LOTZ / POČETAK DRUGOG DIJELA PRIJEVOD I SAŽETAK: DAVOR ŠIFTAR

8. JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570. .

Firentinac, pravim imenom Jacopo Tatti, započeo je kao kipar u radionici Andreje Sanso- vina u Firenci. U Rimu boravi od 1506. do 1511. g. Od godine 1511. do 1518. radi u Firenci. Za dolazak Lea X. projektira drveno pročelje za firentinsku katedralu preko nedovršene gotičke fasade, a radi i na trijumfalnim lukovima podignutima za istu prigodu. Impresioni- ran njegovim radom, papa ga angažira na projektu fasade S. Lorenza, ali komisija kasnije odabire Michelangelov rad. Godine 1518. Sansovino se vraća u Rim i pobjeđuje Peruzzija, Rafaela i Sangalla Mlađeg na natječaju za S. Giovanni dei Fiorentini, koja nikada nije sa- građena. Nakon pljačke Rima odlazi u Veneciju (1527.) gdje prvih godina radi na ojačanju kupola S. Marka. Poslije smrti Bartolomea Bona postaje Proto dei Procuratori di Supra, odgovoran za rad na S. Marku i Procuratiji Vecchiji, prokuratorskim uredima na Piazzi.

Prokuratori su bili odgovorni za Knjižnicu Sv. Marka, izvorno smještenu u crkvu, a kasnije postavljenu uz Duždevu palaču. Godine 1537. prokuratori su odlučili Knjižnicu smjestiti u veliku novu građevinu koja je trebala stajati ispred Duždeve palače na Piazzetti. Sansovino je od početka projekta bio imenovan glavnim arhitektom.

REKONSTRUKCIJA PIAZZE S. MARCO Venecija

Za Veneciju je rekonstrukcija Piazzette bila jednako značajna kao i Michelangelova rekonstrukci- ja Kapitola za Rim. U oba slučaja projekti nisu podrazumijevali samo pročelja, već i odnose širine i dubine njihovih terena. Sansovino proširuje trg tako da odmiče zgradu Prokurative od zvonika.

BIBLIOTEKA SV. MARKA Venecija, poč. 1537.

Delikatna gotička čipka Duždeve palače suočena je s teškom artikulacijom knjižnice, na kojoj masivni vijenci naglašavaju horizontale jednako kao i širok ravan zid iznad lođa Duždeve palače. Unatoč svim razlikama, oba pročelja izgledaju jednako teška. Knjižnica je započeta od ugla zvonika. Tri traveja naužoj strani Piazze i susjedne arkade na glavnom pročelju prema Piazzetti bili su dovršeni 1540. g. Godine 1545. srušio se svod iznad 5 traveja gornjeg kata, a Sansovino je nakratko završio u zatvoru. Prokuratori su mu odobrili kredit od 1000 dukata (koji je morao otplaćivati 100 dukata godišnje) da popravi štetu. Zidane svodove gornjeg kata zamijenio je drvenim krovom i lažnim svodom ispod njega. Do 1545. g. dovršeno je 16 arkada, a preostalih 5 dovršit će Vincenzo Scamozzi 1591. g.

U prizemlju knjižnice, bačvasto svođena lođa proteže se ispred dućana, a na stupcima su dorski polustupovi. Ugaoni nosači sastoje se od kombinacije pilastara i stupova. Dorski red je postigao jednak dojam monumentalnosti i sjaja kao i rimske građevine Rafaelova doba. Sansovino pojačava ovaj efekt ležećim figura-ma u trokutnim dijelovima uz lukove arkada, što nalikuje rimskim trijumfalnim lukovima. En-tablatura je neuobičajeno visoka (1/3 visine stu-pa), pa njena masivnost postaje najvažnijom karakteristikom ukupnog dojma Knjižnice.

Prozorski otvori gornjeg kata su uži, a plohe zida šire nego na lođi prizemlja. Kružno završenim

1

prozorima dodani su mali slobodnostojeći stupovi, a entablatura ovog malog reda isprekidana je jonskim polustupovima glavnog reda. Mali stupovi su kanelirani, a veliki glatki. Baze velikih stu- pova stoje na neovisnim pijedestalima, a baze malih na vijencu balustrade. Završni vijenac s balustradom još je teži i ukrašeniji od onog na prizemlju. Putti i girlande friza su rimski motivi.

Iz centralnog dijela prizemlja bačvasto svođeno stubište vodi na kat, čije prostorije zauzimaju ci-jelu dužinu građevine. Glavna dvorana smješte-na je u kutu prema zvoniku i podudara se sa 7 lukova pročelja. To je jedan od najljepših interije-ra 16. st. Na dugim zidovima kružno završeni prozori izmjenjuju se s nižim oslikanim nišama. Dekoracija lažnog svoda također je izuzetna; or-namentiranim trakama podijeljena je na kvadra-te, od kojih svaki sadrži slikani tondo. Slikarsku dekoraciju izveli su Tizian, Tintoretto i Paolo Ve-ronese, a skulptorsku Alessandro Vittoria i Dane-se Cattaneo.

Sansovinova knjižnica udomaćila je novi rimski stil u Veneciji. Po prvi put su u Veneciji klasični redovi ispravno primijenjeni, a odnos između težine i potpornjâ (stupovi, stupci, entablatura) bio je jasno artikuliran.

LOGGETTA (RIDOTTO DEI NOBILI) Venecija, poč. 1538.

Na strani zvonika, okrenuta prema Sv. Marku, podignuta je lođa koju je projektirao Sansovino. Tijekom rada Državnog vijeća služila je kao prostorija za sastanke patricija. To je jednoetažna dvorana s 3 traveja. Na pročelju se izmjenjuju lučni otvori sa slobodnostojećim parovima stupova.Ova varijanta motiva trijumfalnog luka može se vidjeti i na Sangallovom pročelju S. Lorenza.

ZECCA (kovnica novca) Venecija, poč. 1536.

Smještena na Molu, građena je istovremeno s knjižnicom i Loggettom. U prizemlju su stupci i arkade napravljeni od rustikalnih blokova mra-mora. Dorski stupovi na gornjim katovima kom-ponirani su od širokih i uskih plitkih valjaka i stoje u nišama a ne ispred zida. Shema prizem-lja još je jedna derivacija iz Bramanteove palače Caprini. Na prvom katu iznad prozora su udvos-tručeni nadvoji. Trostruka horizontala entablatu-re i prozorskih nadvoja i odsutnost bilo kakvog ornamenta, pročelju daju neobičnu i sumornu monumentalnost koja savršeno izražava namje-nu građevine. Treću etažu je vjerojatno Sanso-vino dodao oko 1560. g. Ovdje polustupovi ne stoje u nišama, a nad prozorima su trokutni za-bati. S pročeljem Zecce po prvi put se u Veneci-ji pojavljuje rustifikacija.

PALAZZO CORNER DELLA CÀ GRANDE Venecija, poč. 1545.

2

Osnovna tema je opet Bramanteova palača Ca-prini: i na palači Corner prizemlje je rustificirano, a prvi kat je artikuliran parovima jonskih stupova. Za razliku od palače Caprini, ovdje je artikulacija snažno izbočena iz plohe zida. Prozori prizemlja imaju edikule, a oni na mezaninu flankirani su ve-likim konzolama. Na gornjim katovima baze stu-pova i balustrade odvojeni su uvučenjima. U cen-tralnom dijelu prizemlja je trolučni otvor koji obli-kuje ulazno predvorje. Iz predvorja dugačak pro-laz vodi u dvorište koje je neuobičajeno prostra-no za Veneciju, ali je na venecijanski način smje-šteno uz kraću stranu građevine. U artikulaciji dvorišnih zidova ekstenzivno je korištena rustika.

S palačom Corner Sansovino je stvorio tip ko-ji će biti uzorom za palače velikih venecijans-kih obitelji. Njegov kasniji rad je manje znača-jan i originalan od knjižnice Sv. Marka ili pala-če Corner.

9. MICHELANGELO 1475 - 1564. .

PROČELJE SAN LORENZA projekt, Firenza, 1517.

Leo X. je od Michelangela naručio drveni modelpročelja. U svom prvom projektu, Michelangelo je usvojio Sangallovu shemu: kontura pročelja odgo-vara bazilikalnom presjeku crkve - dvoetažni glav-ni brod uzdiže se iznad jedoetažnih bočnih brodo-va. Pročelje je artikulirano parovima slobodnosto-jećih stupova, nišama, edikulama i centralnim za-batom. Model sačuvan u Kući Buonarroti od prvogprojekta se razlikuje u dva aspekta. Dvoetažni ve-stibul je trebao biti duž cijele širine pročelja, a izva-na bi izgledao kao drugi transept. Trebao je biti bo-gatije ukrašen kipovima nego što je izvorno plani-rano. Ugovor spominje 18 kipova u prirodnoj veli-čini i 19 reljefa, koje je trebao izraditi Michelange-lo. Iz nepoznatih razloga projekt je napušten 1520.

NOVA SAKRISTIJA SAN LORENZA Firenca, poč. 1519.

Brunelleschijeva Stara sakristija bila je obiteljski mauzolej starijih generacija Medicija, pa je bilo normalno da se Nova sakristija smjesti na supro-tno krilo transepta i također pretvori u mauzolej. Iako su obje sakristije jednakih tlocrta, velika je razlika u elevaciji. U Novoj sakristiji dodana je zo- NOVA SAKRISTIJA STARA SAKRISTIJA

na atike između pilastara i zone pandantiva. Ku-pola je polukružna, a ne plitki kišobranasti svod. To je prva renesansna kupola koja ponavlja mo-

3

tiv kaseta iz Panteona. Red pilastara koji je u Staroj sakristiji ograničen na kor, ovdje se pruža uokolo na sva 4 zida. Konačno, Michelangelo je prostore između sivih (pietra serena) pilastara is-punio snažno profiliranim arhitektonskim orna-mentima, koji s parovima pilastara, nišama, zaba-tima i volutama stoje stilom i veličinom u kontras- STARA SAKRISTIJA NOVA SAKRISTIJA

tu s glavnim redom.

Vratâ Stare sakristije su uokvirena stupovima i zabatima. Reljefi u terakoti iznad vrata razlikuju se od edikula po materijalu, boji, konturi i dubini - to su tipični zidni ornamenti. Okviri vrata Nove sakristije su oskudni i gotovo apstraktni, oni po-dupiru visoke, pravokutne mramorne tabernakle uokvirene pilastrima, sa segmentnim zabatima na vrhu. Time niska vrata postaju sporednim ele-mentom, nad kojim dominira visoki tabernakl. Tabernakli i njihovi okviri su toliko teški da ih mo-raju podržavati konzole. Figure na sakofazima koje su veće od prirodne veličine, dižu se uvis nad gledateljem na potpuno jednak način kao i teški tabernakli ispod kojih se ulazi u sakristiju.

Rebra između kaseta na kupoli neodoljivo vode pogled do lanterne, čiji su prozori tako veliki da svjetlost guta čvrste oblike, pa lanterna izgleda neizmjerno visokom. Kapela Medici je jedini ar-hitektonski interijer kojega je Michelangelo proje-ktirao i koji je izveden pod njegovim osobnim na-dzorom. Kad je otišao iz Rima (1534.) dekoracija i skulpture još nisu bile dovršene. Figure su pos-tavljene na grobove 1545. g., a ideja o dovršetku dekoracije kapele u skladu s Mikelanđelovim za-mislima konačno je napuštena 1559. g. Dvostru-ki grob planiran za ulazni zid i njegova mramor-na arhitektura nisu napravljeni.

BIBLIOTEKA LAURENZIANA Firenca, poč. 1525.

1523. Klement VII. naručio je od Michelangela projekt za knjižnicu koja će biti postavljena u za-padnom dvokatnom krilu klaustra S. Lorenza. Kada Michelangelo napušta Firencu (1534. g.) još nije završena. Radove su nastavili Tribolo, Vasari i Ammannati prema verbalnim instrukci-jama Michelangela. Prostorija za čitanje smješ-tena je na trećem katu dodanom na stari dio klaustra, jer nije bilo drugog načina da se osi-gura odgovarajuće svjetlo. Stoga su širina i du-žina dvorane unaprijed bile određene. Na pr-vom katu, između klaustra i Stare sakristije, iz-dvojeno je predvorje (zvano ricetto) za izgrad-nju stubišta koje vodi u sobu za čitanje, dugač-ku 46,2 m, široku 10,5 m i visoku 8,4 m. Deko-

4

racija i namještaj sobe za čitanje su izvorni: 2 bloka sjedala razdvojena su središnjim prola-zom, a njihove stražnje strane služe kao stolo-vi za čitanje. Stolovi su s obje strane osvjetljeni međusobno blizu smještenim prozorima na du-žim stranama prostorije. Prozori su uokvireni pilastrima i tvore sustav traveja koji utječe na artikulaciju stropa i poda. Pilastri nose karnišu koja teče uokolo prostorije i podupire poprečne grede teškog drvenog stropa.

Dijelovi zida između pilastara sadrže 3 upušte-na sloja: najudubljeniji nosi okvir prozora, sred-nji ima četverokutni slijepi okvir i visoku pravo-kukutnu ploču u koju je postavljen prozor, a na prednjem su pilastri s njihovom bazom koja ide uokolo. Modelacija okvira izvedena je u kamenu (pietra serena), a površina zida u bijeloj štukatu-ri. U suprotstavljanju dvodimenzionalnih i trodi-menzionalnih oblika postaje jasna razlika izme-đu nosećih elemenata i zida među njima.

RICETTO (STUBIŠTE BIBLIOTEKE)

Stubište zauzima polovicu poda ricetta. Donji dio se sastoji od 3 paralelna kraka s po 9 stuba. Stu-be središnjeg kraka su konveksne, a one na boč-nim krakovima, razdvojene balustradama, su rav-ne. 3 najniže stube centralnog kraka su šire i više od onih iznad njih. Na devetoj stubi sva 3 kraka se spajaju na odmorištu ispod gornjeg dijela stubi-šta. Prostorija u kojoj se nalazi stubište kvadrat-nog je tlocrta i veoma visoka (14,6 m). Parovi stu-pova su postavljeni u uska udubljenja, a u dijelo-vima zida između njih nalaze se pravokutne niše s izbočenim zabatima. Plohe iznad njih ukrašene su plitkim slijepim okvirima. Na užim stranama u-dubljenjâ (u kojima su stupovi) nalaze se pilastri.

Na vrhu svakog od četiri zida nalazi se 6 stupova i 3 masivna dijela zida. Zidna ljuska iza ovih eleme-nata toliko je tanka da drveni strop ne počiva na zi-dovima, nego na parovima stupova. Na trećoj etaži ovaj sustav artikulacije je reduciran na dvije dimen-zije: parovi pilastara stoje umjesto stupova, a kva-dratni okviri umjesto udubljenja.

Bogato modelirana srednja etaža stoji na zidovi-ma prizemlja, u kojem su stube i ulazna vrata. Nis-ki ulazni dio flankiran je ogromnim volutama koje podržavaju parove stupova. Širina stuba se pove-ćava od vrha prema dolje, pa se stvara dojam kao da se pri dnu slijevaju u prostoriju. RIM

Pavao III. Michelangelu povjerava najvažnije građevine koje je Rim mogao ponuditi. 1537.

5

g. on dobiva rimsko državljanstvo. Uskoro započinje raditi na preuređenju i rekonstrukciji kapitolskih građevina, nakon što je po papinom naređenju iz Laterana tamo prenesena konjanička statua Marka Aurelija. Michelangelo radi na Kapitolu sve do svoje smrti.Piazza sa svoje 3 palače predstavlja najvažniji urbanistički projekt Rima tijekom 16. st. i Michelangelov najvažniji rad na području svjetovne arhitekture. Godine 1546. nakon smrti Antonia da Sangalla, Michelangelo preuzima nadzor nad palačom Farnese i položaj glavnog arhitekta Sv. Petra. Izmijenio je obje građevine i u velikoj mjeri odredio njihov sadašnji oblik. Kupola Sv. Petra je najvećim dijelom izvedena prema njegovu projektu.

KAPITOL

Od srednjeg vijeka sjedište gradske uprave Rima bilo je na Piazzi del Campidoglio. Na istočnoj stra-ni piazze bila je Palazzo del Senatore (središte gradske administracije), na sjevernoj strani gotička crkva S. Maria in Aracoeli, a njoj nasuprot Palazzo dei Conservatori iz 15. st. Zapadna strana bila je o-tvorena prema gradu. Michelangelo mijenja proče-lja palača dei Conservatori i del Senatore, ali ih os-tavlja na istom mjestu. Nadalje, "duplirajući" palaču dei Conservatori na sjevernoj strani, on reducira ve-ličinu trga i eliminira crkvu iz panoramskog pogleda.

- 1544. lođa s 3 traveja i stubište dodani su transeptu crkve S. Maria in Aracoeli, pa joj je time osiguran novi pristup s piazze.- Ubrzo nakon toga započeto je dvostruko stubište na Palazzo del Senatore.- 1553. lođa s 3 traveja i stubište dodani su Palazzu dei Conservatori.- 1561. započeta je posljednja faza građenja, koja je piazzi dala današnji oblik, kad je Pio IV. naredio cjelovitu restauraciju Palazzo del Senatore. Baza i položaj statue Marka Aurelija ponovo su promijenjeni, sagrađena je balustrada uzduž zapadne strane piazze i započeto je novo pročelje na Palazzo dei Conservatori (1563.).

Tomaso dei Cavalieri bio je zadužen za radove na Palazzu del Senatore, a arhitekt Guidetto Guidetti napravio je radne crteže za Palazzo dei Conservatori u skladu s Michelangelovim instrukcijama. Svi radovi su bili temeljeni na Michelangelovom planu. Pročelja na obje građevine završio je Giacomo della Porta, kao i Michelangelov projekt rampe (cordonata), koja s balustradom vodi na trg. Palazzo Nuovo, "duplikat" palače dei Conservatori, završena je u 17. st.

PALAZZO DEI CONSERVATORI započeta 1563.

Upravo se na palačama Campidoglia tzv. veliki red pojavljuje prvi put na rimskim svjetovnim građevina-ma. Osam velikih pilastara na pročelju palače dei Conservatori obuhvaća obje etaže, nosi glavni vije-nac i presjeca horizontalnu podjelu iza njih. Stupovi i gređe prizemne lođe oblikuju sustav podređen gla-vnom (velikom redu). Michelangelov veliki red osigu-rava rješenje problema - kako kombinirati antički su-stav stupova, pilastara i vijenaca s modernom podje-lom palača na katove, tako da vertikalni elementi ko-ji se dižu od tla budu sposobni podržavati karniše, kao na klasičnoj arhitekturi. Raspored stupaca na kojima su pilastri odgovara rasporedu prizemnih prostorija. Pregradni zidovi između prostorija, kombinirani sa stupcima, formiraju sustav nosečih zidova, koji podsjeća na okvir modernih beton- skih građevina. Konstrukcija je toliko stabilna da Michelangelu omogućuje postavljanje ravnog kamenog stropa nad lođe. Strop iznad svakog traveja podržavaju 4 stupa - dva na pročelju i dva

6

na stražnjem zidu lođe. Ovi stupovi s pregradnim zidovima prostorija oblikuju "kostur" prizemlja. Svaki travej lođe je praktički neovisna strukturalna jedinica umetnuta u veliki red. Materijal za no- seče dijelove različit je od onog za obične zidove. Za pilastre, stupove i karniše korišten je sivi kamen, a za ostalo je upotrebljena cigla (rimsko kontrastiranje svjetlo sivog i crvenog).

PALAZZO DEL SENATORE

Na troetažnoj palači del Senatore, Michelangelo prizemlje tretira kao rustificiranu bazu velikog re-da. Starija građevina je velikim dijelom sačuvana iza novog pročelja, ali nema strukturalnu funkciju. Stubište s dva krila vodi na prvi kat. Ovo stubište i visoko postavljen veliki red izraz su statusa ove palače.

Tri palače (Palazzo dei Conservatori, Palazzo Nuovo i Palazzo del Senatore) i balustrada o-blikuju trg trapezoidnog tlocrta, ali posjetitelji ga doživljavaju kao da je pravokutan zbog striktne simetrije palača-blizanaca. Michelangelo je predvidio 3 koncentrična prstena ovalnih stuba na sredini trga, a popločenje unutar ovala trebalo je imati zvjezdasti uzorak koji se širi od baze statue Marka Aurelija, što također daje dojam pravokutnosti trga, a li- nije ornamenta čine statuu većom nego što jest. Prilagođavajući veličinu skulpture mjerilu okolnih građevina, Michelangelo je postigao da statua rimskog cara postane istinskom temom arhitektonske kompozicije.

PALAZZO FARNESE Rim

Kad je 1456. Michelangelo preuzeo radove, bilo je započeto stražnje krilo dvorišta, a na čelnom krilu prvog kata nekoliko prostorija desno od središnje osi bilo je dovršeno. Ostavio je nepromijenjen San-gallov jonski red na lođi s dvorišne strane, ali je po-visio entablaturu i dekorirao je frizom s girlandama, maskama i cvijećem. Povišenjem entablature bilo je moguće povisiti i svod lođe, koji se protegnuo ja-ko visoko. Rezultat je prostrani, dvorani nalik kori-dor ispred svečanih prostorija palače.

Michelangelo je projektirao i završni vijenac pročelja i gornji kat dvorišta. Na gravuri iz 1560. vidi se njegov neizvedeni projekt stražnjeg krila dvorišta. Prvi kat je bio otvoren kao lođa s 3 traveja. Planirao je izgraditi most koji bi povezivao vrtove iza palače s vrtovima Farnesine na drugoj strani Tibra. Svrha lođe bila je o-mogučiti gledatelju na pianu nobile pogled na rijeku i vrtove. Karakteristično je za Michelangela da je samo piano nobile imao otvorene arkade, a ne i gornji kat koji je bio artikuliran pilastrima i prozorima.

SV. PETAR

1546. Michelangelo nasljeđuje Sangalla kao glavni arhitekt Sv. Petra i ubrzo radi dva modela koja poka-zuju posve drugačiji projekt. Riješio je strukturalne

7

probleme koji su njegovim prethodnicima bili neriješi-vi. Kad je umro 1564. bio je završen južni krak križiš-ta, na sjevernom kraku nedovršen je dio svoda, a natamburu kupole preostalo je još malo radova. Miche-langelovi sjeverni i južni krakovi oblikuju transept da-našnje crkve. Zapadni krak križišta, sadašnje svetiš-te, identičan u tlocrtu i elevaciji s druga 2 kraka, bio je sagrađen u skladu s njegovim projektom krajem 16st. nakon rušenja Rossellinijeva-Bramanteova kora. MICHELANGELO – SJEVERNA STRANA

Michelangelo je ojačao vanjske zidove. 4 velika stup-ca kupole više nisu bila okružena gomilom zbunjujućih sporednih kapela, već četverorokutima vanjskih zidova iz kojih su stršale samo apside krakova križišta. Uklo-njeni su ambulatoriji na krakovima križišta i zvonici. Kra-kovi su skraćeni, a 8 "protu-stupaca" koji su prihvaćali bočni pritisak kupole utonuli su u vanjske zidove.

Odbacio je Bramanteove male kupole koje su podsjeća-le na antičke terme. Podigao je sve vanjske zidove naistu visinu i artikulirao ih parovima velikih korintskih pi-lastara, jednakih onima koje je Bramante dizajnirao za MICHELANGELO – UZDUŽNI PRESJEK

stupce kupole u interijeru. Atika iznad glavnog vijencaide oko cijele građevine i sakriva svodove krakova. Tri-jem sa zabatom trebao je biti na istočnom kraku kao pro-čelje, njegovi stupovi trebali su biti visoki kao i pilastri zidova, a zabat se trebao neznatno izdizati iznad atike.

Inovacija projekta je savršen sklad interijera i eksterije-ra. Artikulacija vanjskih zidova jednaka je kao u interije-ru. Pravo "pročelje" građevine u stvari je čitav eksterijer. Michelangelo je zapravo obnovio Bramanteov posve centralizirani plan, budući da njegov vlastiti pokazuje isti izgled sa svih strana.

1561. Michelangelo je napravio drveni model glavne kupole, koju je (1591.) podigao Giacomo della Porta. Također je imala dvostruku ljusku, ali bila je strmija od Michelangelove polukugle i blago šiljasta. Oblik poluku-gle podsjeća na Panteon i Bramanteov projekt iz 1506. DANAŠNJA KUPOLA

u kojem je kupola bila postavljena na tambur s kolona-dama. Ali kod Michelangela su stupovi tambura u paro-vima i flankiraju prozore umjesto da ih zaklanjaju. Lan-terna leži na horizontalnom prstenu vrha kupole. Manje kupole koje se pojavljuju na gravurama potpuno su in-kompatibilne s Michelangelovim stilom. Njihov formalni rječnik ukazuje na Vignolu, koji ga je naslijedio na Sv. Petru. Manje kupole koje su na kraju izgrađene projekti-rao je Giacomo della Porta, a lanterne je kopirao s No-ve sakristije u S. Lorenzu.

DANAŠNJI TLOCRT

KASNIJI ARHITEKTONSKI PROJEKTI

S. GIOVANNI DEI FIORENTINI Rim, poč. 1559.

8

Vojvoda Cosimo I. od Michelangela naručuje projekt za crkvu firentinske kolonije u Rimu, koja nikada nije sagra-đena dalje od temelja. Sačuvane su Michelangelove pri-premne studije i gravure drvenog modela. Postojeća cr-kva, sagrađena pod nadzorom Giacoma della Porte, nije rađena prema ovim projektima.

Michelangelov konačni projekt sadrži kružni prostor s ku-polom, naizmjence okružen s 4 niža pravokutna predvorja i 4 ovalne kapele. Tlocrt izgleda kao konglomerat od 8 ve-likih dijelova zida, na čijim su untrašnjim stranama posta-vljeni parovi stupova, koji zajedno oblikuju valjak ispod ku-pole, iz kojeg počinju zidovi koji okružuju kapele i predvor-ja. Neobičan amorfni oblik stupaca kupole uvjetovan je konfiguracijom unutarnjeg prostora. 8 sporednih prostorija nije međusobno povezano, već se prema središtu otvaraju kroz 8 lukova jednakih visina, ali nejednakih širina. Široki lukovi vode u predvorja i kor, a uži u ovalne kapele.

Polukugla kupole izdiže se iznad prstena tambura. Pravo-kutna predvorja i kor jače su izbočeni prema van nego ovalne kapele, pa stvaraju neku vrstu grčkog križa. Artiku-lacija se sastoji samo od plošnih toskanskih pilastara, a atika i tambur nemaju artikulaciju. Kupola je bliska onoj na Panteonu, polukružnog presjeka, stepenasta kod baze i glatke ljuske.

KAPELA SFORZA u S. Maria Maggiore, Rim, 1560 - 1573.

Jedina građevina u kojoj je Michelangelo realizirao svo-ju kasniju koncepciju prostora. Dimenzije su neuobičaje-no velike za taj tip građevine (visina, širina i dubina su po 18 m.). Proporcije su idealne za križni plan, ali Miche-langelo je križište pomaknuto naprijed, prema zidu boč-nog broda crkve, s kojom je kapela povezana uskim i kratkim bačvastim svodom. Transept kapele ima svođe-ne apside, koje u tlocrtu imaju oblik plosnatog segmenta kruga. Četvrti krak križišta, u kojem je oltar, ima pravoku-tan tlocrt, a širina bačvastog svoda veća je od njegove dubine. Slobodnostojeći stupovi postavljeni su dijagonal-no prema stupcima križišta.

Svod križišta izgleda kao napuhano jedro. Između lukova i kapitela stupova umetnuti su veliki blokovi imposta, a nji-hov friz se u plosnatijem obliku nastavlja duž zidova. Mo-nokromatika zidova, niski reljef njihove artikulacije, bogat-stvo svjetla koje dolazi kroz visoke prozore i neobičan mi-ran prijelaz među dijelovima svoda naglašavaju skulptu-ralnu kvalitetu prostora.PORTA PIA Rim, poč. 1561.

Nazvana po papi Piju IV., stoji na kraju sadašnje Via XX. Settembre. Radovi su trajali i nakon Michelagelo-ve smrti, a vanjska strana i atika završeni su u 19. st. Michelangelove pripremne studije bavile su se samo

9

oblikom prolaza, deriviranim iz tipa portala s edikulom. Prolaz zauzima centralni dio trodijelnog pročelja, a njegov je visoki reljef u kontrastu s ravnom površinom zida na lijevoj i desnoj strani, izvedenim u cigli. Kane-lirani pilastri prislonjeni na rustificirane stupce nose se-gmentni luk prolaza, iznad kojeg je zabat s volutama i girlandom. Nad njim se dižu dva para pilastara koji po-dupiru završni, nešto uži zabat. Detalji su zbijeni i neo-bični: vertikalne kanelire pilastara dižu se spram hori-zontalnih slojeva dovratnikâ prolaza; segmenti zabata uvijaju se prema unutra u dvije volute; na tim voluta-ma visi girlanda, a nad njom pluta teški mramorni blok s papinskom inskripcijom.

SANTA MARIA DEGLI ANGELI Rim, pregradnja, poč. 1561.

Pio IV. naručio je od Michelangela da tepidarium Dio-klecijanovih termi pretvori u crkvu u kojoj je trebao biti papin grob. Enterijer je jedinstven zbog antičkog svo-đenja i 8 granitnih stupova (14 m.) koji ga podržavaju, što je moraloo ostati neizmijenjeno. Michelangelo je ol-tar smjestio na poprečnu, a ne uzdužnu os velike dvo-rane, pa se čini kao da je dvorana transept crkve. Kva-dratne prostorije ispred kraćih strana i rotonda nasu-prot novom svetištu bile su pretvorene u predvorja s tri-jemovima. Oltar ispred svetišta bio je flankiran s 2 slo-bodnostojeća stupa, pa je time svetište praktički biloodsjećeno od dvorane. Zidovi i svod bili su bijeli, a jedi-na koloristička nota bili su stupovi od crvenkasta granita.

Monokromnost interijera Michelagelovih građevina bila je bitan dio njihove kvalitete. Motiv slobodnostojećih stupova ispred zidova davao je monumentalnost bez presedana. Njego- vi arhitektonski projekti nikada nisu bili vizionarski, upravo suprotno, on je vodio računa o željama naručitelja i lokalnim okolnostima. Nedovršena djela, poput kupole Sv. Petra ili Kapitola, bila su završena onako kako ih je zamislio, jer se na njegov projekt gledalo kao na najbolje moguće rješenje.

10. RIM 1550 - 1600. .

Pirro Ligorio i Jacopo Vignola nakon Michelangelove smrti nadgledaju radove na Sv. Petru. Uz to, Ligorio gradi Villu d' Este u Tivoliju, a Vignola palaču Farnese u Capraroli, tip rezidencijâ izvan grada, čija će kulminacija u Francuskoj biti Versailles. Fortifikacijski tip koji je bio značajan do ranog 16. st. zamijenjen je vrtovima i ukrasnim fontanama.

PIRRO LIGORIO 1510 - 1583.

Započeo je kao slikar. Pavao IV. Imenovao ga je nadglednikom radova na Vatikanskoj palači, ali morao se povuči s mjesta glavnog arhitekta Sv. Petra jer se nije striktno pridržavao Michelangelovih nacrta. Bavio se istraživanjem antike.

10

PREUREĐENJE DVORIŠTA BELVEDEREA

Eksedra gornjeg dvorišta je reducirana tako da joj je umetnut koridor i izgrađen gornji kat. Bra- manteovo kružno stubište, čiji je radijus bio proračunat prema izvornom obliku eksedre, bilo je maknuto i zamijenjeno stubištem s 2 ravna kraka koje je projektirao Michelangelo. U doba Pija IV. Iznad eksedre je sagrađen polukupolasti svod nazvan Nicchione. Sagrađeno je zapadno krilo gornjeg dvorišta, a sva su pročelja presvučena štukom. Natpis koji je tekao uokolo bilježio je dostignuća Pija IV.

Na nižem dvorištu završene su Bramanteove stube koje vode na gornju terasu i započeto je za-padno krilo. Umetanjem polukružnih stuba na užoj strani ispod Stanze, dobivena su sjedišta are- ne u kojoj su održavani turniri. Sa zgradama koje su ga okruživale, dvorište Belvederea postaje "cirkus" s eksedrama na obje strane. Zid iza stuba teatra u nižem dvorištu bio je bogato dekoriran kipovima alla antica. I štukatura na fasadama gornjeg dvorišta bila je tretirana u antičkom stilu.

VILA CASINO DI PIO Rim, poč. 1559.

Ligorio je započeo ovu malu vilu u Vatikanskim vrtovima za Pia IV. U središtu je ovalno dvorište, zidovi koji ga okružuju na užoj strani imaju uske ulazne kućice, a na dužim stranama su lođe s ar-hitravima. Lođa s gornje strane služi kao pred-vorje dvoetažnom Casinu, a nasuprotna donja lođa u stvari je dvorana s visokom atikom i zaba-tom. Umjesto artikulacije pilastrima i polustupovi-ma, zidovi su prekriveni reljefima, inskripcijama, kipovima, girlandama i edikulama.

Ligorio je uzor vjerojatno našao u građevinama ranog Rimskog carstva, kao i u Plinijevim opisi- ma vile Laurentine, što je vidljivo iz eliminiranja monumentalnog eksterijera, okretanju glavnog pročelja prema dvorištu i naročito u ovalnom ob-liku dvorišta. Utjecaj antike vidi se u skupim mra-mornim stupovima i sloju štukature preko zidova od cigle. Štuko i fresko ornament u interijeru ra-dili su Federigo Barocci, Santi di Tito i Taddeo Zuccari, a teme su bile sakralne i svjetovne, tre-tirane na antički način.

Casino je najvažniji primjer antičkih trendova u Ri-mu, koji se mogu vidjeti i na Rafaelovoj palači Bra-nconio dall' Acqua i Peruzzijevu dvorištu palače Massimo. No, dok je Rafael antičko naslijeđe asi-milirao na svoj majstorski način, Ligorijeva vila iz-gleda kao knjiga citata u kojoj su antički oblici re-producirani s maksimalnom točnošću.

VILA D' ESTE Tivoli, 1565 - 1572.

To je druga ljetna rezidencija na kojoj radi Ligorio. Vila stoji na vrhu brežuljka, a ispod nje, na padini i ravnom dijelu, nalaze se vrtovi podijeljeni centraln-im prolazom na 2 jednaka dijela. Krivudave stazevode iz vrta do terase ispred palače. Padina s tera-sama izgleda kao velik ornamentalni uzorak kom-

11

poniran od romboidnih dijelova, s puno različitih fontana.

Staze vode do pećina koje sadrže mitološke, dinas-tičke i herojske scene. Antička poprsja Esteove ko-lekcije bila su prilagođena ovom programu i postav-ljena u pećine. Najpoznatiji primjer programatske a-rhitekture je tzv. Rometta – minijaturizirani prikaz a-ntičkog Rima sa "smanjenim" Tibrom. Fontane u parku i pećine su rustificirane, kao i fontane na krip-toportiku, najnižem dijelu palače, u cilju spajanja u-mjetnosti i prirode.

Ligorijev udio u radu na vili nije posve jasan, ali naj-vjerojatnije je on bio tvorac projekta. Važnost ove vi-le je u tome što je cijeli repertoar tipičan za vile kas-nog 16. st. prvi put izveden u velikom mjerilu i cjelo-kupnom projektu. Kao novi tip građevine, vila je bila manje ovisna o uvriježenim zahtjevima nego što su to bile crkve i palače, pa je osobnost naručitelja i ar-hitekta imala veću slobodu izražaja.

GIACOMO BAROZZI VIGNOLA 1507 - 1573.

Rođen je u Bologni, započeo je kao slikar, a u Rim ga dovodi kardinal Alessandro Farnese. Zahvaljujući njegovu pokroviteljstvu počinje raditi na Sv. Petru i palačama Capitola. Za razliku od Ligoria, kojemu je dekoracija bila važnija od strukture, Vignola se striktno drži standarda i elemenata arhitektonske kompozicije. Njegov formalni repertoar sadrži Sangalovu tradiciju, a njegovi emilijski korijeni vidljivi su samo u nekoliko dekorativnih detalja.

TRAKTAT

1562. izlazi njegov traktat Regola delle Cinque Ordini, koji postaje vademecum (priručnik) arhitektima u 17. i 18 st. Tako dugo dok su pilastri i stupovi bili bitni elementi monumentalnih građevina, Vignolin traktat bio je nezamjenjiv u svojoj preciznosti i jednostavnosti, a prestao je biti koristan tek kad je kamen zamijenjen čelikom, staklom i betonom. Regola delle Cinque Ordini nije traktat u Vitruvijevom i Albertijevom smislu: Osim kratkog uvoda, on sadrži samo 32 table s opisima slika, a svaka tabla pokazuje 2 stupa s arhitravima. Nakon tabli slijede ilustracije arkada na stupcima s polustupovima, te detalji baza, kapitela i vijenaca. Jedinica za dimenziju određena je modulom. Pri građenju potrebno je samo odrediti odnos između modula i lokalne mjerne jedinice. Nakon opširnog studiranja antičkih građevina, on je odabrao proporcije "koje su smatrane najljepšima i najugodnijima za oko". Njegove su table arhitektima služile kao uzorci.

PALAZZO BOCCHI Bologna, 1545.

Građevina je poznata iz gravure: rustificirani temelji i okviri prozora u prizemlju podsjećaju na Palazzo del Te u Mantovi, a neobični detalji poput bista iznad pro-zora mezanina, inskripcije na podnožju zida i metope ispod balustrade, možda su bile ideje naručitelja. Por-tal i gornji kat bili su gotovo doslovne kopije ilustracija

12

iz Serlijeva traktata. Ornamentirane vrhove na prozo-rima mezanina Vignola je kasnije koristio u svojim projektima i bili su karakteristični za njegov rad.

VILA GIULIA Rim, poč. 1551.

Vignolina prva rimska građevina. Na projektu vile surađivali su Vasari i Ammannati. Okviri prozora u prizemlju i ulazni dio sa stupovima su rustificira-ni. Artikulacija centra pročelja predstavlja inovaci-ju: 3 otvora nalikuju motivu trijumfalnog luka i izve-deni su u kamenu, a taj dio je izbočeniji od ostalog zida izrađenog od cigle. Vila se nalazi izvan grad-skih zidina, što objašnjava njeno podsjećanje na fortifikaciju, kao i motiv trijumfalnog luka.

Glavni portal vodi u vestibul koji se otvara u polu-kružnu dvoetažnu dvorišnu lođu, dok su preostala tri dvorišna krila jednoetažna i sagrađena u Amma-nnatijevu stilu. U nišama na dužim stranama staja-le su antičke statue. Fasada nasuprot ulaznom kri-lu bila je dekorirana štuko reljefima i izvorno je ima-la mala vrata koja su vodila u drugu lođu koja je gledala na niži, bogato dekorirani nimfeum. Odatle, iz srca kompleksa, teče voda iz Aque Vergine, an-tičkog akvadukta kojeg je Julije III. obnovio i spro-veo do vile.

Temeljni element plana su razlike u razinama. Po-sjetitelj kroz dvoetažno pročelje prolazi u jednoeta-žno dvorište, ulazi u Ammannatijevu lođu iz koje se vidi nimfeum, smješten daleko ispod razine pr-vog dvorišta. Stube koje prolaze kroz zid vode na najniži dio, do Fontane Segrete. Polukružne stube koje vode od lođe dolje do nimfeuma nisu izvorno planirane, već ih je nakon početka radova zamislio Ammannati.

PALAZZO FARNESE Caprarola, poč. 1559.

Dok je još bio kardinal, Pavao III. je sagradio penta-gonalnu jednoetažnu utvrdu (rocca) koja je determi-nirala prizemlje buduće palače Alessandra Farne-sea, njegova unuka. Palača je pentagonalnog tlocr-ta, izvana izgleda kao pravokutnik, a dvorište je pos-ve kružno.

13

Kombinacija kruga i poligona pojavljuje se još neko-liko puta: u jednom kutu pentagona je poznato kruž-no stubište, a u drugom kružna kapela. Suvremeni-ke je najviše oduševio vješt raspored prostorija.

U prizemlju se izravno dolazilo do kružnog stubišta, a na prvom katu 5 centralnih dijelova pročelja tvore lođu otvorenu prema istoku, koja je zato ljeti hladnija. Manje prostorije na ostalim krilima imale su moguć-nost grijanja i korištene su za hladnijeg vremena. Svečane prostorije, jedinstvene veličine i dekoracije, sigurno je projektirao Vignola.

Prizemlje je u cijelosti tretirano kao podrum. Prvi kat ima pojedinačne pilastre, a na dvorišnoj strani stupci nose parove jonskih polustupova. Na zidovima oko ambulatorija dvorišta i na kapeli nalaze se parovi pi-lastara. Velika lođa na pročelju ima pojedinačne stu-pce. Raspored pojedinačnih i dvostrukih elemenata izveden je prema shemi b-a-b, što je osnovni motiv Vignoline arhitekture.

DVORIŠNA STRANA KRUŽNO STUBIŠTE TLOCRT PALAČE

PALAZZO FARNESE Piacenza, poč. 1558.

Vignola je projektirao i veliku palaču u Piacenzi, glav-nom gradu vojvodstva Parme i Piacenze. Radovi su prestali 1600. g. kad se dvor preselio u Parmu. Zavr-šena je jedva trećina projekta.Građevina je pravokut-nog tlocrta s pročeljima dugačkima 111 x 88 m. Duže pročelje je imalo 23 prozorske osi, a kraće 17. U dvo-rištu je trebao biti teatar s 15 polukružnih redova sje-dišta. Na sredini pročelja okrenutog prema gradu tre-bao je biti motiv trijumfalnog luka (kao na vili Giuliji) i toranj, a na fasadama prema vrtu otvorene lođe.

Shema podsjeća na Vatikan, zbog kombinacije palače, utvrde i vile. Ispred pročelja prema gradu planiran je jarak s pokretnim mostom, dok na vrtnoj strani nema tragova fortifikacije. Kao model za teatar u dvorištu poslužila je vila Madama, a artikulacija dvorišnih arkada ponavlja motiv gornjeg dvorišta Belvederea.

PORTICO DEI BIANCHI Bologna, poč. 1561.

14

Predstavlja veliko dostignuće urbane arhitekture u 16. st. Uža strana trga, nasuprot palači del Comune sadržavala je građevine raznih visina i širina, s arkadama i dućanima u prizemlju. Vignola im je sučelice postavio pročelje portika koje je u skladu s ostatkom trga. Arkade kružnih lukova na lođama u prizemlju i niski mezanin uokvireni su korintskim pilastrima. Dva gornja kata artikulirana su samo trakama pilastara, a prozori imaju ornamentalne gornje završetke.

SAKRALNA ARHITEKTURA .

Nakon pljačke Rima, gradnja sakralnih građevina je zamrla, osim radova na Sv. Petru. Jedino je podignuta bolnička crkva S. Spirito in Sassia, koju gradi Antonio da Sangallo Mlađi. To je prvi rimski primjer jednobrodne crkve s ravnim stropom i kapelama, koji je bio razvijen u Firenci u kasnom 15. st. Ova će crkva imati važan utjecaj u budućnosti, jer će tendencija proširivanja glavnog broda dovesti do novih prostornih oblika krajem 16. st.

IL GESÙ Rim, poč. 1568.

VIGNOLA projektira matičnu crkvu isusovaca u Rimu, koja pokazuje potpuni razvoj ovog novog tipa (širenje glavnog broda). Bačvasto svođen glavni brod širok je 18 m, na svakoj strani ima po 4 kapele, a završni zidovi transepta povezani su s vanjskim zidovima kapela. Iza križišta natkrive-nog kupolom nalazi se travej širine glavnog bro-da i prostrana apsida. Dvorana je impresivne ši-rine, s velikim parovima pilastara na obje strane. Svod se diže iznad karniše koja kontinuirano te-če od ulaza do stupaca križišta. Između parova pilastara niski lučni otvori vode u kapele. Glavni brod je dobro osvijetljen kroz prozore na pročelju i susvodnicama, a kapele su relativno mračne. Iz-nad kapela su galerije (coretti) koje su rešetkom odsječene od glavnog broda.

U crkvi takvog značaja kao što je Gesù kupola je bila neizbježna, a promjer kupole trebao je biti je-dnak širini broda. Vignola je ispunio zadatak tako da je nastavio niz kapela sve do stupaca križišta. Četiri uske kapele u kutovima oko križišta izdube-

15

ne su u stupcima. Rezultat je jednostavna i jasna konfiguracija različitih prostornih elemenata, a ku-pola izgleda kao leži na okolnim zidovima, a ne stupcima. Istodobno, ove 4 male kapele stvaraju prikladan prolaz između broda i transepta. Proče-lje je izvedeno prema projektu Giacoma della Porte (koji radi i svod), jer nekoliko Vignolinih pri-jedloga nije zadovoljilo kardinala Farnesea.

Na gravurama iz 17. st. veliki bačvasti svod iznad broda ima glatku bijelu štukaturu i gotovo je bez ukrasa. Sivi kamen parova pilastara presvučen je mramorom u 19. st. Štukatura i oltari u bočnim ka-pelama napravljeni su u vrijeme gradnje crkve. Iz-vorni interijer točno odgovara idejama i instrukcija-ma Koncila u Trentu. Vignola je ovom crkvom zna-čajno pridonio formiranju tipa baroknih longitudi-nalnih crkava.

S. ANDREA IN VIA FLAMINIA Rim, 1550 - 1553.

Vignola je obogatio i koncepciju centralno plani- rane crkve - prvi je kreirao sakralnu građevinu ovalnog plana. Ova mala memorijalna kapela dio je kompleksa vile Giulije. Pravokutan interijer nad-svođen je ovalnom kupolom.

S. ANNA DEI PALAFRENIERI Rim, poč. 1565.

Zadnjih deset godina života Vignola je u praksi izveo svoj koncept posve ovalnog prostora. Gra-đevina ima dvostruku ljusku: kombinaciju oval-nog interijera unutar pravokutne opne zida. Za razliku od Bramantea, Vignolin projekt ne poka-zuje uzajamnu povezanost eksterijera i interije-ra, već suprotno, interijer nema veze s eksterije-rom, prostor s ljuskom, niti artikulacija sa struk-turom.

Interijer je artikuliran s 8 korintskih stupova uvu-čenih u zid. Prostori između stupova, u kojima su oltari i niše, širi su od onih dijagonalno suprotnih na kojima su niski ulazi u kapele. Zid artikulira ritam širih i užih interkolumnija. Na glavnom pročelju i bočnoj fasadi (na via Angelica) nalaze se plosnati pilastri, koji su Vignolin zaštitni znak. Dva pročelja, na dužoj i kraćoj strani pravokut-nika, imaju jednak broj dijelova (5) unatoč razlici u dužini. Na ovoj cen-tralno planiranoj građevini nije samo interijer nepovezan s eksterijerom, već je i sustav glavnog pročelja nepovezan s onim na bočnoj fasadi.

RAZDOBLJE 1575 - 1600.

16

Nastavlja se gradnja Sv. Petra, završavaju se Gesù i palače na Capitolu. Nova krila dodana su u Vatikanu, a u dvorištu Belvederea Sixto V. gradi novu biblioteku između niže i više terase, što je uništilo veliku Bramanteovu arhitektonsku perspektivu. Jednakom bezobzir- nošću Sixto V. ruši staru Lateransku palaču i zamjenjuje je novom dosadnom građevinom. Sagradio je nove ulice (via Sistina još nosi njegovo ime) i postavio obeliske na Piazzu del Popolo, ispred S. Marije Maggiore i ispred nove Lateranske palače, a onaj ispred Sv. Petra premjestio je na sadašnje mjesto. Podizanje obeliska na krajevima novih ulica i ispred velikih crkvi ima orijentacijsku funkciju i u skladu je s tridentskom "restauracijom". Na Trajanov stup i onaj Marka Aurelija postavio je figure Sv. Petra i Sv. Pavla.

GIACOMO DELLA PORTA 1533 - 1602.

Kao "arhitekt rimskog naroda" postaje nadglednikom radova na Capitolu nakon Michelan- gelove smrti. Još za Vignolina života projektira pročelje crkve Gesù i gradi transept, kupo- lu i kor. Godine 1573. nakon Vignoline smrti imenovan je glavnim arhitektom Sv. Petra, gdje radi grobne kapele Grgura XIII i Klementa VIII. Nakon rušenja Rossellinijevog-Bramanteovog kora, Porta gradi zapadni krak križišta i kupolu. Također nasljeđuje Vignolu na završnim radovima na palači Farnese. Bio je glavni Michelangelov učenik. Svoje modele ne pronalazi u antici; njegovi kapiteli, portali i okviri prozora su standardizirane simplifikacije Michelangelova formalnog idioma iz Sv. Petra i Capitola.

USPOREDBA PROČELJÂ GESÙ (Porta - Vignola)

PORTA je reducirao broj niša i skulptura te udvo-stručio sve elemente uz glavni portal, čime je odu-zeo pojedinačnim elementima njihovu samostal-nost. Povećavajući reljefnost i visinu, njegova she-ma vodi do klimaksa na centralnom dijelu, gdje se nalaze portal, amblem Jezuita, dvostruki zabat, ve-lik gornji prozor, grb Farnesea i na kraju Sveti Križ. Udvostručujući zabat glavnog portala, Porta je na- DELLA PORTA

pustio utopiju kako pročelje antičkog hrama može biti primijenjeno na kršćanskoj crkvi. Portal i prozor nad njim daju tako snažan naglasak, da centralni dio pročelja izgleda kao jedna vertikalna cjelina.

VIGNOLA je nastojao sačuvati ravnotežu pročelja antičkog hrama. U usporedbi s Portinim teškim pa-rovima pilastara, Vignolin ritmički sustav niša, por-tala i pilastara je daleko kompleksniji, odnos vertika-la i horizontala finiji, a tretman površine bogatiji. VIGNOLA

S. MARIA AI MONTI Rim, poč. 1580.

Tlocrt je jednostavnija verzija crkve Gesù: po tri kapele sa svake strane broda, transept po-vezan s kapelama i polukružna upisana apsi-da. Razlike su u tome što su ulazi u kapele u-okvireni s po jednim pilastrom (a ne parovima pilastara), koji odgovaraju izbočenjima na en-tablaturi. Zbog tih prekida u horizontalnosti entablature brod nije jedinstvena dvorana kao u Gesù, već prostor s vertikalnim podjelama.

17

S. ANDREA DELLA VALLE Rim, poč. 1591.

Interijer pokazuje tendenciju vertikalnog nagla- šavanja (kao u crkvi S. Maria ai Monti). Pilastri koji su opet pojedinačni imaju s obiju strana malo uvučene polupilastre. Ovi izbočeni pilastri, iznad kojih su istureni dijelovi na glavnom arhi-travu, nastavljaju se preko svoda kao poprečni lukovi. Ulazi u kapele dignuti su skoro do visine arhitrava. Strmije proporcije kupole i kora nagla-šavaju vertikalnost broda.

MARTINO LUNGHI STARIJI 1540 - 1591.

Vignolin sljedbenik, prvi put se javlja 1568. pri gradnji crkve S. Croce u Bosco Morengu. Od 1569. g. aktivan je u Rimu i vodi radove u Vatikanu i Quirinalu. Godine 1578. prima narudžbu za pregradnju tornja palače del Senatore na Campidogliju.

PALAZZO BORGHESE Rim, poč. 1560.

Najznačajnija građevina na kojoj je radio Lunghi, iako se ne može sa sigurnošću utvrditi njegov udio u izgra-dnji. Pročelje ima 5 etaža, a portal je flankiran s 2 slo-bodnostojeća stupa, što je identično Vignolinom proje-ktu portala Cancellerije, prikazanom u Cinque Ordini. Centralni prozor je naglašen slijepom arkadom, pilas-trima, balustradom i zabatom, pa je središnja os na o-bje etaže naglašena na drugačiji način. Bilo je prijedlo-ga da se projekt pročelja pripiše Vignoli, a slabosti bi se mogle objasniti činjenicom da nije nadgledao gradnju.

Palača Borgheze nije poznata zbog pročelja, nego zbog dvorišta s parovima stupova. Ovakav motiv se če-sto javlja u genovskoj i lombardijskoj arhitekturi, ali u Ri-mu nije imao prethodnika. Nije posve jasno jesu li ovi dvostruki stupovi građeni u doba kad i pročelje (1560.), ili ih je uveo Lunghi kad je bio zadužen za drugu fazu gradnje (1586.). To je jedno od najljepših rimskih dvorišta.

DOMENICO FONTANA 1543 - 1607.

Njegova slava je temeljena prije svega na premještanju i ponovnom podizanju obeliska na trgu Sv. Petra, što je bio zadivljujući inženjerski poduhvat. Sixto V. mu je povjerio sve svoje arhitektonske projekte. Gradio je nove ulice, a s bratom Giovannijem napravio je prvi akvadukt u Rimu nakon antike.

Fontana je igrao važnu ulogu u 3 papinske palače: Vatikanskoj, Quirinalskoj i Lateranskoj, koja je sagrađena po njegovu projektu.

Izgradio je i

18

novu Vatikansku biblioteku (1589.) u dvorištu Belvederea i kapelu Sistinu (papin mauzolej) uz crkvu S. Maria Maggiore.

VILA MONTALTO - PERETTI Rim

Sixto V. dao je Fontani veoma malo vremena, tako da je vila mogla biti sagrađena samo uz standardizirani formalni rječnik, koji je bio reduciran na mali broj tipova. To objašnjava uniformni i čak monotoni karakter ove posve neoriginalne građevine, na kojoj su primijenjeni utvrđeni modeli i artikulacije iz Vignolinih Cinque Ordini. Fontanin nedostatak imaginacije nije smetao papi kojem je bila bitna samo efikasnost, a ne sporo sazrijevanje umjetničke ideje.

11. SJEVERNA ITALIJA: GENOVA, MILANO I . PIEDMONT .

GALEAZO ALESSI 1517 - 1572.

Rođen u Perugiji, bio je jedan od najvećih arhitekata tog doba. Za Milano i Genovu njegove su građevine tipološki i stilski jednako važne kao Palladijeve palače i vile za Veneto.

VILA CAMBIASO Genova, 1548.

Trodijelna lođa flankirana izbočenim krilima tipolo-ški slijedi Peruzzija. Artikulacija pročelja je izvanre-dna: u prizemlju su dorski polustupovi, na gornjem katu kanelirani jonski pilastri. Udvostručavanje pila-stara na izbočenim stranama daje snagu koja pod-sjeća na Rafaela.

U interijeru je veliki salon smješten iznad ulazne lo-đe i vestibula, a njegov svod doseže do krova, tako da je prostor osvjetljen i kroz prozore gornjeg meza-nina. Iza salona je lođa gornjeg kata, čiji je svod po-duprt parovima stupova. Lođa je bogato dekorirana.

S. MARIA DI CARIGNANO Genova, projektirana 1549.

Kvadratan tlocrt s upisanim grčkim križem, če-tiri kapele na uglovima i apsida upisana u zid-nu masu. Glavna kupola nad križištem okruže-na je s četiri manje kupole i dva zvonika (umje-sto 4 planirana). Vrhovi zvonika dosežu visinu glavne kupole, dok se četiri manje kupole jed-va uzdižu iznad krova građevine. Stupci križiš-ta su neobično masivni, a promjer kupole je sa-mo malo širi od krakova križišta.

Alessi se služi iskustvom Sv. Petra, pa kupola

19

iznutra izgleda nekako zbijena i unatoč visini ne djeluje kao centar građevine. Krakovi izva-na imaju pročelja, na kojima veliki pilastri nose zabate s velikim polukružnim prozorima. Ova se crkva, zajedno s Todijem i Montepulcianom, može smatrati najboljom centralnom građevi-nom 16. st.

STRADA NUOVA Genova

Alessijev stil imao je trajni utjecaj na đenovešku arhitekturu i najjasnije se vidi na palačama u Stradi Nuovi, koju je projektirao Alessi. Od 1558 - 1570. ovdje se smjestilo 11 plemićkih palača. Širina i visina pročelja bile su propisane, portali nasuprotnih palača trebali su biti jedni nasuprot drugih, a razdvajale su ih uske uličice. Sve su palače imale 2 kata i mezanin, a interijeri su uređi- vani prema želji plemića. Uloga i posebna kvaliteta Strade nuove mogu se usporediti s pročeljima palača uz Kanal grande u Veneciji.

PALAČA MARINI Milano, poč. 1558.

Najveća Alessijeva palača u centru Milana, gra-đena je za đenoveškog naručitelja. Veličina i luk-suz ove rezidencije mogu se mjeriti sa Sikxtovom Lateranskom palačom. Pročelje je troetažno, sa 17 prozorskih osi. Fasada ima «klasični» sustav artikulacije, a njeni subordinirani elementi imaju vlastiti život, pa je ornament potisnuo strukturu.

Edikule prozorâ u prizemlju stisnute su između dorskih polustupova. Arhitravi edikula sačinjeni su od snažno izbočenog kamena. Na prvom katu pi-lastri uz prozore sužavaju se prema dolje, a u pra-zninama na prekinutim zabatima nalaze se grotes-kne ljudske i životinjske glave, koje služe kao pot-pornji okvirima prozora na mezaninu. Pilastri na najgornjem katu također se prema dolje sužavaju, a njihove kanelire konvergiraju. Osim toga, nema-ju ortodoksne kapitele, već blokove koji nose og-romne glave flankirane konzolama.

Svaki par od 24 dorska stupa u dvorištu nosi segmente arhitrava koji tvore imposte polukružnim arkadama. Te-ški stupci gornjeg kata stoje na interkolumnijima prizem-lja. Kontrast između bogatog ornamenta jonskih stupa-ca i jednostavnosti dorskih stupova je učinjen namjer-no. Prema teoretičarima, jonski red je ženski, a dorski muški; u skladu s tim, na konzolama iznad dorskih stu-pova su lavlje glave, a na gornjem jonskom katu su ka- PALAČA MARINI - TLOCRT

rijatide.

S. MARIA PRESSO S. CELSO Milano, prije 1570.

Alessi je nadgledao radove i projektirao pročelje, koje je dovršio Martino Bassi. Usporedba projekta i izvedbe

20

pokazuje kako je Bassi zadržao osnovne elemente Ale-ssijeve koncepcije, ali je reducirao dekoraciju i njen re-ljef. Na dvije zone atike grubi i više primitivni oblici za-mijenili su Alessijeve fine detalje. Opširan «didaktički» program kipova i reljefa na pročelju podsjeća na Sanga-llov i Michelangelov projekt S. Lorenza u Firenci. Deko-racija zidne površine je i veća nego što je primjereno fa-sadi crkve koja ima pročelje antičkog hrama. Klasični redovi, stupovi, arhitravi i zabat su tek nešto više od po-zadine skulpturâ.

S. VITTORE AL CORPO Milano, poč. 1650.

Alessijeva uloga u ovoj velikoj crkvi koju je završio Mar-tino Bassi, nije sasvim razjašnjena. Bazilika s glavnim i bočnim brodovima, redovnički kor iza oltara i apside transepta ponavljaju shemu drugih crkava olivetanskog reda. Centraliziran postav transepta i kora podsjeća na centralno planirane lombardijske crkve kasnog 15. st. Promjer kupole je manji od širine glavnog broda, a stup-ci kupole pomaknuti su u glavni brod i tvore jasnu razli-ku između broda i križišta.

U srednjovjekovnim crkvama redovnički kor je dosezao do prvog traveja glavnog broda, a od transepta i kongregacije bio je odijeljen zidovima i visokim pregradama. Visoki oltar u koru bio je jedva vidljiv iz glavnog broda, a poseban oltar za kongregaciju stajao je ispred redovničkog kora. Nasuprot tome, u S. Angelu i S. Vittoreu redovnici su sjedili u koru iza visokog oltara, koji je od kongregacije bio odijeljen samo niskom balustradom i tako posve vidljiv iz glavnog broda. Svetište je od kongregacije odvojeno dvjema stubama; u S. Angelu te stube su smještene između prednjih, a u S. Vittoreu između stražnjih stupaca križišta.

SS. PAOLO E BARNABA Milano, 1561- 1567.

Visok oltar stoji između stražnjih stupaca križišta, is- pred redovničkog kora. Ovi stupci su toliko pomak-nuti u dubinu prostora, da više ne izgledaju kao pot-pornji svoda križišta, nego kao vertikalni dijelovi tri-jumfalnog luka koji uokviruje oltar i istodobno označava granicu između križišta i kora. Prednji stupci kri-žišta su daleko manje izbačeni u prostor i zato je luk kojeg podupiru (koji razdvaja bačvasti svod broda od svoda križišta) viši i širi od trijumfalnog luka. Iz glavnog broda se vidi prednji luk kao ovir trijumfalnog luka, a on kao okvir oltara. Svod iznad križišta viši je od svoda glavnog broda. Neobično fina štuko dekoracija pažljivo je usklađena s ele-mentima arhitekture.

Posljednje godine života Alessi provodi u Perugiji, vjerojatno zato što je milanski nadbiskup Karlo Borromeo velike arhitektonske zadatke prenio s Alessija na mlađeg Pellegrinija. Borromeo je imao vodeću riječ na Tridentskom koncilu, a sve odluke je energično nastojao provesti u djelo. Zahvaljujući njegovoj aktivnosti, Tridentski koncil je

21

imao raniji i dulji utjecaj na crkvenu arhitekturu u Lombardiji nego u Rimu. 1577. g. izlaze njegove «Instructiones» o protu-reformacijskim građevinama i crkvenom namještaju.

PELLEGRINO PELLEGRINI 1527 - 1596.

Nadbiskup Borromini mu povjerava sve važnije građevine, a 1567. g. postaje glavnim arhitektom milanske katedrale. Koristio je pojednostavljeni Alessijev formalni rječnik, a njegov vlastiti stil bio je manje elegantan i više umjeren, ali bogat idejama.

CANONICA u palači Arcivescovile, Milano, 1564.

Kanoničko dvorište u biskupskoj palači okruženo je visokim rustificiranim arkadama na stupcima s pilastrima. Obje etaže su izuzetno visoke.

COLLEGIO BORROMEO Pavia, 1564.

Arkade dvorišta imaju parove stupova koji nose segmente arhitrava - shema preuzeta iz dvorišta Alessijeve palače Marini. Skulpturalni ornament je potisnut, pa Pellegrinijeve arkade (za razliku od Alessijevih) izgledaju lagane i gotovo bez te-žine. Pročelje je manje atraktivno. U prizemlju se izmjenjuju pravokutni prozori s višim kružno za-vršenim nišama. Na gornjim katovima samo je centralni dio naglašen visokim lukom iznad kojeg je zabat. Treći sistem se javlja na dvodijelnim la-ganim izbočenjima koja flankiraju pročelje, s pro-zorima koji osvjetljavaju dva stubišta. Na nekoj manjoj građevini, gomilanje motiva može se shva- kao idiom tog vremena ili capriccioso, ali na fasa-di sa 17 prozorskih osi to djeluje nemirno ili kao DVORIŠTE COLLEGIA

gubitak discipline.S. FEDELE Milano, poč. 1569.

Pellegrinijeva najznačajnija sakralna građevina u Mila-nu. Brod se sastoji od samo dva kvadratna traveja. Nji-hove svodove podupiru polukružni lukovi zida i popreč-ni lukovi koji počivaju na 6 ogromnih slobodnostojećih stupova. Strukturalni elementi i zid koji ih okružuje, ne-maju ništa zajedničko osim kontinuiranog korintskog ar-hitrava, koji je izbočen preko stupova. Dijelovi zida iz-među stupova artikulirani su b-a-b motivom trijumfal-nog luka.

Pellegrinijev projekt pokazuje transept čiji su završni zi-dovi poravnati s brodom, kupolu iznad kvadratnog križi-šta i polukružnu apsidu. Kupola s polukružnom vanjs-kom ljuskom trebala je biti na tamburu, a planirana je i

22

lanterna.

Interijer nadmašuje Gesù jasnoćom i svjetlošću. U obje crkve cilj je bio širok prostor i slobodan pogled na visoki oltar. Dok Vignola (u Gesù) zidove u kojima su lukovi stavlja iza zidova koji zatvaraju brod, Pellegrini noseće elemente stavlja ispred zidova. Dok su kapele Gesùa duboke, tretirane kao sporedni prostori i ne sudjeluju u općem dojmu, kapele S. Fedelea su plitke, otvaraju se prema brodu visokim arkadama i djeluju kao artikulacija zidova, a ne sporedni prostor. Gesù se ugleda na Bra-mantea (pilastri Sv. Petra), a Fedele direktno na antiku.

S. SEBASTIANO Milano, poč. 1577.

Pellegrini se opet okreće antičkom modelu. Kružni tlo-crt, konstrukcija i dekoracija kupole inspirirani su Pan-teonom, a ne Tempiettom.

MILANSKA KATEDRALA

Kao dugogodišnji glavni arhitekt milanske katedrale, Pellegrini gradi visoke pregrade između kora i ambulatorija, te kriptu ispod kora (scurolo). Još nije poznat njegov udio u projektu pročelja, ali sigurno je zagovarao pročelje "novog" stila. Na neo-gotičkoj fasadi sačuvana su 4 portala bočnih brodova, započeta za njegova vremena.

MARTINO BASSI 1542 - 1591. OBNOVA S. LORENZA U MILANU 1573.

Najveći pothvat u crkvenoj arhitekturi 16. st. u Milanu bila je obnova starokršćanske rotonde, koja se srušila. Nadbiskup Carlo Borromeo je sakupio sredstva i pri-premio planove za obnovu. Radove je nadgledao Ma-rtino Bassi, koji nije doživio završetak crkve. Carlo Borromeo je naredio da se tlocrt stare crkve ne smi-je mijenjati, pa kasnoantički četverolisni plan odre-đuje vrlo kompleksnu prostornu organizaciju interijera, definiranu zidovima građenima u 15. st.

Glavni problem restauracije bila je kupola (široka pre-ko 20 m) i konstrukcija njenih 8 potporanja. U interije-ru su trebali biti masivni dorski stupci kupole i izboče-na glavna karniša, koji bi stvorili dojam mračne monu-mentalnosti, dok je stara građevina vjerojatno bila transparentna i bez težine, kao San Vitale u Ravenni. Način na koji je San Lorenzo na kraju obnovljen pred-stavlja odjek Bramanteova plana Sv. Petra, koji je bio podsjetnik na kasnoantički centralni plan S. Lorenza.

23

12. PALLADIO 1508 - 1580. .

QUATTRO LIBRI DI ARCHITETTURA

Palladijev traktat je pisan za humaniste i obrazovane ljude, dok su Vignolin i Serlijev namijenjeni praktičnim arhitektima. Palladio je poznavao antičke spomenike i Vitruvijevo djelo. Rođen je u Padovi, a klesarsku naobrazbu dobio je u Padovi i Vicenzi.

1. KNJIGA govori o 5 redova, o najznačajnijim zahtjevima kod građenja, o privatnim građevinama, ulicama, mostovima, trgovima i hramovima. 2. KNJIGA donosi projekte za velik broj urbanih i ruralnih kuća, te ilustracije grčkih, rimskih i vlastitih kuća, koje postavlja uz antičke građevine.3. KNJIGA sadrži opise javnih građevina, npr. most Rialto u Veneciji (njegov vlastiti projekt).4. KNJIGA opisuje antičke hramove u Rimu i drugim mjestima (u Italiji i izvan nje), a kao jedinu modernu građevinu uvrštava Bramanteov Tempietto. Znanje iz Vitruvija i antičkih spomenika povezuje s oblicima 16. st. stvarajući novo jedinstvo.

Oko 1538. g. upoznaje humanistu Gian Giorgija Trissina, patricija iz Vicenze, koji pre- poznaje njegov talent i postaje njegovim zaštitnikom. Godine 1541. odlaze u Rim, a nakon povratka postaje arhitektom vinčentinskog plemstva. Kasnije još nekoliko puta putuje u Rim. Zahvaljujući svom ugledu postaje članom Accademije Olimpice. 1561. g. dobiva narudžbe iz Venecije, pa se tamo preselio s obitelji (1570.), gdje se tiskaju Quattro libri. Ostaje u kontaktu s Vicenzom i pri kraju života projektira teatar za Accademiu Olimpicu.

S. GIORGIO MAGGIORE Venecija, poč. 1566.

Palladijeva prva velika sakralna građevina. Trobrodna bazilika s dugačkim svetištem, kupolom nad križištem i transeptom koji završava polukupolama. Svodovi i zido-vi su u bijelom štuku, a polustupovi, pilastri i arkade u sivom. Glavni brod s tri traveja ima bačvasti svod s lune-tama, a bočni brodovi križno-bačvaste svodove. Ogrom-ni polustupovi na visokim pijedestalima stoje uz glavni brod, a niži parovi pilastara koji nose arkade i polu-stupovi između pilastara su u bočnim brodovima. Bočni brodovi se iza križišta nastavljaju s još jednim travejom. Svetište se nastavlja na glavni brod, ali je dulje i šire od traveja glavnog broda i od njega se ra-zlikuje križnim svodom kojeg podupiru kanelirani slo-bodnostojeći stupovi. Palladijeva karakteristična in-vencija je skupina slobodnostojećih stupova između svetišta i redovničkog kora.

Palladijeva je ideja bila stvoriti "antičku kršćansku crkvu". Pročelje odaje koncepciju portika sa stupovima antičkog hrama, ali tamo su stupovi trodimenzionalni i slobodnostojeći. Glavni i bočni brodovi su različitih visina i bazilikalnog su presjeka, posve različitog od presjeka antičkog hrama. Palladio se s istim problemom suočava i na 3 venecijanske crkve i rješava ga uvijek na isti način: na najmanju moguću mjeru reducira uzdizanje glavnog broda nad bočnim brodovima, na pročelje stavlja veliki kompozitni red, a kosine zabata su paralelne s kosinama krova. Sa svake strane pročelja je niži i plosnatiji korintski red s poluzabatima. Time su dva "antička" sustava projicirana na pročelje crkve i oba imaju potpuno razvijenu entablaturu, od kojih niža ide ispod velikog reda.

24

S. FRANCESCO ALLA VIGNA Venecija, poč. 1562.

Gradi se pod Palladijevim nadzorom, istovremeno kad i interijer S. Giorgija. Centralni i bočni dijelovi stoje na zajedničkoj bazi. Bočni pluzabati stoje na polustupovima umjesto na pilastrima koji su upotrebljeni samo na uglovima, pa niži sustav ima karakteristike hrama in antis.

REDENTORE Venecija, poč. 1577.

Na pročelju je veliki red tretiran kao na hramu in antis. Visina glavnog zabata jednaka je visi-ni vrha svoda. Iznad glavnog zabata uzdiže se visoka atika, krov glavnog broda i podupira-či iznad poluzabata. Arhitrav nižeg reda odgo-vara glavnoj karniši u interijeru, fasada odraža-va strukturalni sustav interijera i po prvi put pročelje postaje integralnim dijelom građevine. Pročelje, kupola, tornjevi i krovovi ujedinjeni su u izvrsno uravnoteženoj kompoziciji.

Crkvu podiže republika Venecija za vrijeme ku-ge u čast Ozdravitelja, a zbog procesija Senat je odabrao uzdužni umjesto centralnog plana. Nasuprot ulazu velika arkada se otvara prema visokom oltaru i prostoru ispod kupole, koji iz-gleda širi od glavnog broda, iako su jednake ši-rine.

Kao i u S. Giorgiju, prezbiterij i svetište su od-vojeni stupovima, ali su ovdje postavljeni polu-kružno i njihov arhitrav podupire polukupolu a-pside. Crkva je jednobrodna, s bočnim kapela-ma koje su međusobno povezane i trolisnim svetištem. 50 godina kasnije, za vrijeme nove kuge, senat se odlučio za centralni plan crkve S. Marije della Salute.SVJETOVNE GRAĐEVINE .

BAZILIKA PALLADIANA Vicenza, poč. 1549.

Srednjovjekovna kuća Senata, oko koje Palladio gradi dvoetažnu lođu. U prizemlju je broj arkada određen po-ložajem starije građevine, a kod određivanja interkolu-mnija trebalo je voditi računa o 3 široka prolaza koja su vodila kroz građevinu, ispod velike dvorane. Na sva-kom stupcu lođe je polustup čija je entablatura istaknu-ta na entablaturi duž zida. Niži slobodnostojeći stupovi umetnuti su u ovaj glavni red, a njihovi arhitravi služe kao imposti polukružnim arkadama. Sličan oblik ovog motiva javlja se 10 godina ranije, u Serlijevoj IV. Knjizi i na gornjem katu Sansovinove Biblioteke. Na Bazilici o-vaj motiv ima praktičnu primjenu: odvojivši stupove ni-žeg reda od stupaca, Palladio je mogao integrirati stari-je dijelove građevine, koji su bili nejednake širine, u su-

25

stav naoko jednakih arkada. Na Biblioteci je skulptural-na dekoracija postavljena između ključnih kamenova a-rkade i skulptura na atici. Dojam Biblioteke rođen je iz bogatog jonskog reda na gornjem katu, a dojam Bazili-ke proizlazi iz «muškog» dorskog reda u prizemlju.

LOGGIA DEL CAPITANATO Vicenza, nar. 1571.

Rezidencija venecijanskog gradskog kapetana za Vicen- zu, stoji nasuprot Bazilici. Izgrađene su samo tri prozor-ske osi, a nije poznato je li Palladio projektirao 5 ili 7 osi. Ogromni kompozitni red lođe izuzetan je primjer njegova kasnijeg stila. U usporedbi s jasnim, neobično pažljivo iz-vedenim detaljima Bazilike, oblici lođe djeluju grubo i silo-vito. Volumen stupaca je ekstremno reduciran, prozorski okviri gornjeg kata prekidaju entablaturu, triglifi podupiru arhitrave balkona, a zid je prekriven štuko ornamentima. Između ovih nemirnih, namjerno neklasičnih oblika, stoje 4 visoka polustupa sa svojim dijelovima entablature na vr-hovima. Stupu, elementu najvećeg značaja i dostojanstvaklasične arhitekture, pridana je najveća pažnja time što dominira katovima ove moderne utilitarne građevine.

PALAČE .

U II. Knjizi traktata Palladio ilustrira 5 palača koje je projektirao u Vicenzi. Njihova pročelja postoje i uglavnom odgovaraju ilustracijama, ali njihove stražnje strane ne podsjećaju na ilustracije. Traktat se ovdje još jednom dokazuje kao kombinacija teorije i «vitruvijanske» rekonstrukcije. Palladijevi tlocrti i elevacije transformiraju palače vičentinskih patricija u arhitekturu antičkih kuća, a njihova dvorišta postaju monumentalnim vitruvijanskim peristilima.

Za patricije u terrafermi dvorište nije bilo ista stvar kao za njihove suvremenike u Rimu ili Firenci. Uske srednjovjekovne ulice i gustoća izgrađenih područja Vicenze nisu dopuštali velike građevne parcele. Statusni simboli naručitelja bila su ulična pročelja i prostorije na pianu nobile. Palladijeva pročelja podijeljena na dvije etaže otprilike jednakih visina i ras- pored prozora istog su tipa kao Sanmichelijeva u Veroni.

PALAZZO THIENE Vicenza, poč. 1542.

Palladijevo rustificirano pročelje sadrži rimske odjeke i podsjeća na mantovanski stil Giulia Romana.

PALAZZO VALMARANA Vicenza, poč. 1565.

Veliki pilastri na pročelju već pokazuju trend pretjeri-vanja u dimenzijama, koji je karakterističan za Palla-dijev kasniji rad i može se vidjeti na Loggiji del Capi-

26

tanato.

Ostale Palladijeve palače:

PALAZZO CHIERICHATIPALAZZO BARBARANPALAZZO ISEPPO PORTO

VILE .

Palladio je projektirao više od 20 vila za venecijansko i vičentinsko plemstvo i stvorio tip vile za terrafermu. Okolnosti koje su doprinijele razvoju takvog tipa bile su otkriće Amerike i turska osvajanja na istočnom Mediteranu. Venecijanska pomorska trgovina bila je ugrožena i ona se okreće poljoprivrednom razvoju terraferme. Gradi se sustav navodnjavanja, a seoski posjedi postaju izvor prihoda plemstva. Za razliku od rimskih i firentinskih seoskih boravišta, Palladijeve su vile okružene poljima i vinogradima koji pripadaju vlasniku. Stoga posjed uključuje kuće za radnike na imanju, staje, vinske podrume i skladišta za žito. Skromni posjedi terraferme ne mogu se takmičiti s terasastim vrtovima, labirintima, fontanama i pećinama Rima.

Glavna kuća je obično dvoetažna, a ponekad i jednoetažna, ima od 5 do 7 prozorskih osi i u pravilu stoji na povišenom dijelu terena. Redovito ima predvorje sa stupovima ili stupcima iznad kojeg je zabat, a tamo gdje to dopušta teren, sa strana su dva niska otvorena krila koja vode u gospodarske zgrade.

S obzirom na smještaj lođa i zabata, svaka Palladijeva vila predstavlja novu varijantu. Zabat se može uzdizati iznad krova, ili je postavljen ispred njega. Lođe mogu biti dvoetažne, ili veliki red stoji ispred dviju etaža. Krila vile mogu biti paralelna, mogu biti pod pravim kutom prema osi vile, ili su zaobljena i stoje ispred nje. Tlocrt cijele skupine uvijek je simetričan, kao i tlocrt vile sa salonom u središtu. Dimenzije pojedinih prostorija i njihova geometrija određeni su sustavom racionalnih proporcija, što je karakteristika Palladijeve arhitekture koja se najjasnije vidi u vilama, a potječe od Vitruvija i Albertija. Svatko tko uđe u Palladijeve vile podsvjesno osjeća ovu geometrijsku organizaciju, koja njegovim građevinama daje uvjerljivu kvalitetu.

LA ROTONDA Vicenza, 1566 - 1570.

Razlikuje se od ostalih Palladijevih vila po tome što nema gospodarskih zgrada. To je njegovo je-dino djelo koje potpuno odgovara ilustracijama u Quattro libri i ovdje je uspio do kraja ostvariti svo-ju viziju "dobre građevine".

Tlocrt je simetričan u obje osi i komponiran od je-dnostavnih i zato lijepih geometrijskih likova: kva-drata, pravokutnika i kruga. Jednaka predvorja s jednakim zabatima pojavljuju se na sve 4 strane, čak je jednak i broj stuba koje vode do lođa. Svod iznad centralne prostorije ima oblik kupole, što je do tada bilo korišteno samo u crkvama. Budući da je naručitelj prihvatio sve ciljeve i ideale arhitekta, Rotonda predstavlja primjer idealne arhitekture.

VILA MALCONTENTA MestreVILA BARBARO MaserVILA GODI Loneda

27

VILA POJANA MAGGIOREVILA MORENGO projekt

13. VENECIJA I PADOVA U KASNOM 16. st. .

Nakon Sansovinove smrti (1570.) Palladio postaje najistaknutijim arhitektom Venecije. Nakon požara 1574. i 1577. g. on podnosi prijedlog obnove Duždeve palače, a radove je izveo Antonio da Ponte, glavni arhitekt Signorije.

MOST RIALTO Venecija, 1588 - 1591.

Remek-djelo Antonia da Pontea bio je most Rialto, za kojeg je koristio Palladijeve crteže. Drveni most je zamijenjen kamenim, a njegova visina i širina bile su proračunate tako da omoguće plovidbu Kanalom Grande i gradnju dućana na njemu samome. Nad središnjim dijelom je velika otvorena arkada. PALLADIJEV CRTEŽ MOSTA RIALTO

SCUOLA GRANDE DI S. ROCCO Venecija, 1560.

Autori: Scarpagnino i Giangiacomo da Grigi. Kom-pleks pridružen crkvi sadržavao je prostorije škole i velike dvorane poznate po Tintorettovim slikama. Na dvoetažnom pročelju su slobodnostojeći stupovi pos-tavljeni na izbočene pijedestale. Venecijansko oduše-vljenje skupim kamenom vidljivo je u polikromnim in-krustacijama. Stubište koje vodi u gornju dvoranu izu-zetno je važno za povijest stubištâ. Dva paralelna ba-čvasto svođena kraka vode do odmori- ULAZ U SCUOLU

šta, a odatle jedan širi, kupolom natkriti centralni krak zaokreće za 180 stupnje-va i vodi na gornji kat. Unatoč jednostav-nosti, raspored je u cjelini monumentalan.

STUBIŠTE PROČELJE SCUOLE DI S. ROCCO

VINCENZO SCAMOZZI 1552 - 1616.

U Veneciji radi Nove Prokurative uz Sansovinovu Libreriju, na južnoj strani trga. Nakon Palladijeve smrti završava Teatro Olimpico.

TEATRO OLIMPICO Vicenza, 1585.

28

Palladijev projekt kojeg nakon njegove smrti za-vršava Scamozzi. Teatar je bio smješten unutar postojeće starije građevine. Gledalište koje zavr-šava kolonadom i sjajan proscenij inspirirani su Palladijevim projektom.

TEATAR SABBIONETA Vicenza, 1590.

Za vojvodu Vaspasiana Gonzagu Scamozzi gradi prvi pravi teatar u modernoj arhitekturi. Oblik gledališta preuzet je iz Palladijeva Olim-pica. Sjedišta strogo slijede dvorski protokol: vojvoda i obitelj sjede u lođi iznad auditorija, njihova pratnja zauzima polukružne stube, a obični gledatelji stoje u parteru. Scamozzi na-pušta scenski zid proskenija i tretira pozornicu kao jedinstvenu vizuru. Napuštena je Palladi-jeva rekonstrukcija antičke frons scenae, kojuće kasnije opet preuzeti Inigo Jones.

14. TOSKANA 1550 - 1600. .

BARTOLOMEO AMMANNATI 1511 - 1592.

Firentinski kipar koji je za Sansovina radio skulpture u Libreriji u Veneciji. Nakon kratkog boravka u Urbinu, odlazi u Rim (1550.) gdje preuzima nekoliko važnih narudžbi. ARCO BENAVIDES Padova, 1544.

Ammannatijevo prvo arhitektonsko djelo poka-zuje utjecaj Sansovina. Sa svojim strogim dors-kim redom, ovaj trijumfalni luk je sjajan primjer povratka klasičnoj antici.

PALAZZO DI FIRENZE Rim, 1550.

Ammannati je obnovio i povećao vrtno pročelje postojeće palače, koje podsjeća na Arco Benavi-des po dosljednoj primjeni klasičnih redova. Ne-što plići reljef fasade pokazuje Vignolin utjecaj.

29

DVORIŠTE PALAČE PITTI Firenca, poč. 1560.

Ammannatijevo remek-djelo. Starija građevina je povećana za dva stražnja krila, a u vrtu je sa-građen veliki potkovasti teatar, čija visina odgo-vara prvom katu. Preostali postojeći prizemni zid odvaja dvorište od vrta, pa prizemlje i opločenje dvorišta nisu vidljivi iz teatra. Troetažno dvorište jedan je od najvažnijih primjera upotrebe rustifi-kacije u 16. st. jer su rustificirani i jonski red u prizemljiu i korintski redovi na gornjim katovima.

MOST S. TRINITÀ Firenca, poč. 1558.

Jedina kasnija Ammannatijeva građevina koja se može uspoređivati s palačom Pitti u monumental-nosti i snazi ekspresije. Zakrivljenost triju lukova i cesta preko njega oblikovani su iz eliptoidnih seg-menata.

GIORGIO VASARI 1511 - 1574.

Bio je arhitekt vojvode Cosima I. Zahvaljujući njegovu talentu za organizaciju, Firenca krajem 16. st. opet postaje centrom europske umjetnosti. Istodobno s izgradnjom palače Vecchije, Vasari projektira Uffizi, najveći firentinski građevinski pothvat tog doba.

UFFIZI Firenca, poč. 1560 - 1580.

Stare građevine su bile srušene kako bi se napravila ulica i novi kvart za administraciju. Prizemna lođa u prizemlju Uffizija sagrađe-na je za pješački promet i stranke koje dola-ze u upravu. Ulica je dugačka 140 m, a širo-ka 18 m, uz nju su jednaka četveroetažna pročelja i vodi od Piazze Signorije do Arna.

Vasari je dugačka pročelja podijelio u cjeli-ne od po tri dijela. U prizemlju se izmjenjuju parovi dorskih stupova i krupni stupci. Na glavnom katu plosnate zidne trake uokvira-vaju skupine od po tri prozora. Središnji prozori imaju segmentne zabate, a oni sa strane trokutne, pa središnja os svake sku-pine daje jak centralni akcent.

30

Na plitkim izbočenjima vijenca iznad potpor-njâ i pilastara nalazi se fini reljef. Kasetirani svod prizemne lođe osvjetljen je kroz otvore na mezaninu iznad dorskog reda.

UFFIZI -TLOCRT

BERNARDO BUONTALENTI 1531 - 1608.

Vasarijev rad na Uffiziju završio je Buontalenti. Stekao je reputaciju zahvaljujući prven- stveno tehničkoj vještini. Gradio je utvrde, luke, kanale i bio je stručnjak za vatromet.

VILA MEDICI Pratolino, poč. 1569.

Vila Medici, Buontalentijevo remek-djelo, gotovo je potpuno uništena početkom 19. st. Njene fontane i vrtovi mogli su se takmičiti s vilom d'Este u Tivoliju.

PORTA DELLE SUPPLICHE Uffizi, 1577.

Bočni ulaz u Uffizi. Portal je Michelangelova tipa, ali Buontalenti varira motiv prelomljenog zabata, stavlja-jući poluzabate u obratni smjer, tako da su ukošeni od krajeva prema centru.

31