NA TRI KRALJA ILI KAKO HOĆETEPreveo Milan Bogdanović

Likovi:ORSINO, ilirski vojvoda SEBASTIAN, Violin bratANTONIO, pomorski kapetan, Sebastianov prijateljPOMORSKI KAPETAN, Violin prijateljVALENTIN, vojvodin dvoraninCURIO, vojvodin dvoraninVITEZ TOBIJA PODRIG1, Olivijin rođakVITEZ ANDRIJA GROZNICA2

MALVOLIO, Olivijin dvorskiFABIJAN, u službi OlivijinojLAKRDIJAŠ3“u službi OlivijinojSVEĆENIKPRVI PANDURDRUGI PANDURSLUGAGROFICA OLIVIJA VIOLAMARIJA, Olivijina djevojkaDVORANI, MORNARI, PANDURI, GLAZBENICI I DRUGA PRATNJAČin se zbiva u nekom gradu u Iliriji i na susjednoj obali.1. U originalu Belch, što znači podrig ili štucavica.2. U originalu Aquecheek, Ague je prvi stupanj groznice kad je groznih čovjeku zima, pa je blijed u licu, prije nego što nastane vrućica.3. U originalu Clown. Takve lakrdijaše nisu imali samo vladari, nego i mn velikaši. U Kralju Learu takav se lakrdijaš zove fool, što znači luda. Tu ne smijemo misliti ni na kakvu određenu zemlju jer Shakespeare, k3 je poznato, nije bio skrupulozan što se

tiče geografije.Prvi činPrvi prizorVojvodina palača Uđu vojvoda, Curio i drugi dvorani; iza njih glazbeniciVOJVODA: Ako je glazba hrana ljubavi1, Nek svira dajte mi je preobilno, Da presićena želja se razboli I ugine2. Još jednom pjesmu tu, Što tiho je izdahnula i uho Dodirnula mi kao blagi južnjak, Što preko busena od ljubica Lavori, kraduć miris im i dajući Već dosta je! Sad nije bilo slatko Ko prvi put! O duše ljubavi, Koliko li si živahan i žustar, Te premda možeš sve u sebe primit Ko more, ipak ništa u tebe Ne ulazi, ma kako vrijedno bilo I uzvišeno, a da ne bi za čas Izgubilo i vrijednost svu i cijenu. Toliko slika stvara ljubavno Čeznuće3, da je nestalno nadasve.CURIO: A nećete li lovit, gospodaru?2 granom ljubavi food of love zove se glazba i u Antoniju i Kleopatri II, 5Slično veli Shakespeare u Hamletu IV 7 o dobroti, da ona umire od svoga 3 Ve“ikog obilja, kad postane punokrvi originalu fancy.VOJVODA: Što, Curio?CURIO: Pa jelene.VOJVODA: Ta toI činim. Lovim svoga najboljeg Jer kad mi oči Oliviju prvi Put ugledaše, kao da se zrak Od kuge očistio! Isti čas Pretvorih se u jelena i otad me Ko zla i ljuta paščad moje želje Proganjaju1.Uđe ValentinEj, što mi nosiš od nje?VALENTIN: Oprostite mi, gospodaru, nisam K njoj bio pušten al od djevojke joj Donesoh evo ovaj odgovor: Dok sedam punih ljeta ne mine, Ni samo nebo neće gledati Neprekriveno lice njeno već Pod koprenom će hodati ko duvna I jednom na dan sobu slanom vodom Poškropit svu, što oči pali2

želeć Da svježa joj i trajna ostane U tužnoj uspomeni.VOJVODA: Kada jeOd tako nježne grade srce joj, Te bratu se s toliko ljubavi Odužuje, o kako li će onda1. Ovo je aluzija na priču o Akteonu, koji je Dianu u kupelji iznenadio je zato bio pretvoren u jelena i onda su ga njegovi vlastiti psi proganj usmrtili.2. To su suze.Tek ljubit, kad joj sjajna zlatna strijela1 Sva druga bujna čuvstva ubije Što u njoj žive kada joj u duši, TJ grudima i u srcu,2 u svijetlim Tim prijestoljima, punim savršenstva, Tek jedan moćni kralj se zakralji I zavlada. A sada napred, hajdmo TJ cvjetnu bašču, gdje u blagoj sjeni O ljubavi je slatko snivat meni.Odu

Drugi prizor

Morska obala Udu Viola, kapetan i mornariVIOLA: U kojoj to smo zemlji, prijatelju?KAPETAN: U Iliriji, gospođice.VIOLA: Što ćuJa tu u Iliriji? Moj je bratU Eliziju.3 Možda srećom nije

Utopio se je 1“ te, mornari?KAPETAN: Pa srećom ste se i vi sami spasili.VIOLA: O bijedni brate! Možebit je i on Tolike sreće bio. Prema Ovidiju Metamorfoze, koje su na engleski prevedene godine ,.S670, Kupidova strijela, koja donosi ljubav, ima zlatan šiljak, a ona koja lubav oduzima, olovan.originalu: liver, brain, and heart jetra, mozak i srce jer se tada držalo 3 pU li tjelesni organi sijelo ljudskih strasti. E“izi; je, prema Homeru, bio divan kraj s onu stranu Oceana kamo su1. Arion je bio slavan grčki pjevač. Kad se jednom vraćao s pjevačke utakm" u Tarentu, pomamili su se mornari za njegovim blagom i htjeli ga ubiti, ali i“ je Apolon u snu objavio opasnost. Arion je na to pošao na palubu, zapj“ _ bogovima i skočio u more. Jedan od delfina, koje je divno pjevanje primao11! primio ga je na leđa i odnio do obale.KAPETAN: Zaista I da vas, gospo, srećom utješim,To znajte pošto brod se razbio namI dok ste vi se s ono malo ljudi,Što zajedno se s vama izbaviše,U nemoćnome čamcu ljuljali,Zamotrio sam vašeg brata gdje jeUočio opasnost cijelu pa se A u to ga je srčanost i nadaUputila za neki jaki jarbolPrivezao, što plovio je morem I vidio sam, gdjeno, ko ArionNa leđima delfina1, drugujeSa valovljem, dok vidjet sam ga mogao.VIOLA: Na zlata za te riječi. Vlastiti Moj spas u meni nadu podiže, Da i on živi, što i tvoja riječ Potvrđuje. A znaš li ovaj kraj?KAPETAN: Da, gospo, dobro, jer sam rodio se I odrastao do tri dana hoda Od ovog mjesta.VIOLA: Tko je ovdje vladar?KAPETAN: On vojvoda je plemenite ćudi I imena.VIOLA: A kako mu je ime?KAPETAN: Orsino.rtOLA: A, Orsino! Ćula samGdje otac moj ga spominje i onda Još nije bio oženjen.pETAN: Pa nijeNi sada il doskora nije bio Jer ja tek prije mjesec dana odoh Odavde i baš onda stalo se Saputat ko što mali vole brbljat0 onome što rade veliki Da traži ljubav lijepe Olivije.VIOLA: A tko je ona?KAPETAN: Kreposna je djeva,A kćerka nekog grofa, što je prije Dvanaest mjeseci umro, stavivši je Pod okrilje svog sina, njena brata No i on vam je iznenada umro, Pa kako ga je nježno ljubila, Odrekla se je, kažu, svakog društva

1 muških pogleda.VIOLA: O, kad bih moglaDa služim gospi toj, a svijet da ne zna Tko sam i što sam, sve dok sama ja Ne učinim da dozri prilika.KAPETAN: E to bi bilo tegotno izvršit, Jer ona neće molbu nikakvu Da čuje ne, ni vojvodinu.VlOU: KaoGospodin ti se vladaš, kapetane I premda iza lijepe spoljašnjosti Rugobu često krije priroda,1

1. Jyrh L“SA° a u l“JePom tijelu ne može stanovati ružna duša često se ponavlja u KesPeareovim djeli ma.To ipak držim da ti je i duša Ovako lijepa ko i spoljašnja Obilježja? I zato molim te Naplatit ću ti obilno zataji Tko jesam, i pomozi mi da tako Preodjenem se te će odgovarat Mom naumu. Ja hoću vojvodu Da služim ti ćeš me ko haduma1 Prikazat njemu neće ti biti žao, Jer ja ti pjevat umijem i glazbom Raznovrsnom ga razgovarati, Te vrijedan ću se službe te pokazat. Sto k tome treba, sve još biti može, Kad moj se duh i tvoja šutnja slože.KAPETAN: Pa dobro ja ću sama biti njemoća I ako pisnem, stigla me sljepoća.VIOLA: Zahvaljujem ti vodi me!Odu

Treći prizorOlivijina kuća Udu vitez Tobija i Marija

VITEZ TOBIJA: Sto do bijesa misli moja nećaka dažali za svojim pokojnim bratom? Tuga bome podgriza životiMARIJA: Bora mi, viteže Tobija, trebalo bi da se noću kući vraćate. Vašoj se nećaki, a mojoj gospodarici nimalo ne i mnogo vam zamjera što tako dugo izostajete.VITEZ TOBIJA: E ali meni se sviđa, bez zamjere.1. Hadum je eunuh. Eunusi su na dvorovima bili pjevači.Na Tri kralja ili Kako hoćete IJA: Trebalo bi ipak da se krećete u nekim granicamarEZ TOBIJA: Urednosti? Pa kako da budem uredniji?nije ovo odijelo dosta uredno da u njemu pijem. Pa i ove čizme ili ako nisu, neka se objese o svoje vlastite petlje.. ojjA: To će vas bančenje i pijančevanje upropastiti. Jučer je oodica o tom govorila i još o nekom ludom vitezu što ste ga komadne noću ovamo doveli da je prosi za ženu.VITEZ TOBIJA: Sto o vitezu Andriji Groznici?IvjAREEA Da, o njemu.VITEZ TOBIJA: Pa to je ljudina da mu nema ravnog u svojIliriji.MARIJA: Pa onda?VITEZ TOBIJA: Ima vam on tri tisuće dukata na godinu.MARIJA: Svi će mu ti dukati biti jedva za godinu dana jer on je prava luda i raspikuća.VITEZ TOBIJA: Sram vas bilo što tako govorite! On gudiu viola di gamba1 i govori tri ili četiri jezika riječ po riječ naizust, a Priroda ga je obdarila kojekakvim darovima.MARIJA: Da, baš kojekakvim jer je ne samo luda, nego i velik tavgadžija i da nije u njega dar kukavičluka, koji blaži i utišava "jegovu svadljivost, dobio bi zamalo i grob na dar, kako vele Pai“etni ljudi.

JTEZ TOBIJA: Tako mi ove desne ruke, to govore hulje ičetnici. A tko su ti?" ofo di gamba u originalu pokvareno viol de gamboys bio je instrument nalik koji se držao među nogama, a nalazio se u svakoj boljoj kući.1. Nekada je u svakom selu bio velik zvrk koji su seljaci za jake sto"okretali da se zagriju. 2. Castiliano vulgo ne znači ništa. Vitez Tobija hoće time, tobože španj reći kako se sada valja ozbiljno držati.MARIJA: Oni isti koji pored toga vele da se on noću opji vašem društvu.VITEZ TOBIJA: Pijući u zdravlje mojoj nećaki! Ja Jpiti u zdravlje doklegod bude vina u Iliriji i dok mi bude rrio“n kroz grlo da teče. Nitkov je i kukavica tko neće da pije u zdrav J mojoj nećaki dok mu se mozak ne zavrti kao općinski zvrk.1 Ej, Cl4“S

castiliano vulgo2 jer evo gdje dolazi vitez Andrija GrozniCa

Ude vitez Andrija Groznica

VITEZ ANDRIJA: Vitez Tobija Podrig? Kako je, viteJ Tobija?VITEZ TOBIJA: Mili moji viteže Andrija!VITEZ ANDRIJA: Pomoz“ Bog, lijepa goropadi!MARIJA: Bog pomogao, gospodine!VITEZ TOBIJA: Nuder, viteže Andrija, nuder!VITEZ ANDRIJA: Što je to?VITEZ TOBIJA: Sobarica moje nećake.VITEZ ANDRIJA: Draga gospođice Nuder, htio bih se vama bolje upoznati.MARIJA: Meni je ime Marija, gospodine.VITEZ ANDRIJA: Draga gospođice Marija Nuder °no se doba držalo da je suha ruka znak fizičke slabosti.VITEZ TOBIJA: Ne razumijete, viteže. "Nuder" znači:navalite nasrnite, saletite je, zaokupite!yiTEZ ANDRIJA: Vjere mi, ne bih se htio miješati s njom u Ovom društvu. Znači li to "nuder"?V1ARIJA: zb°g°m gospodo!VITEZ TOBIJA: Ako je pustiš da tako ode, volio bih danikad više mač ne potegneš.VITEZ ANDRIJA: Ako tako odete, gospođice, volio bih da nikad više mač ne potegnem. Valjda me ne držite za ludu, lijepa moja?MARIJA: Pa ja vas uopće ne držim, gospodine.VITEZ ANDRIJA: E ali bi trebalo da me držite. Evo ruke.MARIJA: Aj, gospodine, misli su slobodne. Molim vas, povedite svoju ruku u komoru i dajte joj da pije.VITEZ ANDRIJA: Čemu, slađana? Što znači ta vaša slika? MARIJA: Suha je, gospodine.1

VITEZ ANDRIJA: I ja mislim. Nisam ja takvo magare da ne bih umio ruke otirati. Ali kakva je to šala?MARIJA: Suha, gospodine.VITEZ ANDRIJA: Jeste li ih puni?ARIJA: Da, gospodine, imam ih na vršcima prstiju ali sada tam vašu ruku, pa sam prazna.OdeVITEZ TOBIJA: Ej viteže, tebi treba čaša kanarskoga.1 Je

te igda tkogod ovako povalio?VITEZ ANDRIJA: Ne bih rekao, osim ako me je kadg0j povalilo kanarsko vino. Kadikad mi se čini da nemam više duh.a nego kakav kršćanin ili kakav posve običan čovjek. Ali ja jedem odveć govedine pa mislim da to škodi mojoj dosjetljivosti.2

VITEZ TOBIJA:Neme sumnje.VITEZ ANDRIJA: Kad bih bio uvjeren da je zaista tako. zakleo bih se da neću više. Sutra ću odjahati kući, viteže Tobija.VITEZ TOBIJA:Pourquoi,3 dragi viteže?VITEZ ANDRIJA: Sto je to "pourquoi" deder ili nemoj? Volio bih da sam provodio vrijeme u učenju jezika, nego u mačevanju, plesu i medvjeđoj hajci.4 O, zašto se nisam više brinuo za svoju glavu?VITEZ TOBIJA:VITEZ ANDRIJA:Barem bi danas imao sjajnu kudravu kosu. Zar bi mi to bilo kosu popravilo? Dakako jer vidiš da se od prirode neAli mi ipak sasvim lijepo stoji zar ne?VITEZ TOBIJA: da kovrča.VITEZ ANDRIJA:VITEZ TOBIJA: Sjajno visi kao kudelja na presliciNadam se da ću još vidjeti gdje te kakva domaćica uzimlje među noge pa ti je prede.1. Kanarsko vino, Malagu i Xeres sherry, smatrali su u Shakespeare doba najboljim vinom.2. U ono se doba držalo da onaj koji jede odviše govedine, postaje melankoHi da mu pamet otupi.3. Francuski: zašto?4. Medvjeđa se hajka često spominje u Shakespeareovim dramama. To je bl u njegovo doba posebna, vrlo okrutna zabava. Medvjede bi za stražnju n°™ lancem privezali za stup, pa onda na njih pustili pse i tako ih usmrtiliTEZ TOBIJA: čarijama?Pa zar se ti razumiješ i u takvimTEZ TOBIJA:A koliko si vješt i umiješan u gallardi2?TEZ ANDRIJA: Kao ma tko u Iliriji, pa bio tkogod mu drago, samo ako nije ugledniji od mene.TI1EZ ANDRIJA: Vjere mi, umijem ti ja da poskočim i "kočim tako snažno kao ma tko u Iliriji.EZ TOBIJA: Zašto li je sve to sakriveno? Zašto visizastor ispred svih tih vrlina? Zar zato da ih ne popane prašina kao iku gospe Ane3? Zašto ne bi ti, polazeći u crkvu, igrao gallardu, a povratku coranto2? Ja bih uvijek plesao samo jig2“ a vodu bih puštao jedino uz cinquepace.2 Sto ti misliš? Zar se u današnje dobaje vojvoda Orsino koji se ovdje kao i još poslije nekoliko puta pogrešno Va grofom.allarda čitaj: galjarda, španjolski vrlo živahan ples. Coranto je bio takav francuski ples. Jig je ružan ples, koji se pleše na jednome mjestu, 8rčevitim kretnjama nogu. Cinquepace u originalu pokvareno: sinkapace bio je jamačno također ples. U Shakespeareovo se doba veoma ogo plesalo i svaki je pravi kavalir morao biti i okretan plesač.originalu: Mistress Mall“s picture. Ne misli se na portret određene žene, 0 na bilo koju sliku Mali je deminutiv ili hipokoristik od imena Marija. u ono su doba slike pokrivali zavjesom da se ne zapraše.TEZ ANDRIJA: Boga mi, sutra idem kući, viteže Tobija. Vaša "aka neće ni da se pokaže pa i ako se pokaže, okladio bih se, o što ete, da me neće htjeti. Prosi je samo grof nedaleko odavle.TEZ TOBIJA: Neće ona grofa neće da se uda zaoljega od sebe, ni položajem ni godinama ni pameću čuo sam gdje se je zaklela. Eto vidiš, još ti nisu sve lađe potonule.TEZ ANDRIJA: E pa ostat ću još mjesec dana. Ja sam ti vjek tako čudne ćudi da takvog više nema pod suncem. Kadikad naslađujem jedino u maskeradama i zabavama.1. To je zviježđe Bika. U ono je doba još općenito vladalo mišljenje dasudbi"3

čovjeka stoji do položaja zvijezda u vrijeme njegova rođenja.sakrivaju takve vrline? Kako ti je noga divno građena mislio sarn da je načinjena pod zvijezdom gallarde.VITEZ ANDRIJA: Da, snažna je, a osobito se ističe u jasnožutim čarapama. Nećemo li se malo proveseliti?VITEZ TOBIJA: Pa što bismo inače i radili? Zar se nismorodili pod Bikom?1

VITEZ ANDRIJA: Pod bikom? To znači srce i junačke prsiVITEZ TOBIJA: Ne, viteže, već noge i bedra. Da vidimkako poskakuješ! Aj! Više, više! Aj, aj sjajno!

Četvrti prizorVojvodina palača Uđu Valentin i Viola u muškom odijeluVALENTIN: Ako vam vojvoda bude unapredak tako milostiv, Cesario, zacijelo ćete vrlo napredovati. Poznaje vas tek tri dana i već niste stranac.

VIOLA: Vi se bojite ili njegove ćudi ili moje nemarnosti kad sumnjate u trajnosti njegove ljubavi. Zar je on nestalan u svojoj milosti, gospodine?VALENTIN: Nije, vjerujte mi.VIOLA: Hvala. Evo gdje dolazi grof.Udu vojvoda, Curio i pratnjaVOJVODA: Tko je vidio Cesarija a?yOLA: Na vašu službu, gospodaru tu sam.yQjVODA: Odstupite za časak. Moj Cesario, Ti znadeš sve jer pred tobom sam knjigu Rasklopio svih tajna svoje duše Pa zato, momče drago, upravi Svoj korak k njoj i otpravit se ne daj, Na vratima joj stoj i reci im Da ne ideš s mjesta, da će noge ti Korijenje pustit dok ne sasluša te.IOLA: Al ako se je kako govore Toliko svojoj tuzi podala, To nikada me primit neće, dični Moj gospodaru.JVODA: Onda budi glasan I bolje je da pređeš granice Od uljudnosti, nego da se vratiš Ne svršiv ništa.IOIA: Dakle recimo,Da zborim s njom što onda?AOJVODA: Onda jojSvu moju otkrij žudnju ljubavnu,0 iskrenoj mi vjernosti joj pričaj, Da zadivi se. Ti si zgodniji Da glumiš moje jade ljubavne,

1 tvoju mladost radije će slušat No poslanika ozbiljnoga vida.IOLA; Ja ne bih rekao, gospodaru.JVODA: Vjeruj,Moj mlače. Jer tko rekne da si Muškarac, bijedi tvoja sretna ljeta. Diana nema glade usniceNi rujnije a glasić ti je tanak Ko djevojačko grlo, sitan, jasanI sva su svojstva nekako ti ženska, Te baš je zgodno cijelo tvoje biće Za takav posao. Četvorica Nek idu s njime il petorica,II ako vam je volja svi, jer meni Što manje društva, to ugodnije. Izvrši sretno sve to, pa ćeš i ti, Ko tvoj gospodar, živjet slobodno I svojim zvati blago njegovo.VIOLA: Potrudit ću se da vam predobijem Tu gospu. Za se Mučan to je posao Jer moram evo za nj da prosim sada Gdje sama sam mu ženom biti rada.Odu

Peti prizorOlivijina kuća Uđu Marija i lakrdijašMARIJA: Ej, reci gdje si bio ili neću ni toliko otvoriti usta da te ispričam koliko treba da se čekinja kroz njih provuče. Moja će te gospođica objesiti što te tako dugo nema.LAKRDIJAŠ: Neka me objesi koga jednom valjano objese, ne treba mu se više bojati neprijatelja.MARIJA: Kako to?LAKRDIJAŠ: Pa neće ih više vidjeti da bi ih se bojao. MARIJA: Vrlo neslan odgovor ali priliči vašoj ludosti.p°moz“ Bog, gospo! °LIVIJA: Uklonite ludu!ouinapalus je izmišljeno ime nekog tobožnjeg mudraca.263lđjCRDJJAS: rjaj 0 Bože, pameti onima koji je imaju, a oni koji u ludi, neka se služe svojom umnom snagom.JRIJA: Pa ipak ćete biti obješeni što vas tako dugo nije bilo _ ili ako budete otjerani zar to nije isto kao da ste obješeni?LAKRDIJAŠ: Ako me dobro objese, izbavio sam se loše ženidbe a ako budem otjeran, ne marim dok je ljeto.MARIJA: Vi dakle nikako ne popuštate?LAKRDIJAŠ: Ne tvrde sam ja petlje, s koje god strane hoćete.MARIJA: Da ako jedna strana popusti, držat će druga, ali ako popuste obje, spast će vam hlače.LAKRDIJAŠ: Zgodno, duše mi, vrlo zgodno. Nude, nude kad bi se vitez Tobija ostavio pića, bili biste vi najdomišljatiji komad Evina mesa u čitavoj Iliriji.MARIJA: Šutite, ugursuze, ni riječi više o tom. Evo dolazi gospođica. Bit će bolje da gledate kako ćete se pametno ispričati.OdeLAKRDIJAŠ: Ej pameti, pomozi mi, da budem što luđi. Oni Pametnjakovići što misle da te imadu, vrlo su često lude a ja, koji te zacijelo nemam, ja mogu da budem smatran za mudraca jer što veli Ouinapalus?1 "Bolji je mudar ludov nego lud mudraci"Udu Olivija i MalvolioLAKRDIJAŠ: Zar ne čujete, ljudi? Uklonite gospu!OLIVIJA: Idite, vi ste prazan ludov ne marim više za vas. Osim toga, postajete razuzdani.LAKRDIJAŠ: Dvije pogreške, madonna, koje će popraviti piće i dobar savjet. Jer dajte ludovu da pije, pa neće ludov biti više prazan; recite razuzdanu čovjeku neka se popravi pa ako se popravi, neće više biti razuzdan. Ako se ne može popraviti, neka ga popravi krpedžija. Sve što je popravljeno, samo je pokrpljeno. Vrlina koja zastrani, samo je pokrpljena grijehom, a grijeh koji se popravi, samo je pokrpljen vrlinom. Ako vam ovaj jednostavni zaključak vrijedi, dobro ako li ne vrijedi, što ću vam

ja? Kao što nema pravog rogonje bez nevolje, tako je ljepota cvijet.1 Gospa je rekla: uklonite ludu a ja i opet velim: uklonite nju.OLIVIJA: Gospodine, ja sam rekla da vas uklone.LAKRDIJAŠ: Mi se ama baš nikako ne razumijemo! Gospo, cucullus non facit monachum2 to je kao da kažem da moj mozak nije odjeven u ovako šareno odijelo. Draga madonna, ako dopustite, dokazat ću vam da ste ludi.OLIVIJA: Pa zar vi to možete?LAKRDIJAŠ: Vrlo vješto, draga madonna.OLIVIJA: Dokažite.LAKRDIJAŠ: Najprije treba da vas ispitujem kao učitelj vjere. Dragi kreposni mišiću, odgovarajte mi.1. Ovo je mjesto dosta nejasno. Možda znači: Kao što je nevolja zaljubljenog Orsina gora od položaja rogonje prevarena muža, koji ga možda čeka, tako je ljepota cvijet koji brzo vene.2. Kukuljica ne čini redovnika. Lakrdijaši su nosili šarene kape koje im pokrivale glavu, vrat i ramena, a imale su, osim toga, i magareće usiLakrdijaš hoće reći da on nije lud ako nosi takvu kapu.takav birtijMALVOLIO: Čudim se kako se vašoj milosti može sviđati v blesast ugursuz. Onomadne sam vidio gdje ga je zbunio neki ijski zvekan, glup kao zemlja. Eto vidite, već je sav smeten, Pa ako mu se ne nasmiješite i ako mu ne pomognete, neće moći i °eknuti. Duše mi, oni pametni ljudi, što se kese takvim plaćenim budalama, nisu ništa bolji od benavih komedijaša.LIVIJA: O, vi bolujete od samoljublja, Malvolio, i jedete Pokvarenim tekom. Tko hoće da bude plemenit, bezazlen ijjjVIJA: Dobro, gospodine kad nemam druge razbibrige, hajde da čujem vaš dokaz.T AKRDIJAŠ: Draga madonna, zašto tuguješ?QTJVIJA: Draga ludo, pa zato što mi je umro brat.KRDIJAS: Bit će da mu je duša u paklu, madonna.LIVIJA: Ne, njegova je duša u nebu..KRDIJAS: To ste ludi, kad žalite, što je duša vašeg brata u ebu. Uklonite ludu, gospodo!LIVIJA: Sto mislite o tom ludovu, Malvolio? Je li da se popravlja?MALVOLIO: Da i popravljat će se dok ga ne spopanu smrtne muke jer staračka slabost škodi pametnu čovjeku, ali tko je lud, toga čini još većim ludovom.LAKRDIJAŠ: Onda neka vam Bog što prije pošalje staračku slabost, gospodine, da vaša ludost uzmogne što bolje napredovati. Vitez će se Tobija zakleti da ja nisam lija, ali se neće ni o dva groša okladiti da vi niste luda.OLIVIJA: Što velite na to, Malvolio?1. Tubaste strelice trebale su pticu ubiti, a ne probiti.2. Merkur nije bio samo bog trgovaca, nego i kradljivaca i varalica.prostodušan, treba da uzimlje za tubaste ptičje strelice1 ono št0 vi mislite da su topovska zrna. Luda od zanata ne vrijeđa, iako se neprestano podruguje kao što se u drugu ruku čovjek, poznat sa svoje razboritosti, ne podruguje, makar bez prestanka grdi.LAKRDIJAŠ: Obdario te Merkurije laganjem2 kad tako lijepo govoriš o ludama!Vrati se MarijaMARIJA: Gospo, na vratima je neki mlad gospodin koji živo želi s vama govoriti.OLIVIJA: Od grofa Orsina je li?MARIJA: Ne znam, gospo mladić je pristao i pratnja mu je ugledna.OLIVIJA: Tko ga od mojih ljudi zaustavlja?MARIJA: Vitez Tobija, gospo, vaš rođak.OLIVIJA: Otpravite ga, molim vas. On govori same budalaštin pi!Marija ode■

Pođite vi, Malvolio. Ako je neka molba od grofa, onda sa bolesna ili me nema kod kuće, kako vam drago, samo da je se otresete.Malvolio odeEto vidite, gospodine, kako su već otrcane vaše ludorije! Nikome se više ne mile.KRDIJAS: Tako si za nas govorila, madonna, kao da bi tvoj imao da postane luda ali njemu neka Jupiter nabije lubanju zgom jer evo gdje dolazi jedan od tvoga roda, u koga je vrlo aba pia mater.1

Ude vitez TobijaLIVU A: Vjere mi, već se je dobrano nakitio. Tko je to na atima, rođače?Z TOBIJA: Neki gospodin.LIVIJA: Neki gospodin Kakav gospodin?TEZ TOBIJA: Neki je gospodin ovdje prokletieđevil2 Ej, što je, blesane!3

RDIJAŠ: Dragi viteže Tobija1LIVIJA: Rođače, rođače, zar već tako rano dobre volje?"TEZ TOBIJA: Pa zar to nije ljepše nego da sam rđaveolje? Netko je na vratima.LIVIJA: Ma da, ali tko je on?"TEZ TOBIJA: Neka je i sam đavo, ako hoće ne marim,rujte mi velim vam da to mi je deveta brigalOde

LIVIJA: Na što je nalik pijan čovjek, ludo?RDIJAŠ: Na utopljenika, nabudaluinamahnica. Čim popijeviše nego mu treba, da ugasi žeđu, od prvog gutljaja pobudali, od drugog pomahnita, a treći ga utopi.OLIVIJA: Idi, potraži mrtvozornika pa neka ga pregleda jer je u trećem stupnju pijanstva utopio se. Hajde, pripazi na nj.LAKRDIJAŠ: Sad je tek mahnit i luda će da pripazi na mahnica.Ode Vrati se MalvolioMALVOLIO: Gospo, onaj se mladić kune da hoće s vama govoriti. Rekao sam mu da ste bolesni, a on će na to da mu je već poznato i da baš zato dolazi, da govori s vama. Rekoh mu da spavate, a on kao da je i to već prije znao pa je baš zato došao, da govori s vama. Što da mu kažem, gospo jer on je oružan protiv svakog izgovora.OLIVIJA: Recite mu da neću s njime govoriti.MALVOLIO: Već sam mu rekao, ali on veli da će stajati na vašim vratima kao šerifov stup1 ili će biti potporanj za kakvu klupu, ali hoće svakako da govori s vama.OLIVIJA: Pa kakav je to čovjek?MALVOLIO: Vrlo nečovječan, gospo hoće da govori s vama, pa htjeli vi ili ne htjeli.OLIVIJA: Kakav je po viđenju i koliko mu je godina?MALVOLIO: Nema mu još toliko da bi bio muž, a opet nije više ni dječak kao zelena mahuna prema zreloj ili kao jabuka koja još nije sasvim dozrela. On vam je kao nešto između plime i oseke1. Pred vratima šerifa najvišeg upravnog činovnika u grofoviji stajao e šareno oličeni stup. Koja mu je bila svrha, nije poznato.__ni momčić ni zreo čovjek. Ljepuškast je, a govori vrlo obijesnorekao bi da se tek odbio od materinih prsiju.OLlVIJA: Neka dođe pozovite moju djevojku.JvIALVOLIO: Gospođice, zove vas gospodarica.Ode Marija se vratiOLIVIJA: Koprenu amo pa mi pokrij lice, Još jednom želim čuti glas Orsinov.Ude ViolaVIOLA: Koja je od vas poštovana gospa ove kuće?OLIVIJA: Govorite sa mnom ja ću za nju odgovarati. Sto želite?VIOLA: Presjajna, odabrana, neusporediva ljepotice molim vas, recite mi, je li to gospa od ove kuće jer jaje nisam nikad vidio. Bilo bi mi žao da moram baciti svoj govor jer je ne samo izvrsno sastavljen, nego sam se i mnogo trudio dok sam ga naizust naučio. Drage ljepotice, nemojte da vam budem na podsmijeh jer ja sam vrlo osjetljiv, pa i onda ako me tkogod samo mrvičak poprijeko pogleda.OLIVIJA: Odakle dolazite, gospodine?VIOLA: Ja ne mogu da kažem mnogo više od onoga što sam naučio, a toga pitanja nema u mojoj ulozi. Draga gospođo, uvjerite 1116 bar malko da ste gospa ove kuće, pa da uzmognem nastaviti svoj govor.OLIVIJA: Pa zar ste vi glumac? VIOLA:Nisam, lijepa mudrice pa ipak, tako mi svihmajstorija lukavstva, kunem vam se da nisam ono što glumim. Jeste li vi gospa ove kuće?OLIVIJA: Jesam ako sama sebe s nepravom ne prisvajam.VIOLA: Zacijelo, ako ste vi to, onda s nepravom sami sebe prisvajate jer što imate zato da darujete, nemate zato da zadržite. Ali to nije sadržaj mog naloga. Nastavit ću svoj govor da vas proslavim, a onda ću vam otkriti pravu prirodu svog poslanstva.OLIVIJA: Recite samo ono što je važno u njemu slavljenje vam otpuštam.VIOLA: O, mnogo sam se mučio da ga naučim i poetičan je.OLIVIJA: Onda će svakako biti izmišljen. Molim vas, zadržite ga. Čula sam da ste bili drski na mojim vratima, pa sam vas pustila preda se više zato da vam se divim, nego da vas slušam. Ako niste ludi, idite, a ako imate razuma, budite kratki jer sad nije ona mijena mjesečna kad bih bila spremna voditi tako smušen razgovor.1

MARIJA: Hoćete li dići jedra, gospodine? Onuda vam je put.VIOLA: Ne, mornarče drago hoću još malko da proboravim u ovoj luci. Utišajte malo toga svog orijaša,2 mila gospo.OLIVIJA: Recite mi što mislite.1. U ono se doba vjerovalo da mjesec čini ljude ludima. Usporedi ovo mjesto u Otelu:Zalutao je mjesec očitoI bliže zemlji primakao seNo obično, te svijet zaluđuje. V, 2.2. Pod "orijašem" misli Viola na Mariju. Čini se da su u ono doba za slične uloge upotrebljavali majušne ženice..QLA: Ja sam tek poslanik.1

TjVIJA: Zacijelo imate da kažete nešto strašno kad se toliko stručavate i obilazite. Recite što vam je naloženo.IOLA: To je samo za vaše uho. Ne donosim ni ratnu objavu zahtjev podaničke vjernosti već držim u ruci maslinovu ančicu, a sadržaj je mojih riječi samo mir.LlVIJA: Ali počeli ste neuljudno. Tko ste vi? Sto hoćete?

OLA: Neuljudnost, koju sam pokazao, naučio sam od svog očeka. Tko sam i što hoću, tajno je kao i djevičanstvo za vaše iO božanska objava, a za svako drugo profanacija.LlVIJA: Ostavi nas same hoću da čujem tu božansku bjavu.Marija ode le, kako glasi vaša poruka? OLA: Preslatka gospo LlVIJA: Utješljiva nauka i mnogo se o njoj može reći. A gdje je aša poruka?IOLA: U Orsinovu srcu.LlVIJA: U njegovu srcu? U kojem poglavlju njegova srca?VIOLA: Da odgovorim metodički u prvom poglavlju njegova srca.OLIVIJA: O, čitala sam to je krivovjerje. Zar nemate ništa više da kažete?Viola hoće reći da kao poslanik nema pravo izricati svoje vlastite misli, nego misli onoga koji ju je poslao.1. Naime, ako se ne uda i ako ne bude imala djece.2. Riječ "item" u značenju "nadalje" nalazi se u starim popisima robe i s“ ispred svake nove stavke.VIOLA: Draga gospo da vam vidim lice!OLIVIJA: Zar vam je gospodar naložio da se pogađate s mojim licem? Ali ste zastranili od svog poslanja. No, dići ćemo zastor i pokazati vam sliku.Skine koprenuPogledajte, gospodine, takva sam vam bila sve ovo vrijeme. Nije li to lijepo načinjeno.VIOLA: Sjajno ako je sve to Božje djelo.OLIVIJA: To je prirodna boja njoj ne škodi ni vjetar ni olujaVIOLA: Ljepota je nepatvorena to, Rumenilo i bjelilo je njoj Tek nježna, vješta ruka prirode Bojadisala. Najokrutnija ste Vi, gospo, žena, ako čare te Ponesete i u grob sa sobom Ne ostavivši svijetu otisak.1

OLIVIJA: O gospodine, ja neću biti tako tvrda srca, nego ću izdati inventar svoje ljepote, u kojem će biti popisan svaki pojedini potreban predmet, i sve će to biti priloženo mojoj oporuci kao item2 dvije prilično crvene usnice, item dva siva oka s vjeđama, item vrat, brada itd. Zar ste ovamo poslani da me ocijenite?VIOLA: Onakvu ja vas vidim kakvi jeste. Da odviše ste ponosni, al da ste I đavo sam, gospodar vas i meštar Moj ljubi. Takva ljubav treba da seNa Tri kralja ili Kako hoćete

I naplati, pa da ste okrunjeni Ljepote uzor.QLIVIJA: Kako me on ljubi?OLA: S obiljem suza, s obožavanjem, S jecajem, što gromko govori0 ljubavi, sa uzdasima žarkim.LIVIJA: Gospodar vaš već zna što mislim. Ne mogu njega ljubit, ali držim, Da krepostan je. Da je plemenit

1 hrabar, bogat znadem, da je čiste, Neokaljane mladosti i da je Na dobru glasu, milostiv i učen, A pojavom i likom prirodnim Baš pristao no ljubit ga ne mogu I već je davno time se odgovorom Zadovoljiti mogo.A: Kada bihS toliko žara ja vas ljubio Ko moj gospodar i s toliko patnje Ko živi mrtvac, ne bih vidio Baš ništa smisla u tom nećkanju I ne bih ga razumio.LIVIJA: Pa što biste Učinili?OLA: Pred vašim vratima Načinio bih sebi kolibicu Od vrbe, pa bih svoju dušu iz kuće Dozivao“ i pjesme ponizne0 prezrenoj bih piso ljubavi

1 glasno pjevao do u gluho doba Prema ljubavnim teorijama onoga doba, zaljubljenikova duša ostavlja Jegovo tijelo i boravi kod ljubljene žene.I vaše ime ja bih vikao, Te bregovi bi odjekivali, A brbljavi bi zrak ponavljao: "Oj, Olivija!" Svi elementi bi Zemaljski vas i zračni smetali Dok ne biste se smilovali na me.OLIVIJA: Vi biste mnogo mogli.1 Kakav je Vaš rod?VIOLA: O bolji je od blaga mog, Iako dobro živim. Plemić sam.OLIVIJA: Otiđite svom gospodaru. Ja Ne mogu da ga ljubim. Neka miVeć ne šaljevan ako biste viPovratili se da mi kažeteNa koji način primio je glas taj.A sada zbogom hvala vam na trudu.Potrošite u moje zdravlje ovo.VIOLA: Ja nisam plaćen glasnik. Uzmite Tu kesu svoju. Meni ne treba Da plaćate, već gospodaru mom. Nek ljubav onom srce kameni, Sto vi ćete ga ljubit, a vaš plam Nek bude smatran, kao i gospodarev, Za preziri Zbogom, lijepa okrutnicel2

OLIVIJA: "Kakav jeVaš rod? O bolji je od blaga mog, Iako dobro živim. Plemić sam."0 jesi, zaklet ću se jezik, lice1 ćud i stas i kretnje, sve to daje Na grb ti pravo peterostruko. 1. Olivija hoće reći: Vi biste mogli mnogo više postići nego vaš gospodar.2. Iz ovih riječi divno odsijeva plemenitost i nesebičnsot Violine ljubavi prema vojvodi.Ne nagli lakše, lakše! osim ako

Gospodar tvoj je pravi.1 Sto? Zar takoI kuga brzo na nas napane?Jer čini mi se, ko da osjećam,Gdje čari mi se tog mladića krišom,Neopaženi kradu u oči.Pa neka bude. Ej, Malvolio!Malvolio se vratiMALVOLIO: Tu sam,Na vašu službu, gospo.OLIVIJA: PohitajZa smetenim glasnikom grofovim Jer ovaj prsten tu je ostavio Sve protiv moje volje. Reci mu Da ja ga neću. Ne smije Sokolit ga2 ni hrabrit nadama. Ja neću njega. Ako mladić taj Imade volju sutra amo doći, Razložit ću mu zašto. Zuri se, Malvolio.MALVOLIO: Hoću, gospo.OdeOLIVIJA: Ne znam samaSto radim bojim se da dušu će mi Zaludit oči. Udesu, ostvari Sad svoju moć mi nismo gospodari Života svog. Sto udes želi hudi, To mora bit i tako sada budi.Ode■ To znači: osim ako je tvoj gospodar onaj kojega bih ja mogla ljubiti.

■ Naime vojvodu.Drugi činPrvi prizorMorska obala Uđu Antonio i SebastianANTONIO: Zar nećete da ostanete? Ni da idem s vama, nećete?SEBASTIAN: S vašim dopuštenjem, neću. Moje zvijezde mutno sjaju, zloba mog udesa mogla bi i vaš udes okužiti. Zato vas molim, dopustite mi da sam snosim svoje jade jer bih vam slabo naplatio vašu ljubav da svalim na vas jedan dio svojih jada.ANTONIO: Recite mi barem kuda smjerate ići?SEBASTIAN: Ne, vjerujte mi, gospodine put, koji je meni određen, puko je vrludanje. Ali ja vidim u vama toliko divne blagosti i čednosti te znam da mi nećete silom izmamiti ono što bih htio da zadržim za se i baš mi zato nalaže pristojnost da vam kažem sve. Treba dakle da znate, Antonio, da mi je ime Sebastian, ali sam ga promijenio u Roderigo. Moj je otac bio onaj Sebastian iz Mesaline,1 o kojemu ste zacijelo slušali. Ostavio je mene i sestru, što smo se oboje u isti čas rodili o, da je bila Božja volja, da tako i poginemol Ali vi ste, gospodine, to spriječili jer otprilike jedan sat prije nego što ste me izvukli iz bijesnih morskih valova, bila se moja sestra utopila.ANTONIO: O jao!1. To je ime izmišljeno ili iskvareno jer grada Mesaline nema.SEBASTIAN: Iako se govorilo da je vrlo na me nalik, ipak su, gospodine, mnogi držali da je lijepa. Ja doduše ne bih mogao to ¿a vjerujem kao oni koji su joj se toliko divili, no ipak mogu bez straha da kažem kakva je bila. U nje je bila duša koju bi i zavist morala nazvati lijepom. Ona se je, gospodine, utopila u slanoj vodi, a ja evo u takvoj vodi1

kao da utapam njezinu uspomenu.ANTONIO: Oprostite, mi gospodine, što sam vas slabo ugostio.SEBASTIAN: O dragi Antonio, oprostite što sam vas uznemirio.ANTONIO: Ako nećete da me ubijete zbog moje ljubavi, dopustite mi da vam budem sluga.SEBASTIAN: Ne zahtijevajte toga ako nećete da uništite ono što ste stvorili, to jest da ubijete onoga koga ste izbavili. Ostajte zbogom moje je srce puno nježnosti i u meni je još toliko materine ćudi te ne treba mnogo pa će moje oči koješta o meni pričati. Idem na dvor Orsinov. Zbogom.OdeANTONIO: Svi milostivi bozi nek te prate! Da nemam mnogo dušmana na dvoru Orsinovu, o brzo bih te tamo Pohodio. Al bilo što mu drago, Toliko ja te štujem da je muka I jad za mene igračka tek puka.Odel.Tc

° su suze.Drugi prizorUlicaUđe Viola i Malvolio je stigneMALVOLIO: Niste li vi malo prije bili kod gospođice Olivije?VIOLA: Da, malo prije, gospodine išao sam polagano, pa sam tek dovle došao.MALVOLIO: Ona vam vraća ovaj prsten, gospodine. Mogli ste mi uštedjeti trud i uzeti ga sami. Još vam poručuje da uvjerite svog gospodara kako se nema baš ničemu nadati jer ga one neće. I još nešto da se nikad više ne usudite dolaziti zbog njegove stvari, osim ako budete htjeli da javite što je vaš gospodar na to rekao. Evo, uzmite.VIOLA: Ne, ona uze prsten1 ja ga neću.MALVOLIO: E gospodine, vi ste joj ga nepristojno dobacili i ona želi da vam bude isto tako vraćen. Ako je vrijedan, da se sagnete, evo gledajte, gdje leži a ako nije, neka bude onome koji ga nađe.

OdeVIOLA: Ja nisam prsten ostavila njoj. Sto misli gospa? Bože sačuvaj! Da nije lik ju moj očarao? Da zaista me pomno motrila, Te kako da su oči jezik joj Ukočile tek smeteno je nešto Natucala. Zacijelo ljubi me I lukava me ljubav njezina Po mrkom ovom pozivlje glasniku.1. Viola prozre odmah Olivijinu lukavu namjeru i neće je poniziti pre1 Malvolijem, pa se zato vlada kao da je zaista dala prsten Oliviji.To nije prsten moga gospodara I on ga nije njojzi poslao. O meni tu se radi. Jadna gospo, Da ljubiš sanak, bolje bi ti bilo!0 preoblako, ti si opasna1 mnogo može lukav dušmanin U tebi. Lako li je varalici Ljepolikom u žensko srdašce Od voska lik svoj utisnuti. Tome, Ah, nismo krive mi, već naša slabost, Jer takve jesmo kakve stvorene smo! Al kakvim to uroditi će rodom? Gospodar moj je ljubi od srca,A ja sam bijedna nakaza toliko U nj zaljubljena, koliko se ona U mene varkom kanda zagledala. Al kako će se svršit? Zato, što sam Muškarac, moj gospodar trpi štetu U ljubavi, a zato što sam žena O kako li će bijedna Olivija Zaludu jao uzdisati! Ne Ja, nego vrijeme mora čvor razmrsit, Jer ja ga mogu samo još zamrsit.Ode

Treći prizorOlivijina kuća Udu vitez Tobija i vitez AndrijaVITEZ TOBIJA: Ovamo, viteže Andrija! Kad poslije ponoćinisi u postelji, to znači da si rano na nogama, a "diluculo surgere",1 ti znaš Čitava poslovica glasi: diluculo surgere saluberrimum est u zoru ustajati le vrlo zdravo.VITEZ ANDRIJA: Ne, bora mi, ne znam, ali znam kad si kasno na nogama, da si kasno na nogama.VITEZ TOBIJA: To je rđav zaključak, koji mi je mrzak kaoprazan vrč. Ako si poslije ponoći na nogama i ako onda pođeš u postelju, to je rano ako dakle ideš u postelju poslije ponoći, onda si rano pošao u postelju. Zar nije naš život složen od četiri elementa1?VITEZ ANDRIJA: E da, tako vele, ali ja bih prije rekao da je složen odjela i pila.VITEZ TOBIJA: Ti si mudra glava hajde dakle dajedemo i da pijemo. Ej Marija! Pehar vina!Uđe lakrdijašVITEZ ANDRIJA: Boga mi, evo gdje dolazi luda.LAKRDIJAŠ: Ej kako, zlaćani moji? Jeste li kadgod vidjeli sliku "Nas trojica"2?VITEZ TOBIJA: Zdravo, magarče, Hajde da zapjevamokanon.3

VITEZ ANDRIJA: Bora mi, luda ima divno grlo. Volio bih nego četrdeset šilinga da imam takve noge i tako sladak glas za pjevanje kao luda. Bome sinoć si sjajno ludovao kad si govorio o Pigrogromitu, o Vapijevcima, koji su prešli preko ekvatora od Queubusa4 bilo je vrlo dobro, vjere mi. Poslao sam ti pola šilinga za tvoje zlato. Jesi li dobio?LAKRDIJAŠ: Udžepio sam tvoj darić jer Malvolijev nos nije1. Ondašnja je fiziologija držala da je ljudsko tijelo mješavina četiriju elemenata: zemlje, vode, zraka i vatre.2. U ono se doba u krčmama često nalazila slika na kojoj su bila naslikana dva ludova ili dva magarca, a odozdo je bilo napisano: Nas trojica treći je čitalac smo budale ili magarci ili: Kada ćemo se nas trojica opet sastati?3. Kanon u originalu catch, što u pravom smislu znači hvatanje zove se pjesma u kojoj čitavo društvo pjeva istu melodiju, ali tako da jedan počne i pjeva sam recimo, jedan takt, a onda prihvati drugi s početka, za drugim isto tako treći itd.4. To su sve izmišljena imena.Većina izdavača drži da te riječi nemaju nikakva smisla. Dr. Herman Conrad Pokušao ih je ovako tumačiti: Malvolijev je nos tanak i dugačak, ali ipak nije icalje kojim bi me mogao izbiti; gospodarica ima odveć bijelu i nježnu ruku, a a bi me njome tukla; Mirmidonci u Cornchillu je bila gostionica "Mermaid" Sdje je i Shakespeare bio stalan gost su odveć fin lokal da bi se tamo točilo pivo u D°cama i onamo ja idem da potrošim novac koji sam sada od vas dobio.bičalje, moja gospodarica ima bijelu ruku, a Mirmidonci ne toče pivo u bocama.VITEZ ANDRIJA: Sjajno! Ta to je najbolje ludovanje, ako pravo promisliš. Ded zapjevaj!VITEZ TOBIJA: Nude, evo vam forinta, hajde da čujemopjesmu.VITEZ ANDRIJA: Evo i od mene dvije krune. Kad jedan vitez dade LAKRDIJAŠ: Hoćete li ljubavnu pjesmu ili pjesmu o moralnom životu?VITEZ TOBIJA: Ljubavnu pjesmu, ljubavnu pjesmu.VITEZ ANDRIJA: Da, da ja ne marim za moralan život.LAKRDIJAŠ pjeva: Kud lutaš, djevo, cvijetku ubavi? Stoj evo tvoje vjerne ljubavi, Što krupno, sitno pjevat umije Stog nemoj, zlato, vrijeme gubiti, Jer svakome je jednom ljubiti Tko pametan je, taj razumije.VITEZ ANDRIJA: Sjajno, bogami.VITEZ TOBIJA: Lijepo, lijepo.LAKRDIJAŠ pjeva: U ljubavi su kratke radosti. Stog napijmo se njenih sladosti!Budućnost nam je sva tajnovita 1. To je stara engleska pjesma O mistress mine...2. Hoćemo li tako zapjevati da i samo nebo od radosti zaigra?3. Probuditi sovu koja danju spava.4. Hoćemo li nas trojica tako pjevati da svaki od nas zanese po jednu dušu u jednom tkalcu. Tkalci su bili poznati kao dobri pjevači.

5. U originalu: thou knave. Čitav taj kanon, koji se u ono doba mnogo pjevao, glasi ovako:Hold thy peace, and I prythee, hold thy peace, Thou knave, thou knave, hold thy peace, thou knave.To znači:Šuti miru, molim te, šuti, Huljo, huljo, šuti, huljo. Sala je bila u tome što je jedan drugome u lice vikao: "huljo".Oklijevajući mnogo gubimo, Već hajde, dušo, da se ljubimo, Jer mladost nam je tek časovita1.VITEZ ANDRIJA: Taj je glas sladak kao med, tako mi mog viteštvalVITEZ TOBIJA: Kužan dah.VITEZ ANDRIJA: Vrlo sladak i kužan, duše mi!VITEZ TOBIJA: Kad ga slušaš nosom, slađan je, da teokuži. No hoćemo li zaista učiniti da nebo zaigra2?Hoćemo li probuditi sovu3 pjesmom koja će izvući tri duše iz jednog tkalca4. Hoćemo li?VITEZ ANDRIJA: Ako me volite, zapjevajmo ja umijem pjevati kanon kao pravi vrag.LAKRDIJAŠ: Gospe mi, onda će te u paklu lijepo primiti.VITEZ ANDRIJA: Dabome. Pjevajmo dakle: "Ti huljo..."5

LAKRDIJAŠ: "Šuti huljo!" Viteže, ja ću u njoj biti primoran da te nazovem huljom viteže!VITEZ ANDRIJA: Nije to prvi put što ću nekoga primorati Ja me nazove huljom. Počni, ludo početak je; "šuti".LAKRDIJAŠ: Ako budem šutio, neću nikad početi.VITEZ ANDRIJA: Sjajno, bora mi. Hajde, počni.M

v:Pjevaju kanon Ude MarijaRJ JA: Kakva je to mačja dreka! Evo moje glave ako nije gospođica pozvala Malvolija, svoga dvorskog, da vas izjuri iz kuće.mITEZ TOBIJA: Gospođica je podmuklica, a mi smomudre i lukave glavice, Malvolio je stara baba, a "Tri veseljaka smo mi"!1 Nismo li mi rod? Nisam li ja krv od njezine krvi? Tandaramandara,2 gospo!PjevaU Babilonu čovjek bio, gospo, gospo!3

RDIJAŠ: Boga mi, naš vitez divno komedija!VITEZ ANDRIJA: Da, sasvim dobro, kad je dobre volje i ja, samo što on to čini s nekim čarom, a ja prirodnije.VITEZ TOBIJA pjeva: O, dvanaesti prosinca U originalu: "My lad“s a Catalan, we are politicians, Malvolio“s a PegaRanisey, and "Three merry men be we". Catian znači: Kinez. Kinezi su u ondašnjim putopisima bili opisivani kao spretni kradljivci i varalice. Nije jasno Kako bi se to moglo na Oliviju primijeniti. "PegaRamsey" bio je naslov neke nepoznate balade. Balada "Three merry men... be we..." Tri veseljaka smo mi bila je tada veoma poznata. U originalu: tilly vally što je uzvik preziranja kao larifari. Pjesma: There dwelt a man in Babylon itd. riječ je o čistoj Suzani, a ala je refren koji je počinjao: "Lady, lady." Vitezu Tobiji padne ta pjesma a Pamet kad veli: "Gospo!"eka nepoznata pjesma O, the twelfth day of December.MARIJA: Za volju Božju mir!Uđe MalvolioMALVOLIO: Gospodo, zar ste vi poludjeli ili što vam je? Zar u vas nema ni pameti ni načina ni pristojnosti, da tako drečite u ovo doba noći kao kotlokrpi? Zar hoćete da načinite krčmu od kuće milostive gospođice te se tako bezdušno u sav glas derete, pjevajući svoje šoštarske pjesme? Zar se ne obazirete ni na mjesto ni na vrijeme ni na ljude? Gdje vam je takt?VITEZ TOBIJA: Pa mi smo pjevali po taktu, gospodine.Izdirite!MALVOLIO: Viteže Tobija, trebam govoriti otvoreno s vama. Gospođica mi je naložila neka vam kažem da vas doduše drži u kući kao svog rođaka, ali joj nije nimalo po volji vaša razuzdanost. Ako se možete ostaviti svoga rđavog vladanja, slobodno vam bilo ovdje boraviti ako pak ne možete i ako želite da se rastanete s njom, vrlo će vam rado reći "zbogom".VITEZ TOBIJA: "Ja moram poći zbogom, dušo mila!"1

MARIJA: Ta nemojte, dragi viteže Tobija!LAKRDIJAŠ: "Već vidim smrt gdje nad njim stere krila".MALVOLIO: Zar vi baš tako?VITEZ TOBIJA: "Ja neću nikad umrijeti".LAKRDIJAŠ: "O viteže, tu lažeš ti".MALVOLIO: To vam veoma na čast služi!1. "Farawell, dear heart; since I must needs be gone". Ti stihovi, kao i sljedeći, što ih govore vitez Tobija i lakrdijaš, uzeti su iz stare ljubavne pjesme: FareiveUi dear love; since thou wilt needs be gone samo su prema situaciji preinačeniNa Tri kralja ili Kako hoćete VITEZ TOBIJA: "Da kažem njemu, nosi se?"LAKRDIJAŠ: "Dakako, druže, zašto ne"VITEZ TOBIJA: "Zar da mu reknem: smjesta se odnesi?"LAKRDIJAŠ: "O ne, jer za to dosta hrabar nijesi".VITEZ TOBIJA: Ne valja vam pjesma, gospodine vi

lažete. Jesi li ti štogod više nego dvorski? Misliš li, zato što si ti kreposnik, da više ne smije biti kolača i piva?1

LAKRDIJAŠ: Da, tako mi svete Ane, bit će i vrućeg đumbira2 u ustima.VITEZ TOBIJA: Pravo reče. Idite, gospodine, paosvjetlajte kruhom svoj lanac.3 Pehar vina, Marija!MALVOLIO: Gospođice Marija, ako vam je makar samo mrvu stalo do gospodaričine naklonosti, nemojte podupirati to gadno bančenje. Doznat će ona za to, poštenja mi.OdeMARIJA: Idite i puknite od jeda!VITEZ ANDRIJA: Bilo bi dobro kao da piješ, kad si gladan, da ga netko izazove na dvoboj pa onda ne održi riječ, nego načini ludu od njega.VITEZ TOBIJA: Deder, viteže, ja ću ti napisati izazov ili ćumu usmeno javiti tvoje ogorčenje. Ta rečenica dost thou think, because thou art virtouse, there shall be noKore cakes and ale? postala je poslovična.f Eumbir ingwer upotrebljavao se u ono doba kao mirodija. Dvorski su nosili zlatan ili srebrn lanac kao znak svoje časti, a bili su i■

ayalirski odjeveni, u svilu i kadifu.1. Otkos swarth je onoliko sijena koliko se odjednom otkosi. "Kosi na velike

otkose" znači ovdje: govori vrlo kićeno i napuhano.MARIJA: Dragi viteže Tobija, strpite se još ovu noć. Otkad je danas kod gospođice bio grofov glasnik, sva je uznemirena. Gospara Malvolija prepustite samo meni ako ga ja ne stavim u poslovicu i svima za zabavu, onda, znajte, nemam ni toliko pameti da ravno ležim u postelji. Jer ja znam da ću to valjano izvršiti.VITEZ TOBIJA: Kazuj, kazuj pričaj nam štogod o njemu.MARIJA: E gospodine, kadikad vam je on kao neki puritanac.VITEZ ANDRIJA: O, da to znam, izbio bih ga kao pseto!VITEZ TOBIJA: Kako zato što je puritanac? Reci mi zato neoboriv razlog, viteže.VITEZ ANDRIJA: Nemam za to baš neoboriva razloga, ali moj je razlog prilično dobar.MARIJA: Vraga je on puritanac ili nešto drugo stalno i trajno! On vam okreće kabanicu prema vjetru. To vam je afektirano magare što uči napamet pravila finog vladanja i govora pa onda kosi na velike otkose.1 Sam o sebi misli najbolje i tako je, drži, krcat vrlina te mu je kao neko vjerovanje da se svatko mora u njega zaljubiti čim ga samo ugleda. U toj će njegovoj mani moja osveta naći plodno polje rada.VITEZ TOBIJA: Pa što misliš uraditi?MARIJA: Bacit ću mu na put nerazumljivo ljubavno pismo u kojem će biti tako opisana boja njegove brade, oblik njegovih nogu, način hodanja, oči, čelo i boja lica te će morati misliti da je to on glavom i tako potanko ocrtan. Ja umijem pisati baš kao i gospođica vaša nećaka. Kad nađemo kakve stare, zaboravljene bilješke, jedva razlikujemo jedan rukopis od drugoga. Pentesileja je bila amazonska kraljica koja se pred Trojom borila s grčkim Urtakom Ahilom. Vitez Tobija zove malu Mariju ironično Pentesileja.TEZ TOBIJA: Sjajno! Ja njušim osnovu.VITEZ ANDRIJA: I ja je imam u nosu.ITEZ TOBIJA: On će misliti da je od moje nećake pismo,to ćete ga baciti, i da je ona u nj zaljubljena.IJA: Da, doista i malo će trebati posla ITEZ TOBIJA: Da od njega učinimo osla.IJA: Ne sumnjam.TEZ ANDRIJA: O, to će biti divno!MARIJA: Bit će to sjajna zabava, vjerujte mi znam da će moj apitak djelovati. Vas dvojicu a luda neka bude treći postavit ću amo gdje ima da nađe pismo, pa promatrajte kako će ga razglabati, sada u postelju, pa sanjajte o tom našem pothvatu.OdeTEZ TOBIJA: Laku noć, Pentesileja1!ITEZ ANDRIJA: Duše mi, valjana cura!ITEZ TOBIJA: Odano psetašce čiste pasmine, a poredoga me i obožava pa što zato!ITEZ ANDRIJA: I ja sam jednom bio obožavan.ITEZ TOBIJA: Hajdmo spavati, viteže. Trebalo bi daribaviš još novaca.ITEZ ANDRIJA: Ako ne uzmognem dobiti vašu nećaku, dno ću pokisnuti.VITEZ TOBIJA: Pribavi novaca, viteže pa ako je nakraju ne dobiješ, nazovi me kljusinom.VITEZ ANDRIJA: Ako to ne učinim, neka sam hulja pa primili vi to kakogod mu drago.VITEZ TOBIJA: Hajdmo, hajdmo, ugrijat ću malo sekta.Već je prekasno da se ide spavati. Hajdmo, viteže, hajdmo, viteže.Odu

Četvrti prizor

Vojvodina palača Udu vojvoda, Viola, Curio i drugiVOJVODA: Nek zasvira mi glazba. Prijatelji, Dobro jutro. Cesario dragi, onu Jednostavnu, starinsku pjesmicu, Sto sinoć smo je slušali jer kao Da mnogo mi je olakšala jade Većma no one pjesme živahne I kićene im riječi današnjih Prevrtljivih, brzopletih vremena. Ej, amo samo jednu kiticu.CURIO: Oprostite, vaša milosti, nema onoga koji bi imao da pjeva.VOJVODA: Tko je taj?CURIO: Saljivac Fešte,1 gospodaru lakrdijaš kojega je vrlo volio otac gospođice Olivije. Bit će da je negdje blizu.1. U nekim se izdanjima to lakrdijaševo ime Fešte nalazi i u popisu likovayQjVODA: Potraž“ te ga a dotle svirajte!CURIO ode Glazba sviraEj momče, ako ikad uzljubiš, U slatkoj boli mene se spomeni Jer kakav ja sam, takvi svi su pravi Zaljubljenici. Svi su nestalni, Prevrtljivi u svakom čuvstvu, do li U slatkom liku ljubljenoga bića. A kako ti se ova pjesma sviđa?VIOLA: U njojzi čujem jeku s prijestolja Na kojem ljubav stoluje.VOJVODA: MajstorskiBaš govoriš. Kolikogod si mlad,Života mi, već bacio si oko

Na ženske čari. Nije 1“ tako, momče?VIOLA: Da ako vam je s voljom ponešto.VOJVODA: A kakva to je žena?VIOLA: Lice joj je Ko vaše.VOJVODA: Onda nije tebe vrijedna. A koliko je godina joj?VIOLA: Bit ćeBaš koliko i vama, gospodaru.VOJVODA: E prestara je, Boga mi. Jer žena Nek uzme uvijek starijeg od sebe. Tek onda će priljubiti se mužu I stalno srcem njegovim zavladat. Koliko goder, momče, sami sebeMi slavimo, to ipak nam je ljubav Nestalnija i hirovitija I većma je promjenjiva i većma Prevrtljiva i brže gubi se i Zaboravlja no ženska.VIOLA: Vjerujem, Moj gospodaru.VOJVODA: E onda nek ti bude ljubovca od tebe mlađa jer će inače Malaksat ljubav tvoja. Žena je Ko ruža njen tek rascvjetali cvijet U isti čas već mora jadan mrijet.VIOLA: Da zašto, jao, ženske čari ginu U najvećem kad savršenstvu sinu?Vrati se Curio s lakrdijašemVOJVODA: Ej momče, amo pjevaj onu pjesmu Od sinoć. Pazi, moj Cesario, to je Jednostavna i stara pjesma što je U dokolici prelje pjevaju, I pletilje i skromne djevojke Sto čipke grade. Zaista je glupa I ljubavnom se nevinošću igra Baš ko i staro doba.LAKRDIJAŠ: Jeste li spremni, gospodaru?VOJVODA: Da molim te, pjevaj.GlazbaLAKRDIJAŠ pjeva: Oj, dođi mi, smrti, dođi I čempresov lijes mi izdubi, O živote, prođi, prođi,Jer okrutna djeva me ubi. Priredi smrtni pokrov bijednom, Ah, nesretniku, Sto stradat mu je ko nijednom Još ljubavniku. Ni cvijetak, ni cvijetak blagi Na lijes mi nek ne pane jadni, Ni drug mi, ni drug mi dragi Nek ne zna za grobak mi hladni. Daleko me i tajno samo Sahrani tako,Da ne bi bijednik došo tamo I gorko plako.VOJVODA: Evo ti za tvoj trud.Nikakav trud, gospodaru ja pjevam za zabavu, VOJVODA: Pa dobro, platit ću ti zabavu.LAKRDIJAŠ gospodaru.LAKRDIJAŠ: Doista, gospodaru svaka će zabava kadatada biti plaćena.VOJVODA: Sad mi dopusti da te otpustim.LAKRDIJAŠ: Neka te zaštiti bog tuge a krojač neka ti načini prsluk od svile, koja se prelijeva, jer tvoja je duša pravi opal.1 Ljude, koji su tako stalni, trebalo bi poslati na more gdje bi se mogli svačim baviti i na sve strane smjerati jer kad ne znaš kuda ćeš, najdalje dolaziš. Zbogom.OdeVOJVODA: Svi drugi nek se uklone.Odu Curio i pratnjaOpal se prelijeva u raznim bojama, ovisno o tome kakva ga svjetlost obasjava.Cesario,Još jednom pođi onoj ponosnoj Okrutnosti i reci da je ljubav mi Od ovog svijeta plemenitija, Da ne cijeni goleme prostore Od blatne zemlje, a za ono blago Sto sreća ga je darovala njoj, Da tako slabo marim, reci, ko i Za samu sreću. Moju dušu mami Tek onaj divni dragulj kraljevski Sto narav ga je dala joj za ukras.VIOLA: Al, gospodaru, ako ne može Da ljubi vas?VOJVODA: Ne takav odgovor Ne mogu primit.VIOLA: Ali morate Jer kažimo da neka žena ko što I jeste možda u svom srcu ćuti Baš iste boli za vas kao i vi Za Oliviju a vi ne možete Da ljubite je, pa joj reknete Zar ne mora taj odgovor da primi?

VOJVODA: O nema ženskih grudi što bi mogle Podnesti buru tako silnog čuvstva Ko ljubav što u mome srcu bjesni, I nigdje nema ženskog srca tako Golemog da toliko u se primi, Jer nema u njih dosta prostora. Tek požuda je ljubav njihova I nije pokret srca, nego nepca, Te služi im se, ogadi i zgršti A moja ti je gladna kao more I baš toliko može probaviti. Ne uspoređuj ljubav, koju ženaVOJVODA: Njena povijest?VIOLA: Neispisani papir. Nikad nije Tu svoju ljubav nikom otkrila, Već pustila da tajna joj ko crv U pupoljku1 izgrize krv i mlijeko Na obrazima. Ginula je sva Od bola ljubavnog te puna bijede I sumorne je tuge sjedila, Ko Strpljivost na grobnom spomeniku, I smiješila se jadu svom. Zar nije To bila prava ljubav? Mi muškarci Govorit znamo, zaklinjat se većma, Al doista pokazujemo više No hoćemo i uvijek mi smo veći U zakletvama no u ljubavi.VOJVODA: A je li tvoja sestra umrla Od ljubavi?Slika o crvu u ružinu pupoljku nalazi se i u drugim Shakespeareovim lima, npr. u Romeu i Juliji II, 3, Hamletu I, 3 itd.Za mene može osjećati, s onom, Sto osjećam je ja za Oliviju.lOLA; Da, al ja znam VOJVODA: Što znaš?VIOLA: Znam predobroKoliku ljubav može žena prema Muškarcu ćutjet. Zaista je u nje Baš tako vjerno srce ko i u nas Moj otac vam je kćerku imao, Što ljubila je nekog čovjeka Ko ja što možda ljubio bih vaše Gospodstvo, da sam žena.VIOLA: Od ženske ja sam djece U domu svoga oca jedino

A i od muške ali ne znam. Ne bi 1“ Do gospođice pošo, gospodaru?VOJVODA: Da, to je pravo. K njojzi pohitaj I daj joj ovaj dragulj, pa joj reci Da moju ljubav ništa neće smesti I nećkanja da ne može podnesti.Odu

Peti prizorOlivijina bašča Udu vitez Tobija, vitez Andrija i FabijanVITEZ TOBIJA: Ovamo, sinjor Fabijane.FABIJAN: Idem dabome. Ako izostavim samo mrvu od te šale neka se živ skuham u melankoliji.VITEZ TOBIJA: Zar neće i tebi biti drago ako se taj tvrdigladni licemjer onako ljudski obruka?FABIJAN: Ma, čovječe, kliktat ću od radosti ta znate da je kriv što sam omrznuo gospođici zbog one medvjeđe hajke.2

1. Ovaj je prizor pun nježne poezije. Viola, misleći na samu sebe, govori kćeri svoga oca i zato nimalo ne laže. Kad je vojvoda zbuni svojim pitanjem A je li tvoja sestra umrla od ljubavi?, tako se smete te zaboravi da glumi muškarca i odgovori da je ona jedino od ženske djece u kući svoga oca, a se smjesta pribere i brzo dometne: A i od muške. No, onda se opet sjeti dbi Sebastian mogao ipak biti živ, pa odmah doda: ali ne znam.U taj jčas obuzme i tuga za izgubljenim bratom, pa prekine taj razgovor i prijeđe n drugu temu. To je mjesto ne samo vrlo poetično i karakteristično za Violi značaj, nego i dokazuje koliko je Shakespeare bio poznavalac ljudske duše.2. Vidi bilješku pod 1,3.Ostali se sakrijuTi lezi ovdje!Baci pismoJer evo dolazi pastrva koja se lovi škakljanjem.1

Ode Uđe MalvolioMALVOLIO: To je tek sudbina sve je sudbina. Marija mi je jednom rekla da me gospa voli a sam sam čuo gdje je govorila, ako bude jednom ljubila, da će ljubiti samo čovjeka kakav sam ja. Osim toga se vlada prema meni s kud i kamo više poštovanja nego Pfema drugim svojim službenicima. Sto da mislim o tom? U knjizi "Haven of health" Luka zdravlja, koja je izašla 1595. godine, nalazi se i ovo mjesto: Ta riba pastrva voli od prirode maženje jer kad je u v°di, podnosi da je tareš i grebeš i tako je možeš uhvatiti.VlTEZ TOBIJA: Da ga naljutimo, privezat ćemo i opeteCjvjeda pa ćemo ga onda tako razgnjeviti da sav pocrni i pomodri 0d bijesa je li, viteže Andrija?VITEZ ANDRIJA: Ako to ne učinimo, nismo vrijedni da živimo. VITEZ TOBIJA: Evo male đavolice.Uđe Marija £j kako, zlaćana moja?MARIJA: Stanite vas trojica za onaj šimširov grm. Malvolio će sići ovim drvoredom. Već pola sata stoji tamo na suncu pa se sa svojom vlastitom sjenom vježba u vladanju. Motrite ga ako vam je do šale i do smijeha jer ja znam da će ovo pismo od njega načiniti uobraženu budalu. Tiho, ako vam je stalo da se pozabavimo!VITEZ TOBIJA: Drzovita huljo!FABIJAN: Mir! Uobraženje čini od njega sjajnog purana. Kako se šepiri pod svojim naduvenim perjem!VITEZ ANDRIJA: Trista mu, alaj bi mogao izlemati toga nitkovića!VITEZ TOBIJA: Mir, velim!MALVOLIO: Da budem grof Malvolio VITEZ TOBIJA: O, ništarijo!VITEZ ANDRIJA: Smaknite ga! Smaknite ga! VITEZ TOBIJA: Mir, mir!MALVOLIO: Ima primjera za to: lady Strachy udala se za svo sobara.VITEZ ANDRIJA: O Jezebel1 gle ti toga gada!

FABIJAN: Mir sad se eto sav zanio. Pogledajte kako se od utvaranja nadimlje.MALVOLIO: Već sam tri mjeseca njome oženjen i sjedim po baldahinom VITEZ TOBIJA: Praćku amo da mu oko izbijem!MALVOLIO: Oko mene se sakupili službenici, a ja u svom udobnom kaputu od kadife, cvijećem izvezenom jer sam upravo ustao sa sofe gdje sam ostavio Oliviju spavajući 1. Jezebel je bila obijesna i opaka kraljevska kći u 2. Knjizi kraljeva pogl 9U Shakespeareovo doba upotrebljavalo se to ime u smislu "bludnica". Vite2 Andrija misli na lady Strachy.Na Tri kralja ili Kako hoćete VITEZ TOBIJA: Grom i pakaopABlJAN: Mir, mir!jALVOLIO: Napala me gospodska željica i ja ozbiljno zaokružim očima unaokolo pa kažem: ja znadem svoje dužnosti pa hoću da i drugi znadu svoje te zapitam za svog rođaka Tobiju VITEZ TOBIJA: Da te sve strijele Božje FABUAN: Mir, mir, mir! Sad će, sad će!MALVOLIO: Sedmorica od mojih ljudi skoče pokorno i pođu da ga traže. Ja se dotle mrgodim, možda navijam sat1 ili se igram svojim2 kakvim skupocjenim nakitom. Tobija dođe, pokloni mi se VITEZ TOBIJA: Je li taj nitkov vrijedan da živi?FABIJAN: Šutite, pa makar šutnju i za uši iz vas izvlačili.MALVOLIO: Ja mu pružim ruku ovako i zatomim svoj prijazni smiješak pa ga oštro gledam, onako odozgo VITEZ TOBIJA: A neće li vas vitez Tobija lupiti pozubima?MALVOLIO: Velim mu: "Rođače Tobija, sudbina me je združila s vašom nećakom pa mi je tako dala pravo da govorim "VITEZ TOBIJA: što, što?MALVOLIO: "Treba da se ostavite pijančevanja."L Džepni satovi, koje je na početku 16. stoljeća izumio Peter Henlein iz Urnberga, došli su godine 1580. iz Njemačke u Englesku te su ih nosili najviše gizdelini. Malvolio hoće reći: svojim lancem, ali se odmah sjeti da onda više neće ■ nositi lanac.1. Šljuka je bila smatrana

vrlo glupom pticom. Shakespeare često naziv3 budalaste ljude šljukama.2. Slično veli i Edgar u Kralju Learu kad otvara Gonerilino pismo: meki vosku... IV, 6.VITEZ TOBIJA: Otale, rđo!FABIJAN: Ma strpite se ili ćemo skrhati vrat svom pothvatu.MALVOLIO: "Osim toga, tratite blago svoga vremena s neki ludovom "VITEZ ANDRIJA: To sam ja, vjerujte mi!MALVOLIO: "S nekim vitezom Andrijom "VITEZ ANDRIJA: Znao sam ja da se o meni radi jer mnogi me zovu ludovom.MALVOLIO: A što bi ovo moglo da bude?Podigne pismoFABIJAN: Sad na će šljuka1 u mrežu!VITEZ TOBIJA: Mir, mir a duh veselja i zabave neka gnavede da glasno čita!MALVOLIO: Života mi, to je ruka moje gospodarice to su njeni Covi, njeni Uovi i njeni Tovi, a ovako pravi veliki P. Nema pitanja to je njezina ruka.VITEZ ANDRIJA: Njeni Covi, njeni Uovi i njeni To Kako to?MALVOLIO čita: Nepoznatom ljubljenom ovo pismo i moje najbolje želje" upravo njezine fraze! Dopusti, vosku.2 Stoj! Na pečatu je njezina Lukrecija kojom obično pečati to je moja gospodarica. Koga se to tiče?pglJAN: Obuzelo mu je i srce i dušu.jALVOLIO čita: "Da ljubim ja, to bozi znadu Al koga, koga? To usta neće da odadu I nitko ne sm“je doznat toga.""I nitko ne sm“je doznat toga." Sto dalje? Sasvim drugačiji stihovi! T nitko ne sm“je doznat toga." Ako si to ti, Malvolio?VITEZ TOBIJA: Na vješala, jazavče!MALVOLIO čita: "Kog ljubim ja, taj mora da me sluša, Al teška šutnja veže moja usta. Te s toga mnogo pati moja duša MOAI je sva mi sreća pusta."FABIJAN: Kićene li zagonetke!VITEZ TOBIJA: Sjajne li cure, bogami!MALVOLIO: "MOAI je sva mi sreća pusta." E, ali najprije da vidimo, da vidimo, da vidimo!FABIJAN: Kakvu li mu je sjajnu meku postavila!VITEZ TOBIJA: I kako se ribica već namečila! .MALVOLIO: "Kog ljubim ja, taj mora da me sluša". Pa ja moram nju da slušam jer ja joj služim, a ona je moja gospodarica. Ta to je Jasno svakome u koga je mrva zdrave pameti i u tom nema ništa zamršeno. A na koncu što ima značiti taj raspored slova? Kad bih to mogao nekako na sebe primijeniti! Ček“, ček“! MOAI VITEZ TOBIJA: Aj nude, razmrsi to. Nabasao si nahladan trag.FABIJAN: Ali ćuko će ipak lajati kao da je oštar poput lisičjeg.1

MALVOLIO: M MalvolioM pa to je prvo slov0

moga imena.FABIJAN: Nisam li rekao da će on to izmudriti? Ta je psina izvrsna, kad izgubi trag.MALVOLIO: M ali ono što dolazi, nikako se ne slaže. Kuša ovako, kušaj onako sve badava. Trebalo bi biti A, a ono ti je O.FABIJAN: I na kraju će ti biti O nadam se!VITEZ TOBIJA: Da ili ću ga izdevetati, pa će vikati"O"!MALVOLIO: A iza toga dolazi I.FABIJAN: I i! Ne znaš ti, jadan, što još iza toga dolazi!MALVOLIO: M O AI to je mnogo zapletenije nego ono prvo, ali nategni malo ovamo, malo onamo i eto ti mene samoga, jer sva su ta slova u mom imenu. Stoj! Evo gdje dolazi proza! Čita. "Ako ti ovo pismo pane u ruke, razmisli. Moje su me zvijezde izdigle nad tebe, ali neka te ne plaši veličina. Neki su se rodili veliki, neki sami postižu veličinu, a neki je dobivaju na poklon. Usud ti otvara ruku prihvati je srcem i dušom a da se privikneš na ono što bi mogao da budeš, odbaci ruho svoje poniznosti pa budi čil, kao da si se nanovo rodio. Budi dušmanin rođaku, mrk prema slugama, jezik neka ti ječi od dostojanstvena govora, a čitava tvoja pojava neka bude sasvim neobična. To ti preporučuje ona koja za tobom uzdiše. Spomeni se tko je pohvalio tvoje žute čarape i zaželio da te vidi s ukrštenim podvezicama2 spomeni se, velim ti. Naprijed,1. Kad pas izgubi trag, stane ga unaokolo tražiti, pa kad ga nađe, zalaje na osobit način. Loš pas laje, ako i ne nađe trag, kao da oštro vonja popu lisičjega.2. Žute su čarape u ono doba smatrane vrlo elegantnima te su ih nosul gizdelini, a običaj da se podvezice unakrst vežu bio je vrlo star.jt ćeš potpun čovjek, ako hoćeš da budeš ako pak nećeš, stani dovijeka dvorski, drugar slugama, nevrijedan da se dotakneš portuninih prstiju. Zbogom! Ona koja bi htjela s tobom zamijeniti službu Sretna nesretnica"jsji danja svjetlost nije jasnija ni široko polje preglednije to je bjelodano! Bit ću ponosan, čitat ću političke knjige, ponizivat ću viteza Tobiju, otrest ću se preostalih poznanstava i bit ću ljudina od glave pa do pete. Ja se ne opsjenjujem niti me uobraženje zaluduje jer svi razlozi govore za to da me gospodarica ljubi. Onomadne je pohvalila moje žute čarape i divila se mojim nogama s ukrštenim podvezicama, a ovdje mi, eto, izjavljuje ljubav i nalaže mi u neku ruku da se obuvam onako kako se njoj sviđa. Hvala mojim zvijezdama, sretan sam. Bit ću nepristupan, ohol, nosit ću žute čarape i ukrštene podvezice i stavit ću ih bržebolje na sve. Slava Jupiteru i mojim zvijezdama. Ali tu ima i neki postskriptum.Čita"Ne može biti, a da ne bi znao tko sam. Ako mi hoćeš ljubav uzvraćati, pokaži to svojim smiješkom.Smiješak ti vrlo dobro stoji. Zato se preda mnom uvijek smiješi, mili moj slađani molim te".Hvala ti, Jupiteru smiješit ću se, činit ću sve što ti od mene želiš.OdeABIJAN: Ne bih se odrekao te zabave ni za sve blago perzijskoga šaha.TOBIJA: Za tu bih zamisao mogao curu i za ženuuzeti.VlTEZ ANDRIJA: I ja.VITEZ TOBIJA: I ne bih zahtijevao drugog miraza nego j0jjednu takvu šalu.VITEZ ANDRIJA: Ni ja.FABIJAN: Evo, dolazi naša zlatna obješenica.Vrati se MarijaVITEZ TOBIJA: Hoćeš li mi nogom na vrat stati?VITEZ ANDRIJA: Ili meni?VITEZ TOBIJA: Hoćeš li da stavim na kocku svoju slobodui da ti postanem robom?VITEZ ANDRIJA: Jest ili ja?VITEZ TOBIJA: Bome, tako si ga uspavala da ćepomahnitati kad se od sna prene.MARIJA: Ne recite mi po duši, je li ga uhvatilo?VITEZ TOBIJA: Kao žganica babicu.MARIJA: Ako, dakle, hoćete vidjeti plodove naše šale, pazite kako će se on prvi put pred njom pojaviti. Doći će joj u žutim čarapama, a ta joj se boja gadi i s ukrštenim podvezicama, ta joj je nošnja mrska i smiješit će joj se, a to će se tako malo slagati s njenim sadašnjim položajem, gdje se je sva predala tuzi i žalosti, da će ga stići samo težak prezir. Ako hoćete da vidite, za mnom!VITEZ TOBIJA: I do paklenih vrata, ti premudri i lukavi“đavolčiću.VITEZ ANDRIJA: I ja ću s vama.

Odu 302Treći cmOlivijina bašča Uđu Viola i lakrdijaš s bubnjićem1

VIOLA: Pomoz“ Bog, prijatelju, tebi i tvojoj glazbi! Taj je bubnjić zacijelo i onda uza te kad spavaš.

LAKRDIJAŠ: Da, gospodine i crkva.VIOLA: I crkva? Kako to?LAKRDIJAŠ: Pa tako, gospodine ja spavam u svojoj kući, a uz kuću mi je crkva, pa je tako crkva uza me i onda kad spavam.VIOLA: E tako bi mogao reći da prosjakinja spava uz kralja ako blizu njega stanuje ili da crkva podupire tvoj ludi bubnjić ako je bubnjić uz crkvu prislonjen.VLAKRDIJAŠ: Tako je, gospodine. Kakva li su to vremena! Rečenice su za mudre glave isto što i rukavice od kozje kože ništa lakše nego izvrnuti ih naopako!lOLA; Da, zacijelo kad se riječima igramo i kad ih uzvraćamo, lako postanu razuzdane.KRDIJAŠ: Zato bih htio da mi sestra nije dobila ime. ViOLA Zašto, čovječe?

ijaši su u ruci nosili male bubnjiće.3031. Misao je ova: Otkad zakon zahtijeva pismene zadužnice, ništa ne vrije zadana riječ.diLAKRDIJAŠ: Pa zato, gospodine, jer je ime riječ, a igra tom riječi mogla bi mi sestru učiniti razuzdanom. Ali da pravo kažem riječi su prave kukavice otkad su ih pismene zadužnice na zao glas

iznijele.1

VIOLA: Koji su tvoji razlozi za to, čovječe?LAKRDIJAŠ: Bome, gospodine, ne mogu vam ih kazati bez riječi,; riječi su postale tako lažne te nemam volje da njima utvrđujem razloge.VIOLA: Vidim ja da si ti veseo svat i da ti ništa nije sveto.LAKRDIJAŠ: Nije tako, gospodine nešto mi je ipak sveto ali da vam pravo kažem vi mi niste sveti. Ako to znači da mi ništa nije sveto, htio bih da vas to učini nevidljivim.VIOLA: Nisi li ti luda gospođice Olivije?LAKRDIJAŠ: Nipošto, gospodine u gospođice Olivije nema ludosti, ona neće držati ludu dok se ne uda, a lude su prema muževima isto što i sardele prema sleđevima muž je veći. Da znate, ja nisam luda gospođice Olivije, nego njezino uzvraćalo.VIOLA: Onomadne sam te vidio na dvoru grofa Orsina.LAKRDIJAŠ: Ludost, gospodine, obilazi oko svijeta kao sunce ona sjaji svuda. Bilo bi mi žao kada luda ne bi bio isto toliko kod vašeg gospodara koliko i kod moje gospodarice. Čini mi se da sam tamo vidio i vašu Premudrost.VIOLA: E ako me budeš napadao, neću više imati posla tobom. Na, evo ti napojnice.LAKRDIJAŠ: Kad bude Jupiter opet dijelio kosu, neka ti pošalje bradu.Na Tri kralja ili Kako hoćete

VIOLA Vjere mi, znaj da čeznem i ginem za bradom,1 a ipak ne bih hti° da mi naraste na licu. Je li tvoja gospodarica kod kuće?LAKRDIJAŠ: Zar se ne bi dva takva oplodila?VIOLA: Bi, ako ih staviš zajedno i dadeš na kamate.LAKRDIJAŠ: Htio bih da glumim gospodina Pandara2 iz Frigije, gospodine, pa da dovedem Kresidu tom Troilu.VIOLA: Razumijem vas, gospodine dobro prosjačite.LAKRDIJAŠ: Mislim da to nije velika stvar kad prosim samo u prosjakinje. Kresida je bila prosjakinja. Moja je gospodarica kod kuće, gospodine. Razložit ću joj odakle dolazite, a tko ste i što hoćete, nalazi se izvan moga neba mogao bih reći: horizonta, ali taje riječ odveć otrcana.OdeVIOLA: Taj momak ima dosta pameti Da glumi ludu jer da možeš to Valjano činit, treba nešto mozga. On mora pazit kakve volje je, S kim šalu zbija kakav čas i ljudi, A ne ko divlji soko jurnuti Na svako pero koje zapazi. Taj rad je mučan ko i posao Što pametni ga vrše. Ludost može Bit zgodna tko se mudro njome služi, Al mudar kad poludi, sam se ruži.Udu vitez Tobija i vitez Andrija 2 pa“nu . za bradom na Orsinovu licu.r°i a"ar e posrednik između Troila i Kreside u ratu Grka protivVITEZ TOBIJA: Zar hoćete da pohodite kuću? Moja vasnećaka željna, ako vas do nje vodi posao.VIOLA: Do nje me vodi put, gospodine to jest, ona je ci moga putovanja.VITEZ TOBIJA: ih u gibanje.Okušajte svoje noge, gospodine stavi“VIOLA: Moje me noge bolje razumiju, gospodine, negoli razumijem što vi mislite kad velite neka okušam svoje noge.

VITEZ TOBIJA: uđete.Ja mislim, gospodine, da pođete,VIOLA: Odgovorit ću vam polaskom i ulaskom. Ali evo gd nas pretekoše.Udu Olivija i MarijaPredivna, savršena gospo, nebo neka na vas prospe kišu mirisa!VITEZ ANDRIJA za se: Taj je mladić neobično udvora "kišu mirisa" lijepo!1. Vitez Andrija govori ovdje i razumije francuski, a u I. činu ne zna što zna riječ "porquoi". Takvih neskladnosti ima mnogo u Shakespeareovim djelim3“VITEZ TOBIJA: Pomoz“ Bog, gospodine.VIOLA: I vama, gospodine. VITEZ ANDRIJA: Dieu vous garde, monsieur. VIOLA: Et vous aussi, votre serviteur.VITEZ ANDRIJA: Nadam se, gospodine, da jeste a ja samrjOLA: Moja stvar nema glasa, gospo, osim za vaše spremno i milostivo uho.yTTEZ ANDRIJA za se: "Mirisa", "spremno", "milostivo" sve ću ja to troje naizust naučiti.OJJVIJA: Zatvorite vrata od bašče i ostavite me da ga saslušam.Odu vitez Tobija, vitez Andrija i Marijapružite mi ruku, gospodine.VIOLA: Moj poklon, gospo, najponizniji Vaš sluga sam.OLIVIJA: A kako vam ime?VIOLA: Cesario je ime vašem sluzi, Princeso lijepa.OLIVIJA: Sluzi mom, gospodine?Na svijetu nema radosti već, otkad Pretvaranje se gadno prozvalo Udvornošću. Orsinov vi ste sluga.VIOLA: A on je vaš i njegov sluga mora Da bude vaš jer sluga vašeg sluge I vaš je sluga.OLIVIJA: Na nj i ne mislim,A što se tiče misli njegovih,To voljela bih da su prazni, bijeliPapiri nego mnome ispunjeni.VIOLA: Ja dolazim da vaše blage misli Na korist njemu, gospo, navratim.°LIVIJA:Oprostite mi, molim već vam rekohDa nikad mi ne govorite više0 njemu. Al da neku drugu molbu Imadete o ja bih voljelaDa čujem gdje je iznosite, negoDa slušam glazbu svemirskih tjelesa1

VIOLA: Al draga gospo OLIVIJA: Pričekajte, molim.Kad posljednji ste put me ono vi Očarali, ja poslah za vama Prstenak pa sam tako prevarila1 sebe, slugu svog, a strah me i vas. Postiđuje me vaše nemilo Tumačenje da hoću lukavoI sramotno vam nešto nametnuti Sto znali ste da nije vaše. Sto li Još mislite? Zar niste moju čast Privezali za drven stup i na nju Nadražili sve raspuštene misli2 Što kruto srce izmislit ih može? Za onoga tko shvaća kao ti, Pokazala sam dosta. Moje srce Ne kriju grudi nego koprena.3 A sada vas da čujem.VIOLA: Ja vas žalim.OLIVIJA: To stepen je do ljubavi.VIOLA: Ni korak,Jer svatko zna da često žalimo I dušmanina.1. Grčki filozof Pitagora učio je da svemirska tjelesa, okrećući se oko središnje vatre, proizvode glazbu koju ljudsko uho ne može čuti, kao što oko ne vidi središnju vatru.2. To je opet aluzija na medvjedu hajku vidi: I, 3.3. Ona ne može skriti svoje osjećaje, kao da joj je srce samo koprem obavijeno.pTjVUA: Onda je zacijeloI opet vrijeme da se smiješim. Bože!0 kako li se brzo ubog čovjek Ponese. Kada moraš biti plijen, Zar nije bolje da pred lava paneš No pred vuka?Sat odbijaPrekorava me satSto tratim vrijeme. Ne bojte se, mlače, Jer ja vas neću ali kada mladost1 pamet dozri, vašoj ženi će Baš krasna muža žetva donijeti. Vaš put je tamo prema zapadu.VIOLA: Na zapad dakle! Božji blagoslov I dobra volja neka prati vaše Gospodstvo! Gospo, nećete li ništa Mom gospodaru po meni poručit?OLIVIJA: Stoj pa mi reci, molim te, što misliš O meni ti?VIOLA: Vi mislite da niste Sto jeste!1

OLIVIJA: Ako tako mislim ja,Baš isto tako mislim o vama.VIOLA: E onda pravo mislite. Ja nisam Što jesam.°LIVIJA: Željela bih da ste onoŠto ja bih htjela.L Th ■ ■ 0 jamačno znači: vi ne ar°vati svoje srce.

mislite na svoj položaj kad hoćete meni sluziVIOLA: Zar bi onda bioI nešto bolje. To bih želio Jer sad sam vaša luda.OLIVIJA: Kolik rugProviruje mu milo kroz taj bijes I prezir usta njegovih. Ni krvne Ne odaju se tako hitro zloće Ko ljubav koja sakriti se hoće. O, tako meni cvijeća proljetnoga I djevičanstva i poštenja moga, Cesario, premda ponosan si hudo, Ja ljubim tebe bezumno i ludo. Al ne misli što ja se nuđam tebi Da i ti mene snubit smio ne bi Već znaj da ljubav tražena je sreća, Al darovana jošte mnogo veća.VIOLA: O tako meni nevinosti mlade, Tek jednu ljubav moje srce znade, A ta ni jedne tiče se žene I neće nikad doli samo mene. A sada zbogom. Ne bih više htio Da pričam suze što je on ih lio.OLIVIJA: Al vrati se da ganeš srce ono Sto gospodaru tvome nije sklono.Odu

Drugi prizorOlivijina kuća Uđu vitez Tobija, vitez Andrija i FabijanVITEZ ANDRIJA: Neću bome ni časka da ostanem ovdjeVITEZ TOBIJA: Razlog, dragi moj srditko, razlog mi redNa Tri kralja ili Kako hoćete

pBIJAN: Treba svakako da kažete razlog, viteže Andrija.ylTEZ ANDRIJA: Pa vidio sam kako je vaša nećaka bila prijaznija prema grofovom sluzi nego ikad prema meni. Vidio sam t0 u bašči.VITEZ TOBIJA: Je li te ona onda vidjela, stari moj? To mireci.VITEZ ANDRIJA: Tako jasno kao što ja sad vas gledam.ABIJAN: To je bio velik dokaz njene ljubavi prema vama.TEZ ANDRIJA: Do vraga zar hoćete da me agarčite?FABIJAN: Ja ću to sasvim logički dokazati, tako mi pameti i razuma.TEZ TOBIJA: A oni su bili porotnici još prije nego jeoa postao brodarom.ABIJAN: Ona je samo zato pred vama bila prijazna prema maku da vas raspali, da probudi vašu dremljivu srčanost, da vam srce napuni ognjem, a prsi sumporom. Trebalo je da joj se približite i da s nekoliko sjajnih, novih novcatih dosjetaka lupite i ušutkate tog malca. To je ona od vas očekivala i to ste promašili. Pustili ste da vrijeme spere tu dvostruku pozlatu zgodne prilike, pa ste u sklonosti gospođice zaplovili prema sjeveru gdje ćete visjeti kao ledena svijeća na bradi nekog Holandeza1, osim ako to popravite kakvim dičnim junačkim ili političkim pothvatom.VITEZ ANDRIJA: Ako to može ikako da bude, onda samo junaštvom jer politika mi je mrska. Jednako bih volio biti brownist2 kao i političar.1 T ■ 10 znači; njezino će srce prema vama ohladnjeti kao led. "Holandez" je ovdje fsonificirana studen te bi moglo

stajati i Danac ili kojigod drugi čovjek sa sjevera, k“ roumist je pristaša Roberta Brouma 1549. 1630., engleskog shizmatika J1 Je oštro napadao Crkvu u Engleskoj te bio 32 puta u zatvoru gdje je i umro.VITEZ TOBIJA: E, pa onda sagradi svoju sreću na temeljajunaštva. Izazovi mi grofova momka da se s tobom bije i rani ga na jedanaest mjesta. Moja će nećaka za to doznati i vjere mi da nema provodadžije koji bi bio kadar čovjeka ženi bolje preporučiti nego glas o junaštvu.FABIJAN: Nema vam drugog puta, viteže Andrija.VITEZ ANDRIJA: Hoće li koji od vas da mu donese moj izazov?VITEZ TOBIJA: Ded napiši ga ratničkom rukom, pa budioštar i kratak. Ne treba da bude bogzna kako duhovit tek da je rječit i misaon. Narugaj mu se koliko ti god crnilo dopušta, a neće biti na odmet ako ga budeš i dvatri puta tikao. Napiši toliko laži koliko stane na arak papira, pa da je i tako velik kao ponjava za onu posteljurinu u gradu Ware1 Hajde, na posao. Neka ti bude u crnilu dosta žuči, premda ćeš pisati guščjim perom ništa zato. Na posao!VITEZ ANDRIJA: A gdje ću vas naći?VITEZ TOBIJA: Doći ćemo po tebe u tvoj cubiculo.2 Idi!IVitez Andrija odeFABIJAN: Taj vam blesan mnogo vrijedi, je li, viteže Tobija?VITEZ TOBIJA: I ja vrijedim njemu, dragi moj, do dvijetisuće tako nekako.FABIJAN: Dobit ćemo od njega sjajno pismo, ali vi ga nećete predati.1. U gradiću Wareu, oko 25 kilometara sjeverno od Londona, stajala je 0 1460. do 1864. godine golema, gotovo 11 stopa dugačka postelja, obiln° urešena skulpturama.2. Od latinske riječi cubiculum, što znači spavaća soba.Na Tri kralja ili Kako hoćete

VT.TEZ TOBIJA: Hoću, poštenja mi i treba svakakoagnati mladića da mu se odazove. Držim da ih ni volovi ne bi dnoga na drugo navukli. Jer ako■ Andriju otvorite pa mu u srcu nađete toliko krvi koliko može buha na nozi da ponese, ja ću sam sjesti čitavu strvinu.pglJAN: A lice njegova mladog protivnika ne odaje baš mnogo krvoločnosti.v

N1

Uđe Marija VITEZ TOBIJA: Evo dolazi moja dobra ptičica.

MARIJA: Ako hoćete da puknete i da se pokidate od smijeha, pođite za mnom. Onaj zvekan Malvolio postao je neznabožac, pravi otpadnik jer nijedan kršćanin koji se misli pravom vjerom spasiti, neće nikad povjerovati u tako budalaste nemogućnosti. Hoda u žutim čarapama.VITEZ TOBIJA: S ukrštenim podvezicama?MARIJA: Upravo jadno kao kakav školnik što drži školu u crkvi. Šunjala sam se za njim kao pseto ili kao da ga hoću ubiti. U svemu je poslušao pismo koje sam bacila da ga nasamarim. Smiješi se i onda mu je na licu više crta nego na novom zemljovidu s °bje Indije.1 Nikad niste vidjeli nešto takvo. Jedva se svladavam da tnu štogod u glavu ne bacim. Znam da će ga gospođica izbiti,2 pa ako to učini, on će se smiješiti i smatrat će to za veliku milost.VITEZ TOBIJA: Povedi nas, povedi nas do njega.OduičPVo se mjesto može ticati zemljovida u Linschotenovu putopisu, koji je: I ., ë°dine preveden na engleski jezik "Discours de Voyages" i na kojemu Je bilo e Pnveoma mnogo crta ili zemljovida u Hackluytovu djelu "Voyages", kojePrvi put izašlo 1589. godine.ono je doba još vladalo partrijarhalno pravo gospodara da tuku svoje I kraljica Elizabeta često je tukla svoje

dvorske gospode.Treći prizorUlicaUđu Sebastian i AntonioSEBASTIAN: Ja ne bih htio sam vas mučiti, Al kad vam muka čini nasladu, Pa neka bude.ANTONIO: Nisam mogaoDa ostavim vas. Gonila me želja,Od naoštrenog nada oštrija,I ne tek čežnja, da vas vidim premdaI ona je tolika da bi moglaOdvući me na duži put već brigaDa ne stigne vas kakvo zlo na putuJer u tom kraju niste poznati,A on je često tvrd, negostoljubivSpram stranaca bez vodiča i bez druga.Iz ljubavi sam tako, a još višeZbog straha spremno pošo za vama.SEBASTIAN: Ja nemam drugog odgovora, dragi Antonio moj, do samo hvale, hvale I uvijek hvale. Često te se onaj Sto dobro si učinio mu djelo, Otrese takvim novcem bezvrijednim No da toliko blaga imam ja Ko savjesti, postupao bih bolje Spram vas. Sto sada? Zar da pogledamo Starine gradske?ANTONIO: Sutra. Najprije,Gospodine, potražit valja stan.SEBASTIAN: Ja nisam umoran, a do noći je Daleko jošte. Molim vas, da oči Napasemo na znamenitostimaI spomenicima što ovaj grad Prodičiše.jsjTONlO: Oprostite, ja ne idem Bez pogibli po ovim ulicama Jer jednoć sam u morskom kreševu Pomagao protiv lada grofovih Na takav način te bih teško čin Svoj opravdao da me uhvate.SEBASTIAN: Zacijelo mnogo pobiste mu ljudi?ANTONIO: Ne, nije tako krvav grijeh moj premda I vrijeme bješe takovo i raspra, Te bilo je i za krv razloga Al sve se dalo tako zagladiti Da vratimo što uzesmo i mnogi Iz našeg grada to učiniše Zbog trgovine, samo ja izostah Pa zato bih i skupo platio Da budem tu zatečen.SEBASTIAN: NemojteDa odveć javno hodate.ANTONIO: I nijeTo zgodno za me. Evo moje kese, Gospodine. U južnom predgrađu Kod "Slona" vam je najbolje stanovat. Naručit ću vam večeru, a dotle Vi zavarajte vrijeme i svoj duh Nahranite razgledajući grad.SEBASTIAN: A na što ova kesa?ANTONIO: Može vamZa kakvu stvarcu oko zapeti, Sto kupit biste htjeli je, a mislim,Gospodine, da u vas nema novca Za kupnju takvih stvari ništavnih.SEBASTIAN: Pa dobro bit ću vaš kesonoša. A sada idem, da vas ostavim Na jedan sat.ANTONIO: Kod "Slona". SEBASTIAN: Zapamtit ću.Odu

Četvrti prizorOlivijina bašča Uđu Olivija i MarijaOLIVIJA: Ja poslah po nj al ako dođe, kako Postupat s njimi, čime ga darivat? Jer mladost možeš lakše kupit nego Izmolit ili na dar dobiti. Govorila sam odveć glasno. Gdje je Malvolio? On je ozbiljan i trijezan I zgodan je u položaju mom Za slugu. Gdje li je Malvolio?MARIJA: Dolazi, gospo, ali na vrlo čudan način. Zacijelo nečastivi u njemu.

OLIVIJA: Pa što je? Zar bulazni?MARIJA: Ne, gospo, samo se smiješi. Trebalo bi da vaša mil° ima neku stražu oko sebe ako on dođe jer taj je čovjek zacije pomjerio pameću.OLIVIJA: Pozovi ga.Ode Marija 316Ja sam luda baš Ko i on ako tužno ludilo Toliko znači ko i veselo.Vrate se Marija i MalvolioEj kako, moj Malvolio?MALVOLIO: Slatka gospo He, he!OLIVIJA: Zar ti se smiješiš? Ja sam baš Zbog ozbiljne te stvari pozvala.MALVOLIO: Ozbiljne, gospo? Ja bih mogao da budem ozbiljan, ali te ukrštene podvezice ponešto zaustavljaju krv. No ništa zato. Ako se to sviđa očima jedne jedine, onda ja velim kao i onaj vrlo istinski sonet: "Jednoj mio svima drag".OLIVIJA: Ej što je tebi, Malvolio? Što se to dogodilo?MALVOLIO: Nije mi crno u glavi, ako i nosim žuto na nogama. Palo mu je u ruke, a nalozi treba da se izvrše. Držim da poznajem slatku rimsku ručicu.1

OLIVIJA: Hoćeš li leći, Malvolio?MALVOLIO: Leći? O da, slađana dušo i doći ću k tebi.OLIVIJA: Neka ti Bog bude milostivi Zašto se tako smiješiš i zasto toliko cjelivaš svoju ruku?2

ARIJA: Kako vam je, Malvolio? Tobožnje Olivijino pismo, što ga je napisala Marija, pisano je ■ latinicom to 2 aci "rimsku ručicu", a ne goticom

koja se u ono doba još upotrebljavala. y Shakespeareovim dramama cjelivaju kavaliri često svoju ruku u znak 0vanJa prema damama kojima se ulaguju. Tako i Cassio u Otelu II, 1.MALVOLIO: Baš kad vi pitate! Slavulji odgovaraju čavkama!MARIJA: Zašto izlazite pred gospu s tom smiješno bezobraznošću?MALVOLIO: "Neka te ne plaši veličina" napisano je lijepo. OLIVIJA: Što hoćeš time kazati, Malvolio? MALVOLIO: "Neki su se rodili veliki " OLIVIJA: A?MALVOLIO: "Neki sami postižu veličinu "OLIVIJA: Što ti to govoriš?MALVOLIO: "A neki je dobivaju na poklon."OLIVIJA: Nek ti Bog povrati zdravlje!MALVOLIO: "Spomeni se tko je pohvalio tvoje žu čarape "OLIVIJA: Moje žute čarape?MALVOLIO: "I zaželio da te vidi s ukrštenim podvezicama." OLIVIJA: S ukrštenim podvezicama?MALVOLIO: "Naprijed, bit ćeš potpun čovjek ako hoćeš budeš "OLIVIJA: Ja potpun čovjek?MALVOLIO: "Ako nećeš, onda ostani dovijeka sluga "OLIVIJA: Pa taj je od ljetne žege pomahnitao!Uđe sluga 318Na Tri kralja ili Kako hoćete

gLljGA: Gospo, vratio se mladi gospodin od grofa Orsina jedva sam ga nagovorio da se vrati. Čeka zapovijedi vaše milosti.OLlVlJA: Doći ću k njemu.Sluga odeDraga Marijo, pobrini se za tog čovjeka. Gdje je moj rođak Tobija? Nekoliko mojih ljudi neka naročito pripazi na nj. Ne bih htjela da nastrada, pa da moram dati i polovicu svog miraza.Odu Olivija i MarijaMALVOLIO: Aha! Sve mi bliže prilazite! Nitko manji nego vitez Tobija da pazi na me! To se izvrsno podudara s njenim pismom. Šalje mi ga navlas, da budem oštar prema njemu, jer na to me u pismu potiče. "Odbaci ruho svoje poniznosti" veli ona "budi dušmanin rođaku, mrk prema slugama, jezik neka ti ječi od dostojanstvena govora, a sva tvoja pojava neka bude sasvim neobična" pa onda određuje kako bi to imalo da bude, kao ozbiljno lice, dostojanstveno držanje, polagan govor, onako kako to čine ugledna gospoda itd. Uhvatio sam je na lijepak, a to je djelo Jupiterovo i Jupiter neka me učini zahvalnim. A sada, kad je odlazila: "Pobrini se za toga čovjeka." Čovjeka! Ne Malvolio, ne prema mom službenom nazivu, nego čovjek. Pa sve se slaže, nema ni mrve sumnje, ni sumnje o sumnji, ništa na što bi se mogao spotaknuti, ništa što se ne bi moglo vjerovati ili što bi bilo nepouzdano. Što se tu može reći? Nema ništa što bi se moglo Postaviti između mene i slobodnog vidika mojih nada. Da, to je djelo Jupiterovo i njemu treba da budem zahvalan.Vrati se Marija s vitezom Tobijom i FabijanomVITEZ TOBIJA: Kuda se djeo, tako vam sviju svetaca°zjih? Pa da su i svi pakleni đavli u njega nagrnuli i čitava legija §a je napala, ja ću ipak s njim govoriti.fABlJAN Evo ga, evo ga. Kako vam je, gospodine? Kako vam Je čovječe?MALVOLIO: Odlazite otpuštam vas. Ostavite me da uživaj svoju samoću. Odlazite.MARIJA: Evo, kao iz bureta govori đavo iz njega! Nisam li va rekla? Viteže Tobija, gospođica vas moli da pripazite na nj.MALVOLIO: A, a! Zaista!VITEZ TOBIJA: Lakše, lakše! Treba da blago s njime

postupamo. Ostavite to meni. Kako, Malvolio, kako vam je? £ čovječe, oduprite se đavolu. Pomislite da je on dušmanin ljudsko roda.MALVOLIO: Znate li vi što govorite?MARIJA: Eto, kako je đavo uvrijeđen ako o njemu zlo govorite Dao Bog da nije opčinjen!FABIJAN: Treba njegovu vodu odnijeti babi vračari.MARIJA: Bome i to će biti učinjeno sutra ujutro, ako budem živa. Gospođica ne bi htjela ni za što na svijetu da ga izgubi.MALVOLIO: Kako, djevice?MARIJA: O, Gospode!VITEZ TOBIJA: Molim te, umiri se. To nije pravi načinZar ne vidite da ga dražite? Ostavite me s njim nasamo.FABIJAN: Samo se blagošću nešto može. Blago! Blago! Qavo je osoran pa neće da se s njim osorno postupa.VITEZ TOBIJA: Pa kako je, pile moje? Kako, golube moj?MALVOLIO: Gospodine VITEZ TOBIJA: Hajde sa mnom pi, pi, pi! Ma, čovječeITEZ TOBIJA:Ode Je li to moguće?ABIJAN: Da se to igra na pozornici, ja bih rekao da je sasvim emoguća izmišljotina.VITEZ TOBIJA: Svu mu je dušu otrovala ta naša zavjera.MARIJA: Da, pođite za njim da nam ne izađe djelo na vidjelo.ABIJAN: Zaludit ćemo ga zaista.MARIJA: Bit će barem više mira u kući.VITEZ TOBIJA: Hajdemo. Zatvorit ćemo ga u kakvuračnu izbu pa ćemo ga svezati. Moja je nećaka već uvjerena a je lud. Da se pozabavimo, a njega da kaznimo, tjerat ćemo dotle tu šalu dok se sav ne utrudi i ne zasopi te nas nagna da mu se smilujemo a onda ćemo tu zavjeru iznijeti na sud za Pr°glašavanje mahnitaca pa ćemo tebe postaviti istražnim sucem. F gle gle!r originalu play at cherrypit to je bila dječja igra u kojoj se koštice od esarvja bacaju u nekakvu rupu.ne dolikuje tvome dostojanstvu da s đavlom tikve sadiš1 ne ilo ga, gadnoga ugljara!RIJA: Navedite ga da izmoli molitvu, dragi viteže Tobija, avedite ga da se moli.LVOLIO: Molitvu, bezobraznice?IJA: Ne, vjere mi, ništa neće da čuje o strahu Božjem.LVOLIO: Idite svi do vraga! Svi ste vi budalasta i blesasta eljad. Upoznat ćete me još.Uđe vitez AndrijaFABIJAN: Evo još nešto za svibanjsko jutro.VITEZ ANDRIJA: Evo izazova čitajte gal Vjerujte mi da ima u njemu octa i papra.FABIJAN: Zar je tako ljut?VITEZ ANDRIJA: Jest, bora mi neka bude bez brige. Čitajte samo.VITEZ TOBIJA: Daj amo.Čita"Mladiću, bio ti što mu drago, ništarija si i ništa više".

FABIJAN: Dobro i srčano. jVITEZ TOBIJA čita: "Nemoj da se čudiš i da se diviš u duši što te tako zovem jer ja neću da ti kažem razloge."FABIJAN: Vrlo dobro tako vas neće moći pogoditi bič zakona.VITEZ TOBIJA čita: "Ti dolaziš gospođici Oliviji i ona je preda mnom prijazna prema tebi, ali ti bezobrazno lažeš jer te jazbogtoga ne izazivam."FABIJAN: Malo riječi, ali malo smisla.VITEZ TOBIJA čita : "Čekat ću te u zasjedi kad se budeš kući vraćao, pa ako te tamo sreća posluži te me ubiješ "FABIJAN: Dobro.VITEZ TOBIJA čita : "Ubit ćeš me kao kukavno pseto".F

Na Tri kralja ili Kako hoćete OBIJAN: Uvijek se držite u zavjetrini zakona dobro.VITEZ TOBIJA čita : "Zbogom i Bog neka bude milostiv jednoj 0d naših duša. Mogao bi mojoj da bude milostiv, ali ja se boljemu nadam i zato se čuvaj. Tvoj prijatelj prema tomu, kako budeš s njim postupao, i tvoj zakleti dušmaninAndrija Groznica"Ako ga ovo pismo ne digne na noge, same noge neće. Predat ću mu ga.MARIJA: Imat ćete za to vrlo zgodnu priliku. Sada nešto razgovara s gospođicom i zamalo će otići.VITEZ TOBIJA: Hajde, viteže Andrija, vrebaj mi ga na

uglu bašče kao pandur. Čim ga ugledaš, povuci a kad povučeš, psuj strahovito jer se često događa da hvališa, kad gromko zagrmi strašnom kletvom, izlazi više na glas kao junačina nego kad bi trebalo da se na djelu pokaže. Naprijed!VITEZ ANDRIJA: E što se tiče psovaka i kletava, ne bojte ie za me!VITEZ TOBIJA: Bome neću predati to pismo jervladanje toga mladoga gospodičića dokazuje da je pametan i dobro odgojen. To potvrđuje jednako i njegovo posredovanje između nJegova gospodara i moje nećake pa zato ne bi ovo pismo nimalo uplašilo mladića i on bi odmah vidio da ga je napisao neki šmokljan. Ali ću, gospodine, usmeno predati njegov izazov pa ću reci da je Groznica na glasu junačina, a kako je taj gospodičić mlad, P°vjerovat će mi rado i dobit će strahovito mišljenje o njegovu Jesu, spretnosti, žestini i silovitosti. To će obojicu tako prestrašiti a Ce jedan drugoga očima usmrtiti poput baziliska.1

Vrati se Olivija s Violomstr

erna staroj priči, bazilisk ima pijetlovo tijelo i zmijin rep, a oči mu tako °vito sijevaju da može već i samim pogledom ubiti."dnoVIOLA: Ništa drugoDo vjernu ljubav za mog gospodara.OLIVIJA: Al kako da mu časno dadem ono Sto vama dadoh?VIOLA: Od mene vam prosto!OLIVIJA: Al sutra opet morate mi doći! U pakao ću za takvim đavlom poći.FABIJAN: Evo, dolazi s vašom nećakom. Uklonimo se dok se ne oprosti, a onda smjesta za njim.VITEZ TOBIJA: A ja ću dotle mozgati kako da poruka 0

izazovu bude što stravičnija.Odu vitez Tobija, Fabijan i MarijaOLIVIJA: I odveć rekoh srcu kamenom I nesmotreno svoju čast ponizih, Te unutrašnji neki glas me kori S te pogreške al pogreška je tako Silovita i moćna da se ruga Tom prekoru.VIOLA: To vaše ljubavnoČeznuće u svemu je ravno jadu Mog gospodara.OLIVIJA: Evo, nositeSitnicu ovu meni za volju. To moj je lik on nema jezika Da muči vas o, nemojte ga odbit I molim vas, povratite se sutra. Sto možete me molit, a da bih vam Odrekla, ako može čast da dade, A da ne okalja se.mVIOLA: Vratit ću se u kuću pa ću zamoliti gospođicu da mi dade Pratnju. Ja nisam megdandžija. Čuo sam da ima ljudi koji hotimice zameću kavgu s drugima, samo da okušaju njihovu hrabrost. I to će biti čovjek takve ćudi. T° je podrugljivo rečeno. Andrija nije postao vitezom za junačka djela boju, neg0 kako je to često bivalo zbog svog vladanja "na mekim "nima" u salonima. Zato i veli Tobija da je posvećen "neistupljenim ltlaen", naime takvim koji nikad nije bio u boju.OduVrate se vitez Tobija i Fabijan yjTEZ TOBIJA: Pomoz“ Bog, gospodičiću.VIOLA: I vama, gospodine.VITEZ TOBIJA: Prihvati se oružja što ga uza se nosiš.Čime si ga i kako uvrijedio, to ja ne znam, ali tvoj zasjedač, pun ljute mržnje, krvoločan kao lovac, čeka te na kraju bašče. Trgi mač i spremaj se žustro jer tvoj je napadač hitar, vješt i krvav.VIOLA: Varate se, gospodine ja znam pouzdano da se nisam ni s kim zavadio. Pamćenje mi je sasvim bistro i nema u njemu ni sjenke uvrede koju bih bio nekom nanio.VITEZ TOBIJA: Vidjet ćete da nije tako vjerujte mi.Zato ako vam je život imalo drag, budite na oprezu jer vaš je protivnik pun svega onoga što može u čovjeku da razbudi mladost, snaga, vještina i bijes.VIOLA: Molim vas, gospodine, kakav je to čovjek?VITEZ TOBIJA: Vitez vam je on, a posvećen je za vitezaneistupljenim mačem za junačka djela na mekim ćilimima,1 ali vam je davao na megdanu. Tri je tijela s dušom rastavio, a u ovaj je čas tako neutaživo razjaren da ga ne može ništa umiriti nego smrtne iuke i pogreb. Ostao propao, to je njegovo geslo udri ili umri!VITEZ TOBIJA: Ne, gospodine njegovu je jaros

raspirila vrlo zamršena uvreda, zato naprijed pa mu ispunite želj Natrag u kuću ne smijete jer se inače morate sa mnom uhvatiti a to možete isto tako mirno i s njim samim udesiti. Zato naprijej ili ogolite smjesta mač, jer izmaći ne možete, to je gotova stvar

ili se morate zavjeriti da nećete više nositi posjeklicu.VIOLA: To je i neuljudno i čudno. Molim vas, učinite mi ljubav pa zapitajte viteza čime sam ga uvrijedio. Bit će da sam to učinio s nepažnje, a nipošto hotimice.VITEZ TOBIJA: Pa dobro, idem. Sinjor Fabiano, ostanitevi uz ovog gospodina dok se ja ne vratim.OdeVIOLA: Molim vas, gospodine, je li vama štogod o tom poznato?FABIJAN: Znam da se vitez na vas raspalio i da nema za nj drug rješenja osim smrti ali potanje ne znam ništa.VIOLA: Molim vas, kakav je on čovjek?

FABIJAN: Nećete na njemu naći ništa izvanredno ako ga bude sudili po spoljašnjosti nego zacijelo tek onda ako treba da doka svoju hrabrost. On vam je, vjerujte mi, gospodine najspretni najkrvoločniji i najkobniji protivnik što ste ga mogli naći u čitaIliriji. Hoćete li mu poći u susret? Pomirit ću vas s njim ako bude mogao.VIOLA: Zadužit ćete me vrlo. Ja sam vam takav da volim ici crkvu nego u boj i ne marim što misli svijet o mojoj srčanosti.

OduPeti prizorUlica pokraj Olivijine bašče Uđu vitez Tobija i vitez AndrijaVITEZ TOBIJA: Ma, čovječe, to ti je pravi đavo nikadnisam vidio takvog napržice. Malo smo se pobili i on ti tako nasrće da te smrtni znoj popane i da mu ne možeš umaći. A kad uzvraća udarac, zgodit će te tako pouzdano kao što ti pogađaš nogom zemlju kad po njoj stupaš. Vele da je bio učitelj mačevanja kod perzijskoga šaha.VITEZ ANDRIJA: Izjela ga kuga neću se miješati s njim.VITEZ TOBIJA: Da, ali on se ne da nikako umiriti. Fabijanga teškom mukom tamo preko zaustavlja.VITEZ ANDRIJA: Do vraga kad bi bio znao da je takav junak i tako vješt megdandžija, ne bih ga bio izazvao, pa neka ga đavo nosi. Nagovorite ga da se ostavi toga posla, pa ću mu pokloniti svoga konja Zelenka.VITEZ TOBIJA: Idem mu to preporučiti. Ostanite ovdjepa se ojunačite. Nikome neće glava s ramena.Za seBoga mi, jahat ću ja tvoga konja ko što, evo, tebe jašem.Uđu Fabijan i Viola Fabijanuao mi je konja da poravnam raspru. Uvjerio sam ga da je taj mladić pravi đavo.fBUAN:On misli o njemu isto tako strašno. Drhće i blijed je a° da mu je đavo za petama.VITEZ TOBIJA Violi : Nema vam pomoći, gospodineon hoće da se bije jer se tako zakleo. Ali što se tiče vaše zadjevic promislio se pa drži da o njoj nije vrijedno gotovo ni govoriti. Zat povucite da uzmognete održati zakletvu. Zadaje vam vjeru da vneće raniti.VIOLA za se: Pomozi mi, Bože! Samo malo pa ću im reći, kolf mi treba do muškarca.FABIJAN: Uzmaknite ako budete vidjeli da je bijesan.VITEZ TOBIJA: Nude, viteže Andrija, nema vam porrxrGospodičić hoće časti za volju da se malo s vama pobij Pravila dvoboja ne daju mu da od toga odstupi, ali mi je obeća kao kavalir i vojnik, da vas neće raniti. Naprijed, na posao.VITEZ ANDRIJA: Dao Bog da održi riječ!VIOLA: Vjerujte mi da je to protiv moje volje.Povuku se Uđe AntonioANTONIO: Ej prestanite! Ako vas je mladi Gospodin taj uvrijedio, na sebe Preuzimam krivicu ako pak Vi njega vrijeđate, izazivam vas Ja mjesto njega.VITEZ TOBIJA: Vi, gospodine?Pa tko ste vi?ANTONIO: Ja čovjek sam što njemu Za ljubav će učiniti još više No što ste čuli gdje se diči on.VITEZ TOBIJA: E, ako ste vi čovjek što se za druge ljbije, evo me!PRVI PANDUR:To je taj čovjek vršite svoju dužnost.DRUGI PANDUR: Antonio, u ime vojvode Orsina, moj si sužanj.ANTONIO: Varate se,gospodine, ja nisam taj.PRVI PANDUR: Ni mrve,Gospodine, jer poznajem vas dobro Po licu, premda kape mornarske Ne glavi nemate. Odvedite ga On zna da dobro znam ga.ANTONIO: Moram se Pokrit. VioliTo je zato što sam vas Potražio al nema pomoći I sad ću da odgovaram. A vi? Neprilika me moja nagoni, Da svoju kesu od vas zaištem Al većma me od moga jada boliPovuku se Uđu panduripgjjAN: Stanite, dragi viteže Tobija! Evo pandura!yiTEZ TOBIJA Antoniju: Zasolit ću vam smjesta!VIOLA: Molim vas, gospodine, stavite mač u korice.VITEZ ANDRIJA: Bome, hoću, gospodine. A što se tiče moga obećanja, držat ću svoju riječ. Mirno će vas nositi i lako se upravlja.Što za vas više raditi ne mogu. Zapanjiste se? Ne bojte se ništa!DRUGI PANDUR: Gospodine, požurite se.ANTONIO: MoramZahtijevati od svoga novca nešto.

VIOLA: Od kakvog novca? Za tu lijepu ljubav, Gospodine, što sad ste mi je tu Učinili i malko dirnut s vaše Neprilike, pozajmit ću vam nešto Od svojih malih, čednih sredstava. Ja nemam mnogo al što ima, to ću Podijelit s vama. Evo, tu je pola Mog novca.ANTONIO: Zar me hoćete zatajit?

Je 1“ moguće da mojim zaslugama Za vaše dobro treba dokaza? O, nemojte da moju nevolju Iskušavate jer bi moglo to Učiniti me tako beznačajnim Da još vas počnem prekoravati Zbog službi što ih vama ja učinih.VIOLA: Ja ne znam ni za kakvu a ni vas Ja ne znam ni po glasu ni po licu No ljudska mi je nezahvalnost mrža Od lažne himbe, brbljavog pijanstva I svakog grijeha, što ko gadan trulež U našoj slaboj krvi stanuje.ANTONIO: Nebesa blaga!DRUGI PANDUR: Hajdmo, molim vas, Gospodine.jsjTONIO: Dopustite da neštoJoš reknem. Ovog mladog čovjeka, Što ovdje stoji, trgoh gotovo Iz ralja smrti. S ljubavlju sam svetom Pomogao mu, obožavao sam Taj njegov lik što naoko je divnu Odavao vrlinu i poštenje.PRVI PANDUR: A što nas briga! Vrijeme leti naprijed!ANTONIO: O jao, kakvim gadnim idolom Božanstvo to se prometnulo! Ti si, Sebastiane, osramotio Svoj lijepi lik. U ljudskoj duši je, A ne u samoj prirodi rugoba, A nezahvalnost prava je grdoba. Krepost je lijepa, ali lijepa zloba To ti je slike pobijeljena groba.PRVI PANDUR: On luduje. Odvedite ga. Hajdmo,Gospodine, već hajdmo.ANTONIO: Vodite me.Ode s pandurimaVI1natVIOLA; Iz ljudske strasti bukte riječi te, On vjeruje što govori ja ne. O da se slutnja obistini, brate Moj dragi, i da mene drži za te!TEZ TOBIJA: Ovamo, viteže, ovamo, Fabijane, da senatajno porazgovaramo i da o tom nešto pametno izmudrimo.LA: Sebastiana on spomenu da, Ogledalo sam svome bratu ja. Baš takav bijaše, takvo nosio je

Odijelo, istog kroja, iste boje I urešeno jednako jer ja se Za njime samo povodim. O, da se To ostvari, tad blage su oluje I milosne1 su divlje morske struje?OdeVITEZ TOBIJA: Vrlo nepošten i podao deran i kukavnijiod zeca. Da je nepošten, vidi se po tom što prijatelja tako u nevolji ostavlja i što ga se odriče, a što se tiče kukavičluka, pitaj Fabijana.FABIJAN: Kukavica, najpodlija kukavica. Pa kako se samo gradi svetac!VITEZ ANDRIJAVITEZ TOBIJA: potegao mač!VITEZ ANDRIJAOdeFABIJAN: Hajdemo da vidimo što će biti.VITEZ TOBIJA: Okladit ću se, o što hoćete,biti.Odu1. Blage su i milosne jer nisu dale da se Sebastian utopi.Duše mi, idem za njim da ga izbatinam! Ded, ded izmlati ga čestito, ali da nisiAko to ne učinim

da neće ništaČetvrti činPrvi prizorIspred Olivijine kuće Uđu Sebastian i lakrdijašLAKRDIJAŠ: Vi me hoćete uvjeriti da nisam po vas poslan? SEBASTIAN: O idi, idi, ti si ludo momče Okani me se:LAKRDIJAŠ: Boga mi, to ste sjajno zamislili. Ne, ja vas ne poznajem i nije me gospođica po vas poslala da dođete k njoj i da s njom govorite i nije vam ime Cesario i ovo nije moj nos. Ništa nije što jest.SEBASTIAN: Tu svoju ludost drugdje izmetni Jer ti me i ne poznaješ.

LAKRDIJAŠ: Da izmetnem svoju ludost? Tu je riječ čuo od nekog velikog čovjeka, pa je sada primjenjuje na ludu. Da izmetnem svoju udost! Bojim se da će svijet, taj veliki glupak, postati fićfirić. Molim te, ne igraj se slijepoga miša, nego mi reci što da izmetnem Pred gospođicu. Ne bih li izmetnuo da ćeš doći?SEBASTIAN: Okani me se, ludi šaljivče. Na, evo novca ako ne odeš, Naplatit ću ti gorom plaćom.¡"ARDUAS: Boga mi, u tebe je otvorena ruka. Mudrac, koji daje novca, izaći će na dobar glas kad se dva petka zajedno sastanu. Uđe vitez AndrijaVITEZ ANDRIJA: A jesam li vas opet našao, gospodin Evo vam!1

SEBASTIAN: I tebi evo, evo, evo, evo! Ta zar je sav svijet tu poludio?Uđu vitez Tobija i FabijanVITEZ TOBIJA: Stanite, gospodine, ili ću vam kusturupreko krova odbaciti.LAKRDIJAŠ: To ću odmah da ispričam gospođici. Ne bih htio da budem u vašoj koži ni za dva groša.OdeVITEZ TOBIJA: Ej, ej gospodine, stanite!VITEZ ANDRIJA: Ne, ostavite ga. Svršit ću ja s njim na drugi način. Tužit ću ga zbog tvorne uvrede, ako još ima zakona u Iliriji. Ja sam doduše njega prvi udario, ali ništa zato.SEBASTIAN: Odmakni ruku!VITEZ TOBIJA: A ne puštam vas ja, gospodine!Zataknite gvožđe, junačino mlada. Vi ste vraški oštri ej, ej! iSEBASTIAN: O, prođi me se! Što to hoćeš? Ako Izazvati me smiješ, trgni mač.VITEZ TOBIJA: Što? Što? E onda moram da iscijedimiz vas nekoliko unci te drske krvi.Povuku Uđe Olivija1. Vitez Andrija drži Sebastiana, zbog sličnosti i jednakog odijela, za pa ga udari.. JVIJA: Stoj, tako ti života, Tobija! Zapovijedam ti, stani!VITEZ TOBIJA: Gospodo!Qjjy0A: Zar to će dovijek trajat? Mrski ti Ugursuze, za divlje pećine I brda rođen, gdjeno uljudnost Još nitko nije propovijedao. Iz očiju mi! Dragi moj Cesario, Ne uzmi to za uvredu. O, idi, Neotesanče!Odu vitez Tobija, vitez Andrija i FabijanMili prijateljuSa svojom sjajnom mudrošću, a ne Sa srdžbom primi taj neuljudni I nepravedni napadaj na mir tvoj. Uniđi k meni u kuću da čuješ Kolike je vragolije već puste Počinio taj divljak, pa ćeš se Još smijat ovoj. Ne smiješ da ne ideš Ne odbijaj me. Crn mu obraz što je Uzbunio u tebi srce moje.SEBASTIAN: Kud smjera to? I što se u tom krije? Poludio sam, kako san to nije. Zagnjuri me, o Utvaro, u Letu,1 Da više se ne probudim na svijetu.LrVlJA: Uniđi k meni, za mnom se povedi.S£BASTIAN: Pa idemo, gospo.ta Lethe u grčkoj je mitologiji rijeka zaborava u podzemnom svijetu, iz Je su pile duše pokojnika da zaborave sve jade i nevolje zemaljskog života.OdeLAKRDIJAŠ: Dobro ogrnut ću je i pretvarat ću se u njoj, a držim da neću biti prvi koji se pretvara u takvoj haljini. Ja nisam dosta stasit za takvu službu, a ni dosta mršav da budem smatran za učena čovjeka, ali ako te tko nazove poštenjakom i dobrim čovjekom, to je isto tako lijepo kao i da te nazove razumnim čovjekom i velikim mudracem. Evo, dolaze drugovi.Udu vitez Tobija i MarijaVITEZ TOBIJA: Pomoz“ Bog, gospodine župniče.LAKRDIJAŠ: Bonos dies,1 viteže Tobija, jer kao što je stari praški pustinjak, koji nije nikad vidio ni pera ni crnila, duhovito rekao nećaki kralja Gorboduca2; "Što jest, jest" tako i ja, jesam gospodin župnik, jesam gospodin župnik, jer što je drug0 "što", i što je drugo "jest" nego "jest"?VITEZ TOBIJA: Govorite s njim, velečasni gospodine.1. Dobar dan u lakrdijaševoj pokvarenoj latinštini. 0j2. To je opet ludina izmišljotina. Kralj Gorboduc u tragediji istoga imen ,j Sackvilla i Nortona 1561. nema nećake.OLIVIJA: Tako ta ti vrijedi!Odu

Drugi prizorOlivijina kuća Udu Marija i lakrdijašMARIJA: Evo ogrni, molim te, ovu haljinu i nalijepi ovu bradu, pa neka misli da si velečasni gospodin župnik Topas. Brzo; na posao, a ja ću dotle pozvati viteza Tobiju.Na Tri kralja ili Kako hoćete JJCRDIJAŠ: Hej! Hej! Čuj! Mir u tom zatvoru! VITEZ TOBIJA: Dobro glumi ugursuz valjan ugursuz!jLVOLIO vani: Tko to zove?LAKRDIJAŠ: Gospodin župnik Topas koji je došao pohoditi mahnica Malvolija.jvlALVOLIO: Velečasni gospodine, velečasni, dragi velečasni, pođite mojoj gospođici LAKRDIJAŠ: Van, hiperbolički1 đavle! Kako ti to mučiš toga čovjeka? Zar ti samo o ženama govoriš?VITEZ TOBIJA:Vrlo dobro, gospodine župniče!

MALVOLIO: Velečasni gospodine, nikad nije nikome učinjena tolika krivica. Dragi velečasni, nemojte misliti da sam lud. Zatvorili su me u strašnu tamu.LAKRDIJAŠ: Pi nečasna sotono! Zovem te najbližim imenima jer ja sam tako prijazan čovjek te hoću i prema samom đavlu biti uljudan. Ti, dakle, veliš da je ta prostorija tamna?MALVOLIO: Kao pakao, velečasni gospodine.LAKRDIJAŠ: Pa ima široke i svijetle prozore, providne kao barikade, a i na stropu su okna prema sjeverojugu, svijetla kao ebanovina, a ti se tužiš na neku tamnicu.MALVOLIO: Ja nisam lud, velečasni gospodine velim vam, ova je prostorija tamna.LAKRDIJAŠ: Varaš se, ludove znaj da nema tame do neznanja, a 0no je tebe tako zaokupilo kao magla Egipćane.2

L lakrdijaš hoće valjda reći: dijabolički. fuzija na jedan događaj iz života Izraelaca u egipatskom sužanjstvu.MALVOLIO: Velim da je ova prostorija tamna kao neznanje, pa da je neznanje i tamno kao pakao, i velim, da se nije nikad ni s kim tako loše postupalo. Ja nisam luđi od vas iskušajte to kakvih god razboritim razgovorom.LAKRDIJAŠ: Što drži Pitagora o divljim pticama?1

MALVOLIO: Da bi duša naše babe mogla boraviti u nekoj ptici.LAKRDIJAŠ: Što držiš ti o tom mišljenju?MALVOLIO: Ja mislim plemenito o duši i ne odobravam nikakvo njegovo mišljenje.LAKRDIJAŠ: Zbogom. Ostani uvijek u tami. Prije nego ti priznam da si pametan, prihvatit ćeš Pitagorino mišljenje pa ćeš se bojati da ubiješ šljuku2 jer bi mogao dušu svoje babe lišiti stana. Zbogom.MALVOLIO: Velečasni, velečasni!VITEZ TOBIJA: Dični moj velečasni gospodine!LAKRDIJAŠ: Ej nisam li ja svakom loncu poklopac?MARIJA: Pa mogao si to učiniti bez brade i bez haljine ta on te i ne vidi.VITEZ TOBIJA: Govori s njim svojim pravim glasom i j1

mi kako će se vladati. Htio bih da se sretno svrši ta lupeština. Ako ga možemo zgodno na slobodu pustiti, neka mu bude jer sad sam se tako zamjerio svojoj nećaki da ne mogu tu šalu bez straha do kraja tjerati. Dođi onda odmah u moju sobu.1. Takvih podrugljivih aluzija na Pitagorinu teoriju o seobi duša nalazimo i drugim Shakespeareovim djelima Mletački trgovac, Kako vam drago2 Šljuka je kao vrlo glupa ptica, prema lakrdijaševu mišljenju, zgodn3

Malvolijevu babu.!MALVOLIO: Ludo, nikad se nije ni s kim tako strahovito Postupalo. Moja je pamet isto toliko bistra kao i tvoja.LAKRDIJAŠ: Samo toliko? E, onda ste zaista ludi ako vam Pamet nije bistrija nego u lude.MALVOLIO: Zasužnjili su me, drže me u tamnici, pa mi šalju1. Sli.y Cno je počinjala jedna pjesma engleskog lirskog pjesnika Sir Thomasa aVtta u prvoj polovici 16. stoljeća.Odu vitez Tobija i MarijaLAKRDIJAŠ: "Hej Robine, moj Robine, Reci, kako zlato tvoje?MALVOLIO: Ludo!LAKRDIJAŠ: "Zlato moje okrutno je"MALVOLIO: Ludo!LAKRDIJAŠ: "Jao, zašto takovo je?"MALVOLIO: Ludo, čuj me!LAKRDIJAŠ: "Drugom dade srce svoje". Tko to zove? A?MALVOLIO: Draga ludo, ako me hoćeš svojski zadužiti, pribavi mi svijeću, pero, crnilo i papir. Tako mi časti i poštenja, bit ću ti do groba zahvalan.LAKRDIJAŠ: Gospar Malvolio? MALVOLIO: Da, draga ludo.LAKRDIJAŠ: Jao, gospodine, kako vam se to pamet pomutila?1. To govori lakrdijaš svojim običnim glasom, a onda promijeni glas i nasta tobože kao župnik.2. To kao i riječi "Amen, amen" govori tobože župnik, a ostalo lakrdijasvećenike, neke magarce, i čine sve što mogu da mi uzmu pamet

LAKRDIJAŠ: Pazite što govorite svećenik je ovdje1. M Malvolio, Malvolio, neka ti Bog povrati pamet! Gledaj da usneš i ostavi se svog ludog blebetanja!MALVOLIO: Velečasni!LAKRDIJAŠ: Ne govori s njim ni riječi, dragi prijatelju2 Tk Ja, velečasni? Neću, velečasni. Bog s vama, velečasni. Ame amen. Hoću, velečasni, hoću.MALVOLIO: Ludo, ludo, čuj me!LAKRDIJAŠ: Ah, umirite se, gospodine. Što velite, gospodin Izgrdio me što sam s vama govorio.MALVOLIO: Draga ludo, pribavi mi komadić svijeće i papir Velim ti da je moja glava isto tako bistra kao ma čija u Iliriji.LAKRDIJAŠ: O jao, da je to istina!MALVOLIO: Jest, tako mi ove desne ruke. Draga ludo, m crnila, papira i svijeću, pa odnesi gospođici što budem napisa Zaslužit ćeš više nego ti je ikad donijelo nošenje pisama.LAKRDIJAŠ: Pribavit ću vam. Ali recite mi po istini zar zai niste ludi? Ili se samo pretvarate?

MALVOLIO: Vjeruj mi, nisam velim ti živu istinu.LAKRDIJAŠ: Nikad neću vjerovati ludovu dok mu ne vi mozak. Idem da vam donesem svijeću, papir i crnilo.MALVOLIO: Naplatit ću ti kraljevski, ludo. Molim te, idi.iAKRDlJAŠ pjeva: Odoh Ali za časna cas,Opet ću se vratit I bez smijeha Poput starog Grijeha Svojski vam naplatit. U njega je bodež drven I od bijesa sav je crven Te Sotonu viče: hojl Stani, momče, dok ti Ne srežu se nokti Zbogom, glupi brajko moji1

Ode

Treći prizorOlivijina bašča Ude SebastianSEBASTIAN: Ovo je zrak, a ono sunce sjajno. Taj biser dobih od nje pipam ga I vidim2. Sav se kamenim doduše Od čuda, al to nije ludost. Gdje je Antonio? Kod "Slona" nisam mogo Da nađem njega al je bio tamo I rekoše mi da po gradu luta I mene traži. Njegov bi mi savjet Od zlata sada bio vredniji Da bi se moglo shvatiti to inače sasvim nerazumljivo mjesto, treba reći ovo: starim komedijama moralitetima, od kojih je možda još i Shakespeare °Ju vidio, zvao se lakrdijaš "Vice", što znači: grijeh, opačina odatle: "poput r°g Grijeha", te je zaludivao đavla dok nije napokon na njegovim leđima Jahao u pakao. Obično je Sotoni vikao: "oh, ho!" ili "ah, ha!" ovdje, "hojl". ie f11"" Je lmao drven bodež kojim je htio đavolu odrezati nokte pandže pa J

2

zabavljao publiku.e to govori Sebastian kako bi dokazao da ne sanja i da nije lud.Jer premda razum ćutilima veli Da ovo ludost biti ne može, Već zabluda, to ipak sve što tu Doživjeh, sva ta preobilna sreća Besprimjerna je i nadmašuje Toliko sve što um dokučit može, Te gotovo bih mogao očima Da ne vjerujem i da zavadim se Sa svojim umom, što me navodiNa svaku drugu misao no da lud samDa nije ona luda? Da je tako, Tad ne bi mogla upravljati kućom I slugama nalagati i radnje Preuzimat i razređivati S tolikim mirom, s takvom mudrošću I stalnošću ko ona što to čini. Ne varka neka u tome se krije! Al evo gospe.Uđu Olivija i svećenikOLIVIJA: Nemojte me koritZbog takve hitnje. Ako dobro mislite,Sa ovim svetim čovjekom i sa mnomU kapelicu1 pođite i tamoPred njim, pod onim posvećenim krovom,Založite mi svoju tvrdu vjeruDa može moje srce, puno sumnjeI bojazni, u miru živjeti.A on će tajnu čuvati dok viNe zahtijete da se objavi I onda ćemo, kako rod moj ište,Da svadbujemo slavno. Hoćete li?

1. U svakom je velikaškom dvoru bila privatna kapelica, a poseban sveJ kapelan zadovoljavao je za malu plaću

vjerske potrebe velikaške obitelj odgajao djecu.ggASTIAN: Da nek nas vodi ovaj sveti čovjek Da vjeru dam i da je držim dovijek.QjjVIJA: Pa hajdino, oče, nek nam sunce sja j djelu mom blagoslov nek da.

OduPeti činPrvi prizorIspred Olivijine kuće Udu lakrdijaš i FabijanFABIJAN: Ako si mi prijatelj, pokaži mi njegovo pismo.LAKRDIJAŠ: Dragi gospodine Fabijane, dopustite mi da i ja v nešto zamolim.FABIJAN: Sve, što god hoćete.LARDIJAŠ: Ne zahtijevajte da vam pokažem ovo pismo.FABIJAN: To je tako kao da mi date psa pa onda istog p zahtijevate za uzdarenje.Udu vojvoda, Viola, Curio i pratnjaVOJVODA: Pripadate li vi gospođici Oliviji, prijatelji?LAKRDIJAŠ: Da, gospodaru mi smo njezin ukras.VOJVODA: Poznajem te dobro. Kako, momče drago?LAKRDIJAŠ: Vjere mi, gospodine, uz dušmane dobro, a prijatelje zlo.VOJVODA: Upravo protivno uz prijatelje dobro.KRDIJAŠ: Ne, gospodaru, zlo. yOjVODA: Kako to može biti?LAKRDIJAŠ: Pa, gospodine, oni me hvale, a prave od mene rnagarca a dušmani mi nasuprot, otvoreno vele da sam osao, pa tako mogu od dušmana da naučim nešto o sebi, a prijatelji me varaju. Zaključci su kao cjelovi1 ako četiri negacije čine dvije afirmacije, onda je i meni uz prijatelje zlo, a uz dušmane dobro.VOJVODA: Pa to je sjajno!

LAKRDIJAŠ: Vjere mi, gospodaru, nije premda se i vama mili da mi budete prijatelj.VOJVODA: Uza me ti neće biti zlo evo ti zlata.LAKRDIJAŠ: Kad ne bi bilo dvolično, gospodaru, htio bih da možete od ovoga novca još jedan načiniti.VOJVODA: O to je nepošten savjet.LAKRDIJAŠ: Turite za ovaj put svoje poštenje u džep, gospodaru, pa neka vaša krv i meso posluša moj savjet.VOJVODA: Dobro, sagriješit ću toliko da budem dvoličan. Evo ti još jedan komad.LAKRDIJAŠ: Do tri puta Bog pomaže, veli stara riječ, a treća Je prava sreća. Mjera od tri osmine je dobra mjera za igranje sPomenite se zvona kod svetog Benedikta2 jedan, dva, tri.VOJVODA: Više novaca ne možete tim ludovanjem od mene Jo se mjesto tumači ovako: Ako djevojka, koju netko hoće poljubiti, veli naJPnje "Ne, ne!" a onda ipak dade cjelov, to je kao kad dvije negacije čine

2 rmaciJu.j" lo će biti neka crkva koju je godine 1666. uništio požar i u kojoj su zvona a valjda udešena na trozvuk.izmamiti. Ako javite gospođici da sam ovdje i da hoću s njorn govoriti, i ako je sa sobom dovedete, to bi opet moglo probuditi moju podašnost.LAKPvDIJAŠ: Nini, nini,1 podašnosti, dok se ne vratim. Idem gospodaru, ali nemojte misliti da je moja želja za novcem grješna lakomost, već, kako rekoh, gospodaru, neka vaša podašnost malo zadrijema, a ja ću je začas probuditi.OdeUdu Antonio i panduriVIOLA: Taj čovjek spasio me, gospodaru.VOJVODA: Tog obraza se dobro spominjem, Al kad sam zadnji put ga vidio. Ko Vulkan bješe crn i uprljan Od ratnog dima. Bio je kapetan Na nekom brodu sićušnom zbog malog Svog opsega i plitkog ronjenja Bez vrijednosti2 al pobi se ljuto Sa odabranim našim lađama, Te morao bi i jezik poraza I sama zavist slavu mu i čast Razglasit. Sto je?PRVI PANDUR: To je, vojvodo,Antonio, što ote Feniksa3 I tovar mu sa Kandije i onaj, Sto ugrabi nam Tigra3, kad je mladi Vaš nećak Tit bez noge ostao. A sada smo ga uhvatili tu1. Vojvoda je rekao: to bi moglo probuditi moju podašnost pa zato lakrdijaš: Nini, nini spavaj, podašnosti, dok se ne vratim.2. U originalu unprizable. Po jednima Al. Shcmidt i dr. znači to vrijednosti, kako je i ovdje prevedeno, a po drugima E. A. Abbott,“ dr Conrad imalo bi unprizable biti ono što se ne može uhvatiti.3. Feniks i Tigar su imena lađa.Na ulici u ličnoj kavgi, gdje je Sramotu i opasnost prezreo.V"lOLA: Učinio mi je ljubav, gospodaru, I mač je trgo za me, ali poslije Govorio baš čudne riječi. Ne znam Što to bi bilo nego ludilo.yOJVODA: Gusaru kleti, morski lupežu!0 koja te je luda smionost Dovela sada onim u šake, Što krvavo i opako si tako Učinio ih svojim dušmanima?ANTONIO: Orsino, dični gospodaru moj, Dopustite da stresem sa sebe Imena što ih sad mi nadjenuste. Antonio nije nikad bio lupež Ni gusar, premda s dosta razloga To priznajem Orsinov dušmanin. Domamio me amo neki čar. Dječaka ovog, neharnika crnog, Što stoji kraj vas, izbavih iz bijesnih

1 zapjenjenih ralja divljeg mora Gdje beznadno su bacili ga vali. Darovah njemu život k tome još I svoju ljubav, podah mu se sav Bez ograde, bez granice i samo Iz ljubavi i njemu za volju Opasnosti sam predao se tu,U dušmanskome gradu. Mač sam trgo Da branim ga kad bješe napadnut A kad me eto uhvatiše, nije Ni mislio opasnost sa mnom dijelit, Već himbena ga podlost njegova Naučila da drsko zaniječe Poznanstvo naše, i u jedan tren Za dvadeset je on mi godinaOtuđio se. Kesu mi je pače zatajio, što dao sam je njemu Na uporabu prije pola sata.VIOLA: Ma kako sve to?VOJVODA: Kada stigoste U ovaj grad?ANTONIO: Baš danas, gospodaru, A dotle tri smo mjeseca i danju I noću sveđer bili zajedno I nismo se ni na čas rastajali.Uđu Olivija i pratnjaVOJVODA: Gle, grofice! Sad nebo zemljom stupa. O, brajko brajko, tvoja riječ je ludost. Tri mjeseca već služi taj mi mladić1 Al poslije više o tom. U kraj sada!OLIVIJA: Sto želi moj gospodar osim onog Sto ne može da dobije u čemu Poslužit bi mu mogla Olivija? Cesario, vi ne držite mi riječ.VIOLA: O, gospo!VOJVODA: Mila Olivija OLIVIJA: ŠtoVelite, moj Cesario? Gospodaru VIOLA: Gospodar hoće zboriti pa meni Pokornost usta zatvara1. To je opet jedna od Shakespeareovih kronoloških netočnosti jer Viola može još nikako da bude tri mjeseca u vojvodinoj službi.0TjVIJA: O ako je

To ona stara pjesma, gospodaru, Toliko mi je nesnosna i mrska Ko poslije glazbe urlanje.VOJVODA: Pa zar steJoš tako tvrdi?OLIVIJA: Stalna, gospodaru!VOJVODA: U neprijazni? Gospo kruta, kojoj Na neharnim i nemilostivim Oltarima je najvjernije žrtve Izustila mi duša, što je ikad Još prinijelo ih srce odano. Al što da radim?OLIVIJA: Što je po voljiGospodstvu vašem, bit će dobro za vas.VOJVODA: Da imam srce za to, zašto ne bih, Ko egipatski lupež, ubio U času smrti onu koju ljubim?1

Ljubomor to je divlji, što kadikad Na plemenitost vonja. Ali čujte: Kad moju vjernost vi odbacujete Sa prezirom i kako ponešto Ja znadem onog uzročnika što me Istiskuje iz vašeg srca, gdje je Po pravu meni mjesto ostajte Sved tiraninom srca mramornog,, J° je aluzija na jedan događaj u grčkom romanu Aethiopica od Heliodora, l je u drugoj polovici 16. stoljeća preveden na engleski jezik. Teagen iarikleja padnu u ruke egipatskom razbojniku Tijamisu koji se smrtno zaljubi Sa ariMeju, ali ga napadne neka druga razbojnička četa i on sakrije Hariklejusvojim blagom u neku pećinu. Kad vidi da ne može umaći smrti, poleti uClnu da umori Harikleju kako je ne bi nitko drugi dobio, ali ubije mjestoe neku drugu djevojku.Al ovog vašeg ljubimca, za kojegZnam da ga ljubite i koji je Nebesa mi i meni dragi i mio,Odvući ću sa krutog prijestolja,Gdje stoluje i kraljuje za inatSvom gospodaru. Hajdmo, mladiću!U meni kobne dozrele su misli.Te žrtvovat ću drago svoje janje,U grlice da mučim srce vranje.1

VIOLA: Da utješim vas, preradosno bih I dragovoljno, spremno podnio I tisuć smrti.OLIVIJA: Kuda će Cesario?VIOLA: Za onim koga ljubim. Očni vid I život ima za me manju cijenu I nikad neću tako ljubit ženu. Nek Bog me kazni ako himba to je, I ako ja sramotim srce svoje.OLIVIJA: O jao, kako prevari me grdno!VIOLA: Ta tko vas vara? Tko vam čini krivo?OLIVIJA: Zaboravljaš il misliš da si snivo? Dozov“te oca.2

Ode slugaVOJVODA: Hajdmo, momče moj! OLIVIJA: Kud, gospodaru? Stani, mužu, stoj!1. Takvu opreku između golubinje spoljašnjosti i vranjeg srca i dvaput u ranijim Shakespeareovim djelima Romeo i Julija, III, VI., drugi dio, III, 1.

2. Taj otac je svećenik koji je vjenčao Sebastiana i Oliviju.lalazimo “ 2, i Henr

y0jVODA: Što, mužu?OLlVUA: To zatajit ne može.VOJVODA: Zar njezin muž?VIOLA: Ne, gospodaru, ne!OLlVIJA: O jao to je strah tvoj kukavni Te gušiš svoje biće vlastito. Al ne boj se i priznaj svoju sreću, Cesario moj, te budi, štono znaš Da jesi, pa ćeš velik bit ko onaj, Kog sad se bojiš.Uđe svećenikDobro došo, oče.0 tako tebi časnog ruha tvog, Iskazi ovdje malo prije smo Još mislili da tajnu čuvamo, Al prilike je sada otkriše

1 prije nego što je dozrela Iskazi što se zbilo maločas Između mene i mladića ovog.SVEĆENIK: Vjekovita je veza uglavljena I potvrđena sastavljanjem ruku, Posvjedočena svetim cjelovom I utvrđena izmjenom prstenja, A posvećena mojim svjedočanstvom I cijelim obredom a otad, kako Moj sat mi veli, dvije su ure tek Sto putujem put groba.V°JVODA: IzrodeLicemjerni a što ćeš onda tek Da budeš kad ti vrijeme pospe glavuSjedinama. Al dotle još će možda Toliko tvoja himbenost porasti U vlastitu da stupicu ćeš pasti. Na uzmi je, al pazi kud ćeš poći Jer meni ne sm“ješ u blizinu doći.VIOLA: O, ja se kunem OLIVIJA: Nemoj mu se kleti,Već drži vjeru, mada zlo ti prijeti.Uđe vitez AndrijaVITEZ ANDRIJA: Tako vam Boga, vidara! I vitezu ga Tob smjesta pošaljite.OLIVIJA: Stoje?VITEZ ANDRIJA: Rasjekao mi je glavu napola, a i vitezu j Tobiji okrvavio lubanju. Tako vam imena Božjega, pomozite! Voli bih da sam kod kuće, nego četrdeset funti.OLIVIJA: Tko je to učinio, viteže Andrija?VITEZ ANDRIJA: Grofov čovjek, neki Cesario. Držali srna da je kukavica, a kad tamo, to je pravi pravcati đavo!VOJVODA: Moj Cesario?VITEZ ANDRIJA: Trista mu gromova, evo ga! Vi ste n baš nizašto razbili glavu, a što sam ja učinio, na to me je navrka vitez Tobija.VIOLA: Sto govorite meni? Ja vas nisam Ozlijedio, već vi ste na mene Povukli mač bez razloga, a ja sam Govorio vam prijazno i nisam Ozlijedio vas.VITEZstemeništagvo viteza Tobije gdje hramlje. Čut ćete još više ali da nije bio pijan, bio bi vas drugačije poškakljao.VOJVODA: Ej, gospodo, što je to vama?VITEZ TOBIJA: Bilo kako bilo, rani me, pa nikom ništa. _. Bukvane, jesi li vidio vidara Dicka1

blesane?IAKRDUAŠ: O, taj je još prije jedan sat bio pijan, viteže Tobija. Već u osam ujutro bile su mu oči zamagljene.VITEZ TOBIJA: Onda je nitkov! Pijan mi je nitkov jošmrži od teškog i mlitavog plesa.2

OLIVIJA: Odvedite ga! Tko ih je tako nagrdio?VITEZ ANDRIJA: Ja ću vam pomoći, viteže Tobija. Neka nas zajedno povezu.VITEZ TOBIJA: Da mi pomognete? Magare, budala,hulja, bezobrazna hulja, tikvan!OLIVIJA: U postelju odvedite ga, a i Za rane mu se pobrinite.Odu lakrdijaš, Fabijan, vitez Tobija i vitez Andrija Uđe Sebastian ick je hipokoristik za ime Richard.. vitez Tobija voli samo ono što je živahno i veselo, pa su mu zato mrski teški mlitavi plesovi.■ANDRIJA: Ako je okrvavljena lubanja ozljeda, onda ozlijedili. Meni se čini da vama okrvavljena lubanja nijeUđu vitez Tobija i lakrdijašSEBASTIAN: Gospo,

Ja žalim što vam ranih rođaka, Al da je bio brat moj rođeni. Zahtijevao bi razum i opreznost, Da tako radim. Vi me gledate Preneraženi u tom vidim da sam Uvrijedio vas ali, slađana, Oprostite zbog onih zakletva, Sto maločas ih mi izmijenismo.VOJVODA: Gle, jedno lice, jedan glas, odijelo, A dva su bića. Varka prirodna, Sto jest i nije.SEBASTIAN: O Antonio,Antonio moj dragi! Kakva muka Za mene bjehu časi otkad sam te Izgubio!ANTONIO: Sebastian ste vi?SEBASTIAN: Antonio, zar sumnjaš o tome?ANTONIO: Pa kako ste se sami od sebe Odijelili? Dvije pole jabuke Još nisu bile sličnije no ta dva Stvorenja! Koje je Sebastian?OLIVIJA: Baš pravo čudo!SEBASTIAN: Ja zar tamo stojim? Ta nikad nisam brata imao I nije moć božanska u mene Da budem posvud. Imao sam sestru Sto slijepi su je vali progutali. O, dobri Bože kakav ste mi rod? I kako vam je ime? Čiji ste I odakle ste vi?VIOLA:Iz Mesaline1. Sebastian je bio otac moj,Sebastian i bratu bješe ime, Što tako je odjeven pošao TJ vodeni svoj grob. Al ako dusi Na sebe mogu uzet lik i ruho, To dolazite da nas plašite.SEBASTIAN: D, zaista sam duh, al boravim U tvrdom tijelu, što ga nosim još Iz materina krila. Da ste žensko, Ko drugo sve što slaže se o, ja bih Orosio vam lice suzama I rekao: o utopljena Viola, Po tisuć puta zdravo!VIOLA: Moj je otacNa čelu madež imao.SEBASTIAN: I moj.VIOLA: I umro onda kad je Viola2 Trinaesto ljeto stala brojiti.SEBASTIAN: O taj je spomen živ u mojoj duši! Da, zaista je smrtnu ulogu Dovršio baš onog dana kad je Trinaesto ljeto sestri2 svanulo.VIOLA: I ako ništa ne smeta nam sreći Do ovo muško, posvojeno ruho, Ne zagrlite mene, dok vam vrijeme I mjesto i sve zgode zajedno Ne potvrde da ja sam Viola.tom bi se moralo držati da Viola i Sebastian nisu blizanci. U 1. prizoru

Za dokaz ću vas da odvedem sada Do kapetana nekog u tom gradu Gdje haljine mi djevojačke leže. Ljubežljivo je on mi pomogao Da izbavim se i da onda stupim U službu ovom grofu dičnome, A otad bijah samo posrednik Između gospe i gospodina.SEBASTIAN Oliviji: I tako ste se, gospo, prevarili Al priroda je u tom slijedila Svoj nagon. Htjeli ste se vjenčati Sa djevicom i niste u tome, Života mi, pogriješili. S muškarcem I s djevicom ste sada vjenčani.VOJVODA: Ne zbunjujte se dične on je krvi.1 Al ako sve je kako nam se čini, Te ne vara ogledalo, to ja ću Dionik biti toga sretnoga Brodoloma. Violi Al ti si, mladiću, Govorio mi nebrojeno puta Da nikad nećeš ženu ljubiti Ko mene.VIOLA: Opet ću se na to zaklet I zakletvu ću vjerno držati U duši, kao onaj žarki krug2 Sto čuva vatru koja dijeli dan Od noći.VOJVODA: Ruku amo, da te vidim U ženskoj odjeći.1. Vojvoda tu potvrđuje staro poznanstvo s Violinom obitelji, koje spominje u 2. prizoru I. čina.2. Sunce.VlOLA; Kapetan, kojiNa obalu me doveo i koji Imade moje ženske haljine, Zbog neke raspre1 sad je zatvoren Po nalogu Malvolija, što služi U gospođice.OLIVUA: Treba da ga pusti.Dovedite Malvolija o, jao!Tek sad se sjećam, vele, da je jadnikTaj s uma sišo.Vrate se lakrdijaš s pismom i FabijanMoja nemilaPometenost je sasvim prognala Tu njegovu iz moga sjećanja. Ej kako mu je?LAKRDIJAŠ: Bome, gospo, upravo se junački otimlje i brani od Belzebuba. Napisao vam je ovo pismo. Trebalo je da vam ga dadem još jutros, ali kako pisma mahnitaca nisu evanđelja, možemo ih predati kadgod hoćemo.OLIVUA: Otvori ga i čitaj!LAKRDIJAŠ: Neka vam se dakle duša zanese kad bude ludov čitao pismo mahnica.ČitaTako mi Boga, gospo !" OLIVUA: Što je? Zar si poludio?2

I Ta nam " Lakrdii;

n raspra nije pobliže poznata, ijaš, naime, čitajući pismo, viče kao lud.LAKRDIJAŠ: Nisam, gospo, samo čitam ludost. Ako hoćete d. bude kako valja, morate mi dopustiti da vičem što mi grlo dajeOLIVIJA: Molim te, čitaj svojom pameću.LAKRDIJAŠ: Pa to i činim, gospo ali da uzmognem čitat; njegovu pamet, treba da tako čitam. Zato promozgajte malo slušajte.OLIVIJA Fabijanu: Čitajte vi.FABIJAN čita: "Tako mi Boga, gospo, krivo mi činite i.svijet će za to doznati. Premda ste me zatvorili u mračnu izbu i predali me u ruke svom pijanom rođaku, ipak sam baš tako zdrave pameti kao i vaša milost. Imam vaše pismo, koje me je navelo da se vladam onako kako sam se vladao i ne sumnjam da će ono ili mene opravdati ili vas osramotiti. Mislite o meni kako vam drago. Zaboravljam načas svoj službeni položaj i govorim tako jer sam uvrijeđen.Silom ludi Malvolio"OLIVIJA: Zar je on to napisao? LAKRDIJAŠ: Da, gospo.VOJVODA: Pa u tom nema mnogo smušenosti.OLIVIJA: Ded izbavi ga, Fabijane, pa ga Dovedi amo.Ode FabijanGospodaru, akoJoš razmisliti o tom hoćeteI mjesto ženom zvat me šurnjajom,1

1. Šurnjaja je žena šurjakova ženina brata.Nek jedan danak vezu okruni U mojoj kući, ako vam je pravo, I o mom trošku.yQjVODA: Gospo, ja sam spreman Da primim vašu lijepu ponudu. VioliGospodar vaš vas sada ostavlja, A za tu službu što ste vršili je I što je vašem spolu protivna I blagom, nježnom vašem odgoju I jer ste tako dugo gospodarom Nazivali me, evo ruke odsad Vi ćete biti gospodarica Svom gospodaru.OLIVIJA: Tako, zaovice!1

Vrati se Fabijan s MalvolijemVOJVODA: Je 1“ ovo ludov?OLIVIJA: On je, gospodaru. Malvolio kako?MALVOLIO: Gospo, nepravdu ste Učinili mi, ljutu nepravdu.°UVIJA: Zar ja, Malvolio? Nisam.LVOLIO: Jeste, gospo.Proučite to pismo. Ne smijete Zanijekati da to je vaša ruka,,aova zaovica je muževljeva sestra.359Napišite ga, ako možete,Drugačijim stilom, drugim rukopisom II recite da nije pečat vašI vaše misli: Ništa ne možeteDa poreknete dakle priznajteI recite mi časno i poštenoZbog čega ste onako očitoPokazali mi svoju prijazan,Zahtijevali da dolazim sa smiješkom,I s ukrštenim podvezicama,I čarape da žute nazujem,Da mrko gledam vašeg rođakaI prostu čeljad a kad to učinihPun preponizne nade, zašto steDopustili da budem zatvorenI zadržan u mračnoj pojatiI da mi tamo dođe svećenikI da me onda benom učineI najvećom budalom kojom igdaDomišljatost se našalila? Zašto?Govorite!OLIVIJA: O, jao nije toMoj rukopis, Malvolio, premda treba Da priznam vrlo sličan. Nema sumnje Da Marijanina to je ruka. Sad se Opominjem da prva mi je rekla Da ti si lud i onda si mi došao Sa smiješkom i odjeven kako se Zahtijevalo u pismu od tebe. Umiri mi se. Baš se grdno s tobom Poigraše ali kada doznamo Za razloge i za počinitelje, U svojoj stvari bit ćeš tužilac I sudac.FABIJAN: Draga gospo, čujte meI ne dajte da svađanje i kavgaSad smuti ovaj divotni trenutak. U nadi da se to dogodit neće, Bez straha ja ću priznat Tobija I ja smo spleli ovu zavjeru Protiv Malvolija zbog njegove Neuljudnosti i zbog neprijazni Što mi smo je u njega zapazili A Marija napisala je pismo Jer vitez ju je Tobija baš

svojski Salijetao i za uzdarje se njome Oženio.1 Al kako više šale U svemu tome bješe nego zlobe, Izazvat mora više smijeha to No osvete. I ako uvrede po pravdi odvagnemo, bilo ih je Na obje strane.OLIVIJA: Jao kako suNarugali se tobom, jadnice!LAKRDIJAŠ: E "neki su se rodili veliki, neki postižu veličinu, a neki je dobivaju na dar." I ja sam, gospodine, bio glumac u toj lakrdiji, velečasni gospodin župnik Topas, gospodine, ali ništa zato. "Tako mi Boga, ludo, ja nisam lud." Sjećate li se? "Gospo, zašto se smijete tom blesastom ugursuzu? Da mu se ne smijete, ne bi mogao ni beknuti ." I tako zvrk vremena donosi osvetu!MALVOLIO: Osvetit ću se cijeloj vašoj bagri!OdeOLIVIJA: Baš ljuto ste zlostavili ga. ®d 4. prizora III. čina do kraja komedije događa se radnja u dva dana, niie jasno kada su se vitez Tobija i Marija mogli vjenčati. Za vrijeme IV. iClna koji se događaju u jedan dan, moglo je to vrlo teško biti jer se u toJeme vitez Tobija dva puta pobio sa Sebastianom i bio pijan odveden u p°steljuVOJVODA: Ajte,zamolite ga da se primiri. 0 kapetanu nije ništa nam Još rekao1. Kad i to doznamo

1 kad nas zovne vrijeme zlaćano, U svečanoj će vezi duše nam Udružiti se. Dotle, sestro draga, Ne odlazimo otud. Pođimo, Cesario jer to ste, dok ste još Muškarac ali kad vas ugledam U drugom ruhu, gospodarica Orsinu ćete biti i carica.Odu svi osim lakrdijašaLAKRDIJAŠ pjeva2: Dok još sam dječak mali bio ja, Iju uz kišu i uz dažd,3 Vragovat sam u šali smio ja, Jer kiša lijeva svaki dan.3 Al kad odrastoh ispred tata zlog Iju itd.Svi zatvarahu vrata doma svog, Jer kiša itd.I onda dobih ženu vrlo zlu Iju itd.Nadvikat nisam mogo grlom nju, Jer kiša itd.U krčmu sam pun jada bjegao, Iju itd.U krevet pjan ko klada lijegao, Jere kiša itd.1. To je onaj kapetan o kojem je Viola rekla da je zatvoren po Malvo“ nalogu.2. Ta pjesma nema nikakve veze s radnjom komedije.3. U originalu:With hey, ho, the wind and the rain For the rain it raineth every day. To je bio popularan refren koji se ponavlja i u Kralju Learu III, 2.Već davno takav život vam je taj, Iju itd.Al ništa zato igri nam je kraj I tako bit će lijepo svaki dan.