biblioteka AMBROZIJAknjiga 176.glavni urednik Nenad RizvanovićWei HuiVjenčanje s Buddhomcopvright © za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.10010 Zagreb, Dračevička 12 tel: 01/6235-419. fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hrza nakladnika: Boško Zatezalourednik:Nenad Rizvanovićlektura i korektura: Ivana Zima Galargrafička priprema: V.B.Z. studio, Zagrebtisak:Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2007.Wei HuiVjenčanje s Buddhoms engleskoga prevela: Mirna Hermanv|b|zbibliotekaAMBROZIJAknjiga 176.naslov izvornika: Wei HuiMARRYING BUDDHAcopyright © Wei Hui 2005 Ali rights reserved.copyright © 2007. za hrvatsko izdanje: V.B.Z. d.o.o.ZagrebCIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacinalne i sveučilišne knjiženice u Zagrebu pod brojem 623632Za sve ljude koji me vole i pomažu mi, svi ste vi moji Bude.sadržaj:9 Povratak u Šangaj15 Seks i bijeg19 Nakon dolaska u New York27 Jako seksi33 Njezin dvadeset i deveti rođendan39 Snijeg43 Seks i zen u kuhinji49 Večera za Mujua57 Bez vrha prsta61 Dakle, to je ljubav67 Njezina melankolija73 On je gurman koji voli žene79 Muški pisci i kritičari85 Tajna o koncertu91 U hramu pravedne kiše97 Mujuov kišni rođendan105 Uhvatite ubojicu113 Dnevnik zajedničkog života117 Bivša žena u kuhinji125 Dva svećenika129 U Madridu135 On je privlačan, ali opasan kao otrov139 U Barceloni145 Poput holivudskog filma149 Dio ljubavi nestaje u Buenos Airesu157 Miris obasjan suncem161 Napuštam New York, napuštam Njega169 Učitelj kaže: smij se! smij!173 U Šangaju sve dolazi na brzinu179 Ferragamovo božično drvce187 Trebaš li razlog za ljubav?193 Jedan odlazi, a drugi dolazi201 Voće ljubavi

207 EpilogPovratak u ŠangajS petnaest sam se posvetio učenju. S ttideset bijah čvrst.S četrdeset više nisam sumnjao. S pedeset spoznah tajne raja.Sa šezdeset moje uho postalo je poslušan organ za prihvaćanje istine.Sa sedamdeset slijedio sam želje svoga srca a da se ne sukobim s dobrotom.Konfucije: AnalektiSama sa sobom u sobi stimulacija je koju ne mogu izdržati. Kate BravermanŠangaj - jesenPrvih dana nakon povratka iz New Yorka u Šangaj nisam znala gdje mi je glava. Bila sam potpuno iscrpljena. Noću nikako nisam mogla spavati, a danju nisam uspijevala ostati budna.Nisam imala pojma hoću li ikada ponovno biti sretna, ni čemu bih se trebala posvetiti kao što nisam znala hoću li ikada gledati svijet bistrim očima bez straha. Nisam znala voli li me Muju još uvijek niti želim li s njim imati dijete. Nisam znala znače li gusti slojevi mahovine, koji su sada prekrili moja sjećanja, to da više nikada neću biti u stanju okrenuti se i pobjeći.Šangaj se nije promijenio. I dalje ga je luda ambicija tjerala da bezglavo srlja prema kapitalizmu. Gužva je bila veća nego u New Yorku, postao je naj-bučniji grad na svijetu u kojemu si se lako mogao izgubiti.Grad je davno stekao reputaciju zbog svog blještavila i romantike. Sada su na vidjelo počele izlaziti njegove praktične i manje profinjene strane. Činilo se da baš svatko ima plan kako se na brzinu obogatiti, i kao da su svi trčali za posljednjim vlakom kojim će uhvatiti slavu i bogatstvo. Sve je bilo fluidno, nepredvidivo, u toj suludoj jurnjavi usred neke neobjašnjive halucinacije. Bilo je uzbudljivo, ali ja sam u svemu tome bila sasvim izgubljena.Tjedan dana nakon povratka ponovno sam počela pušiti, piti i gutati jednu za drugom tablete za smirenje u kupaonici. U moje tijelo iznova su ušli otrovi koje sam uz pomoć Mujua izbacila u New Yorku. No, umjesto da mi dajuosjećaj sigurnosti ili utjehe za kojima sam toliko čeznula, pružali su mi samo trenutak anestetičkog zaborava u kojemu sam tek uspijevala uhvatiti dah.Vrativši se u svoj grad, vratila sam se i svojim ranijim navikama. Učinilo mi se da iznova nalikujem buketu uspavanih narcisa.Prvih tjedan dana uopće nisam izlazila iz svog stana u staroj francuskoj kolonijalnoj četvrti. Iz obližnjeg restorana u pravilnim vremenskim razmacima dostavljali su mu hranu, a automatska sekretarica je bilježila pozive moga oca, koji je počeo predavati u Singapuru, moje majke, koja je bila s njim, moje prijateljice Xi'er, moje sestrične Zhu Sha, mog agenta i još nekih ljudi (neke od njih sam poznavala, a neke ne). Svi su htjeli stupiti u kontakt sa mnom.Točnije, svi osim Mujua. Ja sam i dalje čekala na njegov poziv.Za povremenih trenutaka lucidnosti, zadivila bi me moja nevjerojatna upornost glede Mujua. To bi se moglo nazvati ljubavlju, ili možda prije mojim načinom kajanja.Xi'er je neprekidno zvala. 'Bok, šangajska princezo, večeras je party. Zove se 'Seks i grad' i svi te očekuju.''Bok, ja sam. Idemo u šoping? U Plazi 66 je rasprodaja.''Coco, posljednji put ti kažem, digni slušalicu! Ili te više nikada u životu neću nazvati...''Bože, nisi se nimalo promijenila. Ne, povlačim. Ponašaš se još gore nego prije. Čemu to pustinjačko ponašanje? Daj, idemo večeras van na piće. Pokupit ću te pred tvojom zgradom u sedam sati. Ako budeš kasnila, idem bez tebe!'Takvo ponašanje pomalo me podsjećalo na moju staru prijateljicu Ma-donnu iako je Xi'er bila simpatičnija.Nakon što sam napustila Sangaj, Madonna je upala u neprilike jer je rabila vlastite kontakte s gradskim moćnicima i carinom da bi u Kinu prokri-jumčarila Mercedese, BMW-e i druge luksuzne automobile. Kada je policija naložila njezino uhićenje, ona se negdje sakrila, i činilo se da je nestala bez traga i glasa. Posljednje što sam čula jest da o njoj i dalje nema nikakvih vijesti.Od prostitutke do bogate udovice, od ugledne šangajske ličnosti do tražene kriminalke, Madonnina mračna ljepota je poput ožiljka ostala zabilježena duboko u mom sjećanju.Xi'er sam poznavala čak i duže od Madonne. Prvi put smo se upoznale prije deset godina dok je još bila krhki bljedunjavi mladić koji se mučio s paralelnim napadima adolescentskih akni i muškog spolnog organa medu nogama čije su ga

erupcije dovodile do samog ruba kolapsa.No, kada sam tri godine kasnije naletjela na nju, učinila mi se preporođenom, poput leptira koji je napokon izašao iz svoje kukuljice.Nestale su i adolescentske akne i muški spolni organ medu njezinim nogama. Stekla je bogato poprsje, a njezine grudi, graciozne i jedre, zamamne i seksi, nalik na zrelo voće prepušteno zavođenju gravitacije, bile su savršene da se dokotrljaju ravno na nečiji dlan.Srećom, Xi'er se rodila bez izražene Adamove jabučice. Bilo da je hodala ulicom ili se pojavila u noćnom klubu, provokativno odjevena i potpuno sređena, uspijevalo joj je privući više muških pogleda obožavanja nego ja.Te večeri dojurila je po mene u svojoj zelenoj bubi.Napokon sam se presvukla iz svoje smrdljive pidžame, otišla pod tuš i na sebe stavila bijelu haljinu bez rukava. Nisam bila našminkana pa sam se spustila neukrašenog lica.Kad sam se pojavila, Xi'er je vrisnula bacivši mi se u zagrljaj. 'Gaduro... što bi ti bez mene? Kako bi uopće preživjela da me nema?'Duboko sam udahnula. Bila je u pravu. Ekscentrična i osjetljiva kakva već jesam, nikada ne bih mogla preživjeti bez prijateljskog razumijevanja. 'Nedostajala si mi', odgovorila sam jednostavno.Stajale smo tako neko vrijeme nas dvije, smijući i grleći se, pipkajući i odmjeravajući jedna drugu i dijeleći komplimente poput' svakim si danom sve ljepša i ljepša'.Vrijeme kao da stane kada se susretnu dobre prijateljice. Smijuljimo se, držanje se nekako opusti, tijela nam omekšaju poput otopljenih karamela. Osjećaj sasvim drukčiji od susreta s muškarcem.Večerali smo u njezinom restoranu.Zvao se Šangaj 1933 i imao je posebnu prostoriju gdje se posluživao čaj. Unutrašnjost je bila ukrašena svijetlozelenim bambusom, laganim papirnatim svjetiljkama, finim pletenim ptičjim krletkama i antiknim namještajem iz raznih dijelova Kine i jugoistočne Azije koji je Xi'er lijepo razmjestila po cijelom restoranu. Zavjese od gaze koje su sezale do poda lepršale su na povjetarcu, a iz starog gramofona dopirali su tihi zvukovi popularnih šangajskih pjesama iz tridesetih. Mjesto je bilo posve prožeto ukusom i pomalo morbidnim raspoloženjem svoje vlasnice.Čak su i papirni ubrusi u toaletu bili oslikani kineskim motivima koje je Xi'er sama osmislila.Prije nego što je otvorila restoran, Xi'er je postala slikarica i to jedna od uspješnijih. New York Times, Asahi Shimbun, Stern i BBC, svi su imali reportažu o njoj i to ne zato što su njezine slike bile nešto pretjerano posebne, već zatošto je bila prva osoba u liberaliziranoj Kini koja je promijenila spol. Najprije je bila poznata jer je o tome govorila otvoreno u javnosti, a kasnije je jednostavno bila poznata jer je bila poznata. Mogla je tražiti mnogo novca za svoje slike, priuštiti si luksuznu i ekstravagantnu odjeću i nakit te ući u sve tren-dovske šangajske klubove.Umorivši se od slikanja, Xi'er je otvorila otmjeni restoran. U Sangaju 1933 zdjelica wontona je koštala 125 juana (ili 15 dolara), a šalica zelenog čaja 150 juna (ili 20 dolara). Nitko se drugi u Šangaju ne bi usudio nabiti takve cijene. Svake večeri pred restoranom stvarao se red ljudi koji su čekali na ulazak. Takav je Šangaj - sve je moguće. Mjesta se preko noći otvaraju i zatvaraju.Svake večeri kada bi Xi'er stigla u restoran, besprijekorno odjevena i našminkana, posvetila bi se gostima, kuhinji i kasi, zadivljujući sve oko sebe agilnošću i osjećajnošću za posao. Nije prošlo dugo i dobila je nadimak The Cut-throat Concubine.Sjele smo u mirni kutak, a ja sam izvadila darove koje sam joj donijela iz New Yorka: nekoliko pornografskih časopisa s obnaženim muškarcima. Xi'er je bacila pogled na njih i počela se smijati i ljubiti me. Tih dana Šangaj je imao sve, ali ova vrsta magazina tehnički je još uvijek bila zabranjena.Naručila sam lososa na žaru, proljetne rolice s pačjim mesom, tofu i juhu od povrća, a Xi'er je konobaru rekla da nam donese bocu crnog vina.'Prije godinu dana mi nikada ne bi palo na pamet da ćemo nas dvije večerati ovdje same', rekla sam pripaljujući cigaretu.'Što je loše u tome? Bez muškaraca barem malo mira.' Xi'er je zamolila konobara da nam natoči vino u karafe čaše, potom ga je odložila sa strane. 'Danas u Šangaju ima više slobodnih djevojaka nego ikada, a sve one zajedno imaju veliku

kupovnu moć. Većina mojih gostiju su ili slobodne djevojke, ili gej muškarci. Naravno, ima uvijek i debelih, ćelavih pervetita koji sjede u kutu kako bi pipali svoje mlade družice.'Nasmijala sam se. Xi'er i ja smo se oduvijek smijale dok bismo se družile.Naravno, nismo se baš uvijek smijale. Povremeno bi me posjećivala usred noći i gorko plačući bacala se na kauč. Poput tolikih komada, ni ona nije pronalazila muškarca koji bi ju iskreno zavolio. Gotova da je umrla na operacijskom stolu, njezini roditelji još uvijek je nisu željeli susresti, a nakon svih peripetija koje je prošla da bi postala žena, ona je odjednom izgubila povjerenje u muškarce. Umjesto toga je otkrila njihovu neiskrenost, sebičnu ravnodušnost i razne druge smiješne i jadne osobine. Muškarci su, govorila je, prljave životinje. Razmišljaju kurcem, a ne mozgom. Sve osobe s kurcem zaslužuju da ih se ustrijeli.Po tom pitanju je vjerojatno bila prilično iskrena. Ona je ipak sebi dala odsjeći vlastiti kurac.Voljele smo se poput sestara, ljubavlju koju nismo najbolje shvaćale. Nismo znale zašto se jedna drugoj toliko dopadamo. Možda smo jednostavno našle utjehu u postojanju one druge. Na taj način smo opraštale sebi jer je ipak postojao netko još slabiji i zbunjeniji.Znale smo se i posvađati tako da povremeno ne bismo jedna s drugom razgovarale mjesecima. Nikada ne bismo imale dobro mišljenje o dečkima one druge i često smo jedna drugu upozoravale: 'on jednostavno nije dovoljno dobar za tebe, bacaš biserje pred svinju, uopće te nije vrijedan.' No to je bilo bezuspješno jer ponekad žena vodi ljubav sa svinjom samo da bi se kasnije, poput Feniksa, izdigla iz pepela. Za ženu je to neka vrsta rada na sebi.Večera je bila predivna: puno smo se smijale, pile dobro vino, pušile cigarete i jele delikatese. Nismo pričale o našim muškarcima.Xi'er je očito znala iz mog posljednjeg e-maila da smo Muju i ja ušli u tešku fazu u vezi. Sto se nje tiče, znala sam da je već neko vrijeme sama, da su svi znali za njezinu promjenu spola i da su je muškarci povremeno željeli samo za jednu noć. Otkako je prije šest mjeseci ptekinula sa Šveđaninom, izgledalo je da više nikada nikoga neće naći.Nakon večere nije mi se išlo doma, pa je predložila da odemo na masažu stopala u salon na Fuxing Roadu koji je često posjećivala.'Nećemo ići s tvojom Bubom. Pozovimo taksi. Previše si pijana.' Poluotvorenih očiju i umrtvljena, ugrizla sam se za usnicu i nasmijala se. Jer i ja sam bila pijana.Sjele smo u taksi. U rukama sam držala dvije čaše, a Xi'er bocu dobrog vina iz neke dobre berbe devedesetih. Rekla mi je da je navikla piti crno vino dok joj masiraju stopala. Dodala je i to da joj je to deset puta veći užitak od orgazma. Tako se tješila kad bi se suočila s frustracijom ili kad bi jednostavno čeznula za seksom.Utonula u meke jastuke u naslonjaču salona za masažu, u polumračnoj prostoriji, uz umirujuću glazbu, čula sam da neki klijent u blizini tiho hrče.Xi'er mi je velikodušno prepustila mladog masera čije je usluge često koristila da iskusim njegovu nevjerojatnu tehniku. Sebi je pronašla neku djevojku.Sjele smo jedna pokraj druge, naizmjenično si nalijevajući vino u čaše. Umjesto smijeha, kao u restoranu, prepustile smo se opuštanju i sanjarenju. Nakon desetominutnog namakanja u vodi s ljekovitim travama, stopala su nam osušili nježnim pokretima. Onda su nam stopalo umotali u ručnik i stavili na postolje, a drugo položili na toplo koljeno masera.Zatim su dvije ruke dodirivale akupresurne točke na mojoj peti, trljajući, pritiskujući i mijeseći ih. Toliko obožavam neopisivi osjećaj kad mi netko masira stopala ili glavu da ponekad, kada sam loše raspoložena, odem do salona za ljepotu ili ttgovine s cipelama samo zbog jedinstvene ugode koju osjećam kada mi netko dodiruje glavu ili stopalo. To je vrsta ugode za koju muškarci i cigarete nisu nikakav nadomjestak.Navala topline lagano se penjala mojim bedrima dok je mladi maser prilagodio pritiskanje i preusmjerio se na druge akupresurne točke pri čemu se ručnik omotan oko mojih nogu pomaknuo sve do moga struka. Osjetila sam kako mi se zagrijava maternica, a vagina puni krvlju, baš kao što se to zbiva prilikom ritmičkih udara penisa prilikom vođenja ljubavi.Svaka stanica moga tijela podrhtavala je od užitka, a ja sam zamišljala da se crvene ružine latice među mojim nogama polagano stišću i opuštaju. Prelijepo i

šokantno.Dobro crno vino bilo je vrlo lijep dodatak takvom užitku. Razmišljala sam o onome što je Xi'er bila rekla: masaža stopala i vino su deset puta bolji od orgazma.Pijuckale smo gutljaj po gutljaj vina, opuštajući oči, potpuno predane rukama u kojima su bila naša stopala.Seks i bijegOslobođen žudnje, shvatit ćeš tajnu. Zarobljen žudnjom,vidjet ćeš samo pojavnosti.Lao-ZiMožda su muškarci izumili vatru, no žene su izumile kako se igrati s njom. Candance Bergen, Seks i gradSljedećeg jutra me probudio ptičji pjev.Zrak je mirisao po osmantusu, pečenom kestenju i ulju za prženje iz obližnjih restorana dolje na ulici. Sve su to bili uobičajeni šangajski mirisi. Polako sam otvorila oči. Iako su zavjese u spavaćoj sobi zaustavljale skoro svo svjetlo, odmah sam mogla nazrijeti da će dan biti prelijep.Okrenula sam glavu i šokirana shvatila da nisam sama u krevetu. Pored mene je ležao dječak. Činilo se da mirno spava. Na mom ogromnom krevetu, koji je po veličini nalikovao klizalištu, on je djelovao posebno delikatno, mlado i krhko.Trebalo mi je nekoliko trenutaka da ga prepoznam i shvatim da je to mladić koji mi je prethodne večeri masirao stopala.I on se budio. Kako bih barem malo ublažila neugodnost, uputila sam se u kuhinju pripremiti doručak. Krenuo je za mnom, a meni je laknulo kada sam primijetila da je ipak navukao majicu i hlače.'Sto veliš na žitarice i mlijeko? Ah, čini se da imam i jaja.' Pokušavala sam održati što je moguće neutralniji glas, tako da ne zvuči niti sretno, niti nesretno. Zapravo sam bila jako zbunjena. Naposljetku, koliko često se budim pokraj potpunog stranca pored sebe, dva upotrijebljena kondoma i hrpom maramica razbacanih po tepihu? I zašto dva kondoma umjesto samo jednoga?Sjeli smo zajedno za stol na kojemu se nalazio doručak. Dečko mi je pomogao narezati dinju. Nitko nije prozborio niti riječi.Ne znam točno zašto ga jednostavno nisam zamolila da ode. Čak sam mu i doručak spremila. Prokletstvo. Pa meni se ne da pripremati doručak ni kadasam sama. Zapravo, jedan od glavnih razloga zbog kojeg su se stvari između mene i Mujua ohladile bila je činjenica da ja ne uživam u kuhanju, dok je Mu-ju bio popriličan gurman. Kad god bismo raspravljali o kuhanju, posvađali bismo se oko feminizma i postfeminizma, temama za koje nikako nismo mogli pronaći zajednički jezik. Jednom nam je čak došla Mujuova bivša žena u stan i počela me učiti kuhanju, održavanju reda u domaćinstvu i pronalaženju skrivene ljepote i zena u kuhinji svake žene. Ljepotica neviđeno raskošne ljepote, pametna plavuša, s dvoje djece u drugom braku s bogatašem, oduševljeno je trošila četvrtinu svoga vremena na kuhanje. Svaka žena koja nije dobra u kuhanju, odala mi je tajnu, nije istinski uspješna.Razmišljajući o Muju, počela sam osjećati nelagodu. Nisam se mogla oteti osjećaju koji je samo želio da mladić u mojoj kuhinji jednostavno nestane. Možda će se ipak otvoriti pod i progutati ga.Pomisao da smo Muju i ja stvarno prekinuli nikako nisam prihvaćala. Vratila sam se u Šangaj da bih radila na svojoj novoj knjizi, no postalo je više nego jasno da nam je trebalo neko vrijeme kako bi nam se smirili osjećaji i kako bismo mogli odlučiti trebamo li nastaviti dalje kao ljubavnici ili ostati samo prijatelji. Nisu prošla ni dva tjedna otkako sam se vratila u Šangaj, a već je neki nepoznati muškarac proveo noć u mom krevetu. Nisam mogla suzbiti osjećaj da sam izdala Mujua.Sjetila sam se starih vremena u Kini kada je svaka udovica morala čekati tri godine nakon smrti svoga muža da bi se mogla ponovno udati. Naravno, ja nisam bila Mujuova udovica, a kako mi se čini, nisam više bila niti njegova ljubavnica. No to nije bilo važno. Važno je bilo to što sam i dalje bila zaljubljena u njega i to vrlo duboko.Bez Mujua pored sebe, postala sam samo lijepo tijelo koje se nada njegovoj ljubavi, tijelo koje samo pluta na morskoj površini, razbija se na valovima, beživotno i jadno, izgubljeno u svijetu kojeg više nema...Prepuštanje stranom mladiću prethodne večeri bilo je možda neki način kažnjavanja same sebe — kažnjavanja zbog toga što previše volim Mujua. Kad

nekoga ili nešto tako snažno zavolimo, najvjerojatnije smo to već izgubili.Nervozna i usplahirena sam hodala gore — dolje po kuhinji i pušila. Nisam imala teka za doručkom. Promatrala sam kako mladac uranja glavu u ogroman tanjur i guta pahuljice. Trag mlijeka na gornjoj usnici ga je činio još djetinjastijim.Napokon se činilo da je spreman otići. Udahnula sam s olakšanjem. Dok smo stajali na vratima, postavila sam mu usputno pitanje: 'Reci, koliko ti je godina?''Petnaest'. Nasmiješio mi se opuštenim i savršeno bezbrižnim osmijehom, ogrnuo kaput oko ramena i stropoštao se niza stube. Začula sam odjek njegovih koraka kako se spuštaju, a onda ga više nije bilo.Stajala sam tako nekoliko trenutaka, raščupana, omotana samo u oskudni ogrtač, pušeći cigaretu i buljeći u prazno stubište dok se u zraku još uvijek mogao osjetiti miris seksa. Bože, pa njemu je bilo samo petnaest godina. Odvela sam petnaestogodišnjaka u krevet!Kada sam nešto kasnije razgovarala sa Xi'er preko telefona, ona se samo pokvareno nasmijala i upitala me: 'I, kako je bilo? Okus petnaestogodišnjaka, pa nije tako strašno, ne?'Uzdahnula sam i odmahnula glavom. Nisam više mogla suzbijati smijeh pa sam napokon prasnula u smijeh. 'Izgledao je kao da ima dvadeset i jednu, nije li?', pitala sam. 'Ili barem dvadeset.'Nakon toga sam se nekako provukla kroz još jedan tjedan u Šangaju, gradu koji je prštao od buke i gospodarske groznice, gradu koji je u meni izgleda budio žudnju.Dnevna soba, kupaonica, pa čak i prostor pokraj jastuka su i dalje nosili tragove Mujua. Prije nego što sam napustila New York, ukrala sam mu nekoliko stvarčica iz stana: staru četkicu za zube, nekoliko pramenova kose koje sam skupila s poda u kupaonici, jedne neoprane Calvin Klein gaćice, staru fotografiju Mujua još sa fakulteta.Tu je, naravno, bila i cijela hrpa kartica koje sam sačuvala, kao i porukice koje smo si pisali, otrgnute ulaznice s koncerata na koje smo zajedno išli, avionske karte sa zajedničkih putovanja, posjetnica iz restorana u kojima smo večerali i mala kolekcija raznih sitnica i poklončića. Te stvari su bile poput nekih malih antena koje su zračile njegovom osobom, poput pepela sjećanja koje sam sačuvala. One su ispunjavale prazninu moje samoće.Pokušala sam nazvati Mujua, ali sam stalno dobivala automatsku sekretaricu. Slala sam mu e-mailove, ali ni na jedan mi nije odgovorio. Njegovo izbjegavanje kontakta u meni je budilo samo još dublji osjećaj bespomoćnosti i udaljenosti. Sada nas je razdvajala vremenska razlika od dvanaest sati, Indijski i Atlantski ocean i čitava Euroazija.Odlučila sam se pridržavati početnog plana i na neko vrijeme otići iz Šangaja.Jedno popodne sam stavila nekoliko manjih torbi u taksi i krenula autocestom koja je vodila izvan grada. Prolazili smo ispod zlatnosmedih i crvenkastih krošnji koje su bacale sjenu na cestu, kroz šume nebodera i tornjeva, starinskih baroknih vila da bismo naposljetku stigle do pristaništa u Bundu. Mali bijeli parni brod koji me dočekao izgledao je stariji nego što je zaista bio. Bio jepun mrlja od rde koja je prodrla ispod pradavnog sloja žute boje i natpisa ispisanog crnim slovima koji je odavao ime broda — 'More i nebo, provincija Zhejiang, Zhoustan parobrodi'.Dok je parobrod polako plovio rijekom Huangpu, preplavio me neobjašnjivi osjećaj uzbudenosti i sreće. Djeca su trčkarala po palubi i vikala, dok su se odrasli zabavljali kartanjem, mah-jongom, pićem, čitanjem i čavrljanjem. Na svakom licu vidio se sretan izraz kao da je bijeg iz grada sa šesnaest milijuna stanovnika pravi razlog za slavlje.To je jedna od prednosti života u Šangaju. Svi su uvijek sretni kad ga napuštaju.Dok se spuštao mrak, na nebu se pojavio mjesec, vjetrovi oceana su postali svježiji, a zrak težak od vlage.Parobrod se ponovno stišao i čulo se još samo usporavanje motora. Sa svih smo strana bili okruženi vodom. Kamo god bi nam pao pogled, vidjeli bismo samo ocean. S vremena na vrijeme mogao bi se nazrijeti pokoji otočić obrastao borovima, čiji bi nepravilan oblik nadopunjavao sliku punog mjeseca koji je stajao na nebu nalik na kuglu od zada. Čitav prizor je podsjećao na kinesku sliku radenu tintom.Nisam mogla zaspati. Napokon sam imala bistar um i lucidne misli. Osjećala sam

se istinski sretno po prvi put otkako sam se vratila iz New Yorka. Imala sam se čemu veseliti. Moja su pluća ponovno disala, moj mozak je mogao ponovno razmišljati i iako sam u srcu i dalje bila istinski usamljena i zbunjena, istovremeno sam se osjećala smireno i ohrabreno.Dugo sam stajala na pramcu broda, promatrajući potpuno mračan vodeni svijet i vraćajući se svijetu na koji sam davno zaboravila, otočiću kojemu sam se često vraćala u snovima dok sam u New Yorku patila zbog usamljenosti i nesigurnosti. Bio je to otočić s više od pedeset hramova, svetišta, samostana - budistički raj stvoren od mora i neba, znan kao otok Putuo.Nakon dolaska u New YorkNa Manhattanu i dalje ima puno seksa, ali seksa koji rezultira prijateljstvima ili poslovnim a ne ljubavnim vezama. Ovih dana svi imaju prijatelje i kolege s posla, a nitko nema ljubavnike, čak i ako su s nekim spavali.Candance Bushnell, Seks i gradSmijala si se i pričala neke nebitne stvari, a ja sam osjetio da sam na to jako dugo čekao. Rabindranath Tagore: Ptice lutaliceRođena sam prije dvadeset i devet godina na otoku Putuo u Hramu pravedne kiše.Moja majka je bila pobožna budistica. Dok je bila trudna sa mnom, ona i moj otac su krenuli brodom do hrama kako bi se molili za budućnost svoga nerođenog djeteta i mir i blagostanje naše obitelji. Moja majka se dogovorila s jednim opatom u samostanu da nam omogući poludnevnu molitvu kojom bismo osigurali blagoslove budističkih patrijarha.Te večeri u sumrak, dok su se palila svjetla u hramu, moja majka je osjetila oštar, bolan grč i shvatila da će roditi ranije. Tako sam na ovaj svijet došla ranije nego što se očekivalo. Ne moram posebno napominjati koliko je taj događaj izazvao uzbuđenja u hramu, ali na svu sreću nije bilo nikakvih komplikacija i porođaj je dobro prošao i za majku i za dijete.Sutradan su moji roditelji održali ceremoniju krštenja na kojoj su mi dali prilično pobožno budističko ime Zhi Hui ili 'Ona koja je krenula putem mudrosti i prosvjetljenja'.Imala sam zdravo i sretno djetinjstvo. Roditelji su me obasipali ljubavlju i pažnjom sve dok nisam napunila trinaest godina i dok nisam dobila prvu mje-sečnicu te postala buntovna tinejdžerica koja je svojim roditeljima prouzročila dosta jada. Moja majka je znala reći da je to bilo kao da sam se jedne noći pretvorila u čudovište, kao da sam se jednog jutra probudila s rogovima koji su mi stršali na čelu. Nekoliko godina kasnije je bljedunjava sedamnaestogodiš-njakinja bistrih očiju prošla prijamni ispit na prestižnom Sveučilištu Fudan i tako dobila prvu priliku za selidbu iz roditeljskog doma.S devetnaest sam doživjela svoje prvo seksualno iskustvo. Bio je to nesretan događaj nakon kojeg nisam izvadila kondom iz vagine. S dvadeset i dvije sam iskusila bolnu neuzvraćenu ljubav u vezi s profesorom koji je postao predloškom za moj prvi roman. S dvadeset i četiri su me poteškoće s pisanjem i nenadano otkriće da je moj tadašnji zaručnik povezan s kineskom mafijom doveli do pokušaja samoubojstva rezanjem vena.Moj je roman Šangaj baby, objavljen kada sam imala dvadeset i šest godina, u početku imao izvrstan uspjeh nakon čega je bio zabranjen u Kini. Do danas je objavljen u više od četrdeset zemalja, a nedavno je prilagođen za film. Tek nekoliko ljudi bi uspjelo povezati Zhi Hui, djevojčicu rođenu u Hramu pravedne kiše, i spisateljicu koju je kineski tisak nazvao 'književnom ljepoticom koja ruši tabue'.Kada sam napunila dvadeset i osam, preselila sam se u New York gdje sam svjedočila terorističkom napadu na Svjetski trgovinski centar. U to vrijeme nisam bila pretjerano marljiva znanstvenica na Odsjeku za jugoistočne studije na Univerzitetu Columbia. U vrijeme 11. rujna borila sam se s poteškoćama oko promoviranja američkog izdanja Sangaj baby. No, sve to se čini nevažno. Moj omiljeni francuski pjesnik, Rimbaud, rekao je: 'Znadem nebo što se u munjama slama, pijavice, vale, struje: večer znadem, zoru ushićenu nalik grlicama, i vidjeh što oku samo mašta dade!'1 Jer, vidjela sam gotovo sve što se moglo vidjeti od ljudske iluzije. Lutala sam po labirintu od lavande. Svjedočila sporom rastakanju života u svim njegovim skrivenim oblicima i iluzijama, a nakon toga ga promatrala kako nestaje.Kada sam po prvi put ugledala Mujua u talijanskom restoranu I Coppi u East Villageu, nije se dogodila ljubav na prvi pogled.U tom trenutku nikako nisam mogla znati da će se poput duha, prateći svoju

sudbinu iz daleke prošlosti, uskoro pojaviti preda mnom i postati moj ljubavnik, moja sudbinska, vječna obitelj, moj bog i moje dijete. Nisam znala da nam je sudbina da budemo u bliskom zagrljaju i da vodimo ljubav, da dijelimo iste snove na svježoj mjesečini, da se volimo, svađamo, smijemo, vrištimo od ljubavi.Sjećam se da je te večeri s nama bilo još dvoje ljudi - moj britanski izdavač i odvjetnica za brakorazvodne parnice, rođena i školovana u New Yorku. Bila je to ista odvjetnica koja je deset godina ranije pomogla Mujuovoj bivšoj ženi Židovki da iz njihovog braka izađe s većinom onoga što je imao.1Arthur Rimbaud: Pijani brod, preveo Zvonimir MrkonjićTijekom procesa ona se nepovratno zaljubila u njega. Dvije godine mu je bila djevojka nakon čega su ostali prijatelji. Usput je ispalo tako da je bila i najbolja prijateljica supruge moga britanskog izdavača. Zvuči malo komplicirano, znam, ali takvi su suvremeni odnosi.Tijekom večere sam uglavnom pričala s njih dvoje i nisam obraćala previše pažnje na visokog, dobro građenog Japanca (koja ima jednu četvrtinu talijanske krvi) kojemu je nedostajao dio malog prsta lijeve ruke. Povijesno gledano, većina Kineza ne ljubi previše Japance, ali to me zabrinjavalo puno manje nego stereotipi koje sam čula o japanskim muškarcima: tvrdoglavo su strogi, smatraju da su žene manje vrijedne i često se ponašaju kao pravi šovinisti.Međutim, prije nego što je večera završila, primijetila sam kako ga ne mogu ne primijetiti. Činilo se da između nas struji neka blaga energija, kao nekakva kemijska reakcija. Nisam znala je li to zbog načina na koji se smijao, pričao ili zbog jasnih i sasvim neskrivenih pogleda koje mi je upućivao. Ili je to možda bilo zbog njegovog inzistiranja da moram probati komadić teletine u sojinom umaku koji mi je odtezao sa svog tanjura. U svakom slučaju, nešto me ipak nagnalo da ga malo bolje pogledam.Njegova košulja s cvjetnim uzorkom na ovratniku i prednjoj strani nalikovala je na nešto što bi se moglo svidjeti nekom latino muškarcu (tek kasnije sam otkrila da se radi o košulji marke Comme des Garcons koja stoji tristo dolara). Ogromna torba pored njegovih nogu podsjećala je na manji šator, a ja sam pomislila kako mu sigurno može dobro doći ako se ikada odluči na brzinu pobjeći od svoje ljubavnice. Njegov izgled, koji nije odavao tragove njegovog raznorodnog porijekla, činio se sasvim običnim i ravnodušnim kao da je zaštićen neprobojnom maglom. A onda njegove oči... Morala sam si priznati da njegove oči posjeduju jednu izrazito neobičnu svjetlost, koja kao da je prodirala iz dubokog podzemlja, poput svjetiljke zakopane pored mine koja neobično blješti.Takva vrsta svjetlosti mogla je u ženi naglo probudi žudnju. Posebno u ženi poput mene koja je tako često bila nečime zabljesnuta.Nakon što smo počeli telefonirati tri ili četiri puta dnevno i gotovo svakodnevno si pisali e-mailove, Muju i ja smo tjedan dana prije Božića napokon izašli.Te večeri u sedam sati sam i dalje bila u kupaonici i bjesomučno sušila kosu. Trosjed i pod u dnevnoj sobi bili su potpuno prekriveni cipelama, odjećom, knjigama, novinama i najlonskim čarapama za koje još uvijek nisam znala jesu li čitave. Kada sam začula zvono na svojim vratima, potrčala sam prema interkomu i počela preklinjati: 'Molim te, daj mi još samo pet minuta!'Kad god se s nekim dogovorim za sastanak, obično mi ne uspijeva obaviti sve potrebne predradnje na vrijeme. Čini se da je u trenutku kad sam se rodila moja sudbina bila zapečaćena riječima: 'Osuđena na vječno kašnjenje.'Napokon sam se odlučila za smeđe, špic Ferragamo cipele na visoku petu i kaput od tamno ljubičaste vune. No, uspjelo mi je pronaći samo jednu ručno izvezenu kožnu rukavicu koju sam kupila u Rimu. Duboko sam udahnula, odbijajući da mi druga rukavica pokvari raspoloženje.Zatvorila sam vrata za sobom i spustila se niz stube gdje sam ugledala visokog muškarca koji je se vani smrzavao na vjetru. Skakutao je s noge na nogu kao neki smeđi medo, koji samo što od hladnoće ne padne u nesvijest. Muju.Odahnuo je ugledavši me i odmah mi uputi topao, iskren osmijeh, kojim bi mogao otopiti led. Dok sam tako stajala ispred njega, osjećala sam čudnovatu stidljivost.On se nagnuo kako bi me mogao zagrliti, a ja sam primijetila da osim velike torbe na ramenu, nosi i papirnu vrećicu s natpisom 'Sakura Nishi' ispod kojega se nalazio zeleno-crvena ukrasna mašna. Tek sam tada shvatila da se bliži Božić.'Imam nešto za tebe', rekao je pružajući mi vrećicu.

'Hvala... to je jako lijepo od tebe. Je li to božični poklon?' Dobro sam pogledala vrećetinu, ali nisam mogla pogoditi što bi to moglo biti unutra.'Ne znam', rekao je. 'Valjda. Osjećao sam da ti to trebam kupiti, a srećom sam naletio na rasprodaju.'Njegov odgovor je bio toliko iskren da sam se morala nasmijati. 'Sto je unutra?''Nikada nećeš saznati ako ne otvoriš!', odgovorio je sa zagonetnim smiješkom.Na brzinu sam pokidala omot i naišla na neku kutiju. Kad sam pročitala riječi ispisane sa strane, jedva da sam mogla povjerovati svojim očima... Bio je to aparat za vlaženje zraka!Dok sam s nevjericom gledala svoj poklon, on me nervozno upitao: 'Zar ti se ne sviđa? Znam da to nije baš neki romantični poklon, ali sjećam se da si mi u jednom telefonskom razgovoru rekla da je New York previše suh, a da je unutra još gore zbog grijanja. Rekla si da ti od toga ponekad krvari nos...'Moje su se oči u tom trenutku još više razrogačile i počela sam se glasno smijati. 'Stvarno sam to rekla preko telefona?', mrmljala sam. 'Ali, zapravo mi stvarno treba. Znaš, ja sam prilično praktična djevojka. Aparat za vlaženje zraka u sobi puno mi je draži od ruža...'Zahvalivši mu na taj način, zagrlila sam ga i poljubila ga sočno u usta. U trenutku kada su nam se dodirnule usne, osjetila sam iznenadni udar.Odmah smo ispustili jedno drugo i počeli se smijati. 'Vidiš? New York je stvarno previše suh.' Njegov komentar mi je pomogao sakriti barem djelić svog uzbuđenja i nelagode koje sam osjećala.'Možda bi bilo najbolje kad bismo, hm... prvo ovo ostavili gore u mom stanu', rekla sam, zacrvenjevši se poput papričice.Uzela sam aparat i popela se gore dok je Muju čekao u malenom, ali udobnom hodniku kod ulaznih vrata.Dok sam se žurila gore, on me pozvao: 'Coco! Nemoj se žuriti. Samo polako. I, razmisli trebaš li odjenuti nešto toplije. Kaput je prekrasan, ali vani jako puše.''Ovo svakako nije prijedlog koji se često čuje na prvom susretu', razmišljala sam začuđena, sliježući ramenima.Spustila sam se niz stepenice ušuškana u ogromnu crnu parku koja je više sličila vreći za spavanje nego nečemu čime bi se čovjek mogao ogrnuti. Muju se samo nasmijao.Već tada me snažno privlačio. Nešto u njemu je zračilo snažnom toplinom: nije to bila toplina pećnice ili golog muškog tijela, već toplina koja je u meni budila neobične asocijacije na majčinu utrobu ili čitanje sutre u hramu osvijetljenom samo uljnim lampama. Ovo prvo je vjerojatno bilo pre-natalno sjećanje, a ovo posljednje obred krštenja koji su za mene napravili redovnici na otoku Putuo dan nakon rođenja. Sjećanja poput ovih stizala su iz neke moje nejasne intuicije, kao da nisu bila pohranjena u mom umu već u nekim drugim stanicama moga tijela, sjećanja koja su se mogla s vremena na vrijeme probuditi nakon običnog dodira. Suptilna intuicija ove vrste često može biti puno preciznija i pouzdanija od logike.I tako, oboružana novim aparatom za vlaženje zraka u sobi i velikom crnom parkom udobnom poput vreće za spavanje, shvatila sam da se zaljubljujem u Mujua.Hodali smo sedam ili osam blokova do Grand Avenuea i malezijskog restorana Nyonya. Restoran koji su vodili Kinezi i Maležani posluživao je hranu vrlo sličnu kineskoj kuhinji. Moj želudac postajao je tvrdoglav pa sam svakodnevno jela isključivo kinesku hranu nakon povratka iz New Yorka. Hrana u Nyonyi nije bila onako dobra kao hrana u Kini, ali je u svakom slučaju bila bolja od ničega.Ono što smo mi jeli zapravo uopće nije bilo loše, posebno ne riža s kokosom, riba na pari u sojinom umaku i fermentirani tofu s prženim povrćem. Muju je obožavao jesti i uporno ponavljao da bi dnevno mogao jesti četiri, pa čak i pet obroka. Kad bi malo i loše jeo, postajao bi loše raspoložen a, tvrdio je, loše raspoloženje loše utječe na zdravlje.'Za mene su zdravlje i sreća dvije najvažnije stvari u životu', povjerio mi je. 'A novac?', pitala sam.'Manje važno. Dok god imam dovoljno za život, sretan sam.' Nakon tih riječi prepustio se ribi koju je jeo sve dok nisu ostale samo koščice.'Naravno, kad bi mi se ukazala prilika da se obogatim, odmah bih je iskoristio', rekao je. 'Otkrio sam da je potrebno jako puno hrabrosti da bi se postalo multimilijunašem. Puno ljudi nema hrabrosti uopće zamisliti da bi ikada bili u stanju zaraditi toliku hrpu novca.'

Njegova razmišljanja o tome kako je to biti bogat, pomislila sam, svakako su jedinstvena.Osim pisanja vodiča, Muju je volontirao na jednoj sveučilišnoj klinici gdje je podučavao tehnike taoističke meditacije i indijske joge. Njegovo glavno zanimanje bila je produkcija nezavisnih dokumentarnih filmova (što je, pretpostavljam, također oblik volontiranja, s obzirom da tako malo ljudi uspijeva nešto zaraditi od dokumentaraca). Imao je ured na West Broadwayu u Sohou koji je bio udaljen tek stotinjak metara od mog stana u Watts Streetu.U jednom od e-mailova spomenuo je da trenutačno radi na novom projektu. Glavna zvijezda filma je bio je energični latino pjevač Julio kojega su prozvali 'Savjest Dominikanske Republike'.'Kako napreduje dokumentarac?', upitala sam.Ah, imam više problema nego što sam mislio da je to uopće moguće. U jednom trenutku mi se pojavi problem s opremom, u drugom se netko otruje hranom. A povrh svega, Julio i ja se puno svađamo.' Muju se nasmijao. 'La-tinoamerikanci su dobri prijatelji, ali je teško raditi s njima.''Da, u pravu si!', rekao je odjednom, kao da se upravo sjetio nečega zanimljivog. 'Jako mi se dopala tvoja knjiga.''Znači napokon si je uspio pročitati.' Ispustila sam dugi uzdah olakšanja i dozvolila si pobjednički osmijeh. U jednom telefonskom razgovoru mi je rekao da je izišao kupiti i engleski i japanski prijevod knjige, ali da nije sasvim siguran da ih želi pročitati. Još je rekao da se brine da bi, ako mu se ne svidi knjiga, to moglo imati negativne posljedice na njegove osjećaje prema autorici.'Kao prvo, moja knjiga i ja smo dvije sasvim odvojene stvari. Drugo, ne moram ti se svidjeti pod svaku cijenu.' To je bio moj odgovor u tom telefonskom razgovoru. Požalila sam što sam ih izgovorila još dok su izlazile iz mojih usta, znajući da moj povrijeđeni ton samo potvrđuje da mi je njegovo mišljenje bitno. Ako su muško-ženski odnosi borba, onda me je moj rafal sigurno odmah stavio u nešto nepovoljniji položaj premda sam ja prva počela pucati.Nakon nekoliko trenutaka tišine Muju je tiho rekao: 'Oprosti.'Mrzim kad se na taj način kaže oprosti'. Naravno, mrzim što kineski muškarci uopće nemaju naviku ženama izgovoriti tu riječ. Aii još je puno gori način na koji zapadna kultura ubacuje oprosti' posvuda kao da je vazelin. Zvuči savršeno pristojno, ali ima učinak visokog c u razgovoru između dvije osobe. Od toga se smrznem.'Nema problema. Pa, hvala ti što nazvao.' Namjerno sam zijevnula i nakon toga na brzinu završila taj razgovor.To nije bio prijateljski način pozdravljanja.Sljedeći dan mi je Muju poslao e-mail sa stripom koji je sam nacrtao: mali klaun jede breskvu. Ako me je poželio nasmijati, uspio je.'Sretna sam što ti se još uvijek sviđam i nakon što si pročitao knjigu', rekla sam s blagim sarkazmom.'Pročitao sam i japansku i englesku verziju, ali mislim da je japanski prijevod bolji', odgovorio je Muju, ignorirajući moj sarkazam. 'Tvoji opisi pokazuju vrhunsku percepciju i vrlo su poetični.'Doimao se tako iskren i dobronamjeran da sam mu odlučila vjerovati.Smijali smo se i gledali jedno drugom ravno u oči. U djeliću sekunde sam imala neobičan osjećaj da se gledam u zrcalu.Jako seksiZavoli me bez straha Vjeruj mi bez pitanja Traži me bez traganja Želi me bez ograničenja Prihvati me bez promjene Žudi za mnom bez inhibicija. Dick Sutphen...spustili su ga,gorio je u ljubavnoj postelji, u vrtlogusredišta žudnje, u koriraja, u središtu vrtnje svijeta.A ona se probudila cvijećem u otopljenom snijegu. Dylan Thomas, Zimska pričaNew York - JesenDan nakon mog dolaska u New York dogodio se teroristički napad 11. rujna. Vidjela sam te dvije ogromne zgrade kako se ruše ispred mene u nepovrat.Mjesec koji je uslijedio nakon napada bio je očajan. U zraku se osjećao miris smrti, počele su stizati omotnice s antraksom, avioni nisu prestajali padati s neba, ljeto je bilo vruće i suho, kineska hrana odvratna, odvjetnici pohlepni, a muškarci s kojima sam se nalazila na večernjim izlascima očekivali su da podijelimo račun nakon večere.

Kada već spominjem ponudu za izlaske u New Yorku, priznajem da nikada nisam vidjela tako depresivan grad. Muškarci ovog grada jedinstveni su na planetu. Veći dio vremena je njihova testosterenska potjera za nadmoći i bila donekle uzbudljiva, ali bi njihova sebičnost i nesigurnost češće kvarila dojam. U filmovima Woodyja Allena i epizodama Seksa i grada moglo se vidjeti sjene takvih muškaraca. Na svijetu postoje fizički, emocionalno i financijski zdravi muškarci koji znaju što žele, no oni izgleda ne žive u New Yorku.Jednom sam na dobrotvornoj priredbi koju je organizirao lokalni VIP klub upoznala dvojicu muškaraca: četrdesettrogodišnjeg Johna, uspješnog producenta na CBS-u i tridesetosmogodišnjeg Miltona, novu zvijezdu na Wall Streetu.Dok je pričao, prvi se nekoliko puta zaboravio i dopustio svom urođenom rasizmu da prokulja dok je istovremeno davao do znanja kako očajnički želi da ga spasi neka žena azijske krvi. Shvatila sam o čemu je riječ kad je jednom prilikom skinuo hlače preda mnom, i kad sam otkrila da ima jedno od najmanjih spolovila koje sam vidjela u svom životu. Uplašena sam zgrabila prvu priliku i utekla iz njegovog stana. Razmišljajući kasnije o tome, postalo mi ga je žao, ali sam ujedno u ime svih Azijatkinja bila polaskana činjenicom da neki zapadnjaci vjeruju da su određeni dijelovi naših tijela petite, bez obzira što se radi o običnom klišeju.S druge strane, zgodni tridesetosmogodišnji Milton je u svojim osjećajima za azijske djevojke kombinirao krivnju i zanos, možda i stoga što je njegov otac ubio blizanke za vrijeme vijetnamskog rata. Zbog nekog čudnog razloga i on je vjerovao da imam dvadeset i tri godine. Nakon nekoliko izlazaka otkrila sam njegovu simpatičnu i romantičnu stranu — poslao mi je veliki buket ruža. Milton je volio zamišljati da djevojku s kojom izlazi uništava ili da je spašava. No, na samom kraju trećeg izlaska odjednom me počeo zvati Mačkica. Bila sam u totalnom šoku. Zbog nedovoljnog poznavanja engleskog na neke sam riječi bila ekstremno osjetljiva, pa me za večerom pod svjetlošću svijeća bilo koja riječ povezana s mačkicom mogla dovesti do ruba bjesnila.Nakon nekolicine takvih iskustava, žena poželi postati hermafrodit pa da stvar može jednostavno obaviti sama sa sobom i na taj način riješiti problem, a usput si još uštedjeti puno novca i živaca.Nije jednostavno živjeti samačkim životom u New Yorku, a ako si Azijka, to je još teže.No, nije ništa bolje ni udati se i živjeti takav život.Prije nego što sam došla u SAD, čula sam za američki par koji je sve troškove dijelio na dva dijela, uključujući benzin i hranu za psa. U tom trenutku sam izgubila povjerenje u feminizam. Sljedeći put kada budu protestirale zbog nejednakosti trebale bi nositi natpise na kojima piše: 'Želimo jednakost, ali ne želimo plaćati večere, benzin niti hranu za pse.'Bilo kako bilo, te večeri u malezijskom restoranu Muju je platio račun i tako zaradio dodatne bodove. Možda nas ipak očekuje dobar početak.Nedugo zatim smo se ponovno našli i to večer prije nego što je Muju trebao otputovati u Dominikansku Republiku gdje je planirao nastaviti rad na svom dokumentarcu. Sjećam se da je bila Badnja večer. Nakon lijepe večere u restoranu, vratili smo se u njegov stan na Upper West Sideu.Stan nije bio pretjerano velik, ali je imao atmosferu koja je opuštala goste.Kroz široke prozore od poda do stropa, ukrašene jednostavnim japanskim zastorima, mogla sam nazrijeti mračne naznake Central Parka i vrhove zgrada. U sobi se nalazio dugački kožni trosjed i veliki televizor na kojemu je stajao drveni slon, igračka koju je Muju donio iz Indije prije trideset godina, koralj koji je izronio u oceanu i nekoliko biljaka od kojih mu je jednu darovala njegova bivša supruga povodom njihova razvoda prije deset godina. Začudilo bi me da ih je zalijevao više od dva puta godišnje. U blizini se nalazilo nekoliko ormarića i ladica, uključujući lakirani antikni ormarić kupljen u Brazilu koji je izgledao kao da bi se u svakom ttenutku mogao raspasti.Najjači dojam ostavljale su male, šarene figurice razbacane po cijeloj prostoriji: bogata zbirka breskvica i figura golišavih djevojaka izrađenih od raznih materijala kao što su plastika, bojeno drvo, porculan, metal i baršun.Dok sam tako stajala u njegovoj sobi koja je bila tako prava, u kojoj se toliko živjelo, osjećala sam se poput potpunog stranca, ili voajera koji zadovoljava svoju znatiželju.Osjećala sam kako u meni raste val tjelesne žudnje. Bila je to požuda pomiješana s nevinim sjećanjima na djetinjstvo: breskve, ljeto, mlijeko, djeca, tajne,

zavjete...Stajala sam pod slabim svjetlom i gledala Mujuove oči. Obuzela me svjetlost što je sjajila iz njih. Bio mi je toliko blizu da sam mogla čuti zvuk njegovog daha, osjetiti miris njegovog tijela, vidjeti blago crvenilo koje se počelo širiti njegovom kožom.Primaknuo je šalicu zelenog čaja mojim usnama. Otpila sam gutljaj i, prije nego što sam ga progutala, približila svoje usne njegovima. Njegove usne, lagano dršćući, spojile su se s mojima.Jezici su nam se isprepleli. Ne postoji ništa intimnije - ulazak, potreba za istraživanjem. Svjež, jasan, pomalo gorak okus zelenog čaja, miris seksa, odjednom prožeti, okrećući se, vrteći se, topeći se... Ovaj smo prizor bliskosti ponavljali nekoliko puta u mislima, a sada, ovdje, dogodio se točno onako kako smo priželjkivali.Način na koji su me dodirivale njegove ruke naprosto me začarao, a moje jedine misli bile su usmjerene na to koliko sam sretna bila u tom trenutku. Niti jedan muškarac prije njega nije me dodirivao na taj način. Nježno, sasvim blago, a istovremeno divlje, bez najmanjeg oklijevanja i s nehajnim autoritetom jednog kralja.Pod njegovim pogledom moje tijelo, koje je odustalo i od svoje posljednje obrane, svelo se na grudicu latica, čestica prašine i daha. Ubrzo sam se osjećala kao da letim negdje visoko u nebo. Njegovi prsti i usne vodili su mojetijelo koje je čas padalo, a čas se ponovno penjalo zbog čega sam iznova i iznova doživljavala klimaks. Nikada više neću pustiti niti jednu kapljicu vode. Mislila sam da ću umrijeti od žedi, osušena i iscrpljena.A onda je, u dva ili tri sata ujutro, kada je napokon prestao sa svojim igri-cama prstiju i usana i spremio se dati mi sebe, postao impotentan.To me uopće nije razočaralo. Opijena od umora i bespomoćna na mekim jastucima, izgubila sam svijest.Ujutro je sunce ušlo kroz prozore i spustilo se na krevet poput meda. To je bilo prvi put da sam se naspavala otkako sam došla u New York prije tri mjeseca.Jastuk s moje lijeve strane bio je napušten, a plahte su imale obrise ljudskog tijela. Meni prilično poznat aparat za vlaženje zraka puštao je bjeličas-tu paru. Bacivši pogled na njega, nasmijala sam se sama sebi.Lijeno sam se protegnula, polako izašla iz kreveta i bosa krenula prema dnevnoj sobi.Muju je prekriženih nogu sjedio u pidžami na okruglom indigo jastuku. Njegova su leda bila sasvim mirna. Nešto u njima je pobuđivalo osjećaj strahopoštovanja.S nekim muškarcima samo kad je njihov penis u nama, osjećamo da nam pripadaju, a onda čim izađu iz kreveta mogu postati i stranci koje kao da nikada prije niste vidjeli. No, Muju nije bio takav.Ono što je u meni pobudilo osjećaj strahopoštovanja i ono što mi je bilo nepoznato bila je njegova smirenost. Iz tog kontemplativnog, meditativnog držanja indijanskog ili taoističkog porijekla, prema vanjskom svijetu isijavala je neka vrsta čudesne energije.Tiho sam se sklupčala na trosjedu, promatrajući njegova leđa dok je on meditirao. Sunčeva svjetlost prodirala je kroz venecijanere, ostavljajući tragove na namještaju i svim onim breskvama i figurama žena različitih oblika i veličina. Kao u da sam bila u svijetu snova.Ne znam koliko je vremena prošlo, ali kad sam se probudila iz nenadanog sna, Muju je i dalje bio u istom položaju. Činilo se kao da ga vrijeme uopće nije moglo dotaknuti. Bio je tamo, ali istovremeno i nije bio tamo.Zadovoljno sam se protezala. Od trenutka kada sam ušla u ovaj stan moje je tijelo i moju dušu obuzelo nešto sigurno i toplo. Činilo mi se kao da je to dom u kojemu sam živjela nekoliko desetaka godina, a ne samo jednu večer.Muju je napokon ustao i krenuo prema meni s osmijehom i pitanjem: 'Nije li ti hladno?'Poljubio me u usta i snažno dlanom protrljao moje još uvijek nago tijelo.Od hladnoće sam se naježila.'Donijet ću ti ogrtač', rekao je i krenuo prema kupaonici.Zaustavila sam ga. 'U redu je.' Bila sam pomalo rumena, no odlučno sam njegovo lice okrenula svom i počela ga nježno ljubiti.'Želim samo...', rekla sam blago, jednom rukom posežući ispod njegovog struka. Tiho je zajecao, a onda me spustio na trosjed.Ovaj put nije bilo duge predigre prstima i usnama. Odjurio je u kupaonicu i brzo

se vratio s kondomom u ruci, a onda je ušao u moje tijelo brzim, snažnim pokretima.Dok sam svršavala, pomislila sam: 'On može biti bilo tko i bilo što.'I on je svršio, ali nije ejakulirao.To popodne je Muju odletio u Dominikansku Republiku. Bit ćemo razdvojeni tri tjedna. Sto se mene tiče, to je bilo stvarno previše.Njezin dvadeset i deveti rođendanVrijeme teče daleko koliko i voda! KonfucijeNajteže godine života su one između desete i sedamdesete. Helen HayesTrećeg siječnja u New Yorku nije bilo slavujevog pjeva, lake jazz glazbe u zraku, Mujua, nikakve glamurozne proslave mog dvadeset devetog rođendana. Samo je s East i Hudson Rivera neprekidno puhao vjetar. Njegova oštrina rezala mi je kožu.Dvadeset deveta godina života je stvarno čudno životno doba. Još uvijek ne znaš jesi li djevojka ili si već postala žena. Stara minica u ormaru djeluje nekako postiđeno kao da ju je naglo napustila mladost. Iako s dvadeset i devet možeš svršiti puno lakše nego s devetnaest, nemaš pojma jesi li u tom trenutku sretnija ili nesretnija.S dvadeset i devet je moja majka već imala kćer od osam godina. S dvadeset i devet je Marih/n Monroe bila obožavana od svih muškaraca na svijetu, a s dvadeset devet je i najobožavanija od svih azijskih božica, Guanvin, odlučila ne postati princeza nego redovnica, usavršavajući svoju vjeru kako bi postala besmrtna u 'budističkoj zemlji mora i neba' na otoku Putuo.S dvadeset i devet sam napustila svoju domovinu i okušala se u nepoznatoj zemlji. Na sreću, New York mi se svidio, posebno kad bi i Muju obitavao u njemu.Muju me nazvao ujutro čim sam se probudila. Podigla sam slušalicu, a on mi je rekao: 'Bok i sretan ti rođendan! A sada malo šuti.'Počela sam se smijati, ali mi je on odmah rekao da moram biti tiho. Stisnula sam slušalicu na uho i začula melodičan zvuk koji je podsjećao na ptičji pjev.'Je li to neka ptica?', pitala sam.'Sviđa li ti se?', nije mi odmah odgovorio.te'Da, gotovo da mogu osjetiti miris prašume. Kakva je to ptica?''To uopće nije ptica već jedna posebna vrsta žabe koja živi samo ovdje. Lokalni stanovnici je zovu coqui.' Smijao se, pomalo ponosan na samoga sebe.'Hej, pa tamo ima žaba koje mogu pjevati poput ptica. Donesi mi jednu!', smijala sam od sreće.'Donijet ću ti dar, ali ne coqui', odgovorio je.Kažu da Japanci vole darivati. Po mom iskustvu, to je svakako točno.Kad sam se vratila računalu, našla sam nekoliko poruka svojih prijatelja. Moja prijateljica Xi'er mi je napisala da mi je baš poslala kratku svilenu spa-vaćicu bijele boje na koju je akrilnim bojama naslikala veliki crni pupoljak lopoča.Lopoči, crna boja, svilena spavaćica — to su samo neke tvoje omiljene stvari. Prema našem običaju sam odmalMiapravila dvije, potpuno iste: jednu za tebe ijednu za mene. Živjelo naše prijateljstvo! Budi sretna žena sa svojih dvadeset i devet godina, dovrši svoju knjigu i pronađi nekog dobrog čovjeka. P.S. ah, već sam dobro izgla-čala pupoljak lopoča, pa se ne moraš bojati da će nestati u pranju.Nisam se mogla prestati smiješiti svom računalu.Od svih rođendanskih poklona koja bih dobivala, onima koje mi je poklanjala Xi'er sam se uvijek najviše veselila. Sviđalo joj se da neke stvari imamo obje. Nije dugo trebalo i kupovanje istih stvari je postao naš običaj. Jednom sam kupila dvije talijanske tablice za izračunavanje ovulacije, jednu za sebe i jednu za nju. Skoro me ubila kada je otvorila svoju. Potpuno sam zaboravila da njoj takve stvari ne trebaju.Moja sestrična Zhu Sha, koja je bila četiri godine starija od mene, i njen muž Ah Dick, slikar, poslali su mi e-mailom zajedničku čestitku. Na čestitki je bila slika sa smiješnim licem njihovog tromjesečnog sina.Nasmijano lice te male bebe u meni je nenamjerno izazvalo tračak ljubomore. Još kada smo bile malene, bila sam ljubomorna na ljepotu i pamet koju je imala Zhu Sha, i zbog njezine omiljenosti u srednjoj školi. Napravila sam neke grozne stvari, kao kad sam, primjerice, prolila tintu na njenu bijelu suknju koju je morala nositi na školskoj recitaciji.Sada je bila sretna majka i uspješna poslovna žena u jednoj američkoj kon-

zultantskoj tvrtki koja se bavi odnosima s javnošću u Šangaju. Pomirujući svoj poslovni i obiteljski život, bila je prava predstavnica kineske srednje klase koja se ubrzano razvijala.Iako se putanje naših života nikada nisu dodirivale, ipak smo se međusobno poštivale, a ponekad čak i žudjele za životom one druge. Obje smo znale što znači cijeniti prilike koje su nam se pružile, što znači razvijati vlastitu osobnost i shvaćati da naša generacija ima puno više mogućnosti od generacija koje su nam prethodile.Nazvao me moj stari prijatelj Jimmy Wong, pa smo se dogovorili za večeru.Upoznali smo se prije trinaest godina. U to je vrijeme bio poznati mladi pjesnik u Kini, vrlo ponosan i arogantan. Nije volio vlast, a ni vlast nije voljela njega.Nakon incidenta na Tien'anmenu 1989. godine, na brzinu je emigrirao i poveo sa sobom svoju ženu, koja je bila također pjesnikinja, i njihovu tek rođenu kćerkicu u New York. Cim su stigli, on i njegova žena su se odmah odrekli pjesničkog života kako bi imali od čega živjeti. New York je skup grad. Njegova se žena zaposlila u tvornici odjeće i restoranu u Kineskoj četvrti, a on je počeo studirati pravo, čekajući u agoniji na dan kad će otvoriti svoj odvjetnički ured. Postao je odvjetnik za emigtante i ubrzo otvorio urede u Flushingu i Lower Manhattanu tako da je njegova klijentela brojala preko milijun Kineza koji traže zelenu kartu. No, razveo se. Njegova bivša supruga je pokrenula kompaniju specijaliziranu za uvoz replika kineskog antiknog namještaja. Sada zarađuje više od milijun dolara godišnje.Negdje sam čula da devedeset posto pjesnika ima urođen dar za zarađivanje novca samo što jednostavno nemaju potrebu okušati se u tome.Kad sam stigla u New York, Jimmy Wang me gotovo svaki dan pozivao na večeru. Bio je još deblji nego prije, nedostajalo mu je i nešto kose, a na licu je imao izraz nervoznog odvjetnika, uvijek na oprezu. Od razvoda nije ušao u neku novu vezu i dalje je volio hladno pivo i vruće komade. No, što se broj žena s kojima je spavao povećavao, tako je i on postajao sve usamljeniji i usamljeniji.Jednom mi je rekao da sam mu ja najbolja osoba za izlaske na večeru. Ponekad bi bio razočaran kad ne bih imala vremena naći se s njim svaki drugi tjedan, ali njegovo razočaranje bi u trenutku nestalo.Kada malo bolje razmislim, naše je prijateljstvo bilo savršeno. Cijenili smo jedno drugo, bilo nam je stalo i, što je bilo vrlo čudno, nikada se nismo posvađali. S druge strane, nismo se niti pretjerano voljeli. Do sada nas nikada nije zarazila kuga požude ili strasti, pa smo slobodno mogli pričati o svojim seksualnim životima.Ovaj put smo odabrali restoran u šangajskom stilu po imenu Stari Zheng XingVo')\. se nalazio na Mott Streetu u Kineskoj četvrti. Pripremali su autentična šangajska jela.Čim smo ugledali jedno drugo, Jimmvjevo lice, koje je uvijek bilo u grču, odjednom se ozarilo. Raširio je ruke i čvrsto me zagrlio. 'Stvarno ne mogu vjerovati da smo već tako dugo prijatelji', rekao je. 'Pogledaj se, pa izgledaš isto kao i onda kada sam te prvi put upoznao u Pekingu. I dalje imaš isto nevino lice!'Na te riječi sam se nasmijala. Laskanje je uvijek dobrodošlo. Nisam baš visoka i s dugom ravnom kosom i okruglim licem ponekad stvarno izgledam nevino.Pružio mi je crvenu satensku kutiju sa svilenom mašnom. 'Sto je unutra?' Oprezno sam je uzela u ruku i protresla pored uha kako bih pokušala pogoditi što bi moglo biti unutra. Dok sam bila djevojčica, navikla sam se dobivati svakakve darove, a puno je ljudi je doživjelo to da ih nisam znala cijeniti. Čak će me i Muju jednoga dana optužiti da sam 'nepotrebno arogantna'.Činilo se da Jimmy odista uživa u mom djetinjastom ponašanju. 'Znaš li što je unutra?' Nasmijao se. 'Unutra je narukvica od zada. Vrlo sofisticirana. Prije deset godina bih ti sigurno poklonio neku svoju pjesmu.''Srećom, sada je prošlo tih deset godina', nasmijala sam se. Možda je mislio da se samo šalim, ali istina je da čak ni za vrijeme svojih najluđih manija pisanja nikada nisam zanemarivala materijalnu ljepotu. Svila je lijepa, žad je lijep, Prada je lijepa, Ferrari sportski automobili su lijepi kao i američki novac, posebno onaj s likom Franklina.Konobari u Starom Zhing Xingu govorili su šangajskim dijalektom, a odjeća i kosa su im bile puno urednije nego kod radnika imigranata koje je švercala kineska mafija i koji su radili u drugim kineskim restoranima.

Konobar s velikim očima nam je donio jelovnike i mi smo naručili račiće na pari na šangajski način, svinjetinu 'stotinu listova', slano povrće s bambusovim klicama i mariniranu juhu od svinjetine. Ova posljednja je bila pripremljena po starom šangajskom receptu. Danas se tako nešto teško moglo naći u Šangaju. Tko bi mogao zamisliti da će se održati u New Yorku?Svaki kineski grad na Zapadu sličio je na starinski vlak koji sporo putuje zajedno sa svojim teretom sjećanja na kinesku tradiciju. U kontrastu s time, suvremena Kina je bila super-brzi moderni vlak koji juri u nepoznato.Hrana je bila vrlo ukusna, vino fina, a razgovor je lijepo tekao.Jimmvju se izgleda vratila poetska senzibilnost. Vodili smo jedan od rijetkih razgovora o religijskim stajalištima Dostojevskog i Hermanna Hessea. Zatim smo razgovarali o našim stanovima, automobilima, vrtovima i, neizbježno i sasvim prirodno, o našoj omiljenoj temi, a ta je bila seks.'New York nije ni upola tako seksi kao Šangaj', rekla sam.'Slažem se.' Progutao je veliki gutljaj piva. 'Sto je još gore, New York muškarca lako može pretvoriti u seksualnog manijaka u sekundi. Postaneš pre-siguran u seks, a onda odjednom osjetiš da si impotentan od čega ti se više ne seksa godinu dana.''Kad sam tu bila tek mjesec dana, namjerno sam se lošije odijevala kako bih smanjila vjerojatnost da će me netko opljačkati ili silovati', rekla sam. Na to smo se Jimmy i ja dobro nasmijali.Prije nekoliko minuta me moja majka, koja živi u Kini, nazvala uznemirena jer mi je morala reći da je neki pervetit nedavno gurnuo neku stranki-nju s platforme u njujorškoj podzemnoj.Tko mi je uopće savjetovao preseliti se u grad s takvom reputacijom?Seks je ovdje bio nalik na tvrdu kovanicu koja se mogla pokupiti s ulice. U ovom gradu su zaboravili na većinu klasičnih seksualnih užitaka, kako je to sjediti u kafiću i hvatati pogled prepun šarma i seksualnog zova, flertovati samo radi užitka, a onda ponovno izazivati, odbijati, pa se na trenutak zaustaviti...Takva vrsta tanga iziskuje vrijeme. A u New Yorku je vrijeme dragocjeno.Šangaj je sve više nalikovao New Yorku, ali Nevv York nikada postati neće. U Šangaju je barem zrak uvijek bio vlažan podsjećajući na kišni vrt ili ženu koja se okupala.'U Braći Karamazovima, Dostojevski kroz usta Velikog Inkvizitora veli da čovjek ne želi samo živjeti, već želi imati za što živjeti'. Jimmy je visoko podigao svoju čašu. 'Ovo je zdravica, rekao je, 'za ono zbog čega vrijedi živjeti!'SnijegElegantne stvari: bijeli kaput preko ljubičastog sakoa. Guščja jaja. Sladoled sa sirupom od lijane u novoj srebrnoj zdjelici.Sei Shonagon: The Pillow BookVrijeme je postalo hladno i vjetrovito.Jednog jutra sam ustala, rastvorila teške, crne zavjese od velura i otkrila iznenađujući omotač od čistog srebra koji je prekrio sve izvan prozora. Padao je snijeg! Bila je to prava snježna oluja.Pahuljice snijega velike kao moj dlan plesale su po zraku, sakrivajući nebo. Tako lijepo da je bilo gotovo nestvarno. Zgrade, ulice, automobili, drveće — sve je nestalo u svijetu u kojem je ostala samo poezija.Kao djevojčica, snijeg sam uvijek povezivala s New Yorkom, vatrometom, oguljenim i pojedenim mandarinama pored kuhinjske peći. No, u Šangaju od moje rane mladosti nikada nije pao pravi snijeg.Prvi snijeg u New Yorku razbudio je sve moje uspomene na snijeg. S mislima koje su lutale, sjela sam na zahod, oprala zube, počešljala kosu, napravila par joga vježbi i pojela sinoćnje ostatke okruglica, promatrajući kroz prozor bijeli snijeg. U zanosu zamišljam da se pretvaram u jednu od pahuljica, da lagano plešem po zraku, čisto bijela, jedinstvena, bez kontrole nad svojim tijelom, zatim padam u blatnjavu zemlju, topim se ili nestajem pod nečijom potpeticom...Životni ciklus mogao bi biti jednostavan poput snježne pahuljice koja pada s neba ili svjetiljke koja gasne, ili poput dvije zgrade koje nestaju i pretvaraju se u prah i pepeo u sat vremena.Ali snježne pahuljice se tope na tlu i isparavaju nazad prema nebu. Jednom će ponovno nastati pahuljice koje lete nebom. Možda je smrt slična tom ciklusu, nalik na neki prekid, pa onda kada ponovno otvoriš oči, shvatiš da si već započeo nov život na sasvim drugom kraju svijeta.I*

Sve je prolazno, u promjeni, sve je praznina. Ipak, ovakva je transformacija i praznina vječna. Postoji put koji vjerojatno polako vodi prema savršenom znanju, a svaki korak na tom putu znači vječnost, ponovno rođenje.Ugasila sam cigaretu, iznenađena razmišljanjima koja su poput valova preplavila moj mozak.Snijeg je i dalje padao, no nešto sporije nego prije. Nekoliko pahuljica je palo na prozorsko staklo i odmah se rastopilo.Sjela sam pored prozora, otvorila laptop i provjerila e-mail. Osim uobičajenih spamova koje neprestano primam, s naslovima poput 'kako zaraditi bez rada' ili 'kako postati multiorgazmična žena', bile su tu poruke izdavača, medija, studenata i profesora s istočnoazijskih studija i, naravno, nekoliko onih sasvim osobnih. Među brojnim porukama, uvijek sam prvo odabirala Muju-ovu. Pisali smo si poruke svaki dan, opisujući sve što nam se zbiva, razmjenjujući čežnje.U današnjoj poruci mi je napisao da uskoro treba otputovati u Havanu. Julio je organizirao besplatni koncert za kubanske radnike. Dvadeset tisuća ljudi će ga gledati kako pjeva u čast jednog malog naroda koji se imao hrabrosti oduprijeti američkom imperijalizmu. I Castro će biti tamo. Prije dva mjeseca su po ulicama polijepili plakate, a dvije lokalne televizijske postaje neprekidno su prenosile najave koncerta.Na kraju e-maila Muju je napisao da je upravo doručkovao s Juliovom prvom i trećom ženom. Obje su bile Hispanoamerikanke, jedna plavuša, druga brineta.Čim smo sjeli za stol, počele su prepričavati prljavštine o Juliju najmilijim mogućim glasićima, čisti med i mlijeko. Uprvi mah ih poželiš, ali istovremeno obje dame su izrazito destruktivne, kao neka dva motora koja su u neprekidnom pokretu.Uglavnom, tako ih je opisao.Mujuove primjedbe i opisi nekih stvari su me ponekad iznenađivali. Kroz njegove oči sam tako mogla vidjeti boje, oblike, likove i priče koja do tada nikada nisam primjećivala ili me nisu dovoljno zanimale. Priznajem da prije nego što sam upoznala Mujua nisam sa sigurnošću znala u koji dio svijeta smjestiti Dominikansku Republiku.Dakle, on će biti na Kubi s bendom koji sprema koncert za proletarijat, koncert na kojemu će biti i sam Castro. To mi je zvučalo prilično cool.Kliknula sam na 'odgovori' i napisala da u Nevv Yorku pada snijeg.'Prekrasna snježna scena. Stvarno bih htjela da si sada pored mene... sjedim pored prozora i gledam snijeg već satima. Ne znam zašto, ali mi neke neobične misli stalno padaju na pamet. Razmišljala sam o stvarima kao što su smrt, vječnost, ponovno rođenje...Povukla sam dim, na trenutak zastala, a onda nastavila pisati istu rečenicu:Razmišljam o djetetu. Prije sam prezirala i samu pomisao na trudnoću. Zamisli samo da ti je nešto stalno u trbuhu, cijedi iz tebe mladost, raste i raste... Ali sada sam počela ozbiljno razmišljati o tome. Možda s tobom.Hodala sam gore-dolje po stanu, uzbuđena, sretna i sama, ali bez starog osjećaja usamljenosti.Bilo je mirno. Grijanje bi povremeno napravilo tihi šuštavi zvuk, a povremeno bi do mene doprlo i lajanje psa od mog susjeda s lijeve strane. S desne strane je netko pozvonio na vrata mog drugog susjeda. To je bio dostavljač kineske htane. Kat ispod je par studenata glasno vodio ljubav. Ti su se zvukovi mogli često čuti u mojoj zgradi u Sohou. Kada povremeno ne bih čula jedan od tih zvukova, to mi je izgledalo kao mala crna rupa na mjestu gdje nedostaje zub u savršeno pravilnom nizu.Legla sam na naslonjač i pročitala biografiju Eileen Zhangovih posljednjih godina u Americi. Knjigu sam posudila u knjižnici na Sveučilištu Columbija. Nedugo zatim sam zaspala.Kad sam se probudila, nebo je bilo crno, susjedov televizor je glasno radio, a miris pečene govedine prodirao je sa svih strana, ispunio zrak i toplo mi napunio nosnice.Snijeg je prestao padati, a vani se na obližnjim krovovima napravio debeli bijeli sloj koji je sakrio crnilo neba. Njegov blagi odsjaj na krovovima odbijao je svjetlost poput traka duboko protkanih plavim i srebrnim nitima.Svjetlost je obasjala noć, a kroz jedan maleni prozor i moje oči. Nastala je jedna hladna i lijepa atmosfera koja nije sličila niti jednoj boji.Odjenula sam debeli kaput, zagrnula se šalom od angore s finim zlatnim tkanjem, navukla vezene rukavice od janjeće kože i neko vrijeme provela tražeći ključeve.

Otvorila sam vrata i krenula ulicom.Ralica je upravo prošla. Na tlu nije bilo puno snijega, a vjetar nije snažno puhao. Sama sam polako hodala prema restoranu Stari Zheng Xin u koji sam cesto odlazila. Tamo su me poznavali svi konobari koji su točno znali koja su mi omiljena jela.U krevetu, kasnije iste večeri, otkrila sam da je prošao još jedan dan sličan brojnim drugim prije: čitav dan ni sa kim nisam prozborila niti riječi.U gradu koji je tako oštar i užurban poput New Yorka ništa nije bilo kao ne raditi baš ništa i ne izgovoriti niti jednu jedinu riječ, osjećajući kako vrijeme polako prolazi kroz nabore kože na prstima. Od toga se postajalo još sretnijim. Ili još usamljenijim.Seks i zen u kuhinjiJedite, pijte, muškarci, žene: u tome leže velike čovjekove želje. KonfucijeSvaki dan jedite hranu koja raste u tom godišnjem dobu. U Japanu u proljeće jedemo krastavce.Japanska poslovicaMuju se napokon vraća. U New York je trebao stići te večeri.Ispostavilo se da ja iste te večeri moram na proslavu rođendana u kući jednog poznatog profesora sa Sveučilišta Columbia.Profesor je imao devedeset i dvije godine, no i dalje je imao nevjerojatnu iskričavost i energičnost tako da je u minuti mogao pojesti cijeli odrezak. Osim toga, uvijek je sa sobom nosio foto aparat-idiot kako bi mogao iskoristiti priliku kada naiđe na neku lijepu mladu djevojku koja ga obožava, a to je gotovo uvijek bio slučaj, i predložio joj zajedničko fotografiranje. Kasnije bi se na tim fotografijama moglo vidjeti njegovo nasmiješeno lice koje kao da je plutalo do površine filma zajedno s nasmiješenim ili nenasmiješenim licima raznih djevojaka koje bi obujmio oko struka ili im se lagano naslonio na ramena.Odlučila sam da ću pobjeći taman u vrijeme slijetanja Mujuovog aviona na JFK. Kad je došao taj trenutak, pored mene se našao književni kritičar određenog autoriteta koji je raspravljao, uz puno gestikulacije, ima li prostora da se spisateljice počnu širiti na druge teme osim menstruacije, seksa, mijenjanja pelena i slično te smanjuju li se kulturološke razlike Istoka i Zapada ili ne, ili kao i medu muškarcima i ženama i tu postoji temeljna različitost.Oklijevala sam i dvoumila se, ali nisam bila pretjerano zagrijana za temu. A onda se neko spotaknuo i gurnuo me pa je čaša crnog vina odletjela iz moje ruke i razlila se po skupoj kritičarevoj vunenoj vesti dok je votka iz njegove čaše upropastila moju jednako tako skupu košulju širokih rukava od kineske svile.Usred kaosa i bezbroj isprika koje su uslijedile, iskoristila sam priliku i prišla profesoru, dala mu njegov rođendanski poklon (japanski model idiot fotoaparata) i na brzinu se sa svima pozdravila.Zgrada u kojoj je živio Muju imala je luksuzan i prostran ulaz s masivnim žardinijerama i pet ili šest arogantnih portira odjevenih u crna odijela.Ovo je bio moj drugi posjet njegovom stanu. Kao i prošli put, portir je prvo nazvao, a tek nakon toga me pustio da uđem. Kad je dizalo stiglo do četrdeset i petog kata, uletjela sam kroz otvorena vrata, krenula lijevo prema Mujuovom stanu, ne osvrnuvši se niti jednom. Zatim sam iza sebe začula zvukove koraka i smijeha. Okrenula sam se i pogledala: bio je to Muju.Kad ga je nazvao portir, stao je pored vrata od dizala u nadi da će me moći romantično iznenaditi. Nažalost, ja sam prebrzo izišla.Oboje smo se nasmijali. Otkad mi je dao praktični poklon aparata za vlaženje prostora, naša se romanca pretvorila u nešto sasvim neuobičajeno. Sjećam se da smo jednom pričali nešto preko telefona i da sam slučajno pogledala kroz prozor, a da je na nebu bio prelijepi prizor punog mjeseca koji kao da je bio naslikan čistom bijelom bojom na crnom nebu. 'Hej, baš gledam nebo i vidim divnu mjesečinu. Ah... to je tako romantično...' S druge strane se nekoliko sekundi nije ništa čulo, a onda smo se oboje počeli glasno smijati.Riječ 'romantično' je nešto što svatko mora iskusiti sam za sebe. To je riječ koja se apsolutno nikada ne smije koristiti usput jer jednom kada se izgovori, 'romantično' postaje nešto kao farsa.Njegove su torbe bile odložene u dnevnoj sobi, nije imao vremena sve spremiti. U kuhinji je Muju pod jakim svjetlom tražio nož i dvije šalice, a potom na radnu površinu položio dva jarko žuta limuna.'Želiš čaj s limunom?''Zašto ga ne bismo pripremili?' Čim sam to izrekla, Muju se istog trenutka

zaustavio.'Super. Onda ga ti pripremi.'Dodao mi je električno kuhalo, obrisao ruke, poljubio me i brzo izašao iz kuhinje.Nije to bilo zato što se ja bolje snalazim u kuhinji od njega, već mi se u tom trenutku učinilo da bi pripremanje čaja za mog dečka koji se upravo vratio s puta bilo gesta ljubavi. Počela sam s poslom.Iskreno, bila je to najsređenija kuhinja u kojoj sam ikada bila. Prostrana, topla, svijetla, ispunjena bijelim elementima i toliko moderna da mi se to na trenutak učinilo apsurdnim.Golemi hladnjak bio je vrlo uočljiv i podsjećao na manji kamion kojega je netko obrnuo. Njegova vrata su imala čak i stroj za pravljenje leda, a unutra se nalazila polica za nekoliko boca pića. Osim toga, bio je tu i zasebno postavljen čvrsti ormarić, pladanj s hermetičkim zatvaranjem i posebna posuda za spremanje hrane na kliznoj konzoli.Pogledala sam oko sebe i vidjela i pletenu košaru sa šarenim japanskim fu-roshiki platnima i bijelu porculansku vazu za koju još nije kupljeno cvijeće. Iznad mene su se nalazile bijele police prepune raznih posuda, zdjela, lonaca i šalica, a ispod toga ormarić s dvadeset raznih vrsta wokova i poslužavnika te isto toliko noževa. Osim toga, bilo je tu i tridesetak bočica sa začinima raznih boja i okusa, svi posloženi na dvije drvene police točnim abecednim poretkom. U kutu se nalazilo nekoliko kuharica. Pogledala sam nekoliko samo da bih vidjela naslove: Kuhanje iz desne stane mozga i Zen i umijeće kuhanja.Budući da sam se nalazila u tako veličanstvenoj, ambicioznoj i inteligentnoj kuhinji, u mom se trbuhu počela buditi biološki i psihološki izazvana glad zajedno s određenim pritiskom.Hitro sam izlila vrelu vodu u dvije čiste šalice ukrašene slikama breskvi i ubacila narezani limun.'Gdje ti stoji med?', povikala sam.Ušao je Muju i iz velikog hladnjaka izvadio staklenku boje jantara u kojoj se nalazio med pomiješan s mljevenim cvjetnim laticama.'Evo, ovaj med sam donio iz Dominikanske Republike. Sasvim je svjež. I tebi sam donio jednu staklenku.'Onda je pronašao u hladnjaku i dodao mi je. 'To je dar za tebe.''Hvala! Ah, vrlo je teška.' Staklenka je sličila na starinski uteg.Da sam ja Muju, vjerojatno bih donijela svježe, čisto cvijeće što je puno lakši poklon. No, takva sam ja. Mujuova gesta je bila totalno simpatična.Baš kad sam htjela odnijeti šalice u dnevnu sobu, on me odjednom uhvati. Nježno mi je iz ruke uzeo šalice i stavio ih sa strane, nagnuo se prema meni i počeo me ljubiti.Zatvorila sam oči dok je mojim tijelom počela strujati neka fina energija koja je tekla poput meda sve dok nas nije potpuno spojila i ušla u njegovu odjeću, njegovu kosu, pa njegovo lice i svaku njegovu poru. Tri tjedna sam čekala ovaj trenutak.Priznajem da me od svih muškaraca s kojima sam bila, Muju mogao dovesti do najviše točke uzbuđenja, do stanja u kojemu sam istodobno željela postati besmrtna, ali i umrijeti. Niti jedna vještina nije se mogla usporediti s tom njegovom, ali najčudnije je bilo to što se ona skrivala ispod njegovemirne i tople vanjštine. U najvećim dubinama njegovog tijela skrivao se neodoljivi ocean tajni i strasti koji nije imao dna.Kako su prolazili dani i kako sam ga bolje upoznavala, njegova posebnost postajala mi je sve jasnija.Za njega je seks bio vrsta duhovnog iskustva, ali po načelu koje je bilo svojstveno istočnjačkoj religiji. Seks je imao jednu estetiku misterije, čiste i neodoljive.Ja sam, s druge strane, preko pisanja i socijalnih kontakata postala svjesna postojanja moje osobnosti, ali sam upravo preko seksa, i to seksa u kombinaciji s ljubavi, osvijestila svoje postojanje kao žena. Na to bih pomislila svaki put kada bih čula pjevačicu Portisheada kako plačnim glasom pjeva: 'Daj mi razlog da budem žena.'Nikako nisam uspijevala zadovoljiti svoju glad za Mujuovom puti. Ta seksualna glad je bila tako duboka da bi u tim trenucima moje tijelo presta-jalo postojati. Pretvarala sam se u tu glad — glad koja hoda, priča i vrišti.To je prava istina. Stalno sam htjela voditi ljubav s tim čovjekom. Jednostavno

sam to morala.Nijemo i sa zagonetnim, čarobnim osmijehom, brzo me skinuo.Sjela sam na bijelu kuhinjsku radnu plohu. S lijeve strane nalazio se veliki, čisti sudoper, a s desne štapići, kuhinjska pomagala i sokovnik. Bilo je tu još i puno drugih stvarčica kojima ne znam ime.U toj super - kuhinji nalikovala sam nekom super-voću. Drhtala sam od iščekivanja.'Treseš se. Je li ti hladno?', upitao me spuštenim glasom, podižući jedno od furoshiki platna i stavljajući ga oko mojih ramena.U jednoj sekundi je otkopčao svoje hlače, a u drugoj munjevitom brzinom stavio kondom. Bilo je previše očito i pomalo bestidno, ali vrlo izazovno.Široko razrogačenih očiju sam gledala u strop i trudila se ne vrištati. Zapalila se vatra tijela i počela je strujati energija jina i janga. Ja sam bila jin, a on jang. Ja sam bila mjesec, a on sunce. Ja sam bila voda, a on planina. Udi-sala sam njegov dah, ulazila u njegovo postojanje. Takva ekstaza me potpuno opila. Moj je orgazam eksplodirao usred kuhinje. 'Svršavam', mrmljala sam, gledajući ga oči.U tom trenutku me odjednom preplavio osjećaj praznine i ljubavi. Poput nekog brisanog prostora, osjećaj koji je dopirao duboko do same srži kostiju, tako duboko da se od njega u trenutku klimaksa izobliči lice i pusti uzvik kao da je smrt moguća u bilo kojem trenutku.'Svršit ću', zatvorila sam oči i čvrsto ga zagrlila. Činilo mi se kao da ga tako držim već tisućama godina, kao da nikada nismo bili razdvojeni.Onda je i on svršio uz vrisak, poput ranjenog generala koji je pao sa svoga konja.I ovaj put, kao i onaj prethodni, nije ejakulirao.Dok smo pili podgrijani čaj od limuna, brbljali smo naslonjeni na hrpu jastuka.'Čini se da stvarno voliš biti u kuhinji', primijetila sam.'Kuhinju sam uredio luksuznije od spavaće sobe.' Nasmijao se na neki čudan način. 'Ne misliš li da žena u kuhinji postaje nekako posebno ženstvena?''Da?', upitala sam nezainteresirano, zamišljajući se kako očajno tumaram kuhinjom, prljava i zapuštena, smrdljiva od dima i masna. 'Trebam li zaključiti da bi me volio više kad bih ti nešto skuhala?''Točno', rekao je, šaleći se samo napola i naslonivši ruku na moje rame.'Ima još nešto što me jako zanima.' Nagnula sam se bliže njegovom uhu, na trenutak oklijevajući. No, vidjela sam da ga zanima što me ohrabrilo, pa sam nastavila: 'Zar ti... nikada ne ejakuliraš?'Pogledao me. 'Kako znaš?''Ma, imam šesto čulo ili treće oko, znaš', našalila sam se. Zapravo sam mogla osjetiti razliku. Osim toga, prvi put sam bacila pogled na bačeni kondom.'Tako znači?' Vrhom svoga nosa dodirnuo je moj. 'Ponekad ejakuliram. Ali ne često.''Ali zašto? Ne utječe li to na osjećaj kod svršavanja?'Stvarno nisam razumjela. Kineski Tao priručnici spominju da 'suzdržavanje od ejakulacije zadržava esenciju i hrani mozak', te na taj način produljuje životni vijek i održava mladost.Prema klasicima iz davnina, Carev priručnik o umijeću u noćnim odajama od prije dvije tisuće godina tvrdi da muškarac koji može spavati s tri tisuće žena postaje besmrtan. No, nikada nisam upoznala muškarca koji je znao uspješno primjenjivati Tao umijeće u noćnim odajama.'Ne utječe.' Odmahnuo je glavom.Pogledala sam Mujuovo lice, to je bilo lice koje nije odavalo njegove godine, lice koje je bilo obasjano toplinom kad bi se nasmijao i nisam više ništa rekla.'To ti se ne sviđa?', pitao je, oklijevajući. 'Utječe li to na to kako se ti osjećaš?' Odmahnula sam glavom.'Seks s tobom je ovisnost s koje se nikada ne bih mogla skinuti. Žudim za njim noću i danju. Ja sam kao oni koji cijele godine čekaju Novu godinusamo da bi mogli vidjeti vatromet, glave okrenute prema gore, otvorenih usta, čekajući da prasnu', rekla sam.Nasmijao se i dodirnuo mi prstom čelo. 'Ti!'Ležali smo tako zatvorenih očiju, nismo ništa govorili.Nije bilo prekasno, ali činilo se da je Muju bio umoran od dalekog puta. Brzo je zaspao i počeo tiho hrkati.Nije bilo zastora, pa je prozor bio obasjan noćnim svjetlima grada. Nebo nije

bilo crno, ni tamnoplavo, već nekako olovno sivo i crveno, nalik na scenografiju u filmu o vampirima. Na ulici koja se nalazila četrdeset i četiri kata niže, automobili su letjeli jedan za drugim, a njihovi zvukovi miješali se sa šumom aparata za vlaženje zraka koji je stajao pored kreveta i zvučao kao kiša.Tako su izgledali dojmovi osobe s kroničnom nesanicom.Ne znam koliko je prošlo vremena dok nisam osjetila iznenadnu glad. Tiho sam ustala iz kreveta, navukla nešto na sebe i iskrala se u kuhinju. Upalila sam svjetla, i preda mnom se materijaliziralo imaginarno kraljevstvo. Veličanstveno, toplo, sigurno.Otvorila sam hladnjak i pojela tri kriške integralnog kruha, dvije šalice jogurta, četiri kisela krastavca i red čokolade.Za malim kuhinjskim stolom polako me obuzela potreba za snom koja se iz trbuha počela širiti prema glavi, bedrima sve dok nisam zaspala....polako, dok sam ustajala, moje tijelo se počelo kretati poput oblaka prema krevetu, pa se srušilo na meke plahte. U tom trenutku sam se ponovno probudila.Muju me odnio u krevet. Nježno me mazio po leđima. 'Lijepo spavaj. Sada možeš mirno spavati.'Večera za MujuaNe postoji prizor na svijetu koji je privlačniji od prekrasne žene dok kuha večeru za nekoga koga voli. Alice AdamsMoraš napraviti baš ono što misliš da ne možeš. Eleanor RooseveltVani je bilo jako hladno, no snijeg je nestao. Njujor-čani su rekli da je te zime palo najmanje snijega u posljednjih dvadeset godina.Restorani više nisu nudili čašu hladne vode prije jela osim ako bi to gosti posebno tražili. Pranje automobila i zalijevanje vrtova također su bili regulirani novim pravilima za štednju vode koje je donijela gradska uprava. Umjesto svakodnevnog kupanja počela sam se kupati svaki drugi dan.Vrijeme je bilo hladno i suho, a nakon svakog tuširanja deset minuta sam se tresla od hladnoće dok sam stavljala prvo sloj vlažne kreme, a onda utrlja-vala kremu za tijelo. Kupanje svakog drugog dana štedjelo je vodu, ali i moje vrijeme.Jednog dana kad su se i žohari smrzavali do smrti, s neba je pao blagoslov. Nazvao me moj agent, drhtavim glasom. Nisam nikada čula da priča tako uzbuđeno, čak ni prošle godine kada je CBS tražio petminutni intervju sa mnom u emisiji 60 minuta.'Tvoj izdavač S &S je jako sretan', javio mi je ozbiljnim tonom. 'Tvoj roman je uspio doći na ljestvicu najprodavanijih knjiga San Francisco Chroniclea, a i broj jedan je na nekoliko on Une ljestvica!''Ah...' Osjetila sam da bih trebala vikati od uzbuđenja jer on kao da je čekao na takvu reakciju, ali knjiga, koja se po cijelom svijetu pohlepno proždi-rala kao pečena piletina, već je potrošila sav moj entuzijazam. Zbog toga sam nekoliko sekundi bila bez riječi, pa sam pročistila grlo i onda rekla promuklim glasom: Aha? To mi se čini u redu. Nije li knjiga i na ljestvicama u puno stranih zemalja?'Vidjela sam samu sebe kako vučem ogromnu kutiju s desetak qipao haljina i raznim vrstama lijekova, prikrivajući velike tamne podočnjake sunčanim naočalama dok idem od jednog do drugog međunarodnog aerodroma.Ili, godinu dana ranije u Londonu, nakon što sam dala posljednji intervju za BBC, dok sam plakala zbog nesanice, usamljenosti i beznadno lošeg engleskog sve dok mi izdavač nije platio masažu i kozmetički tretman u otmjenom salonu za koji se pričalo da je opsluživao i same Špice Girls.A tu je bio i četvrti dan nakon 11. rujna kada, da bih održala raspored aktivnosti odnosa s javnosti, nisam imala izbora nego sama odletjeti u San Francisco.Ne, stvarno nisam imala potrebu urlati od sreće zbog te knjige. Bez obzira koliko sjajno je sve oko nje bilo.'Izdavač želi da utanačiš vrijeme. Oni bi htjeli pronaći neko mjesto u East Villageu i tamo organizirati proslavu, ali ne sa stotinu ljudi. Možda samo četrdesetak ljudi.'Nazvala sam Mujua i dogovorila s njim sastanak iste večeri, objašnjavajući mu vijesti oko knjige. Tek kad sam s druge strane linije čula njegovu reakciju punu entuzijazma, osjetila sam uzbuđenje.'Nemaš pojma koliko sam ponosan na tebe', iskreno mi je rekao.'Stvarno? Hvala ti.' Osjetila sam sladak okus na vrhu jezika.

Kako bi bio još više ponosan na mene, a na svoje veliko iznenađenje, riječi su jednostavno potekle iz mojih usta prije no što sam ih promislila: 'Onda ću doći navečer i pripremiti večeru. U tvojoj kuhinji. Tako ćemo moći biti malo više kod kuće, a možemo gledati i neki film ili tako nešto.'Zamislite koliko je samo on bio sretan. Istog trenutka se složio. Dogovorili smo se da će doći po mene na putu iz ureda i pokupiti me u šest i trideset, a nakon toga ćemo zajedno k njemu.Spustila sam slušalicu i nisam mogla vjerovati što se zbiva. Stvarno sam se dobrovoljno javila za kuhanje! Vjerojatno sam poludjela. Bio je to jedan od najvećih izazova koje sam ikada sama sebi odredila.Jedina osoba koja me mogla spasiti bila je moja majka. A ona je bila na drugom kraju svijeta. Nakon što sam se malo smirila i o svemu razmislila nekoliko trenutaka, prizvala sam u sjećanje sva jela koja smo Muju i ja jeli u restoranima, kao i nekoliko omiljenih obiteljskih jela koja je kuhala moja mama. Sjetila sam se i nekoliko jela koja volim još otkako sam bila mala. A onda sam naposljetku zapisala nekoliko naziva jela i popis namirnica koje sam morala nabaviti u kineskoj četvrti. Nakon toga sve je bilo kao u reklami Nikea: 'samo to napravi!'U kineskoj četvrti je bila gužva, sve prljavo i kaotično. Nečitki nazivi restorana i znakovi na kojima je pisalo 'Zmaj', 'Feniks', 'Radost' ili 'Prosperitet' te tazličite trgovine s lijekovima, pomagala za akupunkturu i saloni za masažu.Oko malog uličnog štanda koji je prodavao lažne Gucci i Fendi torbice, okupila se skupina turista koja je prevrtala stvari i birala, a onda se odjednom pojavio policajac i počeo plijeniti lažnu robu. Vlasnik štanda je bezizražajnog lica odgovarao na policajčeva pitanja.S druge strane su se prodavali svježe pripremljen tofu na pari, jeftine igračke i voće, poput smrdljivog, ali vrlo ukusnog duriana2 koji se uvozi iz jugoistočne Azije.S popisom potrebnih namirnica ušla sam u nekoliko trgovina i zastala na nekoliko štandova da bih na kraju kupila svježi tofu i relativno svježe povrće, gljive, mrkvu, smrznute račiće, crnu rižu, datulje i kineski vučac3.U prolazu pored manjeg novinskog štanda kupila sam pornografski časopis prepun slika nabildanih muškaraca. Takav si poklon Xi'er najviše priželjkuje, a u Kini ga se nikako ne može nabaviti. Kad sam dobila njezin poklon — noćnu spavaćicu sa slikom crnog lotusa - osjetila sam da joj jednostavno moram poslati seksi časopis. No, nikada nisam mogla biti sigurna da će joj stići ako ga pošaljem poštom. Kineska carina koristi jako strog sustav nadzora.Dok sam čekala na semaforu, zapuhao je hladan vjetar, tako jak da uopće nisam mogla otvoriti oči. To je bio tipičan zimski prizor u kineskoj četvrti. Vukla sam pune vreće kineskih namirnica i to je u meni probudilo svakakve osjećaje.Muju je točno u šest i trideset pozvonio na vrata. Ubacila sam nekoliko vrećica u taksi, pa smo krenuli sjeverno prema Upper West Sideu.Na putu je smješkajući se nekoliko puta pogledao vrećice s hranom koje su se nalazile pored mojih nogu. Morala sam se nasmijati. Bože, konačno sam shvatila što znači 'muškarac koji je strastven prema hrani'. Njegov izraz lica kad bi ugledao hranu postajao bi nježniji, posesivniji i ispunjeniji ljubavlju nego kad bi promatrao svoju djevojku.Rekla sam mu što sam primijetila i on se nasmijao. Vjerojatno sam bila prva djevojka koja je bila ljubomorna na njegovu hranu. Kad bi se počeo glasno smijati, kao da mu je odjednom lice obasjala snažna svjetlost. U djeliću sekunde bi na njegovom licu zaživio svaki mišić, a posebno oči koje su zračile jasnom svjetlosti. One su prolazile kroz sve prepreke i ulazile izravno u srce.23Vrsta malezijskog voćaChinese wolfberry, iat. Lycium chinenslsNašla sam se u njegovoj bijeloj, savršenoj i zastrašujućoj kuhinji. Ispred mene se nalazila raznobojna hrpa zelenih, crvenih, žutih i ljubičastih namirnica koje sam donijela iz kineske četvrti.Muju mi je pokazao kako se uključuje kuhalo, ventilacija i automatsko mjerenje vremena te mi dao osnovne upute za korištenje začina, woka, posuda, lonaca i drugih pomagala. Pomogao mi je staviti pregačicu s izvezenim cvijećem i zavezati kosu kako mi ne bi upadala u hranu. Sve je bilo spremno.

U toj sam fazi iscrpila sve zalihe entuzijazma. Gadilo mi se uopće pogledati odmrznute račiće, onako mekane i ljepljive.Muju je sjedio u naslonjaču u dnevnoj sobi i pio Smart Water, piće koje je s raznim dodacima bilo jako popularno na Manhattanu te smireno gledao televiziju. Igrali su New Jersey Nets, koje je Muju stvarno volio. Ja sam se potpuno izgubljena vrzmala po kuhinji. Izlaza nije bilo.Počela sam prati povrće, gljive i račiće, utočila vodu za rižu. Prvo sam rižu stavila u ružičastu porculansku posudu, a onda dodala puno vode koja je trebala zakuhati. Potom datulje i vučac.Zasad je sve bilo u redu. Popila sam šalicu jogurta, okrenula se prema dnevnoj sobi, sjela Muju u krilo i počela se malo trljati o njega. 'Jako si seksi u toj pregači', rekao je, grickajući mi uho.Pogledala sam prvo njega pa sebe. Nije mi bilo jasno što je moglo biti seksi. Vjerojatno se radi o nekoj fantaziji o ženama koja se uklapaju u muški koncept ženske finoće i vrlina. Neki muškarci imaju fetiš na stopala, neki na kosu, a Muju je možda imao fetiš na kuhinju. Možda je seksi kućna pomoćnica koja prži odreske i ne nosi ništa osim pregače u njegovoj nevjerojatnoj kuhinji bila njegova najveća fantazija.Vratila sam se u kuhinju gdje se sve odvijalo po planu. Voda za rižu je počela kuhati. Ubacila sam datulje i vučac. Sad sam trebala prepržiti povrće. Stavila sam žličicu ulja u wok, pričekala dok se ne ugrije i ubacila povrće. Voda na povrću pala je na vrelo ulje u woku sa snažnim šištavim zvukom, a ulje mi je prsnulo na lice i vrat. Smrdjelo je.Muju je dotrčao u kuhinju. 'Jesi li dobro?'Skrila sam bol i nasmijala se. Odgovorila sam mu: 'Sve je u redu. Još sam živa.' Zagrlio me. 'Hej, zaboravila si uključiti ventilaciju.' Brzo je kliknuo neki gumb.Poklopcem sam prekrila wok da vrelo ulje ne bi posvuda prskalo i duboko udahnula. Kineska kuhinja nije tako jednostavna kao što je pripremanje tjestenine i salate. Moraju se upotrebljavati različite vrste ulja i umaka. Vrlo problematično.Povrće i gljive su bili gotovi i ja sam uzdahnula, ali ovaj put s olakšanjem. Kad nazovem mamu, reći ću joj da sam prvi put u životu kuhala svom dečku. Naravno da joj neću spominjati da je Japanac. Starija generacija Kineza ne ljubi Japance previše.Nakon toga sam trebala ispržiti i račiće, a onda ih pomiješati s tofuom. Svježi tofu je vrlo ukusan kada se pomiješa sa sokovima od prženih račića. Kao i uvijek, prvo se u wok treba utočiti ulje. No, ovaj put sam poklopac woka okrenula prema sebi kako se ne bih opet opekla uljem. Uspjelo je. Opet se pojavio onaj isti zvuk i opet je u kuhinju uletio Muju. Slegnula sam ramenima i on je smireno otišao. Onda sam dodala umak od soje, vino za kuhanje, luk i dumbir i sve pokrila loncem.Opet sam otišla iz kuhinje i nonšalantno prošla pored njega prema kupaonici. Brzo sam zatvorila vrata, primakla se ogledalu i provjerila sva mjesta na kojima sam osjetila da me ulje opeklo po obrazima i vratu.Bilo je pet ili šest crvenih mrljica. Osjećala sam se preprženo. Uzalud sam potrošila tri posjete kozmetičarki. Kosa i odjeća su poprimile težak miris prženog ulja.Na brzinu sam isprala upaljena mjesta na licu hladnom vodom. Ali upravo u trenutku kada sam htjela otvoriti ormarić i potražiti neku kremu, začula sam prodoran zvuk alarma i istovremeno osjetila snažan miris zagorene hrane. Nešto mi je govorilo da to nije dobar znak. Potrčala sam prema kuhinji.Kuhinja je izgledala kao da je pala atomska bomba: ništa se nije moglo vidjeti od dima, a wok je bio pun izgorjelih tijela malenih organizama.Muju je utrčao u kuhinju trenutak prije mene i isključio kuhalo. No ništa nije mogao učiniti da bi zaustavio neprekidnu buku alarma. Tada se na vratima čulo zvono i potrčala sam prema njima. Pojavila su se dvojica portira. Ipak su imali neku svrhu.Ušli su u kuhinju i pogledali uokolo, sliježući ramenima. 'Kineska kuhinja!', prošaputao je jedan od njih.Skupila sam hrabrost, a njih dvojica su iz kuhinje tjerali smrad zagorjele hrane i gusti dim. Nije me bilo briga što govore, samo neka nekako zaustave grozni alarm.Nevolji je konačno došao kraj. Portiri su otišli sa strašnim dojmom o kineskoj

hrani. Muju i ja smo bili sami u sobi. Nismo se smijali.On je ruke oprao u kuhinji, a ja lice u kupaonici. U ušima mi je i dalje odzvanjao alarm, u nosnicama smrad dima. Totalna katastrofa.Muju je ušao u dnevnu sobu i pogledao na sat i rekao: 'Zašto ne bismo otišli u restoran?'Nisam mu odgovorila, ali sam nastavila polako dodirivati svoje lice.'Umoran sam i gladan. Idemo.' Tada sam u njegovom glasu točno osjetila nervoznu notu.'Dakle, ti si umoran i gladan?', rekla sam hladno. 'A ja?'Muju je ustao, prišao mi i pogledao me u ogledalu. Koža mi je bila uništena i stalno sam nervozno masirala opečena mjesta.Muju je udahnuo. 'Pohvaljujem tvoj avanturistički duh.'Nisam ni pisnula, a i dalje mi nije uspijevao zaustaviti kretnje na licu. Potpuno me obuzeo osjećaj očaja i nervoze.'Ne mogu to jesti. Daj, idemo u restoran', nije odustajao.Zaustavila sam se i okrenula glavu prema njemu. Bila sam na rubu suza. Umjesto da počnem plakati, jednostavno sam bacila kremu koja mi je bila u ruci ravno u toalet. Moja najveća mana je snažni ego, a kad izgubim živce, on eksplodira jače nego što sam to viđala kod muškaraca.'Dosta!', povikala sam. 'Dva sata sam kupovala te stvari u kineskoj četvrti, a onda još sat provela u kuhinji. Cijelo tijelo mi smrdi na kuhanje, a na pet, šest mjesta na licu imam rane od vrućeg ulja. Onda se uključio i alarm, nakon čega su se pojavili oni tipovi... a sada ti govoriš meni da si umoran i gladan!''Zašto si se toliko uznemirila?', njegov glas je također zvučao razjareno. Istovremeno je zvučao zbunjeno.'Kako ne bih bila?', u tom trenutku sam skoro skrenula s uma. 'Ti si me uznemirio!' Bila sam poput broda koji je već počeo tonuti u valovima.'Ne voliš kuhati, bacaš sve oko sebe, vičeš...' Muju je povisio ton. 'Ne znam tko mi je nedavno napisao u e-mailu da bi uskoro htio postati majka?! Ne znam tko želi dijete!''U pravu si. Bacam stvari, vičem, ne znam kuhati i želim djecu! Ali što ti imaš s tim? Ti si staromodni patrijarhalni tip koji očekuje da ga žena čeka cijeli svoj život. Ti od žene ne želiš da samo kuha za tebe, ti želiš da ti ona pro-žvače hranu i stavi u usta! Ti si najčudniji muškarac kojeg sam ikad upoznala! Izbirljiv si oko hrane, nemaš ejakulaciju kada svršiš, ti si... ti si...' Oklijevala sam trenutak, razmišljajući trebam li mu još reći 'čak nemaš ni dio jednog prsta na ruci', ali sam na kraju ipak rekla 'znaš biti vrlo mudar, ali si ponekad totalni kreten!'Zapravo je samo prvi dio ove posljednje rečenice bio točan. Iako Muju nije bio nešto posebno duhovit, imao je neku duboku mudrost. Međutim, taj drugi dio moje rečenice... Zapravo nikada nisam svjedočila nekoj situaciji u kojoj se pokazao kao kreten. Aparat za vlaženje zraka, poklon za naš prvi izlazak i puno staklenki s medom koje je donio iz Dominikanske Republikeukazivale su na jednu dražesnu osobinu. Sam mi je priznao da ponekad nešto plati a onda to zaboravi. Povremeno bi neobičan izraz u njegovim očima naveo žene koje su ga tek upoznale na pomisao da se zaljubio u njih na prvi pogled. Neke bi ga neprestano pozivale na večeru dok bi ga ostale izbjegavale kako ne bi patile.Ne znam zašto, ali nakon što sam mu očitala tu srčanu, a jadnu lekciju, odjednom sam shvatila da se ugasila vatra bijesa u mom srcu. Čak mi je sve postalo nekako smiješno. Greškice koje su me navele da bacim na njega sve te optužbe su zapravo bile vrlo simpatične jer se baš zbog njih razlikovao od ostalih muškaraca.No, činilo se da njemu uopće nije do smijeha. Problijedio je. Nije ništa rekao nakon što sam mu ja nabrojala sve grijehe. Zabrinula sam se. Ipak sam mu upropastila wok, uništila kuhinju, napunila čitavu sobu dimom i na vrata mu navukla dvojicu domara.Jesam li pretjerala? Hoće li prekinuti?Ta mi se misao počela vrtjeti po glavi od čega sam naglo postala neutješna, a oči su mi se počele puniti suzama. Onda mi je prišao i zagrlio me.Osjećala sam toplinu njegovog tijela, čvrstog i velikog, punog testosterona. To je bilo izvan moje kontrole. Nisam u stanju umaknuti njegovoj auri.Moje tijelo, istovremeno kruto i opušteno. Vatrena ljutnja davno je nestala. Sve što je ostalo bile su suze, suze olakšanja.'Oprosti', tiho je rekao.'Ma, u redu. Ja sam jako razmažena osoba bez ženskih osobina', odgovorila sam,

priznajući samoj sebi samo razmaženost. Ono 'bez ženskih osobina' je bila samo šala jer je Muju jednom rekao da žene u kuhinji postaju nekako ženstvenije i privlačnije.'Ti, jedna!' Odmahnuo je glavom i pomilovao me prstom po čelu.Gledali smo se tako u tišini kao da se opet promatramo u ogledalu, no ovaj put se činilo da je ogledalo upravo oprano. Pronašli smo novo rješenje. Kad smo nesretni, možemo učiniti da nesreća nestane. I to zato što smo zajedno, zato što želimo biti zajedno.Uskoro smo skrenuli pogled na bočicu kreme koju sam bacila u toaletnu školjku. Uzdahnula sam, sagnula se i namrštila. Nekako sam s dva prsta uhvatila bočicu, bacila je u umivaonik i preko nje pustila mlaz vode.'Sto to radiš?', Muju je bio šokiran.'Znaš, to me koštalo sto pedeset dolara.' Opet sam se namrštila. 'Ne misliš li da bi je bilo šteta baciti?''Vauf, uzviknuo je. 'Stvarno ti se divim.'Pravila sam se da nisam primijetila podrugljivost u njegovom glasu.Dok smo izlazili, rekao je: 'Možda bismo trebali lijepo ostati kod kuće i naručiti nešto iz kineskog restorana. Nisi li ti već skuhala rižu i povrće?'Njegova strategija je imala dvostruki cilj: spasiti moju čast i napuniti nam želuce.Poslije večere mi nije bilo teško provesti četrdesetak minuta u kuhinji kako bih sve očistila. Usput sam zagrijala vodu i pripravila dvije šalice čaja. Budući da je ženama u krvi da žele udovoljiti svom muškarcu, nije nas teško pokoriti. Naravno, ako dovoljno volimo tu osobu.Bez vrha prstaTi si moja, samo moja, ženo čeličnih usana, ti pripadaš meni. Pablo NerudaPoučavati bez riječi, izvršavati bez djelovanja,to je Učiteljev put.Lao-ZiDok smo ležali u kadi u pjenušavoj vodi, Muju mi je spužvom prao leđa sporim i snažnim pokretima.Onda je zaustio. 'Doista želiš dijete?Klimnula sam glavom.Priznao mi je da je s bivšom skoro imao dijete, ali je ona na kraju ipak zaključila da ga ne želi s njim. Na trenutak nisam znala što bih rekla, a onda sam mu priznala da me zbunjuje ta moja želja za djetetom.'To nije neobično', rekao je i dodao mi spužvu. Okrenuo se, a ja sam prala njegova leda. 'Došla si u godine kada lučenje estrogena prirodno potiče majčinski instinkt.'Nismo više pričali. Dugo smo ležali, svatko na svom kraju kade, potpuno uronjeni u vodu.Moja kosa je plutala površinom poput neke crne morske trave dok je svjetiljka stvarala dugu nježnih boja.Prostor je bio ispunjen mirisom naših tijela. Strast je uslijedila vrlo brzo.Malo po malo, a onda odvažno Muju je svojim nožnim palcem istraživao moje međunožje. Dolje je bilo sklisko i meko, poput ribe.Namjerno sam ga promatrala, dopuštajući mu da se igra s mojim tijelom. U tom trenutku sam mu pripadala svakom svojom dlačicom i svakim prstom, cijelim tijelom. Približio je svoje tijelo, a ispod njegovog pogleda skrivao se po-lu-svetac, polu-zvijer. Preplavila me želja i počela sam glasno uzdisati.Stavio je prst u mene, a kada sam osjetila da je to baš mali prst njegove lijeve ruke, onaj na kojemu nema vrh prsta, krv mi je jurnula čitavim tijelompoput erupcije vulkanske lave. Lice mi je vjerojatno jako pocrvenjelo kao da me naglo uhvatila vrućica, kao da sam se iznenada razboljela. Bakterija koja je tomu bila uzrok zvala se žudnja, žudnja koja je tajanstveno morala nabu-jati i rasprostrti se mojim tijelom.On mi se nije predao. Samo je upotrijebio taj prst od kojega sam se izvijala i migoljila poput zmije. Prst kojemu je nedostajao vrh nije se nalazio u mojoj vagini, on je bio u mojoj glavi. Kontrolirao je moje tijelo tako što mi je zaveo um. 'Hajde', rekao je nježno, glasom koji je sličio na glazbu s morskog dna. 'Daj mi... daj mi.'U mojoj vagini i glavi se užitak nakupljao poput slojeva pudera, sve više i više, sve dok odjednom nije eksplodirao orgazmom koji je svojom snagom mogao preokrenuti Pacifički ocean.

'Mrzit ću te do groba ako me ostaviš', glasno sam uzdahnula, mrmljajući kao da sam utonula u neki san, 'jer te ja više ne mogu ostaviti.'Te sam noći u polusnu ležala na mjesečini.Napokon mi je ispričao kako je izgubio vrh prsta. Nije ga odgrizla neka žena luda od ljubavi. Nije ga odsjekao ljubomorni muž. Nije izgubljen u prometnoj nesreći, niti na nekom opasnom sportu. A nije ga pojeo niti gladni vuk u šumi. Sve moje prethodne hipoteze o raznoraznim događajima na kojekakvim mjestima nestale su kao oblak dima čim sam čula pravu priču.Sam si ga je odrezao.'To je bilo prije više od dvadeset godina', rekao je.'Bio sam jako mlad i nagao, nalik na tebe sada.' Uzeo me u zagrljaj i poljubio mi kosu. 'Bio sam predsjednik studentskog odbora u jednom od najboljih privatnih koledža u Japanu, ali su me suspendirali jer sam volio puno piti i tući se. Bio sam totalna propalica... Duga je to priča. Jednog dana sam upoznao jednog starca koji mi je promijenio život. Bio sam dirnut njegovom životnom filozofijom i poželio sam da postane učitelj s kojim ću prijeći najljepše planine i rijeke na svijetu.' Na trenutak je zastao. 'Starac je bio jako protiv toga, a ja sam mu htio pokazati koliko sam ozbiljan, pa sam si odsjekao dio prsta. Nikada neću zaboraviti izraz njegovog lica u trenutku kada sam to učinio. U njegovim očima se naziralo duboko suosjećanje, ali istovremeno sažaljenje i tuga. Rekao mi je da moj čin proizlazi iz snažnog ega i svojeglavosti i da je to upravo obrnuto od svega onoga u što on vjeruje te da ga potražim tek kad to shvatim. A onda se samo okrenuo i otišao.'Duboko sam se zamislila nad njegovom pričom. Sad mi je postalo jasnije zbog čega je Muju imao tako neopisivo, neobično držanje. Ono je bilo rezultat njegove zrelosti i životnog izbora. Bio je zagonetka. S jedne strane je izazivao osjećaj topline i povjerenja, no s druge je uvijek zadržavao distancu ko-ju nitko nije mogao premostiti. Kad bih ležala pored njega, dovoljno blizu da ga mogu dodirnuti rukom, povremeno ga jednostavno ne bi bilo. Bio je negdje daleko na obzorju. 'I onda?', pitala sam.'Godinu dana kasnije sam osjetio da sam shvatio što mi je starac tada htio reći pa sam ga potražio. Kada me vidio, samo je potvrdno klimnuo glavom i rekao: 'Došao si.' I onda sam počeo putovati s njim, mojim učiteljem. Putovali smo najljepšim japanskim planinama i rijekama sve dok jednog dana nije odlučio da želi meditirati sam na zen način, 'gledajući u zid'. Stao je na trenutak. 'A kasnije sam upoznao djevojku iz Amerike i došao s njom u Nevv York.''Sto si naučio s tim starcem?''Najjednostavnije rečeno, radilo se o znanju o životu i ljubavi... Zapravo, možda ćeš misliti da je to čudno, ali te sam ga godine samo slijedio i u tišini sjedio ispod drveta ili pored rijeke. On nije govorio, pa nisam niti ja, on se nije micao, pa nisam ni ja... navikao sam se, čak sam počeo i uživati u ne-pomičnosti. To je bilo neopisivo duboko iskustvo. Ne mogu ga opisati riječima jer ga onda nisam znao razumjeti. Danas možda znam.''O čemu se radi?''Između nepomičnosti i praznine može se osjetiti tvrda i stalna srž postojanja, kao srce jabuke, stvarna istina. Stvarna istina o svijetu i ljudskom postojanju.''Sto je prava istina?''Postojanje je ništavilo, ništavilo je postojanje. Spokojno promatranje svega što postoji na svijetu automatski znači postizanje svega.' 'To nam je Lao-Zi rekao prije dvije tisuće godina.''Riječi tu ne mogu ništa.' Zašutio je. Vidjela sam grube obrise njegovih očiju i meke linije nosa i usta u profilu. Ličio je na dijete u ranom pubertetu. Kut usnica je bio pomalo naglašen što je dodatno naglašavalo djetinjasti izgled.'Jesi li još uvijek s njim u kontaktu?''Preminuo je.''Zao mi je.' Udahnula sam, promatrajući ga.'Sve je u redu... Život je kao san. Život i smrt su povezani, pa smrt zapravo nije tako strašna. Strašno je što tako velik broj živih ljudi živi nesretno.' 'U Kini ih zovemo zombi.'Nasmijao se i nježno me poljubio u usta. 'Spavaj.'Činilo se kao da zrakom lete majušni plavi plamenovi vatre koji u trenutku nestaju sve dok nismo ostali samo, u polusnu, mjesečina i ja.Dakle, to je ljubav

Ljubav je nova, ljubav je stara, ljubav je sve, ljubav si ti. The Beatles, 'Because'Postoji vrijeme za posao. I vrijeme za ljubav. Drugog vremena nema. Coco ChanelNa ulici su neprestano prolazili automobili, vrhovi zgrada su blještali. Besciljno sam lutala ulicama i prolazima Manhat-tana, puna stvari koje prije nikada nisam primjećivala, a sve to zahvaljujući Mujuu.Smirenu i bez osjećaja usamljenosti, čitavu me preplavio život. Ponekad se mora plivati da bi si spasio život, a ponekad se potrebno samo prepustiti i doplutati do nepoznatog.Nakon što smo preživjeli nemili događaj u kuhinji, Muju i ja smo postali još bliskiji. Odveo me na utakmicu New York Yankeesa na njihovom stadionu. Jeli smo hot-dog i pili Coca Colu iako to nismo uopće pretjerano voljeli. To je nešto što se očito mora raditi za vrijeme utakmice u New Yorku. Dok smo gledali, Muju mi je objasnio pravila igre. Meni je to bila prva bejzbol utakmica u životu jer stvarno ne pratim sport. U Kini sam uglavnom gledala ping pong i natjecanja u ronjenju jer su baš te sportove najčešće prikazivali na televiziji. Činilo se da Kinezi pobjeđuju u tim sportovima kao od šale. Za Kineze je bejzbol bio poput vrpci kojima se nekad vezivalo stopala djevojčica: traje predugo i prilično smrdi. Ipak, gledajući sve te razvijene dečke u bijelim, uskim hlačicama koje su prekrivale njihove okrugle stražnjice, dok su oni usredotočeni na bijelu lopticu, osjećala sam stanoviti ushit.U Kini sam čula vic. S dvadeset, žena je kao nogometna lopta: svi žele do nje. S trideset godina, žena je kao ping pong loptica: s njom se redom loptaju razne osobe. S pedeset godina žena je pak kao bejzbol loptica: što je dalje opališ, to bolje. Nakon što sam ga ispričala Mujuu, lupnuo me prstom u čelo,što mu je već bilo prešlo u naviku. 'A što sa ženama koje imaju četrdeset?', pitao je.'Zaboravila sam', priznala sam mu. Uvijek sam bila jedna od onih koji obožavaju ali ne znaju pričati viceve. Na kraju se uvijek jedino ja smijuljim.'No, kad bismo vic primijenili na muškarce', nastavila sam, 'ne misliš li da bi onda muškarac koji je istovremeno bogat i pažljiv bio nešto poput nogometne lopte koju svi ganjaju dok bi siromašan i pažljiv muškarac bio ping pong loptica koja ide od jedne do druge osobe. Muškarac koji je siromašan i nema ljubavi u sebi bio bi u tom slučaju loptica za golf, zar ne?'Pogledala sam ga. Ovaj put se konačno nasmijao. 'Tebi nema pomoći.', rekao je odmahujući glavom.Nedugo zatim me tješio nakon što sam izgubila novčanik, pomogao mi nazvati banku, otkazati sve kreditne kartice i odmah pokrenuti postupak za odobrenje novih. No, bila sam izvan sebe kad je konačno stiglo mjesečno izvješće iz banke. S obzirom da sam gubitak prijavila dan kasnije, kreditnu karticu je netko upotrijebio u iznosu od nekoliko tisuća dolara.Pogledala sam što je ta osoba kupila mojim novcem: pet stotina dolara u DKNY-u, stotinu i pedeset dolara u Furli, te tisuću i petsto dolara u Armaniju. Skoro sam se onesvijestila od bijesa. Zapadni Broadway je bio vrlo blizu mog stana.Tamo se nalazi Mujuov ured, a pored njega, jedna za drugom, nalazile su se sve tri nabrojane trgovine. Kradljivica je bila bezobrazno odvažna u svojoj kupovini dok sam ja dugo patila razmišljajući trebam li kupiti crni kožni kaput u DKNY-u koji je koštao dvije tisuće dolara. Osoba koja mi je ukrala novčanik bila je puno okrutnija od mene. Muju mi je rekao da je sve objasnio u banci i da će mi novac biti vraćen. Onda ih je ponovno nazvao i zamolio da mi pošalju formulare za prijavu događaja. Od takvih me formulara uvijek boli glava pa mi je tom prilikom pomogao. Međutim, zaboravio ih je poslati na vrijeme, pa mi je banka morala poslati nove.I to nije bilo sve. Kad sam se zbog menstrualnih bolova htjela utopiti u WC školjci, Muju me izmasirao i skuhao šalicu vrućeg čaja od dumbira.Kad sam jednom zgodom popila previše u baru u hotelu Hudson te se počela svađati s koketnim gej likom koji se zavodnički naslonio na rame stidljivog starijeg muškarca, što je eskaliralo do točke kada smo se počeli gađati čašama za vino, Muju me ponovno izbavio iz govana u koja sam se uvalila. Nije mi uputio niti jednu jedinu riječ kritike. Jedino me par puta ispravio kad sam krivo izgovorila riječi koje sam izvikivala za vrijeme svađe.Odlučila sam prestati piti, pušiti i uzimati sedative. Hrabrost i snagu sam stekla preko Mujua. No, moglo bi se reći da mi je on postao nova ovisnost. Divna, nova, sjajna ovisnost od koje ću se možda odvikavati cijeli život.

Muju me počeo podučavati reflektivnu taostičku meditaciju i tai chi. Bilo je neobično vidjeti neobuzdanu djevojku, koju su u Kini nazivali 'ropki-njom zapadnjačke kulture' jer je znala za Beatlese, Sex Pistolse, Marilvn Mon-roe, Allena Ginsberga, Charlesa Bukowskog i egzistencijalizam kako usred New Yorka, tog okrutnog bastiona kapitalizma, pronalazi svoju ljubav, nadu i prosvjetljenje i uči o kineskoj mudrosti od jednog Japanca. Morala sam naučiti kako dopustiti tim prastarim lutajućim duhovima, protjeranim iz svoje vlastite zemlje, da mi se vrate, da dopru u moj krvotok i moju dušu poput noćnih ptica koje traže mjesto gdje bi mogle sviti gnijezdo.Imala sam jedan primjerak Lao-Ziove Dao De Đing koju sam ponijela sa sobom iz Kine, a kupila sam i izdanje na engleskom jeziku u Barnes & No-bleu. Muju mi je rekao da je prijevod vrlo dobar i lako čitljiv, možda čak razumljiviji nego na kineskom. Pronašla sam i zen pripovijetku koja se s koljena na koljeno prenosila nekoliko stotina godina. Zvala se Zen meso, zen kost. Na fakultetu sam slušala predavanja o tisućama godina kineske kulturne tradicije, učenju Konfucija, taoizmu i budizmu. U to vrijeme sam se družila s nekoliko rock skupina sa sveučilišta i činilo mi se kao da je jedini pravi način da izrazim bijes mladosti i strastveni žar upravo zapadnjački rock'n'roll, delinkventna poezija bitnika i vruć, znojni seks pun strasti. To su bila smrtonosna oružja pomoću kojih se moglo pobjeći iz trulog, zagušljivog groba u koji su nas zakopali.A sada sam živjela u New Yorku.Razmišljala sam o eksplozijama, krvoproliću i smrti na Bliskom istoku. Vidjela sam imena nekoliko tisuća duša umrlih 11. rujna u New Yorku. U Kini su moje knjige još uvijek bile zabranjene, japansko gospodarstvo je i dalje tonu-lo... u tom sam trenutku samo htjela duboko udahnuti, malo se odmoriti i jednostavno se prepustiti, baš kao što je to napisao Bob Dylan, 'sili koja kroz zeleni fitilj gura cvijet.' Htjela sam se prepustiti mjesečini, plimi i oseci, tajnim napjevima, tisućama godina mudrosti i čovjeku koji me cijelu kušao, koji me stalno grlio i volio.Tog dana me Muju odveo u crkvu Riverside u Harlemu.Odnedavno je svake nedjelje išao u tu prekrasnu crkvu na sjevernom Man-hattanu gdje je dobrovoljno držao predavanja o meditaciji u svrhu liječenja za desetak crnkinja koje su bile seksualno zlostavljane u djetinjstvu od svojih očeva ili braće.Tiho sam sjedila u zadnjem redu, promatrajući Mujua dok se smiješi svojim prepoznatljivim toplim osmijehom, govori nježnim glasom i povremeno prepričava neku šalu kako bi se opustile i otvorile te jednostavno odjevene djevojke sa sjenom tuge u očimaNakon što je objasnio glavne točke 'meditacije osmijehom', rekao je svima da ostanu. 'Prvo opustite tijelo', rekao im je, 'ovako. Gledajte kako ja to radim...' Opustio je ruke i noge, dobro ih protresao, prodrmao ramena naprijed-na-zad, propeo se par puta na noge, a onda opustio čeljust i isplazio jezik.Htjela sam se nasmijati. Svojim velikim, visokim tijelom Muju je sličio plišanom medvjediću s jezičkom koji proviruje iz poluotvorenih usta.'Evo, ovako', rekao je', temeljito se opustite, izbacite sav teret i ograničenja koja su vam u tijelu i glavi. Nije važno ako vam se to učini malo blesavo...'Nekoliko djevojaka je trepnulo očima. 'S ljudima je čudno. Kad trebaju biti luckasti, pokušavaju biti pametni, a kad trebaju biti pametni, postanu luckasti...' Muju se smiješio. 'Idemo sad, svi sa mnom.' Mala je grupa sjedila dva sata. Sve je bilo tiho, samo je povremeno visoki svod s prekrasnim obrisima odzvanjao čistim i nježnim zvukom njegovog glasa. 'Neka sada svatko pronađe put do svoga srca i nasmiješi mu se... Ponesite taj osjećaj sa sobom, spremite ga i samo se opustite...'Vrijeme je brzo prošlo, a djevojke i ja smo naučile kako se smiješiti. I to ne samo osmijehom koje se samo nosi na licu već osmijehom koji dolazi iz dubine srca, iz pluća, iz jetre, želuca, bubrega i uterusa, odnosno iz svake stanice tijela. Suosjećajni, opraštajući, samouvjereni osmijeh pun iskrenosti.Nakon meditacije smo polako otvorile oči. Gdje god bih pogledala, boje i oblici su se činili jasniji i svjetliji.Protegnula sam se i počela razgledavati slike, koje su se nalazile u svakom kutu, i mozaike na prozorima. Bila je to prekrasna crkva. Zamišljala sam zvuk orgulja i gospel zbora kako odzvanjaju o svod i vraćaju se na ljudska tijela ispod, padaju na pod pri čemu prašina vibrira i podiže se prema sunčevoj svjetlosti...

Uhvatila sam Mujua za ruku pa smo polako izišli iz crkve.'Kamo ćemo sad?', upitala sam.'Kamo bi željela?', upitao je umjesto odgovora.'Ne znam. U New Yorku sam manje od šest mjeseci, a ti si tu već više od dvadeset godina... Sto predlažeš?'Na trenutak se zamislio. Idemo u Barnej's. To nam je na putu kući pa možemo svratiti. Usput možeš vidjeti najnovije modne trendove.''Može!', nasmiješila sam se. Iz duhovnog u materijalni svijet trendova -vrlo eklektična nedjelja. Od svih muškaraca koje sam poznavala njemu je šop-ing najmanje smetao. I ne samo to, čak mi se sviđao stil odjeće koju je nosio: skupi, otkačeni dizajn s nekim detaljima koje većina Amerikanaca nikada ne bi kupila. Dok bi devedeset posto Amerikanaca za isti novac odabralo Guc-cija ili Armanija puno prije nego Yohjija Yamamota, Muju je uvijek odabirao baš njega. Izvana se nije moglo ništa primijetiti, ali kad se okrene unutrašnjost njegove skupe crne jakne, odjednom se pojavi vez slike gole žene nevjerojatne izrade. Isto je vrijedilo i za njegove cipele, ali kad bi podigao stopalo, vidjelo bi se da je na potplatima slika suncokreta. Muju je imao svoje načelo: kupujem skupu, kvalitetnu odjeću, ali samo ako izgleda skromno izvana i ne odaje cijenu. Možda se radilo o duboko ukorijenjenoj, tradicionalnoj japanskoj estetici, nečemu što mu je jednostavno bilo u krvi. Najcjenjeniji hramovi imaju krov od slame i ograde od pletenog bambusa. Možda se doimaju krhkije jer se čini da bi ih mogao odnijeti jači vjetrić ili snijeg. Njihove najdraže čajane su malene i skromno ukrašene, umjesto tepiha po podovima imaju prostirke od slame, na zidu je po jedna kaligrafija, a na svakom mjestu za sjedenje pribor za čaj grube izrade.Moje načelo u odijevanju bilo je: crno, crveno, svila, dosta usko, pa još malo uže.Nikada nisam nosila jeans. Za mene je to bilo nešto pretjerano opušteno i zdravo, nekako lijeno. Čak sam i u svojoj bijesnoj rock'n'roll fazi, u mladosti, uvijek nosila crne, svilene haljine usko pripijene uz tijelo. Uživala sam u pogledima koje su mi tada upućivali moji rock'n'roll ljubavnici. Na blještavoj svjetlosti, hladna na dodir poput zmijine kože, svila se prilijepila uz moje tijelo intimno, gotovo eterično, kao da bi mogla bilo kada nestati i zajedno sa mnom prijeći u neko drugo vrijeme. Mreškala se mojim tijelom od čvrsto zakopčanog vrata do butina, stalno se suptilno premještajući. Iako postoji više od tisuću godina, ljepota svile bezvremena je i trajat će zauvijek.U prelijepom zvuku svile sam čak uživala više nego u njezinom prelijepom izgledu. Kada svilu raspore snažne, uzavrele ruke čijim venama teče strast, čuje se neopisivo krhak, elegantan i uzbudljiv 'ššššš'... Zvuk poderane svile može donijeti sreću sličnu eksplozivnoj žudnji. Na svijetu nema ništa poput toga, ništa što bi se uopće moglo s tim usporediti.U mom je ormaru uvijek bilo točno trideset svilenih kipao haljina, suknji i bluza, a sve su bile sasvim uske, delikatne i jako lijepe. Svaki put kada bih jednu od njih poderala, dala sam si napraviti novu. Tako ih je uvijek bilo trideset.Nakon što smo se malo prošetali po Barney'su, napravila sam nešto što sam mislila da neću nikada u životu. Kupila sam Mare Jacobsovu košulju od trapera, nebesko plave boje sa svijetlo žutom dugmadi na ramenima i epoletama i uskog struka. Košulja je bila jako retro, odjenula bi je možda kakva londonska djevojka u sedamdesetim. Muju ju je odmah skinuo s vješalice.Odjenula sam je i u prvom trenutku mi se učinilo da u njoj izgledam kao izvidačica. No, onda me na njoj privuklo nešto svježe i tvrdoglavo. Tako je moje lice odjednom izgledalo profinjeno i nevino, što je bilo bitno drukčije od mog uobičajenog izgleda crnog škorpiona koji proždire svoga mužjaka. Stoga sam je ipak kupila.Muju si je kupio par novih Puma tenisica koje su na petama imale puno malih zračnih jastuka pa se dok je hodao ulicom činilo da lebdi po Mjesecu.Njezina melankolijaImam devetnaest muškaraca i ne treba mi više ni jedan, Imam devetnaest muškaraca i ne treba mi više ni jedan Kad bih imala još jednog, napustila bih svih devetnaest. Bessie SmithCijelo lice mi je bilo prekriveno vlažnom maskom od kolagena. Legla sam u polusnu na meki krevet u salonu ljepote Eli Day. Tiho je svirala umirujuća glazba, a Natasha je ugasila svjetla izlazeći iz sobe. U tom trenutku sam u miru ležala pokraj vanjskog svijeta.

Natasha je iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Sa sedamnaest godina je rodila kćer koja sada ima dvadeset i četiri godine. Natasha je još uvijek prilično privlačna, a kad s kćeri izlazi van, svi misle da joj je starija sestra pa su joj često udvarali kćerkini prijatelji. Rado je brbljala sa mnom dok mi je čistila lice, a tu mi je priču sama ispričala. Kada je shvatila da sam iz Kine i da dijelimo isti porok, pušenje, postala sam joj vrlo draga.'Srce', ponosno mi je najavila, 'došla si na pravo mjesto. Za tri mjeseca ćeš svjedočiti čudu na svom vlastitom licu.'Prije nje sam uvijek bila sumnjičava prema salonima za uljepšavanje čiji su vlasnici bili zapadnjaci. Uvijek sam mislila da su oni u tom pogledu previše grubi i da je za njih azijatska koža preosjetljiva i prenježna. Tek nakon jednog jako lošeg tretmana u nekom salonu u Kineskoj četvrti čiji je vlasnik bio iz Hong Konga, našla sam ovaj salon u Manhattanu preko jedne poznanice koja je često dolazila k Jimmy Wong.Kad sam upoznala Natashu, prvo sam je pitala: 'Znate li raditi na azijat-skoj koži?'Natasha se nasmiješila ili, točnije, počela se manijakalno smijati. 'Srce, ništa se ne brini. Ako je ljudska koža, znat ću s njom.'Natasha je po mom ponašanju zaključila da sam 'slatka' i 'simpa'. Povremeno me svojim govorom i ponašanjem (inače je bila poznata kozmetičar-ka) podsjećala na iskusnu vlasnicu bordela, uvijek glasnu i nasmiješenu, hra-pavog glasa, čiji prsti mirišu po cigaretama. Podsjećala me na moju staru prijateljicu Madonnu.S Madonnom se nisam čula otkad sam otišla iz Sangaja, ali me moj vjerni izvor tračeva obavijestio da se bavi preprodajom uvoznih automobila. Do sada još nije upala u probleme s policijom, a kružio je trač da je bila u vezi s nekim deset godina mlađim Francuzom. Xi'er je vidjela Madonnu i Francuza u svom restoranu kako se drže za ruke i pri tome zamijetila zadivljujući dijamantni prsten od skoro tri karata. Xi'er mi je rekla da se Francuz doimao jako sramežljivim, pomalo nalik na Ah Dicka u kojega je Madonna davno bila ludo zaljubljena i koji se poslije oženio za moju sestričnu Zhu Sha. Mladog Francuza su često viđali kako odlazi u kemijsku čistionicu po Madon-nine Valentino ili Christian Dior večernje haljine. S Madonnom nisam u zadnje vrijeme u kontaktu, ali me zanimala svaka vijest o njoj, mojoj dobroj prijateljici koja me nadahnula na pisanje velikog dijela moga romana Sangaj ba-by, ženi koja je prošla put od prostitutke preko vlasnice bordela do bogate udovice. Ona je bila poznata šangajska ljepotica koja je poput škorpiona zaokupila veliki dio moga sjećanja.Pola sata kasnije moje je nosnice ispunio miris cigareta. Natasha se ušuljala, tiho poput mačke. Uključila je svjetiljku izravno iznad moga lica i nježno zarila svoje prste u moju kožu kako bi provjerila koliko je maske od kolagena upila.'Kako se osjećaš?', upitala me dok je svojim prstima oprezno skidala tanki sloj maske.'Osjećam se jako dobro i pozitivno', tiho sam odgovorila. Moja kozmeti-čarka mi je preporučila da svaki put dok ležim i radim nešto na licu pokušam skupiti što je moguće više pozitivne energije kako bi koža što bolje mogla upiti hranjive tvari. Zapravo, na rubu usnica pojavila se nova bubuljica koja me jako smetala. Radilo se o predmenstrualnom sindromu, a Natasha je preporučila da ne prčkam po tome. 'Bolje je dolaziti između dvije men-struacije, u vrijeme ovulacije', rekla je. 'Tako će se svi otrovi iz tvog tijela izbaciti za vrijeme sljedeće menstruacije.'Svidjela mi se ta ideja. Sviđala mi se svaka ideja koja je mogla pomoći u izbacivanju otrova, bez obzira što je velik broj takvih ideja bilo New Age smeće. Prednost čišćenja od otrova bila je u tome što se poslije ista količina mogla ponovno vratiti u tijelo.Prije nego što sam otišla iz salona, s Natashom sam potvrdila depilaciju za sljedeći tjedan.Baš kao i Xi'er i ja sam bila velika poklonica depilacije. Bile smo gotovo opsjednute brigom o trokutastom djeliću kože prekrivenom dlakom, tu si jed-nostavno nismo mogle pomoći. Ja sam u salon išla svakih deset dana, bez obzira padaju li s neba sjekire ili je vani potop dok se Xi'er depilirala češće, možda čak i jednom svakih pet dana. No, ona nije išla u salon, već se depilirala sama. Nikada nikome nije pokazivala svoje nago tijelo. Čak i kada je vodila ljubav s muškarcem, to je uvijek moralo biti u mraku, bez sunca ili svjetla.

Xi'er je istovremeno mrzila svoje tijelo i njime bila zadivljena, pa su te dvije krajnosti izrodile jednu tvrdoglavu ljubav. Za svoje tijelo se morala pomno brinuti i truditi se puno više nego većina drugih ljudi. To je bio izvor njezinog krhkog povjerenja u samu sebe i osjećaja manje vrijednosti. Njezino je tijelo bilo ogledalo koje je odražavalo ne samo njezine osjećaje o svijetu nego i osjećaje koje je imala za sebe. Upravo zbog te nevinosti, njezinih žudnji, strahova i borbi zajedno s nesigurnosti u samu sebe i svijet koji je okružuje, Xi'er je bila više žensko od većine žena. Zbog toga sam je voljela svim svojim srcem.Kad je ona patila, patila sam i ja. Kad bi njezine oči zasjajile željom za nekim muškarcem ili nekom stvari, zasjajile bi i moje.Da, takvi su osjećaji bili izvan naših moći. Nije uvijek bilo tako, ali nakon njezine operacije promjene spola i nakon što je potom u Kini postala predmetom rasprava, zlostavljanja i divljenja, otkrila sam što zapravo osjećam za nju.Razmišljajući tako prvo o Madonni, a nakon toga o Xi'er, odjednom mi je počeo nedostajati Šangaj koji se nalazio negdje daleko, na drugom kraju svijeta. Sad je tamo mrkli mrak, svi spavaju. Svjetlo na Bundu vjerojatno gori vječnim plamenom, a one uličice koje križaju Šangaj sigurno su prekrivene sjenkama na mjesečini.Prolazeći pored Barnes & Noblea, odlučila sam ući u trgovinu. Prvo sam otišla do zahoda u prizemlju, a nakon toga uzela dva modna časopisa s police, uputila se na drugi kat kojim se širio ugodni miris kave i naručila čaj od kamilice s medom. Sjela sam i počela listati časopise. Odlična stvar u vezi s Barnes &Nobleom je što se može otići u zahod i sjediti koliko ti srce želi u njihovoj kafeteriji. Čak sam čula da je to poznato mjesto za pronalaženje potencijalnih partnera.Časopisi koje sam listala su uvijek preporučivali filmove i kompaktne diskove, a ja uvijek pročitam i članke o novim knjigama. Jednom me moj otac, profesor povijesti, preko telefona pitao kakve su knjige popularne u Americi, a ja sam baš imala jedan od popularnih modnih časopisa. Samo sam ga prelistala i pročitala mu naslove nekoliko knjiga s popisa: 'Kako natjerati muškarca da se zaljubi u vas: Sigurna metoda koja vas neće napraviti budalom','Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljopisne karte', 'Po čemu smo različiti' i 'Kako uloviti duhove'.Kada je to čuo, otac neko vrijeme nije ništa rekao. Onda je nakon opreznog i dubokog razmišljanja napokon progovorio: 'Prema tome bi se dalo zaključiti da tvoja knjiga ima velike šanse postati pravi hit u Americi.'Moj tata je ponekad baš znao biti dražestan.Na izlasku iz knjižare sam primijetila da je nebo postalo sasvim crno. Pogledala sam mobitel i vidjela Mujuovu poruku: 'Večeras moram dokasna raditi. Hoćeš li doći sutra do mene? Ne zaboravi ponijeti kreme za lice, područje oko očiju i sredstvo za čišćenje leća. Nedostaješ mi.'Sutradan navečer? Obećala sam se pojaviti na predavanju o pekinškoj operi na Odsjeku za istočnoazijske studije. Predavanje drži pekinški pjevač koji će i otpjevati nekoliko arija. Par dana nakon toga nastupa u Lincoln centru.Nazvala sam Mujua na mobitel, ali mi je odgovorila njegova automatska sekretarica. Ostavila sam mu poruku da je sutradan navečer u redu, ali da mogu doći tek kasnije navečer.Pozvonio mi je mobitel i pomislila sam da je to sigurno Muju. Cim sam se javila, odmah sam shvatila da je to zapravo Xi'er.'Hej, mila.' Pogledala sam na sat. U Šangaju je bilo šest sati ujutro što je prilično neobično vrijeme za telefonski poziv. 'Kako si?' Bila sam pomalo zbunjena. Sudeći po zvukovima u pozadini, Xi'er je bila u noćnom klubu.'Što radiš? Možeš li razgovarati?', pitala je uz smijeh. Zvučala je kao da je dosta popila.'Naravno. Gdje si?''U Mandvju', rekla je. Mandv's je bio underground klub s najboljom glazbom, najjeftinijim alkoholom u koji su izlazili najveći šangajski cinici. Ljudi su dolazili tek poslije tri ujutro pa je do pet ili šest klub bio prepun. Do deset sati su čak i oni koji bi uspjeli ostati budni cijelu noć morali napustiti klub i uputiti se nevoljko na svjetlost dana, udaljavajući se polako i nestajući kao mjehurići u zraku.'Budna si cijelu noć?', začuđeno sam upitala. Njoj je uvijek trebalo deset sati sna. Vjerovala je da puno sna donosi ljepotu. San je bio njezina religija.

'Nije mi se spavalo.' Glas joj je naglo postao tužan, a trenutak kasnije sam je čula kako plače.'Što ti je?', bila sam iznenađena. Lijevom rukom sam začepila uho jer je ulicom odzvanjao zvuk policijske sirene automobila koji je projurio pored mene.'Nitko me ne voli.' Uzdahnula je i šmrcnula.'Ja te volim', brzo sam joj odgovorila kao da bi je nešto sporiji odgovor naveo da skoči kroz prozor. Istovremeno sam se pitala u kakvu je to nevolju mogla upasti.'Fred me ne voli!' Opet je počela plakati. 'Rekao mi je da mu je već dosta gašenja svjetla svaki put kad vodimo ljubav, da mu je dosta prisilne ženstvenosti moga tijela i...' Nisam čula što je posljednje rekla.'On je kreten', promrmljala sam dok je moja prijateljica i dalje plakala na drugom kraju linije.Činilo se kao da njezine alkoholne suze nikada neće stati. Na vrhu jezika mi je bilo nešto kiselo. Osjetila sam to i u trbuhu i odjednom mi je postalo hladno. Žene koje plaču za muškarcima nalik su na traku magnezija koji plavičasto izgara. Žene poput Xi'er koje plaču za muškarcima... nalik su hrpici pepela.Svim snagama sam se potrudila blokirati osjećaje u svom srcu, pokušavši očajnoj prijateljici na drugom kraju linije poslati zraku svjetla. 'Draga', rekla sam, 'Fred je samo jedan od trideset milijardi muškaraca na svijetu. Ako te on ne voli, to nikako ne znači da te neće voljeti netko drugi.' Na drugom kraju linije zavladala je tišina.'Iskreno, ako si s nekim predugo, nema više prostora za novu vezu. Ja sam našla Mujua koji je skoro savršen.' Nije ništa rekla. Shvatila sam da spominjanje moga dečka u ovom trenutku baš i neće puno pomoći.'Sjećaš li se što je rekla najbolja gatara u Šangaju prije godinu dana?' Hvatala sam se za slamčicu. 'Rekla je da ćemo obje naposljetku naći čovjeka svog života iako ćemo putem imati puno problema.'Činilo se da je upalilo. Uzdahnula je i tužno rekla: 'Koliko još problema moram podnijeti?''Ne brini, već si nakupila dovoljno karme', rekla sam joj veselim glasom. U sebi sam se pitala: 'Bože, o čemu ja to?'Međutim, ispalo je da su moje riječi bile vrlo korisne. Kada si slab, gatare i karma čine se jako privlačnima. Sudbina postaje nešto što se objašnjava i čime se više ne može upravljati.Činilo se da se Xi'er stidi same sebe. 'Pijana sam', rekla je, tražeći izgovor. 'Prava istina je da sam od samog početka znala da Fred nije pravi muškarac za mene.' Zakašljala se. 'U pravu si. Mislim, ono što si rekla za nove veze. Pa, zar Sangaj nije pun muškaraca?', dodala je nekako naivno. 'Sve će biti baš onako kako je rekla gatara. Moja sudbina je da budem prokleto bogata i da me muškarci obožavaju!'Zapuhao je hladan vjetar. Malo me zagrijao zrak iz kemijske čistionice preko puta dok je iz uličnih šahtova izlazila para. Zbog takvih stvari sam sečesto osjećala kao da sam u nekom filmu. To su možda sasvim uobičajeni prizori u New Yorku, ali je u njima i dalje bilo nešto nestvarno i poetično.Avion je prošarao nebo uputivši se prema nekom nepoznatom odredištu. Shvatih da sam se uputila prema Boweryju koji se nalazi u Kineskoj četvrti. Restorani Xilingmen bili su poznati po tjestenini i riži. Čula sam da i Yoko Ono povremeno tamo objeduje. Odlučila sam da ću za večeru pojesti neko jednostavno jelo. Cijeli dan su mi mislima letjeli moji prijatelji iz Sangaja. Bila sam preplavljena osjećajima. Sada sam samo htjela pojesti neko jednostavno kinesko jelo.On je gurman koji voli ženeOno što se vrlo često naziva ljubav jest želja da se zadovoljineutaživa glad za određenom količinom delikatnog, bijelog, ljudskog mesa.Henry Fielding. Tom JonesMuju i ja smo se taksijem uputili na mali filmski festival na Columbiji koji je prikazivao radove Honga Jinchuana, hongkonškog umjetnika koji je snimao filmove o borilačkim vještinama. Dok smo se žurili prema Columbiji, u daljini smo vidjeli Jimmvja Wonga koji je stajao ispred knjižnice Odsjeka za istočnoazijske studije. Mrštio se dok je telefonirao. Pored njega je stajala sređena djevojka u čizmama na visoke pete, glave umotane u vuneni šal.I on je nas uočio, pa je na brzinu završio razgovor. Nagnuo se i poljubio me u oba obraza i udario Mujua po ramenima dok su se rukovali. Nas troje smo već

jednom zajedno večerali prije dva tjedna. Sada su se vidjeli drugi put. Izgledalo je kao da se međusobno simpatiziraju.Upoznao nas je s djevojkom pored sebe. Zgodna Korejanka je tek nedavno došla u New York. Jimmy ju je upoznao na KTV-u i obećao joj pomoć oko zelene karte. To je često obećavao kako bi se približio djevojkama. Imala je neko ime koje se teško pamti, no ja ionako nisam namjeravala to učiniti. Jimmy je mijenjao djevojke kao kravate.Djevojka je imala prilično izbuljene oči. Kao da je nedavno imala plastičnu operaciju. Dodatno ih je naglasila plavim lećama i super dugačkim srebrnim trepavicama. Naravno, tu je bilo i naglašeno sjenilo plave i bijele boje. Lijepo naneseno sjenilo je poput dobrog ulja na platnu dok je previše sjenila poput... pa, poput lošeg ulja na platnu. Imala je seksualnu privlačnost nekoga tko je tek stigao u New York, privlačnost koju vrlo brzo izgube djevojke nakon nekog vremena u New Yorku. Zatim moraju napraviti par kompromisa i poraditi na cinizmu. Morat će i ona.Primijetila sam da je Mujuovo oko zapelo za nju. Pogledavao ju je dok se pretvarao da priča s Jimmyjem.Naravno da nisam bila oduševljena, ali nisam dozvolila da se to primijeti. Kad sam sa svojim dečkom negdje u javnosti, vrlo sam svjesna svoga ponašanja. Vidjela sam nekoliko poznatih lica u dvorani za prikazivanje, pa sam ih jedno po jedno pozdravila. Malo smo zakasnili pa su nam ostala samo mjesta u zadnjim redovima. Dvorana je bila gotovo puna. Jimmy i Korejanka su sjedili red ispred nas tako da smo za vrijeme filma mogli vidjeti i mjesto na Jimmvjevoj glavi gdje je već izgubio kosu, njezin šešir i djelić otkrivene kože na njezinom vratu. Osim što me to malo živciralo, film je bio dosta dobar. Kineski kung fu filmovi su nekako zanimljiviji kad se gledaju u drugoj zemlji. Isto je bilo s Tigrom i zmajem koji je u SAD-u jako dobro prošao dok je u Kini doživio potpuni neuspjeh. Poslije filma su se Jimmy i djevojka pozdravili s nama. No, prije nego što je otišao, Jimmy je iz torbe izvadio izdanje Cosmopolitana za tinejdžere, bez riječi mi ga stavio u ruke i rekao glasom ponosnog oca: 'Moja kći je u ovom izdanju!'Najčudnije je bilo što sam, iako smo se često čuli i zajedno objedovali, gotovo sasvim zaboravila da uopće ima kćer koja živi s njegovom bivšom ženom. Rijetko kad bi je spominjao.Otvorila sam časopis na mjestu gdje je bila reklama za Calvin Klein na kojoj je Jimmvjeva lijepa četrnaestogodišnja kći pozirala zajedno s još četiri druge manekenke različitih rasa. Smiješile su se osmijesima koji su pokazivali njihove vrlo bijele zube (Amerikanci su beznadno opsjednuti bijelim zubima) i kosu koja je letjela iza njihovih lica kao da nam želi sugerirati slobodu i agresivnu energiju mladosti.'Vau!', rekla sam u šoku, odmah dodavši: 'Jako liči na tebe!''Nancy se preko noći pretvorila u labudicu!', rekao je ponosni otac s pomalo neobičnim izrazom na licu. Aha, dakle, Nancy je ime Jimmvjeve kćeri. Pažljivo sam pogledala fotografiju. Nancy je imala bezbrižan osmijeh i vrlo zdrav ten. Sjećam se kratkog Jimmvjevog opisa ženine prekrasne kuće na Long Islandu kao i njezine jahte koja vrijedi više od pola milijuna dolara.'Nemoj ga baciti, molim te!', zamolio me Jimmy, pogledavajući časopis u mojoj ruci. Onda je brzo otišao. Imao je dogovoreno razgledavanje stanova.S časopisom u kojemu je bila Jimmvjeva kći, Muju i ja smo se taksijem odvezli na večeru u japanskom restoranu po imenu Nippon na 52. ulici. Muju je bio dobar s vlasnikom. Zapravo, vlasnik je prije bio pomoćnik kod njegovog oca koji je bio poznati i priznati šef u Japanu. Nadzirao je nekoliko učenika, a otvorio je i nekoliko desetaka jako dobrih restorana. Mujuova je majka bila dijelom europskog, a dijelom azijskog porijekla što je u vrijeme kad se rodila bilo vrlo rijetka kombinacija. Otac joj je bio Talijan od kojeg je naslijedila tajanstvene velike, plave oči. S majčine je strane dobila prekrasnu ko-žu i sjajnu, crnu kosu. Imala je glavnu ulogu u obiteljskom poslu i za razliku od ostatka te generacije Japanki koje su uglavnom bile domaćice, bila je samostalna i uvijek je imala svoje mišljenje.U usporedbi s njom, moja majka se činila nježnom i kreposnom jer je čitav život posvetila brizi za muža i dijete. Kada se dogodio 11. rujna, telefonske linije u New Yorku su bile toliko zauzete da se činilo da bi mogle puknuti i moja majka, koja nikako nije mogla dobiti vezu, gotovo je poludjela od brige. Sada me zove jednom tjedno, a prvo što me svaki put pita je: 'Jesi dobro? Kakva je tvoja

ishrana?'Konfucije je rekao: 'Jedite, pijte, muškarci, žene: u tome leže čovjekove najveće želje.' Postavivši hranu i piće iznad čežnje, može se zaključiti da je hrana prva od velikih stvari pod kapom nebeskom.Otkad pamtim, ne sjećam se da su me roditelji ikada grlili ili ljubili. Iako je fizički kontakt s tijelom odraslog djeteta za njih bio tabu, svakoga bi dana bi servirali prepun stol ukusne i izvrsne hrane koja je progovarala: 'volim te, drago dijete.'Tako je moj otac imao nešto zajedničko s Mujuovim ocem: strastvenu ljubav prema dobroj hrani. Osim što je bio profesor povijesti, moj otac je također bio poznati šangajski kritičar restorana. Cesto je komentirao natjecanja poznatih kuhara koja su se prikazivala na programu po imenu Veliko kinesko natjecanje gurmana na šangajskoj televiziji.Sjeli smo pored slike zelenog pšeničnog polja koja je prekrivala cijeli zid. Prišao nam je vlasnik, pa su on i Muju razmijenili par rečenica na japanskom. Vlasnik mi se nasmiješio i klimnuo, pa rekao par riječi na japanskom. Očima sam od Mujua zatražila pomoć, a on nas je odmah upoznao na engleskom.'Ljudi često misle da sam Japanka, rekla sam, 'kao da svi Azijati koji se moderno oblače moraju biti iz Japana, a ne iz Kine.'Muju je spustio glavu i počeo čitati jelovnik, a onda me upitao: 'Želiš li da ti predložim par jela? Imaju jako dobru tjesteninu.''U redu.' S njim sam uvijek mogla biti lijena prilikom naručivanja. Gotovo uvijek sam mu prepuštala da to učini umjesto mene.U tom se restoranu soba pripremala od jedne petine pšenice i četiri petine heljde. Potonji je restoran nabavljao s jedne farme u Kanadi. Slika svijet-lozelenog polja pšenice prikazivala je upravo taj posjed.'Pričaj mi o svom ocu. Pretpostavljam da je utjecao na tebe', rekla sam dok sam jela hladni tofu. Muju je polako jeo tjesteninu. Ćula sam da Japanci glasno srču kada jedu tijesto tako izražavajući da je ukusno.'Možda. Sjećam se da me s četiri ili pet godina naučio jesti tijesto.''I, kako se jede tijesto?', pitala sam.'Ma, ne bi ti to htjela naučiti.' Muju se vratio svom jelu. 'Jako sam radoznala', nisam htjela odustati.'Onda dobro. Prvo moraš pažljivo promotriti vanjski dio zdjelice s tijestom i posebno obratiti pažnju na dijelove koji su potopljeni u gustu mesnu juhu. Onda popiješ juhu i spustiš zdjelicu. Prepustiš se njezinom okusu i polako ga provrtiš po ustima, a tek nakon toga progutaš. Tijesto pojedeš na kraju. Ili možeš pojesti meso na tijestu. Prvo ga moraš samo pogledati. Dok jedeš druge sastojke, moraš gledati komadiće mesa i to s pravim oduševljenjem...'Muju je zašutio i zagledao se u moj izraz lica.Moja usta su i dalje bila otvorena kao da sam čula najčudniju priču na svijetu. Onda smo se oboje počeli smijati. 'Jako zanimljivo', rekla sam.'Nisam nikada namjeravao postati previše izbirljiv. U stanju sam pojesti hamburger u MacDonaldsu ako baš moram. Ali, iskreno, takvu hranu uopće ne volim.''Nije važno. To nikako nije mana.' Rekavši to zapitala sam se hoću li ikada biti u stanju usrećiti njegovo gurmansko nepce. Sumnjala sam da će se to ikada ostvariti.'Nije mana', rekao je Muju, 'to je hobi. Gurmanska jela i lijepa odjeća su moj najdraži hobi.''Da, rekla sam, a onda se sjetila, 'a lijepe žene?' Sjetila sam se kako je gledao Jimmvjevu korejsku prijateljicu i svih slika golih žena po njegovom stanu. Bilo ih je svuda: na ogledalu u kupaonici, na kauču, pored uzglavlja kreveta...To mi je uvijek bilo nekako simpatično - dizajn interijera s komičnom crtom.'Naravno da volim žene', rekao je usput Muju.'Kako to misliš?' Srce mi je počelo užurbano kucati.'Kakav to muškarac ne voli žene?', Muju je napravio par kretnji s kojima me htio nasmijati.Nisam više ništa odgovorila. Pred očima mi se odmah pojavila slika: on u krevetu s raznim ženama koje su ležale pored njega i mazile se.To nisu bile vesele misli. Iskreno, bila sam ljubomorna na njegove prethodne veze. Sjećam se da je jednom nešto jeo i pri tome spomenuo kako uvijek puno jede, ali kako mu treba dosta da se udeblja što nije uvijek slučaj za osobe koje

se nalaze s njim u društvu. Njegove bivše djevojke, na primjer, sve su se udebljale nakon što su ga upoznale. Tada sam samo rekla: 'Da? Sigurno su mogle puno pojesti.''Jesi li ikada prevario neku svoju djevojku ili bivšu ženu?' U mom glasu se mogao nazrijeti određeni pomalo presnažan ton. Zapravo uopće nisam htjela znati je li ikada koga prevario. Ljudi koji postavljaju takva pitanja osobama koje vole nerijetko na kraju bivaju povrijeđeni.Muju je samo šutio. Pogledao je svoj tanjur i pojeo tjesteninu do kraja, spustio štapiće, podigao zdjelicu i popio ostatak guste mesne juhe. Promatrala sam svaki njegov pokret. Dok je podizao zdjelicu, ruke su mu se činile posebno velikima, a ožiljak na malom prstu se isticao više nego inače.'Da, jesam.' Odjednom je otvorio usta i zabuljio se u mene.Moje srce je bilo pogođeno gromom. Spustila sam pogled i više ništa nisam rekla.'Coco, molim te, pogledaj me.' Uhvatio me za ruku. 'Stvari koje su se dogodile sad su prošlost. Važna mi je samo sadašnjost. Sada sam s tobom i ni sa kim drugim. Ti me privlačiš i ne namjeravam bilo što započinjati s bilo kojom drugom ženom.'Pogledala sam ga. Činio se malo nervoznim. Zatresla sam glavom kako bih otjerala negativne misli. Nema ništa loše u tome ako se muškarcu sviđaju žene. Ako se nekom muškarcu ne sviđaju žene, mislim da se ni taj muškarac ne bi svidio ženama. To je tamna strana ljudske prirode. Kad se sve uzme u obzir, čak se i Mjesec dijelom prazni, a dijelom puni kao što svaki mirni krajolik ima svoje opasne i zastrašujuće strane. Ljudi su kompleksni i grješni.Muju je ipak bio iskren. Nije htio slagati, pa čak ni izbjeći komplikacije u životu. Ponekad mi je bilo jako teško izdržati njegovu neprikosnovenu iskrenost.Ljudi se naviknu na laži.Nekoliko sati kasnije smo sjedili na kožnom kauču u dnevnoj sobi pred ogromnim televizorom.Gledali smo djelić Mujuovog dokumentarca o Juliu. Muju je taj dio filma snimio u Dominikanskoj Republici, a nedavno je dovršio montiranje.Mujuove oči bi se povremeno razrogačile, napućio bi usnice što bi mu dalo snažan i strastven izgled, nalik princu iz džungle. Povremeno je, pak, počeo pjevušiti i njihati se, s izrazom lica koji je odavao iskrenost i uzbuđenje.Njegove dvije bivše žene su bile upravo onakve kakvima ih je Muju bio opisao: kao med i mlijeko, ali strašno destruktivne.Na proslavi devedeset i osmog rođendana Juliovog oca bilo je oko četrdeset i troje praunučadi, trideset i šestero unučadi i jedanaestoro djece te više od dvije stotine prijatelja i susjeda. Rijeka ljudi je pjevala i plesala.U malom avionu za Kubu su bila tri kaveza s pijevcima koji su povremeno glasno kukurikali. Nakon toga je uslijedio krupni plan s krilima u pokretu.Na ogromnom koncertu na Kubi dvadeset tisuća drugova kubanskog proletarijata plesalo je i mahalo rukama dok je Julio pjevao iz dubine svoga srca.Dugobradi Castro je zagrlio Julia umjesto pozdrava. Primijetila sam da Castro na nogama ima par Nike tenisica.Muški pisci i kritičariPitam se zbog čega su muškarci uopće ozbiljni. Na tijelima im visi ta delikatna,duga stvar koja se svojevoljno podižei spušta. Da sam ja muškarac,nikada se ne bih prestajala smijati sama sebi.Yoko OnoPretpostavljam da sam mogla ostati kod kuće peći kolače i ispijati čajeve. Hillarv ClintonPonekad mislim da sam nalik Linusu iz crtica o Sno-opyju, samo što ne ovisim o dekici već nečemu drugome. Ovisim o ljubavi.Ljubav mi je uvijek potrebna i čini se da mi je potrebnija nego drugim ženama. Bez nje ne mogu disati i ne znam živjeti. Svoju ljubav držim u ustima, skrivam pod jastukom, stavljam u vaginu, ispisujem na papir.Prije Mujua je za mene bit većine mojih ljubavi bila zaljubiti se u ljubav. Ti muškarci su jedan za drugim bili samo omotnice koje su znale hodati i koje su imale penise. Onda sam uzimala svoju ljubav i stavljala u te omotnice na neko vrijeme, pretvarajući se da mi je netko negdje u svijetu poslao romantično pismo kojim traži moju ljubav. Pretvarala sam se da sam takva pisma primala uz puno iznenađenja, a zapravo je sadržaj tih pisama, odnosno ljubav, od samoga početka bio plod moje mašte. Upravo ljubav sam privremeno morala spremati u muška

tijela.No, Muju je bio nešto sasvim drukčije od tih prijašnjih muškaraca u omotnicama. Po prvi put sam zahvaljujući njemu iskusila jednu vrstu duhovne povezanosti i iskrene ljubavi. Po prvi put sam uvidjela čaroliju seksa i prostor za neograničeno maštanje. Po prvi put sam zahvaljujući njemu shvatila da se ljubav i seks mogu savršeno kombinirati.On mi je dao još puno stvari osim ljubavi. Otvorio mi je neka vrata i pokazao svijet koji prije nisam mogla vidjeti ili se nisam potrudila vidjeti.Kada smo bili zajedno, puno vremena smo provodili čitajući, brbljajući, meditirajući, vodeći ljubav, objedujući, šećući, smijući se, a povremeno smose, naravno, znali i posvađati. Nisam više pušila, pila niti uzimala sedative. Imala sam mirnije snove u kojima se pojavljivao i otok Putuo sa svojim plažama, brežuljcima i hramovima.Već je bio ožujak i naša ljubav je ušla u treći mjesec.U New Yorku su se počele pojavljivati naznake zelenila. Naišla sam i na nekoliko prvih pupoljaka trešnjinog cvijeta. Vjetar je i dalje bio snažan, ali više ne toliko oštar. Jer, svi su znali da uskoro stiže proljeće.Toga tjedna sam imala puno posla.U ponedjeljak sam držala predavanje za studente na poslijediplomskom i doktotskom studiju na Odsjeku za istočnoazijske studije pri Sveučilištu Columbia. Skupina pisaca u posjeti iz Kine i ja trebali bismo biti glavni predavači.U predavaonici je bilo više studenata nego što sam očekivala. Pogledala sam more crnih i svijetlih glava i vidjela da neki ljudi stoje u hodniku. Zanimalo me o čemu se radi pa sam pitala jednog od organizatora koji mi je rekao da je najveći kineski dnevni list u Americi najavio predavanje uz senza-cionalistički naslov:'Odlučna bitka između alternative i mainstreama. Predavanje na Sveučilištu Columbia održat će zabranjivani i službeno priznati pisci.' Puno ljudi je vidjelo taj oglas i došlo vidjeti o čemu se radi.Ovakva ekipa se hranila neredom. Sama sam već bila iskusila puno sličnih stvari.Zapravo, ne vidim što je pohvalno u tome što mi je knjiga zabranjena u Kini. Ta činjenica sa sobom nosi tešku kaznu koja pisca prisiljava na djelovanje u sjeni i ne pojavljivanje u javnosti tijekom šest ili sedam godina. Suprotno tomu, službeno priznati pisci mogu se opustiti uz osiguranu mjesečnu plaću koju primaju do kraja života.Sedmorica sredovječnih muškaraca u kravatama i odijelima s čijih rukava su još uvijek visjele markice i jedna mlada žena dugih noktiju, duge kose i samozaštitničkog osmijeha na licu. Osmero ljudi sjedilo je u redu nasuprot publici.Nakon što je svaka osoba dala kratku izjavu u kojoj je objasnila svoje poglede na književnost, započeo je dio tijekom kojega je publika mogla postavljati pitanja.Velik broj pitanja bio je postavljen meni, pa sam ubrzo postala zvijezda predavanja. Međutim, postupila sam vrlo oprezno, pokušavajući iz petnih žila preusmjeriti pažnju na sedmoro pisaca puno starijih od mene koji su dopu-tovali izdaleka. Došlo je do toga da sam odgovarajući na pitanja njih oslovljavala svojim učiteljima tonom punim poštovanja.Pitanja su bila uobičajena. Sve to su me već novinari pitali stotinu puta.'Zašto pišete?''Koliko toga je istina u onome što pišete?''Bi li javno mnijenje toliko napadalo vašu knjigu i naposljetku je zabranilo da ju je napisao muškarac?''Po čemu se razlikujete od svojih prethodnika?''Sviđaju li vam se više Kinezi ili zapadnjački muškarci?'Dala sam im davno uvježbane odgovore. Publika je povremeno pucala od smijeha, a povremeno mi pljeskala. No, od samog početka pa sve do kraja osjećala sam da sam u usporedbi sa svojim muškim kolegama ukočenog ponašanja u jeftinim odijelima bila popularna, ali nemoćna. Nalazeći se ispred tolikih radoznalih i kritičnih pogleda, osjećala sam se kao ptica u krletci.Suočena s uglavnom muškom publikom, tvrdoglavo sam zabila svoje potpetice u pod iako sam se istovremeno osjećala vrlo nesigurnom. Iako je društvo uznapredovalo, predrasude i nerazumijevanja prema ženama nisu nestali. Posebno kad ste u poziciji da vas ljudi identificiraju sa seksom i politikom.Nakon što je predavanje privedeno kraju, skupina pisaca i domaćina se uputila u

restoran Mountain King. Trinaestero, na prvi pogled jednakih i prijateljski raspoloženih ljudi sjelo je za veliki, okrugli stol. Kada nestane paljbe, uvijek je dobro posegnuti za hranom kako bi se ispunile pukotine koje je život u međuvremenu napravio.Hranu je naručio profesor Odsjeka za istočnoazijske studije. Skampi sa crnim ginsengom, jastog na roštilju s đumbirom i porilukom, pekinška patka, povrće i mesne okruglice, školjke s tofuom i druga jela stavljena su na sredinu okruglog stola. Razne boje i mirisi izazivali su nosnice - bio je to impresivan prizor. Nakon puno ukusne kineske hrane može se biti vrlo sretna osoba. Za većinu je Kineza kineska hrana jedan od glavnih razloga za život.Nitko od trinaest osoba za večerom nije spomenuo niti jednu jedinu riječ o književnosti. Muškarci su glasno razgovarali na kineskom, povremeno se smijući kao da pripadaju nekoj alijansi. Strpljivo su s profesorom dogovarali raspored razgledavanja New Yorka tijekom narednih par dana; kada će posjetiti Muzej Metropolitan, Broadway i, naravno, vrlo popularne ostatke napada 11. rujna.Ubrzo je nekoliko muškaraca, odlučno da kad su već ovdje obave praktično istraživanje kapitalističke kulture, upitalo može li ih se odvesti u seks klub.Niti jedan jedini medu njima nije imao niti najmanju namjeru prijateljski porazgovarati sa mnom. Moj engleski, nekoliko stotina dolara vrijedna odjeća na mom tijelu, pa čak i bubuljice na mom licu bile su stvari koje mi jednostavno nisu mogli oprostiti unatoč činjenici da su me u svojim mislima već sigurno skinuli.Koncentrirala sam se na hranu, pa sam se od svakog zalogaja osjećala malo snažnijom.Nesporazumi, zastranjenja, ljubomora, neprijateljstvo - sve te stvari su nezdrave, ali od njih jača imunitet i šire se pogledi na svijet. Žena može piti i prljavu vodu, a opet će iz nje ići mlijeko.U četvrtak sam morala na zabavu koju je za mene i još četrdesetak uzvanika organizirao moj izdavač. Zabava se održavala u jednom kafiću u Villa-geu. Kafić je bio vrlo malen, ali se to nije primjećivalo. Živahne atmosfere i pun gostiju djelovao je puno veće nego što je doista bio. Medu gostima su bili glavni urednik, osoba zadužena za odnose s javnošću, ljudi iz odjela za marketing i distribuciju, neki pisci i kritičari. Medu njima je bio i lokalni tip koji je nedavno osvojio književnu nagradu. Ličio je na pisca kojeg je Jack Ni-cholson glumio u filmu 'Bolje ne može', lik koji je prezirao životinje, žene, homoseksualce i ljude različite boje kože sve dok ga ljubav nije preobrazila u drugačiju osobu. Popričala sam s njim i bio je nekako drag, ali pomalo luckast. Na zabavu je poveo i njemačkog ovčara zbog kojega je u malenom kafiću bila još veća gužva.'Imate krasnog psa!', laskala sam mu.'Ah', nasmijao se, 'kad tako šarmantna ženska osoba uputi kompliment mom psu, odjednom mi se vrati nada.' Namignuo mi je, a potom ispružio ruku i uštipnuo me za stražnjicu.Odjednom je prestao djelovati mudro. Postao je samo seljačina u košulji od flanela, s psom ovčarom pored sebe.Maknula sam se od njega. Nekoliko puta sam prošla prostorijom, pozdravljajući uzvanike osmijehom, a onda sam prišla jednom mladiću.Imao je crvenu kosu, bio je vrlo mlad i zgodan na neki intelektualan način. Meni je sličio na bubuljičave studente koje sam često viđala na Columbiji kako nose tuce potrganih kemijskih olovaka u džepovima od košulje odjeveni u traper koji su prali jednom godišnje.Nakon kratkog razgovora, otkrila sam da uopće nije student. Nedavno je počeo pisati kritike za New York Times. Zvao se Eric.I tako sam mu ispričala kako smo se moja knjiga i ja u New YorkTimesu pojavile tri puta. Nažalost, jednom je to bilo prije godinu dana kad smo do-bili pola stranice, jednom tjedan dana nakon 11. rujna i jednom zajedno s posebnim turističkim prilogom o Šangaju.Nasmijao se i rekao mi da je moju knjigu pročitao nedavno i da mu se jako svidjela.Počeli smo razgovarati o azijskoj kulturi. Rekao mi je da je njegov otac profesor koji radi na Tibetu pri Columbiji i da je prije puno godina konver-tirao na budizam. I sam je planirao u skoroj budućnosti otputovati na Tibet.'Tibet je jedno od onih mjesta gdje ljudska svijest ostaje u svom najprimitivnijem obliku', rekao je. Složila sam se s njim.

Dugo smo razgovarali, a njegov pogled je često padao na crveni, svileni gornji dio moje haljine. Od vrata do ramena sam imala tri crna dugmeta od baršuna u obliku leptira. Nije prestajao hvaliti vještinu kineskih krojača. Liberalno laskanje me oduševilo. Nisam mogla odoljeti pa sam mu ispričala da se takva vrsta dugmadi od svile, baršuna ili pamuka izrađuje u nekoliko stotina različitih oblika. Postojali su u obliku oblaka, krizantema, lopoča i starog kineskog novca pod nazivom 'Yuan Bao' i još puno drugih.Ericove su se oči u čudu razrogačile, odavajući bezrezervno divljenje. 'Mogu li i muškarci nositi takvu vrstu dugmadi kao ukras?', odjednom me upitao.'Zašto ne?' Izgovorivši to, nisam mogla suzdržati smijeh. Bio je jako simpatičan. Uopće nije bio pretenciozan i nije afektirao kao što je to obično slučaj s kritičarima. Možda još nije imao priliku razviti te kvalitete.Prije nego što je zabava završila, Eric i ja smo razmijenili brojeve telefona i dogovorili se da se jednom moramo naći na kavi. Svidio mi se. Možda je bio gej. Podsjećao me na Xi'er prije deset godina dok je još bila muškarac.Tajna o koncertu...da mislim da mi ih je napravio čvršćim sišući ih sve dok nisam ožednjela zove ih sisicama morala sam se smijati da svakako...4 monolog Molly Bloom u posljednjem poglavlju romana Uliks Jamesa JoyceaOd svog ureda do mog stana na Watts Streetu Mujuu je trebalo samo pet minuta pješice. Išli smo u Carnegie Hali na koncert Yo Yo Ma.Ja sam kao i obično obezglavljeno jurcala unaokolo, sušila kosu, šminkala se i isprobavala raznu odjeću. Krevet je bio potpuno prekriven svjetlucavom svilom.Muju mi je pomogao na brzinu donijeti odluku. Izabrao je sasvim usku, crnu haljinu od svile s nekoliko feniksa prišivenih na donjem dijelu. Uvijek sam se šalila da se u toj haljini vidi sve što pojedem, pa makar to bio samo kikiriki. Haljina je bila stvarno uska i činilo se da je zalijepljena za moju kožu. Ovakve tradicionalne kineske haljine su pomalo nalik na vezivanje stopala: i jedno i drugo su stvarno prekrasni proizvodi jednog nasilnog procesa koji je gotovo zlostavljanje. Naravno, nisam uspjela dovršiti sve pripreme i krenuti na vrijeme. Kao što sam već rekla: na pločici na kojoj je zapisana moja sudbina velikim slovima piše 'uvijek kasni'. Nikada nisam stizala na vrijeme da bih jela, gledala film ili izašla s dečkom.Dok smo stajali na uglu Watts Streeta i Šeste avenije pokušavajući dozvati taksi, ostalo nam je još samo četrdeset minuta do početka koncerta. Puhalo je i već smo se zabrinuli. Ako zakasnimo, nećemo čuti prvu polovinu. Nestrpljivo smo čekali da naiđe slobodan taksi. Čim je jedan konačno stao, negdje iz mraka su se pojavili muškarac i žena, prestigli nas i otvorili vrata od taksija.'Hej, pa mi smo bili prvi', povikala sam, krenuvši prema njima. No, oni su već bili unutar taksija. Povikala sam prema vozaču: 'Vidjeli ste što se dogodilo. Molim vas, recite im da izađu iz taksija.'4s engleskog preveo Luko Paijetak, 1989.r-'Žao mi je, nama se jako žuri', rekla je Amerikanka dok je zatvarala vrata. Imala je grubu kožu nalik na koru drveta i prćast nos koji je odavao aroganciju.Onda je Muju prišao taksiju i otvorio vrata. 'U redu, u tom slučaju idemo zajedno. Coco, možeš li, molim te, sjesti pored vozača?' Dok je to govorio, sjeo je pored para na stražnje sjedalo.'Čekajte malo, žao mi je, ali ne možete to učiniti', rekao je muškarac u dugoj, crnoj, kožnoj jakni. Očito nije očekivao ovako nešto. U njegovu glasu se naslućivala panika.'Zašto ne bih mogao?' Muju se samo osmjehnuo. Oči su mu sjale, a kapci poigravali. Jasnim i sasvim mirnim glasom je rekao: 'Moja prijateljica i ja stojimo tu već deset minuta, a vi ste došli poslije nas. No, budući da vi svakako morate sada krenuti, u redu, krenut ćemo zajedno. Međutim, mislim da ćete prvo morati s nama do Carnegie Halla. Inače nećemo stići na koncert.'Nakon nekoliko sekundi tišine, muškarac i žena su odlučili odustati.'U redu, taksi je vaš.' A onda su izašli iz njega.Vozač se pravio da se nije ništa dogodilo, a ja sam nekoliko puta poljubila Mujua. U tom je trenutku njegova formalnost bila očaravajuća. On je bio moj junak. U hladnom i bezobzirnom New Yorku je borba za vožnju taksijem na ulici svakodnevna pojava. U usporedbi s divljim vjetrom i kišom krvi na Wall Streetu, ovo je bio jedan trivijalan i vrlo uobičajen događaj. No, za mene je to bila

nova lekcija. Muju mi je pokazao kako se mirno zauzeti za sebe. Vozač nas je dovezao do koncertne dvotane samo pet minuta prije početka koncerta. Trčali smo do mjesta na balkonu. U samo pet minuta smo ušli u jedan posve drugačiji svijet. Sjedili smo u drugom redu balkona, točno nasuprot pozornici. Pokušavali smo uhvatiti zrak dok su se svjetla u publici polako gasila, a ona na pozornici pojačavala. Zavladala je potpuna tišina, neka nedodirljiva atmosfera i neka vrsta jasnog sjećanja. Klasična glazba u veličanstvenoj koncertnoj dvorani nekako vraća razne užitke, iako su stvari koje čujete, kao na primjer Bach koji podsjeća na nemirno proljeće sedamnaeste godine, iskren osmijeh ljubavnika, u međuvremenu već postale davna prošlost u jednom trenu na koji uopće niste obratili pažnju.Yo-Yo Ma, zapadnjački Kinez, pravi je majstor u svijetu klasične glazbe koji se uspio uzdići u visine. Na sceni se pojavio sa širokim osmijehom. Dočekao ga je gromoglasni pljesak, a onda je nakon kratke tišine prostoriju ispunila glazba. Ljudi su ostali bez daha, kao da su hipnotizirani. Jako mi se svidjela njegova izvedba Bachovih suita za čelo. Jednog jutra sam otvorila oči u Mujuovom stanu i začula prve pokrete iste te suite za čelo. U toj sam glazbi osjećala svježu i hladnu tirkiznu boju iza koje je navirala rijeka, duboka i čista, koja je svojim nemirnim tokom nosila komade leda. Povremeno sammogla čuti i zvuk nježnog leta anđeoskih krila. To je bilo toliko dirljivo da sam ostala bez riječi.Okrenula sam glavu i pogledala Mujua u trenutku kad je očima prinosio dvogled, potpuno utopljen u promatranje pozornice. Na zapešću je crni rukav njegovog odijela otkrivao izglačane, bijele rukave. Ravnih, snažnih leda, dugih pramenova crne kose i lica čija je otmjenost svakoga ostavljala bez riječi.Bila je to jedna od mojih idealnih seksualnih fantazija: veličanstvena kon-certna dvorana, gomila ljudi odjevena u krasnu, otmjenu odjeću, slatkasti zrak, muškarac u crnom odijelu koje blista poput mramora u bijeloj košulji koja izviruje iz njegovih rukava, a on tajanstven i tih sjedi pored mene. U toj fantaziji ne mogu osjetiti njegov duh, pa čak niti njegovo tijelo koje ne doživljavam iako ga vidim ispred sebe. Ne znam ništa o njemu, niti o njegovom životu, a ipak, on sjedi pored mene i nadohvat ruke mi se nalazi ras-porak na njegovim hlačama.Zamislite da se rasporak može širom otvoriti poput nekih vrata koja vode beskrajnim mogućnostima. Prsti nježno kao latice ruža prebiru po njemu sve dok ne dođu do vlažnih kapljica prskajućeg nektara.Oboje smo na rubu nesvijesti, zarobljeni u apsurdu svoje strasti, na rubu noćne more. Ipak, niti jedan, niti drugi ne pokazujemo baš ništa, samo sjedimo izvan vremena, izvan stvarnosti nalik na dvije hladne i nepomične skulpture.Zaustavila sam dah. Vrh nosa mi je bio vlažan od znoja. Moram priznati, seksualne fantazije kao što je ova, jedan je od užitaka povezanih s klasičnom glazbom u koncertnoj dvorani.Nakon koncerta smo otišli iza pozornice gdje je već bilo jako puno ljudi. Vidjeli smo i Mujuovog prijatelja, vladara njujorških nekretnina - Richarda i njegovu ženu Japanku - 'W.'. Richard je kao dječak htio postati poznati pijanist, no na kraju je postao poznati i bogati poslovni čovjek. Nakon što je naučio kako sudbina može biti nepredvidljiva, počeo je financirati raznovrsne koncerte klasične glazbe.Muju je puno bliskiji bio s Richardovom ženom W. W. je prije bila najpoznatija gejša u Japanu, a u Mujuovim očima gotovo savršena žena. Imala je gotovo šezdeset godina, ali je u svom elegantnom i savršenom kimonu izgledala upravo prekrasno. Tri stotine dolara vrijedan posjet kozmetičarki dva puta tjedno i stalna njega učinili su da izgleda kao da joj trideset i sedam, najviše trideset i osam godina.Stvarno nevjerojatno.Mujuja je zvala 'mali brat'. Svome je mužu rijetko kad kuhala, ali kada bi se Muju razbolio spremala je sushi i donosila mu ga u njegov stan. Njezina vještina u kuhinji bila je, kako bi rekao Muju, 'besprijekorna! Prvoklasna!'.Potom smo ugledali Yo-Yo Ma koji se i dalje smiješio. Muju je jednom pomogao organizirati nastup Yo-Yo Ma u Japanu kojemu je prisustvovala i kraljevska obitelj.Nakon koncerta smo se uputili na koktel zabavu u hotelu Plaža. Muju i ja nismo pili. Muju mi je pomogao odviknuti se od alkohola, pušenja i lijekova za smirenje. Ispostavilo se da to uopće nije tako teško kao što sam to mislila. No,

iako nisam pila vino, kako je odmicala noć, tako sam ja sve više imala osjećaj potpunog pijanstva. Kao da se sve oko mene polagano vrti. Mjesec se okretao oko Zemlje, Zemlja se okretala oko Sunca, Sunce je bilo u središtu tijela čovjeka kojega volim pa sam se ja okretala oko njega.Majstor čela, Yo-Yo Ma je stvarno mogao dobro popiti, pa je na kraju izgledalo kao su to gutljaji kakvog kita. Sa sličnom sposobnošću pijenja, moj mi je otac jednom rekao: 'čovjek koji može puno popiti a da se ne napije vrijedan je ukazanog povjerenja'.Priznajem da sam u tu izjavu pomalo sumnjala. Postojan osmijeh na licu Yo-Yo Ma, pun topline i profinjenosti, činio se dražesnim.Richard i W. bili su neobičan, ali vrlo zanimljiv par. Richard je imao trbuh koji se treskao kao žele kad god bi se on počeo smijati. On je bi ogroman čovjek s bodljikavom bradicom, ponekad je rikao kao medvjed, a ponekad mijaukao kao mačkica u potrazi za majčinom ljubavi. Strastveno je štovao lijepu umjetnost i bio vrlo aktivan u dobrotvornim organizacijama i pokretima koji su se borili za očuvanje brazilskih prašuma.Richard je bezuvjetno volio W., ljubomoran na sve muškarce koje je poznavala, uključujući i njezinog dvadestpetogodišnjeg sina iz prethodnog braka.Neki njegovi postupci u svakodnevnom životu bili su upravo nevjerojatni. Na primjer, u dahu bi pojeo bilo koju količinu sladoleda koja bi mu se našla u blizini a zatim bi mu odmah pozlilo. Budio se u pola šest ujutro i onda bi ga vozač odvezao u Hamptons. Parkiranje u Hamptonsu je prije deset sati ujutro bilo besplatno pa se tako moglo uštedjeti trideset dolara. Potom bi bio toliko sretan što je uspio uštedjeti trideset dolara da bi sve suradnike na poslu častio ručkom, što bi platio tristo dolara.Prvo što je poklonio W. bio je kamen koji je pronašao odlazeći na neki sastanak. U tom grubom i ružnom kamenu vidio je neku dragocjenost i bio jako ponosan na sebe što ga je primijetio prije drugih.Kad bih uspoređivala, mogla bih zaključiti da je aparat za vlaženje zraka koji mi je Muju poklonio za naš prvi izlazak puno veći dokaz ljubavi od toga kamena.Richard je bio energičan i stalno je gestikulirao dok je meni i Mujuu detaljno objašnjavao neke pojedinosti o estetici.'Što je duhovna istina, a što vizualna? Zbog čega su te dvije stvari povremeno tako različite? Recimo, ispred nosa ti stoji prelijepa žena, a ne osjećaš baš ništa. A onda zatvoriš oči i odjednom, u trenutku kada ništa ne možeš vidjeti, eto ga! Odjednom vidiš sve.''Kako je moguće ništa ne osjetiti u blizini prelijepe žene?', u šali mu je odgovorio Muju.Prekrasna i bezvremena W. nije pokazivala nikakvu reakciju. Ispod nabora njezinog kimona s vezenim cvijećem i sloja savršeno nanesene šminke W. se kretala neprikosnovenom gracioznošću. Čak su i treptaji njezinih očiju bili usporeni kao u nekom starinskom filmu.No, čak i kada je bila bešumna, W. je i dalje utjecala na svijest svih prisutnih. Ona je bila labud koji se pojavio iz Srednjeg vijeka, otmjena i smirena u svojoj nostalgičnoj ljepoti.'Čak i kad bi pisac cijeli svoj život posvetio upotrebi riječi, pokušavajući prenijeti svoje osjećaje i uvjerenja, i dalje ostaju neke stvari koje ne želi podijeliti s čitateljima. Naravno, ne mislim na privatne stvari već na metafizičke. Znate što želim reći.' Richard je to rekao i zagledao se ravno u mene.'Hm... Pa...', skoro sam kapitulirala. Bože, uopće nije sličio na kakvog posrednika nekretninama. U tom trenutku nisam bila raspoložena razgovarati o pisanju ni sa kime. Vrtjelo mi se na visokim petama, uski qipao me stezao da sam jedva mogla disati. Htjela sam otići sa zabave i prekinuti tu situaciju.Ne sjećam se što sam odgovorila Richardu, no nakon serije zagrljaja i poljubaca, Muju i ja smo samo odjurili. Kada smo se napokon vratili u njegov stan, mogla sam izuti visoke pete i izvaditi sve ukosnice. Čim sam počela otkopčavati gumbe na haljini, naglo se pojavio Muju:'Stani, ne možeš to sama. Daj da ti pomognem to skinuti.' Zaustavila sam se, a na licu mi je počeo lebdjeti zagonetan smiješak.'Oprosti, moram oprati ruke', rekao je i odjurio u kupaonicu.Čula sam vodu kako teče, onda je izišao iz kupaonice i požurio prema meni. Čim je spustio svoje gladne oči na moj qipao, obujmio me rukama. Istovremeno me ljubio po vratu i nježno milovao po ruci, ramenima i prsima. Taj sloj svile je

bio moja koža. Preko svile sam mogla sve osjetiti čak puno bolje nego kada sam bila gola.'Sviđa ti se?', promrmljala sam.Nije ništa odgovorio.'Želiš li čuti zvuk kidanja svile?' Glas mi je bio tih kao da govorim u snu. U srcu sam osjećala trzaje uzbuđenja.To sam bila ja. Dobro znam kakva sam žena. Tu nema pomoći. Neke stvari su jednostavno zapisane i moraju se dogoditi. To je jednostavno u krvi. Takva sarri ja žena.Pomogla sam da mi pokida haljinu. Treba početi s razrezom na nozi, pa prema gore, u početku snažno, a kasnije jednomjernim tempom. Potrebno je zadržati dah i biti tiho jer se inače može propustiti ljepota sekunde tog zvuka.Njegove su oči ponovno sjajile sjajem koji me zanosio i uzbuđivao. Od sjaja u njegovim očima moja se vagina počinjala grčiti gotovo do boli.Muju je ponovno postao moje božanstvo, naglo me bacivši na meki krevet, a onda pokidavši do kraja svilu moje haljine.Uzdisala sam i izvijala se kao zmija koja skida svoju kožu. On se smijao, prestao ono što je započeo, sagnuo se i poljupcem mi zatvorio usta. 'Šššš...', rekao je, a onda se uspravio i žaleći zbog štete, nastavio kidati moju haljinu.Zvuk paranja svile, jasan i glasan, naprosto je veličanstven, istovremeno zastrašujući i uzbudljiv. Zvuk još dugo ostaje u uhu. Možeš ga ponovno čuti kad zaklopiš oči i onda si opet mokra.Kada bi mi u Šangaju krojač kući donio lijep i raskošan qi, uvijek bih si rekla:'Postoje razni oblici ljepote. Većinu lijepih stvari treba sačuvati, to je vječna ljepota. No, malen dio ljepote služi za uništenje bez milosti. To je privremena ljepota.'U hramu pravedne kišeNe možeš vidjeti ono što jesi, a ono što vidiš tvoja je sjena. Rabindranath TagoreNa usamljenoj planini nikoga ne vidim! No, čujem glasova zvuk Pjesnik Wang VVei, Koliba u parku jelenaOtok Putuo, jesenNakon što su cijelu noć plovili oceanom, S.S.Se i trajekt Sky su polako pristali u osam sati ujutro. Uslijedilo je nekoliko trzaja, potom se motor umirio, mostić spustio, a putnici počeli silaziti s prtljagom u rukama.Vani je upravo pala kiša pa je puteljak bio mokar. No, nebo se raščišćavalo, a sunčeve zrake dopirale kroz oblake. Udahnula sam svjež zrak i shvatila da se nalazim u dolini okruženoj zelenim brdašcima. Tu i tamo su se pokazivali krovovi hramova grimizne i zlatne boje skriveni medu zelenim granjem, poput malih rajčica u zelenoj salati.Raspitala sam se kako trebam ići i onda ušla u mali autobus u kojemu je bila gužva. Moja željena destinacija bio je Hram pravedne kiše.Putem me začarao krajolik. Tijekom trideset godina svoga života nekoliko sam puta posjećivala to mjesto s roditeljima. No, prije nisam dolazila s tolikom željom. Tada sam se osjećala da dolazim pod prisilom. Kada sam bila mlada, odmah nakon što bih zapalila mirisni štapić u čast Buddhe, zanimalo me samo kupanje i sunčanje na plažama čistog, bijelog pijeska.Tirkizni, mirni ocean, bijela, pješčana plaža, planinski lanac prošaran raznim nijansama zelene i smeđe, guste šume, svaka vlat trave i svako drvo, svaki kamen pored ceste - činilo se da mi svi sa smiješkom žele toplu dobrodošlicu.Kako li mi je sve to samo bilo poznato!Slani povjetarac koji je dolazio s oceana hladio mi je lice. Sasvim je zamrsio moju dugu kosu. Otvorila mi se svaka pora na tijelu. Obuzeo me nemir pomiješan s radošću od kojega su mi potekle suze.Autobus se zaustavio nedaleko od Hrama pravedne kiše. Posljednja sam izašla iz njega.Ugledala sam visoki memorijalni slavoluk od zelenog kamena u kojemu su crvenim slovima uklesali riječi 'Hram pravedne kiše'. Iza nje nalazio se samo mostić ukrašen nizom uklesanih minijaturnih lavova. Čitav je hram bio sakriven gustim drvoredom.Tek nakon prelaska preko mostića i šetnje sjenovitim puteljkom od šljunka prekrivenog mahovinom stigla sam do hrama gdje se mogla osjetiti dostojanstvena tišina.Odlučila sam prvo pronaći hotel u kojemu ću odsjesti. Sjetila sam se mje-stašca

- koje su vodili mjesni ribari - na laganoj nizbrdici u neposrednoj blizini hrama.Dok sam se približavala nizbrdici, otkrila sam da je moj hotel još uvijek na istom mjestu. Zvao se 'Sretni dolazak'. Izgleda da je svašta prošao, baš kao stari prijatelj kojega dugo nismo sreli.Na brzinu sam se zabilježila u popis gostiju, a iznenadilo me koliko je soba bila jeftina. Prisjetila sam se svog života na Manhattanu i učinilo mi se kao da tamo ljudi ne rade ništa drugo po cijeli dan nego se razbacuju s novcem.Do sobe me odvela djevojka obraza rumenih od morskog povjetarca, noseći termosicu s toplom vodom. Njezini koraci glasno su odzvanjali preda mnom. Moja soba je bila okrenuta prema jugu i gledala na ocean. Djevojka je odložila termosicu na stol, rekla u koje vrijeme poslužuju obroke te kada ima tople vode za kupanje, a potom otišla odnoseći svoj stidljivi osmijeh.Bacila sam se na krevet i dopustila da me u lak san odvede šum oceanskih valova i šum vjetra koji puše kroz drveće. Mislim da sam nešto sanjala, što sam zaboravila čim sam otvorila oči.Oprala sam zube, okupala se, pola sata meditirala, a zatim je već došlo vrijeme za ručak. Odjenula sam široku, bijelu odjeću i nataknula par udobnih cipela, pa otišla na tjesteninu s plodovima mora u restorančiću u prizemlju hotela.Bila sam sasvim sama; nitko me nije poznavao i nitko nije razgovarao sa mnom. No, nisam se osjećala usamljeno.Činilo se da ovo mjesto nema nikakvih poveznica s bilo kojim drugim mjestom na svijetu. Drugim riječima, lebdjelo je negdje na obzorju, plutalo na ogromnoj površini oceana. Bez brige za prošlost i nemarno za budućnost. Samo je tako beskonačno postojalo u tom trenutku u vremenu. Cista, bijela praznina. Mračna sjećanja su u njemu bez traga nestajala.U to se pojavilo sunce koje me je obasjalo. Jesenski zrak je pomalo mirisao na nešto zagoreno, ali slatko i blago. Za samo deset minuta stigla sam do bloka zelenog kamena na oluku Hrama pravedne kiše. Potom sam prošla kroz visoka, izrezbarena vrata, prešla preko mostića i uputila se mirnim puteljkom. Nakon nekih pet minuta preda mnom se pojavio uski bijeli zid i drvena vrata korodirana od vjetra i kiše. Vrata su bila odškrinuta i ja sam zakoračila preko praga od plavog kamena.Čim sam prešla prag hrama, prožeo me snažan deja-vu.Učinilo mi se da sam taj prag prešla već puno puta prije, davno prije, ali da sam se tada morala puno više potruditi. U slici moga deja-vua imala sam dvije ili tri godine, a prag od plavog kamena mi je bio previsok. U mom snoviđenju nije bilo niti jedne druge osobe. Samo dijete koje se svim silama trudi podići malenu nogu preko kamena. Sve je to podsjećalo na neku De Chi-ricovu sliku, obasjanu mirnim i jasnim svjetlom koje ni u najmanjoj mjeri nije zastrašujuće.S rukama u džepovima, ušla sam polako u predvorje. U prednjoj prostoriji čekala me Guan-yin5 i razni milodari za Buddhe, a na svakoj strani te veličanstvene sobe nalazile su se nešto niže i ponešto jednostavnije prostorije s dugim hodnicima za Arhate6 i niže rangirane Buddhe. Nalazila se tu i soba za posjetitelje, prostorija za meditaciju u kojoj su monasi recitirali sutre i njihova mala blagovaonica.Nakon što sam se poklonila Buddhama, odšetala sam prema sjenovitom predvorju u stražnjem kutu vrtova. Pogled mi je pao na nekoliko stabala Bod-hija7 starih više od pet ili šest stotina godina.Iako sam gotovo uvijek okružena betonskim zidovima urbane džungle u kojoj tek ponekad imam poneki dodir s prirodom, u rijetkim trenucima kada bih naišla na prelijepo drvo, dirnuo bi me susret s tako trajnom i čudnovatom ljepotom. Bila sam zadivljena samom pomisli da se ljepota toga drveta razvijala nekoliko stotina ili čak tisuća godina.Ispred mene nalazilo se kvrgavo i isprepleteno korijenje drveta Bodhi, snažno ukopano u zemlju. Njegove krošnje stremile su prema nebu. Gledajući u visinu, počela sam razmišljati o čovjekovom kratkom životnom vijeku. Moja melankolija nije imala veze sa 'svijetom praznih iluzija. Stotinu godina stara stabla, baš kao i ona od tisuću godina, posjeduju posebne iscjeliteljske moći, koje kroz stablo drveta dopiru izravno do čovjekova srca.567Guan-yin - ili Kuan-vin. bodhisattva suosjećajnosti koju poštuju istočnoazijski

budisti, na Zapadu poznata kao božica milosti. Arhat - budistički asketdrvo Bodhi - vrsta drveta tj. svete smokve ispod koje je Siddharta Gautama meditirao i postigao nirvanu.Udisala sam miris drevnog drveća i uputila se prema krugu ljudi koji su se okupili ispod jednog drveta i gledali kako jedan stari i jedan mladi monah igraju go.Ja ne znam igrati go, ali ta su mi dva monaha u sivim haljama i nalik na djeda i unuka privukla pažnju. Stariji je imao kozju bradicu, a mršavi obrazi su mu naglasili nos čiji je vrh bio pomalo crven. Nisam mu mogla odrediti godine. Na licu je imao izraz smijeha a da se nije smijao, spavanja bez da je spavao, a iz tijela mu je izbijala neobična, magnetska sila. Pažljivije promatranje otkrilo mi je da je mladi monah imao profinjene, delikatne crte i sjajne, crne oči. Djelovao je izrazito inteligentno. Izgledao je kao da ima četrnaest ili petnaest godina.Odlučila sam zastati i malo ih promatrati.Obojica su bili usredotočeni na igru. Kišne kapljice skupljale su se na gustom Ušću prekrasnog drveta i tu i tamo padale po drvenoj ploči za igru go uz jasan zvuk udarca.Krug gledatelja se stalno mijenjao, no ja sam stajala i gledala. Na otoku sam imala puno vremena, pa sam samo sjela na obližnju klupu čim sam osjetila umor od stajanja.Nebo je postupno postalo crno. Učinilo mi se da se na ovom otočiću protok vremena može uočiti samo ako se pažljivo promatraju boje na nebu. No, ovdje su sumrak i zora dolazili ranije nego u gradu.Stari monah je ipak na kraju spremio ploču za igru. 'Pobijedio si me', rekao je mladom monahu.Mladić se nasmijao, a njegovo čisto lice je zasjalo djetinjim sjajem. To je bila jedina partija koju je pobijedio.Tiho sam zapljeskala i nasmiješila se.Stariji monah me pogledao i kratko klimnuo glavom u znak odobravanja. Odmah sam sklopila ruke i okrenula dlanove prema sebi u znak poštovanja te se lagano naklonila.'Vidim da gospođica nije stara. Oprostite što vas pitam, no je li ovo vaš prvi posjet našem hramu?', upitao me dobronamjernoBrzo sam odmahnula glavom. 'Ne, bila sam tu već nekoliko puta, zapravo, ja sam tu rođena.'Stari monah me saslušao i zažmirio, gladeći svoju bradicu. Na trenutak nije ništa rekao kao da se pokušava nečega prisjetiti.Za to vrijeme je mladi monah već pospremio ploču i igraće pločice. Promatrao me znatiželjno svojim crnim očima, a onda je pažnju preusmjerio na učitelja. Učitelj je lagano spustio glavu.'Da, mislim da se sjećam tog događaja. Jednom se u našem hramu rodila jedna djevojčica i činilo se da je došla izdaleka u velikoj žurbi.'Tijelom su mi prošli srsi, a srce počelo ubrzano kucati. Ovo što je upravo izrekao stari monah često sam slušala kad bi moji roditelji pričali o mom rođenju. 'Vi se toga sjećate?', pitala sam.Sjeo je nasuprot meni i dalje gladeći bradicu te me počeo nježno odmjeravati kao da u samo nekoliko trenutaka vidi sve što mi se dogodilo u dvadeset godina. Sve dobre, loše, sretne, tužne, dosadne i burne stvari.Njegov pogled je bio tako topao i dobronamjeran, poput plamena iz kamina ili poput sunca u sumrak, da sam se gotovo rasplakala.'Jesi li ti možda djevojčica čije je budističko ime 'Mudrost'?', napokon je upitao.Odjednom sam počela jecati.Mujuov kišni rođendanDok vodimo ljubav, ulazimo u najdublji dio svoga bića. Samo postojanje moga tijela stapa se s njegovim tijelom, a usred osjećaja da dva tijela postaju jedno, osjeća se najveći užitak. Hinduistički ljubavni klasiciKad muškarac i žena vode ljubav i ne dode do ejakulacije deset puta,izoštravaju se vid i sluh;dvadeset puta bez ejakulacije jača glasnice;trideset puta bez ejakulacije daje sjajnu put;četrdeset puta bez ejakulacije jača leda i struk;pedeset puta bez ejakulacije ojačat će bedra i butine;

šezdeset puta će osušiti uretru, astotinu puta bez ejakulacije donijet će zdravlje i dug životni vijek. Kineski daoistički klasikN e w york - proljećeTravanj. Proljeće u New Yorku. Konačno neki tračak sreće. Proljetna grmljavina koja se povremeno pojavljivala, čini se, uspjela je probuditi pupoljke. Vani konačno više neće biti tako hladno. Ostvarili su se moji snovi. Otkazala sam svoj stan na Watts Streetu i preselila se kod Mujua na Upper West Side.Vratari njegove zgrade su me počeli prepoznavati — djevojka koja je uvijek u svili. S vremenom su se malo opustili. S jednim od njih, po imenu Sieg, sam se čak i sprijateljila. I on je bio pjesnik koji je noću radio kao čuvar, a danju se bavio isključivo svojim pisanjem. Dao mi je podebelu, fotokopiranu zbirku svojih pjesama. Ja sam mu zauzvrat dala jednu svoju knjigu koju sam potpisala. U mladim danima je radio na Broadwayu kao statist. Još uvijek je bio zgodan, gotovo šarmantan, a kada bi otvorio vrata i pozdravio, osjećala sam se kao na pozornici.Vratari su bili pravi vodiči prepuni znanja. Ako se nađete u situaciji da nemate pojma gdje se može izraditi kopija ključa ili gdje se nalazi najbliži ured javnog bilježnika, odgovor ćete uvijek naći kod jednog od njih.Kada sam se uselila Mujuu, počela sam sl osjećati kao da smo postali muž i žena. Vidjela sam svoju odjeću kako visi pored njegove, moje donje rublje u ladici pored njegovog, moj laptop na njegovom stolu, moji ulošci u ormariću u kupaonici, kinesko sušeno voće koje sam obožavala u njegovom hladnjaku... Sve je to izgledalo kao da moje antene ulaze u trodimenzionalni prostor Mujuovog života.Muju je znao reći: 'Ovo uopće nije loše! Barem mi ne nedostaješ kada nisi sa mnom.' Kao što sam i očekivala, prestao me zvati tri puta dnevno kao što je to prije običavao. Kada bi se navečer vratio s posla, naručili bismo nešto iz kineskog restorana i gledali NBA utakmice s New Jersev Netsima, a poslije se uvalili u kadu i masirali jedno drugo ili si međusobno podrezivali nokte na nožnim prstima. Ponekad bismo se sjetili vitamina iz velike kuhinje i zajedno ih pili iz iste čaše s vodom. Naravno, bilo je tu i glasnih poljubaca ujutro čim bismo otvorili oči. Ljubili smo se poput dva goluba na jutarnjem suncu.Bio je to život u paru za kojim sam čeznula u svojim snovima.A onda je došao njegov rođendan.Za razliku od mene, Muju je uživao u svim proslavama, uključujući rođendanske. Napola u šali rekao je da se za proslavu svog stotog rođendana počeo pripremati još u dvadesetoj. Na toj bi se proslavi, naravno, trebale pojaviti sve njegove bivše djevojke (ukoliko su toliko poživjele). Dodatno se ohrabrio kada je snimio nevjerojatan prizor proslave devedeset i osmog rođendana Juliovog oca, kao da se radi o probi za njegov stoti rođendan.Međutim, ova godina mu nije donijela puno sreće. Nekoliko njegovih prijatelja imalo je velikih problema. Richard se naglo razbolio, vjerojatno od previše sladoleda. Julio je trebao doletjeti u New York radi prikupljanja novca za Dominikansko društvo i pojaviti se na rođendanskoj večeri, ali ga je Imigracijski odjel odjednom stavio na popis sumnjivih osoba, pa je odlučio ne otputovati. U isto vrijeme je Mujuov prijatelj s posla, urednik Carrie, naglo morao u Sydney jer mu se razboljela majka.I tako smo odlučili da ćemo imati intimnu proslavu za samo nas dvoje.Nakon kamenica i janjetine u skupom, francuskom restoranu, vratili smo se kući. Stavili smo indijsku glazbu, upalili crvene svijeće po cijelom stanu, okupali se u mirisnoj kupci i obukli se u odjeću za spavanje. Muju je bio u pidžami, a ja u kratkoj, svilenoj spavaćici koju mi je poklonila Xi'er.Muju mi je nježno pomogao raščešljati kosu koju sam smočila dok smo se kupali. I kosa i koža su mi bile prožete neobičnim parfemom koji mi je Muju donio s Balija, a koji je podsjećao na ambru. Prema legendi, zmaj je jednom letio nebom i pljunuo i kada je njegova pljuvačka pala u ocean, nastala je poznata ambra. I stvarno, čim mi je taj parfem dodirnuo tijelo, osjetila sam dami srce brže kuca od njegovog mirisa koji se nije mogao usporediti ni sa čime sličnim. Onda me Muju odveo u kupaonicu i iz male, zaključane ladice izvadio nekoliko predmeta, stavio ih na dlan i pokazao mi. Prvi predmet je bio jaje od svijetlozelenog zada koje je s jedne strane imalo vrpcu od crvene svile. Drugi je bila srebrna kuglica veličine bisera unutar koje je bilo nekoliko manjih bisera koji su se lagano njihali dok su stajali na njegovom dlanu. Rekao je da

se zovu mianzi zvona. Na crvenoj, svilenoj vrpci nalazila se i neka zastrašujuće ružna stvar u obliku penisa napravljena od nekog gomolja (kasnije mi je objasnio da gomolj nabubri kada upije vodu) te nekoliko komadića mirisnih štapića.Smiren osmijeh na njegovom licu bio je učinkovit. Nije me bilo strah, samo sam bila jako znatiželjna.Većinu predmeta je vratio u ladicu, a uzeo samo jaje od zada i crvenu, svilenu vrpcu. Objasnio mi je da žene koriste jaje od zada za vježbanje vaginal-nih mišića, a da nakon što dozive orgazam žene mogu naglo iz sebe izbaciti jaje. Nisam mogla suzdržati smijeh. Muju je djelovao pomalo posramljeno. 'Tako možeš doći do nevjerojatnog orgazma, ali ako ti je neugodno, ne moramo to isprobavati', rekao je.Nisam mogla odoljeti. Otkad smo prvi put vodili ljubav, bacio je čini na moje tijelo, a vjerovala sam mu više nego što sam vjerovala bilo kojem muškarcu prije njega.Sjedili smo na krevetu jedno nasuprot drugom u transu izazvanom mirisom koji je isparavao iz naših tijela. Prvo je jaje od zada stavio u usta i tamo ga držao na trenutak, a onda ga je dao meni. Svijetlozeleni žad, mokar od sline u njegovim se ustima zagrijao na tjelesnu temperaturu i poprimio miris laganog mošusa.'Probaj, stavi ga unutra.' Promatrao me.Nisam skinula kratku, bijelu spavaćicu od svile sa slikom crnog lopoča već sam pomoću dva prsta gurnula sklisko jaje medu noge.U trenutku kada je jaje od zada ušlo u moje tijelo, nijemo sam otvorila usta i začuđeno se zagledala u Mujua. On mi se približio, prislonivši svoja usta na moja nježno me poljubio i tiho rekao: 'Pusti jaje da se kreće i pomoću mišića upravljaj njegovim smjerom... Pomiči ga naprijed i nazad, lijevo i desno.' S dva prsta je čvrsto držao dugu crvenu vrpcu od svile koja je izvirivala iz moga tijela tako da je mogao osjetiti kretanje zada unutar mene.Malo po malo i potpuno sam se predala tom osjećaju vlažnog i teškog dodira, različitog od dodira penisa i različitih pokreta koji su bili čak delikatniji sa svakim novim susretom s mekim i toplim mišićima tijela.Nisam mogla zaustaviti tu neobičnu, seksi igru. Jaje od zada je bilo poput nekog malog fizičkog tijela koje se neprekidno mijenjalo zajedno s temperaturom moje vagine i maternice koja je postajala sve toplija i toplija, sve vlažnija i vlažnija.Muju se nadvio nada mnom kao orao, grickajući moje nabrekle bradavice i istovremeno koristeći jednu ruku za pomicanje crvene, svilene vrpce. Povlačio ju je, stalno mijenjajući kut i jačinu pritiska. Osjećala sam dolazak nevjerojatnog orgazma koji je podsjećao na plimu. Moji su se mišići stisnuli, a od njihove snage grčenje je postajalo sve jače i jače. Onda se brana konačno slomila, a vode su se sjurile svom snagom.Muju se osmjehivao istovremeno toplo i požudno. Zatvorila sam oči i osjetila da polako povlači vrpcu zakačenu za jaje od zada i izvlači ga iz moje vagine. Stavio je mokro i toplo jaje pored mojih usana i osjetila sam miris oceana pomiješan s mošusom.Otvorila sam oči. Vidjela sam kako stavlja jaje u svoja usta, liže ga i drži u njima, gutajući mješavinu moje sline i tjelesnih tekućina. Izgledao je smireno i zadovoljno, a mene je u tom trenutku snašla maštarija. Jaje je sličilo na ono koje napravi kokoš. Nastalo je kristalizacijom ženske snage skrivene u mom tijelu.'Hoćeš još?', upitao me je. Vidjela sam da se njegov kućni ogrtač rastvorio. U posljednje vrijeme su ga moji orgazmi sve jače i jače uzbuđivali. Bili su najbolja vrsta afrodizijaka za njega. Rekao mi je da je jako sretan što je našao partnericu poput mene. Stari učitelji su vjerovali da tekućina koju izbacuje vagina nije obična voda već sama esencija jina, odnosno tekuća esencija ženskog principa. Puno takve tekućine znači vrlo čistu esenciju jina, pa tako žena s obilnom tekućinom utjelovljuje u sebi i jin i jang.Sami odlučite vjerujete li u to ili ne.Pridigla sam se i gurnula ga ispod svog tijela, skinuvši mu donji dio pidžame i polako zavezavši crvenu, svilenu vrpcu oko korijena njegovog penisa. U jednom trenutku sam previše stegnula vrpcu. On je jauknuo, a njegov kurac se podigao kao podivljali zmaj. Polako sam otpustila vrpcu i bez stavljanja kondoma raširila noge i sjela na njega. Sjećam se te poze još s faksa kada sam gledala poznatu pornografsku knjigu napisanu prije pet stoljeća pod nazivom Jin Ping Mei ili Zlatni lopoč.

Sada sam to prvi put isprobala. S obzirom da se rođendan pretvorio u večer seksualnog odgoja, pomislila sam kako lekcije trebaju biti obostrane.Usred orgazama koji su eksplodirali kao petarde, strast me obuzela pomalo luđački. Plahte su bile sasvim mokre. Soba je sve bolje mirisala. Činilo sekao da se nalazimo u oceanu predivne ambre. Izgledalo je kao da zeleni pla-mičci svjetlucaju u zraku poput nježnih cvjetova, tihi kao noć.Dolazeći odasvuda, leteći posvuda. Ja sam tvoja ruža, fantastična tijekom cijele noći.Kako sam umalo pala u nesvijest, izašao je iz mog tijela. Njegov kurac je bio tvrd kao kamen i sličio je živom fosilu. Svilena vrpca je i dalje bila zavezana za njegov korijen. Pomislila sam kako se možda nikada neće smekšati i kako bih mogla nastaviti još nekoliko dana i noći. Dakle, to je bilo ono što se u starim knjigama nazivalo tajnom vrpce.Nakon kratkog, ali dubokog sna sličnog transu, probudili smo se istovremeno dok je mjesečina počela ulaziti u sobu i obasjavati naše jastuke.S obzirom na mjesečinu, noć će potrajati nekoliko sati duže. Nismo se micali i ostali smo duboko u središtu velike tmine jedno pored drugog.Nakon nekoliko poljubaca, shvatili smo da strasti nije nestalo. Strast se zadržala u našim tijelima kao tekuća lava, samo što se malo ohladila. Ono što smo radili sada se činilo samo kao preludij ili predjelo. 'Ja bih još', promrm-ljala sam sebi u bradu kao žena čija je duša negdje nestala. 'Još, još...'Upitao me što bih htjela ovaj put, a ja sam mu odgovorila da bi to bila žena. On nije mogao vjerovati svojim ušima. Biti s dvije žene istovremeno san je gotovo svakog muškarca, ali je on ipak oklijevao znajući da sam ja žena koja je ponekad ljubomorna na njegove bivše veze. 'Samo daj, nazo\ i, n:>-di neku Japanku', rekla sam odsutno. Odjednom sam osjetila glad, pa sam se uputila u kuhinju. On me slijedio.Sjedili smo obasjani snažnim svjetlom i jeli jogurt i sendviče s krastavcem, tiho se dogovarajući o djevojci koja bi nam odgovarala. Onda sam prelistala časopise s oglasima za seks, a on je podigao slušalicu i nazvao jedan broj. Dogovorili smo se da to bude Amerikanka, po mogućnosti mulatkinja što je bilo jako politički korektno.Cijena koju je tražila činila se pomalo previsoka, ali kad se pojavila četrdesetak minuta kasnije, bili smo potpuno uvjereni da prava stvar vrijedi. Imala je prelijepo, skladno tijelo, izrazito duge noge, kožu koja je sjala kao da je premazana sjajilom, gustu, crnu i kovrčavu kosu i bradavice koje su stršale kroz usku, crvenu haljinu. Izgledala je kao leopard, hodajući prema nama oprezno, ali samouvjereno. U tom sam se trenutku osjetila pomalo nesigurno. Muju je zasigurno osjetio nešto slično. Primijetila sam da je nesvjesno ustuknuo. Odjeveni u bijelu svilu izgledali smo kao dva uplašena zeca.Nakon što smo se pristojno rukovali s djevojkom po imenu Mirni, ušli smo u kupaonicu i zatvorili vrata. 'Želiš li stvarno da to napravimo?', Muju me radoznalo promatrao nakon što je tihim glasom postavio pitanje.'Zašto ne? Osim toga, ona je već tu.' Otvorila sam slavinu i umila lice. 'Ali', rekla sam, 'ne smiješ je dirati.'Muju je bio zbunjen. 'Kako to misliš?''Možeš je samo gledati', rekla sam. Odjednom mi je nešto palo na pamet. Strah je nestao, pa sam se nasmijala.Onda sam otvorila vrata od kupaonice i ušla u dnevnu sobu. Otkrila sam da je Mirni u međuvremenu skinula sve osim gaćica. Sjedila je i blago nam se smiješila, nalik na kraljicu džungle. 'OK?', imala je teški bruklinški naglasak.Muju je legao na naš neuredan krevet i počeo me gledati kako u spavaći-ci masiram golu Mirni.Bilo je divno dodirivati je. Posebno njezine grudi i butine, tako potpuno elastične, poput gume. U usporedbi s njezinim tijelom, tijelo Azijatkinje više sliči breskvi, nije tako plastično i ima neku ranjiviju vrstu ljepote.Ona je tiho uzdisala; vrlo profesionalno i vrlo privlačno. Bilo je jasno da je u svom poslu vrhunska. Uzdisala je, a nakon toga bi je platili bez obzira što je trebala raditi. Kada je raširila noge na nekih 180 stupnjeva, skinula sam Mujuovu pidžamu. Bio je jako tvrd, a vrh penisa mu je bio mokar i sjajan. Okrenula sam Mirni tako da joj je lice bilo okrenuto prema krevetu i legla na nju svojim stražnjim dijelom točno na liniju koja je razdvajala njezine butine.Ona nam je bila jastuk, seksualni jastuk od krvi i mesa.Muju se nadvio nada mnom i čvrsto mi s obje svoje ruke stisnuo grudi. Ispruživši

svoje tijelo, ušao je u mene.Sa svakim njegovim udarom se krevet tresao, a opruge cvilile. Osjećaj triju teških tijela koja se zajedno pomiču podsjećao je na gomilu tijesta koje se neprekidno mijesi.Čula sam da je seks u troje jako popularan na Manhattanu, a očito većina takvih iskustava nije imala nikakve veze s ljubavlju. No, čak i bez ljubavi na kraju igre bi netko ipak bio povrijeđen.Muju i ja smo nekako preživjeli zaključenje igre i čak smo uspjeli izgraditi dodatnu razinu bliskosti i otvorenosti. Zapravo, nakon što smo položili ovaj test seksualnosti, nedaleko ispred sebe vidjela sam sjaj vjenčanog prstena s obzirom da je Muju sa svoje bivše dvije djevojke koristio seks u troje kao test ili način da ih uplaši kada su počele spominjati brak. Iako je tada bio tek svježe razveden i nespreman za novi brak.Osjećaj koji se pojavio te noći nije nas napustio još nekoliko narednih dana. Nismo ponovno vodili ljubav. Doimalo se kao da smo ispunili svoju kvotu seksa za naredno desetljeće iako nas osjećaj ekstaze nije napuštao.Od savršenog seksa žena postaje još ljepša. Dok sam hodala ulicom, muškarci su mi dijelili komplimente. No, pojavio se strah jer je Muju postao utjelovljenje ljubavi i seksa i samim time sam postajala sve ovisnija o njemu, mome božanstvu. Mislila sam na njega svake sekunde, svake minute. Uopće nisam mogla zamisliti dan kad bi me mogao ostaviti.Međutim, ništa na svijetu nije sasvim savršeno. Tajna je u tome kako biti sretan s onim što imaš i pristupiti životu s razumijevanjem i tolerancijom, posebno u odnosu na veze između muškaraca i žena.Uhvatite ubojicuLjubim slobodno! George SandMuju je odletio u Dominikansku Republiku završiti snimanje posljednjeg dijela svog dokumentarca, a baš u to vrijeme se pojavila moja vjetropirasta sestrična, Zhu Sha, koja je u New Yorku imala poslovni sastanak. Zbog svojih sjajnih postignuća na kineskom tržištu unazad godinu dana, postala je miljenica svoje tvrtke, pa su joj na popularnom West Union Squareu rezervirali veliki apartman prepun cvijeća.Dogovorile smo se da ćemo se naći u njezinom hotelu.Cim je otvorila vrata svoje sobe, počele smo vrištati i grliti se. Susret s članovima obitelji koji su izdaleka doputovali u New York u meni izaziva neobičan osjećaj topline. Posebno zato što mi je Zhu Sha donijela moje omiljene kolačiće i sušene klice bambusa koje mi je pripremila mama. Bojali su se da će mi to oduzeti na carini.Otvorila sam jedan po jedan paket pažljivo umotane hrane, odmah progutala jedan kolačić i nenamjerno zažmirila. Samo moja majka može napraviti nešto tako ukusno. Suočena s toplinom, ali i nevjerojatnom težinom majčinske ljubavi uvijek postanem sretna, ali istovremeno nesigurna kako na pravi način uzvratiti tu ljubav.Neprekidno smo pričale. Posebno ja. U New Yorku nisam imala priliku često govoriti kineski. Ona me slušala, a ja sam joj ispričala sve o mom životu u New Yorku i Mujuu.Zhu Sha je postala zrelija i profinjenija, ali se strpljivi osmijeh na njezinom licu nije promijenio. Ispočetka je s njom htio doputovati i njezin muž, Ah Dick, mladi od nje osam godina, ali nije uspio dobiti vizu. I ja sam imala takvo iskustvo kao i Xi'er koja je oduvijek htjela doći na praznike u New York, ali joj tri puta nisu odobrili vizu. S jedne strane se životni stil mladih Kineza uopće nije razlikovao od stila mladih Amerikanaca ili Japanaca, ali s druge strane je stvarnost neprekidno razbijala njihove snove. Nisu mogli letjeti uPariz ili Tokio ili Nevv York bez vize. Dakle, bez obzira koliko rupa djevojka ili mladić probodu u svom tijelu, i dalje nikako ne mogu postati cool.Dok je pričala o Ah Dicku, Zhu Sha je imala prilično ravnodušnu boju glasa, kao da priča o zraku. To nije nimalo sličilo nezaustavljivom uzbuđenju s kojim je pričala o svom sinu kojega je zvala mali crv.Naravno da sam nedavno saznala sve tračeve preko e-maila i telefonskih poziva iz Sangaja. Umjetnik po imenu Ah Dick je pod pritiskom svakodnevnog, bračnog života ušao u razdoblje kreativne stagnacije. Casanova Ah Dick se počeo često sastajati s ženama osam godina mlađim od sebe. Njegovu kreditnu karticu na kojoj su se počeli pojavljivati sumnjivi troškovi poništila je njegova bijesna žena iako je on nedugo zatim nekako došao do druge kartice. Otac Ah Dick je, čini se, jako

volio svoga sina iako se, možda, nije radilo o pravoj ljubavi već o nekom obliku potrebe.Kada je Zhu Sha čula da očekujem da moja veza s Mujuom uđe u sasvim novu fazu te da čak razmišljam o udaji za njega, šokirana me pogledala, a onda, nakon što je rukom zatvorila usta, prasnula u glasan smijeh. Imala je naviku pokriti usta kada bi se od srca smijala. Bila je istovremeno stidljiva i profinjena i to su bile njezine najšarmantnije osobine.'Ti si sasvim luda', uzdahnula je. 'Stvarno si me iznenadila. Nas dvije kao da smo zamijenile uloge. Uvijek su smatrali da sam ja tip koji se treba udati i izroditi djecu, a od tebe se očekivalo da putuješ po svijetu u svojim svilenim haljinicama, pišeš i izlaziš s bezbrojnim frajerima koji jurcaju za tobom. I što se dogodilo? Došla si u kozmopolitski svijet Nevv Yorka i sada razmišljaš o vjenčanju! I povrh svega, želiš se udati za Japanca! Dragi Bože! A ja? Ja sam u drugom braku koji, čini se, baš i neće potrajati... Kada pomislim na brak i vezu s nekime, sjetim se što su mi govorili stariji: "Prvo osnuj obitelj, a onda se posveti karijeri." No, to tako ne ide u životu.'.Nježno me uhvatila za ruku. 'Coco, dobro razmisli. Zaljubiti se nije teško, ali ostati s tom osobom jest.' Opet je uzdahnula. 'Ljudi koji žive u dvorcu uvijek iz njega žele pobjeći, a ljudi izvan dvorca uvijek u njega žele ući. Život je uvijek takav.'Odmahnula sam glavom. 'Ne smiješ previše razmišljati. Kada se previše razmišlja, nestane ti snage i ništa ne možeš postići.'Zašutjele smo, jele čokoladu i pregledavale fotografije koje je ponijela.Dječačić je izgledao snažno i dobronamjerno. Fotografije su prikazivale njegovu bezubu čeljust i ružičast jezik nalik na pseći i njega kako se igra sa svojim nožnim prstima.Gledajući to preslatko dijete su mi od dragosti potekle suze. Nisam se mogla suzdržati pa sam rekla: 'Možda su žene stvorene da bi imale djecu.''Da.' Zhu Sha se zagledala u nasmijano lice svoga sina. 'Velik broj žena požali što je naišlo na određenog muškarca, ali niti jedna ne zažali što ga je rodila.'Drugim riječima, muškarci nisu jako odgovorna bića i kada prestaneš na njih računati, sin postaje nadomjestak za muškarca.'To je prirodno', rekla je Zhu Sha, 'napokon, sin je izašao iz tvoje utrobe.'Počele smo se smijati. Zhu Sha se promijenila. Dva nesretna braka su je učinila pomalo ciničnom u odnosu na muškarce, ali joj je majčinstvo dalo zrelost pa se više nije činila tako krhkom.Odlučili smo prvo otići na bogatu večeru, a onda u neki klub. Zbog teorije koju je Zhao Sha imala o kineskoj hrani u New Yorku, da je dobra zapadnjačka hrana uvijek bolji izbor od loše kineske, nisam imala izbora no otići s njom u skupi talijanski restoran Babbo u Villageu iako sam radije jela lošu kinesku od dobre zapadnjačke hrane. Ona je bila gošća koja je stigla izdaleka, a osim toga njezina tvrtka htjela nas je počastiti večerom.Talijanska hrana je bila prilično ukusna, pa je to vjerojatno bio razlog zbog kojega je bila tako skupa. No, kad smo htjele međusobno podijeliti odvojeno naručenu hranu, prišao nam je konobar s naočalama koji nas je tihim glasom upozorio da bi bilo boje da to ne činimo jer bismo miješanjem različitih vrsta hrane mogle poremetiti jasnoću okusa.'Možda će jednoga dana zabraniti razgovor za vrijeme jela. Razgovor također može odvući pažnju, zar ne?', primijetila sam.'U današnje vrijeme se sve nekako poremetilo. Previše slobode je dovelo do nesmirenosti duha i stalnih problema. Možda i ne bilo tako loše uvesti neka ograničenja. Ako se ljudima odredi par pravila o tome što smiju, a što ne smiju možda se nauče cijeniti što imaju', rekla je Zhu Sha.Nakon što smo pojele desert, razmišljale smo o baru koji bismo mogle posjetiti. Baš kao i dva milijuna šangajskih japija i protojapija, Zhu Sha je bila fascinirana serijom 'Seks i grad' pa je htjela proviriti u Bowery Bar (sada poznatiji pod nazivom B Bar) u koji su često zalazile glavne junakinje serije. Isto tako, htjela je posjetiti u Cafe Carh/le na Upper East Sideu u kojemu Woody Allen svira klarinet. Međutim, Woody Allen nije bio na programu pa smo se te večeri uputile u Bowery Bar.B Bar je bio prepun ljudi i na prvi pogled nije djelovao glamurozno kako sam očekivala. Nije bilo onog osjećaja avanture ili ljubavne veze koja bi mogla započeti u bilo kojem trenutku. No, tri sekunde nakon što smo ušle, dogodilo se nešto magično. Naišla sam na poznatu osobu.

Zapravo, nije sasvim točno da je to bio netko koga poznajem. Sreli smo se samo jednom na koktel zabavi koju je organizirao moj izdavač i tom smo prilikom razmijenili par ugodnih riječi. Bio je to Eric, nova zvijezda kritikeu New York Timesu. Ispod crvene kose imao je ljepuškasto lice i stidljiv osmijeh. Naletjevši jedno na drugo u isti glas smo uzviknuli oh' i zagrlili se. Razdvojili smo se i međusobno upoznali ljude s kojima smo bili u društvu. Bacila sam pogled na muškarca koji je stajao pored njega i odmah su mojim tijelom prošli žmarci. Ličio je na Georgea Cloonevja, ali je bio još zgodniji, vitkiji i elegantniji, od glave do pete odjeven u Armanija. Zvao se Nick. Mislim da je imao oko četrdeset i pet godina. Bio je Ericov ujak.Progovorio je i ja sam bila zadivljena njegovim baršunastim glasom. Slušati ga kako govori bilo je poput sladoleda za uši, previše savršen osjećaj.Sljedećih par sati Zhu Sha i ja smo provele s Nickom i Ericom u razgovoru i smijehu. Nisam pila alkohol, niti sam pušila. Međutim, Nick je zapalio džoint u kutu zahoda i ja sam mu se zbog nekog razloga pridružila.Dok smo tako stajali u mračnom kutu u oblaku dima, osjetili smo neku vrstu prikrivene sreće. S vremena na vrijeme bi prstima prošao kroz gustu, keste-njastu kosu, pogledavajući ljude koji su prolazili pokraj nas.I žene i muškarce je mirno promatrao znatiželjnim izrazom tipičnog ženskara.Vidjeli smo Ethana Hawkea, ali bez supruge UmeThurman. Pored njega je stajala niska i bujna Amerikanka u uskoj kineskoj haljinici nalik na koba-sičicu koja nije napunjena na pravilan način. Nasmijala sam se protiv svoje volje. Nick se također nasmiješio iako nije bio sasvim siguran što je mi je to bilo toliko zabavno na njoj.Približila sam se njegovom uhu i kroz smijeh promrmljala: 'Kladim se da ta haljina nije od prave svile.' Bacio je pogled na djevojku, pa na mene i rekao: 'Hoćeš da joj pridem i upitam je?' Baš ga je to činilo toliko privlačnim; uspijevalo mu je i trivijalne stvari učiniti zanimljivim i nije prezao ni pred čim.Kada smo se vratili za svoj stol nakon džointa, konačno sam se osjećala da sam stvarno u Bowery Baru sa svojom preslatkom sestričnom Zhu Sha. Engleski mi se odjednom toliko popravio da sam se odjednom počela sjećati teških riječi kao što su 'afrodizijak' i 'menopauza' koje čak ni Amerikanci ne koriste tako često. Ispričala sam gomilu priča, uključujući onu o tome kako sam u osnovnoj školi bila toliko bolesno ljubomorna na Zhu Sha da sam joj jednom izlila tintu po bijeloj suknji točno prije nego što je trebala izići na pozornicu.Nick se smijao dok me gledao, ali Eric je čitavo vrijeme očima gutao Zhu Sha. Onda je Nick ispričao kako je jednom na nekoj zabavi izgubio svijest od alkohola i droge, a kada se probudio gola žena mu je sjedila na glavi. Na kraju te priče svi smo razjapili usta.Ushićena, ali i s malim osjećajem krivnje, gledala sam Nickovo lice filmske zvijezde sa seksi p!ayboy osmijehom, odmahujući glavom. To je bilo ne-moguće. U tom trenutku mi nije trebala avantura za jednu noć ili bilo kakva trka te vrste. A Nick bi bio velika frka. Njegov šarm je bio otrovan. U vremenima prije Mujua, ovakav muškarac bi me potpuno fascinirao.Čim bi se oglasili svojim sirenama, ja bih porinula svoj brod i krenula prema njima ne osvrćući se. Bila sam brodica uhvaćena u neveri. A onda kada bi došao kraj i kada bi sve čudesno nestalo, i dalje bih bila tamo odakle sam i krenula, sama na cesti, pišući novi roman o ranama dobivenim u muško-žen-skom ratu i dalje u proživljavajući svoj olujni životni put. Kada sam vidjela da su tri sata ujutro, shvatila sam da sam propustila Mujuov telefonski poziv iz Dominikanske Republike prije spavanja. Odjednom me savladao umor i prekidač za zabavu u mojoj glavi se ugasio. 'Kasno je.' Počela sam tražiti svoju torbicu i kaput, ali ih neko vrijeme nisam mogla naći jer su mi misli bile rastrojene na stotinu strana.'Ne brini se, malena', obratio mi se Nick. U jednoj ruci je držao moju torbicu, a u drugoj kaput.Nick je imao crni Mercedes i vozača koji ga je čekao ispred bara. Svi četvoro smo ušli u njega. Eric je sjeo pored vozača, a ja sam sjedila između Nicka i Zhu Sha. Ah, opet sam osjetila onaj stari osjećaj šangajske princeze. Automobil je poput broda klizio po sjajnim ulicama Manhattana. Čitav grad je bio negdje između raja i pakla, između civilizacije i sirove, životinjske strasti.Osjetila sam blagu mučninu. Općenito, ako sjedim pored stranca u autu i osjetim mučninu, obično postoje samo dvije mogućnosti: prva, on mi se stvarno sviđa i druga, tip mi je odvratan.

Prvo su odvezli mene i to do Mujuovog stana na Upper West Sideu. Izišla sam i sve ih izljubila za pozdrav. Kada sam Nicka poljubila u obraz, između nas je frknula tamnoplava iskra koja nas je oboje okrznula po koži. Baš kao statički elektricitet koji sam bila osjetila kada smo se Muju i ja po prvi put poljubili. Postala sam gotovo sasvim sigurna da ona druga mogućnost nije opisivala moje osjećaje za Nicka.Ah, New York je tako prljav!', rekao je Nick kako bi olakšao tu čudnu situaciju. Glasno smo se nasmijali, oboje pod utjecajem stimulirajućeg statičkog elektriciteta. 'Nadam se da ću te ubrzo moći opet vidjeti.'Rekao mi je to i zatvorio vrata od automobila. Nestali su s oblačićem dima. Zhu Sha je u Nevv Yorku trebala ostati pet dana. Kad nije bila na sastancima, nas dvije smo išle u šopinge i šetnju, sjedile na terasama kafića promatrajući prolaznike, posjećivale galerije u Chelseau i gledale predstave na Broadwayu.Po preporuci jedne njezine prijateljice iz Sangaja, otišle smo u salon ljepote Eiji na uglu Madisona i 65. ulice. Zhu Sha je inzistirala da idemo podzemnom željeznicom, pa smo sjele na liniju R sjeverno od Union Squarea isišle na 59. ulici. Nismo znale kojim puteni trebamo krenuti pa smo zbunjeno lutale prema izlazu iz Oak Bara. Odjednom sam shvatila da je oko nas sve potpuno mirno i tiho i da smo sasvim same. Odjednom, kao da smo usred neke predstave, iz sjene su izašle tri osobe. Pogledala sam malo bolje i vidjela da su to neka trojica crnih klinaca. Izgledali su kao da imaju dvanaest ili trinaest godina, umotani u bijele marame i bejzbol kape, u nisko spuštenim trapericama čije su nogavice bile toliko široke da su im se noge jedva nazi-rale. Zhu Sha i ja smo obje bile u suknjama i visokim potpeticama i izgledale kao prava lovina iz neke strane zemlje. U toj nanosekundi moja instinktivna reakcija bila je izuti cipele i uzeti ih u ruke. No, nakon pola minute nijemog promatranja, začuli smo krdo koraka na stubama. Pojavilo se nekoliko povelikih američkih turista s juga, noseći u rukama kamere i karte grada. Zhu Sha i ja smo na brzinu zaobišle tri mladića i krenule stubama prema promet-nijoj ulici obasjanoj suncem.Pogledale smo se i nervozno nasmijale, još uvijek u nevjerici prema onomu što se upravo bilo dogodilo. 'Nema veze, to je bar nešto čime se može hvalisati u Šangaju', našalila sam se. Komentirajući događaj, odlučile smo sjesti u neki kafić i nešto popiti, pa potom otići u salon.Eiji je imao impresivnu frizuru. Cijela glava mu je bila u divljim kovrča-ma koje su visjele po bijeloj, lanenoj košulji. Dok je šišao, nije uopće govorio iako su mu oči bile ispunjene sjajem i entuzijazmom. Bez pretjerivanja, posvećivao se baš svakoj vlasi kose. Upravo taj zen pristup je bio ključ za reputaciju koju je stekao na Manhattanu, pa čak i u Šangaju.Proveo je dva puna sata šišajući kosu Zhu Sha! Mene je šišao jedan drugi, dugokosi Japanac. Stvarno je bilo ugodno dok me mirno i pažljivo dodirivao po glavi i ja sam uživala u njezi. Najbolji su muškarci koji se mogu nježno i koncentrirano posvetiti ženi. Zbog toga sam se svaki put zaljubila kada bi me takav muškarac masirao ili šišao, pa čak i ako je tretman trajao samo nekoliko sati.Na djelić sekunde sam poželjela da Muju ima Eijijevu pažnju i želju da se posveti ženi.Cijelo vrijeme sam promatrala Eijija, no on nije dizao pogleda s kose moje sestrične. Zatvorila sam oči, uživajući u nježnosti zaposlenih ruku na mojoj glavi.Dok smo Zhu Sha i ja hodale prema izlazu, prošle smo pored police s kovertama predviđenim za ostavljanje napojnica. Amerikanci imaju običaj ostavljati napojnice posvuda dok ih Japanci stavljaju u koverte. Kinezi, pak, napojnice uopće ne žele ostavljati. U pet tisuća godina kineske civilizacije taj običaj nikada nije zaživio.Izlazeći iz Eijijevog salona, nasmijala sam se i rekla Zhu Sha: 'Jesi li primijetila kako Eiji dobro miriše?'Zhu Sha se u tom trenutku promatrala u ogledalcu, sretno popravljajući kosu. Čula je moj komentar i rekla: 'Da?'. Pri tome je podigla obrvu.Zhu Sha i ja obožavamo cipele (a i ne postoji žena koja ne voli cipele). Ona ima duge, vitke i uzbudujuće noge i sjajno joj stoje sandale na vezanje s visokim potpeticama. Na moj nagovor je kod Barnevja kupila dva para Manolo Blahnik cipela na vezanje.Suprotno mojim očekivanjima, Eric ipak nije bio gej i u međuvremenu mu se jako svidjela Zhu Sha. Ona bi se uvijek našla u takvim nekakvim situacijama u kojima

uopće nije bila svjesna da se sviđa nekom muškarcu. Obično su ti muškarci bili mlađi od nje. Za njih je ona bila izrazito šarmantna i privlačna.Za večeru s Ericom obula je nove, zlatne sandale koje je platila četiristo dolara i Eric nije mogao odoljeti i ne pogledavati ih ispod stola. Iako su ona i Eric provodili dosta vremena zajedno prije nego što je napustila Nevv York, nikada između njih nije bilo ništa više od poljubaca i zgužvane odjeće. Iskustvo koje je imala s mlađahnim, nevjernim i slobodnjačkim mužem odvratilo ju je od mlađih muškaraca iako je Eric bio u kategoriji najboljeg što Nevv York može ponuditi.Za ručak sa šefom sljedećeg dana, Zhu Sha je odabrala malo skuplji par koji je kupila kod Barnevja i to onaj od petsto dolara. S trideset i tri godine i prilično ranjena od strane muškaraca, Zhu Sha je znala razlikovati važnost sastanka sa šefom i izlazak s tipom kojeg je upoznala na putovanju.Jednog kišnog dana, ruku punih vrećica iz FAO Schvvartza s igračkama za svog sina i dvije kutije s cipelama koje sam kupila svojim roditeljima, Zhu Sha je otišla iz Nevv Yorka.Tih dana nismo vidjele Nicka, zanimljivog Ericovog ujaka.Nakon one večeri u Bovverv Baru nestao je poput nekog rijetkog leptira. Eric je rekao da je otišao na službeni put u Europu.DnevnikzajedničkogživotaVoljeti znači patiti. Ako se patnja želi izbjeći, ne smije se voljeti.No, onda se počne patiti jer se ne voli. Stoga, voljeti znači patiti,ne voljeti znači patiti. Patiti znači patiti. Biti sretan znači voljeti. Bitisretan, u tom slučaju, znači patiti. Patnja čovjeka čini nesretnim. Stoga, da bičovjek bio nesretan, mora voljeti ili mora voljeti da bi patio, ili patiti zbog previšesreće. Nadam se da ste to zabilježili.Woody Allen, Ljubav i smrtSto više budeš znao, manje ćeš razumjeti. Lao-ZiSvibanj u New Yorku. Trava je narasla i slavuji su doletjeli. Pupoljci trešnjinog cvijeta napokon su počeli cvjetati, a njihove s\ ijet-loružičaste latice su nošene toplim vjetrom povremeno ulazile kroz prozor i upadale u moj čaj od mente.Sjedila sam u francuskom kafiću na Upper West Sideu i ispisivala stranice u dnevnik kožnih korica. Nakon nekoliko mjeseci života u Nevv Yorku, dnevnik je imao pozamašan broj stranica. Bilo mi je jako drago što sam uspjela održati svoju naviku toliko dugo bez obzira na grad ili državu u kojoj sam se nalazila i bez obzira na to je li mi život bio veličanstven poput vatrometa ili usran kao hrpa psećeg dreka.Život s Mujuom je uključivao i svađe i sreću. Kada se dvoje ljudi toliko približe da medu njima nema nikakve zadrške, odjednom se pojave mane koje se prije uopće nisu primjećivale.Pregledavala sam svoje bilješke u dnevniku.Mjesec x, dan x. Ujutro sam se probudila i dočekala me lijepa sunčana svjetlost. Osjetila sam miris pečenih jaja i pomislila sam da sanjam, ali ne, Muju je spremao doručak. Vrlo neobično. Na moj je tanjur stavio malu kobasicu, no činilo mi se da je to bio prijateljski podsjetnik prije nego čin ljubavi kojim mi je htio poručiti: 'Ovo bi trebala raditi ti, a ne ja.'U Japanu su muškarci i žene njegove dobi i dalje poštivali vrijednosti kao što su:1. Žena se ne smije ustati iz kreveta poslije muškarca.2. Žene ne smiju muškarcima dozvoliti ulazak u kuhinju.3. Žene ne smiju govoriti prosto kao muškarci.4. Žene ne smiju hodati gole više od pet minuta čak ni nakon seksa. A Mujuovi osobni standardi bili su:1. Seks koji je prejednostavan nije seksi.2. Žena ekshibicionističkih tendencija nije seksi.3. Žena koja se pred muškarcem skida sama relativno nije seksi. Međutim, žena koja rano ujutro odlazi u kuhinju razbarušene kose, dubokih podočnjaka i tamo priprema doručak jako je, jako seksi.Mjesec x, dan x. Opet imam puno posla, ali se i dalje osjećam kao da cijeli dan nisam ništa radila. Nisam pila, nisam pušila i nisam se drogirala kako ne bih

poremetila misli ili se osjetila uspješnom. Dva puta sam po pola sata radila jogu i tao meditaciju. Provela sam sat vremena na telefonu sa Xi'er. Ne uspijeva pronaći muškarca u Šangaju. Stvarno bi trebala doći u Nevv York gdje nitko ne bi znao da je nekada bila muškarac. Iako mislim da je previše lijepa i dragocjena za samožive američke muškarce. Kada ne uspijevam suzdržavati bijes usmjeren prema određenom muškarcu (na primjer, prema Mujuu kada se svađa sa mnom, ili mom odvjetniku ili računovođi) i kada poželim da ga mogu razbiti, zamislim kako se upoznaje sa Xi'er, dopuštajući mu da se zaljubi u nju, ništa mu ne govoreći o njezinoj prošlosti. No, to je samo moje razmišljanje. Nikada ne bih mogla izdati svoju prijateljicu.Večeras se Muju vratio iz ureda potpuno izmoren i blijed. Posljednjih dana je bio jako zabrinut jer su prekoračili proračun. Kada smo počeli živjeti zajedno, polako sam otkrila da osmijeh na njegovom licu ne znači nužno da je sve u redu. On je od krvi od mesa kao i svi i brine brige kao i ostali. Jedino što zrelošću često uspijeva sakriti i raspršiti te brige.Bilo kako bilo, jasno je da mu se ne sviđa moja navika ostavljanja stvari unaokolo. Danas sam se stvarno potrudila, pa sam sat vremena prije nego što je došao kući pospremala stan, no kad je pogledao dnevnu sobu rekao mi je srdačno, ali strogo: 'Coco, zaboravila si maknuti stvari s naslonjača i stolića.'Ošinula me munja. Gotovo da sam poželjela samu sebe baciti u zahodsku školjku.Mjesec x, dan x. Bože, ako ništa drugo, barem sam shvatila da sam nepopravljivo nesposobna kućanica. Ne znam prati rublje i nekako se dogodilo da nisam vidjela natpis 'izbjeljivač' na jednoj od boca s deterdžentom za rublje!Tako sam uspjela uništiti sljedeće: dvije vezene jastučnice, nekoliko raznobojnih kuhinjskih krpa, njegove crne bokserice i dva para mojih čarapa. Prošli put sam izgubila jednu od njegovih čarapa. Ovaj puta je situacija bila još tragičnija! Prve riječi kada ga vidim morat će biti: 'Jako mi je žao!', a onda ću mu morati objasniti da ću u Bloomingdaleu kupiti nove krpe i bokserice.Mjesec x, dan x. Počevši od sljedećeg tjedna, njegova spremačica s Jamajke će nam dolaziti tri puta tjedno umjesto jednom kako bi očistila stan i oprala odjeću. Htjela sam platiti za dva dolaska, ali on je inzistirao da plati sve. 'Nema problema, u redu je', rekao je. No ja sebi ne vjerujem i nisam sposobna uživati u vođenju domaćinstva pa mi nije jasno kako sve može biti u redu?Mjesec x, dan x. 'Baš si prava princeza!', rekao mi je. To nije bilo mišljeno kao kompliment. U njegovom glasu sam osjetila frustraciju. Sjećam se da sam prije nego što sam uselila svake noći tražila da me otprati do Broadwaya dok ne nađem taksi. Jednom je bilo jako kasno i on je bio preumoran, pa me nije otpratio. Čim sam stigla u svoj stan, nazvala sam ga i otpočela svađu sve dok mi se nije ispričao pet puta za redom. Od toga je postao još umorniji i bila sam sigurna da si je mislio: 'bolje mi je da je svaki put otpratim nego da se moram svađati.'Sada kad živimo zajedno stalno me naziva 'princeza'.U srčanoj, ali iskrenoj današnjoj raspravi rekao mi je da sam vrlo ženstvena po svom načinu odijevanja i ponašanju (muškarce to uvijek privuče kod mene), ali da čim otvorim usta otkrivam svoju pretjeranu snagu zbog koje djelujem grublje od Amerikanki (zbog čega li me samo usporedio s Amerikankom?).'To je zbog mog engleskog!', objasnila sam mu, braneći se. 'Moj engleski je nedovoljno sofisticiran i nerazvijen. Često odabirem krive riječi i ne koristim dobro gramatiku.''Ostavljaš dojam snage i to me povremeno odbija od tebe jer mi daje signal koji kaže: 'brini svoja posla, znam se sama brinuti za sebe', rekao mi je i raširio ruke.Mrzim kad tako gestikulira. 'Znaš, ja sam zapravo jedna djevojčica.' Odsutno sam pogledala svoje prste, u sekundi se pretvorivši u zabrinuto dijete.Bivša žena u kuhinjiŠto li je to Mariji kad god bi skinulaodjeću davalo tako ugodan i naivno očaravajući miris vanilije? Maria nije odabrala taj miris. Jednostavno je tako mirisala. Oskar je i dan danas zaljubljen u taj najjednostavniji i najčešći puding. Giinter Grass, Limeni bubanjOdjednom su mi počeli stizati pozivi španjolskih i argentinskih izdavačkih kuća da posjetim Madrid, Barcelonu i Buenos Ai-res i tamo promoviram španjolsko izdanje romana Sangaj baby. Isprva sam poželjela odbiti, ali me moj agent počeo pritiskati, naglašavajući da španjolski jezik govori velik broj ljudi i slično.

No, razlog zbog kojega sam na kraju pristala je bio što mi je već bilo dosta Manhattana, dugačkog i uskog otoka koji kao da je nastao na aktivnom vulkanu.Da bi pokazali dobru volju, izdavači su ponudili platiti i za prijatelja ili rođaka koji bi išao sa mnom. Naravno, odmah sam se sjetila Mujua, ali kad sam mu rekla za to nije se činio previše uzbuđenim. Rekao je da mora provjeriti svoj raspored prije nego što mi potvrdi.Nije bio dobrog raspoloženja u zadnje vrijeme. Američko gospodarstvo je neprestano slabilo nakon 11.9., a gospodarstvo njegovog rodnog Japana je bilo u velikoj recesiji. Posljedično, Mujuova kompanija je izgubila četiri ili pet velikih klijenata za redom - osnovicu za održavanje svojih naširoko hvaljenih ali loše posjećenih dokumentaraca i tečajeva koje je držao u Domu zdravlja. Ali još uvijek nije odustao od svojih neunosnih projekata. Imao je nesvakidašnju izdržljivost i neobičan smisao za svoju struku koji bi, spojeni, stvorili svojevrsnu instinktivnu mudrost koja ga je činila drugačijim od drugih ljudi.Muju je morao dovršiti svoj dokumentarac o latinoameričkom pjevaču Juliu i držati tečajeve joge i meditacije preko nekoliko organizacija u New Yorku. Mogao je jedino naći tri slobodna dana koja bi bila na kraju mog rasporeda. Trebali smo se naći u Buenos Airesu.Ja sam prvo morala izvaditi vize za te dvije zemlje. Muju je bio prezaposlen da bi pomogao. Zamolio je svog debeljuškastog, vrlo sposobnog i dragog gayBivša žena u kuhinjiŠto li je to Mariji kad god bi skinulaodjeću davalo tako ugodan i naivno očaravajući miris vanilije? Maria nije odabrala taj miris. Jednostavno je tako mirisala. Oskar je i dan danas zaljubljen u taj najjednostavniji i najčešći puding. Gunter Grass, Limeni bubanjOdjednom su mi počeli stizati pozivi španjolskih i argentinskih izdavačkih kuća da posjetim Madrid, Barcelonu i Buenos Ai-res i tamo promoviram španjolsko izdanje romana Sangoj baby. Isprva sam poželjela odbiti, ali me moj agent počeo pritiskati, naglašavajući da španjolski jezik govori velik broj ljudi i slično. No, razlog zbog kojega sam na kraju pristala je bio što mi je već bilo dosta Manhattana, dugačkog i uskog otoka koji kao da je nastao na aktivnom vulkanu.Da bi pokazali dobru volju, izdavači su ponudili platiti i za prijatelja ili rođaka koji bi išao sa mnom. Naravno, odmah sam se sjetila Mujua, ali kad sam mu rekla za to nije se činio previše uzbuđenim. Rekao je da mora provjeriti svoj raspored prije nego što mi potvrdi.Nije bio dobrog raspoloženja u zadnje vrijeme. Američko gospodarstvo je neprestano slabilo nakon 11.9., a gospodarstvo njegovog rodnog Japana je bilo u velikoj recesiji. Posljedično, Mujuova kompanija je izgubila četiri ili pet velikih klijenata za redom - osnovicu za održavanje svojih naširoko hvaljenih ali loše posjećenih dokumentaraca i tečajeva koje je držao u Domu zdravlja. Ali još uvijek nije odustao od svojih neunosnih projekata. Imao je nesvakidašnju izdržljivost i neobičan smisao za svoju struku koji bi, spojeni, stvorili svojevrsnu instinktivnu mudrost koja ga je činila drugačijim od drugih ljudi.Muju je morao dovršiti svoj dokumentarac o latinoameričkom pjevaču Juliu i držati tečajeve joge i meditacije preko nekoliko organizacija u Nevv Yorku. Mogao je jedino naći tri slobodna dana koja bi bila na kraju mog rasporeda. Trebali smo se naći u Buenos Airesu.Ja sam prvo morala izvaditi vize za te dvije zemlje. Muju je bio prezaposlen da bi pomogao. Zamolio je svog debeljuškastog, vrlo sposobnog i dragog gaytasistenta Petera da mi pomogne oko pronalaska adresa konzulata, uredovnog vremena, prijavnica kao i koliko će vremena biti potrebno za njihovu izradu i koliko će koštati. Čak mi je i pomogao oko dogovora s izdavačima u vezi s pozivnicama i rezervacijama karti i hotelskih soba.Zahvaljujući Peteru, strpljivo sam se brinula za sve ove stvari i viza je došla na vrijeme. Te večeri pozvala sam Mujua, njegovog asistenta Petera i urednicu Carrie na večeru u restoran Stari Zheng Xingu u kineskom dijelu grada, gdje su iz nepoznatih razloga ljudi na ulici bacali petarde.Onaj zvuk pucketanja baruta i onaj ugodni ali reski miris sumpora dole-pršali su u restoran. Riječ 'Kina' odmah mi se spontano pojavila u mislima.Taj zvuk, taj miris i komadići rasprsnutog, žarkocrvenog papira za umatanje sa zlatnim obrubom pokrili su tlo - i pobudili daleka sjećanja.Kad si mlad i u koraku s trendovima, možeš igrati igrice, slušati hip-hop, piti Colu i nositi Adidas, ali onaj trenutak kad puknu te zastarjele petarde ne možeš

si pomoći da ne reagiraš jer su se uvukle u tvoj kineski krvotok.Pogledala sam u smjeru troje ljudi za stolom i preplavio me čudan, sjetan osjećaj usred svih tih petardi. Osjećala sam da ću se zauvijek rastati s njima kad ovaj objed završi.Platila sam račun i otpratila Mujua do zahoda. Tiho sam ga pratila i kada je ušao unutra, prestrašio se. Zatim sam zaključala vrata, došla do njega, čvrsto mu primila lice i poljubila ga poput vihora ili proloma oblaka. Tada sam otvorila vrata i izašla. Kad sam čula kroz vrata kako se smije, nisam se ni ja mogla suzdržati.Neposredno prije nego što sam trebala krenuti za Španjolsku, došlo je do slijeda neobičnih događaja. Mujuova bivša žena Židovka došla je u New York iz Atlante skupa sa svojim sinom i kćerkom posjetiti svog bolesnog oca. Onako bezveze se odlučila javiti Mujuu.Kada sam istrčala iz kupaonice da se javim na telefon, na licu sam imala masku od blata iz Crnog mora. Obje smo imale istu reakciju kada sam se javila. Bile smo zaprepaštene.'Bok, ja sam Kitty', reče ona začuđujuće djetinjastim glasom koji je čak malo i podrhtavao.'O, bok, ja sam Coco.' Prekrivena blatom, imala sam problema s otvaranjem ustiju.'O, dopustite mi da se predstavim. Ja sam bivša žena Mujua Mivanage i nedavno sam došla u Nevv York. Samo sam htjela vidjeti kako je!' 'OK, reći ću mu.' Naravno, nisam se morala predstaviti da ona shvati da sam ja njegova sadašnja djevojka.'Hvala.' 'Ništa.'Držeći obje ruke na mojem pocrnjelom, srvrdnutom licu, pokušala sam shvatiti zašto ga je nazvala ta Kitty s tim djetinjastim glasom. Smjesta sam odlučila ne brinuti se oko toga. Kad te nije briga za osobu ili stvar, ona (ili on ili ono) prestanu postojati. Suprotno tome, što se više brineš to više ona (ili on ili ono) te čini nervoznom i zabrinutom.Odlučila sam zaboraviti taj incident. Muju nije morao znati za ovaj 'pozdrav' od svoje bivše žene, ali kad sam se vratila s posla nisam se mogla suzdržati da mu ne kažem samo da vidim kako će reagirati.Podigao je obrve i raskolačio oči, pritom vrlo iznenađen. 'Kitty je u New Yorku?' Kada je izgovorio njeno ime, vrh mog jezika je ponovno otupio.'Je li ostavila broj?''Možeš sam provjeriti' Hodala sam prema kuhinji dok sam govorila praćena zvukom tipkovnice telefona dok je Muju okretao broj.'Pronašao sam. Mislim da je to ovaj.' U njegovom glasu čulo se uzbuđenje. Nije bio dobar u skrivanju bilo čega. S vremena na vrijeme bih poželjela da mi dečko nije tako proziran. Poželjela bih da malo nekad nešto i izmisli, malo me šarmira.Kittvnom umirućem ocu je iznenada bilo bolje i jednog toplog popod-neva smo se, kako su se dogovorili preko telefona, trebali naći u kafiću. Znala sam da je to potencijalno mogla biti nezgodna situacija, ali Muju me htio povesti. Iako me pozvao, u dane prije susreta s Kitty postajao je veoma nervozan zbog same pomisli na to koliko sam ljubomorna.Na putu za kafić mi je neprestano ponavljao: 'Ti znaš da je to zaista prošlo svršeno vrijeme, zar ne?'Kasnila je pola sata i nije povela djecu iako je rekla da hoće. Odjevena u zelenocrni kostim i šal sa cvjetnim uzorkom omotanim oko glave i svijetle sunčane naočale izgledala je prijazno iako se u njezinom ponašanju osjetila nervoza. Ona i Muju su se zagrlili, a mi smo se samo rukovale.'Bože, izgledaš izvrsno!' Sjela je nasuprot Mujuu, pritom odvezujući šal, ali zaboravljajući skinuti naočale.'I ti, također.' Iako se neprestano smijao, Muju je ostavljao dojam nelagode te je zamalo srušio šalicu kave ispred sebe.Bilo je jasno da je moja prisutnost stvarala nelagodu između njih dvoje. Nisam znala da Mujuova bivša žena ima lice filmske zvijezde i grudi nekoliko brojeva veće od mojih. Sigurno je nosila četvorku.Počeli su s poniranjem u uspomene. Da se ja ne bih osjećala izostavljenom, Muju je govorio stvari poput: 'Coco, znaš što? Kitty je bila prvakinja Amerike u natjecanju hulahopa. U to vrijeme joj je struk bio tako tanak da si ga mogla obuhvatiti s dvije šake.' Ili, 'Coco, nećeš vjerovati, ali Kittvna majka je

jednom napisala pismo Kitty i na kraju pisma rekla: 'Nemoj zaboraviti reći Mujuu da idući put kad bude jeo u američkoj kući ne koristi ubruse za puhanje nosa. Za to služe maramice.'Postupno sam postala uvjerena da je Muju imao prilično dobar brak. I to sa Židovkom. Sigurno je time razbjesnio svoje konzervativne roditelje i bio skoro izbačen iz obitelji. Čak i sad mu nije bilo dopušteno uključiti se u obiteljski posao.Počela sam gubiti koncentraciju. Sto su više razgovarali, to sam se više osjećala kao autsajder. Muju je nenamjerno porinuo s Kitty u bračne uspomene. Brak i ljubav su značajno različiti tako da čak i bivša žena izgleda kao da posjeduje svojevrsno tajnovito samopouzdanje i moć kada se usporedi sa sadašnjom djevojkom. Kitty je zračila tim osobinama dok je sjedila s nama za stolom.Ne znam kako se to dogodilo, ali kada smo se rastajali, stvorila se stanovita neobična emotivna atmosfera i Kitty je obećala prije povratka u Atlantu posjetiti nas sa svoje dvoje djece.Glava mi je bila zbrkana u danima koji su uslijedili. Mujuova bivša žena se trebala pojaviti u našem stanu i našoj velikoj kuhinji. Sigurno će me opet staviti u neugodan položaj.Nisam mogla podnijeti tu staromodnu pretpostavku o romantičnosti kuhinje. Vrijeme kada je muškarčevo srce moglo biti kontrolirano preko njegovog želuca davno je prošlo. A možda se i vraćalo. Razmišljala sam da promijenim zvanje iz pisca erotičnih novela u pisca kuharica.Pozvala sam Jimmva Wonga i natjerala Mujua da pozove Richarda i njegovu ženu W. Te večeri nam je stan bio ispunjen ljudima i bila je zastupljena svaka narodnost. W. je donijela domaći sushi i japanski desert, a Jimmy bocu dobrog vina.Kitty je bila zauzeta u kuhinji, poput kućanice, a ja sam nosila istkane papuče i sjedila na kauču, poput ljubavnice. Cijela situacija je bila malo čudna, ali i zabavna.Kittyno dvoje djece bilo je vrlo nestašno. Bili su oduševljeni lažnim bres-kvama i golim ženama koji su ležali unaokolo po cijelom Mujuovom stanu. Na kraju su razbili igračku slona koju je Muju donio iz Indije prije trideset godina.Kitty je očito razumjela koliko je ta igračka značila Mujuu pa je iznervirana izašla iz kuhinje i izgrdila djecu. 'Jeste li zaboravili na što vas je mama upozorila? Brzo se ispričajte.''Doista, nema veze.' uplakan, Muju je oboje djece držao za bradu. 'Ovaj slon je stvarno star. Bilo je i vrijeme da se razbije.'Moglo se vidjeti da je imao neku karmičku sklonost prema toj djeci.Kitty je godinu dana studirala kulinarstvo na jednoj francuskoj akademiji, potom upoznala Mujua i postala kućanica. Nakon njihovog razvoda brzo se ponovno udala u bogatu obitelj iz Atlante te rodila prelijepu kćerku i sina. S tom njezinom ljupkom naravi, položaj u muževoj obitelji postao je osiguran. Gotovo svi članovi njegove obitelji su je voljeli.Ali njoj je nedostajala jednostavnost življenja koju je imala prije nego što se udala u bogatu obitelj. 'Poput golog neba, sasvim čista' - to je bio poetski izraz koji je koristila. Također joj je nedostajala Mujuova kuhinja. Cak i sada, kada je imala služavku, u njezinim očima Mujova kuhinja imala je više osobnosti od bilo koje druge na svijetu. Ta nostalgija je bila uzrok tome što je ona pripremala večeru.Slikala sam je par puta u kuhinji. Otkrila sam da sam je postupno i zavoljela. Njena ljepota je postala mnogo jasnija sada, među kuhinjskim aromama. Ta divna kemijska reakcija uspijevala je samo na rijetkim ženama. Moja majka ju je također znala stvoriti. Kuhinja ju je činila još ženstvenijom.Nježno je pjevušila neku melodiju, otmjeno koračajući, s lakim dodirom u svemu što je radila. Pokazala mi je, poput mađioničara, kako koristiti sve one začine koji su mi do tada predstavljali zagonetku: majčina dušica, lovorov list, muškatni oraščić, bosiljak.Shvatila sam da su mi engleski nazivi sastojaka oduvijek teško pamtljivi, a jelovnici na engleskom su mi u pravilu zadavali glavobolju.'Hrana, žene i djeca najljepše su stvari na svijetu. Sve sam svjesnija koliko sam sretna,' govorila je dok je stavljala povrće na tanjur. 'Mogu li te zamoliti da odneseš ovaj tanjur?'Uzela sam taj veliki tanjur i otišla iz kuhinje. Mujuov pogled je slučajno pao na mene, a ja sam samo slegnula ramenima u njegovom smjeru. Nije mi bilo jasno

zašto su se Kitty i on razveli jer je njena životna misao vodilja bila iznenađujuće slična njegovoj.Dok su njih dvoje stajali ispred biljke koju mu je ona darovala povodom razvoda te pričali i jeli, pokušavala sam shvatiti događaje oko sebe te postajala sve svjesnija prodorne zamršenosti života.Richard i Jimmy su glasno razglabali. Imali su slične interese i držali su tijek neprekinutog razgovora o umjetnosti i životu. Bili su potpuno izjednačeni u kvaliteti iznesenih stavova, bili su prisni.Ja sam odvela W. u spavaću sobu da joj pokažem svoju garderobu. Kineska svilena istkana odjeća zauzela je pažnju W. pa smo razmijenile telefonske brojeve krojača.Očito je njezin krojač kimona u Tokiju naplaćivao više nego moj krojač qipaa u Šangaju. Rekla mi je da, budući da je gospodarstvo u recesiji, sve manje i manje ljudi kupuje skuplja kimona.Kasnije te večeri, Kittvna mlada sestra došla je autom po Kitty i njenu djecu.Prije nego što je otišla, Kitty me primila za ruku i izrekla mnogobrojne komplimente, 'Najbolja si... stvarno, najbolja.' Ja sam ju radosno zagrlila i pritom nanjušila alkohol. Bila je lagano pijana i pomalo sentimentalna. Meni je bilo drago što sam upoznala tako lijepu ženu koja pokazuje sklonost prema kuhinji. Također mi se dopadalo vidjeti je kako odlazi sjetna. 'Zdravo, Kitty.' Mahala sam joj.Na dan kada sam trebala letjeti za Madrid, Muju me nije imao vremena ispratiti. Nikada nije volio ići na aerodrom i otpraćati ili dočekivati ljude. Jedini put kada je njegova majka, koja je igrala vrlo važnu ulogu u njegovoj obitelji, došla u Nevv York, on se nije udostojao otići po nju. Smatrao je to gubitkom vremena. Uzimajući u obzir ovakvo ponašanje, mislim da sam ga vrlo precizno opisala tijekom jedne naše svađe kada sam se izderala na njega da je 'najgora kombinacija japanskog, američkog i latino muškarca.'Bila sam odjevena u majicu od trapera u kojoj sam izgledala kao djevojčica i sjedila u taksiju kojeg mi je Muju pozvao. Bilo mi je muka od vožnje. Lice mi je poprimilo zastrašujuće blijedu boju.Kad sam stigla na aerodrom, mnogobrojni strogi zaštitari učinili su me još nervoznijom. Torbe nekog čovjeka sa Bliskog Istoka koji je imao neku vrstu marame oko vrata bile su razbacane po podu poput smeća. Jedan niski Amerikanac na prijavnici pokrio je lice rukama u očaju i zaplakao, mumljajući pritom neko objašnjenje službenici za šalterom.Što se mene tiče, imala samo malo više sreće. Meni su samo ispretresali torbu i stavili moju pincetu u prozirnu plastičnu vrećicu. Praćena jednom jačom crnoputom ženom koja je bila u uniformi, došla sam do šaltera za prijavu. Kada je sva papirologija bila završena, stavili su pincetu u veliki kovčeg, nalijepili na njega naljepnice za prtljagu, stavili ga na pokretnu traku, a ja sam gledala kako nestaje.Let je kasnio u polasku sat i pol. Putnici u avionu su bili zbunjeni i zabrinuti. S radija se odjednom čuo piskutav ton: 'Tko je izgubio bebu? U stražnjem dijelu aviona pokraj toaleta nalazi se jedna beba. Molim vas, dođite i uzmite je.' Jedna mlada majka odmah je užurbano ustala i praćena pogledima sviju u avionu, otrčala prema stražnjem dijelu. Svi su se nasmijali.Muju i ja smo se čuli svakih nekoliko minuta mobitelom. 'Još uvijek sam ovdje,' rekla sam. 'Pij puno vode, bit će ti lakše. Ili čitaj neki časopis,' rekao je.'Sto ako se nešto dogodi s avionom? Trebao si me ispratiti na aerodrom. Tako si ravnodušan kad sam ja u pitanju...' rekla sam povrijeđeno.'Nemoj si umišljati stvari. Ništa se neće dogoditi. Vidimo se u.Argentini. Ti si moja ljubav.'Dva svećenikaOni koji znaju ne govore, a oni koji govore ne znaju. Lao-ZiOtok Putuo - JesenJesenje boje polako su žarile. Malo po malo listovi breza, jablana i javora koji su pokrivali planinu počeli su se mijenjati. Tamnocrveno lišće imalo je još jasniju boju rano ujutro kada je bilo porošeno. Crveni sunčevi odsjaj osvijetlio je površinu mora i učinio ga tamnozelenim, poput zada. Cijeli otok je bio miran, a opet ključao životom.Svako jutro bih samo promatrala ocean, izgubljena u vlastitim razmišljanjima ili ležala u krevetu i čitala knjigu. Sve knjige koje sam pročitala bile su već nekoliko godina stare: The Pillovu Book, Dream of the Red Chamber or Tang and

Sung poetry. Svako popodne, nakon lakog ručka u restoranu svratišta, lutala bih plažom prije nego što bih se prošetala do Hrama pravedne kiše, gdje bih posjetila Gospodara isprazne prirode - starog redovnika na kojeg sam naletjela tog dana i koji je zapamtio moje budističko ime 'Mudrost'.Gospodar isprazne prirode obično je provodio pola sata slušajući me kako pričam priče o svom životu koje su ostavljale dojam lebdećih oblaka dima u zraku.Bio je star sto i jednu godinu. Kako Kinezi kažu: samo mostovi koje je on prešao u svom životu duži su od cesta koje sam ja prohodala. Nikada nije bio u Americi, Japanu ili Europi, ali učenici budizma su svi njemu dolazili u posjet na otok Putuo.Gospodar isprazne prirode živio je povučeno na ovom otoku većinu stoljeća. Vrijeme je prolazilo, ali on je ostajao na istom mjestu. Bio je svjestan svih vrsta mogućih preobražaja ovog svemira. Cijelog života je bio sretan čineći dobro i dajući sve što je imao te na taj način bivao istinski voljen i poštovan od otočana. Najpoznatija priča o Gospodaru govori o velikoj gladi koja je vladala Kinom 1961. kada su redovnici samostana teško skupili pola kilograma bijele riže i dali ju Gospodaru da skuha veliki lonac riže. Idući dan jejedan od redovnika pitao Gospodara je li riža bila u redu. Gospodar mu je odgovorio: 'Nisam ju pojeo, dao sam ju starijoj ženi koja živi pokraj mene.'Prema pričanjima starijih stanovnika otoka, Gospodar je rođen u uglednoj šangajskoj obitelji i ubrzo bio poznat u cijelom Šangaju kao vrlo bistar mladić. Bio je dobar u glazbi, gou, kaligrafiji i slikarstvu — svim uglednim zanimanjima — a volio je i putovati. Putovao je većinom rijeka i planina Kine, ali nakon vožnje brodom na otok Putuo uvidio je smirujuću atmosferu tog mjesta i smjesta odlučio posvetiti se redovništvu u budističkom htamu pravedne kiše. Nikada ga nije napustio.Nekada sam mislila da je potrebna velika hrabrost da se odlebdi s jednog mjesta na drugo. Sad, kada razmislim, shvaćam da treba još veća hrabrost da se ostane na jednom mjestu.Lice Gospodara isprazne prirode je uvijek imalo izraz blagog osmijeha bez pokazivanja stvarnog osmijeha. Činilo se kao da spava onda kad ustvari nije spavao. Pogledi koje je upućivao drugima bili su mirni i topli. Kada bi govorio, glas mu nije niti žurio niti bio usporen. Suočena s tim stdačnim starcem, osjećala sam naklonost. Ponekad, kad bih mu govorila o stvarima koje su me mučile u prošlosti, susrela bih njegov spokojni pogled i na trenutak izgubila svijest o granicama između mog unutrašnjeg i vanjskog svijeta. U tom trenutku ostajala bih nijema.Počela sam cijeniti apsurdnu prirodu ovih razgovara. Čim bih rekla Gospodaru o iskustvima koja su me proganjala, ona su postajala prozirna i lagana te napuštala moje tijelo postajući pojmovi koji su gubili svaku vezu sa mnom. U toj hrpi pepela vidjela sam ništavilo. To je bila karma. To je bila milost.Razmišljala sam o priči koju mi je Muju ispričao, o tome kako je slijedio jednog starog Gospodara iz dana u dan u sjedenju u tišini ispod drveća i meditirajući pokraj rijeke. Kao da sam osjećala one osjećaje koje je on osjećao. Treći put kada sam otišla odati poštovanje Gospodaru nisam ni jednu riječ izgovorila u tih pola sata. Uživala sam u njegovom prijateljskom osmijehu i mirnom pogledu. Ta mirnoća je stvorila neobično okružje sigurnosti.Četvrti put kad sam mu išla odati poštovanje rekao mi je nešto od izrazitog značaja za mene. Svaki oblik patnje u svijetu potječe od neznanja. Kako bi se oslobodio neznanja, čovjek mora razviti istiniti pogled na svijet, meditaciju, čin i suosjećanje, a suosjećanje je temelj istinitog pogleda na svijet, meditacije i čina. Postani suosjećajan s drugima i budi suosjećajan prema sebi jer osoba koja ne zna voljeti sebe ne može naučiti voljeti drugoga.Ta vrsta 'ljubavi' ne podrazumijeva ono što ta riječ nosi u svom osnovnom značenju. To je ljubav stvorena od strane mudrosti koja dolazi iz uma koji je otvoren. Da bi postigao tu mudrost, čovjek mora voljeti one stvarikod sebe koje se smatraju manama, kao što je ljutnja, strah, ljubomora, opsjednutost i druge negativne emocije. Prema tradicionalnoj budističkoj misli, ove negativne emocije i one emocije koje drugi smatraju pozitivnima -kao što su hrabrost, razumijevanje, nježnost, ud. - urođeni su dio čovjeka; oba su neophodna.Ako gledate na pozitivne emocije, kao što je ljubav, kao na cvijeće koje raste u vrtu, tada su one negativne emocije smeće u tom vrtu.Ono što trebate svladati je kako pretvoriti to smeće u gnojivo koje hrani to

predivno cvijeće.Neki ljudi vjeruju da se njihove dobre osobine moraju boriti protiv onih loših pritom eliminirajući negativne emocije i izbacujući ih iz glava i srca. To je pogrešno. Patnja i tuga nisu zle. One su osnovni dio života. Moraš ih samo pretvoriti u nešto dobro i iskoristiti.Jedno popodne, učenik Majstora Isprazne Prirode — mladi redovnik imena Hui Guang koji je igrao go s njim pod drvetom — zaustavio me pred vratima hrama. Rekao mi je da je Gospodar isprazne prirode bolestan.Ostala sam na mjestu ispred sivozelenog, popločanog ulaza. Lice mi je pokazivalo moju potresenost. 'Što je Gospodaru? Je li nešto ozbiljno?''Noćas ga je uhvatila lagana prehlada. Već si je propisao dozu ljekovitih biljaka za spavanje. Nije ništa ozbiljno,' tješio me Hui Guang.Bilo mi je samo malo lakše kada sam čula tu vijest.Hui Guang je slučajno bio na putu za drugi hram - hram Puji na južnom kraju otoka — da uzme neke budističke svete knjige. Ja nisam imala što raditi pa sam se prošetala s njim. Pratili smo popločanu stazu koja je vodila kroz planine i pričali putem.Pitala sam Huija Guanga zašto je postao redovnik. Odgovorio mi je da mu je majka bila predana budistkinja i da se nakon mnogih godina neplodnosti zavjetovala Budi da ako dobije sina da će ga dati za redovnika u službi Buddhe, a ako dobije kćer da će je dati za redovnicu.'Je li ti nedostajala majka za ovih godina učenja?', pitala sam.Hui Guang je pognuo glavu i prešutio odgovor. Njegovo lice lijepog tena na trenutak je otkrilo onaj izražaj koji se najčešće vidi na licima redovnika i redovnica koji polaze od strogog prakticiranja asketizma. Njegove svijetlo-žute halje lagano su plesale na vlažnom oceanskom povjetarcu. Koža njegovog tjemena, obrijana do blistajućeg sjaja i pomalo tamnozelena, odavala je onaj hormonalni miris prve pojave mladosti.Njegov izraz lica mi je odmah rekao da mu nedostaje majka za kojom je čeznuo gorljivo i ponekad je ta čežnja graničila i s mržnjom.Pred vratima Pujija, Hui Guang je popričao s čuvarima i bio nam je dopušten ulaz bez karte. Bilo je mnogo više hodočasnika u hramu Puji nego što ih je bilo u Hramu pravedne kiše tako da bi se često sudarao s mnogobrojnim posjetiteljima. Građevine su bile ukrašene predivno sa zelenim i zlatnim bojama te neopisivim draguljima. Hui Guang je brzo pronašao Shena Tiana, jednog mladog redovnika koji je bio njegov kolega na budističkoj bogosloviji, i primio knjige od njega. Shen Tian mu je dao kolačić na poklon. Njih dvojica su bili poput braće.Kolač je bio u maloj papirnatoj kutiji i dok smo se vraćali Hui Guang ju je pažljivo nosio u ruci. Nije kolačić namjeravao pojesti. Namjeravao ga je dati svome učitelju, Gospodaru isprazne prirode.Hui Guang mi je rekao da su takvi kolači bili jedina hrana koju bi Gospodar jeo, a da nije dio njegove vegetarijanske prehrane propisane za redovnike. Gospodar isprazne prirode je odrastao kao razmaženi sin istaknute obitelji, a ruske izbjeglice koje su kuhale za njegovu obitelj bi spravljale najukusnije kolače u Šangaju tako da je još odmalena volio kolače. Nakon što je postao redovnik, odbacio je sve osim povremenog kolača kojim bi se počastio — to je nazivao 'prednošću svoje mane'.Hihotajući, pitala sam Hui Guanga, 'Smiju li redovnici jesti kolače?''Sve dok je čovjek spravio kremu, smiju,' odgovorio je.'Smiju li onda jesti jaja?''Ah, to. Nedavno su o tome raspravljali redovnici na otoku. Pola njih misli da smijemo, ali druga polovica smatra da ne smijemo.'Kada smo došli do Hrama pravedne kiše, nismo se usudili smetati Gospodaru isprazne prirode. Hui Guang je skuhao lonac zelenog čaja i sjeo sa mnom ispod drveta Bodhi. Naučio me par strategija za igru go.Ova društvena igra koja se igra na crnobijeloj ploči bila je direktno utjelovljenje istočnjačke mudrosti. Svrha igre nije uništiti protivnika niti zarobiti protivnikova kralja. Igrač koji osvoji najviše teritorija pobjeđuje, ali u praksi nije moguće osvojiti sav neprijateljski teritorij. Zbog toga je pobjeda relativna i uviđavna. Pobjeda se zasniva na suživotu dvoje suparnika.Vrijeme je prolazilo brzo. Odzvanjao je bistri i oštri zvuk drvenih zvečki. Došlo je vrijeme za redovnike da odu u sobe za meditaciju kako bi recitirali sutre i sjedili u meditaciji. Mladi redovnik Hui Guang skupio je figure za igru i ploču. Ja sam ispila sadržaj svoje šalice i pozdravila se s Hui Guangom.

Polako sam hodala niz usku cestu i vratila se u svratiste Sretni Dolazak.U MadriduBudimo realni, kada naiđe privlačan, ali ravnodušan ('cool') muškarac, neke od nas spremne su laštiti njegove cipele vlastitim rubljem. Lvnda BarryMadrid - ljetoTek što sam sišla s aviona ušetala sam u užurbanu mećavu madridskog aerodroma i vidjela nebrojene ljude kako se natječu u stvaranju što većeg oblaka dima. To me smjesta podsjetilo na to kako nisam više u Americi karakterističnoj po puritanskim odredbama protiv pušenja, nego u aljkavoj, dimom ispunjenoj, zbunjenoj Europi.U tom momentu sam se opustila. Automobil kojeg je izdavač poslao po mene stajao je na izlazu. Vozač je spustio natpis s mojim imenom kojeg je dotad držao u zraku i strpao moju prtljagu u prtljažnik. Vozio je brzinom munje, probijajući se kroz prometnu gužvuBudući da sam već čula razuzdane priče o Španjolskoj, otvorila sam oči, još od jet laga, teške i pogledom tražila taj pitoreskni pejzaž, izvanrednu arhitekturu i latino djevojke tankog struka. Naravno da sam tražila i zgodna lica španjolskih matadora.Zvuk motora je utihnuo kada smo se zaustavili ispred jednog otmjenog hotela. Muju nije došao u Madrid pa je izdavačev budžet za zabavu bio i više nego dovoljan. Rezervirali su sobu u najboljem hotelu u gradu jer se radilo samo o nekoliko noćenja.Prvi intervjui su počeli dva sata kasnije. Nakladnikov urednik, publicist, i jedna živahna Tajvanka sjedili su sa mnom u restoranu na drugom katu hotela. Stol je bio prepun hrane. Reakcija mog želuca na.jet lag uvijek je bila silna. Poprimao je osobine tjeskobe pomiješane s nemjerljivom glađu.Ljudi koji su me intervjuirali trudili su se namučiti me, ali ja sam svima odolijevala. U pauzama između intervjua, publicistkinja Sušan i ja smo igrale jednostavnu verziju kineske dame. Konobar nam je donosio čaše vode i šalice čaja jednu za drugom, kao i čokoladice. Zahvaljujući međusobnimljubaznostima, svi intervjui prvog dana prošli su uspješno. Skoro svi su bili zadovoljni.Sušan i ja smo razglabale o tome kamo otići na večeru. 'Nemoj objedovati u hotelu,' rekla je, 'jesi li za razgledavanje Madrida?' 'Upravo sam to i namjeravala,' rekla sam.Setale smo ulicama Madrida u ne previsokim petama, zastajale pred trgovinama cipelama, buticima i draguljarnicama. Na njen nagovor kupila sam par ručno izrađenih čizama i dvije suknje Lourdes Bergada (popularna lokalna marka). Naravno, razgledale smo i knjižare i kada je Sušan počela inzistirati da stanem ispred reda knjiga te poziram sa svojim španjolskim izdanjem kako bi me fotografirala, postadoh vrlo nervozna. Pozirati na ovaj način nije bilo baš cool. Izgledala sam kao da sam zabrinuta da ću se ozlijediti ako padnu knjige na mene. S vremena na vrijeme htjela sam izgledati poput nekoga tko uopće ne zna pisati, poput nekoga tko samo šeće ulicom s blaženim izrazom neznanja te opuštenim osmijehom osobe koja ne mari nizašto. Nekoga tko bi smatrao sebe sposobnim da sjedne na autobus i uda se na idućoj stanici, baš kao u nekom petparačkom bestseleru.Sjele smo u jedan stari restoran koji je bio poznat po pečenoj janjetini. Na prigušenoj svjetlosti, pod je izgledao pomalo vlažno. Zidovi su bili popunjeni slikama. Kao da sam na gusarskom brodu koji je prije mnogo godina misteriozno potonuo na dno oceana.Sušan mi je pomogla da shvatim jelovnik, ali iako je prevodila sa španjolskog, dobila sam glavobolju. 'U redu, odlučila sam. Preporuči mi nešto, molim te. Voljna sam okusiti bilo što,' objavila sam sklapajući jelovnik.Namignula je. 'Ne brini, svidjet će ti se. Sve što ovdje pripremaju, izvrsno je!'Uživala sam slušajući kako govori engleski sa španjolskim naglaskom. Kad bi govorila, to bi uvijek bilo s vrstom 'nećeš umrijeti ako se to dogodi' optimizma koji bi neobjašnjivo podigao sugovornika. Čak i kada bi se mrštila i derala na mobitel razgovarajući s nekim novinarom, Sušan je odavala vedar i moćan dojam o sebi. A kada bi se smijala, smijala bi se s užitkom koji je podsjećao na zraku sunčeve svjetlosti koja emitira kilovat energije. Ukratko, dopala mi se.Nakon juhe i salate, bila je servirana janjetina. 'Vau, izvrsno, najbolji okus na svijetu!' Sušan je to izrekla pljeskajući dlanovima. Složila sam se da je

bila ukusnija od bilo koje hrane koju bismo pronašle u nekom kineskom restoranu u Madridu.'Ovo je bio težak dan, ali vjeruj mi, bila si stvarno super.' Sušan je podigla čašu crnog vina.Ja sam podigla svoju čašu mineralne. 'Hvala.''Stvarno ne želiš malo vina?' 'Zaista.''Šteta. Janjetina ovdje ide izvrsno uz čašu crnog vina. Je li ti netko ikad rekao da ste u stvarnosti ti i knjiga dvije vrlo različite pojave? Nemojmo razgovarati o romanu. Sigurno si toliko već pričala o njemu da si iscrpljena.''Bilo kako bilo, volim te slušati kako govoriš.''Tajna je u crnom vinu. Crno vino uvijek čini čovjeka da izgleda kao da zrači.' Nasmijala sam se i klimnula.U tom trenutku, izgledala je kao da zrači.Tada je spustila čašu i iznenada se nagnula prema meni. 'Što god činila, nemoj se okrenuti, ali upravo sam primijetila jednog tipa koji sjedi za stolom tebi lijevo i ne skida oči s tebe.'Progutala sam zalogaj janjetine, otvorila oči široko i gledala je nekoliko sekundi. 'Ne mogu si pomoći, moram se okrenuti i pogledati.''Ne, ne... pričekaj još malo. Moramo se ponašati prirodno. Ne mogu vjerovati! On je najzgodniji muškarac kojeg sam ikada vidjela.'Srce mi je preskočilo. Njena zadnja rečenica me svu uznemirila. Predivni muškarci su poput otrovnog cvijeća. Ostavljaju vas privučenom, ali nervoznom. I kad se ne smiješ okrenuti i pogledati te pretvarati se da se ništa nije dogodilo, pomisao na 'njega' postaje osobito zamamna.'O, Bože, skužio je. Smije se. O, ustaje! I sada dolazi ovamo!''U redu.' Udahnula sam i naglo okrenula glavu...'Zdravo, jesi li to stvarno ti? Coco?' Stajao je ispred mene poput nekog velikog sunca, odavajući mirise alkohola, trave i testosterona. Osjećala sam se i zbunjeno i zaluđeno.'Nick?' Lagano dodirujući lupajuće srce i smijući se, trudila sam se što više izgledati prirodno, ali sam samu sebe živcirala jer sam izletjela s njegovim imenom tako nepromišljeno.'Nevjerojatno. Kakva slučajnost! Vidjeti te opet i to ovdje ... vau.' Oči su mu bile fiksirane na mene; njihov izraz je bio transparentan poput njegovog skrivenog ali zaljubljivog osmijeha.Pružio je ruku Sušan: 'O, oprosti, ja sam Nick.' Sušan još uvijek nije shvatila što se dogodilo. 'Zašto ne bismo večerali zajedno? Bi li vam smetalo ako bismo vam se ja i ... moja prijateljica pridružili?''Naravno da ... ne!' Sušan je rekla bez oklijevanja. Pogledale smo prema Ni-ckovom stolu i vidjele da je njegova prijateljica jedna prelijepa Amerikanka, plavokosa i bijesna.Dovršili smo janjetinu u neugodnoj tišini. Njih troje su puno popili. Nick-ove oči su bile zalijepljene za mene. Oči njegove prijateljice micale su se s mene na njega, a Sušan nas je sve gledala s vidnim zanimanjem. Ja nisam nikamo posebno gledala, nego se samo smiješila.Ova igra je bila istovremeno poticajna i besmislena. Čak mi je bilo i žao plavooke plavuše s grudnjakom četvorkom. Njen muški prijatelj je bio bogat, pametan, privlačan i zapanjujuće zgodan, a u tome je i bio problem. Činilo se kao da nikada neće pripadati jednoj ženi. Pripadao je brojnim ženama.'Mislim da se moram vratiti u hotel,' rekla sam, napokon otvarajući usta.Njih troje su me pogledali. 'Noćni madridski život se ne smije propustiti. Nećeš naći takav uzbudljivi noćni život kad odeš u Barcelonu,' rekla je Sušan, ali ne preuvjerljivo.'Nemoj ići,' rekao je Nick. 'Znam super mjesto koje će te nadahnuti. Moraš ga vidjeti.''O, ja sam isto umorna. Možda bismo se i mi trebali vratiti u hotel,' rekla je njegova plavokosa prijateljica dok je mahala konobaru da joj donese račun.'Onda se ti možeš sama vratiti.' Nicku se očito nije svidjelo što je djevojka mahala konobaru. On je bio taj koji će platiti pa je i odlučivao kad treba pozvati konobara.Kada je račun stigao, Nick je platio našu hranu, iako mu je Sušan stalno objašnjavala da će izdavač platiti za nas dvije.Kada smo shvatili da svi četvero odsjedamo u istom hotelu, pomislila sam kako će se stvari sad stvarno zakomplicirati. Nick je imao moj broj sobe i dodao mi broj

svoje na praznoj kutiji cigareta.Odlučila sam se na dugu, toplu kupku, uzela pilulu za spavanje da ublažim jet lag i legla u krevet. Tek što sam izbrojila više od stotinu ovaca i tonula u san, telefon je glasno zazvonio.Naglo sam otvorila oči, udahnula i podigla slušalicu. Naravno da je to bio Nick.'Želim te vidjeti,' rekao je.'Sada?''Oprosti, znam da zvuči malo luckasto, ali te stvarno želim vidjeti.'Nisam ništa odgovorila, a zapravo nisam ni znala što bih trebala reći.'Cura je otišla. Nismo se prestali svađati dok smo se vraćali iz restorana i drago mi je što je otišla. Pronašao sam joj drugi hotel. Dolazi auto po nju, pa će biti u redu. Želim te vidjeti.''Jadna ja!', zaplakala sam u sebi. Uzdahnula sam pridignuvši glavu oteža-lu od tableta za spavanje. Nisam imala pojma što ću s tim umišljenim, iritant-nim, ali istovremeno nevjerojatno seksi tipom s druge strane telefonske linije. U životu sam ubrala već previše otrovnog cvijeća. Svaki put sam bila poput moljca koji nalijeće na plamen iza kojega bi na kraju ostalo samo malo jadnog pepela. 'Nisam oduševljena', tiho sam odgovorila. Sutra će me čekati dvadeset španjolskih novinara koji ne žele ništa drugo nego me pretvoriti u prah. Moram se odmoriti. Do viđenja!' Namjeravala sam sklopiti slušalicu.'Čekaj. Možemo li se barem naći na večeri sutra navečer?''Bojim se da ne', rekla sam promuklim glasom.'Onda nakon večere. Čekat ću te u predvorju u pola jedanaest.''Pola jedanaest?''Laku noć! Lijepo spavaj', rekao je nježno.On je privlačan, ali opasan kao otrovŽene previše vremena troše govoreći 'ne ne, ne.' Mae VVestElegancija znači odbijanje. Coco ChanelNemam pojma gdje sam. Glazba je toliko glasna da mi kida živce.Razni mirisi se miješaju na vrućini. Nick pokriva uši i viče nešto na mobitel, svejedno se smiješeći. Ne vjerujem da išta čuje! On je stalno u povišenom stanju.Čini se da ovdje svi osim mene zrače nevjerojatnom energijom. Ne znam zbog čega s tamnim podočnjacima sjedim tu gdje sjedim kad sam još prije sat vremena trebala biti u krevetu i spavati.Nick puši, promatra me i smiješi se. Ja pijem Evian i trepćem, brzo mu odgovarajući: 'Ti misliš samo na sebe. Vrlo si samouvjeren, čak i umišljen, ali trebao bi malo razmisliti o samokontroli.'On se glasno smije.'Sto je smiješno?''Bolje je smijati se nego plakati', odgovara mi i na trenutak zastaje. 'Ti znaš što ja volim, zar ne?'U tom trenutku se svlači jedna podivljala djevojka, na njoj ostaju samo tanga gaćice. Dok pleše, bičuje jednako divljeg mladića. Promatramo poludjeli par, a onda se pogledamo-. 'Moram ići', kažem mu.'Ah, u redu. Ti si kao Pepeljuga koja u svojim staklenim papučicama mora pobjeći prije ponoći kada nestaje sva čarolija. Koji ti se dio najviše sviđa? Beskonačno bježanje?'Pogledam ga, zgrabim torbicu i počinjem ustajati.'Oprosti, nisam te htio kritizirati. Greška je u meni. Ljudi se sa mnom nikako ne uspijevaju opustiti.' Skida osmijeh s lica, uzima me za ruku i izvlačinas kroz gomilu mesa do izlaza. Dok hodamo ulicom, osjećam svježi povjetarac s cvjetnim mirisom koji me razbuduje, ali me unutarnji glas ne prestaje podsjećati, 'moraš se naspavati, moraš se naspavati! Vrati se u hotelsku sobu, poželi mu laku noć, zatvori vrata i jednostavno odi na spavanje.' Ne uspijevamo pronaći taksi.Nick se čini pretjerano veselim. 'Kakva prekrasna večer!', govori si u bradu, s rukama u džepovima i nalik na zaljubljenog Shakespearea. A onda se događa baš ono čega sam se najviše bojala jer kaže: 'Dopusti mi da ti otpjevam serenadu.' Stvarno počinje pjevati, glasno i bez sluha, mašući rukama i nogama.'Mala, mala, obožavam kad si tiha, čini mi se kao da nisi pored mene. Čuješ moje vapaje, ali ti oni, mala, ništa ne znače. Stvarno obožavam kad si tiha', pjevao je.Želim pobjeći. Stvarno me živcira. Osjećam da mi milijun nevidljivih kukaca

ulazi u kosti, da me škakljaju i da se želim počešati, ali me je previše strah. On se okreće oko mene, procjenjuje moj izraz lica, a ja se smijem i izbjegavam njegov pogled.Pored nas prolaze jedan za drugim luksuzni džipovi puni neuredno odjevene djece koja nam nešto dobacuju na španjolskom i plješću rukama. Bacaju praznu pivsku bocu. Začuje se zvuk slomljenoga stakla i Nick se počinje savijati uz jauk. Uplašila sam se i brzo mu prilazim: 'Je li sve u redu?'On me odjednom zgrabi. 'Sve je u redu. Samo sam gladan i žedan i potrebna mi je tvoja pažnja, tvoj poljubac' Ne uspijevam izbjeći njegov pogled. Opčinjena sam.Jadnica mu pada u naručje dok joj se pri tome otapa cijelo tijelo. Poklon s neba ili kazna?U dizalu najskupljeg madridskog hotela veliko zrcalo odražava obrise muškarca i žene koji stoje jedno pored drugog.Nismo razgovarali. Na mom jeziku se dugo zadržala vrelina našeg strastvenog poljupca. Izbjegavali smo susret pogleda, nervozno pogledavajući broj svakog kata. Njegova soba se nalazila na desetom katu dok je moja bila na šestom. Svjetlo se zaustavilo na šestom i otvorila su se vrata.Oklijevajući djelić sekunde, Nick je izišao za mnom iz dizala. Nismo prozborili ni riječ dok smo bešumno prolazili hodnikom. Zaustavili smo se ispred mojih vrata. 'Ja . . .', počela sam zamuckivati. Ah, ma sve je u redu', rekao je brzo. 'Jako si umorna, to znam.' Riječ 'umorna' je namjerno posebno naglasio, pomalo me zadirkujući, no lice mu je djelovalo prilično iskreno. 'Stoga ću te pozdraviti za laku noć. Vidimo se sutra u Barceloni.''Čekaj malo, rekao si u Barceloni?''I ja letim tamo, a potom u Nevv York isti dan kada ti letiš u Buenos Aires.'Vjerojatno sam izgledala jako iznenađeno jer je na njegovom licu sjao samouvjereni osmijeh. 'Sušan mi je rekla da će se u Barceloni za dva dana održati jedinstveni flamenko nastup. Mislim da bih mogao srediti dvije karte u prvom redu.'Nisam ništa rekla, samo sam uzela ključeve i otključala vrata. Onda sam ih zalupila svom snagom.'Je li sve u redu?, povikao je, pokucavši na vrata. Naglo sam ih otvorila. I dalje se smiješio.Odjednom sam skupila snagu i uzvrativši osmijeh rekla:'Ne znam smatraš li da je ovo zabavno, ali ja znam da takvih, umišljenih tipova poput tebe ima na svakom uglu. Ovo je suludo. Laku noć!' Ponovno sam zalupila vratima.U BarceloniMislim, dakle bez partnera sam. Liz VVinstonBarcelona - LjetoAvion je kružio u zraku, a Sušan i ja smo sjedile jedna pored druge i listale madridske novine. Sušan je rekla da su kritike jako dobre. 'Nitko ne zna u kojem hotelu u Barceloni odsjedam, zar ne?', odjednom sam je upitala.Djelovala je pomalo iznenađeno, kao da me ne razumije, a onda je samo izustila 'ah!. Misliš... ?' Izbjegla sam njezin pogled. 'Opusti se. Nitko ne zna u kojem si hotelu, osim toga, upisana si pod lažnim imenom.'Trenutak tišine. 'Hm, zapravo, ne znam...', rekla je s određenom nelagodom.Odmah sam nastavila: 'Ništa se ne brini.' Nasmijala sam se, spustila pogled i nastavila promatrati fotografiju u novinama - jedini dio španjolskih novina koji sam razumjela. Odlučila sam da će me biti baš briga hoću li vidjeti ili ne Gospodina Zgodnog. On je bio samo neki tip, razmažen novcem i ženama, veliki igrač koji je znao kako zadovoljiti i manipulirati ljudima oko sebe. U tom trenutku ništa nisam željela više nego odletjeti u Buenos Aires i biti s Mujuom.Sušan me lagano potapšala po ramenu i pokazala na pučinu i besprijekorno bijeli grad koji se mogao vidjeti iz aviona. 'Pogledaj, stigli smo.'Ljudi koji su nas dočekali u Barceloni su bili jako gostoljubivi, a njihov španjolski je zvučao poput neke pjesme.Tijekom polusatne stanke sam se iskrala u poslovni centar u sklopu hotela jer sam htjela provjeriti svoju elektronsku poštu., Dočekala me hrpa poruka. Prvo sam pročitala one koje mi je poslao Muju. Poruka je bila kratka i kao i obično započinjala je s izvješćem o vremenu:temperatura u New Yorku je već dostigla 32° Cpa su svi počeli nositi ljetnu odjeću. Sve se promijenilo. U uredu je prilično kaotično. Moram imati strpljenja. Stvari se mogu rješavati samo jedna za drugom. Kako si? Nemoj se

brinuti ako ne spavaš, važnaje kvaliteta sna. Najbolji je duboki san. Nedostaje! mi. Vidimo se uskoro u Buenos Airesu! M.Otpila sam gutljaj čaja od krizantema, promatrajući mirno krošnje koje su podsjećale na zelene suncobrane. Španjolci su se vozikali ulicama na svojim malim skuterima. Osjećala sam se potpuno opuštena na tom jakom suncu, uživajući u veselju strane zemlje. Ponovno sam bacila oko na Mujuovu poruku. To mi je već postala navika. Uvijek sam njegove poruke čitala po nekoliko puta. To je sličilo provjeravanju imena i adrese na koverti prije ubacivanja u poštanski sandučić. Gotovo da sam bila opsjednuta. Uvijek sam imala osjećaj da sam nešto propustila. Morala sam si potvrditi da je sve bilo onako kako sam shvatila da jest, i to u svim područjima, od ljubavnih pisama do mjesečnih rata za struju.Čitanje Mujuove poruke potvrdilo mi je nešto što sam u posljednje vrijeme često primjećivala. Sličili smo na stari bračni par koji je odavno prošao fazu strasti i požude, a sada mu je ostao samo sloj prijateljske bliskosti. Vrijeme, kvaliteta sna i hrana su se sve češće pojavljivali kao teme naših razgovora.To nije nužno značilo nešto loše. Problem je bio u tome što se mi još uvijek nismo vjenčali, pa samim time nismo niti mogli biti stari bračni par.Kada se dvoje ljubavnika osjeća kao da su stari bračni par, moguća su samo dva rješenja. Jedno je da se polako počnu razdvajati što podsjeća na oporavak od kronične bolesti. Drugo je da se na brzinu vjenčaju, prepuštajući se nesigurnoj sudbini usred bučnih eksplozija kineskog vatrometa.Došavši do toga zaključka, mogla sam samo odmahnuti glavom. Uvijek sam previše razmišljala. Ako se nikada ne udam, to će bez sumnje biti zbog toga što previše razmišljam. Ako je moje tijelo tajanstveni vrt koji u muškarcima budi skrivenu strast, moj um, nalik na mrežu, tjera ih daleko od mene. To nije dobro. Prema kineskoj tradicionalnoj medicini, previše razmišljanja može utjecati na kvalitetu kose.Otpila sam još jedan gutljaj čaja od krizantema i maknula pogled sa sunčanih ulica, shvativši da mi je ostalo još samo nekoliko minuta od moje po-lusatne stanke. Zato sam tek ovlaš preletjela porukama koje su mi poslali otac i Xi'er.Otac mi je poručio da će šest mjeseci biti gost-profesor na odsjeku za povijest na Državnom sveučilištu u Singapuru kamo putuje za mjesec i pol dana. Majka će ići s njim. Rekao je i da cipele koje sam majci poslala iz Nevv Yorka po svojoj sestrični Zhu Sha savršeno pristaju te da su i njegove odgovarajuće veličine iako su mu pomalo preniske. Nije ga baš krasila neka visina pa je zbog toga znao nositi cipele s pomalo povišenom petom.Kada sam to pročitala, morala sam se nasmiješiti. Moj otac je s godinama sve više pažnje posvećivao svom izgledu. Otkako su mu se pojavile prve sijede vlasi, majka mu je svaki mjesec morala bojiti kosu u crno. Imao je preko četrdeset kravata i preko dvadeset pari cipela, no pušio je samo jednu vrstu cigara — kineske Imperial Crown.'Moraš biti jako oprezna dok hodaš okolo po nepoznatim mjestima. Kupuj manje cipela, ali nemoj štedjeti kada ideš u restoran. To je mudro.'Naposljetku ipak nije mogao odoljeti, a da sa mnom ne podijeli svoju gurmansku filozofiju življenja.Xi'er mi je slala duge poruke u kojim je davala beskrajno duge opise nedavnih događaja: njezin restoran je postao jedan od najposjećivanijih u Šangaju i ljudi su stajali u redovima kako bi uspjeli ući u njega. Zarađivala je sve više i više novca, ali je imala sve manje ljubavnika. Bila je zdrava, ali nesretna bez dečka. Osjećala je da joj se život pretvorio u klišej.Kada se vraćaš? Ako se uskoro ne vratiš, umrijet ću. U Šangaju je strašno dosadno. Stranci koji dolaze u grad su dekintirani i neiskreni, a koliko su samo dosadni to ti i ne trebam spominjati. Puno je gore nego prije par godina, na prijelazu stoljeća kada su ljudi bili SDD (što znači smrt, depresija i dekadentno ludilo uz dozu naivnosti). Danas su ljudi previše praktični. Razmišljaju samo o novcu i tome kako bi s curom mogli besplatno u krevet. U Šangaj dolaze da bi zaradili lovu. Ćuli su daje Sangaj posljednje mjesto na svijetu u kojemu se još uvijek moguće obogatiti preko noći. 'Posljednji djevičanski teritorij', jučer mije rekao neki stranac.Ah, dobro... imam puno nevažnih vijesti: nakon što je Lee izgubila posao u Bud-dha Baru, otišla je u Parliament koji je opet otvorio neki tip s Tajlanda, ali su je na kraju opet otpustili. Nedavno ju je uhitila policija, a čujem da je razlog bila preprodaja droge.

Britanski dekorater unutarnjih prostora otišao je iz Sangaja. Priča se da je dobio AIDS.Qiqi se ženi. Dobila sam pozivnicu na kojoj je napisao i tvoje ime, kao da ne zna da nisi u Šangaju. Idem na to vjenčanje da vidim kako izgleda mlada što ću ti, naravno, odmah javiti. Ostani vlažna! Xi'er.Dok sam izlazila iz prostorije s Internetom, razmišljala sam o pismima koje sam upravo primila. Glavom su mi letjele svakakve misli. U mozgu kao da su se otvorila neka vrata i pola moje svijesti odletjelo je u Šangaj dok je jednapolovina druge polovine bila s Mujuom, a preostala četvrtina i dalje sa mnom u Barceloni, s osmijehom odgovarajući na pitanja, namještajući se pred kamerom, neumorno nastavljajući raditi.Qiqi kojega je spomenula Xi'er na kraju poruke bio je Qi Feihong, mlad i uspješan muškarac s hrpetinom novca koju je zaradio baveći se međunarodnom trgovinom. Dok su drugi ljudi spavali, on je radio, a dok su ostali radili, on je trošio ogromne svote novca. Proglašen je za jednog od 'deset najvećih mladih nada' Sangaja jer se jako trudio svima pokazati svoj raskošan stil života, no nikada nije dobio neko drugo javno priznanje. Njegovo ime se često pojavljivalo u naslovima tračeva o poznatima i gotovo nikada nije izostajalo s popisa koji su nosili nazive poput '50 najpoželjnijih neženja u središnjoj Kini'.Išli smo u istu srednju školu. Bio je četiri godine stariji od mene. U vrijeme kada su ga izabrali za 'deset najvećih mladih nada Sangaja, također je postao i moj zaručnik i bili smo zajedno sve do jednoga jutra nekoliko mjeseci kasnije kada sam u poštanskom sandučiću naišla na neki CD na kojemu je pisalo njegovo ime. Kada ga je Qiqi vidio, dramatično je promijenio izraz lica i ubrzo mi priznao da ima veze s mafijom. Nedugo za tim je tajanstveno nestao, a ja sam se uselila nazad u svoj stan.U to vrijeme mi ništa nije polazilo za rukom. S pisanjem sam bila zapela u slijepu ulicu, a jedne večeri nakon što je jedna katastrofa uslijedila za drugom, pokušala sam si prerezati vene na zapešću. Nije me boljelo, ali je bilo zastrašujuće i nimalo zabavno. Dok je krv kapala posvuda, uspjela sam nazvati dečka koji je godinama bio zaljubljen u mene, a on je dotrčao i spasio me. To je bilo prije samo pet godina, ali se meni činilo kao da je bilo prije pedeset. Mrlje od krvi su požutjele od onda, moje lice na fotografijama se zamaglilo, a moj bivši zaručnik se napokon trebao oženiti. To me nije niti boljelo, niti sam bila sretna zbog njega. Jednostavno nisam mogla prestati razmišljati o tim sjećanjima koja su lako bljedila. Razmišljala sam o toj djevojci koja je kao umiruća ptica pala na pod kupaonice te strašne noći. Tijelom su me prošli žmarci.Navečer sam taktički odbila Susanin dobronamjerni poziv na večeru. Umjesto toga sam ostala u hotelskoj sobi i naručila nešto za jelo. Nakon toga sam neko vrijeme gledala BBC i uživala u britanskom izgovoru. Govoriti takav engleski je poput držanja nevidljivog jajeta u ustima - moraš biti jako oprezan da ga ne razbiješ. U svakom slučaju, ostavlja utisak profinjenosti.Pola sata sam provela u kadi, a nakon toga pola sata meditacije koju me naučio Muju. Ne znam zbog čega, ali u pola takve meditacije bih osjetila seksualno uzbuđenje koje potraje samo nekoliko sekundi. Kada se cijelo tijelo potpuno opusti, možda se pokrene energija koja spontano putuje po tijelu.Moguće je da kada ta energija dode do seksualne zone, nastane osjećaj koji ljudi nazivaju 'seksi'.Uzela sam nekoliko tableta za spavanje i nazvala Mujua. Dobila sam samo njegovu automatsku sekretaricu. Činilo se da je potpuno zaokupljen problemima u uredu.Ugasila sam svjetla iznad kreveta i legla na mekani, udobni madrac s lijevom rukom na trbuhu, a desnom na lijevoj dojci. U tom sam se položaju osjećala najudobnije. Počela sam polako odbrojavati.Odjednom je zazvonio telefon. Istog trenutka me oblio znoj. 'Bože!', uzdahnula sam, posežući za telefonskom žicom nakon čega sam nastavila brojati ovčice. Ne znam točno kada, ali u jednom trenutku su se ovčice pretvorile u muškarca po imenu Nick.Jedan Nick, dva Nicka, tri Nicka... bez problema. Uzela sam još jednu tabletu za spavanje.Poput holivudskog filmaSvaka djevojčica zna što je ljubav. S vremenom se samo povećava njezina sposobnost patnje zbog ljubavi. Francoise SaganTaj dan kada sam odlazila iz Barcelone rekli su mi da je moja knjiga dospjela na

sam vrh popisa najprodavanijih knjiga u Argentini i to ispred Gospodara prstenova. Nazvao me Muju. Već je bio potvrdio svoju kartu za Buenos Aires. Trebao je stići dva dana poslije mene.Sušan me ispratila do aerodroma. Kupila mi je kutijicu sušenih komadića naranče prelivenih čokoladom iz trgovinice Gugu koja se nalazi u blizini njezine kuće. 'Nema sumnje, postat ćeš ovisna o njima. Čokolada i sušene naranče su najbolja kombinacija. Prodaje se samo u jednoj trgovini na svijetu, a ta se trgovina nalazi pored moje kuće.' Njezin smijeh je grgutao poput mjehurića u boci gaziranog pića, samo je nadolazio i nadolazio... Stvarno mi je bilo teško pozdraviti se s njom.'Smijem jednu sada probati?''Pa, naravno. Tvoje su.''Hvala.'Otvorila sam omot kutijice i uzela jedan komadić za nju, a drugi sam strpala sebi u usta. Vau. To je stvarno bila najukusnija čokolada koju sam ikada probala. Čokolada je bila prelivena preko pola svakoga komadića, pa se okus otopljene čokolade savršeno miješao s okusom naranče. 'Jako seksi', rekla sam.Sušan se nasmijala. Da uvijek nailazim na cure poput nje, pomislila sam, mogla bih putovati svijetom i nikada se ne osjećati usamljenom ili umornom.Taksi koji me vozio na aerodrom krenuo je prečicom blizu Gradske vijećnice, ali ta je cesta bila blokirana palestinskim prosvjednicima. Na tom je mjestu već bilo zaustavljeno dosta automobila. Brojni policajci su dolazili i odlazili, a to je samo pogoršavalo stvari.'Što rade?', upitala sam nervozno.'Protestiraju.' Sušan je također izgledala zabrinuto.>'Zašto protestiraju?''Teško je reći. Vjerojatno zbog problema na Bliskom istoku.''Da, vjerojatno', rekla sam. U duši sam znala da ni Sušan ni ja nikada nećemo razumjeti tu vrstu politike i ratova potaknutih divljim eksplozijama tes-tosterona. 'Zašto je stanje na Bliskom istoku uvijek toliko nasilno?''Ljudi imaju neugodnu naviku da proizvode patnju', rekla sam dok sam zagrizla u još jednu čokoladom oblivenu krišku naranče.Sušan je klimnula glavom. 'Ali nikako ne smijemo propustiti let', rekla je odlučno dok je otvarala vrata i izlazila na ulicu.Gledala sam kako hoda naprijed - nazad, nekoliko puta tražeći izlaz. Vrijeme je prolazilo i postajala sam zabrinutija. Mrzila sam propuštati letove i onaj grozni osjećaj kad si potpuno nemoćan jer su ti planovi za putovanje upropašteni. Možda je to imalo veze s mojim horoskopskim znakom. Voljela sam praviti planove, ali ne i da oni odjednom postanu kaotični.Pitala sam vozača može li naći neki drugi put, a on je prozborio slijed riječi koji nisam razumjela, no bit je bila da nema nade. Duga kolona automobila bila je nanizana ispred i iza našega auta, a vožnja unatrag kroz uličicu bi bila pravi mali pothvat. Sušan se vratila. 'Ovo ne pali. Morat ćemo sjesti u neki drugi taksi!', viknula je. 'Dobro, ali kako ćemo naći drugi taksi?', upitala sam pokušavajući svom svojom snagom izvući prtljagu iz prtljažnika.'Ne brini,' rekla je Sušan zabrinutog izraza lica dok je dizala poklopac svoga mobitela. Na silu smo se probili kroz uličicu. Sušan je glasno psovala na mobitel — nekoliko brojeva je bilo zauzeto ili se nitko nije javljao na njih vjerojatno zato što su svi Španjolci zvali svoje ljubavnike ili se sunčali na plaži. Ovo je ipak trebala biti romantična i strastvena zemlja.Stajali smo pokraj ceste naizgled dozivajući svaki automobil. I tada, iznenada, poput scene u nekom filmu, ispred nas se naglo zaustavio jedan crni Mercedes Benz.Automobilska stakla spustila su se otkrivši šarmantno i nasmiješeno lice. 'Ulazi, mala!' Otvorio je vrata kako bi dvije vrlo začuđene djevojke koje su stajale uz cestu mogle ući. 'Požuri se.' Muškarac koji je uvijek nosio crna odijela Armani u crnom Mercedes Benzu, a bio zgodniji od Georgea Cloonevja... Muškarac koji se uvijek pojavljivao kada i gdje biste ga najmanje očekivali. Tko bi se mogao mjeriti s tim?Šutjela sam. Nick je sjedio pokraj mene i svako malo gladio svoju gustu kosu dok je razgovarao sa Sušan.'Kakva slučajnost', rekla je Sušan.'Da, kakva slučajnost', rekao je Nick.

'Nisam znala da i ti ideš na aerodrom. Kako se, zabogu, događaju takve slučajnosti?', rekla je Sušan.'Ma, to je božanska intervencija, rekao je Nick.Tada je u autu nakratko nastao muk. Čuo se samo zvuk džeza koji je dolazio iz zvučnika i ispunjavao našu okolinu.'O, što je ovo?', upitao je Nick, kao da je otkrio novi kontinent u trenutku kada je u mojim rukama ugledao kutijicu punu čokoladom pokrivenih kriški naranči.Nisam odgovorila, samo sam otvorila kutiju. Slegnuo je ramenima, pogledao me i nasmijao se te nijemo uzeo krišku i stavio u usta. 'Oh!', klimnuo je glavom. 'Vrlo seksi!'Sušan se od srca nasmijala, a i ja sam se nasmijala, iako sam smatrala da se ne bih trebala smijati. Taj put kad smo se, nabijeni elektricitetom, poljubili u Nevv Yorku, Nick je rekao istu stvar kao i Muju: 'New York je presuh!', i sada, još jednom, rekao je istu stvar kao i ja: 'Vrlo seksi!' Zamislite koliko je malo vjerojatna mogućnost ovakve slučajnosti.Nisam se mogla ne zapitati je li postojala neka vrsta veze koja povezuje sve ove slučajnosti. Ima jedan duhovni bestseller po imenu 'Celestinsko proročanstvo' koji tvrdi da sve slučajnosti imaju skrivenu duhovnu ili mističnu logičnost.Prije nego što smo došli na aerodrom, pojeli smo cijelu kutiju čokoladi-ca pa smo se istovremeno svi troje pomalo opustili.Sušan i ja smo se čvrsto zagrlile, kao da se nismo željele razdvojiti. Na ovoj kratkoj španjolskoj turneji je sve prošlo glatko, s ponekim usputnim dramatičnim trenutkom koji je ostavio trajni trag.Nick je potom zagtlio Sušan i po Susaninom izrazu lica se moglo vidjeti da je stvarno bio fatalan za žene.Sušan je otišla, a nas dvoje smo otišli prijaviti se na dva različita šaltera. Poslije toga, Nick je sa mnom požurio prema izlazu. Avion je već počeo s ukrcavanjem. Brzo mi je pružio svoju posjetnicu na koju je napisao sve svoje privatne brojeve i privatnu e-mail adresu koju mu ne provjerava tajnica. Nakon što je bio siguran da je u moju ruku stavio sve moguće načine na koje ga se može kontaktirati, odahnuo je s olakšanjem. 'Ne želim te pustiti, ali vidjet ćemo se opet, obećavam', rekao je. Nisam sumnjala u njegove riječi. Ako je rekao da ćemo se vidjeti opet, onda i hoćemo.Kako smo odlazili, nagnuo se ptema dolje i poljubio me u obraz, potom oklijevao par trenutaka i tada me poljubio u usta.Usne su mu istovremeno bile vruće i mekane, a dah mu je imao divan miris. Bila je to ona vrsta mirisa od koje se odmah navlažim.U Parizu sam presjela u drugi avion, a na noćnom letu iz Pariza za Buenos Aires sam nosila čepiće za uši i pokrila oči te spavala iznenađujuće dobro. Možda sam tako dobro spavala jer sam bila jako umorna i nisam se više morala brinuti o glasnoj zvonjavi telefona ili o nekome tko kuca na moja vrata poslije ponoći.Iduće jutro, nedirnute čednosti, stigla sam na južnu polutku, u Buenos Aires.Dio ljubavi nestaje u Buenos AiresuBez obzira koliko je tvoj krevet velik ili mekan, ti moraš iz njega izaći. Grace SlickSamo se sjeti, svi smo mi u svemu ovome sasvim sami. Lily TomlinAko želimo da sve ostane kako jest, bit će potrebno sve promijeniti.Giuseppe di Lampedusa: LeopardBuenos Aires-LjetoLjudi su bili optimistični i prijateljski raspoloženi kao i u Španjolskoj. Iako su bili usred velike gospodarske krize, Argentinci su pokazali svoju prirođenu pristojnost i toplinu karaktera, a i strastveno su čitali knjige. U mutnoj, prohladnoj noći čitati knjigu uz svjetlo male svjetiljke značilo je oživjeti jedno staromodno raspoloženje usred gospodarske krize. Bila je to svojevrsna sreća u nesreći.U ovom predivnom gradu s prostranim plavim nebom i divovskim drve-ćem, u kojemu je rođen veliki Borges, provela sam dva obvezama ispunjena dana. Bila sam smještena u hotelu Mariott.Sve intervjue sam obavljala u kafiću u prizemlju hotela, a povremeno smo izlazili u vrt pokraj kafića i tamo snimali fotografije. Atmosfera je bila optimistična, osjećajna i iskrena. Shvatila sam da u komunikaciji s drugim ljudima koristim srce, a ne glavu.Bila sam opčinjena ozbiljnim, ali vedrim izrazima lica tamošnjih ljudi;

opčinjena ogromnim drvećem koje se može naći samo u Južnoj Americi; opčinjena bajkovitim mirisima u zraku, opčinjena crkvom s prostranim travnjakom u blizini moga apartmana.Kada bi se spustio sumrak, zamišljala bih sjene na travnjaku kako hodaju, plešu, govore šapatom. Možda su to bili duhovi crkve. Izludjeli od usamlje-nosti, željeli su da netko priča s njima. Znatiželjno su koračali naprijed i nazad po travnjaku ispred vrata apartmana mlade Kineskinje. Ovdje se rijetko moglo vidjeti Kineze. Mediji su tvrdili da sam prva kineska spisateljica koja je posjetila njihovu zemlju.Ujutro trećeg dana lebdjela sam u nekom neobičnom snu kada sam začula kako se otvaraju vrata moje sobe. Tragovi sedativa koji su još ostali u mom mozgu otežali su mi otvaranje očiju, ali sam znala da je stigao on.Ostao je u dnevnoj sobi neko vrijeme, dao poslužitelju napojnicu, te se uputio u kupaonicu. Nakon niza zvukova pljuskanja vode, čula sam vrata spavaće sobe kako se otvaraju. Lagano je prišao krevetu, nagnuo se i poljubio me. Miris jutarnjeg zraka treperio mu je na usnama, pomalo hladan, poput mente.Nastavila sam žmirkati i ispružila ruke kako bih ga čvrsto zagrlila.Muju je donio nekoliko konzervi japanskog zelenog čaja kao poklon za urednika i glasnogovornika, a jednu za nas da razbistrimo glave ujutro kada se ustanemo. Japanski i kineski zeleni čaj su praktički ista stvar, iako Japanci više vole kada su listići čaja samljeveni u prah.Dok sam bila zauzeta svojim poslovima u kafiću, Muju se snalazio po ulicama i uličicama Buenos Airesa s jednim ruksakom, kartom i mini kamerom.Kad se smračilo, vratio se i sjeo u udaljeni kut kafića, pritom ispijajući čaj i promatrajući me. Ovo je bilo prvi put da me vidio kako radim i mogla sam u njegovim očima uočiti obožavanje i ponos.Nakon što sam završila s poslom, nas nekolicina se autom uputila na večeru u jedan restoran na obali rijeke. Putem smo prošli kroz bogati dio grada, a Lucy, koja je išla s nama, pokazala nam je jednu luksuznu vilu koja je zauzimala cijelu ulicu i rekla: 'Pogledaj, tu živi naš predsjednik.'Netko drugi je dodao: 'U stvari, naš predsjednik je uvijek u uredu zauzet pravljenjem nereda od naše zemlje.'Došli smo do obale rijeke i ukrcali se na brod. Lucy je rekla da je gusta šuma, koja se pružala uz rijeku, nekoć pružala utočište za tražene bjegunce — veliki broj njih i to za vrijeme revolucije. Mnogi od njih su bili umjetnici radikalnog usmjerenja, pisci i pjesnici. Voda je bila naborana baš tamo gdje se tok rijeke razdvajao i pomicao naprijed i nazad kao da je u nekom odvojenom svijetu; idealnom mjestu utočišta i osamljenosti.Sjedili smo na brodić koji se polako vukao, pritom s velikim interesom buljeći u nastalu tamu i gustu hrpu drveća i kuća razbacanih s obje strane obale. Pun mjesec stajao je visoko na nebu. Davao je odsjaj na površini rijeke naborane valovima. Imali smo dojam da ga se može dotaknuti. Nebo južne polutke bilo je vedro i čisto.Brod je došao do restorana, pritom polako spuštajući sidro blizu jednostavnog drvenog doka i gaseći motor.U tom restoranu, Ca/ico, susreli smo dva konobara i debelu mačku. Jedan od konobara je bio izrazito nizak i okrugao ćelavac koji pomalo podsjećao na kakav lik iz nekog kazališnog djela. Njegov spljošteni dugi nos je svima zaokupio pozornost. Izgledao je poput neke karikature. Drugi konobar je bio vrlo visok i također ćelav. Nasred čela imao je nekakvu vrstu ozljede jer je ono bilo pokriveno tankim povezom. Imao je nesretan izraz na licu. Nisam se mogla ne zapitati kako su ove dvije neobično suprotne osobe postale povezane. Bili smo jedini gosti u restoranu na svježem zraku na platformi uz dok.Pričalo se da u tom restoranu služe najbolji pohani sir u Buenos Airesu. Meni, koja nisam imala prekvalitetne zube, bio je gumen. Svoju porciju sam dala mački koja ju je pojela u jednom zalogaju. Nije ni čudo što je bila toliko debela. Konobari su iznosili jedno jelo za drugim, svaki put tjerajući mačku koja se gurala do našeg stola.Bila je kasna jesen u Buenos Airesu. Navečer se u zraku osjećala slaba hladnoća. Vlažni zrak koji je dolazio s rijeke polako je ulazio u odjeću, hvatajući se za kožu poput davne uspomene.U našem društvu su bili samo pušači. Muju je pričao s njima o trenutačnom stanju u državi, a Lucy i ja smo pričale o Sušan iz Španjolske. Lucy je deset godina živjela u Madridu pa su se Sušan i ona dugo poznavale.

Noćni vjetar povremeno je otpuhivao tišinu. Sjedili smo pokraj rijeke i činilo se kao da ona predstavlja vrijeme. Njezin veliki, moćni tok prolazio je pored nas, tekući polagano sve dok se nije spojio s morem. No, jedan dio rijeke nije nestajao. Bio je to život, bila je to ljubav, bili su to snovi.Muju se svima svidio. Njegov topli osmijeh i veliko srce omogućavali su mu da stekne prijatelje ma gdje bio. Bio je tip osobe kojoj je cijeli svijet obitelj, a svi ljudi potencijalni prijatelji. Podsjećao me na odmetnutog istočnjačkog viteza koji bi sa svojim mačem išao sve do kraja svijeta; na čovjeka čije čvrsto obećanje vrijedi tisuću zlatnika, na nekoga tko bi jahao najbržeg konja i nosio najoštriji mač te odsjekao čak i vlastitu glavu kako bi spasio prijatelja; i na nekoga za koga su prijatelji uglavnom bili važniji od žena. Postoji drevna kineska pripovijest o čovjeku koji je, da bi spasio nekoliko svojih izgladnjelih prijatelja u opkoljenom gradu, ubio svoju omiljenu konkubinu samo da bi oni imali što jesti. Muju je uvijek nosio najmoderniju, najpopularniju odjeću, no iznutra je skrivao staromodnu dušu koja žene, svoje prijatelje i sve ostalo na svijetu promatra kroz tradicionalno ponašanje otprije nekoliko stoljeća ili čak tisućljeća. Njegovo postojanje je bilo mješavina vremena i gline. Bio je poput nevoljne, ali znatiželjne pantere koja se probija krozmodernu urbanu džunglu, otkrivajući pritom da je sretno djetinjstvo ljudske vrste odavno dovršilo svoj put.Idućeg smo jutra sjedili na travnjaku ispred hotela, ispijali japanski čaj i čitali novine na engleskom jeziku koje su nam dostavili rano ujutro. Dodatak u novinama je sadržavao posebni izvještaj o argentinskoj gospodarskoj krizi u kojemu se raspravljalo o tome kako je prethodni dan bio prvi dan u posljednjih mjesec dana da su Argentinci mogli otići u banku i dobiti novac u gotovini. Ispred nekoliko banaka stvorili su se zastrašujuće dugi redovi. Kad su se banke na kraju radnog vremena zatvorile, pronađeni su leševi triju starica. Čekajući u redu, pale su mrtve od gladi i slabosti.Pesos je nekad vrijedio jedan američki dolar, a sada mu je vrijednost pala na samo trideset i pet centi. Lucy nam je rekla: 'Sad treba kupovati u Argentini.' Hotel Mariott je bio pun meksičkih i američkih turista koji su iskorištavali nastalu situaciju. Možda je i Argentincima bila potrebna zarada, no biti stranac u toj zemlji značilo je osjetiti miris tragova pustoši i tragedije u zraku. Nije se moglo izbjeći osjećaju krivnje. Nakon što je konobar iz hotela na travnjak dogurao kolica za doručak, prihvatio napojnicu i otišao, Muju i ja smo se posvađuckali o načelu pojedinih stvari. Umjesto uvoda, Muju mi je iznenada rekao: 'Zašto si tako pogledala konobara?' Ja sam spustila komad tosta koji sam držala u ruci, potpuno zatečena. 'Kako to misliš?'Muju je otpio gutljaj čaja. 'Možda nisi bila svjesna toga, ali na trenutak si pokazala nepotrebnu aroganciju.'Skoro sam ispljunula kruh iz usta. 'Nemam pojma o čemu to govoriš.' Moj glas je zadrhtao, a moje ruke su se stisnule u šake kako bih spriječila da ne uzmem nešto i bacim.Muju je izbjegavao moj pogled, odrezao komad slanine i stavio ga na moj tanjur. 'Samo želim biti iskren s tobom. To je samo moj osjećaj, nešto što osjećam već neko vrijeme i bolje je da progovorim o tome. Možda sam preizra-van, oprosti.'Stavila sam svoj ubrus na stol, ustala se i uputila se u našu sobu.Umila sam lice hladnom vodom i promatrajući se u ogledalo iznenada osjetila da se nešto ruši unutar mene, ne baš sasvim, nego kao gospodarski krah neke zemlje. Bio je to prvi put da me Muju kritizirao tako izravno i to u tako nezamislivo netaktičnom trenutku i mjestu. Prava bol dolazila je iz činjenice da je rekao kako to osjeća već neko vrijeme. Osjećala sam se posramljeno. Zašto tako dugo nisam ništa znala o tome? Osmjehivala sam se konobaru nebrojeno puta govoreći hvala i dajući napojnicu, ali još uvijek nisam mogla shvatiti što sam to učinila i navela Mujua da me tako žestoko kritizira.Mrzila sam način na koji je rekao da mu je žao. Svaki put kada bi rekao da mu je žao, osjećala bih tu neku vrstu nemoguće udaljenosti između nas. Nije se zaptavo ispričavao. Osjećao je krivnju jedino zbog onoga što mu se učinilo nekorektnim u onome što se dogodilo. Nekoliko puta sam imala osjećaj da je on gotovo savršen čovjek, ali ovaj put sam bila samo očajna i rezignirana. Bio je gotovo savršen, ali u stvari je na meni vježbao svoje tobožnje pravo na aroganciju. Ženi se može reći 'ne voliš me dovoljno,' ali jednostavno je nedopustivo tako olako reći 'nepotrebno si arogantna prema drugim ljudima'. Samo bogovi mogu govoriti takvim tonom.

Ili je krivica bila moja? Jer, uvijek sam cijenila njegovu iskrenost. Gledala sam sve ovo vrijeme na njega kao na boga, kao na neku prirodnu silu koja mi može pomoći da odrastem.Presvukla sam se i sišla u kafić. Muju je ostao na travnjaku kako bi se susreo s učiteljem španjolskog kojega su nam preporučili naši prijatelji Argentinci.Glava me boljela dok su trajali jutarnji intervjui s novinarima. Cesto bih usred davanja odgovora zaboravila što je bilo pitanje.Imala sam tri slobodna sata popodne, ali sam te noći trebala održati predavanje pred tri tisuće ljudi na Međunarodnom sajmu knjige u Buenos Airesu.Kao ispriku za jutrošnju nesreću, Muju je sredio da nas auto tijekom slobodnog popodneva odvede na ručak u poznati i cijenjeni restoran u blizini luke. Nažalost, vozač se izgubio, skrećući neprestano u ulice i uličice sve dok nekako nije prošao čitav jedan sat. Vozač je znao samo pokoju riječ engleskog, a izgledao je prilično ljutito. Prikrivajući svoju nervozu, Muju je pokušavao komunicirati s vozačem i dati mu upute koristeći kartu i svoj skoro ništavni španjolski.Ja sam samo buljila kroz prozor, ne pokazujući bilo kakav osjećaj. Kada je auto prošao kroz jedan slam, vidjela sam dječake kako nose potrganu obuću za nogomet i na čistini viču i igraju nogomet. Postati novi Maradona bila im je jedina šansa za bijeg iz tog siromašnog naselja. Vozili smo se još pola sata, ali još uvijek nismo mogli pronaći restoran koji je Muju odabrao. Odjednom sam rekla vozaču: 'Oprostite, molim vas, stanite ovdje.' Nije razumio engleski pa sam morala ponoviti gestama.Auto je stao ispred restorana koji je izgledao uređeno, ali i neukusno. Turisti su prolazili ulicom. Nedaleko, jedan izvrsno obučeni par je na suncu plesao tango. Djevojka je bila predivna, dugih nogu, visoko podignute stražnjice i bujnih grudi - savršena u svakom pogledu. Da je živjela u Šangaju, mogla je plesati u svim boljim klubovima ili se udati za bogatog muškarca. Kad je ples završio, muškarac je ispružio šešir za novac, a gomila oko njih se raščistila.Sjedili smo u tmurnoj tišini.Muju je iznenada rekao: 'Nisi li primijetila? Ovaj put si bila arogantna prema vozaču!' Kad je to izgovorio, u očima mu se pojavio ozbiljni, ali zbunjeni izraz.Ja sam smjesta počela plakati. Sakrila sam lice iza svog Chanel šešira i velikih Armani sunčanih naočala, obrazi su mi bili isprani od suza, a dostojanstvo od jecaja.Vruće ljetno sunce južne polutke spustilo je svoj sjaj na napučenu ulicu. Sjedila sam u tišini, uživajući u osjećaju povrijeđenosti. Muju je pokušao govoriti nježnim tonom. 'Nemoj plakati, dušo. Idemo sada nešto pojesti ili ćemo zakasniti na tvoje predavanje. O nekim stvarima ćemo morati popričati kasnije.'Nisam mu ništa odgovorila. Bila sam poput snjegovića koji se sporo otapa i neumoljivo nestaje na suncu.Muju me grlio, ljubio, ohrabrivao i tješio, ispričavajući se svim srcem, ali bez ikakvog značajnog učinka. Nisam osjećala ništa osim straha i tuge. Osjećala sam da me ljubav ostavlja i nisam imala snage da je nekako zaustavim.To popodne bilo je najneispunjenije, najtmurnije vrijeme kojega se mogu sjetiti. To popodne su me bogovi upozoravali kako čak i netko tko te zaista voli i poštuje, čak i ako je to gotovo savršena, mudra i topla osoba, može u jednom trenutku postati tvoj pakao, tvoj sudbinski neprijatelj. Nitko nije u savršen u ovom životu, i zbog toga što smo samo ljudi, a ne bogovi, neizbježno je da će biti boli, nerazumijevanja i predrasuda.Nisam ništa jela i požurila sam se na sajam knjiga te stigla tamo pet minuta prije početka. Lucy i ostali su gotovo poludjeli od brige; uopće se ne sjećam što sam rekla toj publici od tri tisuće ljudi. Samo sam primijetila da je netko na kraju prvog reda uperio mini kameru u mene. Jedan prst na lijevoj ruci mu je nedostajao. Zaista me volio, ali ponekad me doista bezosjećajno znao povrijediti. Voljela sam ga, ali ponekad ga nisam nimalo razumjela.Posljednjega dana u Buenos Airesu smo otišli pogledati nogometnu utakmicu na stadion. Teren je preplavilo more ljudi, mašući i navijajući. To je možda bila jedina doista neiskvarena stvar u zemlji.Potom smo otišli u najbolju robnu kuću u Buenos Airesu. Predahnula sam u kafiću u prizemlju dok je Muju sam šetao trgovinama. Kada se vratio sa sedam ili osam vrećica u rukama, na sebi je imao nove cipele i novu jaknu.Dao mi je jednu od manjih vrećica. 'Za tebe', rekao je. Unutar vrećice se

nalazila jedna manja vrećica, a unutar te manje vrećice nalazila se još manja kutija. Kada sam pogledala unutra, vidjela sam naušnice s rubinima i ogrlicu od bijelog zlata koja je imala na sebi rubin u obliku srca. Sjali su s dubokim i delikatnim svjetlom. Crvena boja je bila lijepa poput kapljice djevičanske krvi. Pogledala sam ga. 'Hvala.''Naporno si radila,' rekao je. 'Zaslužila si.'Lucy nas je odvezla na aerodrom. Let nije kasnio, pa smo prije polijetanja pretresli sve džepove i torbe tražeći preostale pesose koje smo potrošili u trgovinama na aerodromu. Kupili smo dvije kutije gorkog argentinskog čaja i paket žvakaćih guma.Kada su nam u džepovima ostali samo američki dolari, vratili smo se u SAD.Miris obasjan suncemPrimijetit ćeš miris cvijeta,ali nećeš znati da dolazi od meneRabindranath TagoreOtok Putuo - jesenGospodar isprazne prirode se postepeno oporavio.Međutim, još uvijek je zastrašujuće malo jeo, a nije jeo ništa poslije podneva u skladu s budističkom doktrinom. Svaki dan bi pojeo samo doručak i ručak. Ujutro samo zdjelicu riže bez povrća. Popodne rižu i povrće - tofua s graškom i gljivama, ali bez mesa ili ribe. Samo ta dva obroka na dan.Jednoga sunčanoga popodneva sam pratila oporavljenog Gospodara u šetnji po cijelom Hrama pravedne kiše.Kada smo prošli pokraj Pu-ti drveta ispred dvorane Guanvin, s grana se oglasilo nekoliko ptica slatkim zvucima koji su sličili na zvuk kineske citre.'Gospodaru, čujete li ptice kako cvrkuću?', upitala sam.'Da.' Gospodar je klimnuo glavom, podižući pogled na grane drveća. Iz guste krošnje je izletjelo nekoliko malih ptica uz zvuk lepetanja krila koje su odmah nestale iz našeg vidokruga.'Čuješ li sada ptice kako cvrkuću?', ležerno me upitao Gospodar.Na trenutak nisam znala što odgovoriti. Instinktivno sam znala da ne mogu reći 'ne,' iako je to bila prava istina. Ovo Gospodarovo pitanje je bilo na sasvim drugoj razini.Gospodar se okrenuo i nastavio hodati naprijed. Hodala sam iza njega, gledajući sjene Gospodara i sebe kako se polako kreću na sunčevoj svjetlosti, jedna ispred, a jedna iza.'Žao mi je. Nisam shvatila što ste htjeli reći', napokon sam rekla.Na licu Gospodara se pojavio osmijeh. 'Ali tvoje budističko ime je Mudrost!', rekao je.Počela sam se smijati. 'To je zato što mi nedostaje mudrosti,' rekla sam.Gospodar je mirno rekao: 'Zvukovi nastaju i nestaju poput prašine. Sposobnost sluha ne nastaje kada nastaje zvuk i ne nestaje kada zvuk nestane. Prava mudrost zanemaruje pojavljivanje ili nestajanje zvuka.'Naglo sam stala i zapljeskala. 'Shvaćam!'Ali Gospodar me izgleda nije čuo. Njegovi koraci su se nastavili. Požurila sam za njim, pridržavajući ga dok se uspinjao stubama.Mladi budistički učenik, Hui Guang, baš je u tom trenutku projurio jednim stražnjim hodnikom. Otišla sam pogledati i vidjela sloj papira položen na kamene klupe i jedan veliki, svježe ubrani buket divljih krizantema odložen na njemu. Hui Guang je pognuo glavu i usredotočeno štapom od bambusa razgrnuo krizanteme kako bi uhvatile sunčevog sjaja.'O, Gospodaru, došli ste!', Hui Guang je podigao pogled, tek tada nas zapravo pogledavši. Brzo je ustao.Gospodar isprazne prirode ga je potapšao po ramenu. 'Puno si se namučio da se sjetiš i tako brzo nabaviš ovo cvijeće.''Kao što vaš učenik i treba,' rekao je Hui Guang s rukama sklopljenim iz poštovanja.Gospodar isprazne prirode pokazao je na jednu drugu kamenu klupu i rekao mi: 'Zašto se ne bismo malo odmorili?' Smijući se, obratio se Huiju Guan-gu: 'Mogli bismo igrati go.''Vaš učenik će odmah krenuti po igru i čaj.' Rekavši to, Hui Guang se udaljio.Uskoro nakon toga su Gospodar i Hui Guang sređivali ploču za go, pili čaj i počinjali s igrom. Gledala sam borbu sa strane, povremeno okrećući krizanteme na kamenoj klupi kako bi sunčeva svjetlost što brže ušla u lijepe i osjetljive

latice. Nakon što su se divlje krizanteme osušile na suncu, trebale su biti stavljene u pamučnu vrećicu koja bi tada poslužila kao jastuk za Gospodara. Navodno je spavanje na takvom jastuku činilo osjetila sluha i vida bistrijim i oštrijim, a također raspuhavalo štetnu toplinu i vlažnost. Noćas je Gospodar ležerno spomenuo učinke takve vrste jastuka, ni ne pomišljajući na to da će se mladi redovnik Hui Guang toga sjetiti i ustati rano ujutro kako bi proveo jutro u planinama berući krizanteme.Pogledala sam u smjeru Huija Guanga dok je igrao protiv Gospodara, imao je ozbiljan i zamišljen izraz na svom mladom licu. U hramu su mladi redovnici početnici bili poput jabuka koje još uvijek nije okaljala crvotočina, čistoga i nemjerljivo dostojanstvenog duha.Sjećam se da sam ga jednom upitala: 'Jesi li ikada razmišljao o tome kakva osoba želiš biti?'Rekao mi je: 'Netko nalik Gospodaru isprazne prirode.'Sjedila sam s tom dvojicom redovnika, jednim starim a drugim mladim, dugo vremena, svjesna aroma koje su polako lebdjele prema meni i polako ulazile ravno u moje srce. Nije to bio samo miris krizantema koje se suše na suncu; bio je to onaj miris koji je zračio iz čovjeka koji je živio sto godina i iz mladosti koja je još uvijek posjedovala nevinost djetinjstva s dušom od cvijeća.U budističkim zapisima zapisano je kako iz tijela onih koji žive u skladu s budizmom zrače mirisi.Napuštam Nevv York, napuštam NjegaMuškarci ti se moraju jako sviđati. Jako, jako sviđati. Moraju ti se jako sviđati kako bi ih mogla voljeti. U suprotnom su jednostavno nepodnošljivi. Marguerite DurasPođi, vrijeme je da kreneš. Lao-ZiNew York - LjetoZelene krošnje topole bacale su tihe sjenke na ulice i zgrade koje su sjale na suncu. Nevv York je već bio ispunjen prizorima ranoga ljeta.Sjedila sam s modernim sunčanim naočalama Ckanel na nosu u kafiću na ulici na Upper West Sideu, pisala dnevnik, promatrala prolaznike i ispijala čaj. Kineskinja koja u kafiću na Manhattanu ne pije ništa osim čaja - ta je slika već označavala potpunog stranca. Bilo je to nešto kao kletva. U Šangaju su me kožne hlače i činjenica da spavam sa zapadnom kulturom označile kao autsajdera. U Nevv Yorku sam isto tako bila autsajder jer sam pila čaj u kineskim, svilenim qi haljinama. Proputovala sam veći dio svijeta, ali i dalje sam, bez obzira gdje se nalazila, uvijek ostajala stranac koji nekamo trči sa svojim kovčezima, čvrsto držeći avionsku kartu u rukama.Povremeno bih osjetila oštru bol u grlu, kao da je izostanak osjećaja pripadnosti neki trn koji mi se tamo duboko zabio. Sve češće sam sanjala o rodnom otočiću, otoku Putuo, i hramovima koji su se na njemu nalazili. Obično je san započinjao tako da sasvim iscrpljena plutam na površini mora, posvuda tražeći otočić i baš kad pomislim odustati do mene dopre nebeski glas koji mi nešto govori. Svim silama se trudim čuti što mi govori, ali to ne uspijevam. Iz noći u noć mi se vraća isti san s nebeskim glasom. Kad bih se probudila, osjećala sam se zbunjeno, izgubljeno i nesretno jer nisam uspjela jasno čuti što mi je tajanstveni glas htio poručiti.U drugom snu postajem dijete od dvije ili tri godine koje se trudi prekoračiti prag. Prag je previsok za mene, pa se moram jako koncentrirati i uložitisvu energiju kojom raspolažem. Za mene je to veliki napor, ali ne osjećam strah. Poreci mene nema nikoga i sve je mirno i ispunjeno svjetlošću.Muju je i dalje bio jako zauzet u svom uredu. Ako bi povremeno ostao u uredu manje od dvanaest sati, osjećao je krivnju.Ni jedno ni drugo nismo spominjali svađu u Argentini, no to nije značilo da smo se oko toga razumjeli niti da smo si međusobno oprostili. Umjesto toga došli smo do nekog prešutnog sporazuma prema kojemu smo za sada ignorirali sva pitanja koja je taj incident stavio ispred nas. Pokušavali smo se usredotočiti na najbolje osobine onog drugog. U tom smo se prostoru smjestili kao ptice umorne od letenja u nekom gnijezdu.Istovremeno smo oboje imali predosjećaj da neću još dugo ostati u Nevv Yorku.U poštanskom sandučiću našla sam knjige koje mi je poslao izdavač, nekoliko ugovora, razglednicu od Mujuove bivše žene Kitty (kojom Mujuu i meni želi sreću), nekoliko računa i piratskih izdanja Šangaj baby koje mi je Xi'er poslala iz Sangaja (prikupila mi je više od trideset piratskih izdanja s bizarnim

koricama), i DVD Spidermana koji se u Šangaju na ulici mogao dobiti za jedan dolar. U pismu me upozorila: 'Nemoj potrošiti deset dolara u Nevv Yorku da bi vidjela najnovije holivudsko smeće. Kad se vratiš u Kinu, za deset dolara ćeš moći vidjeti njih deset!'Muju je dogovorio oproštajnu večeru, ali ne za mene već za dragog i sposobnog Petera iz ureda.Peter je uspio pronaći svoj posao iz snova — predavat će na sveučilištu u San Franciscu. U međuvremenu je Mujuova tvrtka jedva uspijevala opstati dok su je klijenti napuštali, ne ostavljajući mu drugog izbora no smanjivanje broja zaposlenih za pola tako da je Peterova odluka dobro došla obojici. Raspoloženje za večerom je ipak postalo sentimentalno. Muju se iznimno malo napio, pa je neprekidno Petera držao za ruku i nezaustavljivo govorio dok su mu se u očima skupljale suze. Surađivali su gotovo jedno desetljeće.Muju je to vrlo precizno objasnio: 'Volim ga kao da mi je rodbina.'Muju nije imao problema s razvijanjem rodbinskih osjećaja prema ljudima s kojima je radio, prijateljima, bivšim djevojkama i bivšoj ženi, pa čak i prema temama svojih dokumentarnih filmova. Što se mene tiče, ja sam se nalazila negdje između obitelji i ljubavnice. Muju je imao nesretno djetinjstvo, a kasnije ga je obitelj odbacila jer se oženio Židovkom. Povremeno sam se pitala što mu je potrebnije: obitelj ili djevojka? Kakvu vrstu ljubavi je imao sa svojim bivšim djevojkama - obiteljsku ili romantičnu?Večera je završila oko ponoći. Dok je Muju i dalje bio pripit i sentimentalan, ja sam na brzinu u kuhinji skuhala čaj. Nakon toga smo sjeli u dnevnu sobu i počeli pričati.'U mome tijelu živi jedan dječačić... ponekad sam jako djetinjast', rekao je.'Znam', odgovorila sam. To je stvarno bilo očito. Bacila sam pogled na minijaturne gole žene i breskvice poslagane po sobi, pa na njegovu otkačenu, ali simpatičnu odjeću, pa konačno na njegovo okruglo lice i kose oči dok se on glasno smijao.'Ponekad stvarno znam od sebe napraviti budalu'. Otpio je gutljaj čaja, spustio šalicu i krenuo mi masirati leda. Preko odjeće sam osjetila toplinu njegovih prstiju ugrijanih od šalice. 'I ti, Coco, znaš od sebe napraviti budalu, iako sam uvijek vjerovao da si pametnija od mene'.Zagrcnula sam se. 'Hvala, ti si ipak pametniji.'On se nije nasmijao. I dalje me lagano masirao. Cak i nenamjerno njegov dodir je bio nevjerojatno ugodan, a ja sam se jedva suzdržavala da ne počnem presti kao lijena mačka.'Mi se ne natječemo. Uvijek učimo i tražimo neko rješenje koje je dobro za oboje, nije li tako?''Na koji način dobro?''Ne znaš? Brak, djeca, stvari o kojima razmišlja većina muškaraca i žena koji su zajedno.'Uhvatila me panika nakon što sam shvatila da tako otvoreno i jasno govori o tim osjetljivim temama. Misli o tome su mi se vrtjele po glavi gotovo svakodnevno. Bacala sam ih tu i tamo kao povrće po voku. Ali kad ih je Muju samo tako nabacio, odjednom sam ostala bez teksta. Ustala sam se i uputila prema kuhinji. Stajala sam tamo buljeći u ništavilo nekoliko minuta, a onda sam se vratila pretvarajući se da sam prala ruke.'Sto misliš da bi moglo biti s nama?', upitala sam, pokušavajući svim silama zadržati normalan glas, kao da sam spremna na sve što bi mi on mogao odgovoriti.Ležeći i dalje na kauču, Muju je ispružio ruku i povukao me. Onda je cijelo moje tijelo spustio na svoje.Neko vrijeme smo nijemo ležali na kauču. Tišina između nas je uvijek imala neko značenje. Dok me tako čvrsto i nježno držao, osjetila sam sladak i uznemirujući miris alkohola i testosterona.'Mi se nećemo vjenčati, zar ne?' Napokon sam otvorila usta, nesretna zbog tragova slabosti i kukavičluka u svom glasu.'Ne znam...', rekao je.Ušutjela sam. Iako je rekao 'ne znam', pogađala sam što je zapravo mislio. 'Zašto ne znaš', promrmljala sam, pokušavajući sići s njegovog tijela, no on me čvrsto držao, ne dopuštajući mi da odem.Opustila sam se nakon neuspješne botbe. Kada su se naša lica dotakla, shvatila sam da su mi obrazi mokri. Plakala sam. 'Bez koristi!', opsovala sam tiho u sebi. Neka su proklete te suze na mom licu i neka je proklet muškarac koji mi je

odgovorio 'ne znam', ali me nakon toga i dalje čvrsto drži u naručju i ne da mi da odem.'Mala', preo je, 'cijelo ovo vrijeme dok smo zajedno vjerojatno si se s vremena na vrijeme osjećala zbunjeno. Siguran sam da ima dosta mojih osobina koje ti se ne sviđaju. Ti si jako posebna i puno muškaraca bi poludjelo za tobom. Ti si princeza. Ali, ponekad sam malo zbunjen. Jako te je teško zadovoljiti. Sto god učinim, ti si nezadovoljna.' Njegov je ton bio taktičan, ali nešto točniji prijevod njegovih riječi bi glasio da je zbunjen otkako me zna, da sam razmažena i da me jako teško zadovoljiti zbog čega ne vidi da nas čeka sretan kraj.Ustala sam, krenula u kupaonicu i zatvorila vrata. Odvrnula sam slavinu i poprskala lice vodom. Koža me pomalo peckala. Srećom, ljudi mogu osjećati bol, tako barem znaju da su živi.Izišla sam iz kupaonice i rekla Mujuu: 'Možda je došlo vrijeme da se vratim u Šangaj i počnem pisati novu knjigu.'Sljedećeg sam jutra nazvala putničku agenciju. Rekli su mi da je sam vrhunac ljetne sezone i da je većina letova za Šangaj potpuno popunjena. 'Trebam samo jedno jedino mjesto', rekla sam, 'sigurno mi možete pomoći pronaći jedno mjesto. Ne smeta mi ako je cijena nešto viša.'Spustila sam slušalicu i u tom trenutku je život postao nekako jasniji. Bila sam nalik asteroidu koji je neko vrijeme bio izgubljen u svemiru, ali se sada ponovno vratio u svoju orbitu. Iako to nije bila moja najželjenija destinaci-ja, bila sam sretna što imam bar neki pravac.Polako sam se počela pakirati, hodajući iz jedne u drugu sobu s popisom u ruci.Na popisu je bilo sve što mi je bilo potrebno, od malih do velikih stvari. Vlažni ruž za usne Kiehi, produživač za moje prijenosno računalo, film koji nisam stigla razviti, svi mogući porno časopisi koje sam kupila za Xi'er (s na-bildanim, golim dečkima), američki lijekovi protiv mučnine za mog rock prijatelja Piao Yonga koji je svirao gitaru u jednom pekinškom rock bendu i ludovao za tetovažama i ženama. Imao je vrlo seksi ruke koje su mirisale po marihuani, ruke koje su mogle nevjerojatnom brzinom svirati gitaru. Puno žena je sanjalo da su gitara u tim rukama. Njegova jedina slabost je bila muč-nina koju bi dobio kad je putovao, a kineski lijekovi mu nisu pomagali, već samo japanski i američki.Dok sam tako hodala gore-dolje pakirajući se, odjednom sam primijetila ormare u dnevnoj sobi. Nikada ih nisam vidjele otvorene. Pretpostavljala sam da njihov sadržaj nije bio važan jer ih Muju nikada nije zaključavao. Nije mi bilo teško baciti se na čeprkanje jer sam uspjela uvjeriti samu sebe da predmeti unutra nemaju veliku vrijednost.Otvorila sam vrata ormara. Unutra su se nalazile ladice. U jednoj su bile složene stare kutije od cipela, a ja sam znatiželjno otvorila jednu od tih kutija. Unutra se nalazila hrpetina fotografija žena koje nikada nisam vidjela. Neke su bile same, a neke s Mujuom. Tu su se nalazile sve njegove bivše djevojke!Unutarnji glas mi je govorio: 'Ovo nema smisla. Ti si odrasla osoba.' No, drugi glas je tvrdio suprotno: 'Nastavi, pogledaj sve te bivše djevojke. Možda ćeš jednog dana i ti biti jedna od njih!'Pregledala sam ih. No, nakon nekog vremena se više nisam osjećala tako uzbuđeno kao što sam očekivala da bih se mogla osjećati. Neke od njih su bile ljepše od mene, ali većina je bila prosječnog izgleda. Ipak, sve su bile slatke na neki način i sve do jedne su na licu imale sretan izraz. Pregledala sam pola hrpe i onda stala. Muju je imao pravo na svoju privatnost. Činjenica da pokušavam razumjeti našu vezu špijunirajući njegovu prošlost samo je ukazivala na moju nespretnost.Zatvorila sam kutiju i skoro zatvorila ladicu kada mi je za oko zapeo album koji je nosio naslov 'Muju'. Otvorila sam ga. Bio je ispunjen Mujuovim fotografijama. Privukla me jedna stara slika iz koledža. Izgledao je kao jako zgodan buntovnik, odjeven u kožu, naslonjen na zid sa cigaretom u ustima, dubokog i dalekog pogleda koji je za nečim intenzivno čeznuo. Već stara cr-no-bijela fotografija je u sebi imala neku nadrealnu ljepotu. Na njoj je Muju zračio nečim divljim, ali krhkim, a te je osobine odavno izgubio. Divljina i krhkost su tipične osobine mladosti.Izvukla sam fotografiju, zatvorila ladicu i ormar i krenula prema svojoj velikoj torbi. Iz nje sam izvadila kutiju punu raznih, meni dragih sitnica: poruke koje mi je Muju pisao, karte s koncerata na kojima smo bili zajedno, avionske karte s

putovanja na koja smo išli i razni drugi suveniri. Vrlo pažljivo sam medu njih odložila staru fotografiju Mujua.Tijekom posljednjih dana koje sam provela u Nevv Yorku nekoliko sam puta ručala s Jimmvjem Wongom, urednikom u mojoj izdavačkoj kući, profesorima sa Sveučilišta Columbia, mojom stilisticom Natashom, Richardom i njegovom ženom W., te Ericom, književnim kritičarom. Otići na ručak s tim ljudima mi se činilo dobrim pozdravom prije nego li napustim grad.'Moram se vratiti u Šangaj. Pišem novu knjigu i porrebno mi je kinesko okruženje. Trenutačno pišem kineski.' To su bile riječi koje sam stalno ponavljala za vrijeme tih susreta. Mislila sam da je pisanje jako dobar izgovor za odlazak iz New Yorka.Moj prijatelj Jimmy Wong u to je vrijeme imao svoje probleme. Upravio je bio otkrio da su njegova zgodna i pametna kći Nancy i njezina stroga majka došle do točke s koje nema povratka, kao vatra i voda. Nancy je majčinom četkicom za zube očistila toalet, a nakon toga pobjegla od kuće. Kada se zatekla u situaciji da nema čime platiti pizzu u pizzeriji u Nevv Jersevju, pa je morala tri sata raditi u nekoj trgovini, nazvala je tatu Jimmvja da je dode spasiti.Drugom prilikom je pobjegla na tjedan dana pa su Jimmy i njegova bivša žena skoro poludjeli od brige. Na kraju su otkrili da je njihova draga kćer-kica organizirala lude tulume u vikendici jednako bogate prijateljice iz razreda. Tamo su četrnaesto i petnaestogodišnjaci bježali s nastave, pušili travu, gutali tablete i orgijali. I ne samo to. Jimmy je bio zabrinut da se nalazi pod vladinom istragom. Nikada se nije usudio upuštati u bilo kakve ilegalne poslove, ali nije mogao izbjeći da neki od njegovih klijenata ne pronevjeri neke važne isprave. Nikada nije ni pogledao neku bjelkinju jer se bojao da bi mogla biti istražiteljica. Nekad je stvarno znao biti naivan.Zbog svega toga je postao jako nervozan pa je ponovno počeo ići k psihijatru. Jimmvjeva priča je samo učvrstila moju odluku da napustim New York. Za sve postoji pravo vrijeme, a sada je došlo vrijeme da odem na neko vrijeme.Na moje veliko iznenađenje, Eric je dao otkaz u Neiv York Timesu. Planirao je otputovati u Šangaj, a onda se uputiti na mjesto koje je smatrao toliko svetim - na Tibet. To bi mu bio prvo putovanje u Kinu.Rekao mi je da je već poslao e-mail mojoj sestrični Zhu Sha u Šangaj. Jako ju je htio vidjeti. Nikako nije prestao misliti na nju otkako ju je upoznao. Bio je očajan i nije mu bilo važno sviđa li joj se ili ne, pa čak ni to što je još uvijek udana.Zagledala sam se u Ericovo mlađahno lice puno entuzijazma i naprosto nisam znala što mu reći. Radi li se tu o komediji ili tragediji?Tragikomičnost muško-ženskih odnosa neizbježno uvijek slijedi isti model: ti me voliš, ja tebe ne volim ili ja tebe volim, ti mene ne voliš i tako u nedogled. Međutim moja i Mujuova veza je više bila tipa ja te još uvijek volim, a čini se da i ti još uvijek voliš mene, no bilo bi bolje da se na neko vrijeme razdvojimo i pričekamo malo da vidimo što će se dogoditi.Toga dana je Muju učinio iznimku svoga pravila i odvezao me na aerodrom. Prošlo je deset godina otkako je zadnji put nekoga odvezao na aerodrom. Tijekom vožnje sam bila nervozna, uvjerena da ću zaplakati kad se budemopozdravljali. Nisam željela plakati. Praznovjerno sam vjerovala da plakanja na rastanku donose nesreću i da se takvi rastanci mogu pretvoriti u trajno zbogom.Trenutak je došao. Visoki i snažni Muju se sagnuo, zagrlio me i poljubio u usta. Nisam mogla pretpostaviti da će se pojaviti iskrice koje će na mojim usnicama ostaviti osjećaj bolnog golicanja.'Bože, opet statički elektricitet', promrmljala sam.'New York je previše suh', rekao je. Pogledali smo se i nasmijali. Vjerojatno smo bili prilično poseban par kad smo stvarali statički elektricitet prilikom prvog i zadnjeg poljupca u Nevv Yorku.'Pij puno vode za vrijeme leta', rekao je. 'Povremeno ustani i vježbaj tai chi u prolazu između sjedala.'Opet sam se nasmijala.Kada sam se smjestila u svom sjedištu, shvatila sam da nisam plakala. Možda je to bio sasvim dobar znak.Učitelj kaže: smij se! smij!Pitanje: 'Kako se osloboditi svakodnevnih briga?' Zen učitelj odgovara: 'Tko te stavio u zavoje?'Otok Putuo - jesen

Nakon pljuska jesenske kiše, na otoku Putuo je naglo postalo puno hladnije. Cvijeće i bilje se osušilo. Usred zelenila planinske šume pojavili su se smeđi i crveni tragovi. Pogled je naglo postao sasvim svijetao i jasan.Nisam uopće bila svjesna da sam na otoku provela već dva tjedna. Bližio se dan moga povratka i Gospodar isprazne prirode mi je preko Huija Guan-ga poslao poruku da ga posjetim prije nego što napustim otok.Gospodar isprazne prirode živio je u isposničkoj sobici u sjeverozapadnom dijelu hrama. Cijela prostorija je bila vrlo jednostavno i krajnje uredno uređena s jednom starinskom klupom, stolom i niskim, drvenim, prekrivačem prekrivenim krevetom. Pored stola se nalazio mali oltar s kipićem Guan Vina. Na ovaj se način živjelo u prošlom stoljeću.Ta gotovo besprijekorna soba bila je ispunjena neopisivom toplinom i neobičnim mirisima. Za oko mi je zapeo veliki, bijeli svitak koji je visio pored učiteljeva kreveta. Na njemu je grubim, gustim potezima crne, kineske tinte bio ispisan samo jedan znak: 'Smrt'. Kad god bih pogledala taj znak, srce bi mi počelo brže kucati. Prvi put kada sam ušla u tu sobu, taj me prizor sasvim zapanjio.Učitelju sam postavila pitanje zbog čega je baš taj znak stavio na zid. Učitelj je pomilovao svoje brkove i odgovorio: 'Velik broj ljudi se probija kroz život takvom brzinom da se zaboravljaju mentalno pripremiti za neizbježnost smrti. Zaboravljaju da trebaju proživjeti smislen život prije nego što dođe smrt.' Drugom prilikom je rekao: 'Svi se boje smrti, ali kako bismo znali što je život ako ne spoznamo smrt?'Poštovanje koje sam osjećala prema učitelju povećavalo se svakim danom. U mojim očima je takav starac bio simbol mudrosti. Bio je poput djeda koji nesebično blagoslivlja i štiti mlade generacije. Kad je on bio pored mene,činilo mi se da se svi moji problemi mogu lako riješiti. Panika, konfuzija, tuga, nemir — svi negativni osjećaji prirodno bi nestali. On je bio pravi spas. U svijetu koji cijeni samo mladost, seks i moć on je bio dragocjena, starija osoba s neuobičajenom moći koju obični ljudi nisu mogli vidjeti.Popodne sam kupila kartu za Šangaj i ponovno se zaputila u prostorije Gospodara isprazne prirode u hramu pravedne kiše. Iz daljine sam vidjela Huija Guanga kako zavrnutih rukava pere prozore na zidovima pored učiteljeve sobe dok mu se pored nogu nalazilo drveno korito s vodom.Glasno sam ga pozdravila. Okrenuo je glavu i nasmijao mi se licem crvenim od rada. 'Učitelj te očekuje.' Okrenuo je glavu od mene i nastavio brisati staklo unutar drvenih prozorskih okvira.Učitelj je umotan u sivu halju sjedio na drvenom krevetu u lotus položaju. Riječ 'smrt' je i dalje visjela na zidu jednako šokantna kao i uvijek. Iz moga kuta gledanja, nalazila se točno iznad učiteljeve grane poput nečega što je moglo pasti s neba u bilo kojem trenutku. Učitelj se doimao pomalo omamljeno, a njegovo tijelo ispod halje je bilo tako tanašno i maleno da je bio gotovo nevidljiv.Skupila sam ruke pod bradom u znak pozdrava.'Odlazite?', upitao me, pokazujući mi da sjednem na staru klupu.'Da, idem sutra s trajektom', odgovorila sam s određenom gorčinom. 'Nisam sigurna. Ne ide mi se zapravo, ali...''Uvijek se možete vratiti.' Učitelj se nasmiješio. 'Kad sam ja bio u vašim godinama, jedino što sam htio bilo je stalno nekamo jurcati i nigdje se ne zadržavati pretjerano dugo.'Učiteljev je osmijeh imao iscjediteljske moći i istoga trenutka je moja bol počela nestajati. Nisam se mogla ne nasmiješiti. 'Tamo gdje postoje sastajanja, postoje i rastajanja, a nakon rastajanja uvijek ponovno mora doći do sastajanja, rekao je učitelj.'Vratit ću se ponovno vas posjetiti, učitelju. Sljedeći put ću svakako donijeti kolače s kremom. U Šangaju postoji jedan jako dobar vegetarijanski restoran po imenu Gongdelin gdje prave i kolače za svećenike.'Učitelj je klimnuo glavom, pogledavši me s osmijehom. 'Izgledate mi malo zdravije nego prošli put kada ste došli.''Ovdje sam jako dobro spavala. Nisam imala toliko puno snova, a kada i jesam, to nisu bile noćne more', objasnila sam mu.'Ispričajte mi kakve ste snove imali.''Ah, dakle, imam neke koji se uvijek ponavljaju. Na primjer, sanjam kako plutam na moru, pokušavajući pronaći otok, pretpostavljam otok Putuo, ali

ga nikako ne uspijevam pronaći. Ponekad se pojavi miraz, a onda mi glas s neba govori nešto što nikada ne uspijevam čuti. Također sam sanjala da sam malo dijete koje svom snagom želi prijeći prag. Dva puta sam sanjala situacije koje se zbivaju u Nevv Yorku, a radi se o mojim prijateljima.' Na trenutak sam se zaustavila. 'Ali niti u jednom od tih snova nisam osjećala strah.'Učitelj nije ništa rekao. Opet je imao izraz lica kao da se smije, ali se uopće nije smijao i kao da spava, ali je potpuno budan. U tom trenutku je došao Hui Guang s dvije šalice zelenoga čaja, a onda se tiho povukao iz sobe. Učitelj mi je pokazao da uzmem čaj, a onda s obje ruke uzeo svoj, polako otpuhujući listiće koji su plutali na površini te otpio gutljaj. Slijedila sam njegov primjer i također otpila jedan gutljaj. Čaj je bio izvrstan. Redovnici su ga sami uzgajali i brali.'Koliko dugo već učite engleski jezik?', učitelj je odjednom promijenio temu.'Pet ili šest godina, manje ili više. Još uvijek ga učim.''Potrebno je strpljenje', rekao je učitelj. 'Ponašanje s ciljem da se poboljša karakter iziskuje još više strpljenja. Duhovni razvoj traje cijeli život.' Zagledala sam se u učiteljevo blago lice. Teško je to opisati, ali preplavio me duboki osjećaj poznatosti i povezanosti.'Imam nešto za vas.' Učitelj mi je pokazao na prostor ispod kreveta. Otišla sam do mjesta koje je pokazao i izvukla drvenu kutiju. Otvorila sam je i vidjela da je puna sutri. Učitelj je izvadio tanku knjigu Incantations ofthe Great Mercy i dodao mi je. 'Pročitajte je kad budete imali vremena. Pomaže prilikom stjecanja mudrosti i mirnoće.'Brzo sam spojila dlanove. Bila sam dirnuta, ali se nisam mogla sjetiti riječi kojima bih mu zahvalila.'Tu mi je knjižicu dao jedan redovnik kojega sam jednom u mladosti sreo dok sam putovao unaokolo. Sada je dajem vama. Možda će biti korisna.' U tom trenutku nisam bila samo dirnuta već i zapanjena. Poklon je bez sumnje bio dragocjen.Dok sam ustajala i spremala se otići, učitelj je udario nekoliko puta snažno o pod i rekao mi glasom koji je zvučao kao da čita sutru: 'Smij se! Smij!'Na izlasku sam suzdržavala suze, ali mi je na licu bio osmijeh. 'Dijete moje, sve životne tajne se skrivaju u osmijehu. Jako si mlada i nemoj uvijek imati ozbiljno lice. Moraš se smiješiti, a ponekad i igrati!' Učitelj mi je to rekao i onda mahnuo. Duboko sam mu se naklonila.Hui Guang me ispratio iz učiteljevih prostorija te iz hrama.Stajala sam na puteljku obraslom lišajevima izvan hrama, pogledala ga i rekla: 'Nedostajat ćeš mi'. Spustio je glavu i odgurnuo kamenčić u daljinu.Opet sam osjetila miris njegovog čistog tijela. Bio je to poseban miris mladog, asketskog redovnika.Nakon duge stanke je progovorio: 'Čuvaj se.'Sretno sam se nasmijala. 'Dobro se pobrini za Gospodara isprazne prirode. I nemoj zaspati dok meditiraš.'I on se nasmijao. 'Danas ujutro sam za vrijeme nastave skoro zaspao.' 'Zašto?', upitala sam ga uz smijeh.'Jučer oko tri sata ujutro nisam mogao zaspati pa sam se iskrao iz spavaonice do javnog telefona na ulazu i nazvao majku.' Pomalo je grickao usnicu dok mu se lice ozarilo. 'Mislila je da sanja.' Lice mu se razvuklo u osmijeh dok se prisjećao osjećaja sreće koji je u njemu budila njegova majka.Vjetar je odjednom stao otpuhivati crveno lišće s obližnjeg javora. Lišće je bilo jarko crveno i nevjerojatno lijepo.Mahnula sam Huiju Guangu, a onda se okrenula i prošla pored ukrašenog slavoluka hrama pravedne kiše. Neko vrijeme sam provela na klupi, a onda se uputila na večeru.Sutradan sam se rano probudila i umila, doručkovala i spremila torbe iza prijamnog stola u hotelu. Potom sam se uputila u hram pravedne kiše gdje sam zapalila mirisni štapić te se poklonila raznim Buddhama.Taj dan sam naišla na izvanredan broj turista. Ulazili su i izlazili iz hrama kao ribe.U Šangaju sve dolazi na brzinuLjude u svijetu kao da je spopala malarija: neko vrijeme im je hladno, pa onda toplo, i prije nego što su se snašli već im je prošao život. Učitelj Fa YanŠangaj - proljećeVratila sam se u Šangaj. Prvo sam provjerila poruke na mobitelu i e-mailu. Od Mujua ni traga ni glasa. No nisam se osjećala onako usamljeno i nesigurno kao

što sam se osjećala kada sam se tek bila vratila iz Nevv Yorka. Čak sam se znala i nasmiješiti dok sam bila sama sa sobom. Svijet nije stao zbog toga što sam odjednom sama.Tijekom par narednih dana sam sama očistila stan što nisam učinila prije odlaska na otok Putuo. Opušci, bočice od lijekova, maramice, prljavi tanjuri, stari časopisi, čarape i cipele bili su razbacani po cijeloj sobi koja je od svega toga neugodno zaudarala. Nisam bila svjesna tolikog smeća.Neki su poslovi uvijek gotovo isti: spremanje stana, ležanje u kozmetičkom salonu dok ti se skida mrtva koža, otkazi, prekid s dečkom. U početku su neugodni, ali na kraju se ipak osjećaš bolje.U dva tjedna koliko me nije bilo Šangaj se opet stigao promijeniti. Završen je četvrti veliki most preko rijeke Pujiang i to najveći čelični most na svijetu. Šangaj je pobijedio na natječaju za EXPO 2010., pa je u mom susjedstvu neprekidno odjekivala buka građevinskih strojeva na obližnjem gradilištu. Podigli su gornju dobnu granicu za vozačke dozvole s pedeset na sedamdeset godina i sve veći broj ljudi je nabavljao automobile za osobne potrebe. Na tržnicama se pojavila nova vrsta mandarine po imenu Shatang Ju, veličine golubljih jaja i jako slatkog okusa.Xi'er je trenutačno imala milostivog dečka iz Australije s prilično velikim kurcem. Zvao se Adam. Bio je regionalni direktor za Aziju u jednoj od svjetski poznatih kompanija koje se bave informatičkom tehnologijom. Puno je radio i bio opasan igrač, uvijek odjeven u robu s markom, jureći od jednog kluba do drugog i nikada ne izlazeći dok se sasvim ne napije. Veći dio vremenanije bio u Šangaju pa nije imao puno prijatelja zbog čega Xi'er nadala da nije znao za njezinu tajnu.No ja nisam imala neko visoko mišljenje o toj vezi. Preko telefona Xi'er nije prestajala govoriti kako je divan i krasan. Slušala sam njezinu ljubavnu priču dok sam pospremala ormar. Upoznali su se u restoranu, bila je to ljubav na prvi pogled, on je bio genijalan, stalno se htio viđati s njom, ah, bio je divan.Na kraju se nisam mogla suzdržati da je ne ušutkam: 'Ne prestaješ pričati0 njemu, ali mi još uvijek nisi uspjela objasniti što je to tako divno u njemu.''Zaboravi. Tebi se nikada ne sviđaju moji dečki.' Odustala je.'Ne pričaj gluposti. Naravno da bih htjela da imaš čovjeka koji će te znati cijeniti i da ćeš ga voljeti i on tebe i da ćete se voljeti sve dok ne posijedite. U tom slučaju ću misliti da u životu još ima nade.''Stvarno mi se sviđa', rekla je Xi'er.'Ako si ti sretna i ja sam', odgovorila sam joj.'On je najbolji muškarac kojega sam do sada imala, ne samo fizički i intelektualno nego i financijski.' Nijemo sam je slušala.'Čuj, pa ja zaslužujem uspješnog, bogatog i dobrodržećeg muškarca!', rekla je Xi'er. 'Trošim tri puta više vremena od većine žena brinući se o svojoj koži. Za novac koji trošim samo na odjeću bi se mogao kupiti otočić negdje na Pacifiku. Zar nemam pravo na takvog muškarca?!'Budući da njezin dečko nije bio u gradu, Xi'er me odvukla na vjenčanje na kojemu nisam nikoga poznavala. Nevjesta je bila stalna gošća u njezinom restoranu i nije štedjela. Nije bila prva koja je na svoje vjenčanje pozvala poznatu šangajsku poduzetnicu, poznatu pod nadimkom 'Konkubina prerezana vrata'. Zapravo, Xi'er je već bila na puno njih, nisam točno sigurna na koliko. Preko noći je postala pravi fanatik za vjenčanja.Kao i Xi'er, i ja sam uživala u prilici da pokažem svoju elegantnu večernju odjeću, vjerujući da posjećivanje tuđih vjenčanja donosi sreću. Isto kao i Xi'er,1 ja sam očajno čeznula za vjenčanjem. No, Xi'er je stvarno bila na previše vjenčanja. Znala je za svaki datum unaprijed i na kojem mjestu.Prvo sam otišla do Xi'er. Ona je puna entuzijazma pjevušila neku ariju u izvedbi Marije Callas. 'Hej, ljepotice!' Lice joj je bilo prekriveno maskom. Pozdravila me, a onda pažljivo promotrila. 'Bože, otok Putuo je stvarno ostavio traga na tebi... Odjednom me podsjećaš na redovnicu!'Nasmijala sam se i pogledala samu sebe u ogledalu. Imala sam laganu šminku, naočale sa crnim okvirima koje inače nikada ne nosim i jednostavnu haljinu od kašmira.Ponovno sam pogledala Xi'er. Sličila je na razmaženu filmsku zvijezdu. Na licu je imala hranjivu masku od prirodnog pudera, jogurta, peluda čajev-ca, i limunova soka. Kosu je podigla pomoću svilene trake crvene boje, a bila je

odjevena u svilenu pidžamu krem boje koju joj je sašio njezin krojač. Na nogama je imala sandale Gucci od crvenog satena. U lijevoj ruci je držala haljinu boje bijeloga zlata po uzoru na predložak Vera Wang, a u desnoj kopiju haljine Dolce & Gabbana. I jednu i drugu joj je sašio njezin krojač.Nikako se nije mogla odlučiti za haljinu. Ja sam joj bila pomogla odabrati materijal za haljinu boje bijeloga zlata koja je bila kopija Vere Wang. Nije imala bretele i vezala se oko struka. Originalnu je jednom nosila Šarah Jessica Parker na fotografiji koju je objavio neki časopis. Xi'er je obožavala i jednu i drugu. Prinijela je haljinu tijelu, široko se nasmiješivši tako da joj je malo popucala maska koju je i dalje imala na licu.Xi'er je bila ponosna na svoja dva tajna oružja koja su joj pružala osjećaj sigurnosti: mali krojač Subei koji je znao prekopirati svaku odjeću i terapija za lice koju je sama smislila.U Šangaju smo Xi'er i ja išle istom frizeru, istom učitelju joge, istom teniskom treneru, i u istu putničku agenciju. Međutim, krojači su nam bili različiti. Njezin je bio jako vješt i znao je napraviti gotovo istovjetnu kopiju najmodernije odjeće iz bilo kojeg časopisa. Moj je izvrsno izrađivao kineske haljine qipao s kompliciranim uzorcima dugmadi koji su privlačili svačije poglede.Xi'er je jako dobro savladala tajne ljepote. Znala je da se male bubuljice na licu mogu izliječiti listovima zelenog čaja, da se bubuljice mogu ukloniti ako se istrljaju kuglicama od kuhane riže, da se statički elektricitet na suknji može spriječiti ako se na najlonke stavi vlažna krema za lice i tako dalje... Xi'er je čak znala kako prirediti tibetansku kremu koja može spriječiti trudnoću ako se namaze na brežuljak prije seksa (ovaj dio ju je, naravno, zanimao iz čisto akademskih razloga).Xi'er je u tim stvarima naprosto uživala.Pogledala sam na sat i podsjetila Xi'er da moramo požuriti. Uputila se u kupaonicu i rekla: 'Možemo zakasniti pristojnih petnaest minuta.''Kako hoćeš!' Otišla sam u kuhinju i tamo pronašla pola zdjelice jogurta koji je spremila u hladnjak. Ponijela sam ga sa sobom u dnevnu sobu gdje sam ga polako pojela dok sam sjedila na kauču.Vjenčanje nije bilo ništa posebno. Bilo je organizirano u hotelu koji je navodno imao šest zvjezdica, ali čak ni hrana nije bila na nekoj razini. Bila je masna (možda kao posljedica nedavnog pada cijena ulja?). No, Xi'er mi je objasnila da je problem u tome što se i moj želudac prosvijetlio, pa više nisam mogla probavljati hranu običnih smrtnika.Xi'er je poznavala gotovo sve ljude na vjenčanju koji su se neprekidno okupljali oko nje. Zamolih je da me predstavlja kao svoju prijateljicu Sophie. Uopće mi nije smetalo sjediti u kutu i držati se podalje od frke.Xi'er mi je krišom pokazala nekoliko gostiju. Blizanke od glave do pete odjevene u brendove bile su iz jako siromašne obitelji. Mlada se udala za malezijskog multimilijardera, a starija je živjela s njima. Povremeno bi pijani šogor znao svratiti u sobu starije sestre. Ženska u ravnim cipelama s frizurom asistentice na fakultetu je zapravo bila jako skupa escort dama. Saznala sam i da je primala samo stranu valutu. A bio je tamo i sredovječni, šarmantni muškarac s Tajlanda koji se bavio preprodajom oružja. Sve me to podsjećalo na Nevv York.Nisam se htjela sjećati. Vratila sam se s otoka Putuo, ali zapravo je u Šangaj došlo samo moje tijelo. Neki drugi dijelovi mene se još uvijek nisu vratili. Trebalo mi je još vremena.Boljela me glava, pa sam se pozdravila s Xi'er i otišla kući.Nekoliko dana kasnije moja je sestrična Zhu Sha dovela svog četrnaes-tomjesečnog sina po nadimku Crvić na večeru u novootvorenom japanskom restoranu.Bio je to prvi put da sam se srela s malenim. Bila sam malčice nervozna kada sam uzela bebu u naručje. Dok sam ga držala u krilu, osjećala sam nevjerojatan osjećaj težine i mekoće njegovog tijela. Odmah mi se svidio i skoto ga nisam htjela vratiti sve dok me nije počeo udarati u trbuh svojim debelim nožicama uz glasan plač.'Jako voli kada ga drže lijepe tetke. Muškarcima nikada ne pada na pamet dirati ga. Čak i njegov otac ponekad oklijeva', rekla je Zhu Sha, gledajući svoga sina s obožavanjem.Pokušale smo razgovarati i o drugim stvarima, ali lijepi bi dečkić stalno skakutao po njezinom krilu, što nam je odvlačilo pažnju. Većinu vremena smo pričale o njemu, a ono malo vremena što je ostalo smo potrošile pričajući o

njegovom ocu.Zhu Sha je spomenula kako ona i otac njezinog djeteta već sada spavaju u odvojenim sobama. Ona i njezin sin su imali jedan krevet, a otac je spavao u sobi za goste. Ujutro bi dolazila dadilja koja bi ga čuvala dok je ona bila na poslu. Otac je za to vrijeme slikao ogromne, nejasne slike u svom ateljeu, kada bi mu slikanje dosadilo dolazio bi se poigrati sa sinom.'Jednom je Ah Dick dijete stavio na dlan tuke, pridržavajući mu odjeću i onda ga vrtio po sobi kao luđak.' Zhu Sha je ispružila ruku i počela ga oponašati. 'On je stvarno lud.'Iako je Ah Dick pokazivao ogromnu ljubav za svoga sina, Zhu Sha je sumnjala da ga zapravo ne voli već da je ljubomoran što mu je oduzeo toliko pažnje koja je prije pripadala samo njemu.'Možda bi trebala biti malo bolja prema Ah Dicku', rekla sam joj, prizivajući u sjećanje dvadesetjednogodišnjeg, dugokosog strip-crtača Ah Dicka prije četiri godine. Tada je bio poželjni buntovnik kojega su sve starije žene u Šangaju htjele u svom krevetu. Zhu Sha je samo ušutjela.Tako tiha je bila prelijepa. Prema Ericu, koji se zaljubio u nju na prvi pogled u New Yorku, bila je lijepa poput 'kineskog Buddhe'. Njezine crte lica i njezin temperament su bili nježni i profinjeni, klasični kineski. Da se rodila prije stotinu godina, ne bi tako očvrsnula od uspješne karijere, a ne bi bila niti toliko domišljata. Navikla na naređivanje u uredu, kod kuće je bila hladna kao led. Da je živjela prije stotinu godina, nosila bi svilu, sjedila pristojno pored izrezbarenog prozora i vezla, palila mirisne štapiće i sjedila doma. Naravno, prije stotinu godina bi joj stopala bila vezana u zlatne lopoče, a to nije bilo nimalo ugodno.Crvić je nešto jako glasno pričao sam sebi, a Zhu Sha mu je strpala malo jaje na pari u usta. Zhu Sha ga nije dojila. Imala je jako male grudi u kojima nije bilo mlijeka.'Kad imaš malo dijete, život ti se potpuno promijeni. Ako se za to nisi sasvim psihički pripremila, bolje ga je uopće nemati', Zhu Sha mi je to rekla glasom nekoga tko je točno znao o čemu priča. Pomislila sam: evo primjera djeteta koje je uništilo btak. Svoga sina je ljubila stotinu puta na dan, ali djetetov otac nije bio te sreće.'Eric dolazi u Sangaj, jesi li to znala?', promijenila sam temu.Zhu Sha je uzdahnula, ali nije bila zabrinuta. 'Nevjerojatno! Zašto se na mene uvijek lijepe ti mlađi tipovi? Pa nisam upraviteljica na muškoj akademiji.''Mladi su pa se zaljube na prvi pogled i zbog toga putuju na drugi kraj svijeta da bi te došli vidjeti u Šangaj. Kada će se meni tako nešto dogoditi?' Uzdahnula sam i počela misliti na Mujua.Crvić se odjednom počeo smijati, udarati nogama mamu i pružati ručice prema meni. Podigla sam ga i poljubila.Kada sam se te večeri vratila, upalila sam sva svjetla, stavila CD s velikom Bebel Gilbert po imenu Tanto Tiem koji već jako dugo nisam slušala, bacila smeće i uvalila se u svoj zeleno-crni kauč. Nisam znala što bih počela sama sa sobom.Nije mi se spavalo. Imala sam nemirne misli i od toga nisam bila pospana. Osjećala sam se usamljeno i ta je usamljenost bila kao svjetlost lampekoja uporno prodire kroz svijest do njezinih najdubljih dijelova. Bebelin glas je bio tako nježan da sam odmah poželjela s nekime podijeliti tu večer.Tiho sam pjevušila i u iznenađenju shvatila da pod prigušenim svjetlom više nisam vidjela niti jednu sjenku. Sjedila sam sama čak i bez svoje sjene.Nitko nije nježno pozivao moje ime, nitko nije dodirivao moja koljena. Pjevušeči sam se uputila u kupaonicu, napunila kadu vodom, dodala puno mirisnih kristalića i ušla.Ležala sam u toploj vodi i prala se okruglom, ljubičastom spužvom. Svirala je pjesma 'Lonely'8, a Bebel je neprekidno ponavljala: 'Lonely, lonely, lonely'. Svaka pora moje kože pjevala je zajedno s njom: 'lonely, lonelv, lone-ly'. Riba se bori za život u mreži, ruža se boji da bi je netko mogao ubrati, mokra žena u ekstazi postaje nesvjesna. No, uvijek postoji jedna ili dvije stvari koje ostaju sasvim nepomične. U tišini su kapljice pare kondenzirane u vodene bisere počele padati sa stropa.Izašla sam iz kade, omotala se u veliki ručnik i iscrpljena krenula prema spavaćoj sobi.Zazvonio je telefon. Podigla sam slušalicu i čula ugodan glas koji je na engleskom rekao: 'Znamo li se od prije?'

Uhvatila me panika. Glas mi je zvučao poznato, a ton me na nekoga podsjećao.'Izvrsno. Znači, u Šangaju si...' Nasmijao se. 'Rekao sam ti da ćemo se ponovno vidjeti.'Odjednom mi se počelo vrtjeti u glavi. Svaki put kad se pojavi, ostanem nijema. Možda njegovo tijelo ima neko posebno magnetsko polje, valovi koje emitira su destruktivni, ali zavodljivi. Pojavljivao se kao NLO i to uvijek u trenutku kad bih ga najmanje očekivala.'Nick!', povikala sam, a da to stvarno nisam htjela. 'Ti si u Šangaju?'8 Lonely - eng. usamljen17RFerragamovo božično drvceMogu službeno potvrditi da se srce jednog muškarca danas neosvaja uz pomoć ljepote, hrane, seksa, ili zavodljivom osobnošću, već pukomsposobnošću da glumi nezainteresiranost.Helen Fielding: Dnevnik Bridget JonesOd glave do pete bio je odjeven u crno, i to uArmani. Stajao je u velebnom predvorju Ritz-Carlton hotela, promatrajući me kako prolazim okretna vrata i prelazim preko vodenog toka nadsvodenog malim kamenim mostićem.Nick se smiješio i rukom prolazio kroz svoju gustu kosu. Zatim mi je prišao kako bi me pozdravio, blago me primivši za struk i poljubivši ovlaš u usta. Skladan, pristao - ljudi su nas promatrali.'Bili bismo savršen par', šapnuo mi je na uho, spuštajući tu i tamo svoj nasmijani pogled s mog lica na moju odjeću. I ja sam poput njega bila odjevena u crno, moje je čitavo tijelo bilo obavijeno crnom svilom.'Svila ti sjajno pristaje.''Hvala,' odgovorila sam.'Osjećam se kao da sanjam. Ne možeš ni zamisliti koliko sam sretan što te ponovno vidim.' Uzeo me za ruku i poveo prema dvorani za bankete na drugom katu gdje se održavala dobrotvorna večera. Bio je to razlog zbog kojega me bio pozvao upravo na ovo mjesto.'I ja sam sretna,' rekla sam. 'Ali sve se čini tako nestvarno, s tobom život nalikuje nekom holivudskom filmu. Previše je zabavno.''Ja sam još kao dijete uvijek nastojao biti drugačiji. Uobičajeni način života nije za mene,' rekao je. Stigli smo do ulaza u dvoranu za bankete. Konobari su kimali glavom i naklanjali se oslovljavajući ga po imenu. Očito su ga poznavali.'Večeras ćemo imati više prilike da se upoznamo, ali vrlo je važno da ti večeras upoznaš mene. Zao mi je da i ja nisam napisao neku knjigu kako bi me mogla upoznati.'Nick je htio reći da je već pročitao moju knjigu.'Misliš da me sad poznaješ?' upitala sam tihim glasom. Jedna od djevojaka nas je dopratila do stola u blizini podija. Mahnuo je i nasmijao se nekim ljudima, pozdravivši ih. Sjeli smo.'Napredak Sangaja je zaista nevjerojatan. Moji roditelji isprva nisu bili sigurni niti gdje se on točno nalazi dok im nisam poslao jedan primjerak tvoje knjige. Rekao sam im da ćemo se možda oženiti.' Stao je, čekajući moju reakciju.Pogledala sam ga. 'Upravo sam gledala jedan japanski crtić s nekom talijanskom pričom. U njemu je bio Amerikanac čija je uzrečica bila 'Želim se oženiti tobom.''Dakle, odbijaš me?', upitao je.'Zar si me zaprosio?', uzvratila sam.Nasmijao se. 'Sviđa mi se taj tvoj hitar jezik.'Upravo u tom trenutku ispred nas se stvorio neki čovjek. Pogledala sam malo bolje. Nisam bila sasvim sigurna, ali učinio mi se poznatim. O, moj Bože! Muškarac lakom ukrućene kose, u otmjenu odijelu, pomalo odveć dotjeran, nije bio nitko drugi već moj bivši zaručnik, Qi Feihong. Prošlo je pet godina od našeg zadnjeg susreta.Činilo se kao da me već prije bio ugledao. A ja, ja, gle koga to vidim!' Kad mi je pružio ruku, navrla je bujica uspomena. 'Čim je izustio A ja, ja', odmah sam prepoznala njegov glas. Još uvijek je bio jednako sarkastičan i feminiziran. Najradije bih ga bila opalila po nosu, ali on bi tada mogao reći: A ja, ja, što to radiš?'Duboko sam udahnula, namjestila neodređeni izraz lica - bila je to ka-muflaža kojom bih se ponekad poslužila - i rekla, 'O, pa kako si?' Pružila sam mu svoju ruku i rukovala se s njime.

Nakon smušenih pozdrava, letimično je pogledao Nicka. Očigledno je Nick-ova gotovo pa savršena vanjština ostavila dubok dojam na njega. 'Je li ovo tvoj muž?' upitao je na engleskom.Brzo sam odmahnula glavom, a Nick je prasnuo u smijeh, tapšući ga po ramenu. 'To je vrlo dobro povezivanje!'Qi Feihong je k nama pozvao ženu ogrnutu krznom neprikladnim za ovo doba godine. Bila je to njegova nova supruga. Njezina je pojava bila bezgrešna, ali joj je lice bilo od onih koja se brzo zaboravljaju. Prisjetila sam se Xi'eri-nog izvještaja nakon vjenčanja: umišljena, poslušna, zgodna, bez imalo seksualne privlačnosti.Svi smo se međusobno pozdravili nakon čega su sjeli za susjedni stol.i°,n'Svijet je zaista mali.' Na silu sam se nasmijala. 'Nisam mu se svidio,' Nick reče. 'Ne čini li ti se?''Malo je muškaraca kojima bi se ti svidio,' rekla sam, pogledavši ga po-stranice. U ovoj dvorani za bankete, ljepuškast i ljubazan, Nick se isticao u mnoštvu. Katkada je Bog zaista bio nepravedan.Banket je započeo. Domaćin je održao govor; konobari su posluživali hranu po stolovima, ali gosti na to nisu obraćali pažnju. Jedan za drugim ugledni su se govornici izmjenjivali na podiju, od gradonačelnikove žene do predsjednika dobrotvornog društva i diplomata iz raznih država koji su sa svojim ženama bili poslani u Šangaj. Djeca iz dobrotvornih ustanova izvela su svoju točku, izmamivši jednodušan pljesak. Nakon toga krenula je dražba. Sudeći po programu koji sam držala u ruci tu se trebao naći šal koji je potpisao Pla-cido Domingo nakon koncerta nedavno održanog u Šangaju; skupocjena crna francuska vina; potpisani plakat Tennis Masters kupa održanog 2002. u Šangaju; Ferragamovo božično drvce; večera za desetoro koju je pripremio kuhar Ritz-Carltona; sat klavira sa svjetski poznatim pijanistom i još mnogo toga sličnoga.Voditelj dražbe ritmičnim je glasom najavljivao pojedine predmete. Kad je stigao do Ferragamovog božičnog drvca, Nick se uključio u nadmetanje. 'Želim ti ga pokloniti', rekao je. 'Tako ćeš misliti na mene i ako ne provedemo Božić zajedno.'Nadmetanje za drvce je započelo s 8000 juana i nastavilo lagano rasti sve dok se na kraju za njega nisu ostali nadmetati samo Nick i Qi Feihong.'Odustani!' došapnula sam mu.'Ovdje se ne radi više o drvcu.' Nickove su ruke bile čvrsto stisnute.'Ovdje je sada riječ o muškome ponosu. To je smiješno.' Dok još voditelj nije ni do kraja izgovorio iznos, Nick bi dizao svoju ruku, uspravljajući se.'Ti si lud,' tiho sam govorila, 'Tim si novcem mogao kupiti sedam pari cipela Manolo Blahnik.''Ne sviđa mi se način na koji tvoj bivši zaručnik zuri u tvoje noge', uzvratio je. Smeteno sam ih pomakla.'Sjeti se da smo ovdje prvenstveno kako bismo donirali novac za ovu dražesnu djecu.' Namignuo mi je i dobacio mi osmijeh. Bacila sam pogled na djecu iz dobrotvornih ustanova kako sjede djelujući sretno i zatvorila usta.Kad je banket završio, konobari su zapitali kamo treba dostaviti izuzetno vrijedno božično drvce. Nick je rekao:'Bilo bi najbolje da sad krenemo k tebi. Mogao bih ti dati par savjeta gdje da ga postaviš.'Prekinula sam ga: 'Možda bismo ga trebali prvo staviti u tvoju sobu, a onda kad budeš odlazio mogao bi mi ga poslati'. Nick me pogledao pogledom kojim kao da je prolazio kroz mene i slatko se nasmijao. 'Ne brini se, malena, učinit ćemo kako god ti želiš.'Okrenuo se i rekao konobaru: 'Molim vas, odnesite ga u moju sobu.' Pomislila sam da bi sad bila dobra prilika da se pozdravimo.'Trebala bih krenuti,' rekla sam. 'Hvala što si me pozvao, bilo mi je vrlo ugodno večeras.'Zgrabio me. 'Daj mi još deset minuta!' Gotovo zureći u moje oči izustio je: 'Hajdemo u moju sobu. Zaboravio sam ti donijeti dar, čeka te tamo. Čim ga uzmeš, možeš otići, u redu? Obećavam.'Nisam ga mogla odbiti.Poput procesije smo slijedili ogromno raskošno božično drvce i ušli u lift, a zatim nastavili dugačkim hodnikom. Povremeno bi prolazili ljudi koji su nas pozdravljali. Kada smo stigli do Nickovog četverosobnog apartmana, dva mlađahna

konobara, uzdišući i pušući, položili su ogromno, šareno drvce pokraj dvosjeda u dnevnoj sobi. 'Izvrsno!' Nick im je na odlasku dao napojnicu i zatvorio vrata. Započeo je s udvaranjem.Stajala sam prestravljena pokraj drvca, čvrsto prekriženih ruku. Sto da sad napravim? Čak je i glupači bilo jasno što sada slijedi. 'Ali ne ove večeri...' rekla sam samoj sebi. 'Moram sačuvati svoju čednost barem još ovu noć.''Želiš li piće' upitao je. Osjećala se napetost u njegovu glasu; žudnja se uspinjala s dna njegovih stopala.'Ne, hvala,' rekla sam, ukipljena, gledajući spasonosno prema zidnome satu.On je to primijetio i brzo dodao: 'O, da, samo deset minuta, kako sam obećao! Mislim da još imam četiri minute.' Uletio je u jednu od soba gdje mu se nalazila prtljaga bjesomučno tragajući da bi se trenutak kasnije pojavio s nečim zamotanim u papir grimizne boje.'Ne znam hoće li ti se svidjeti. Radi se o knjizi koju sam više puta pročitao.'Otvorila sam i pogledala. Bio je to Stepski vuk Hermanna Hessea. Promatrao je moj izraz lica. 'Sviđa li ti se?' upitao je.Nisam znala što da mu odgovorim. Ponovno me zapanjio! Nije uopće igrao po pravilima; svaki put bi me iznenadio. Ali ovo je postajalo sve opasnije.Težina ove knjige pretvorila je našu vezu u nešto ozbiljnije. Pokloniti ženi knjigu nije jedan od Casanovinih poteza. Nisam ga željela povezati s običnom i dohvatljivom srećom.On bi prije bio NLO prerušen u Casanovu, koji se pojavljuje na mjestima i u vrijeme kada ga čovjek najmanje očekuje, da bi ubrzo ponovno netragom nestao.'Ne,' rekla sam oprezno, 'sviđa mi se. Hvala ti.'Nisam mu željela priznati da je Hesse odnedavno postao jedan od mojih omiljenih pisaca.'Ostala mi je još minuta,' tiho je rekao, 'Dopusti da te dopratim do lifta,' Napustili smo sobu. 'Zaista ne želiš da te odvezem kući?' ponovno me upitao.Nasmijala sam se. 'Šangaj je sigurniji od Nevv Yorka.'Uzdahnuo je. 'Stvarno mi je žao.' Ali brzo se odlučio razvedriti, i ponovno nasmiješiti. 'Hoćeš li me povesti u razgledanje Sangaja sljedećih dana?'Ispod njegovih su se očiju nazirali tamni podočnjaci. Možda je to bio jet-/ag.Kad sam te večeri stigla kući i legla u krevet, poput tračka dima iz Aladi-nove svjetiljke pojavila se nesanica, nadvivši se nad mojom glavom.Odjednom sam odlučila ustati i nazvati Mujua u Nevv York. Okrenuvši sve brojeve, začula sam samo zvuk njegovog glasa snimljenog na telefonskoj sekretarici. Nisam ostavila nikakvu poruku, već sam poklopila i ponovno nazvala. I dalje nije odgovarao. Nakon što sam ponovno poslušala poruku, poklopila sam. Pomoglo bi samo da sam mu mogla čuti glas. Mujuov hrapavi glas s telefonske sekretarice trenutno je bila moja jedina stvarna veza sa životom u Nevv Yorku.Zatim sam nazvala Xi'er. Bila je zaokupljena poslom u Šangaju 1933. Nisam joj željela oduzimati dragocjeno vrijeme, već samo ispričati kako sam na dobrotvornoj aukciji u Ritz Carltonu naletjela na svog bivšeg zaručnika.'Naletjela si na Qi Feihonga? Vidjela si mu ženu? Kako ti se čini?', Xi'er je brzala.'Ništa posebno', rekla sam nezainteresirano.'Točno tako', dodala je s odobravanjem. 'Muškarci si vole za suprugu odabrati takvu vrstu žene.' Nakon pola sekunde sinulo joj je još nešto. 'Hej, što si ti radila na dobrotvornoj aukciji u Ritz-Carltonu?''Hm', zamuckivala sam, ne znajući kako da joj kažem za Nicka. Cijela je stvar previše nalikovala nekoj sapunici, bojala sam se da će joj privući preveliku pažnju. 'U stvari ništa posebno,' okolišala sam, 'jedan me prijatelj tamo pozvao'.'Vau, sad stvarno nemam vremena, ali morat ćeš mi sve ispričati o tom tajanstvenom prijatelju.' Glasno se nasmijala. Brzo smo se pozdravile i prekinule.Zatim sam potražila maleni svezak Napjeva o velikodušju koji mi je poklonio Gospodar isprazne prirode prije nego što sam napustila otok Putuo.Polako sam ga čitala, i kako sam se malo po malo opuštala, tako sam postupno tonula u san.Sljedećeg jutra, dok sam još spavala, probudila me zvonjava telefona. Čak i moji nožni prsti su znali o kome je riječ.'Cijeli ću dan provesti na sastancima, ali sam navečer sve otkazao. Imaš li kakav prijedlog gdje bismo mogli večerati?' upitao je Nick.

'Shanghai 1933.'Vlasnica Xi'er je bila nakićena poput božičnog drvca od prošle noći. Cijelo tijelo joj je svjetlucalo. Zbog horde pripadnica ljepšeg spola napirlitanih do boli na trenutak smo pomislili da smo greškom upali u lisičju jazbinu. Igrom sudbine te se večeri održavala zabava pod nazivom 'Večer zavodnica'. Kad sam je nazvala, Xi'er mi je rekla: 'Ustvari, radi se o igri u kojoj se kupuju muškarci.' Nick je bio vrlo uzbuđen kad je to saznao.'Stvarno želiš da odemo tamo?' upitala sam ga. 'Bit će prepuno žena koje mrze muškarce, homoseksualaca i starih odvratnih pedofila.''Idemo', odgovorio je.Xi'erin novi dečko Adam sjeo je s nama za stol. Zelenooki Australac imao je rumeno lice s upadljivim nosom koji je navodio na razmišljanje o drugim dijelovima njegova tijela. Bio je prilično dobro odjeven, ali njegov govor i ophođenje nisu bili usklađeni; nešto tu nije bilo posve u redu. Njegov smisao za humor je ponekad znao biti stvarno neukusan. Zadnji put kad sam nazvala Xi'er, on se javio. 'Xi'er? Ah, ona je trenutno zaposlena nečim što se nalazi u mom krilu. Ha ha, samo sam se šalio, evo je stiže', bile su Adamove riječi.Xi'er je bila okupirana gomilom. Pola sata kasnije, navratila je, potajice bacivši koketan pogled prema Nicku, te sjela do Adama poljubivši ga. 'Samo što nije počelo!', rekla je.Počeli smo jesti i piti. Glazba je najednom prestala. Našminkani je muškarac izvalio par šala, a zatim se iznenada pod svjetlima pojavio red mladića. Bilo ih je svih boja kože, ali većina su bili bijelci, svi odreda ljepuškasti, a jedan od njih užasno je podsjećao na mladog Toma Cruisea.'Bože, gdje li si ih samo uspjela pronaći?', upitala sam je.'Polovica su konobari u mom restoranu, a polovica strani studenti. Dala sam oglas na engleskom jeziku i odmah mi ih se pedesetak javilo. U Šangaju trenutno ima puno siromašnih stranaca, rekla je Xi'er, povlačeći dim cigarete.Nick je mahao glavom i rekao: 'Nemoj tako napadno zuriti u dečke.'Zene su počele divljati. Naručile bi mladića koji im je zapeo za oko, a on bi ih trebao posluživati, dolijevati vino, pripaljivati cigarete i praviti društvo. Naravno da su za takvu vrstu usluge morale davati velike napojnice. 'TomaCruisa' je odabralo više stolova odjednom pa je izbio rat ponudama. Na kraju je pobijedio stol s najboljom ponudom.'Beznadno', rekla je Xi'er, prazneći čašu vina jednim gutljajem. 'Ali to je bila tvoja zamisao', relda sam.'Gosti to traže', odgovorila je Xi'er.'Tu je riječ o energiji. Energiji našeg doba. Žudnja za ženskim pravima je zaista neobična. Na kraju će uništiti ovaj svijet', rekao je Adam.Xi'er i ja smo zajedno otišle do zshoda. Cim smo ušle, Xi'er je zacičala, 'Gdje li si samo pronašla takvog muškarca?' Obje je svoje ruke bila položila na prsa, sklopila oči i zastenjala. 'Oh, on je tako jebeno šarmantan.' Upotrijebila je neuobičajeno prost izraz. 'Sviđa mi se!' Zagrlila me.'Onda je dečko tvoj', rekla sam, podižući obrve dok sam popravljala frizuru gledajući se u ogledalo.'Ozbiljno, on je bolji od svih tvojih bivših zajedno.' Xi'er je krenula uređivati svoju frizuru ispred ogledala.Gledala sam je s nevjericom. Bio je to prvi put ne samo da se Xi'er nije obrušila na muškarca s kojim sam bila, već ga je velikodušno zasipala pohvalama.'Nema potrebe da sad misliš na Mujua i nema potrebe da razmišljaš o vječnoj ljubavi. Muškarac poput Nicka je vrijedan toga čak i ako se radi i o vezi samo za jednu noć.' Pažljivo je nanijela ruž gledajući se u ogledalo. Ako ti nije do toga, što misliš o tome da mi ga posudiš na jednu noć?' Xi'er se hihotala.Nerado sam to htjela priznati, ali slagala sam se s onim što je Xi'er upravo rekla. Većina bi žena slično razmišljala. U životu je vrlo teško da ćeš uopće naletjeti na čovjeka sposobnog da ti ispuni snove poput Nicka. Bio je savršen, poput cvijeća koje procvjeta noću: tako predivno, nadmoćno, nepojmljivo, a zatim bez traga nestane.'Sto ti se čini za Adama?', upitala je.'Bolji je nego što sam mislila', rekla sam. 'Uzevši u obzir da voliš luckaste muškarce.'Izašle smo iz zahoda i vratile se za stol.'Mi sad moramo krenuti', rekao je Nick. Zatim se obratio Xi'er. 'Želiš da se nađemo kasnije u nekom drugom baru ili ćemo se sada pozdraviti?'

Ah, ovo će sigurno potrajati do sitnih noćnih sati.' Xi'er mi je namignu-la. 'Lijepo se provedite, vas dvoje.'Trebaš li razlog za ljubav?Ne prijeti mi ljubavlju, mala. Hajdemo se samo prošetati na kiši. Billie HolidavU njegovom su raskošnom apartmanu raznobojne svjećice treperile na božićnom drvcu.Sjeli smo na kauč pogledati DVD koji smo upravo bili kupili: Bourneov identitet s Mattom Damonom i Frankom Potente. Na televizoru je stajala velika hrpa diskova. Pri svom prvom posjetu Šangaju stranci se ugodno iznenade otkrićem da se na ulici može kupiti DVD za jedan dolar. Nije mi se svidio film, ali sam voljela Franku. Kad sam bila u Miinchenu, jedno sam poslijepodne provela čavrljajući s njom, a zatim smo otišle i zajedno na ručak. Posjedovala je određenu erudiciju tako netipičnu za Hollywood. Uz to je bila zaista izvrsna u filmu Trči, Lola, trči. Nick ju je također obožavao.Negdje na polovici filma iznenada me zaboljela glava.'Moram krenuti', rekla sam.Primio je lice rukama i zagundao: 'Otkad sam te upoznao, čini mi se da sam tu frazu najčešće čuo iz tvojih usta.' Spustila sam pogled.'Zar ti se nimalo ne sviđam?', upitao me, pogleda uperenog u ekran i tužnog izraza lica. 'Mogu li te nekako očarati prije nego što ti padne na pamet reći mi 'moram ići'?' Još uvijek me nije pogledao.Od njegovog očajnog izraza lica sam postala nervozna. Ruku na srce, prvi put kada sam ga ugledala osjećala sam da me obuzima samoubilački otrov.'Dopadam ti se?', upitala sam ga. Jasno da je to bilo vrlo glupo pitanje.'A što ti misliš?' Okrenuo se prema meni, smiješeći se, nedvojbeno uživajući u tome što sam se ponašala budalasto.'Zašto?', upitala sam.'Trebaš li razlog da bi ti se netko svidio?', uzvratio je.'Još uvijek nastojim preboljeti nekoga', rekla sam. Potekle su mi suze.'Ah!', uzdahnuo je i zagtlio me, dodirujući mi kosu. 'Kada te vidim u tom stanju, poželim se zaljubiti u tebe. Zaista te želim uzeti i odnijeti do kreveta, ali ne želim iskoristiti tvoju rastresenost, osim ako jednog dana sama ne poželiš spavati sa mnom.' Stavio je moju ruku na donji dio svog trbuha. Bio je tvrd kao kamen. Na njegovim se hlačama čak nazirao slab vlažni trag. Smjesta sam to prekinula i povukla svoju ruku natrag.'Mogu li te odvesti kući?', nježno je upitao.Pozdravili smo se pred mojim vratima. 'Jesi li slobodna sutra? Želim te vidjeti svakoga dana prije nego što odem iz grada', rekao je. 'Razmisli malo. Kada smo skupa, zabavljamo se svake sekunde, čak i kada zajedno gledamo DVD! To mora nešto značiti. Ja te zbilja volim, inače ti ne bih bio poklonio Her-manna Hessea. Pogledaj me, slušaj što imam za reći. Bejbi, ti si drugačija, puna si proturječnosti i ja sam time opčinjen.'Nakon toga, svake smo večeri obilazili razne restorane i barove po Šangaju. Ponekad bi poveo sa sobom svog asistenta, mladog Amerikanca s naočalama, pa bih i ja pozvala Zhu Sha i Xi'er da nam se pridruže.Nick je znao da Eric stiže u Šangaj. Rekao je Zhu Sha: 'Brinem se za Erica. On možda izvana djeluje kao razuman momak, ali je ustvari zaneseni sanjar.'Zhu Sha je odgovorila: 'Ja sam zabrinuta zbog same sebe. Trenutno ne osjećam ništa prema muškarcima.'Xi'er je rekla: 'Upravo sam pročitala u jednom članku da ljudi s tankim usnama imaju hladno srce, a da oni s punima su pouzdani.'Potom smo se svi u isti mah okrenuli kako bismo pogledali Nickove usne. On nam se nasmijao, otkrivajući red snježno bijelih zuba.Nick je opisao noćni šangajski život kao 'tipičan noćni život jednog velegrada'. Istina, noćni je život ovdje postao još tjelesno razuzdaniji i zamršeniji, no sve se to prilično promijenilo u zadnje tri godine otkada sam napisala Šangaj Baby. Sada je bilo puno manje umjetnika, a puno više uspješnih poslovnih ljudi u odijelima uskim poput zatvorenih kišobrana.Kamogod bih ušla, prvo bih provjerila zahod. Vjerujem da se kvaliteta nekog restorana može procijeniti prema uređenosti zahoda — to je poznato kao ocjenjivanje cijelog leoparda po jednoj njegovoj mrlji.U toaletu TMSK-a nalazio se veliki kristalni lopoč. Kada bi ga se dotaklo, voda bi u finim mlazovima automatski potekla iz tučaka. Izgleda da je za vlasnika to mjesto imalo neko religijsko obilježje.

Na vratima klupskog zahoda Number 7bile su obješene brojne fotografije, uključujući i šokantnu sliku gojazna muškarca koji ležeći broji debeli snopnovčanica. Klub je 30-tih i 40-tih bio prebivalište šefa podzemlja, Du Yues-henga. U zahodu The Doorsa su visjela barokna ogledala u kojima se moglo vidjeti bezbroj svojih odraza, no to je bilo relativno uobičajeno. U Va Va Room-u čitav jedan zid bio je prepun raznih, zaista čarobnih primjeraka leptira, ali bi me nakon nekog vremena od pogleda na njih počeli prolaziti trnci.Vanjski zid zahoda Grand Hjatta 88 bio je od čistog stakla, tako da vam se činilo kao da vas cijeli grad gleda dok piškite.Zahodi u Parku 97's bili su najpomodniji u Šangaju: roza lampice, veliki crveni kauč, bijelo cvijeće. Nalikovali su bordelima starog Sangaja. Pod toplim ružičastim svjetlom ženina bi koža djelovala glatka i savršena; čak bi i podočnjaci bili izbrisani. Kada se tek bio otvorio, na vratima su u bijelim košuljama stajale srednjovječne Šangajke. Uz malu naknadu posjele bi gosta u stolicu i izmasirale.Sjećam se s nostalgijom jedne maserke u bijeloj košulji. Masirala bi s neodređenim izrazom lica, ali bi pregibi njene vrećaste bijele košulje uvijek mirisali na osušenu lavandu, kao da je upravo bila izvučena iz starog drvenog kovčega punog mirisne lavande.Tog je dana prilično kišilo i najednom je zahladnjelo. Sjedila sam u radnoj sobi i pisala dnevnik.Uključila sam grijanje. U sobi je bilo prilično toplo dok se s druge strane prozorskog stakla protezao jedan posve drugi svijet. Ne volim zimu, ali sam u kišnim danima uvijek uživala. Muju mi je jednom objasnio da to ima veze s viškom Yin energije u mom tijelu, premda sam ja mislila da se tu prije radi o niskome tlaku. Muju je također priznao da nije nikada upoznao ženu s toliko mnogo proturječnosti — taoistički objašnjeno, u meni je postojalo jedno 'obilje Yanga, jednako kao i Yina'.Zatvorila sam dnevnik, stala pored prozora i promatrala kišu.Pljusak se obrušio na grad i činilo se kao da će smak svijeta. To je samo još više naglasilo osjećaj smirenosti i sigurnosti unutar sobe. Nisam se mogla prestati smiješiti.Bio je to Nickov zadnji dan u Šangaju. Za jedan je sat trebao doći po mene i odvesti me u talijanski restoran na večeru. Cijelo vrijeme njegova boravka u Šangaju čini se da smo svakoga dana zajedno večerali - ali to je bilo sve.Ovaj je put trebalo biti nešto drugačije. Imali smo prešutan dogovor. Nije me bilo strah spavati s nekim - upravo suprotno, jedva sam to čekala. Ali, suočivši se s Nickom, iz čistog bih mira pomislila na riječ 'čednost' i to čednost koja bi me mogla simbolizirati.Neočekivano, ali Nick je bio još suzdržaniji nego u New Yorku i Španjolskoj. U suprotnom ne bismo bili u stanju provesti toliko mnogo opuštenih dana zajedno.Tumarala sam iz sobe u sobu. Već sam bila obučena, kao i obično u vrlo usku crnu svilenu haljinu s tračkom zelenog. Tada mi je sinulo da nešto nedostaje. U kupaonici sam pronašla naušnice s rubinima koje mi je Muju donio iz Argentine i objesila ih. Nisam mogla staviti ogrlicu od bijeloga zlata budući da se ona nije slagala s ostatkom odjeće. Nasmijala sam se djevojci u ogledalu - ona je zasigurno obožavala složene situacije i bila puna proturječnosti.Zazvonio je telefon. Nick me čekao ispred u automobilu.Obukla sam cipele Via Spiga na visoku petu i sišla. Vrata automobila su se otvorila i on je s kišobranom dotrčao do mene. 'Požuri se, dijete, ili ćemo morati plivajući na večeru.'Vozač je vozio polagano zbog kiše koja je lijevala kao iz kabla. Nick se vrpoljio i okretao, djelujući jako nestrpljivo.Dodirnula sam mu ruku i osmjehnula se. 'Kako si?' Poljubio je moju ruku. 'Mnogo bolje.' Nije više zurio u kišom okupane automobile koji su milili u gustom prometu. Konačno je progovorio. 'Znaš li što? Promijenila si se otkad sam te prvi put upoznao.'Pogledala sam ga s osmijehom, pitajući se što li će reći dalje.Zatim je nastavio: 'Pogledaj se, smiješ se više nego si to činila u Nevv Yor-ku ili Španjolskoj.'Smijala sam se dok moje oči nisu zažmirile. 'Da? U stvari, i ti si se promijenio.''Kako?', upitao je znatiželjno.'Primjećuješ puno više toga nego prije. I dalje je samo "ja, ja, ja", ali polako

počinješ opažati i druge pored sebe.' Glasno se nasmijao. Ah, tako si slatka.'Restoran se zvao Shanghai's #1. Bio je to talijanski restoran u koji bi navraćale i slavne osobe, poput Pavarottija.Sjeli smo za stol. Konobar nam je prišao sav nasmijan. 'Možemo li naručiti bijele tartufe i neko dobro crno vino?', upitao je Nick. 'Pokazat ću ti kako se može uživati i u nečemu što nije kineska kuhinja, uvjeravao me.'Nema veze', rekla sam, uzimajući jelovnik. Imena jela su bila prevedena na kineski.Nakon što je došla hrana više nije bilo razgovora. 'Reci nešto.' Spustila sam viljušku i pogledala prema njemu. Nisam bila navikla na tako šutljivog Nicka.'Ostani večeras sa mnom', rekao je, promatrajući me netremice svojim sjetnim pogledom dok su kutovi njegovih usana zatitrali. Činilo se kao da bi zgazio svakoga tko bi mu se našao na putu.Kad smo završili s jelom i platili, Nick me odnio niza stepenice koje su vodile od trećeg do prvog kata. U početku sam se opirala i nastojala ga natjerati da me spusti na pod. Zatim sam se uplašila da ću poderati svoju usku haljinu, pa sam odustala. Dopustila sam mu da me nosi na leđima, dok su moje obje noge nimalo elegantno stršile kroz raspore kipao haljine; još jedna predstava za publiku. Nick je, naravno, uživao biti u središtu pažnje.Sjela sam na kauč do Ferragamovog božičnog drvca, sa stopalima oslonjenim na stolić za kavu koji se nalazio ispred mene, mijenjajući kanale daljinskim upravljačem. U vijestima CNN-z je rečeno da Bijela kuća ne isključuje mogućnost vojnih akcija u Izraelu. BBC je raspravljao o problemu nuklearnog naoružanja u Sjevernoj Koreji. Napokon sam okrenula na MTV gdje su pjevale i plesale djevojke odjevene poput lizalica.Nick je prenosio stvari iz sobe u sobu. 'Mrzim spremati prtljagu', rekao je. 'Ako postaneš moja supruga, hoćeš li me pakirati?'Ako te budem pakirala, hoćeš li me zaprositi?', odgovorila sam, pogleda uperenog u ekran.Donio mi je pod nos sok od mrkve i čokoladicu. 'Hvala', rekla sam, 'vrlo si pažljiv.''Večeras sam tvoj rob', rekao je. 'Ako te u bilo kojem trenutku ne zadovoljim, možeš me udariti.'Upotrijebili smo različite kupaonice. Prepustio mi je onu otmjeniju. Sjela sam u punu kadu, grickajući nokte i zureći u prazno sve dok nije pokucao na vrata.'Još samo pet minuta', rekla sam. Mogla sam osjetiti kako čeka ispred, da bi nakon pet minuta ponovno zakucao. 'Coco, je li sve u redu?''Dobro sam.' Izgovarajući to, polagano sam izašla iz kade, obrisala se i na-mazala nekim losionom za tijelo. Zatim sam ponovno uskočila u svoju crnu haljinu s tračkom zelenog i stavila natrag naušnice s rubinima.Otvorila sam vrata, a Nick je iznenađeno pogledao u moju odjeću. 'Kamo si krenula?'Legla sam na krevet. Dodirivao je klizavu svilu koja je obrubljivala moje tijelo. 'Predivna je. Šteta bi je bilo rasparati.' Gledao me, uzbuđeno dišući.Dobio je dugi poljubac jezikom, a zatim sam ga pustila. 'Izvoli, samo naprijed. Zvuk paranja svile - to je najbolji afrodizijak na svijetu', mrmljala sam.'U čemu ćeš sutra otići kući?', iznenada je upitao.'Ponijela sam rezervnu odjeću sa sobom', rekla sam. Nekoliko sekundi smo se gledali, a zatim prasnuli u smijeh.'Bože, nikad nisam upoznao ženu poput tebe', rekao je. 'Odmah se vraćam.' Napola gol, otišao je do mini bara.Nakon što je ulio u sebe nekoliko pića, Nick se pretvorio u Bakha, iznenada nemilosrdno trgajući vještim pokretima svilu pripijenu uz moje tijelo.Potrgana svila, klasično dekadentna, skliznula je poput latica. Zvuk pa-ranja je bio jedinstven, delikatan, profinjen, potičući ekstazu duboku u unutrašnjosti naših tijela.Uzbuđeni od žudnje, posve smo joj se prepustili.Svijet je već bio u komadićima, a mi smo bili poderani ostaci koji bešum-no lebde zrakom, lebde bez svijesti, lebde... uzdišući.Počela mi se vraćati svijest. Zaprepaštena sam osjetila vlažnost medu nogama - nije upotrijebio kondom. Iskočila sam iz kreveta i pojurila u kupaonicu.Slijedio me je, pridržavajući me otraga. 'Bože, jel' ti dobro?'Odmahnula sam glavom. 'Nisam sigurna.' Pustio je vodu i pomogao mi da se operem. Bio je vrlo nježan i odmah sam se puno bolje osjećala. 'Sada ti meni pomogni',

rekao je zatvorivši vodu.'Kako?', upitala sam.Stajao je pred zahodom.Ja sam stala tik do njega, držeći njegov kurac jednom rukom kako bih mu pomogla da se isprazni.'Pervetitu!', rekla sam. 'Nijedan muškarac to nikad prije nije tražio od mene.''Razmazila si me,' odgovorio je, a zatim stenjući dodao: 'Nimalo mi ne pomažeš, ne izlazi, još mi je gore.' Bacila sam pogled prema dolje i to je bilo dovoljno.Zarikao je poput tigra, podigao me, raširio mi noge i stavio ih oko pasa. Sklopila sam oči i osjetila ga kako ponovno ulazi u mene.Sljedećeg smo se jutra kratko poljubili na odlasku. On je otišao na aerodrom, a ja svojoj kući. Ubrzo nakon toga hotelsko je osoblje dostavilo Ferra-gamovo božično drvce u moj dom.Pitanje: Vjetar puše i zastava se pomiče. Pomiče li se to vjetar ili zastava? Zen učitelj Hui Neng: Niti vjetar, niti zastava; već tvoje srce.Onog jutra kada sam se oprostila od Nicka bilo je hladno i oblačno, a u zraku se osjećao miris gorućeg ugljena. Ptice su iščeznule, posljednji listovi padali su sa stabla. Iscrpljena sam se vratila kući i krenula ravno prema telefonu. Kada sam začula Mujuov glas na telefonskoj sekretarici, zapljusnuo me val bespomoćnosti.Nisam shvaćala što se to događa oko mene i nije mi preostalo ništa nego to jednostavno prihvatiti.Muju je bio u Tokiju na festivalu nezavisnih filmova gdje je prijavio svoj dokumentarac o dominikanskom pjevaču Juliu. Posljednje je vrijeme bio lud od posla dotjerujući konačnu verziju filma. Također je prihvatio i neke nove komercijalne klijente, samo radi novca.Muju je rekao da će za dva dana stići u Šangaj. Bila je to odluka koju je donio u posljednji trenutak jer me se odjednom zaželio. Ostavio je svoj broj u Tokiju i poslao poljubac. 'Vidimo se u Šangaju!', rekao je.Preslušavala sam njegovu poruku ne samo kako bih čula njegov glas, već kako bih pokušala proniknuti u njegovo raspoloženje. Što li je mislio o nama, kakve su mu bile namjere? Je li u Šangaj dolazio kako bismo obnovili vezu ili kako bismo zauvijek raskinuli i bili samo prijatelji?Nazvala sam Xi'er. Nije se još bila razbudila, pa je mamurno odgovorila: 'Preklinjem te, ljepotice, pričekaj dok se razbudim, obećavam da ću te nazvati.' Poklopila je slušalicu.Nazvala sam Zhu Sha. Bila je usred nekog važnog sastanka. Ostavila sam poruku njezinoj sekretarici i poklopila.U tom trenutku nije bilo nikoga s kim bih podijelila svoju zbunjujuću uzbudenost.Odlučila sam doručkovati, a zatim se okupati, pa medititati u položaju lopoča i moliti se bogovima iznad nas.Xi'er je ubrzo stigla u svojoj maloj zelenoj bubi. Sjela sam na sjedalo do nje. Krenuli smo prema aerodromu Pudong. Glazba je prašila, odvlačeći mi pažnju.Xi'er nije prestajala brbljati: 'Stvarno želim dobro pogledati tu osobu koja je zaslužila naš kraljevski doček na aerodromu. Istini za volju, malo me brine što ti je toliko stalo do nekog muškarca. Razmisli — da si ti u Nevv Yorku, on se uopće ne bi pojavio na aerodromu. K vragu, otkud toliko automobila? Ako se ova gužva nastavi, trebat će nam više od sata da stignemo tamo.'Zvakala sam gumu za žvakanje i šutjela.'Zašto? Zašto?', Xi'er je rekla pjevajući. 'Zašto su žene tako glupe?'Xi'er je parkirala na mjestu na kojem je bilo dozvoljeno samo kraće zaustavljanje. Ja sam napudrala lice, okrenula se prema njoj i upitala je: 'Kako izgledam?''Kao da nemaš šminke', odgovorila je pogledavajući me. 'To je ono što sam željela postići,' rekla sam.Dvorana za doček bila je prepuna. Jedna pretjerano dotjerana žena čekala je nekoga, držeći u rukama buket svježeg cvijeća.'Prije bih umrla, nego nekoga dočekala s cvijećem', tiho sam došapnula Xi'er.Tada su preko razglasa objavili da je Mujuov avion sletio.Uhvatila me panika, hodala sam gore-dolje, dlanovi su mi se znojili. Xi'er je podigla sunčane naočale. Prodornim je žustrim pogledom proučavala rijeku putnika koja je nagrnula na izlaz. Moram ga dobro promotriti', šap-tala je.Dugo nije bilo nikakvog znaka od Mujua. Ali kad sam okrenula glavu, iznenada sam

ga ugledala. Medu mnoštvom Azijata isticao se svojom visinom. Činilo se da je poprilično izgubio na težini. Izašao je na drugi izlaz. I on je mene u tom trenutku ugledao i krenuo prema nama krupnim koracima, gurajući svoju prtljagu.Bili smo začuđujuće oprezni jedno prema drugome. Zagrlili smo se pomalo hladno. Nije bilo tako dirljivo kako sam zamišljala da će biti dok smo se vozili prema aerodromu. Tada sam ga predstavila Xi'er i Xi'er mu je pružila ruku, ali Muju se nagnuo prema njoj i poljubio je u oba obraza. Iznenadio ju je, tako da je njeno lice poprimilo crvenu boju. Xi'er je bila jako slatka kada bi se zacrvenila.Xi'er je bilo simpatično da Mujuu nedostaje vrh malog prsta. Kasnije je dodala da joj se učinio tajanstvenim, starinskoga kova.Trebalo nam je sat vremena do centra grada. Zelena se Buba sporo probijala kroz kreni-stani promet, s dvije mršavice na prednjim sjedalima i ogromnim čovjekom nalik medvjedu na uskom stražnjem sjedištu. Ovaj je automobil bio namijenjen ženama i njegova je veličina isključivala krupne muškarce. Međutim, Muju je ovu neudobnost podnio s osmijehom, zadovoljan što su dvije zgodne djevojke vozile do aerodroma kako bi ga dočekale. Svaki bi se muškarac osjećao dirnut takvom neočekivanom pažnjom. Muju je bio oduševljen s Xi'er i njezinim automobilom.Kada smo stigli, Xi'er nas je podsjetila na dogovor za večeru, a zatim se odvezla. Pomogla sam Mujuu unijeti prtljagu. Činio se oduševljen onim što je zatekao kad smo ušli. 'Nikad ne bih pomislio da će biti ovako uredno', rekao je. Naravno, mislio je na Nevv York, gdje bih ja prostor u trenu učinila neprepoznatljivim. 'Promijenila si se od Nevv Yorka.' Dodao je još: 'Tvoj je dom zaista poseban.' Mislio je na stil francuskih kolonijalnih vila 30-tih godina prošlog stoljeća s drvenim stubištem i ogromnim balkonom. Nekoć ih je bilo puno po cijelom Šangaju pod upravom stranaca, no sada ih je ostalo tek nekolicina.Tada je Muju ugledao Ferragamovo božično drvce koje je izgledalo poput rekvizita iz Zvjezdanih ratova. Prišao mu je i na trenutak ga nijemo promotrio. Došavši iz kuhinje sa šalicom čaja u ruci i vidjevši njegov izraz lica nakon što je promotrio drvce, sa strahom sam pomislila kako je nekim šestim čulom osjetio prisutnost drugoga muškarca. Ponijeli smo čaj sa sobom dok sam mu pokazivala kuću. 'Sviđa mi se tvoja kuća', rekao je.'Ovo je tvoja soba.' Pokazala sam na sobu s pisaćim stolom, stolcem, pre-divnom lampom za čitanje, faksom i ukrasnim breskvama. Bacio je pogled na breskve, a zatim me pogledao. Lagano sam se nasmijala, nastavivši kao da nisam ništa primijetila.Muju mi je odostraga obujmio struk. 'Ne mogu, a da te ne volim', došap-nuo mi je. Osjetila sam topao zrak u svom uhu i počela se topiti. Tresla sam se cijelim tijelom, srce mi je snažno kucalo, a oči su se sklapale. Bila je to kemijska reakcija i nadasve psihološki odgovor.Cijelo smo poslijepodne proveli u krevetu, vodeći ljubav tako da su jastuci skoro progovorili i to više puta.Bio je to Mujuov prvi posjet Šangaju. Ja, rođena Šangajka, moj starinski francuski stan, divovski, mekani krevet koji je mirisao na ljetnu kišu i cvijeće - sve je to oblikovalo neodoljivu i čarobnu atmosferu: čuvstvenu draž istočnjačke ljubavi i požude kojima se nitko nije mogao oduprijeti.Ležali smo goli ispod svilenog pokrivača zlatne boje, sa svilenim jastucima pod našim glavama. Vrtio je par raspuštenih uvojaka moje duge kose oko svojih prstiju, mirno se igrajući njima.Činilo se kao da se godinama nismo vidjeli. Znala sam da me još uvijek voli i da je njegova ljubav prema meni još dublja nego prije.'Predivno mirišeš', primijetio je Muju. To bi mi uvijek govorio nakon što bismo vodili ljubav. Bio je vrlo osjetljiv na mirise koje bih isijavala nakon orgazma.Žene su poput tamjana, a vođenje ljubavi je paljenje tog tamjana i oslobađanje njegovih mirisa.Tiho sam se privila uz njega. Nakon nekog vremena sam nježno rekla: 'Ostavi svoj trag na meni.'Pogledao me.Okrenula sam se skroz mu se približivši, te ga snažno ljubila neko vrijeme u vrat. Pojavio se impresivan crveni trag. 'Poput ovoga.' Zamolila sam ga: 'napravi mi to. Ti možeš raditi sve što poželiš s mojim tijelom, ono pripada tebi, samo ga moraš voljeti, ne smiješ ga prestati voljeti.'Zatvorio je oči, čvrsto me držeći. 'Nikad te ne bih mogao prestati voljeti.'Dosta kasnije je zaustio: 'Ponekad kad se dvoje ljudi raziđe, drugima se može učiniti da je njihova ljubav iščezla ili čak i oni sami mogu pomisliti da je

ljubavi nestalo, ali to nije istina. Ljubav je uvijek tu. Čak i ako je nisi svjestan, ljubav ne nestaje, već ostaje.'Sklopila sam oči i osjetila neki neopipljivi, olujni val kako prodire u sobu.Lebdjeli smo nošeni tim valom dok je opojni miris lopoča prožimao sobu. Sve drugo je izgubilo značaj, osim tog umirujućeg svijeta, nas dvoje, njega i mene, nježno privijenih jedno uz drugo, u čvrstom zagrljaju.'Volim te.' Začula sam svoj glas kao kroz san. Ljubav se nekako ispreplela sa snovima.Prošetali smo do Shanghaia 1933. Muju je u Šangaju mogao ostati samo dva dana, pa je šetnja bila prilika da grad upozna bolje nego vozeći se u automobilu. Središte Sangaja je nalikovalo na Manhattan — dobra šetnja dala je osjetiti vrstu i značenje njegove energije.Prošetavši uskim drvoredom, ugledali smo grupicu ljudi. Muju im je prišao sa svojom kamerom snimivši četvoricu staraca koji su igrali mah-jong. Zajedno su vjerojatno imali tristo godina. Ovaj ga se događaj duboko dojmio. Starac i mah-jong zadovoljili su dio njegove predodžbe o kineskoj kulturi.Uličica je bila stiještena neboderima koji su bili toliko visoki da im se vrh nije nazirao čak ni kad bi se izvio vrat. Pored njih je stajala napola dovršena građevina čiji je vanjski zid bio uronjen u divovsku zelenu sigurnost.Lutali smo Huaihai Roadom. Muju je rekao: 'Žene u Šangaju su profinjenije od muškaraca.''Možda tako misliš jer si prirodno osjetljiviji prema ženama', zadirkivala sam ga. Ali u stvari ono što je rekao bila je istina — Šangaj je bio ženski grad.Stigli smo u Shanghai 1933. Xi'er nam je sačuvala mjesto u kutu s mekanim crvenim stolcima i još mekšim zelenim jastucima — bio je to pravi kineski ugođaj; odatle je pogled padao na jarka svjetla velegrada.Sva u crnom, Xi'er se pojavila iza par zelenih pregrada od bambusa noseći praznu krletku. Izgledala je pomalo tužno. 'Ptičica je uginula,' rekla je, grleći nas. Mogli smo osjetiti miris njezinog Opium parfema.'Odmah ću se vratiti.' Ponovno je nestala iza bambusa. Dok je hodala, Xi'er se njihala na jedinstven način i Muju je to morao ovjekovječiti. 'Ovdje je sve kao u nekom filmu', rekao je, oštreći leću prema meni.'Dobrodošli u Shanghai 19331', poslala sam poljubac kameri.Konobar nam je donio jelovnike. Muju je razumio nešto kineskog, međutim jela su imala i engleski prijevod. Najskuplje od njih bilo je jelo 'Kon-kubina prerezanog vrata'. Upitao me o čemu se radi i ja sam mu objasnila da je to bilo drugo ime vlasnice restorana, Xi'er, naglasivši da je za njega odredila prilično visoku cijenu; prikriveni nož za pljačku gostiju. Pravo ime za to jelo je bilo 'Buddha preskače zid'. Bio je to glavni slijed jela banketa Man-chu i Han. Prema predaji, banket Manchui Han se jede tri dana uzastopce i ukupno se sastoji od 108 vrsta jela. U njega idu komadići morskog krastavca, peraja morskog psa, petrovo uho, golublje jaje, svinjeće tetive, piletina, pačetina i još dvadesetak drugih delikatesa, uz dodatak juhe od moždine, rižinog vina, repe i drugog povrća začinjenog mirodijama prema stoljetnoj recepturi. Trajanje i temperatura na kojoj se ovo jelo priprema zahtijevaju posebnu pažnju. Nakon kuhanja dobro se zatvori u veliku posudu zajedno s listovima lopoča te peče na laganoj vatri. Sok je slatkasta i bogata okusa, aromatičan i opojan, otuda i izreka 'kada se miris ovog jela proširi susjedstvom, čak i Buddha prekida meditaciju i dolazi preskačući preko zida.'Muju je slušao, lica ispunjenog žudnjom. 'Ne mogu prestati sliniti', rekao je. 'Kušajmo.''Jelo se ne može uvijek dobiti. Prvenstveno jer je vrlo skupo pa ga ljudi rijetko naručuju, a i neke od rjeđih namirnica nisu uvijek dostupne - morat ćeš prvo provjeriti kod šefa kuhinje', odgovorila sam.U tom se trenutku pojavila Xi'er u oblaku Opiuma.'Imate li "Buddhu koji preskače preko zida"?', upitao je Muju.'Misliš 'Konkubinu prerezana vrata'?', Xi'er ga je brzo ispravila. 'To jelo zahtijeva puno muke.' Pozvala je plavookog konobara. 'Otiđi pitati šefa kuhinje imamo li 'Konkubinu prerezana vrata'.''Ukoliko to naručiš, poslije nećeš željeti ništa drugo', rekla sam, obujmila jednom rukom Xi'erin tanašni struk i dodala umiljatim mačjim glasom: 'Xi'er, 'Konkubina prerezana vrata', šangajska princeza.'Likovala je bez riječi, gurajući moju ruku. 'U redu, u redu — ukoliko ste spremni platiti punu cijenu, donijet ću vam uz njega i bilo koje drugo jelo, kao

i bocu najboljeg rižinog vina, te vas opskrbiti neograničenim količinama vrhunskog čaja — ako su vaši želuci u stanju sve to primiti'.Bili smo sretne ruke jer je jelo bilo pripremljeno za jednog od redovnih gostiju koji se iz nekog razloga nije pojavio. Tako smo ga dobili mi.Prije nego smo išta kušali, Muju je snimio veliki pladanj pun keramičkih posudica s delikatesama spremljenim prema starinskoj recepturi. 'Kasnije kad budem osjetio želju, moći ću pogledati snimke', rekao je. 'Šteta što se i mirisi ne mogu ovjekovječiti.'Xi'er nam je slala i druga jela, sve dok Muju nije rekao stop. Po Mujuo-vom mišljenju, osnovno načelo istinskoga gurmana bilo je očuvati hranu. Sva je hrana bila dar zemlje.'Ljudi su po prirodi pohlepni', rekla je Xi'er. 'Ponekad se moraš poslužiti pohlepnim ljudskim srcima kako bi zaradio novac'Zatim su Xi'er i Muju zaneseno raspravljali o cjelokupnom tajanstvenom i jedinstvenom Manchu &Han banketu.'Čuo sam da neki ljudi uzimaju laksative, a drugi gutaju trakavice kako bi mogli jesti tri dana i tri noći uzastopce', rekao je Muju.'Ma', rekla je Xi'er. 'Nije to ništa. Prije stotinjak godina kad je restoran u Guangzhou bio pripremio cjelokupan Manchu&Han banket, netko je dobio živu stonogu, a pojavili su se i mladi od štakora. Poznato je da bi ljudi iz Gu-angzhoua pojeli bilo što.''Povratit ću', rekla sam, pridigavši se i krenuvši prema umivaoniku.Kad sam se vratila, na stolu me čekao Wulong čaj koji je Xi'er poslala da pripreme samo za mene. Pogledala me je. 'Jesi dobro? Loše ti je od hrane? Ti inače dosta toga pojedeš.'Muju je također dodao: 'Blijeda si.''Prekinite s glupostima, samo me zbunjujete. Sve što želim je šalica čaja', rekla sam.Te smo večeri zajedno obišli neke od trendovskih mjesta. Mujuov kam-korder se nije gasio. Nastojao je zabilježiti mudrost i energiju svake sekunde koju je proživio, u suprotnom bi smatrao da je protratio vrijeme.Pridružio se gomili na plesnom podiju. Mahao mi je, pretjerano se njišući ramenima i stražnjicom, širom se cereći poput adolescenta.Xi'er je stajala tik do mene pijući tequilu i pušeći cigaretu. 'Presladak je', derala se, pokušavajući svojim glasom nadjačati glazbu.'Znam', doviknula sam joj.'Kojeg ćeš odabrati? Nicka? Ili njega?', Xi'er se nastavila derati.Iznenađeno sam je pogledala i slegnula ramenima, a zatim svoje usne približila njezinom uhu. 'Misliš da je taj odabir na meni? Sudbina će odlučiti, draga moja. Sve što mi možemo napraviti je smijati se i moliti!''Znaš što? Da je na meni, ja bih uzela obojicu!'Xi'er se veselo nasmijala, visoko podignuvši bradu i duboko zabacivši glavu. Za razliku od Zhu Sha, Xi'er nikad nije rukom prekrivala usta dok se smijala.'Ali tada bi ih obojicu izgubila', tiho sam dodala, znajući da to neće doprijeti do nje.Sljedećeg dana - bio je to Mujuov zadnji dan u Šangaju - proveli smo u potrazi za dobrim restoranom, obilasku skupih dućana i posjeti muzeju. Uz nadolazeći smo sumrak, izmoreni šetnjom, otišli u salon za masažu stopala - onaj isti na Fuxing Streetu kamo me bila povela Xi'er tek što sam stigla u Šangaj. Xi'er je rekla da je onaj petnaestogodišnjak dao otkaz. Nitko nije znao kamo je nestao.'Ovo je najbolji salon za masažu stopala u Šangaju', rekla sam Mujuu.'Divno!', odgovorio je Muju, bacivši se na plišani kauč. Istog su se trena pojavile dvije djevojke sa šalicama čaja. Zatim su donijele kinesku kupku s ljekovitim travama smeđe boje i mi smo zaronili noge u nju. 'Osjećaj je divan', Muju je uzdisao, 'možda bih se trebao preseliti u Šangaj.'Zatvorila sam oči, zamišljajući život s Mujuom u Šangaju. Imali bismo psa, par zlatnih ribica i četiri, pet biljaka. Njegova bi radna soba bila u prizemlju, a moja na katu... Zvuk stroja za pranje rublja i fini miris svježe oprane odjeće... Zaposlili bismo spremačicu koja bi izvrsno kuhala, dobroćudnog vozača kratke oštre brade koji bi vozio Mujua svakog jutra na posao, a mene poslijepodne u salone za uljepšavanje, na kavu ili u knjižaru; navečer bismo gledali filmove na DVDu ili igrali mah-jong s Xi'er i Zhu Sha; onda bismo se jednog jutra probudili i iznenada shvatili da smo ostarjeli i postali legende o kojima ljudi ne prestaju pričati.

10,9Začula sam tiho hrkanje i otvorila oči vidjevši Mujua kako čvrsto spava na kauču dok mu je mlađahna maserka svojim rukama i dalje trljala stopala.Te je večeri spakirao onu istu prtljagu koju je samo dva dana ranije bio otpakirao. Pomogla sam mu u spremanju osušenog donjeg rublja i čarapa izvađenih iz sušilice. Doimali smo se zaposleni, hodajući iz sobe u sobu, čavrljajući kako bismo ispunili prazninu do skorog rastanka. Na televiziji u dnevnoj sobi prikazivala se Casablanca. U prolazu sam bacila pogled. Upravo je tekla završna scena na aerodromu u kojoj se ljubavnici opraštaju. Hum-phrey Bogart je govorio Ingrid Bergman: 'Oboje znamo da ti je mjesto s Vic-torom. Ti si dio njega, dio koji ga tjera naprijed. Ako onaj avion poleti bez tebe, požalit ćeš zbog toga. Možda ne danas, možda ne sutra, ali ubrzo i to cijeloga života.' Bergman ga pita: Ali što će biti s nama?'; 'Mi ćemo uvijek imati Pariz', odgovara Bogart.Ležali smo na krevetu bez riječi. Dva kratka dana prošla su u treptaju oka. Kao u nekom snu.Pomakla sam se i okrenula prema njemu. Krevet je zaškripao. 'Nešto nije u redu?', Muju je napokon upitao.'Kako se osjećaš?', upitala sam ga.'Kako misliš, kako?''Što misliš o proteklih par dana u Šangaju?', upitala sam ga, pomalo se lju-teći što je tražio da ponovim pitanje, znajući što želim čuti. 'Bilo je izvrsno. Žene su dobre, a i hrana. Nisam se bolje proveo otkad smo se zadnji put vidjeli na aerodromu', rekao je.'Dobra žena i dobra hrana', mrmljala sam sebi u bradu, dvojeći želim li uopće postati ta vrsta dobre žene.Obujmio me i počeo polagano ljubiti moje uho i vrat.'Što ćemo sad?', upitala sam ga, nastojeći ostati pribrana pod njegovim poljupcima.Nije ništa odgovorio, samo me i dalje ljubio. U njegovim se poljupcima osjećala snažna prisnost i mnogo nježnosti - to nije bila čista požuda. Osjetivši to, moje se cijelo tijelo u trenu opustilo i ugrijalo. Počela sam mu uzvraćati poljupcima.Zatim mi je koža od žudnje počela plamtjeti. Strastveni seks s Mujuom uvijek mi je pomagao odagnati tjeskobe i ostaviti me u potpunosti zadovoljnu, u stanju da ponovno otkrijem svu ljubav koja je još uvijek postojala, prirodni dio svih onih stvari između raja i zemlje koje pune energijom i svjetlom. Odjednom, bez upozorenja, osjetila sam Mujua kako ulazi u mene - ejakuli-rao je prvi put otkad je bio sa mnom. Bila sam toliko zaprepaštena da sam se gotovo onesvijestila.Ja ne mogu izabrati ono što je najbolje. Najbolje bira mene. Rabindranath TagorePostajalo je sve hladnije, a izrazi na licima ljudi sve tužniji. Počeli su se stiskati u svojoj debeloj odjeći, žurno prolazeći ulicom, pogleda uprtih u pod. Drveće pokraj ceste je ogoljelo, tako da su isprepletene grane obasjane uličnom rasvjetom izgledale začuđujuće lijepo. Mnoštvo njihovih čudnovatih linija oblikovalo je začuđujuće prizore nalik detaljima neke nadrealističke slike.Uživam u promatranju mijena koje nose pojedina godišnja doba, ljepote u raznim oblicima. Tada sam u stanju bolje shvatiti i cijeniti život.Nakon što je Muju otišao, nisam se osjetila posebno usamljenom ili povrijeđenom. Kao da se neka suptilna promjena dogodila mimo mene.Sjetila sam se nečega što mi je Gospodar isprazne prirode rekao dok sam boravila na otoku Putuo. U svakome od nas čuči savršen svijet u malom. Šteta je što mnogi, ne shvaćajući savršenstvo koje se nalazi u njima samima, bivaju upravljani zbunjujućim emocijama. Tada sami sebe kao i ostale muče svojim nesigurnostima.Nisam bila sigurna koliko daleko trebam ići kako bih doprla do tog savršenog svijeta skrivenog u meni, ali sam već bila u stanju smijati se sama sa sobom, proživjeti do kraja svaki dan.Drugog dana nakon što je Muju otišao, osjetila sam sve simptome prehlade: kihanje, hladnoću u nogama, laganu vrtoglavicu. Pila sam svako malo vruću vodu, snižavala temperaturu i navukla četiri vunene majice. Ali primijetila sam da to nimalo nije utjecalo na moje dobro raspoloženje. Kao i obično sam čitala, meditirala i otišla prošetati.Tri ili četiri dana kasnije, Xi'er me nazvala kako bi mi se sa suzama u očima potužila da je njen australski dečko Adam zahladio odnose s njom. Sumnjala je da je napokon saznao sve o njenoj transeksualnosti: glasine i ogovaranja širila su

se Šangajem brže i od same gripe. Strpljivo sam je slušala dokje plakala što zbog Adama, što zbog ljudi na koje je sumnjala da su proširili tu vijest; zaključila je da mora napusti Šangaj, previše je ljudi znalo za njenu tajnu. Odlučila je emigrirati u Ameriku i nikad se više ne vratiti. 'U redu. Možemo zajedno stanovati u Nevv Yorku. Ti ćeš otvoriti novi restoran na Man-hattanu i mnoštvo će bogatih Amerikanaca jurcati za tobom. Premda, znaj, oni nisu ništa bolji od naših muškaraca, možda su čak i gori. Ipak, ovi neće znati za tvoju tajnu.' Tješila sam je.Dodala je: 'Ja ozbiljno razmišljam o tome.'Rekla sam joj: 'Zašto ne popričaš prvo s Adamom? Možda se udaljio iz nekog sasvim drugog razloga.''Trebala bih postati lezbijka. Od ovog trena, izlazim samo sa ženama', rekla je. Glasno sam se nasmijala, a zatim nakašljala.'Bolesna si?', upitala me.'Čini se kao prehlada, odgovorila sam.'Ha', povikala je, a zatim nastavila rekavši nešto što mi je oduzelo dah: 'Možda si trudna.''Zašto to misliš?' Čitavo tijelo mi se naježilo.'Slušaj', tekla je živnuvši. 'Jedna od mojih gošći mi je ispričala kako u prvim danima trudnoće dobiješ sve simptome prehlade. Tri puta je bila trudna i svaki se put to ponovilo; sada se uvijek zabrine kad se prehladi.'Stiskala sam slušalicu bez riječi, ne znajući što da napravim. Xi'er je raspolagala mnoštvom čudnih spoznaja koje je pokupila od svojih gostiju.'Vjeruj mi, otkad sam postala žena moja je intuicija sve bolja i bolja, dojmljivija je čak i od intuicije koju imaju prave žene', značajno je dodala.'Što mi je činiti?', napokon sam upitala.'U ljekarni se mogu kupiti testovi za trudnoću. Da odem kupiti jedan i donesem ti?' Xi'er se odjednom oraspoložila, u njenom se glasu osjećalo ushićenje. Već godinama me molila da joj se zakunem da će samo ona biti kuma mome djetetu. Ona, ne moja sestrična Zhu Sha koja je imala svoje dijete. Budući da Xi'er nije imala jajnike i maternicu, govorila je da je sve svoje nade da jednog dana postane majka položila u to da se u sljedećem životu rodi kao 'prava žena koja će moći zatrudnjeti i roditi.Naravno da je nisam mogla odbiti. Xi'er se radovala dolasku dragocjenog malog bića više i od mene same, do te mjere da mi je jednom čak i rekla: 'Ništa od toga, daj pronađi donora sperme. Ja ću plaćati polovicu svih troškova za dijete.''Pričekajmo par dana da vidimo što će se dogoditi!', rekla sam neodlučno. 'Ukoliko mi mjesečnica ne dode u sljedećih par dana, tada me stvarno možeš odvesti u bolnicu na testiranje.''Moraš me obavještavati', rekla je. ,'Hoću', odgovorila sam.Kada sam spustila slušalicu, moje se čitavo tijelo treslo, a lice gorjelo. Iznenada su nestali svi oni simptomi prehlade. 'Možda je sve to bila varka', rekla sam samoj sebi. Ali pažljivo analizirajući one noći koje sam provela s Nickom i Mujuom, nisam mogla odbaciti mogućnost trudnoće. Trudna, ali s kime? Čije će to dijete biti?Sjela sam na kauč pridržavajući glavu rukama i zajecala. Zatim sam legla na jastuke zureći u strop. Nickovo i Mujuovo lice pojavilo se pred mojim očima, one noći, ona milovanja, oni orgazmi i uzvici. Oh! Ponovno sam sklopila oči i ispustila još jedan jecaj.Bože, Bože, nisam više mogla misliti o tome. Morala sam izaći i prošetati, udahnuti svježeg zraka. Ali čekaj malo, može li hladan zrak naškoditi djetetu? Trebala bih se zagrnuti nečim. Svijet se u potpunosti izmijenio, sve je bilo drugačije. Premda nisam imala konačan dokaz, činilo se prilično izvjesnim da ću postati majka.Obukla sam debeli kaput i stavila Burberryjev šešir i šal koje sam kupila prije dvije godine, ali nikad prije nisam nosila, i prošetala ulicom par minuta, a zatim iznenada pozvala taksi, dajući mu adresu. Odlučila sam otići svojoj krojačici.Nedavno sam joj bila odnijela neku svilu kako bi mi skrojila uske kineske kipao haljine; sada bismo mogle ponovno porazgovarati o mjerama. Prsa, struk i stražnjicu je trebalo proširiti.Kada me upitala koliko, iznenada nisam mogla pronaći prave riječi.

'Jednostavno... treba biti šire', rekla sam. Misleći, čak i ako je uzbuna lažna, moći ću ih i tako malo šire nositi. Sagnula je glavu i pribilježila nove mjere na listić papira.Sviđala mi se ova tiha i rezervirana krojačica. Svoje mušterije ne bi nikad propitkivala. Čak i kad bi joj se u dućanu pojavila poznata lica iz javnog života ili s televizije, mirno bi im uzimala mjere i krojila odjeću, zadržavajući svoj profesionalni odnos.Sigurna sam da je naletjela i na glumice kojima se opseg grudnog koša odjednom povećao za dva broja, ali kladim se da je ona samo smireno pribilježila njihove nove mjere, ne zbijajući šalu, ma kako to duhovito bilo.Prošlo je nekoliko dana, a od moje mjesečnice ni traga. Odlazila sam u kupaonicu gotovo pa svakoga sata očekujući crveni trag na gaćicama.Naposljetku sam nazvala Xi'er. 'Idemo do bolnice', rekla sam, sikćućim glasom poput zmije.'Za dvadeset minuta sam pred tvojim ulazom', odlučno je rekla.U bolnici je bilo mnoštvo nenasmijanih ljudi koji su sjedali jedan do drugoga dodirujući se ramenima, sporo i nekom igrom sudbine dolazeći i odlazeći usred nezdrava mirisa sredstava za dezinfekciju, brutalno podsjećajući da je ovo država s 1.3 milijarde stanovnika. Ipak je velika prednost ovdašnjih bolnica to što su usluge jeftine: potrošila sam otprilike pola američkog dolara za pristojbe i drugu polovicu za malu plastičnu čašicu.Dodala sam torbicu i sako Xi'er, ušla u ne pretjerano uredan zahod i popiškila se u malu plastičnu čašicu, zaprljavši ruke, ipak sam se nalazila u bolnici, gdje samopoštovanje i dostojanstvo nisu u prvom planu.Oprala sam ruke i izašla s čašicom urina.U tom trenutku neki su ljudi prolazili pored mene nesvjesno bacajući pogled na ono što sam držala u ruci: Xi'er mi je dodala svoje novine kako bih zaklonila pogled na čašicu.'Gubim strpljenje. Osjećam se užasno.' Zajecala sam.'Ti si ta koja je željela doći ovamo. Rekla sam ti za testove za trudnoću koji se mogu kupiti u ljekarni.' Xi'er se mrgodila. Na sebi je imala toplu eskimsku krznenu jaknu s kapuljačom i slične čizme, oboje neprikladno za ovo doba godine. Izgledalo je kao da idemo u kamp za izbjeglice na modnu reviju. Svi su buljili u nju.'Najbolje je biti oprezan oko ovih stvari. Uvijek me strah da ću pogriješiti ukoliko to napravim sama.' Uzdisala sam. Držeći oprezno u ruci čašicu s urinom krenula sam prema šalteru laboratorija.Rezultati su se mogli dobiti za tri minute.Stajala sam ispred šaltera gazeći si stopala. Mogla sam osjetiti kako mi srce kuca. Nikad ne bih promislila da tri minute mogu trajati toliko dugo. Xi'er se nasmijala i stavila moju znojnu ruku u džep svog krznenog ogrtača. Iskoristila sam priliku oslonivši svoju glavu na njeno rame. 'Nikad te nisam vidjela tako krhku. Izgledaš jako ženstveno', došapnula mi je Xi'er.Tada su stigli laboratorijski nalazi: Bila sam trudna!Xi'er je od sreće uzviknula, bila je izvan sebe od uzbuđenja dok sam je ja samo tiho promatrala. U glavi mi je bila praznina.Kad smo izašli iz bolnice, odbila sam da me Xi'er odveze kući, inzistira-jući na tome da želim otpješačiti kući. 'U redu. Zovem te večeras.' Zagrlila me s osmijehom i odvezla se mahnuvši mi.Hodala sam ulicom nastojeći disati uzimajući zrak duboko iz abdomena. Nisam osjećala nikakve promjene na svom trbuhu. Ali bez obzira jesam li ih mogla osjetiti ili ne, određene su se promjene događale. Bile su vrlo suptilne, ali zapanjujuće. One će ubrzo izmijeniti tijek mog života. U jednom sam trenu poželjela zaplakati, a u drugom se smijati, pod pritiskom trenutnih okolnosti. Stvorila se linija razgraničenja između dvaju života, poput Ekvatora koji dijeli Sjevernu i Južnu polutku. Osjećala sam u sebi da se moram odlučiti.Međutim u stvarnosti nisam niti plakala, niti se smijala. Samo sam u tišini hodala od jednog kraja ulice do drugog. Zvukovi mnoštva ljudi i automobila što su prolazili, kao ni smrad ulice nisu dopirali do mene. Nastavila sam smireno hodati dalje, pogleda uprtog ispred sebe, ne primjećujući u stvari ništa od svega toga.Stigla sam do ulice u kojoj su neki ljudi bježali iz dimom ispunjene stare zgrade. Netko je vikao 'Vatra! Vatra!', a goruća je buktinja iznenada iskočila iz zgrade i obasjala nebo. Vatra se sve više razbuktavala, dok se sve užasnuti-

ja gomila promatrača povećavala.Prestala sam hodati i ostala stajati točno preko puta te uličice, zureći kao opčinjena u zgradu u plamenu. Zgrada se ljuljala; obavijena plamenom, izgledalo je kao da će se svakog trena srušiti.Odjednom me preplavio neki neizrecivi val snažnih emocija. Shvatila sam da plačem i to snažno, polako se spuštajući na pod.Kroz suze sam vidjela da se razularena vatra izgleda proširila posvuda, probudivši u meni gomilu uspomena i one najdublje iskonske osjećaje.Na jednoj se strani događalo razaranje, a na drugoj se stvarao novi život.Život teče u ciklusima, poput godišnjih doba koja se izmjenjuju nepromijenjenim redoslijedom. Mlada žena poput mene koja u sebi nosi plodnost proljeća odlazi na svoje vlastito putovanje kroz ljeto i jesen, sve dok ne dohvati tajnu i mudrost zime. Uspomene se nižu čistim bijelim čelom, dok u maternici - kršteno vatrom i krvlju - klija sjeme, tako mirno i spokojno...EpilogRazmišljam o drugim godištima koje je odnijela rijeka života i o zaboravljenoj ljubavi i smrti, i osjećam slobodu koju donosi odlazak. Rabindranath TagoreXi'er je skupila hrabrosti i otišla posjetiti svoje, u malo konzervativno selo južno od Hunana. Bio je to njezin prvi susret s roditeljima nakon operacije. Majka ju je odbila vidjeti, ali ju je otac zato izveo u najbolji lokalni restoran na večeru. Sljedećeg se dana selom pronio glas da je Xi'erin otac bio na tajnom sastanku s nekom mladom ženom.Vrativši se sa sela, Xi'er se ohrabrila i svom dečku Adamu odala svoju tajnu.U početku je Adam odlučio da budu samo prijatelji. Međutim ubrzo je shvatio da ga Xi'er još uvijek privlači. 'Nemoćan sam', rekao je. 'Možda nije do svijeta, možda je do mene.' Uz Adamovu pomoć Xi'er je napokon dobila vizu i sada su na praznicima u Melbournu, Adamovom rodnom gradu.Eric je stigao u Šangaj i nakon što se susreo sa Zhu Sha, odlučio se zadržati još neko vrijeme. Na kraju svog putovanja je uzeo nekoliko dana i posjetio Tibet kako bi pronašao svoj duhovni dom.Prema riječima Zhu Sha, između nje i Erica još nije bilo ničega, no pro-čule su se glasine da se ona i Ah Dick razvode. U isto vrijeme, zbog svojih dostignuća u poslu, nadala se brzom usponu u karijeri i mjestu regionalne direktorice za Kinu. Međutim, izgleda da poslovni uspjeh nije bio ono što je Zhu Sha stvarno željela. Još kao maloj, dok je prolazila vrlo strogo obrazovanje za djevojčice, utuvili su joj u glavu fraze 'da bi bila žena, ne smiješ biti snažna' i 'na vrhu si uvijek sam'.Moj otac je završio s predavanjima u Singapuru. On i majka su se vratili u Šangaj. Gotovo svakoga dana sam odlazila k njima na večeru. U njihovim sam očima bila nešto deblja, čak ljepša nego prije.Mislila sam prikupiti još malo hrabrosti prije nego li im kažem za trudnoću. Neudata trudna žena je neugodna tema za razgovor u Kini.To sam spomenula u pismu koje sam poslala Gospodaru isprazne prirode na otok Putuo. Gospodar mi je umjesto odgovora poslao sliku kišnoga krajolika radenog tintom. Pored slike je zapisao: 's kišom dolazi snažan napredak, a pogled na tisuće planina je tako prekrasan — ukoliko si zadovoljan i smiren, osjetit ćeš veliku radost.'A što se tiče Mujua, još uvijek sam ga voljela, kao što sam i napisala na početku ove knjige. Moja ljubav prema Mujuu je bila puno više od obične ljubavi, bila je to jedna vrsta samoiskupljenja. A Nick... Mislim da sam i njega na neki način voljela, unatoč njegovoj nesretnoj reputaciji ženskara. Ali ni jedan od njih nije znao za moju trudnoću. Trenutno nisam mogla sa sigurnošću reći tko je od njih dvojice otac djeteta.Jedne sam noći ponovno usnula da sam nošena valovima beskrajnoga mora, u potrazi za rajskim otokom najmilijih želja svoga srca. Kad me pogodio taj poznati osjećaj bespomoćnosti, glas s neba ponovno se oglasio. Ovaj sam ga put napokon jasno čula. Glas je rekao: 'Vjenčaj se s Buddhom.'