2 čovjeka koji ju

vode, najčešće sjedeći na onome stolcu, ljeti vani, a po govoru

dokazuju medicinski fenomen da srce može funkcionirati izvan

tijela, ako uzmemo za znani slogan: Kosovo je srce Srbije. Sigur-

no su tu 35 godina, a rijetko tko nešto kupi.

Opstali su. Jedino to tumačim tako da jedan proizvodi slasti-

ce, a drugi jede. Pa malo obrnuto.

I već blizu kuće, evo Maria:

"Preporučam se, milostiva!"

"Mario, dajte vi meni objasnite ovo - preporučam se, milosti-

va? Što bi to trebalo značiti?"

"Pa preporučam se za fileke. Kada budete mogli. Više ih ne-

ma gdje kupiti u blizini."

Jutros idući opet u grad, Mariu, njegovom tateku i šegrtu os-

tavila sam fileke, a na povratku kući sam pokupila lonac i ispra-

ćena:

"Preporučam se, milostiva ...!"

Jeste li ikada poželjeli imati svoj komad grunta uz obavezni

vinograd, a i vikendica dobro doñe. Možda i imate? Ja ne! Zašto?

Tek tako.

Jedni naši dragi prijatelji, bračni par, to su odlučili.

Kako smo se često družili, počeli smo o toj ideji razgovarati.

Moj čovjek je to odmah pohvalio, a ja sam ostala nesvrstana. Čemu

ljudima kvariti planove, snove, želje ... Tim više što ja ne mislim da

je to nešto loše. Samo ... ???

Do ideje “njihova vikendica” razgovarali smo o svemu i svače-

mu. Znalački smo rješavali političke probleme, izmjenjivali infor-

macije o rasprodajama, pokušali vrlo precizno ustanoviti koliko se

dugo kuhaju hrenovke, treba li žičara voziti baš na Sljeme, a najo-

miljenija tema bili su naši ostali zajednički prijatelji.

Odluka je donijeta. Počeli su tražiti grunt svojih snova. Od ku-

da današnja naftna kriza? Pa ne dolazi ona preko noći! Sve je to

dugoročno. Nastala je potrošenim benzinom i prijeñenom kilomet-

ražom dok se nije našao taj teren.

Dalje je išlo lako. Malo plaće, malo ušteñevine, puno kredita,

još više posuñenog novca i nikla je prekrasna kućica, ne baš u cvi-

jeću, ali to je bilo pitanje vremena.

Naša druženja nisu bila grebatorska. Uvijek neka papica, ja

skuham nešto, oni piće, ili obrnuto. Baš nam je bilo lijepo. Normal-

no je bilo da su se naša druženja premjestila u rezultat njihovih sno-

va. Došao petak, pripreme za subotu, veselje, adrenalin i pitam ih

što treba ponijeti.

103

GRUNT

Jeste li ikada poželjeli imati svoj komad grunta uz obavezni

vinograd, a i vikendica dobro doñe. Možda i imate? Ja ne! Zašto?

Tek tako.

Jedni naši dragi prijatelji, bračni par, to su odlučili.

Kako smo se često družili, počeli smo o toj ideji razgovarati.

Moj čovjek je to odmah pohvalio, a ja sam ostala nesvrstana. Čemu

ljudima kvariti planove, snove, želje ... Tim više što ja ne mislim da

je to nešto loše. Samo ... ???

Do ideje “njihova vikendica” razgovarali smo o svemu i svače-

mu. Znalački smo rješavali političke probleme, izmjenjivali infor-

macije o rasprodajama, pokušali vrlo precizno ustanoviti koliko se

dugo kuhaju hrenovke, treba li žičara voziti baš na Sljeme, a najo-

miljenija tema bili su naši ostali zajednički prijatelji.

Odluka je donijeta. Počeli su tražiti grunt svojih snova. Od ku-

da današnja naftna kriza? Pa ne dolazi ona preko noći! Sve je to

dugoročno. Nastala je potrošenim benzinom i prijeñenom kilomet-

ražom dok se nije našao taj teren.

Dalje je išlo lako. Malo plaće, malo ušteñevine, puno kredita,

još više posuñenog novca i nikla je prekrasna kućica, ne baš u cvi-

jeću, ali to je bilo pitanje vremena.

Naša druženja nisu bila grebatorska. Uvijek neka papica, ja

skuham nešto, oni piće, ili obrnuto. Baš nam je bilo lijepo. Normal-

no je bilo da su se naša druženja premjestila u rezultat njihovih sno-

va. Došao petak, pripreme za subotu, veselje, adrenalin i pitam ih

što treba ponijeti.

104

"Čuj, u auto nam ne stanu kanistri s vodom pa ponesite nekoli-

ko."

Što je to “nekoliko”? Hoćemo li piti? Za to nam je dovoljno

nekoliko litara vinčeka i po koja mineralna. Kuhati? Pa sve se do-

nosi gotovo od kuće. Prati suñe? To je po meni jedan kanistar. Tu-

širanje, možda? A možda su, kako bi nas iznenadili, napravili bazen

pa ga treba napuniti.

Da ne ispadnemo šuftovi, kupili smo hrpu kanistara, većinu

smjestili u gepek, nekoliko na zadnja sjedišta, a ja sam tri držala u

krilu. Djecu smo stavili na krov auta.

Drugi put smo bez pitanja kupili vratine, lungića, ćevapa ... I

obavijestili ih da donosimo klopu. Pun pogodak, samo što nismo

znali da su oni pozvali ostatak našega društva, pa nas se poprilično

skupilo. Jedan prijatelj se izjasnio kao veliki poznavatelj roštilja.

Velikodušno smo mu to prepustili, jer to treba znati, a pogotovo na

+30.

Ima jedan fenomen koji mi nikako nije jasan. Kada se doñe u

takvu netaknutu prirodu, bajka: ptičice, leptirići, žubor potoka ko-

jeg tu ni nema, šum slapova ... Ali čim izvadiš klopu, nastaje sveo-

pće mahanje rukama tjeranjem muha i ostale gamadi. Dok smo se

mi branili od tih gadljivih letećih beštija, roštilj - gotov.

Glavno je što smo se mi družili, a što je većina vratine izgorjela

do nejestivosti, spasili su ćevapi, tako da je svatko dobio po jedan, a

što se desilo s lungićima ne znam, jer ih nisam ni jela, ni vidjela.

Sljedeća dva vikenda nismo išli jer je padala kiša, pa je došlo

vrijeme za more, znači: ništa, pa opet ništa jer je naglo zahladilo.

Vjerujte mi, ne znam kako i zašto sam se našla u nekoj birtiji na

kraju grada. Pijem kavu i slušam dvojicu za susjednim stolom. Je-

dan prodaje grunt baš u blizini naših prijatelja. Čak jeftino! Nisam

dvoumila. Prišla sam, nekoliko riječi, pljunuli smo si u dlan, pružili

ruke i kupila sam taj komadić raja na zemlji.

A moj čovjek? Veselje, puse, a i više. I odmah planovi. Crta,

gradi, prekraja, povrtlarstvo, voćarstvo, botanika, peradarstvo, sto-

čarstvo ... ali prvo - VINOGRAD!

Mjesec svibanj i otišli smo na naše leno.

Moj čovjek je bio jako komunikativan. Odmah se povezao sa

suseljanima i dok se otrijeznio od tih kontakata, stigao je lipanj.

Konačno je krenula obrada vinograda. Glavni šerif iz sela nas je

poučio da treba prvo napraviti krupni štih. Što je to? Uzme se štiha-

ča i grubo se preokrene zemlja oko svakoga trsa. Krenuo je Moj

čovjek, kopao, prevrtao, znojio se, kašljao, pljuvao, uživao i vratio

se ponosno na vrh (svaki dobar vinograd se nalazi na proplanku) i

ustanovio nakon 2 sata da je učinio krupni štih oko 4 loze. Priznao

je sa zadnjim snagama da tome nije vičan, platio selake i u trenu je

sve bilo gotovo.

Da bi riječ rekla. Ipak je lijepo imati grunt, a pogotovo ako se

vinograd nalazi u procjepu dva brežuljka.

Onda smo malo zapeli jer je opet došlo vrijeme za more, pa

neodgodivi posao ... i stiglo je vrijeme berbe. Raspitao se moj čov-

jek za kace, preše, brentače, sepete ... samo nije znao koliko 400

hvati vinograda daje grožña? Raspitivali smo se, ali svako je rekao

drugačije. Variralo 20-tak kila. A to je puno.

Najbolje otići i ustanoviti koliko je urodilo tog budućeg nektara.

Nije bilo teško naći naš grunt. Kojih 800 metara od glavne ceste

lijevo, pa prečicom 300 metara pješke, a onda se ne može izbjeći

uspon od cca 600 metara. Nekako smo dopuzali, stali i zaprepašte-

nje: Nema vinograda. Nema! Gledali smo s nevjericom i kažem:

"Čini mi se da nam je netko ukrao vinograd!"

Podigao je obrvu, iskolačio oči, pogledao me i zašutjela sam.

"Budalo jedna, kako ga netko može ukrasti?"

105

ruke i kupila sam taj komadić raja na zemlji.

A moj čovjek? Veselje, puse, a i više. I odmah planovi. Crta,

gradi, prekraja, povrtlarstvo, voćarstvo, botanika, peradarstvo, sto-

čarstvo ... ali prvo - VINOGRAD!

Mjesec svibanj i otišli smo na naše leno.

Moj čovjek je bio jako komunikativan. Odmah se povezao sa

suseljanima i dok se otrijeznio od tih kontakata, stigao je lipanj.

Konačno je krenula obrada vinograda. Glavni šerif iz sela nas je

poučio da treba prvo napraviti krupni štih. Što je to? Uzme se štiha-

ča i grubo se preokrene zemlja oko svakoga trsa. Krenuo je Moj

čovjek, kopao, prevrtao, znojio se, kašljao, pljuvao, uživao i vratio

se ponosno na vrh (svaki dobar vinograd se nalazi na proplanku) i

ustanovio nakon 2 sata da je učinio krupni štih oko 4 loze. Priznao

je sa zadnjim snagama da tome nije vičan, platio selake i u trenu je

sve bilo gotovo.

Da bi riječ rekla. Ipak je lijepo imati grunt, a pogotovo ako se

vinograd nalazi u procjepu dva brežuljka.

Onda smo malo zapeli jer je opet došlo vrijeme za more, pa

neodgodivi posao ... i stiglo je vrijeme berbe. Raspitao se moj čov-

jek za kace, preše, brentače, sepete ... samo nije znao koliko 400

hvati vinograda daje grožña? Raspitivali smo se, ali svako je rekao

drugačije. Variralo 20-tak kila. A to je puno.

Najbolje otići i ustanoviti koliko je urodilo tog budućeg nektara.

Nije bilo teško naći naš grunt. Kojih 800 metara od glavne ceste

lijevo, pa prečicom 300 metara pješke, a onda se ne može izbjeći

uspon od cca 600 metara. Nekako smo dopuzali, stali i zaprepašte-

nje: Nema vinograda. Nema! Gledali smo s nevjericom i kažem:

"Čini mi se da nam je netko ukrao vinograd!"

Podigao je obrvu, iskolačio oči, pogledao me i zašutjela sam.

"Budalo jedna, kako ga netko može ukrasti?"

106

"Pa nema ga!"

Stajali smo, dalje gledali ...

"Ovako, znam da nam je vinograd s ovog vrha bio u milimetar

prema procjepu ona dva brijega nasuprot", rekao je.

"Možda je netko pomaknuo ona dva brijega, pa tražimo na kri-

vom mjestu?"

Gledao me meni već poznatim pogledom i zakoračio je u to

nešto što je je trebala biti naša loza. Nije ga bilo dosta dugo, i kad

sam se već zabrinula, pojavio se i ponosno pružio dlan. Tri bobe

grožña. Dvije žućkaste, a jedna prilično zelena. Laknulo mi je da

nam ga nitko nije popalio.

Objašnjenje je bilo vrlo jednostavno. Paprat je narasla visine

solidnog jablana, pa ga nismo ni mogli vidjeti.

Odmah akcija, berba, prijatelji, pajcek .... I kada smo sve pobra-

li, bogme smo napunili tri najlon vrećice visokokvalitetnog grožña.

Dobili smo sto i jedan savjet kako proizvesti vino. Jedan bolji

od drugoga.

Ušparali smo na kacama jer je plod naših gorica stao u 3 stak-

lenke za kiseljenje krastavaca. Prešu je zamijenila pasirka. Pretaka-

nje iz tegla u flaše je trajalo danima, jer se Moj čovjek poslužio

najtanjom cjevčicom kako bi obogatio kvalitetu.

Jesam li spomenula muhe? Postoje muhe, ali postoje i mušice.

Vinske.

Kako se nakote?

Sa susjedima iznad i dan danas imam hladne odnose, jer dok

smo mi proizvodili nektar po receptu dobivenom iz doline Nape,

oni su farbali drveninu, pa su njihova vrata boje slonove kosti još

uvijek s instalacijama vinskih mušica koje su se zalijepile.

I konačno je sve bilo gotovo. Dobili smo 20 butelja vina i naz-

vali ih - LACRIME SUE.

Kada sam se udala, zaista se nije moglo reći da nisam znala

kuhati: jaja ne sve načine, kruh namazan masti, kruh namazan pek-

mezom, juha iz vrećice, punjene paprike iz konzerve...

Moj čovjek nije bio sitničav i jeo je sve. I bio je izuzetan gur-

man. Volio je papicu i kada bi pojeo nešto fino, unatoč tome što to

nešto fino teži cca pola kile, on bi dobio dvije.

Tek sam nekoliko dana radila na doktoratu iz kuhanja pod

mentorstvom njegove mame, a stigao je mjesec lipanj kada je ona

tradicionalno odlazila u kraj svojih korijena i tamo bi ostajala do

rujna.

I nañoh se na tržnici u mjesecu najbogatijem ponudom; nema

čega nema. Tražila, mjerkala, razmišljala i nisam mogla odoljeti

mahune.

Kupila sam 2 kile, za svaki slučaj. Došla sam kući, gledala ih,

gledale one mene ... Što s njima?

Telefon:

"Mama kako se pripremaju mahune'"

"Koje si kupila?"

"Što znači koje? Mahune su mahune!"

"Dobro. Koje su boje?"

"Žute!"

"Moraš paziti na konce."

"Mama, ne šivam. Pokušavam ih skuhati."

"Piši!"

"Diktiraj!"

107

MAHUNE

Kada sam se udala, zaista se nije moglo reći da nisam znala

kuhati: jaja ne sve načine, kruh namazan masti, kruh namazan pek-

mezom, juha iz vrećice, punjene paprike iz konzerve...

Moj čovjek nije bio sitničav i jeo je sve. I bio je izuzetan gur-

man. Volio je papicu i kada bi pojeo nešto fino, unatoč tome što to

nešto fino teži cca pola kile, on bi dobio dvije.

Tek sam nekoliko dana radila na doktoratu iz kuhanja pod

mentorstvom njegove mame, a stigao je mjesec lipanj kada je ona

tradicionalno odlazila u kraj svojih korijena i tamo bi ostajala do

rujna.

I nañoh se na tržnici u mjesecu najbogatijem ponudom; nema

čega nema. Tražila, mjerkala, razmišljala i nisam mogla odoljeti -

mahune.

Kupila sam 2 kile, za svaki slučaj. Došla sam kući, gledala ih,

gledale one mene ... Što s njima?

Telefon:

"Mama kako se pripremaju mahune'"

"Koje si kupila?"

"Što znači koje? Mahune su mahune!"

"Dobro. Koje su boje?"

"Žute!"

"Moraš paziti na konce."

"Mama, ne šivam. Pokušavam ih skuhati."

"Piši!"

"Diktiraj!"

108

Pisala sam i razmišljala kako sam dobro odabrala. Mogu se

pripremiti na sto i jedan način. I odlučim se - dinstani luk, mahune,

malo paradajza, malo češnjaka, nekoliko krumpira narezanih na

kocke ... voda ... još ponešto, i uspjelo mi je. Fantazija.

Bijeli stolnjak, cvijeće na stolu, salvete, mahune, Moj čovjek i

ja. Taj dan je bio nešto loše volje i automatizmom je stavio skuhano

u tanjur.

"Ima li uz ovo nešto životinjskog porijekla?"

"Joooj, zaboravila sam!"

"Nema veze!"

"Fino?"

"Izvrsno!"

"Zaista?"

"Nikada ih nisam jeo tako dobre."

Imala sam pravo da je imao loš dan. Probrljao je ručak i otišao

u krevet. Sve sam pospremila, a mahune podijelila na manje posude

i u zamrzivač.

Drugi dan smo ručali kod moje mame. Njegov loš dan je pro-

šao i pokazao je što znači biti ovisnik o dobroj klopi.

Dan iza toga bili smo pozvani na ručak u restoran. Dan iza toga

čekalo me kuhanje. Kako ne bi propale, izvadila sam mahune iz

zamrzivača. I potrudila sam se za nešto životinjskoga porijekla.

Mama mi je dala recept za faširance.

Bijeli stolnjak, cvijeće na stolu, salvete, mahune, faširanci, Moj

čovjek i ja.

"Kako ti pašu?"

"Zaista si ih skuhala savršeno. A što je ovo?"

"Faširanci!"

"Dobri su, ali da li si u njih stavila faširanog mesa?"

Pružila sam mu povećalo.

Izmeñu ručaka kod moje mame, pa nešto s nogu vani, odmrza-

vala sam mahune. Kupovala ih ponovo i kuhala da utvrdim gradi-

vo. Osim toga, zašto izmišljati kada to Moj čovjek obožava, i baš

onako kako ih ja pripremam.

Stigao rujan. Stigla Njegova mama.

"Ne znam što bih skuhala!"

"Mahune!" savjetujem joj.

"Mahune?"

"Da, mahune!"

"Bože mooooj, kako brak mijenja čovjeka!"

Dolazim s Mojim čovjekom kući na ručak, a on glasno razmiš-

lja:

"Nevjerojatno kako se miris onih tvojih mahuna uvukao u čita-

vo stubište."

Uñemo, On zavrti mamu:

"Kraljice moja, što si dobro skuhala?"

"Mahune!"

"Što si skuhala?"

"Rekla sam ..."

"Mooooliiiim....?"

"Pa, sine ..."

"Mama, ti znaš da sve jedem što postoji na kugli zemaljskoj.

Ali, gadi mi se ta riječ izgovoriti. Mrzim ih oduvijek! Ne podnosim

ih!"

"Pa ona mi je sugerirala ..."

Nikada ih više nismo kuhali.

Porasla djeca i kaže mi Sunce mamino:

"Mama kod Igora sam jeo nešto žuto, narezano na kraće koma-

de, malo se motaju konci, nešto kao čušpajz i fino je. Što je to?"

"Pojma nemam, ne inzistiraj i zaboravi!

109

Izmeñu ručaka kod moje mame, pa nešto s nogu vani, odmrza-

vala sam mahune. Kupovala ih ponovo i kuhala da utvrdim gradi-

vo. Osim toga, zašto izmišljati kada to Moj čovjek obožava, i baš

onako kako ih ja pripremam.

Stigao rujan. Stigla Njegova mama.

"Ne znam što bih skuhala!"

"Mahune!" savjetujem joj.

"Mahune?"

"Da, mahune!"

"Bože mooooj, kako brak mijenja čovjeka!"

Dolazim s Mojim čovjekom kući na ručak, a on glasno razmiš-

lja:

"Nevjerojatno kako se miris onih tvojih mahuna uvukao u čita-

vo stubište."

Uñemo, On zavrti mamu:

"Kraljice moja, što si dobro skuhala?"

"Mahune!"

"Što si skuhala?"

"Rekla sam ..."

"Mooooliiiim....?"

"Pa, sine ..."

"Mama, ti znaš da sve jedem što postoji na kugli zemaljskoj.

Ali, gadi mi se ta riječ izgovoriti. Mrzim ih oduvijek! Ne podnosim

ih!"

"Pa ona mi je sugerirala ..."

Nikada ih više nismo kuhali.

Porasla djeca i kaže mi Sunce mamino:

"Mama kod Igora sam jeo nešto žuto, narezano na kraće koma-

de, malo se motaju konci, nešto kao čušpajz i fino je. Što je to?"

"Pojma nemam, ne inzistiraj i zaboravi!

110

Karma beskraja

Zanimljivo je koliko ideja, strahova i boli može u nama po-

buditi jedna besana noć...

Noćas je mjesečina. Uvijek je budila u meni ono najgore,

tjerala je san od mene, a nudila mi ispreplitane misli koje sam

redovno potiskivala u nekoj od lijevih ladica svoga uma. Noćas

se opet pitam zbog čega dopuštam svom mazohističkom karakte-

ru da ispliva pored svih svojih drugih i boljih osobina. Čini mi se

da ne mogu pobjeći od sebe, od svog sivila kojem se prepuštam s

toliko zanosa, zaboravljajući na stvarni svijet. Volim reći da je

horoskop kriv za to što uživam u patnji, ili, ipak, moj umjetnički

duh koji, doduše, još nije izrodio niti jedno pravo djelo, ali ho-

će... Jednog dana kad se probudim iz umornog bunila kojem se

prepuštam.

Čini mi se da radim pravu stvar. Razmišljam... o svom živo-

tu, o svim prilikama koje sam iskoristila ili nisam... o svim doga-

ñajima, osjećajima, ljudima... I nekako imam osjećaj da su mnogi

ljudi prošli kroz moj život, a samo rijetki su u njemu ostali. Rijet-

kima sam dopustila da mi se približe, radeći strogu selekciju oso-

ba i osobina koje želim kraj sebe, u svom tmurnom društvu.

Da, ja sam radila odabire. Davala sam sebi za pravo da bi-

ram ljude na osnovu njihovih osobina, procjenjivala sam ih i su-

dila im, i vjerovala da djelujem strogo moralno. Doduše, nikad to

nisam glasno rekla, nikad to nisam sebi ni priznala. Voljela sam

vjerovati da su svi moji izbori ispravni i žustro sam se borila za

njih, ne dopuštajući ikome da pomisli suprotno. Napokon sam

priznala sama sebi da sva moja uvjerenja kojima sam bila prepuš-

tena nisu bila ispravna. Shvatila sam da sam gazila svoju riječ...

I ono što mi je sada kristalno jasno je da sam i sama prošla

selekciju drugih ljudi. Neki su me pustili u svoja srca i svoje ži-

vote, a neki nisu. Meñutim, s najviše žara se sjećam onih koji

jesu, pa su nakon toga odlučili da mi tamo nije mjesto, i zatim su

me odstranili poput zloćudnog tumora, moleći sve sile da se ni-

kada ne vratim i da ih više nikada ne zarazim nekom bakterijom

svoga bitka kojem su željeli pobjeći.

I ponekad mi se činilo da znam cijeniti ono što imam po-

red sebe, a sada vidim da su ljudi takva bića: shvate vrijednost

onoga što su imali tek nakon što to izgube. Ja sam davno izgubila

nekoga. Bila sam u njegovom životu, u njegovom srcu, i nije htio

otići, ali je morao...Bio je pozvan. I uvijek ga se sjetim jer je on

bio moj, i ja sam bila njegova... i nijedno od nas nije poželjelo

pobjeći. Sada sam izgubljena, i zato mu pišem pismo.

Hej, moj dragi...!

Istina je da u nama najstrastvenije emocije izazivaju oni koji

su nas napustili; bilo da se radi o osjećaju ljutnje radi izabranog

odlaska, bijega.... ili, pak, o sudbini... Kako god već ljudi vole

nazivati te glupe spletove sretnih ili nesretnih okolnosti.

Odavno si otišao. Bila sam ljuta na tebe. Da, znam da je glu-

po. Znam da nisi želio otići, ali ne prihvaćam te izgovore. Još

više mrzim ljude koji pravdaju tvoj odlazak sudbinom. Sudbina

je beskrupulozni izgovor za ljude koji ne mogu ništa pametnije

reći. Znaš li da sam mrzila sve one koji su mi govorili da vrijeme

Sanja Mijalković

111

njih, ne dopuštajući ikome da pomisli suprotno. Napokon sam

priznala sama sebi da sva moja uvjerenja kojima sam bila prepuš-

tena nisu bila ispravna. Shvatila sam da sam gazila svoju riječ...

I ono što mi je sada kristalno jasno je da sam i sama prošla

selekciju drugih ljudi. Neki su me pustili u svoja srca i svoje ži-

vote, a neki nisu. Meñutim, s najviše žara se sjećam onih koji

jesu, pa su nakon toga odlučili da mi tamo nije mjesto, i zatim su

me odstranili poput zloćudnog tumora, moleći sve sile da se ni-

kada ne vratim i da ih više nikada ne zarazim nekom bakterijom

svoga bitka kojem su željeli pobjeći.

I ponekad mi se činilo da znam cijeniti ono što imam po-

red sebe, a sada vidim da su ljudi takva bića: shvate vrijednost

onoga što su imali tek nakon što to izgube. Ja sam davno izgubila

nekoga. Bila sam u njegovom životu, u njegovom srcu, i nije htio

otići, ali je morao...Bio je pozvan. I uvijek ga se sjetim jer je on

bio moj, i ja sam bila njegova... i nijedno od nas nije poželjelo

pobjeći. Sada sam izgubljena, i zato mu pišem pismo.

Hej, moj dragi...!

Istina je da u nama najstrastvenije emocije izazivaju oni koji

su nas napustili; bilo da se radi o osjećaju ljutnje radi izabranog

odlaska, bijega.... ili, pak, o sudbini... Kako god već ljudi vole

nazivati te glupe spletove sretnih ili nesretnih okolnosti.

Odavno si otišao. Bila sam ljuta na tebe. Da, znam da je glu-

po. Znam da nisi želio otići, ali ne prihvaćam te izgovore. Još

više mrzim ljude koji pravdaju tvoj odlazak sudbinom. Sudbina

je beskrupulozni izgovor za ljude koji ne mogu ništa pametnije

reći. Znaš li da sam mrzila sve one koji su mi govorili da vrijeme

112

liječi sve rane? Da, mrzila! A dobro znaš koliko je meni teško

ikoga mrziti... A znaš li samo da nikad nisam imala pravo biti

tužna, jer sam morala biti jaka - zbog drugih.

Vjeruj mi, sada sam jaka. Sada sam jedna od onih koji tješe

ljude tom ofucanom "vrijeme liječi sve rane". Sada više ne mis-

lim ni da je to jadna isprika. Znam da je tako. Dugo me gušila

tvoja smrt, dugo se nisam mogla pomiriti s činjenicom da te ne-

ma. Sjedila bih i gledala u neki mračni kutak sobe i vjerovala da

ćeš se svakog trenutka pojaviti. Bilo je dovoljno da se sjetim sa-

mo jednog trenutka i svi bi osjećaji vratili, kao onoga dana. Ste-

zalo me u grudima, boljelo me, disanje je bilo pravi izazov. Znaš

li ti da sam ja svakoga dana molila nebesa, sile, bogove da te vra-

te? Molila sam za čudo i vjerovala da će se dogoditi, ali nikad

nije....

I sad te se često sjetim, s istim onolikim žarom i ljubavlju, ali

više nisam ljuta na tebe...Više se ne molim za tvoj povratak... I

skoro me ništa ne zaboli u grudima kad se sjetim tvoga odlaska.

Žao mi je što ti to govorim i ponekad bih željela da osjećam

krivicu zbog toga, ali ne osjećam je.

Godinama sam vjerovala da mi ti šalješ ljude koji su se po-

javljivali u mom životu. Znaš li ti da imam najbolje prijatelje koji

su uvijek uz mene, a nisam sigurna ni da sam ih zaslužila? Znaš

li da sam se molila da mi pošalješ nekog posebnog, samo za me-

ne, nekog tvog anñela s neba?

I jesi... Hvala ti... Uvijek si činio najbolje za mene, a ja sam

te često zaboravljala. Ranije nije mogao proći dan da te se ne

sjetim, da ti ne uputim neku suzu ili, pak, neki osmjeh, a onda je

prestalo i to. Shvatila sam da se ruše moja uvjerenja o besmrtnos-

ti duše i osobama koje nemaju zaborava. Ne, nisam te zaboravila.

Nikada neću, ali više ne posvećujem dovoljno pažnje tvom odlas-

ku, zapostavljam nešto tako veliko u svom životu, tebe...

Sjećaš se kakva sam osoba bila. Znaš da nisam zaslužila te

prijatelje koje imam oko sebe, ali imam ih, volim ih, cijenim ih i

oni su nešto rijetko što znam da ću uvijek čuvati samo sebi svoj-

stvenim žarom. Znaš ti dobro da nisam zaslužila ni tu ljubav koju

si mi poslao. Znam da si je ti poslao.

Jučer sam bila na tvom grobu. Dugo prije toga nisam bila.

Donijela sam ti cvijeće i čokoladu koju si volio. Volim te senti-

mentalne gluposti iako znam da ti materijalne stvari ništa ne zna-

če. Vjetar je bio užasno jak. Imala sam osjećaj da me pokušava

otjerati jer nisam zaslužila biti tamo, ali nije uspio.

Znaš, mislim da me karma napokon stigla, jer ponovo sam ti

došla s onim bolom u grudima kao onoga dana kada si otišao... a

prvi put nisam tebe krivila za to. Došla sam da te molim za po-

moć, jer samo ti znaš koliko mogu voljeti i koliko dugo može da

me boli. Često me znalo zaboljeti tijekom ovih godina, ali to nije

bilo ništa u usporedbi s onom boli koju sam osjećala kad si me ti

napustio. Uvijek sam znala da sam gore preživjela, a sad... Op-

rosti mi, ali boli me jače... Pomozi mi, znam da možeš!

Doći ću ti opet, jako brzo. Znam da mi nijedna sila ne može

vratiti tebe, ali ti meni možeš vratiti nešto....

Puno te volim, moj dragi... Laku noć!

113

Nikada neću, ali više ne posvećujem dovoljno pažnje tvom odlas-

ku, zapostavljam nešto tako veliko u svom životu, tebe...

Sjećaš se kakva sam osoba bila. Znaš da nisam zaslužila te

prijatelje koje imam oko sebe, ali imam ih, volim ih, cijenim ih i

oni su nešto rijetko što znam da ću uvijek čuvati samo sebi svoj-

stvenim žarom. Znaš ti dobro da nisam zaslužila ni tu ljubav koju

si mi poslao. Znam da si je ti poslao.

Jučer sam bila na tvom grobu. Dugo prije toga nisam bila.

Donijela sam ti cvijeće i čokoladu koju si volio. Volim te senti-

mentalne gluposti iako znam da ti materijalne stvari ništa ne zna-

če. Vjetar je bio užasno jak. Imala sam osjećaj da me pokušava

otjerati jer nisam zaslužila biti tamo, ali nije uspio.

Znaš, mislim da me karma napokon stigla, jer ponovo sam ti

došla s onim bolom u grudima kao onoga dana kada si otišao... a

prvi put nisam tebe krivila za to. Došla sam da te molim za po-

moć, jer samo ti znaš koliko mogu voljeti i koliko dugo može da

me boli. Često me znalo zaboljeti tijekom ovih godina, ali to nije

bilo ništa u usporedbi s onom boli koju sam osjećala kad si me ti

napustio. Uvijek sam znala da sam gore preživjela, a sad... Op-

rosti mi, ali boli me jače... Pomozi mi, znam da možeš!

Doći ću ti opet, jako brzo. Znam da mi nijedna sila ne može

vratiti tebe, ali ti meni možeš vratiti nešto....

Puno te volim, moj dragi... Laku noć!

114

Mjesec

Što li je Mjesec?

Dijeli večer od jutra,

kaže dokle sam stigao danas,

gdje ću početi sutra.

Mjeseče, Mjeseče, Mjeseče,

Gdje li skrivaš tu čudnu luckastu moć?

Probudi dragu, ona spava,

Ostani sa mnom cijelu noć.

Rijeka

Život je rijeka,

Valovi nose sreću i tugu,

Radost, smijeh i suze.

Rijeka ponire u mnoga ušća,

izvire iz novih dubina.

Na raskršćima bira teži put,

Odupire se zloj prirodi

I teče aortom ljudskog bića.

Novi dan

Nemoj se skrivati od oluje,

Tada se sudaraju naše zvijezde,

Nama običnim smrtnicima

Daju dio našeg neba.

Bože, raspolovilo se srce moje

Na ovoj bijeloj svijetloj noći.

Podari malo svjetla

Za ovo malo biće

Da se opijem svježinom,

Da posvijetlim od svjetlosti.

Raspukni se, kamena stijeno,

Pojavi se s prvom pahuljom snijega,

Donesi nam miris voska i tamjana.

Nećemo pitati jesmo li lakši ili teži,

Zajedno potonuti ne možemo.

Bože, probudi sve usnule oči,

Probudi čovjeka što luta zamišljen,

Probudi ga dok tiho korača.

Budimir Mijović

115

Novi dan

Nemoj se skrivati od oluje,

Tada se sudaraju naše zvijezde,

Nama običnim smrtnicima

Daju dio našeg neba.

Bože, raspolovilo se srce moje

Na ovoj bijeloj svijetloj noći.

Podari malo svjetla

Za ovo malo biće

Da se opijem svježinom,

Da posvijetlim od svjetlosti.

Raspukni se, kamena stijeno,

Pojavi se s prvom pahuljom snijega,

Donesi nam miris voska i tamjana.

Nećemo pitati jesmo li lakši ili teži,

Zajedno potonuti ne možemo.

Bože, probudi sve usnule oči,

Probudi čovjeka što luta zamišljen,

Probudi ga dok tiho korača.

116

Badnje veče

Poželi, čovječe, nešto lijepo,

Neka se puni srce svjetlom,

Poželi da ti Bog pokloni sreću.

Svi ljudi sada imaju iste misli,

Svi sada vole miris voska i tamjana,

Svi žele kao i ja da ti poklone svjetlo.

O, nikada tako jake svjetlosti

Srce jače kuca, kao da pjeva.

Po nekom zakonu čudnom

Svijetu nepoznatom nadasve

Bljesak nebeske luče

Ritmički ponavlja se.

Ona

Kada ti nemir tijelom vlada,

Kad osjetiš u sumraku da si sama,

Priñi obali rijeke.

Neka ti vjetar kosu raspršuje.

Sve rijeke idu u jedno more,

Sve one vole mjesečev sjaj.

Pokupi rosu uvele trave,

Osjeti, draga, zagrljaj.

Beskraj

Dok se sumrak poljima širi,

Dok se zvijezda za nebom krije,

Stojim na brdu i gledam u beskraj,

Dišem svjež zrak,

Udišem miris trave.

Možda za drugim brdom još nešto diše,

Možda tamo jače cvrči skakavac u travi,

Možda se još nekom kao i meni

Luda misao vrti u glavi.

117

Ona

Kada ti nemir tijelom vlada,

Kad osjetiš u sumraku da si sama,

Priñi obali rijeke.

Neka ti vjetar kosu raspršuje.

Sve rijeke idu u jedno more,

Sve one vole mjesečev sjaj.

Pokupi rosu uvele trave,

Osjeti, draga, zagrljaj.

Beskraj

Dok se sumrak poljima širi,

Dok se zvijezda za nebom krije,

Stojim na brdu i gledam u beskraj,

Dišem svjež zrak,

Udišem miris trave.

Možda za drugim brdom još nešto diše,

Možda tamo jače cvrči skakavac u travi,

Možda se još nekom kao i meni

Luda misao vrti u glavi.

118

RITAM MORA

Ne opiri se vjetru, more samo slušaj! Ono će ti reći je li ovo čas za jecaj il' za udisaj. More samo slušaj, struji se prepusti! Val će doći da te digne, drugi da te spusti. To je vječni ritam, kontrapunkt života. Blaženstvo bonace, nevere strahota. To je vječni ritam. Onaj tko ga čuje jedini će znati - čovjek moru, osim sebe, baš i nema što za dati.

KAD BI SRCE BILO SAT

Kad bi srce bilo sat,navila bih ga unazad,da pokazuje vrijeme prije tebe,prije bola i nemira.Da je barem srce ura. Kad bi srce razum slušalo,odavno bi te izbrisalo,a još prije sve zaboravilo.Kad bi srce razumsamo jednom poslušalo. Kad bi srce bilo vojnik,ja bih mu naredila daljubavi se višenikada ne preda.Jer od ljubavi se pogiba. Ali srce nije sati ne želi razum slušati.A nije ni vojnik,pa se ne zna ljubavi oduprijeti. Svaki put se predai samo bira kog će voljeti.Ne oklijeva i ne pitaneće li to (opet) boljeti.

Sonja Mudrić

119

KAD BI SRCE BILO SAT

Kad bi srce bilo sat, navila bih ga unazad, da pokazuje vrijeme prije tebe, prije bola i nemira. Da je barem srce ura. Kad bi srce razum slušalo, odavno bi te izbrisalo, a još prije sve zaboravilo. Kad bi srce razum samo jednom poslušalo. Kad bi srce bilo vojnik, ja bih mu naredila da ljubavi se više nikada ne preda. Jer od ljubavi se pogiba. Ali srce nije sat i ne želi razum slušati. A nije ni vojnik, pa se ne zna ljubavi oduprijeti. Svaki put se preda i samo bira kog će voljeti. Ne oklijeva i ne pita neće li to (opet) boljeti.

120

Preko granice

Koja je boja te istine

što mi ju govoriš

i jesam li jedina koja ju čuje?

Reci,

gdje završava noć započeta

jedenjem oraha i mjendula

iz tvoje ruke?

Stani malo,

slušaj moj glas,

moram ti priznati

da nije loš ovaj život.

Slikat ću te za uspomenu,

a ti mene čuvaj u sjećanju.

Tako ti je to

kad ne nosiš fotoaparat.

The end

Vrati se ti zvijezdama

tamo i pripadaš,

rekao si mi.

Otiñi od mene i svijeta

nisi sretna ovdje,

nastavio si.

Nemoj me voljeti

ne mogu ti vratiti ljubav,

završio si.

Do zore

Ma skini to crno odijelo,

popij jednu rakiju s nogu,

znam da ti je srce još uvijek cijelo

i da ti osmijeh vratiti mogu.

Prepusti se priči bez kraja,

slavit ćemo cijelu noć ako treba,

napojit ćemo dušu bez sjaja,

skinut ćemo zvijezde s neba.

Daj zapjevaj sa mnom

pjesme što paraju iznutra,

jutro mi je slañe s tobom,

tko još razmišlja o sutra!

Branka Mumalo

121

The end

Vrati se ti zvijezdama

tamo i pripadaš,

rekao si mi.

Otiñi od mene i svijeta

nisi sretna ovdje,

nastavio si.

Nemoj me voljeti

ne mogu ti vratiti ljubav,

završio si.

Do zore

Ma skini to crno odijelo,

popij jednu rakiju s nogu,

znam da ti je srce još uvijek cijelo

i da ti osmijeh vratiti mogu.

Prepusti se priči bez kraja,

slavit ćemo cijelu noć ako treba,

napojit ćemo dušu bez sjaja,

skinut ćemo zvijezde s neba.

Daj zapjevaj sa mnom

pjesme što paraju iznutra,

jutro mi je slañe s tobom,

tko još razmišlja o sutra!

122

O NAŠOJ LJUBAVI PISAT' UMIJEM

O našoj ljubavi pisat' umijem

Ogrnuta maštom najljepših snova,

Na krilima jezerskih labudova

Kojima letim pod ljubavni trijem.

Šum živih osjećaja nije nijem

Kada nas grije toplina dlanova –

Ta u njima su zapisana slova

O ljubavi s kojom duševno zrijem!

Ne poznajem zlo koje nam prijeti

Jer na putovima sja svjetlost danja.

Radi nje vrijedi noćima bdjeti

I voljenom biću dok slatko sanja

Šapnuti kako su divni soneti

Kojim se rima toj ljubavi klanja.

VOLIM TE POPUT SVJETLOSTI I TAME

Volim te poput svjetlosti i tame,

Danju i noću, kao Sunce i san.

Ime ljubavi usne zbore same

Jer volim – moj razbor duši je jasan.

Ćutim te pored svjetovne galame

Uz otkucaj srca koji je glasan

Dovoljno da bi riječi od slame

Sazdao u kip stasit, više častan.

Javu, kao čarolijom stvorenu,

Poljupcima ovoj pjesmi podari.

Odagnaj tugu i zlokobnu sjenu:

Neka ruža samo bojom krvari

I mirisom časti ljepotu njenu,

Nek' nama samo ljubav gospodari.

Nevenka Nedić

123

VOLIM TE POPUT SVJETLOSTI I TAME

Volim te poput svjetlosti i tame,

Danju i noću, kao Sunce i san.

Ime ljubavi usne zbore same

Jer volim – moj razbor duši je jasan.

Ćutim te pored svjetovne galame

Uz otkucaj srca koji je glasan

Dovoljno da bi riječi od slame

Sazdao u kip stasit, više častan.

Javu, kao čarolijom stvorenu,

Poljupcima ovoj pjesmi podari.

Odagnaj tugu i zlokobnu sjenu:

Neka ruža samo bojom krvari

I mirisom časti ljepotu njenu,

Nek' nama samo ljubav gospodari.

124

Laka ti noć

I opet sam

Sam u noći

Pletem ti riječi.

Nadam se

Da ćeš ih čuti

U nekom ludom

Snu gdje smo

Ti i ja.

Sami bez straha

Sami bez boli

Sami u noći

Baš kao nekad

Dok smo još

Za ljubav znali.

Sad samo, draga,

Pletem ti riječi

Sam u noći

Gdje još

Vjetar ti šapće:

Laka ti noć.

00:39:, čet 15. 07. 2010

“Dat ću ti svu vlast nad kraljevstvima cijeloga svijeta i ras-

koš koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoću.

Sve će ti pripasti ako se pokloniš.”

Normalan čovjek, normalno ljudsko biće naviknuto je i drži

da i druga ljudska bića nastoje činiti ispravne stvari, biti dobri,

iskreni, pošteni i pravični. U tom smislu običan hrvatski čovjek,

koji neizmjerno ljubi svoju domovinu, misli da i oni koji tu do-

movinu vode, vole ju na jednak način, da će kao takvi činiti is-

pravne stvari, biti dobronamjerni, iskreni i pravični. Stoga malo

tko od običnih ljudi zastane i upita se jesu li osobe koje odreñuju

naš život i život naše zajednice dobre, poštene i pravične osobe i

vole li uistinu svoju domovinu. Ne zapita se jesu li možda boles-

ne za vlašću ili opsjednute njome te da li, kao takvi, uopće imaju

razvijenu svijest i osjećaje.

Kakvi ljudi uistinu vode Hrvatsku, kakvi nam to ljudi donose

zakone i imaju u rukama poluge vlasti?

Ako se situacija dobro i pravilno sagleda, može se sa sigur-

nošću konstatirati da hrvatski narod i naša zajednica na vlasti

nema ljude dobronamjerne, iskrene i pravične, nego super sofisti-

cirane varalice, koji umjesto osjećaja pravde i pravičnosti imaju

naglašeno izražen osjećaj “gladi“ za vlašću i moći, te opsesiju

Antonio Novak

125

CIJENA VLASTI

“Dat ću ti svu vlast nad kraljevstvima cijeloga svijeta i ras-

koš koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoću.

Sve će ti pripasti ako se pokloniš.”

( Lk 4,6-7)

Normalan čovjek, normalno ljudsko biće naviknuto je i drži

da i druga ljudska bića nastoje činiti ispravne stvari, biti dobri,

iskreni, pošteni i pravični. U tom smislu običan hrvatski čovjek,

koji neizmjerno ljubi svoju domovinu, misli da i oni koji tu do-

movinu vode, vole ju na jednak način, da će kao takvi činiti is-

pravne stvari, biti dobronamjerni, iskreni i pravični. Stoga malo

tko od običnih ljudi zastane i upita se jesu li osobe koje odreñuju

naš život i život naše zajednice dobre, poštene i pravične osobe i

vole li uistinu svoju domovinu. Ne zapita se jesu li možda boles-

ne za vlašću ili opsjednute njome te da li, kao takvi, uopće imaju

razvijenu svijest i osjećaje.

Kakvi ljudi uistinu vode Hrvatsku, kakvi nam to ljudi donose

zakone i imaju u rukama poluge vlasti?

Ako se situacija dobro i pravilno sagleda, može se sa sigur-

nošću konstatirati da hrvatski narod i naša zajednica na vlasti

nema ljude dobronamjerne, iskrene i pravične, nego super sofisti-

cirane varalice, koji umjesto osjećaja pravde i pravičnosti imaju

naglašeno izražen osjećaj “gladi“ za vlašću i moći, te opsesiju

Mirko Omrčen

126

nametanja svoje volje drugima. Naša vlast i naše elite opsjednuti

su stjecanjem vlastite moći i kontrolom drugih Sve ostalo podre-

ñeno je tome, a da bi došli do onog što žele, konstruiraju sve mo-

guće načine kamuflaže – riječima, svojim izgledom, lažima, ma-

nipulacijama…

Od glavnih karakteristika tih ljubitelja vlasti i moći valja na-

glasiti slatkorječivost, bestidnost, arogantnost, patološko laganje,

podmuklost, nepoštenost, manipulacija i obmana, nedostatak ka-

janja, žaljenja i osjećaja krivice, parazitizam, neodgovornost, kao

i potpuno odsustvo savjesti, potpuno odsustvo ljubavi prema bli-

žnjemu, potpuni nedostatak osjećaja za dobro činiti. Da bismo

sve saželi u jedno: nedostaje im duša, jer su je prodali vragu.

Te karakteristike nisu svojstvene samo političarima. Zlo je

tim veće što se oni okružuju individuama sličnim sebi te ih kao

takve postavljaju na sve ključne funkcije u državi – upravi, medi-

jima, ekonomiji, vojsci, policiji, obrazovanju…, a kada se zauz-

mu sve ključne funkcije u društvu, te osobine, način razmišljanja

i ponašanja, koji su karakteristični njima, prenose, uz veliku po-

moć medija, na normalne ljude.

Od Hrvatske je takvom politikom stvoreno društvo u kojem

je uspjeh “pod svaku cijenu“ postalo krilaticom. Stvoreno je dru-

štvo u čijoj okolini takva bolesna manjina materijalno “cvjeta“, a

velika većina živi u duhovnoj i materijalnoj bijedi. Time je cijelo

društvo gurnuto u situaciju koja neizbježno vodi u tragediju puno

većih razmjera od ove današnje.

Vodi u tragediju, jer su oni koji su se stavili na čelo ove dr-

žave izgubili ispravnu orijentaciju što je za društvo, a i za njih

same, pozitivno a što negativno, što je korisno a što nije. Ne

primjećuju da su cijelo društvo i sebe same učinili nesretnima.

Da sami žive u jednom mentalnom zatvoru iz kojeg se niti ne

pokušavaju osloboditi. Ne primjećuju da njihova mjerila vrijed-

nosti više nemaju ništa zajedničkog s mjerilima vrijednosti u du-

hovnom, odnosno, istinskom ili objektivnom smislu.

Alatka su i produžena ruka zla, jer su umjesto pravednog i

poštenog ugovora s vlastitim narodom sklopili “ugovor s vra-

gom“ i njemu se poklonili, a sve da ostvare osobne koristi, iz

poriva kao što je pohlepa, povećanje osobne moći, želja za vlašću

i kontrola drugih ljudskih bića. Tendencija da se učini sve što je

potrebno ne bi li ostvarili te svoje porive raste. To je vidljivo u

činjenici da u svim sferama društva nastoje razoriti sve ono što

slobodno misli i govori, sve što se usuñuje biti slobodno, kojima

ne može gospodariti. A organiziraju i dopuštaju one koji im u

svom oportunizmu pružaju prividni dokaz slobode i ispravnosti

njihove vladavine.

Vladati nad drugima i imati vlast nad drugima, što je težnja i

hrvatskih političkih i inih elita, jedne je vrste napast. Svi koji k

tome streme, u biti su nemoćni pred svojim slabostima i pogreš-

kama, pred vlastitom nemoći. A vlast je ono “obećanje“ pomoću

koje se biva “vješt“ da se nikada ne pokaže slabim, da se druge

umanji, da se može vjerovati u vlastitu “veličinu“. Da se može

sebe uvjeravati kako je s vlašću moguće biti nešto posebno, kako

je moguće ranjavati, omalovažavati, unesrećivati druge.

To je destruktivna vlast i u biti se sastoji u tome da se pada

pred sotonom i njemu služi. Ostvarenjem takve vlasti samo se

127

same, pozitivno a što negativno, što je korisno a što nije. Ne

primjećuju da su cijelo društvo i sebe same učinili nesretnima.

Da sami žive u jednom mentalnom zatvoru iz kojeg se niti ne

pokušavaju osloboditi. Ne primjećuju da njihova mjerila vrijed-

nosti više nemaju ništa zajedničkog s mjerilima vrijednosti u du-

hovnom, odnosno, istinskom ili objektivnom smislu.

Alatka su i produžena ruka zla, jer su umjesto pravednog i

poštenog ugovora s vlastitim narodom sklopili “ugovor s vra-

gom“ i njemu se poklonili, a sve da ostvare osobne koristi, iz

poriva kao što je pohlepa, povećanje osobne moći, želja za vlašću

i kontrola drugih ljudskih bića. Tendencija da se učini sve što je

potrebno ne bi li ostvarili te svoje porive raste. To je vidljivo u

činjenici da u svim sferama društva nastoje razoriti sve ono što

slobodno misli i govori, sve što se usuñuje biti slobodno, kojima

ne može gospodariti. A organiziraju i dopuštaju one koji im u

svom oportunizmu pružaju prividni dokaz slobode i ispravnosti

njihove vladavine.

Vladati nad drugima i imati vlast nad drugima, što je težnja i

hrvatskih političkih i inih elita, jedne je vrste napast. Svi koji k

tome streme, u biti su nemoćni pred svojim slabostima i pogreš-

kama, pred vlastitom nemoći. A vlast je ono “obećanje“ pomoću

koje se biva “vješt“ da se nikada ne pokaže slabim, da se druge

umanji, da se može vjerovati u vlastitu “veličinu“. Da se može

sebe uvjeravati kako je s vlašću moguće biti nešto posebno, kako

je moguće ranjavati, omalovažavati, unesrećivati druge.

To je destruktivna vlast i u biti se sastoji u tome da se pada

pred sotonom i njemu služi. Ostvarenjem takve vlasti samo se

128

misli da se ima vlast. U stvari je to opsjednutost vlašću u kojoj

vlast ovladava opsjednutima.

Što znači predati se vlasti, lijepo je u svome romanu “Doktor

Faust“ opisao T. Mann. Glavni lik tog djela, glazbeni umjetnik,

sklapa ugovor s ñavlom kako bi uvijek mogao komponirati geni-

jalnu glazbu. Tu genijalnost plaća cijenom ljubavi.

Jer tko se predaje vlasti, gubi svoju sposobnost ljubljenja.

Njegov život postaje prazan i hladan. Postaje bez smisla i odgo-

vornosti, a to znači izgubiti osjećaj za razlučiti dobro i zlo, biti za

zlo, a protiv dobra. Znači ne posjedovati savjest, osjećaj poštenja,

pravde, razumijevanja, tolerancije.

Kako je to ne posjedovati ljubav, uči i Pavao :

Kad bih ljudske i anñeoske

jezike govorio,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi,

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja

i znao sve tajne

i sve znanje;

kad bih imao puninu vjere,

tako da bih brda premještao,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih ništa… ( 1 Kor 13 )

PISMO BRATU ROBU

Ja znam da ti je teško

I preteško, brate

To breme i teret

Što staviše na te

Pritišću te njime

Nosiš ga i trpiš

Iz dana u dan

Reci mi, brate,

Da l` to je sloboda

Naš vjekovni san

Ko vola u jaram

Upregli su tebe

Za koga to oreš

Za narod, za sebe

Reći mi, nećeš, nećeš

Ne smiješ reći

Jer je nad tobom

I tobom vlada

Netko veći

A mislili jesmo

Roblje nikad više

Jednakost će biti

Barjak slobode a ne barjak ropstva

Mi ćemo viti

Reci mi, brate,

129

PISMO BRATU ROBU

Ja znam da ti je teško

I preteško, brate

To breme i teret

Što staviše na te

Pritišću te njime

Nosiš ga i trpiš

Iz dana u dan

Reci mi, brate,

Da l` to je sloboda

Naš vjekovni san

Ko vola u jaram

Upregli su tebe

Za koga to oreš

Za narod, za sebe

Reći mi, nećeš, nećeš

Ne smiješ reći

Jer je nad tobom

I tobom vlada

Netko veći

A mislili jesmo

Roblje nikad više

Jednakost će biti

Barjak slobode a ne barjak ropstva

Mi ćemo viti

Reci mi, brate,

130

Da l` sudbina to je

Zar u imenu našem

Mjesto Hrvata

Slova Roblje stoje

Dadoše svoj život

I prije nas mnogi

Za to slavno ime

Da bi mi mogli

Ponositi se njime

Reci mi, brate,

Što je od ponosa ostalo danas

Gdje je jednakost, pravda, sloboda

Za koje mnogi padoše

I život dadoše

Heroja mnogih Domovine naše

Ima svako groblje

A mi smo i danas

Kmeti, sluge, roblje

Ne znam kako tebi

Al meni je teško

Tišti me i boli stanje ovo

Čija nepravda viče do Neba

Jer ne samo jedan

Stotine, tisuće i više njih nema

Ni za koru hljeba

Ja znam brate

Da strukture ove

Ne trpe nikog tko istinu kaže

Umjesto otpora

Umjesto kritike

Šutnja i poslušnost

Puno su im draže

No takvo nas nešto

Gorem ropstvu vodi

Kažem ti brate

Sloboda u pravdi

Pravda u slobodi

Tom linijom hodi

Ne boj se, brate,

Tvoraca ropstva, tame i laži

Od slobodne Hrvatske

Od slobodne braće

Tko može nama biti draži

Istinu uzmi

Za oružje sebi

Oslobodi sebe

Odbaci jaram

I preteško breme

Odbaci laži

U ropstvo što vode

Pa ćemo napokon

Doći do slobode.

131

Šutnja i poslušnost

Puno su im draže

No takvo nas nešto

Gorem ropstvu vodi

Kažem ti brate

Sloboda u pravdi

Pravda u slobodi

Tom linijom hodi

Ne boj se, brate,

Tvoraca ropstva, tame i laži

Od slobodne Hrvatske

Od slobodne braće

Tko može nama biti draži

Istinu uzmi

Za oružje sebi

Oslobodi sebe

Odbaci jaram

I preteško breme

Odbaci laži

U ropstvo što vode

Pa ćemo napokon

Doći do slobode.

132

ANTE STARČEVIĆ

I

HRVATSKA ZBILJA

Ante Starčević je prvi jasno vidio i formulirao zahtjev da Hr-

vati imaju pravo u duhu nacionalnog principa i na osnovi povijes-

nog prava tražiti hrvatsku državu slobodnu i nezavisnu, te je ostva-

renje toga prava postavio kao bitni uvjet našega opstanka. On je

prvi uvidio da nacionalni demokratski princip dolazi do pobjede

ako narod ima svoju državu, dok je svako drugo rješenje polovično

i nevaljalo. Po njemu je hrvatski narod puna individualnost kultur-

no, etnički i državno, i ako mu se ospori najveće pravo, pravo da

bude gospodar u svojoj zemlji, značilo bi Hrvate deposedirati svih

prava.

Smisao Starčevićevih nacionalističkih ideja i bit temeljnih

njegovih misli, njegova političkog programa, je ostvarenje hrvats-

ke države koja njemu nije samo okvir narodnog života, nego prije-

ka i bezuvjetna osnova za mogućnost opstanka hrvatskog naroda.

Po njemu Hrvati mogu samo tako slobodno živjeti, nesmetano se

razvijati, bez ičijeg tutorstva i gospodstva po svojoj slobodnoj volji

nesmetano unapreñivati svoje materijalne i duhovne vrednote. Sto-

ga je izričit: “Izvan hrvatske države nema života“.

On je bio prvi koji je formulirao politički program, pokazivao

cilj i putove. Pokazivao pozitivne sile, u prvom redu nacionalnu

hrvatsku svijest kao najbolje sredstvo za postignuće našega cilja.

No bilo je i onih negativnih sila kod kojih ta svijest nije bila razvi-

jena i u njima je imao žestoke protivnike. Protivnike je imao oso-

bito u onom sloju ljudi, kakvih ima i danas, što su bili labilna i

neodreñena značenja, koji su bili spremni na sve kompromise, koji

nisu imali svojih vlastitih principa za koje bi se borili i zalagali,

koji su bili sretni da nañu bilo kakvu formulu kako će drugome

služiti. Za takve je upotrebljavao izraz “ropska pasmina“.

Meñu njih je ubrajao i one koji ne bi htjeli svjesno služiti tu-

ñim interesima, no nacionalna svijest je kod njih slaba ili su loše

odgojeni te ipak i nehotice tuñinu služe time što stoje postrance od

svih napora u borbi za hrvatsku slobodu. I na drugi način vrše po-

seban utjecaj u narodu jer zbog težnje za slogom, za jedinstvom,

za kompromisom odbacuju i svoje narodno ime. Prave kompromi-

se i u pitanju narodnog opstanka, navodeći sve moguće socijalne i

zemljopisne isprike da Hrvatska ne može tobože biti slobodna i

samostalna, jer joj fale ekonomski uvjeti za to. On govori:

“Napokon mi vama slobodno ispovijedamo, da je pripovijetka o

siromaštvu, o slaboći i o malenkosti Hrvatske tuñe bilje usañeno

po rastrganom narodu hrvatskom, samo za to, da ovaj narod izgubi

pouzdanje u se i tuñincu se time lakše u naručaj baci“.

Smisao Starčevićevih ideja i bit njegovih temeljnih misli, uz

nezavisnost, bilo je demokratsko i slobodarsko ureñenje zajednice.

On je tražio da u svemu odlučuje narod. To svoje mišljenje izvodi-

o je iz dubokog uvjerenja da smo se svi ljudi rodili jednakopravni i

da društvena odlikovanja i dostojanstva gospodina nema po milos-

ti Božjoj, kako na primjer ni prosjaka po milosti Božjoj. Društvene

133

hrvatsku svijest kao najbolje sredstvo za postignuće našega cilja.

No bilo je i onih negativnih sila kod kojih ta svijest nije bila razvi-

jena i u njima je imao žestoke protivnike. Protivnike je imao oso-

bito u onom sloju ljudi, kakvih ima i danas, što su bili labilna i

neodreñena značenja, koji su bili spremni na sve kompromise, koji

nisu imali svojih vlastitih principa za koje bi se borili i zalagali,

koji su bili sretni da nañu bilo kakvu formulu kako će drugome

služiti. Za takve je upotrebljavao izraz “ropska pasmina“.

Meñu njih je ubrajao i one koji ne bi htjeli svjesno služiti tu-

ñim interesima, no nacionalna svijest je kod njih slaba ili su loše

odgojeni te ipak i nehotice tuñinu služe time što stoje postrance od

svih napora u borbi za hrvatsku slobodu. I na drugi način vrše po-

seban utjecaj u narodu jer zbog težnje za slogom, za jedinstvom,

za kompromisom odbacuju i svoje narodno ime. Prave kompromi-

se i u pitanju narodnog opstanka, navodeći sve moguće socijalne i

zemljopisne isprike da Hrvatska ne može tobože biti slobodna i

samostalna, jer joj fale ekonomski uvjeti za to. On govori:

“Napokon mi vama slobodno ispovijedamo, da je pripovijetka o

siromaštvu, o slaboći i o malenkosti Hrvatske tuñe bilje usañeno

po rastrganom narodu hrvatskom, samo za to, da ovaj narod izgubi

pouzdanje u se i tuñincu se time lakše u naručaj baci“.

Smisao Starčevićevih ideja i bit njegovih temeljnih misli, uz

nezavisnost, bilo je demokratsko i slobodarsko ureñenje zajednice.

On je tražio da u svemu odlučuje narod. To svoje mišljenje izvodi-

o je iz dubokog uvjerenja da smo se svi ljudi rodili jednakopravni i

da društvena odlikovanja i dostojanstva gospodina nema po milos-

ti Božjoj, kako na primjer ni prosjaka po milosti Božjoj. Društvene

134

odnošaje, po njemu, uviña pravno samo društvo, te tko se hrani

kruhom naroda, ima narodu račune davati. Po tom pitanju dalje je

jednako jasan: „Vladar koji progoni ili ne štuje pravo svog naroda,

prestaje biti zakonitim vladarom i napram njemu ni jedno udo na-

roda nema nikakav obzir. Svetost vladara prema narodu stoji samo

u svetosti kojom on smatra i štuje pravo naroda.”

Borio se s jednom svrhom: da spasi hrvatstvo i da Hrvatima

uzdrži u srcu živu težnju za slobodom u svakom obliku.

U toj borbi njegovo vrhovno načelo je bilo da se hrvatski na-

rod mora pouzdati samo u svoja prava, svoje snage i u Boga. Tak-

vo njegovo poimanje u skladu je s učenjem Svetog Pisma koje

takoñer uči da se treba isključivo u Boga pouzdati ( Ps 131), jer

njegova moć, mudrost i očinska ljubav zaslužuje apsolutno povje-

renje ( Mt 6, 24-34).

Sloboda, samoodreñenje i nezavisnost kod Starčevića imaju u

svemu prednost. Njegov program je za Hrvate vječan i vrijedit će

sve dotle dok hrvatski narod ne bude trajno nezavisan i slobodan u

svojoj nezavisnosti.

Snažno nacionalno strujanje koje se dogodilo devedesetih

godina prošlog stoljeća, strujanje koje je proželo hrvatski narod i u

konačnici rezultiralo svenarodnim ustankom i borbom za slobodu,

bilo je zapravo trijumf najčistije Starčevićeve nauke. Bio je to

slom romantičnih ideja slavenstva i jugoslavenstva koje su svoje-

dobno zavrtjele glavama naših intelektualnih generacija, ideja koje

su onesposobile zdrav razum i nekim sljedbenicima Starčevićevog

nauka kao što su Supilo, Trumbić, Smodlaka…., ideja koje su od

tadašnjih hrvatskih intelektualaca i od Hrvatske učinile objekt tu-

ñih političkih interesa i programa.

Devedesete godine jasno su pokazale da su ideje ilirstva

slavenstva-panslavenstva

ke koja je rodila likvidaciju svoga vlastitog ja, uništavanju jedinog

što bijaše i jeste stvarnost, uništavanju hrvatstva. Ta nerealna, ne-

hrvatska politika i ideologija skrahirala je devedesetih na svim

linijama i doživjela potpuni slom. Hrvatski narod tada vratio se

sam sebi, vratio se programu i idejama Ante Starčevića koje se

dokazaše kao ideje temeljnice za Hrvatsku i hrvatski narod.

Devedesete su Starčevićevoj ideji dale za pravo i u našem

političko-nacionalnom životu nitko nikada nije pobijedio kao Star-

čević tada. Hrvatska politika rezultirala je oživotvorenjem njego-

vog nacionalno-političkog programa. Sve nehrvatsko je skrahiralo,

i slavenstvo i jugoslavenstvo i sve drugo, jer to drugo bijaše tlap-

nja i utopija, prijevara i zamka.

Od njegove smrti do devedesetih godina prošlog stoljeća

izvršene su temeljne promjene u našem narodnom biću, izmijenile

su se stubokom sve državne i socijalne prilike, no Starčević je de-

vedesetih živio aktualniji i suvremeniji nego je ikada prije bio,

iako u kasnijim razdobljima nisu ostvarena njegova načela: slobo-

da, jednakost i pravda. Naša sloboda, naša jednakost, naše pravo

danas, u našoj nezavisnosti, su kao snijeg na suncu. Volja naroda

se poštuje samo ako je istovjetna volji onih koji vladaju. Za takvo

stanje nije kriva ideja nezavisnosti; krivnja je u čimbenicima druš-

tva, krivnja je u političkoj izdaji, u prvom redu HDZ

njihova vladavina nije omogućila ostvarenje slobode hrvatskog

čovjeka u narodnoj zajednici, u ostvarenoj hrvatskoj državi.

135

ñih političkih interesa i programa.

Devedesete godine jasno su pokazale da su ideje ilirstva-

slavenstva-panslavenstva-jugoslavenstva bile etapa hrvatske politi-

ke koja je rodila likvidaciju svoga vlastitog ja, uništavanju jedinog

što bijaše i jeste stvarnost, uništavanju hrvatstva. Ta nerealna, ne-

hrvatska politika i ideologija skrahirala je devedesetih na svim

linijama i doživjela potpuni slom. Hrvatski narod tada vratio se

sam sebi, vratio se programu i idejama Ante Starčevića koje se

dokazaše kao ideje temeljnice za Hrvatsku i hrvatski narod.

Devedesete su Starčevićevoj ideji dale za pravo i u našem

političko-nacionalnom životu nitko nikada nije pobijedio kao Star-

čević tada. Hrvatska politika rezultirala je oživotvorenjem njego-

vog nacionalno-političkog programa. Sve nehrvatsko je skrahiralo,

i slavenstvo i jugoslavenstvo i sve drugo, jer to drugo bijaše tlap-

nja i utopija, prijevara i zamka.

Od njegove smrti do devedesetih godina prošlog stoljeća

izvršene su temeljne promjene u našem narodnom biću, izmijenile

su se stubokom sve državne i socijalne prilike, no Starčević je de-

vedesetih živio aktualniji i suvremeniji nego je ikada prije bio,

iako u kasnijim razdobljima nisu ostvarena njegova načela: slobo-

da, jednakost i pravda. Naša sloboda, naša jednakost, naše pravo

danas, u našoj nezavisnosti, su kao snijeg na suncu. Volja naroda

se poštuje samo ako je istovjetna volji onih koji vladaju. Za takvo

stanje nije kriva ideja nezavisnosti; krivnja je u čimbenicima druš-

tva, krivnja je u političkoj izdaji, u prvom redu HDZ-a i SDP-a, jer

njihova vladavina nije omogućila ostvarenje slobode hrvatskog

čovjeka u narodnoj zajednici, u ostvarenoj hrvatskoj državi.

136

Politika jednih i drugih nije izdajnička samo u tom pogledu;

ona nas danas ponovno navodi na putove tuñih nehrvatskih progra-

ma i interesa, a kad se devedesetih hrvatski narod vratio samome

sebi, činilo se da nema više sile koja bi ga mogla ponovno navesti

na takve putove.

Pokazalo se da tih izdajničkih sila ima. To su odmetnici dana-

šnjeg vremena koje tuñe vlasti štite i postavljaju, uljuljavaju hr-

vatski narod u novu utopiju, u novu prijevaru i zamku. Umjesto da

se narod politički odgaja i da mu se stavi pred oči stvarnost i mo-

gućnost uspjeha, danas nakon propalih i sveobuhvatnih ideja ilir-

stva, sveslavenstva i jugoslavenstva niču ideje europejstva, sve-

čovječanstva. Niču nove težnje za uništenjem hrvatske narodne

posebnosti, koja je vjekovima stvarana.

Narodu se protura filozofija da mu je dovoljno da se može

služiti svojim jezikom i kulturno se iživljavati, ako i to, a da po

svojim životnim formama ne bude gospodar u svojoj kući i da sam

na svome području ne odlučuje. A projekt Europe, kao zemlje za-

jedničkog tržišta, ide u smjeru stvaranja nove države, ide u smjeru

saveza u kojem se države odriču ne samo jednog dijela svoje suve-

renosti, već i suverenosti kao takve. Pošto je vlastita narodna drža-

va neophodan preduvjet za rješavanje svih narodnih pitanja, nova

višenarodna država nije rješenje za hrvatski narod.

U povijesti svih dosadašnjih višenarodnih država uvijek je

vlast bila usredotočena na povlaštene, uvijek je postojalo prven-

stvo jednih i podjarmljenost drugih. Uvijek su drugi narodi morali

svoje interese podčiniti “zajednici“ koju su u pravilu predstavljali

povlašteni. Članica jednog saveza ne predstavlja pravu potpunu

državu. Savez je samo sredstvo da se prikriju unitaristički ciljevi.

Takav oblik dopušta da se održe tek neki narodni običaji i neke

formalne oznake državnosti. U složenim državama uvijek je posto-

jala i postoji prevlast jednih nad drugima. Uvijek su postojale do-

minacije i podčinjeni, a politika ovih prvih nikada nije bila usmje-

rena dobru podčinjenih, niti je bila za njih korisna, naprotiv: uvijek

su dominatori nastojali postići što veću korist i prednost sa što ma-

nje rizika i napora.

Višenarodna europska država nije rješenje za Hrvate jer da bi

opstala kao takva, morat će biti ili diktatura ili je neće biti, jer je

protuprirodna. Ante Starčević o nečemu takvome govori:

“Nemoguće je, jer je proti naravi, načiniti jedinstvo oblasti,

zakona, uprave, uz slobodu ili samovolju, kod naroda različitih

pasmina, poviješću, stupnjem prosvjetljenja, zemljišnim ležajem,

društvenim odnošajima, gospodarstvenim probitcima, zakonima

vjere“.

Anti Starčeviću bilo je jasno ono što mnogim hrvatskim poli-

tičarima i intelektualcima danas još nije, a to je da RH u višenaro-

dnoj državi neće biti subjekt svoje sudbine, već objekt tuñega isko-

rištavanja. Bez suverene države ne može se pravo razviti ni gospo-

darstvo ni kultura, a ni urediti socijalne prilike. Mnogi će reći: Mi

imamo državu, ali sve to nismo uspjeli u njoj ostvariti. Za ostvare-

nje tog cilja treba obračunati s inima koji to priječe i koče, a ne

tražiti izlaz u novim okvirima iz kojih izlaza nema. U politici koja

ide u tom smjeru ne vlada realnost, zdrav razum i račun, i neće biti

čudo da nas sposobniji, vještiji, realniji i lukaviji tuñi političari

prevare, nadmudre, te na kraju podčine i izrabe. To je logičan sli-

137

državu. Savez je samo sredstvo da se prikriju unitaristički ciljevi.

Takav oblik dopušta da se održe tek neki narodni običaji i neke

formalne oznake državnosti. U složenim državama uvijek je posto-

jala i postoji prevlast jednih nad drugima. Uvijek su postojale do-

minacije i podčinjeni, a politika ovih prvih nikada nije bila usmje-

rena dobru podčinjenih, niti je bila za njih korisna, naprotiv: uvijek

su dominatori nastojali postići što veću korist i prednost sa što ma-

nje rizika i napora.

Višenarodna europska država nije rješenje za Hrvate jer da bi

opstala kao takva, morat će biti ili diktatura ili je neće biti, jer je

protuprirodna. Ante Starčević o nečemu takvome govori:

“Nemoguće je, jer je proti naravi, načiniti jedinstvo oblasti,

zakona, uprave, uz slobodu ili samovolju, kod naroda različitih

pasmina, poviješću, stupnjem prosvjetljenja, zemljišnim ležajem,

društvenim odnošajima, gospodarstvenim probitcima, zakonima

vjere“.

Anti Starčeviću bilo je jasno ono što mnogim hrvatskim poli-

tičarima i intelektualcima danas još nije, a to je da RH u višenaro-

dnoj državi neće biti subjekt svoje sudbine, već objekt tuñega isko-

rištavanja. Bez suverene države ne može se pravo razviti ni gospo-

darstvo ni kultura, a ni urediti socijalne prilike. Mnogi će reći: Mi

imamo državu, ali sve to nismo uspjeli u njoj ostvariti. Za ostvare-

nje tog cilja treba obračunati s inima koji to priječe i koče, a ne

tražiti izlaz u novim okvirima iz kojih izlaza nema. U politici koja

ide u tom smjeru ne vlada realnost, zdrav razum i račun, i neće biti

čudo da nas sposobniji, vještiji, realniji i lukaviji tuñi političari

prevare, nadmudre, te na kraju podčine i izrabe. To je logičan sli-

138

jed, jer zašto bi se drugi brinuli o dobru i o interesima hrvatskog

naroda kad to sami Hrvati ne čine.

Više ne čudi da se izdajničke elite ne brinu o interesima hr-

vatskog naroda, ali je žalosna činjenica da su zakazali mnogi koji u

svome opredjeljenju i svojim programima “slijede“ Starčevićev

nauk. Mnogi na hrvatskoj desnici uzimaju mnogo toga od njegovih

programa i ideja, no čini se samo iz razloga da bi mogli uspjeti u

narodu. Osobito danas nedostaje duha obrane prava Hrvatske, ne-

dostaje angažmana za očuvanje i daljnju afirmaciju hrvatske samo-

bitnosti i djelovanja u cilju stvarnih potreba hrvatskog naroda. Ve-

ćinu hrvatske desnice danas karakterizira jalovost, beskarakternost,

nedosljednost, politička slabost. Izostaje čisti Starčevićev beskom-

promisni nacionalizam demokratskog kova.

Niti kod novooformljenih desnih stranaka i pokreta nema

potpuno definiranih Starčevićevih stavova u kojima je jasno defi-

niran cilj, a to je slobodna i nezavisna hrvatska država. Zbog tak-

vog rezerviranog stava kod mnogih u RH prevladava uvjerenje da

se tu radi o kompromisnom nacionalizmu i nacionalizmu idejnih

zabluda u kojem je hrvatski narod samo sredstvo za postizanje

tuñih ciljeva, koji nisu istovjetni s potrebama hrvatskog naroda.

Bez jasnog stava neće biti prepoznati u narodu kao ona snaga koja

narodu može vratiti dostojanstvo, a hrvatskoj državi stabilnost i

napredak. Samo linija izvornog Starčevićanstva, jasno opredjelje-

nje za tu liniju i provoñenje ideja te linije može desnici, u trenuci-

ma tonuća lažne desnice na vlasti, donijeti uspjeha u narodu.

Na slobodi je da ona upravlja nagonima u nama, a ne da oni vode

nju. Ona se potpuno gubi kada čovjek postaje rob nagonima.

prof. Tomislav Ivančić

Čovjek je stvoren razuman s udjelom dostojanstva osobe,

obdaren inicijativom i gospodstvom nad svojim djelima. Prepuš-

ten je u ruke svoje vlastite odluke. Stvoren je slobodan i gospo-

dar je i otac svojih čina. Bog mu je dao slobodu, a time i moguć-

nost volje da čini dobro ili zlo.

Njegova sloboda sposobnost je njegove volje da se opredijeli

za oprečna djela, moć izbora izmeñu dobra i zla. Ukoliko se op-

redijeli za dobro, sloboda je snaga, no ukoliko se opredijeli za

zlo, ona je slabost. Izbor izmeñu dobra i zla nije drugo do li nap-

redovanje u savršenosti, ako se odlučimo za dobro, odnosno ma-

laksanje i griješenje ako se odlučimo za zlo.

Sloboda se očituje u služenju dobru i pravednosti, i što čov-

jek više čini dobro, to je slobodniji, dok je opredijeljenost za zlo

izbor neposlušnosti, to je zloupotreba slobode koja vodi u rop-

stvo grijeha.

Ljudska volja stvara i politiku, a kako je ta volja slobodna,

ona može biti i dobra i zla. Prema tome, može ona činiti dobro i

činiti zlo.

139

TAJNA ZLA

Na slobodi je da ona upravlja nagonima u nama, a ne da oni vode

nju. Ona se potpuno gubi kada čovjek postaje rob nagonima.

prof. Tomislav Ivančić

Čovjek je stvoren razuman s udjelom dostojanstva osobe,

obdaren inicijativom i gospodstvom nad svojim djelima. Prepuš-

ten je u ruke svoje vlastite odluke. Stvoren je slobodan i gospo-

dar je i otac svojih čina. Bog mu je dao slobodu, a time i moguć-

nost volje da čini dobro ili zlo.

Njegova sloboda sposobnost je njegove volje da se opredijeli

za oprečna djela, moć izbora izmeñu dobra i zla. Ukoliko se op-

redijeli za dobro, sloboda je snaga, no ukoliko se opredijeli za

zlo, ona je slabost. Izbor izmeñu dobra i zla nije drugo do li nap-

redovanje u savršenosti, ako se odlučimo za dobro, odnosno ma-

laksanje i griješenje ako se odlučimo za zlo.

Sloboda se očituje u služenju dobru i pravednosti, i što čov-

jek više čini dobro, to je slobodniji, dok je opredijeljenost za zlo

izbor neposlušnosti, to je zloupotreba slobode koja vodi u rop-

stvo grijeha.

Ljudska volja stvara i politiku, a kako je ta volja slobodna,

ona može biti i dobra i zla. Prema tome, može ona činiti dobro i

činiti zlo.

140

Dobro je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka, to je

najveća moralna vrijednost. Meñutim, činjenica je da većina na-

ših političkih elita dobro odbacuje kao neprihvatljivo, a pristaje

uz zlo kao prihvatljivo, što je suprotno moralu i moralnom zako-

nu koji potiče da se čini dobro, a izbjegava zlo.

U služenju svojom slobodom većinom su skloni zlu i zlo je

postalo sastavnim dijelom hrvatske političke kulture. Hrvatske

političke elite zloupotrebljavaju slobodu, što raña nesreće, nep-

ravde, tlačenja. Takvim neispravnim služenjem slobodom ne pri-

znaju se i krše se uvjeti ekonomskog, socijalnog, političkog i kul-

turnog reda, što je stvorilo stanje zaslijepljenosti, nepravde i nes-

reće. Stvara i stanje opće neslobode, čime je i sama politika liše-

na smisla jer ne ostvaruje smisao koji se zove sloboda.

Slika naše stvarnosti danas tako nije slika slobodnog društva;

to je slika autoritarnog režima kojeg karakterizira policijska država,

koncentracija vlasti, jedna monopolistička partija s dva imena, pot-

puna kontrola nad društvom, privilegirani elitizam, atomiziranje i

izoliranje pojedinaca, pretvaranje kulture u propagandu itd.

Politički sustav, koji imamo i koji to omogućuje, uz to hrvats-

kim grañanima zatvara vrata političkog koje monopoliziraju izab-

rani i na vlast pretplaćeni, tako da sloboda i demokracija još dugo

neće postati stvarnost. Stvarnost je jedna vladavina koja ima radi-

kalno antipolitički karakter. Stvarnost je da vladaju ljudi nad ljudi-

ma, a ne zakon nad svima, stvarnost je da je samo odreñeni broj

ostvario svoju volju i moć i da ta ostvarena moć služi promicanju

interesa centara moći, a ne dobrobiti društva kao cjeline.

Slika Hrvatske danas predstavlja moćnu manjinu s jedne

strane, te pokorenu većinu, one s kojima se upravlja, koji su pod-

reñeni, s druge strane. Hrvat danas nije slobodan i većina njih

svoju ličnost ne mogu kao takvi oblikovati i razvijati po vlastitim

odlukama. Moćnici od hrvatskog čovjeka danas traže da se pona-

ša onako kako se po vlastitoj i slobodnoj volji ne bi ponašao.

Takvo nakaradno stanje proizlazi i iz činjenice da se politika

duboko odvojila od etike i morala, te kao takva unakazuje i du-

hovno siromaši. Tako će to potrajati sve dok se ne počnu poštiva-

ti zakoni koji postoje od Boga i koji se zovu moral ili etika ili

ćudoreñe i po kojima se sudi što je dobro, a što je zlo. Zakoni

kojima se mora pokoravati ljudska volja i po kojima se mora rav-

nati u svakom dijelu, ako se želi ostvariti dobro, sloboda i sreća.

Kad je politika u pitanju, onda je jasno da neće biti pokorava-

nja takvim zakonima. Političke elite umišljaju da je dopušteno

činiti zlo da bi se navodno postiglo dobro. Samo zlo u hrvatskoj

politici nastalo je otuñenjem slobodne volje političkih elita od

Istine, Pravde i Ljubavi, nastalo je u odmetništvu njihove volje

od vrhovnog dobra.

Ono što je za narod očigledno zlo, za njih je neizmjerno dobro,

jer oni spadaju u kategoriju “izabranih“, što znači da mogu činiti

drugima što će za njih biti dobro, ne obazirući se što će to za druge

biti neizmjerno zlo. Zato zajednica stalno i teško stradava.

A stradavat će i dalje jer elite nemaju savjesti ili imaju boles-

nu savjest, bolesnu iz razloga što ne spoznaju što je dobro a što je

zlo. Ili im je savjest zatajila, jer je svjetlo što je u njima postalo

tama ( Lk 11, 35)

Stradavat će i dalje jer elite kao takve predstavljaju neizgra-

141

strane, te pokorenu većinu, one s kojima se upravlja, koji su pod-

reñeni, s druge strane. Hrvat danas nije slobodan i većina njih

svoju ličnost ne mogu kao takvi oblikovati i razvijati po vlastitim

odlukama. Moćnici od hrvatskog čovjeka danas traže da se pona-

ša onako kako se po vlastitoj i slobodnoj volji ne bi ponašao.

Takvo nakaradno stanje proizlazi i iz činjenice da se politika

duboko odvojila od etike i morala, te kao takva unakazuje i du-

hovno siromaši. Tako će to potrajati sve dok se ne počnu poštiva-

ti zakoni koji postoje od Boga i koji se zovu moral ili etika ili

ćudoreñe i po kojima se sudi što je dobro, a što je zlo. Zakoni

kojima se mora pokoravati ljudska volja i po kojima se mora rav-

nati u svakom dijelu, ako se želi ostvariti dobro, sloboda i sreća.

Kad je politika u pitanju, onda je jasno da neće biti pokorava-

nja takvim zakonima. Političke elite umišljaju da je dopušteno

činiti zlo da bi se navodno postiglo dobro. Samo zlo u hrvatskoj

politici nastalo je otuñenjem slobodne volje političkih elita od

Istine, Pravde i Ljubavi, nastalo je u odmetništvu njihove volje

od vrhovnog dobra.

Ono što je za narod očigledno zlo, za njih je neizmjerno dobro,

jer oni spadaju u kategoriju “izabranih“, što znači da mogu činiti

drugima što će za njih biti dobro, ne obazirući se što će to za druge

biti neizmjerno zlo. Zato zajednica stalno i teško stradava.

A stradavat će i dalje jer elite nemaju savjesti ili imaju boles-

nu savjest, bolesnu iz razloga što ne spoznaju što je dobro a što je

zlo. Ili im je savjest zatajila, jer je svjetlo što je u njima postalo

tama ( Lk 11, 35)

Stradavat će i dalje jer elite kao takve predstavljaju neizgra-

142

ñene ličnosti, jer nemaju karaktera, nemaju vlastitih načela i oso-

bnih uvjerenja. Jer su nezrele osobe stoga što nemaju izgrañene

svjetonazore, tj. smisao i svrhu života, jer nisu savjesni i odgo-

vorni, jer su moralno usmjereni prema zlu, jer nemaju sklada iz-

meñu naravi i nadnaravi.

One imaju neobjašnjive nagone kojima su se predali i sklonost

prema negativnom, prema zlu, što je u prvom redu posljedica la-

bilnosti, a upravo ona je pokretač zla jer mu popušta, jer griješiti

znači popuštati. Ta labilnost u biti se temelji na ograničenosti koja

nije ništa drugo do li nesklad sa samim sobom. Taj nesklad izraža-

va se željom u njima da ne budu ono što jesu, nego da budu ono

što nisu i što u konačnici ne mogu ni biti, da budu kao Bog, da

preskoče svoju ograničenost, da budu gospodari i suci dobra i zla,

da prigrabe sebi božanske povlastice, da sebi osiguraju moralnu

autonomiju, samodopadljivost, da postanu bogovi.

Predajući se nagonima, sebeljublju i oholosti one na perverzan

način i oponašaju Boga. Ta izopačenost proizvod je izopačene i

pokvarene volje koja ih je u konačnici zarobila, jer se iz nje najpri-

je rodila požuda, pa navika i potom nužda. Taj lanac koji čine kari-

ke izopačene i pokvarene volje sv. Augustin naziva “krutim rop-

stvom“.

One i jesu zarobljenici, u ropstvu, jer sloboda nije upravljala

nagonima, već su nagoni vodili nju, i što god se više budu prepuš-

tale nagonu, tim više čine zlo, tim su više zarobljeni i u ropstvu

grijeha, grijeha koji je njihov osobni čin i kojeg su prihvatili svo-

jom slobodnom odlukom. Taj grijeh im u konačnici pomračuje i

oslabljuje um, ranjava slobodu, on je uzrok njihova ropstva i smrti.

Političke elite u Hrvatskoj stoga su sigurno i duboko ranjene, ra-

njene su neznanjem koje im pomračuje razum, ranjene su zlom

koje se nalazi u njihovoj izopačenoj volji, pa tako ne mogu činiti

dobra i kreposna djela. Njihova opredijeljenost na zlo izbor je ne-

poslušnosti i odmetništvu volje od vrhovnog dobra. Zloupotreba je

to slobode na zlo.

U jednoj zajednici u kojoj upravljačke strukture ne služe dob-

ru, u kojoj su se upravljačke strukture opredijelile na zlo, ne može

se ostvariti onaj smisao za koji smo se borili, a to je sloboda. Time

se ne može ostvariti niti sam smisao i svrha života

bez drugog ne ide, jer biti sretan znači biti slobodan, i obrnuto.

Sreća može rasti i raste samo u činjenju dobra, dok u činjenju

zla raste tuga i nesreća, čemu svjedoči stanje hrvatske nacije da-

nas. Unesrećene nacije koju je unesrećilo zlo, po sebi uvijek pro-

tivno dobru i sreći. Upravo u tome i jest tajna zla

nju koje svoj naum unesrećivanja ostvaruje kroz one koji imaju

vlast i moć i koji su tu vlast i moć stekli opredijelivši se i prista-

jući uz zlo. Ali ni oni koji imaju vlast i moć, koji unesrećuju lju-

de služeći zlu, nisu izuzeti od unesrećivanja, jer i njih unesrećuje

zlo koje je u njima.

Zlo u Hrvatskoj ne može se poreći, ono je očevidno, stoga ne

treba maštati i stvarati predodžbu o dobru, nego se boriti kako

bismo se tog zla oslobodili i na taj način ostvarili dobro i sreću.

143

Političke elite u Hrvatskoj stoga su sigurno i duboko ranjene, ra-

njene su neznanjem koje im pomračuje razum, ranjene su zlom

koje se nalazi u njihovoj izopačenoj volji, pa tako ne mogu činiti

dobra i kreposna djela. Njihova opredijeljenost na zlo izbor je ne-

poslušnosti i odmetništvu volje od vrhovnog dobra. Zloupotreba je

to slobode na zlo.

U jednoj zajednici u kojoj upravljačke strukture ne služe dob-

ru, u kojoj su se upravljačke strukture opredijelile na zlo, ne može

se ostvariti onaj smisao za koji smo se borili, a to je sloboda. Time

se ne može ostvariti niti sam smisao i svrha života - sreća. Jedno

bez drugog ne ide, jer biti sretan znači biti slobodan, i obrnuto.

Sreća može rasti i raste samo u činjenju dobra, dok u činjenju

zla raste tuga i nesreća, čemu svjedoči stanje hrvatske nacije da-

nas. Unesrećene nacije koju je unesrećilo zlo, po sebi uvijek pro-

tivno dobru i sreći. Upravo u tome i jest tajna zla - u unesrećiva-

nju koje svoj naum unesrećivanja ostvaruje kroz one koji imaju

vlast i moć i koji su tu vlast i moć stekli opredijelivši se i prista-

jući uz zlo. Ali ni oni koji imaju vlast i moć, koji unesrećuju lju-

de služeći zlu, nisu izuzeti od unesrećivanja, jer i njih unesrećuje

zlo koje je u njima.

Zlo u Hrvatskoj ne može se poreći, ono je očevidno, stoga ne

treba maštati i stvarati predodžbu o dobru, nego se boriti kako

bismo se tog zla oslobodili i na taj način ostvarili dobro i sreću.

144

NOĆ PUNOG MJESECA

Mjesec otima san,

tutnji

grmljavina

u daljini.

Na užetu lepet rublja,

sjene plaze

u visini;

šišmiši,

sove,

i još bešumno nešto.

Čas desno, čas lijevo

bljesne nebom,

brzo,

vješto.

mjesec u pomrčini.

zalamaju tišinu.

Na mekom krznu

mrtvog stvorenja,

bez oproštenja.

raskoljena trešnja

okrvavljen joj plod.

I djetetov krik,

i dlanovi na licu.

Lepet preplašenog jata

pokrio pticu.

Mario Pejaković

145

U TAMI

Oblaci stisli

mjesec u pomrčini.

Lavež i huk

zalamaju tišinu.

Na mekom krznu

mrtvog stvorenja,

bos u tami,

ja,

bez oproštenja.

NEMA JE VIŠE

Silovito

prasnu grom;

raskoljena trešnja

pade,

okrvavljen joj plod.

I djetetov krik,

i dlanovi na licu.

Lepet preplašenog jata

mrtvu mu,

lišćem

pokrio pticu.

146

Odustajem

Ja ne znam drugačije nego otići,

Ja ne znam drugačije nego zanijekati.

Ne mogu više čekati.

Krećem dalje već predugo,

Ne osvrćem se,

Ali ni ne pokrećem.

Radije ću se svemu rugati

Nego se opet u sreću uzdati.

Prije ću odustati

Nego nešto poduzeti.

Sakrit ću se iza društvene maske,

Na osjećaje zakucat' daske.

Neću razmišljati i kopati,

Samo ću pokušati opstati.

Jednoga ću se dana sa svime pomiriti

I moliti Boga da ti nećeš odnekuda proviriti.

RIJEČ-DVIJE O PATNJI, TUZI I TUGOVANJU

BESKRAJNO PATETIČNI STIHOVI

Ne pripadam nikome i pripadam svima.

Samo me moja tuga pozna,

samo me ona ima.

Ja poznam sebe kroz druge,

i drugi su dio tuge.

Nema prošlih stanja

dok se tuña djeca

kroz mene rañaju, umnožavaju.

Mačke sa smrću svojom

odnose obrve drevnih Egipćana.

Ivana Prpić

147

RIJEČ-DVIJE O PATNJI, TUZI I TUGOVANJU

BESKRAJNO PATETIČNI STIHOVI

Ne pripadam nikome i pripadam svima.

Samo me moja tuga pozna,

samo me ona ima.

Ja poznam sebe kroz druge,

i drugi su dio tuge.

Nema prošlih stanja

dok se tuña djeca-patnje

kroz mene rañaju, umnožavaju.

Mačke sa smrću svojom

odnose obrve drevnih Egipćana.

Linda Prugo - Babić

148

NAGRIŽENA

nagrižena

nepomična

kao jabuka sa slike holandskog majstora

prekrivene prašinom

ZAROBLJENA

zarobljena

u kukuljici tjeskobe

mirujem

čekam godišnje doba

slobode

LUDILO

pjesme

kao nusproizvodi

mog ludila

lažne prisnosti

godišnjeg doba

uzgibanih

boja

IZMEðU ŠUTNJE I VRISKA

izmeñu šutnje i vriska

nemjerljivi period vremena

nikako ne uspijevam

udahnuti

Nevenka Pupek

149

LUDILO

pjesme

kao nusproizvodi

mog ludila

lažne prisnosti

godišnjeg doba

uzgibanih

boja

IZMEðU ŠUTNJE I VRISKA

izmeñu šutnje i vriska

nemjerljivi period vremena

nikako ne uspijevam

udahnuti

150

BESTJELESNI OBLIK MENE

Sve je iščezlo,

Vjerovanja, još jučer izrečena,

Sutradan su postala prazna nadanja.

Ljudi ubijaju ljude!

Moje oči pripadaju

Dalekim zvijezdama.

Tvoje - tek su paraliziran pogled

U sunčevim zrakama,

Zaleñena duga u kišnim kapima.

Ljudi prkose ljudima!

Mojih tisuću lica odlazi,

Samo stranac ostaje -

Govori mojim pjesmama

Suština mijenja se...

I dalje samo ljudi.

Čovjek prestajem biti...

SVE ONE SITNE BITNOSTI

Na tren poželim

Da ne postoji trenutak u kojem bih mogla željeti...

Jer umorna, nadasve iscrpljena

Od lutanja

Podajem sve svoje želje i sva svoja nadanja

Za samo jedan izdašan dah kroz svitanja...

Nebo je poetično prozračno,

Tlo pod nogama daleko je...

Tišina jutra, jedino je odcjepljenje

Od ovog svijeta

U tišini jutra, jedino

I ruža umije da cvjeta...

Majda Rogić

151

SVE ONE SITNE BITNOSTI

Na tren poželim

Da ne postoji trenutak u kojem bih mogla željeti...

Jer umorna, nadasve iscrpljena

Od lutanja

Podajem sve svoje želje i sva svoja nadanja

Za samo jedan izdašan dah kroz svitanja...

Nebo je poetično prozračno,

Tlo pod nogama daleko je...

Tišina jutra, jedino je odcjepljenje

Od ovog svijeta

U tišini jutra, jedino

I ruža umije da cvjeta...

152

nacrtaj mi

nacrtaj mi jednu pticu

ja ću joj dati krila

nacrtaj mi bebu

ja ću se brinuti o njoj

nacrtaj mi cvet

ja ću ga negovati

nacrtaj mi drvo

ja ću tebi njegovo voće

nacrtaj mi osmehe

ja ću ih deliti

nacrtaj mi pčele

nacrtaj mi i poljupce

medene

nacrtaj mi kiše

oluju

da sve to odnese

nacrtaj mi

pticu i bebu

bebu do cveta

cvet i vodu

pored drveta

zovi me

znam da nacrtam

i Sunce i kišu

i trave plave

koje hrane

pozovi me

i nacrtaj mi

nacrtaj mi, nacrtaj mi

nacrtaj i mene

da oživim

nacrtaj mi ljubav

i... dok ti crtaš

ja ću te voleti

Zorica Sentić

153

pored drveta

zovi me

znam da nacrtam

i Sunce i kišu

i trave plave

koje hrane

pozovi me

i nacrtaj mi

nacrtaj mi, nacrtaj mi

nacrtaj i mene

da oživim

nacrtaj mi ljubav

i... dok ti crtaš

ja ću te voleti

154

Ljubomora

Siniša se počeo spremati za van, a Biserka razvrstavala robu

za peglanje.

- Nećeš dugo? - pogledala ga je ljutito, iznervirana ogrom-

nom količinom njegovih košulja za peglanje.

- Neću, bez brige. Uobičajeno! Samo nekoliko pića i već sam

natrag! – vedro je uzviknuo i zatvorio vrata za sobom.

Najprije je sačekala neko vrijeme kako bi bila sigurna da se

već mogao prilično udaljiti, a potom krenula u akciju.

Siniša je već dulje vrijeme sumnjao u svoju suprugu. Bio je

siguran da ga vara; to njeno promijenjeno ponašanje, ta nervoza i

iščekivanje da napokon ode, sve su to bili znaci da ima drugoga.

Pa i peglanje, hm, bio je to čisti paravan i dokaz da naporno radi,

da se užasno muči… A kad bi on samo zatvorio vrata za sobom,

ona je već sigurno krenula s pripremama za neki sastanak. A on,

blesan, nikako da shvati.

Počeo je razmišljati o svemu; promijenila je boju kose, mož-

da malo i smršavjela, a nekidan se pojavila u nekoj novoj tunici

tvrdeći da je to stara, od lani, ma nemoj! Bože, nije valjda postao

rogonja?! Uzdahnuo je:

- E, sad ćemo vidjeti, draga moja, što mi to spremaš iza le-

ña…

Obišao je kuću i krenuo u kratku šetnju i stao mozgati što

dalje? Ako se vrati prebrzo, neće ništa doznati. Dat će joj malo

vremena, a onda – ako su njegove sumnje opravdane – pogodak

u glavu: prasss!

Dosta je bilo obmane! Dok on svakodnevno rinta znojeći se

na sto stupnjeva, ona se lijepo odmara, fol kuha, čisti, pere, uzdi-

še da joj je teško.

– E, nećeš više, draga moja! Večeras ćeš baciti sve karte na

stol!

I tko je uopće mogao biti taj mamlaz, možda neki susjed, net-

ko koga zna, prijatelj čak… Pri samoj pomisli na njenu nevjeru

došlo mu je da je zadavi, pljune i baci kroz prozor! Uzrujano je

pripalio cigaretu i pogledao na sat. A da ju nazove? Ne, ne, to bi

joj dalo vremena da se oslobodi ljubavnika…Možda je već na

putu k njemu ili… možda je već netko došao kod nje. I sad se

već stišću, hlade osvježavajućim napitkom i smiju mu se, tako

naivnom. Bijednica jedna; kako se samo usuñuje! A koliko joj je

sve ove godine davao, hranio je, plaćao sve što je trebalo, vodio

ju po restoranima, na ljetovanja, kupio novu perilicu, zadužio se

do grla za auto kojeg ona vozi, a ona mu tako vraća… E, pa, bas-

ta! Nema više, draga moja, finili su Mare bali! Ako je istina da se

vucara s nekim – glavu bi joj trebalo odsjeć, da, da!

Nakon pola sata odlučio se vratiti i iznenaditi je.

Pričekao je još nekoliko minuta sakrivši se ispod stepenica,

osluškujući.

Nakon četrdeset minuta našao se pred vratima stana, duboko

uzdahnuo i pozvonio. Ništa. Još jednom je stisnuo zvonce, ovaj

put jače, uhvativši za kvaku. Unutra se začulo neko šuškanje i

užurbanost. Pokušavao se smiriti; ako je netko kod nje, nema

gdje bježati, jedino ako misli skočiti s trećeg kata.

Ponovno je uhvatio za kvaku.

– Evo, evo idem!

malo…

Ma što samo malo! Došlo mu je da razbije vrata, zaskoči

Snježana Šamanić

155

u glavu: prasss!

Dosta je bilo obmane! Dok on svakodnevno rinta znojeći se

na sto stupnjeva, ona se lijepo odmara, fol kuha, čisti, pere, uzdi-

še da joj je teško.

– E, nećeš više, draga moja! Večeras ćeš baciti sve karte na

stol!

I tko je uopće mogao biti taj mamlaz, možda neki susjed, net-

ko koga zna, prijatelj čak… Pri samoj pomisli na njenu nevjeru

došlo mu je da je zadavi, pljune i baci kroz prozor! Uzrujano je

pripalio cigaretu i pogledao na sat. A da ju nazove? Ne, ne, to bi

joj dalo vremena da se oslobodi ljubavnika…Možda je već na

putu k njemu ili… možda je već netko došao kod nje. I sad se

već stišću, hlade osvježavajućim napitkom i smiju mu se, tako

naivnom. Bijednica jedna; kako se samo usuñuje! A koliko joj je

sve ove godine davao, hranio je, plaćao sve što je trebalo, vodio

ju po restoranima, na ljetovanja, kupio novu perilicu, zadužio se

do grla za auto kojeg ona vozi, a ona mu tako vraća… E, pa, bas-

ta! Nema više, draga moja, finili su Mare bali! Ako je istina da se

vucara s nekim – glavu bi joj trebalo odsjeć, da, da!

Nakon pola sata odlučio se vratiti i iznenaditi je.

Pričekao je još nekoliko minuta sakrivši se ispod stepenica,

osluškujući.

Nakon četrdeset minuta našao se pred vratima stana, duboko

uzdahnuo i pozvonio. Ništa. Još jednom je stisnuo zvonce, ovaj

put jače, uhvativši za kvaku. Unutra se začulo neko šuškanje i

užurbanost. Pokušavao se smiriti; ako je netko kod nje, nema

gdje bježati, jedino ako misli skočiti s trećeg kata.

Ponovno je uhvatio za kvaku.

– Evo, evo idem! – čuo je njezin uspaničen glas. – Samo

malo…

Ma što samo malo! Došlo mu je da razbije vrata, zaskoči

156

bijednika koji je unutra, da ih oboje uguši, da ih… zapali oboje,

pa nek' gore zajedno u paklu!

- Evo, tu sam, samo tren…- opet će Biserka. – Samo da se

obučem…

Na te riječi nešto mu se smračilo pred očima i Siniša poče

lupati po vratima svom snagom:

- Otvori već jednom, što čekaš!

Više nije bilo uzmaka. Zamišljao je najgori scenarij; bijedni-

ka će skinut' do gola i potjerat ga van, a kurvetini – njoj će samo

dat šup-kartu i zauvijek je otjerat ih svog života. Prije toga, na-

ravno, oboma odvalit' šamarčinu i gurnut ih niz stepenice. Mrci-

na jedna, kako se samo usuñuje…

Napokon se vrata otvoriše a na njima – raščupana i znojna

Biserka.

- O, pa to si ti, već si se vratio? – oglasila se nevjernica ni ne

sluteći što je čeka.

- Tu smo, ptico, ulovio sam te… - vrisnuo je u sebi, škrgut-

nuo zubima, i snagom vjetra uletio u stan.

- Što se desilo? Što si tako ljut? – zamucala je i popravila

ovratnik neke stare kućne haljine koja joj je, očito, bila prva pri

ruci.

Upao je unutra. Najprije u sobu – no ništa. Na brzinu je pret-

ražio kupaonicu, špajzu, pa kuhinju. Počeo je otvarati vrata or-

mara, svih ormara, u kući. I opet ništa. Iza kauča, iza zavjesa, sve

je dobro pregledao, i od nervoze se pošteno uznojio, i opet ništa

nije našao, odnosno nikoga…

- Siniša… - oglasila se tiho Biserka – što se desilo? Što tra-

žiš? Reci, da ti pomognem…

Nemoćno je odmahnuo glavom i sjeo, pripalivši novu ciga-

retu. Na stolu je bila samo jedna čaša. Pomirisao je; bila je od

soka.

– Što sad? – stao je misliti dalje gledajući je pun bijesa.

- Kako to izgledaš? I zašto mi nisi odmah otvorila?

- Joj, Siniša, pa nisam mogla odmah…Vježbala sam…

- Što si? Vježbala, kažeš?

- Da! Vježbala sam! Bila sam u…u trikou. I nisam mogla tek

tako otvoriti…

Na te njene riječi užasnuto je shvatio da još nije pogledao

ispod kreveta pa je jurnuo k spavaćoj sobi, a ona se zaletjela za

njim.

- Gdje ćeš, Siniša?

natrag.

- Pusti me! - naglo je otrgnuo ruku i potrčao prema krevetu. I

tu nastade gurkanje, što je očigledno značilo samo jedno: da je

nesretnika sakrila baš tamo…

- Siniša, što radiš? Čekaaaaj!

žvi, iskrenula nogu.

– Joj, joj, evo i nogu iščaši!

kleknuvši na pod, zabuljio ispod kreveta.

- Čekaj, čekaj, što ti je, pobogu, Siniša…

Buljio je dugo u to skriveno, mračno mjesto a onda se polako

podigao, izvlačeći nešto tamno, teško.

- Što je ovo?

- To? - progutala je slinu i uzdahnula.

sam…

- Pitao sam te – što je to?

čekao njen odgovor.

- To je… htjela sam ti baš večeras reći, nemoj se ljutiti, mo-

lim te, Siniša…

- Meni stvarno više ništa nije jasno… Otkud ova starudija

ovdje? – viknuo je smrknuto spreman da je ošamari.

- Pa vidiš valjda! Sad ti je sve jasno. Trebala sam to i …kako

157

– Što sad? – stao je misliti dalje gledajući je pun bijesa.

- Kako to izgledaš? I zašto mi nisi odmah otvorila?

- Joj, Siniša, pa nisam mogla odmah…Vježbala sam…

- Što si? Vježbala, kažeš?

- Da! Vježbala sam! Bila sam u…u trikou. I nisam mogla tek

tako otvoriti…

Na te njene riječi užasnuto je shvatio da još nije pogledao

ispod kreveta pa je jurnuo k spavaćoj sobi, a ona se zaletjela za

njim.

- Gdje ćeš, Siniša? – uhvatila ga je za ruku i pokušala povući

natrag.

- Pusti me! - naglo je otrgnuo ruku i potrčao prema krevetu. I

tu nastade gurkanje, što je očigledno značilo samo jedno: da je

nesretnika sakrila baš tamo…

- Siniša, što radiš? Čekaaaaj! – potrčala je za njim i, u toj gu-

žvi, iskrenula nogu.

– Joj, joj, evo i nogu iščaši! – cmizdrila je Biserka, a on se,

kleknuvši na pod, zabuljio ispod kreveta.

- Čekaj, čekaj, što ti je, pobogu, Siniša…

Buljio je dugo u to skriveno, mračno mjesto a onda se polako

podigao, izvlačeći nešto tamno, teško.

- Što je ovo?

- To? - progutala je slinu i uzdahnula. – Pa to je… vidiš i

sam…

- Pitao sam te – što je to? – smrtno ozbiljan stao je pred nju i

čekao njen odgovor.

- To je… htjela sam ti baš večeras reći, nemoj se ljutiti, mo-

lim te, Siniša…

- Meni stvarno više ništa nije jasno… Otkud ova starudija

ovdje? – viknuo je smrknuto spreman da je ošamari.

- Pa vidiš valjda! Sad ti je sve jasno. Trebala sam to i …kako

158

nikako nisam uspjela skinut' kile, odlučila sam to nabaviti, eto!

Ljuti se kol'ko god hoćeš, ali…kupila sam je i …sad redovito

vježbam, ustvari vozim je. I to nije nikakva starudija!

- Koliko?

- Što koliko?

- Koliko si je platila?

- Stajala je pokunjeno, bez glasa, i bi mu je žao. Napokon je

tiho šapnula:

- Sedamsto kuna. Na tri rate, preko Neckermana.

- Ovo da košta sedamsto kuna? Ti si stvarno malo ćaknuta,

znaš! Želiš reći da si, u ovoj besparici, išla kupiti to sranje! Da će

ti baš to pomoć' da skineš kile?

Uspravila se i pogledala ga ozbiljno:

- Pa i hoće, već sam skinula tri kile! Ali, jasno, ti to nisi ni

primijetio…

Zavrtio je glavom a u sebi se nasmijao.

Položio je sobni bicikl u kut sobe i tobože smrknuto primije-

tio:

- Ja stvarno nisam primijetio da si ti smršavila.

- Ali hoćeš, vjeruj mi, za neko vrijeme, sigurno hoćeš…

Pripalio je novu cigaretu, krenuo po piće i zadovoljno se nas-

miješio:

- Ajde da i to vidimo. Ako ne uspiješ – vraćamo je!

Sjela je do njega, ispila malo piva iz njegove čaše i svečano

rekla:

- Dogovoreno!

Došlo mu je da prasne u smijeh i sve joj prizna, da joj kaže

sve o svojoj ludoj ljubomori, no nije. Samo je pustio da ga val

olakšanja napokon zapljusne, kao pivo u čaši.

Moja vila

Još i danas

kada doñem

i plašim se

da te nije

na vratima

kad me spaziš

još treperiš, još me njišeš

u pogledu

i moja si

sijeda vila

pa utisnem

pod rebrima

tu oazu

kao kuću našu

staru

i poželim

da sam bliža

da ponesem

makar dio

od težine

tvoga križa.

159

Moja vila

Još i danas

kada doñem

i plašim se

da te nije

na vratima

kad me spaziš

još treperiš, još me njišeš

u pogledu

i moja si

sijeda vila

pa utisnem

pod rebrima

tu oazu

kao kuću našu

staru

i poželim

da sam bliža

da ponesem

makar dio

od težine

tvoga križa.

Nevenka Neja Šarić

160

Naša duboka tama

U skloništu od šutnje

zatočena

gledam

kako ljudi prolaze

kako ljudi pronose

sva svoja lica

zakopčana

u vlastite maske

da ih ne prepoznaju

da ne otkriju ožiljke

i strah

samo da ne vide

strah

od dana koji dolaze.

Pokrpani razdori

ono malo što

svilenim koncem šivane

161

Pokrpani razdori

Prebiremo

spomen i sjećanja

ono malo što je ostalo

zakrpe od kože

pažljivo

svilenim koncem šivane

dajem

za danas, za sutra

za plašljiva jutra

držimo se hlada

da ih jako sunce

šutnjom

ne sprži.

162

Čarobni krug

Gdje sam? Vrti mi se... Oko vlastite osi! Čini mi se da je do-

voljno samo osjetiti taj lagani pir koji stvaram misleći kako me

on dodiruje. Nisam ni svjesna da zapravo ja dotičem njega. Hip-

notizirano poput lude vrtim se u stupnjevima i žmireći pokuša-

vam promotriti svijet oko sebe. Ali, zapravo, ne marim. Dobro

mi je. Dobro mi je vrtjeti se u krug. Dobro mi je ne činiti ništa.

Ali, utopija nestaje kada glasić u kutku svijesti na koljenima

vrišti: “Želim više! Znam da mogu!”. Čujem ga i dobro znam što

govori, ali smiješeći se odgovaram mu: “A ne, ne... Ne možeš!” I

tako u krug. Krug se pretvorio u novi krug i ja sam opet u središ-

tu osi. A svijet kraj mene nepovratno prolazi, a s njime i prilike, i

mladost nestaje, a i moj duh nepovratno s njime. Vidim ga... Os-

jećam da mi nešto poručuje, ali zatvorenih očiju samo dalje nas-

tavljam vrtnju, smiješeći se.

Čudno... Ne vrti mi se. Ne znam kada sam zadnji puta jela,

no noge su mi tanane i drhte. Mogla bih se zaustaviti malo i sjes-

ti. O, Bože... Gdje sam? Kako je došlo do ovoga? Moram krenu-

ti. Uspjesi su preda mnom, cijeli ostatak mog života je preda

mnom! Želim ustati! Ali... Koljena mi klecaju... Moram sjesti...

Opet krug. Drhtim... Plače mi se...

Upomoć! Odavde nema izlaza! Upomoć! Svoj sam vlastiti

rob! Tlo, prestani mi uzmicati pod nogama! Želim ustati! Želim

ustati.... O, Bože, kako želim ustati! Ali, prestara sam. Opet u

krugu. O, Bože, umrijet ću u krugu.... Upomoć! To je to. Usta-

jem! Sada ili nikada... Sada ili nikada... Sada ili nikada... Nika-

da... Sada! Svijete, ulovi me! Padam u tvoje naručje!

PISMO KĆERI U TUðINI

Oslušni, kćeri Smiljana

Propupeli behar te opet nevinošću zoveda rukom rumenom ga, kao nekad, miluješDa na grudi devojačke ga sviješ uzdrhtalei skriješ tako žar pred draganom svojim

Oslušni, kćeri Smiljana

Ispod strehe pesma dve zagrljene kumriješto ne umeju da poju ako ostanu same

Što dane ti majci jadnoj i samotnoj veseledok tvoje skute bele zamišljam usred tame

Oslušni, kćeri Smiljana

Žalobno cvili naša stara kapija čekalicakad je tek putnik namernik otvori mesto tebe

I ode brzo, pognuta lica, napojen vodom i bolomKoji ova starica ne ume da skrije

Oslušni, kćeri Smiljana

Sve radosti za kojima si na dalek put pošlaI ako ti i sad jače od kumrija poju

I ako te ni behar ni zavičajni vetar ne zovuNeka ti je prosta ova želja majčina

Oslušni, kćeri Smiljana

Kristina Šilipetar

163

PISMO KĆERI U TUðINI

Oslušni, kćeri Smiljana

Propupeli behar te opet nevinošću zove da rukom rumenom ga, kao nekad, miluješ Da na grudi devojačke ga sviješ uzdrhtale i skriješ tako žar pred draganom svojim

Oslušni, kćeri Smiljana

Ispod strehe pesma dve zagrljene kumrije što ne umeju da poju ako ostanu same

Što dane ti majci jadnoj i samotnoj vesele dok tvoje skute bele zamišljam usred tame

Oslušni, kćeri Smiljana

Žalobno cvili naša stara kapija čekalica

kad je tek putnik namernik otvori mesto tebe I ode brzo, pognuta lica, napojen vodom i bolom

Koji ova starica ne ume da skrije

Oslušni, kćeri Smiljana

Sve radosti za kojima si na dalek put pošla I ako ti i sad jače od kumrija poju

I ako te ni behar ni zavičajni vetar ne zovu Neka ti je prosta ova želja majčina

Oslušni, kćeri Smiljana

Todora Škoro

164

Zauvijek zbogom

Topli povjetarac što se provlačio izmeñu spuštenih grana

tužne vrbe tvorio je tihi šum.

Polako je dopirao do nas dodirnuvši zvuk škripanja crvene

ljuljačke na kojoj sam se sasvim lagano njihala. Ponekad bih zas-

tala prepuštena slučajnim prolaskom vjetra, ponekad bih osluški-

vala radosne dječje osmijehe prisjećajući se djetinjstva, a pone-

kad bi moj pogled odlutao do njegovog.

On je uvijek sjedio ispod vrbe naslonjen na naborano deblo

s mnogo osušenih pukotina.

Baš kao i osjećaj nade što je nekoć živio u meni.

"O čemu razmišljaš?", pitao je svirajući na svojoj gitari sas-

vim lagane note nadolazećeg proljeća.

"Ni o čemu. Pokušavam pronaći djeliće snage kako bih uži-

vala u ovim zajedničkim trenucima, prije... prije nego što odeš."

Sunce se probijalo kroz prozračne oblake nježno milujući

travu obojanu ponekim šarenim ukrasima. Cvrkut ptica što se čuo

u pozadini izmjenjivao bi se s njegovim tihim glasom koji je zvu-

čao tako mirno i bezbrižno kao da je ovo samo jedan predivan

san iz kojeg se nikada nećemo probuditi.

Tako je razmišljao on, on za kojeg je svanuće svakog novog

dana kao ponovno roñenje, kao nova šansa za život. Već večeras

će sve uvenuti u sivim tonovima žalosti, a pjev ptica i toplina

povjetarca nestati poput okopnjela snijega.

"Uspomene će ostati, zadrži ih i čuvaj zauvijek", rekao je

pognuvši glavu pokušavajući prikriti tugu u svojim zrcalno zele-

nim očima. Ali sjećanja bez njega su kao cvijet bez boje, kao

proljeće bez lastavica. Samo misli, samo želje.

Došao je jednog jutra i razgrnuo maglu. Nisam više trebala

olovku i papir kako bih se osjećala sigurno, kako bih mogla podi-

jeliti svoje misli. Imala sam njega. On je bio moja sigurnost. On

je bio moja misao.

Sati su prohujali s vremenom, sunce spremilo svoje tople

dodire, a noć posula zvijezde po svom tamnom plaštu. Večer je

utihnula i spustila svoje vjeñe, baš kao i on. Hladan zrak popunio

je sve praznine, praznine vrbine krošnje, praznine moje duše.

Polagano udisanje svježine bio je jedini dah života koji se mogao

čuti. Zvukovi ljuljačke otputovali su zajedno s njegovom gita-

rom. Željela sam odgurnuti se što jače i dalje mogu, sklopiti oči,

čuti dodire vjetra i osjetiti njegovu blizinu kao da sam gore, tamo

gdje je on. Ali nisam željela dodirnuti tlo; tada bih bila na Zemlji.

Sama i bez njega.

Samo ponekad bi se osjećao šum vrbe kao da doziva svog

vjernog prijatelja, kao da doziva njega. Moj pogled pružao se

prema nebu, prema mjestu gdje se on sada nalazi.

"Kada budeš gledala nebo noću", govorio je poput Malog

princa, "stanovat ću na jednoj od zvijezda. Tada mi pokloni svoj

Karolina Zelenika

165

će sve uvenuti u sivim tonovima žalosti, a pjev ptica i toplina

povjetarca nestati poput okopnjela snijega.

"Uspomene će ostati, zadrži ih i čuvaj zauvijek", rekao je

pognuvši glavu pokušavajući prikriti tugu u svojim zrcalno zele-

nim očima. Ali sjećanja bez njega su kao cvijet bez boje, kao

proljeće bez lastavica. Samo misli, samo želje.

Došao je jednog jutra i razgrnuo maglu. Nisam više trebala

olovku i papir kako bih se osjećala sigurno, kako bih mogla podi-

jeliti svoje misli. Imala sam njega. On je bio moja sigurnost. On

je bio moja misao.

Sati su prohujali s vremenom, sunce spremilo svoje tople

dodire, a noć posula zvijezde po svom tamnom plaštu. Večer je

utihnula i spustila svoje vjeñe, baš kao i on. Hladan zrak popunio

je sve praznine, praznine vrbine krošnje, praznine moje duše.

Polagano udisanje svježine bio je jedini dah života koji se mogao

čuti. Zvukovi ljuljačke otputovali su zajedno s njegovom gita-

rom. Željela sam odgurnuti se što jače i dalje mogu, sklopiti oči,

čuti dodire vjetra i osjetiti njegovu blizinu kao da sam gore, tamo

gdje je on. Ali nisam željela dodirnuti tlo; tada bih bila na Zemlji.

Sama i bez njega.

Samo ponekad bi se osjećao šum vrbe kao da doziva svog

vjernog prijatelja, kao da doziva njega. Moj pogled pružao se

prema nebu, prema mjestu gdje se on sada nalazi.

"Kada budeš gledala nebo noću", govorio je poput Malog

princa, "stanovat ću na jednoj od zvijezda. Tada mi pokloni svoj

166

osmijeh. Ja ću ga osjetiti i od njega napraviti još jednu zvjezdicu

koja će me podsjećati na našu ljubav. Zamisli onda koliko je sve-

mir ostavio mjesta samo za nas dvoje?"

Ali kako se osmjehnuti kada jedva progutam klupko tuge, a

da moje već vlažne oči ne zaplaču? Kako ponovno zavoljeti kada

si mi jedina ljubav bio ti?

Sada, sve što osjećam bile su suze koje su polako krivudale

niz moje lice, niz moj vrat. Njihov trag se sušio sve dok kroz taj

put ne bi prošla nova suza, hladnija i bolnija.

"Učinili su sve što su mogli." Bile su njegove zadnje riječi.

"Ključ mog života preuzela je sudbina i izgubila ga na putu. To

se dogaña," govorio je što je snažnije mogao. "Ovog puta, dogo-

dilo se meni."

"Nije li Bog taj koji ima privjesak i drži sve ključeve našeg

života na jednom mjestu?", odgovorila sam "Zašto je skinuo baš

tvoj ključ i zaključao tvoja vrata života?"

Bilo je prekasno da bi mi uspio odgovoriti. Otišao je sa zad-

njim zrakama današnjeg sunca, otišao je i prije nego što je prolje-

će došlo. Otišao je i udaljio naša srca toliko daleko dok sudbina

ne izgubi i moj ključ života.

Ostali su samo snovi, ostala su samo sjećanja, zajedno s

ovim mjestom koje više nikada neće biti isto.

Zbogom do nekog drugog prostora, zbogom do nekog dru-

gog vremena!

Zgubidan. Mislim da se tako zvao neki lik iz jedne priče, ali

ne mogu se ničeg sjetiti. Pokušavam i ne ide; samo mi u ušima

odzvanja riječ: zgubidan. Zato jer se tako osjećam: kao netko tko

je izgubio cijeli dan u ne

Bio je to dan kao svaki drugi, ali ja ga nisam svjesna, ja ga

nisam živjela, promaknuo je pored mene i sada se u čudu pitam

jesam li ga živjela ja ili netko drugi tko se samo zove kao ja i tko

ima moje tijelo i još ponešto moje, netko tko je prošetao poslom,

družio se i pričao nešto svakidašnje i ostavio pravu pustoš u mo-

joj duši. Jer ništa, ali baš ništa od ovog dana ne želim zapamtiti;

mogla bih biti mrav ili ptica i sigurno bi mi bilo bolje. Ovako se

sabirem prije spavanja, skupljam se da budem opet cijela, integri-

rana u nešto čvrsto što se neće raspasti u komadiće kako mi se

činilo dok sam dolazila kući.

Penjući se uz stepenice pomislila sam kako bih voljela da

me nema, jer me ništa ne vezuje uz materijalnu stvarnost. Ona ne

postoji, rastače se pred mojim očima, nevažna je do te mjere da

to boli. Otići je kao da plivam u moru i mislim da plivam napri-

jed, a zapravo je sve isto, svuda je samo voda i ne postoji napri-

jed ni natrag. Ne znam zašto, ali smije mi se. Odnekud mi je doš-

la misao kako je sve smiješno. Sjetila sam se s koliko ozbiljnosti

167

ZGUBIDAN

Zgubidan. Mislim da se tako zvao neki lik iz jedne priče, ali

ne mogu se ničeg sjetiti. Pokušavam i ne ide; samo mi u ušima

odzvanja riječ: zgubidan. Zato jer se tako osjećam: kao netko tko

je izgubio cijeli dan u ne - svijesti.

Bio je to dan kao svaki drugi, ali ja ga nisam svjesna, ja ga

nisam živjela, promaknuo je pored mene i sada se u čudu pitam

jesam li ga živjela ja ili netko drugi tko se samo zove kao ja i tko

ima moje tijelo i još ponešto moje, netko tko je prošetao poslom,

družio se i pričao nešto svakidašnje i ostavio pravu pustoš u mo-

joj duši. Jer ništa, ali baš ništa od ovog dana ne želim zapamtiti;

mogla bih biti mrav ili ptica i sigurno bi mi bilo bolje. Ovako se

sabirem prije spavanja, skupljam se da budem opet cijela, integri-

rana u nešto čvrsto što se neće raspasti u komadiće kako mi se

činilo dok sam dolazila kući.

Penjući se uz stepenice pomislila sam kako bih voljela da

me nema, jer me ništa ne vezuje uz materijalnu stvarnost. Ona ne

postoji, rastače se pred mojim očima, nevažna je do te mjere da

to boli. Otići je kao da plivam u moru i mislim da plivam napri-

jed, a zapravo je sve isto, svuda je samo voda i ne postoji napri-

jed ni natrag. Ne znam zašto, ali smije mi se. Odnekud mi je doš-

la misao kako je sve smiješno. Sjetila sam se s koliko ozbiljnosti

Višnja Župančić - Ruba

168

sam pričala s ljudima o raznim problemima na poslu, u njihovim

brakovima i vezama, i voljela bih da im svima mogu reći da je

meni sve to apsolutno nevažno, da su se svi pogubili kao zgubi-

dan, pa ne znaju tko su i zašto žive. Voljela bih pogledati kroz

mikroskop, postati bakterija i živjeti bakterijskim životom i ne

znati za svijet izvan. Kakve bih veze kao bakterija imala s makro

svijetom i njegovim uzaludnostima? Što bi meni kao bakteriji

predstavljao automobil, šalica ili stolica ? Ništa! - odgovaram već

kao bakterija posve uživljena u novu ulogu i sretna kao bezvezna

bakterija koja nema ništa sa svijetom oko sebe.

169

170

Pred vama je nova zbirka poetskih i proznih uradaka objavlje-

nih na internetskom portalu www.Webstilus.net, pod naslovom

„Smjer ljubavi“. Fotografija na naslovnici, koju potpisuje Mario

Pejaković, simbol je “umrežavanja” ljubitelja lijepe riječi, a mreža

(engl. web) sadržana je i u imenu Webstilus kluba koji je osmišljen

kao udruga koja okuplja umjetnike svih profila, a posebno ljude od

pera (lat. stilus = pisaljka)

I ovog puta u Webstilus zborniku okupile su se «srodne duše»

svih dobnih skupina i svih razina literarnog umijeća: od djece i

mladih do osoba treće dobi, od afirmiranih književnika do autora

koji su tek nedavno otkrili u sebi sklonost i potrebu za pisanjem.

Raduje nas što su se - uz autore koje poznamo iz prethodnih zbirki

(„Srodne duše“ objavljene 2009. godine i „Još ponekad sanjam…“

objavljenje 2010. godine) pojavila i nova imena. Svi su nam oni

ponudili ono najbolje što je u danom trenutku iznjedrila njihova

mašta i zabilježilo njihovo pero.

Čast nam je što smo i mi dio projekta Webstilus kluba kojemu

je cilj poticanje i promicanje kreativnosti na svim umjetničkim

područjima.

Uredništvo

171

Pogovor

Pred vama je nova zbirka poetskih i proznih uradaka objavlje-

nih na internetskom portalu www.Webstilus.net, pod naslovom

„Smjer ljubavi“. Fotografija na naslovnici, koju potpisuje Mario

Pejaković, simbol je “umrežavanja” ljubitelja lijepe riječi, a mreža

(engl. web) sadržana je i u imenu Webstilus kluba koji je osmišljen

kao udruga koja okuplja umjetnike svih profila, a posebno ljude od

pera (lat. stilus = pisaljka)

I ovog puta u Webstilus zborniku okupile su se «srodne duše»

svih dobnih skupina i svih razina literarnog umijeća: od djece i

mladih do osoba treće dobi, od afirmiranih književnika do autora

koji su tek nedavno otkrili u sebi sklonost i potrebu za pisanjem.

Raduje nas što su se - uz autore koje poznamo iz prethodnih zbirki

(„Srodne duše“ objavljene 2009. godine i „Još ponekad sanjam…“

objavljenje 2010. godine) pojavila i nova imena. Svi su nam oni

ponudili ono najbolje što je u danom trenutku iznjedrila njihova

mašta i zabilježilo njihovo pero.

Čast nam je što smo i mi dio projekta Webstilus kluba kojemu

je cilj poticanje i promicanje kreativnosti na svim umjetničkim

područjima.

Uredništvo

172

Kazalo

Nenad Bahat

Izdaja 5 Vada Bajrić

Nada nikad ne umire 6 Smjer ljubavi 7

Nikol Bali Ludice 8

Martina Bandić Cvijet ispod staklenog zvona 9

Drago Barukčić U magli želja 12 Koračanje u mjestu 14

Slañana Benkus ...zaljubljena… 16 Tu si zakazao 17

Josip Matej Bilić Ponoćno lutanje 18 Zbog ljepote tvoje 19 Na otoku samoće 20

Senada Brčaninović Zamisli 21 Pazi mi na dušu 22

Borivoj Bukva Jutros rano 24

Maja Cvek Pusti me da šutim 25

Slavica Čizmić Susret 26

Emilija Devčić Portal izmeñu svjetova 28

Neven Dvoržak Odlazim Prodaje se brod Majci Pseća smrt Umro je moj starčićMoj vrt

Mira Eljazović V Badnjoj noći Val Jedne davne zimePrekasno Jablani pored prugeKad sretneš ljepotuMi u barci Pismo Dolazim ti sretna

Ana Ermacora Zajednički odabirNepotrebna nečujnostZasjenjena sjenom***

Marija Filipaj OkobdžijaVečeras govorim samo sa sobom

Rajko Glibo Silazak kao uspon

Slavica Grgurić PajnićOdletjele krijesnice

Boba Grljušić Osloboñena

Irena Grubišić - ČaboIspred sna… Nemiri

Goran Hudec Na Griču

Matija Jakšeković Ljubavnici...

173

Neven Dvoržak Odlazim 32 Prodaje se brod 33 Majci 35 Pseća smrt 36 Umro je moj starčić 37 Moj vrt 38

Mira Eljazović V Badnjoj noći 41 Val 42 Jedne davne zime 43 Prekasno 44 Jablani pored pruge 45 Kad sretneš ljepotu 46 Mi u barci 47 Pismo 48 Dolazim ti sretna 49

Ana Ermacora Zajednički odabir 50 Nepotrebna nečujnost 50 Zasjenjena sjenom 51 *** 51

Marija Filipaj Okobdžija Večeras govorim samo sa sobom 52

Rajko Glibo Silazak kao uspon 53

Slavica Grgurić Pajnić Odletjele krijesnice 54

Boba Grljušić Osloboñena 55

Irena Grubišić - Čabo Ispred sna… 56 Nemiri 57

Goran Hudec Na Griču 60

Matija Jakšeković Ljubavnici... 65 8

174

Bogdanka Jovanov-Stojanovski

Naslikaj me već jednom 66 Antonija Željka Kahlik

1458 Kao brodice 67 1623 Jastuci moji 68

Ljiljana Katić Čekam Te 69 Ima te 70 More 71 Brineš 72 Osluškujem 73 Primam te u srce 74 Vrata budućnosti 75 Darujem Ti 76 Moja si punina 77 Jesi li 78

Sadija Klotz Poželim 79

Ivan Korponai Oblaci su se spustili 81

Ksenija Kušec Kostina kratka priča 83 Dragi brate! 89

ðurñica Lucek Dolina sreće 95

Damir Maras Molitva za moju voljenu 97 Kad me konačno slome 99

Biserka Mejovšek Preporučam se milostiva 100 Grunt 103 Mahune 107

Sanja Mijalković Karma beskraja 110

Budimir Mijović

Mjesec Rijeka Novi dan Badnje veče Ona Beskraj

Sonja Mudrić Ritam mora Kad bi srce bilo

Branka Mumalo Preko granice The end Do zore

Nevenka Nedić O našoj ljubavi pisat` umijemVolim te poput svjetlosti i tame

Antonio Novak Laka ti noć

Mirko Omrčen Cijena vlasti Pismo bratu robuAnte Starčević i hrvatska zbiljaTajna zla

Mario Pejaković Noć punog mjesecaU tami Nema je više

Ivana Prpić Odustajem

Linda Prugo-Babić Riječ-dvije o patnji, tuzi i tugovanju

Nevenka Pupek Nagrižena Zarobljena Ludilo

175

Budimir Mijović

Mjesec 114 Rijeka 114 Novi dan 115 Badnje veče 116 Ona 117 Beskraj 117

Sonja Mudrić Ritam mora 118 Kad bi srce bilo 119

Branka Mumalo Preko granice 120 The end 121 Do zore 121

Nevenka Nedić O našoj ljubavi pisat` umijem 122 Volim te poput svjetlosti i tame 123

Antonio Novak Laka ti noć 124

Mirko Omrčen Cijena vlasti 125 Pismo bratu robu 129 Ante Starčević i hrvatska zbilja 132 Tajna zla 139

Mario Pejaković Noć punog mjeseca 144 U tami 145 Nema je više 145

Ivana Prpić Odustajem 146

Linda Prugo-Babić Riječ-dvije o patnji, tuzi i tugovanju 147

Nevenka Pupek Nagrižena 148 Zarobljena 148 Ludilo 149

176

Izmeñu šutnje i vriska 149 Majda Rogić

Bestjelesni oblik mene 150 Sve one sitne bitnosti 151

Zorica Sentić Nacrtaj mi 152

Snježana Šamanić Ljubomora 154

Nevenka Neja Šarić Moja vila 159 Naša duboka tama 160 Pokrpani razdori 161

Kristina Šilipetar Čarobni krug 162

Teodora Škoro Pismo kćeri u tuñini 163

Karolina Zelenika Zauvijek zbogom 164

Višnja Župančić-Ruba Zgubidan 167

Pogovor 171 Kazalo 172