XXXIX, 3/2015 - karmel.hr · S cijelom crkvom slavimo i Godinu posvećenog života, a od blagdana Bezgrešnog začeća Marijina ušli smo u ubilarnu godinu j Božjeg milosrđa. Kao

XXXIX, 3/2015

3/2015.

Karmelski vjesnik * Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS * Izdavači: Hrvatska karmelska provincija (HKP) sv. Oca Josipa, Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u RH i BiH, Svjetovni red OCDS HKP * Urednik: Dra-žen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa (Vargašević), OCD ([email protected]); Odgovara: Srećko od Blažene Djevice Marije (Rimac), OCD * Pri uređenju ovog bro-ja surađivali: Senka Blažeković, br. Ivan od Presvetoga Trojstva i dr.; Adresa: Česmičkoga 1, HR-10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953; E-mail: [email protected]; www.karmel.hr * Tisak: Grafocentar * Ovitak: Čudotvorna slika Milosrdnog Isusa, Krakov-Łagiewniki; Foto: Piotr Tumidajski; © Družba Sestara Blažene Djevice Marije od Milosrđa (str. 1); Vitraj iz kapele relivija iz crkve sv. Terezije u Panfilu u Rimu (str. 3.); Sveti Otac Fra-njo na pragu netom otvorenih svetih vrata na Bazilici sv. Petra u Vatikanu, 8. XIII. 2015.

RIJEČ OCA PROVInCIJAlA 1

IZ SREDIŠnJICE REDA 2

IZ SREDIŠnJICE PROVInCIJE 9

PRIlOZI 11

IZ ZAJEDnICA BRAĆE 38

IZ SESTARSKIH KARMElA 44

SVJETOVnI RED – OCDS 59

SUSTAVnI STUDIJ DUHOVnOSTI 61

TEOlOGIJA POSVEĆEnOG žIVOTA 63

KATOlIČKA OSnOVnA ŠKOlA 65

IZ VOJnOG ORDInARIJATA 69

DODATCI 71

nAJAVE 76

1

RijeČ oca pRovincijala

Draga braćo i sestre u Kristu i u Karmelu!

u cijelome karmelskom Redu, pa tako i u našim zajednicama, završili smo jubilarnu godinu sv. Majke Terezije. Bila je to godina velikih milosti i događanja u našim zajedni-cama. S cijelom crkvom slavimo i Godinu posvećenog života, a od blagdana Bezgrešnog začeća Marijina ušli smo u jubilarnu godinu Božjeg milosrđa. Kao kćeri i sinovi Karmela radujemo se da ćemo u ovoj godini dublje moći prodrijeti u tajne Milosrđa Božjeg. Zna-mo da je sv. Majka Terezija cijeli svoj život gledala kao djelo Božjeg milosrđa i Milosrđu Božjem htjela je pjevati dovijeka. Duboko iskustvo Božjeg milosrđa imala je sv. Mala Terezija koja je cijeli svoj život prikazala Mi-losrdnoj ljubavi. To iskustvo Božjeg milosrđa imali su i drugi svijetli likovi Karmela.

odmah nakon blagdana sv. Majke Terezi-je crkva nam je priredila veliku radost pro-glašenjem svetima roditelja sv. Male Terezi-je. Sveti roditelji prenijeli su Božju ljubav na svoju djecu i sigurno je da su uvelike utjecali na duhovni put, kako Male Terezije, tako i drugih kćeri. prema odluci generalnog Ka-pitula u sljedećem šestogodištu radit ćemo na obnovi Konstitucija muške grane našega Reda. Generalni definitorij je ustanovio rad-no povjerenstvo koje priprema materijale koji će biti pomoć braći u cijelome Redu da mogu dublje prodrijeti u duh Konstituci-ja i da mogu predložiti što i kako obnoviti u vanjskom izričaju. ovo je put kojim smo krenuli i kojim ćemo hoditi sljedećih šest godina. organizacija prijevoda materijala iz Generalne kuće i oblikovanje sinteze odgo-vora zajednica naše provincije povjerena je o. jakovu Kuhariću.

osim S.B. o. Gerarda Tome Stantića, u na-šoj provinciji bilo je svijetlih primjera življenja karmelske karizme. Kako bi njihov život bio poticaj nama i kako bismo bili u zajedništvu s njima priredili smo knjižicu kratkih nekro-loga pokojne braće naše provincije (njih 21).

na danu trajne formacije razmatrali smo o doprinosu teologiji naše sv. Majke Terezije pod vodstvom dr. edvarda punde, profeso-ra na Splitskom KBF-u. Upoznali smo se sa središnjim ustanovama našega Reda u Rimu, kao i sa životom i radom naših zajednica.

Također smo se pripremali i za poče-tak Godine Milosrđa.

Sve više i više se širi p ob ožnost S.B. o. Ge-rardu Tomi Stantiću, a u vicepostula-turu pristižu svjedočan-stva o čudesnim uslišanjima po njegovu za-govoru. Kako bismo ubrzali postupak kauze i vicepostulatoru o. Mati Milošu dali moguć-nost da se još više posveti širenju pobožnosti o. Gerardu, drugi vicepostulator kauze biti će o. joan Hadžiev koji će aktivno surađivati s Kongregacijom za proglašenje blaženih i sve-tih u Rimu.

Tijekom listopada i studenoga u provinciji je bila pastoralna vizitacija, a tijekom travnja u pastoralnu vizitaciju nam dolazi naš definitor o. Łukasz Kansy.

o blagdanu sv. ivana od Križa Sustavni studij duhovnosti je proslavio svoj dan i dodi-jeljene su diplome za završen studij. Raduje-mo se da se zanimanje za studij povećalo, tako da se svi oni koji su htjeli studirati nisu mogli upisati zbog nedostatka prostora u učionici. na Studiju teologije posvećenog života sa stu-dijem je krenula druga generacija studenata.

Svjetovni Red aktivno sudjeluje u osni-vanju provincije ocDS, kao i u izradi svojih provincijalnih statuta, priručnika Svjetovnog reda i programu formacije.

Zajedno s cijelim svemirom, s anđelima i arkanđelima, radujmo se isusovu dolasku među nas ljude. ovo je vrijeme slavljenja, vri-jeme zahvaljivanja, radosti. Zahvalni slavimo Gospodina i radujmo se u njegovom svetom imenu. Slava Gospodine Tvome neiskazanom milosrđu jer si nam poslao svoga Sina da nas privede u tvoje Krilo! ovim usklikom radosti upućujem svoj braći, sestrama i prijateljima Karmela, najsrdačnije čestitke za Božić i novu 2016. godinu! +

o. Srećko Rimac, provincijal

2 3

iZ SReDiŠnjice ReDa

skog bića, skrb o njemu i njegovu rastu, i to ne samo radi njega samoga, već radi svakoga ljudskog bića.

Kanonizacija supružnika Martin znak je vremena koji bi nas morao podvrgnu-ti jednome dubokom ispitu jer posjeduje epohalnu vrijednost. prvi put u svojoj po-vijesti crkva je, vođena Duhom Svetim, odlučila kanonizirati istodobno jedan bračni par, tijekom proslave Četrnaeste redovne opće skupštine Biskupske sinode, čija je tema poziv i misija obitelji u crkvi i suvremenom svijetu. To će se dogoditi u nedjelju posvećenu Svjetskome misijskom danu.

obitelj za primjer?prošlo je stoljeće i pol od vjenčanja lu-

isa i Zelie u alençonu u ponoć 12. srpnja 1858. otad su se dogodile brojne korjenite promjene, kako u crkvi tako i u europskoj kulturi. U kojem smislu njihov brak i pri-ča o njihovoj obitelji mogu biti model za naša vremena kad se sam model obitelji i današnje prakse toliko razlikuju od onoga u što su oni vjerovali i živjeli?

Kao prvo, potrebno je osloboditi se predrasuda i kulturalnih klišea koji od-mah označavaju zastarjelim i ustajalim sve što pripada svijetu devetnaestog stoljeća. ako pažljivije proučimo njihov život, vi-dimo muškarca i ženu koji su živjeli svoju svakodnevicu, obilježenu teškoćama koje i mi danas možemo lako razumjeti jer su jednostavno ljudske: prema normama tog vremena nisu više bili premladi (u trenut-ku kad su se upoznali – pa nakon nekoliko mjeseci vjenčali – ona je imala 27, a on 35

godina). vjenčali su se i sklopili svoj život-ni savez, i iz dana u dan učili kako se zajed-nički služiti svojim sposobnostima, kako se zajednički nositi sa svojim odgovorno-stima, opterećenjima, radošću i tugom. luis je bio vlasnik urarske radnje, Zelie je bila pokrenula vlastitu proizvodnju slav-ne alençonske čipke. njihov udruženi rad jamčio im je određenu financijsku slobo-du, koju nikad nisu živjeli ni razmetno niti su dopustili da ih sputava, unatoč pogor-šanju društvenih i gospodarskih uvjeta u poratnim godinama, nakon francusko-pruskog sukoba od 1870. do 1871. nije im bilo lako; oboje su bili zaposleni, imali su devetero djece pa se suočili s tugom gubit-ka četvero od njih u najmlađoj dobi. Bilo je to osobito teško za Zelie, poslovnu ženu čija je odgovornost bila osigurati posao, a time i kruh kojim će se prehraniti njezini radnici i njihove obitelji. luis je uvijek bio uz nju, dijeleći s njom teškoće, staloženo i nježno, pružajući joj utjehu svojom stal-nom bliskošću, a u jednome trenutku, kad se za tim pokazala potreba, uvidjevši da je umor sve više sustiže, i tako što je ostavio svoj vlastiti posao i pritekao u pomoć svo-joj supruzi i pomogao joj nastaviti njezino poslovanje unatoč uznapredovaloj bolesti koja je tu mladu ženu i pokosila, odvevši je u smrt 1877. godine, u dobi od samo 46 godina.

luis je tako živio kao udovac sve do svoje smrti koja ga je sustigla 17 godina kasnije, nakon duljeg razdoblja obilježe-nog ponižavajućom bolešću koja mu je bila umanjila razbor. Uzdržavao je svojih pet kćeri i školovao ih, posvetivši im se svim svojim snagama. Donio je odluku o

Karmelski vjesnik 3/2015.

piSMo ReDU povoDoM KanoniZacije lUiSa i Zelie MaRTin

Rim, 18. listopada 2015., Svjet-ski dan misijanajdraža braćo i sestre u Karmelu,

Sljedeće nedjelje, 18. listopada, na Trgu sv. petra u Rimu papa Franjo će u popis Svetaca svečano uvrstiti supružnike luisa Martina i Zelie Guérin, roditelje sv. Tere-zije od Djeteta isusa i sv. lica. vjernicima širom svijeta crkva će ih predložiti kao primjer kršćanskog života u svijetu, da po-stanu izvor nadahnuća i njihovi pratitelji na životnom putu od kojih mogu primiti poticaj, svjetlost i utjehu.

Za sve nas to je razlog za veliku radost i zahvalnost Gospodinu jer se, eto, događa netom što smo zaključili proslavu petsto-te obljetnice rođenja sv. Terezije avilske, majke naše redovničke obitelji, u kojoj i sama crkva prepoznaje mjesto osobito bogato vjerodostojnim svjedocima Božje ljepote i ljubavi.

ova je kanonizacija dodatni znak koji nam Gospodin šalje ne bismo li potvrdili svoju vjeru i udahnuli novi život u svo-je putovanje kao karmelićana, koji smo pozvani iskusiti “borbenu nježnost” Za-ručnika (cf evangelii gaudium 85), koji svojom ljubavlju želi raspiriti nadu u sr-cima svih ljudi. Živimo u povijesnome razdoblju obilježenom radikalnom pre-

obrazbom koja je zahvatila sva područja ljudskog života – moral, kulturu, vjeru, društvo, financije – na globalnoj razini, oslobađajući napetost i strah. javljaju se osjećaji nesigurnosti i uzajamnog nepo-vjerenja, stvaraju se stanja nepravde i ne-stabilnosti koja stavljaju na veliku kušnju miroljubivi suživot i uzajamno povjerenje među ljudima, nužne za zajednički i plo-donosan napredak.

Biblijska vizija čovjeka u dvostruko-sti svoga bivovanja muškarcem i ženom i tumačenje značenja te vizije u odnosu na život, nisu više zajedničko naslijeđe, već se, štoviše, dovode u pitanje. U središtu te bitke za život nalazi se prirodna obitelj, za-snovana na jednostavnoj svijesti o provi-đenoj razlici između muškarca i žene koja u okviru predanog odnosa utemeljenog na uzajamnoj ljubavi omogućuje zečeće ljud-

4 5

iZ SReDiŠnjice ReDaiZ SReDiŠnjice ReDa

sladunjavog, već samo izraz čvrstoće jedne iskrene privrženosti.

Različitost karaktera, one toliko brojne pojedinosti bračnoga života koje ponekad polako dovode do distanciranosti i slablje-nja intimnih veza, luis i Zelie su iskori-stili kao priliku da onome drugom upute pogled ispunjen suosjećanjem i nježnom dobrodošlicom vlastitoj različitosti, kao što je vidljivo iz ovih riječi: “Kad primiš ovo pismo, bit ću zauzeta uređivanjem tvoje radne klupe; nemoj se uznemiravati, neću ništa izgubiti, ni jednu jedinu staru kazaljku, ni najmanji komadić opruge, u stvari neću izgubiti ništa, već će sve biti či-sto kako iznutra tako i izvana! nećeš moći reći da sam ‘samo premjestila prašinu’, jer prašine više neće biti (…). ljubim te svim svojim srcem; danas, pomislivši na to da ću te opet vidjeti, toliko sam sretna da ne mogu raditi. Tvoja supruga koja te voli više od svojega života.” (obiteljska pisma 46).

prijenos života: začeće i odgojZa Zelie i luisa živjeti njihov brak i otvori-ti se životu isprva nije bilo lako. Za njih je to značilo spoznati da ljubav prema Bogu znači dati svojem bračnom drugu cijeloga sebe i svu svoju energiju, kako bi se sam nebeski otac mogao pobrinuti za svoje djelo, nastavljajući graditi svoju crkvu kao obitelj Božje djece. Upravo su im iskrenost njihove potrage za Božjom voljom i nji-hova krotkost pred savjetom svećenika koji ih je vodio omogućili da shvate lje-potu bračnog poziva, kojeg su bili plani-rali živjeti u uzdržljivosti. Devetero djece

rođeno je iz njihova saveza ispunivši nji-hov život radošću: “kad smo dobili svoju dječicu, naša su se razmišljanja malo pro-mijenila: sad živimo samo za njih, oni su bili naša sreća i nikad je nismo našli ni u čemu osim u njima. Ukratko, sve se za nas odvilo na najbolji mogući način, svi-jet više nije bio teret. Za mene je to bila velika nagrada jer sam ih htio imati mno-go, odgojiti ih za nebo. Četvero od njih već je dobro zbrinuto, dok će ostala, da, i ostala će poći u to nebesko kraljevstvo, jer

će njihove zasluge biti veće i stečene u du-gotrajnijoj borbi” (obiteljska pisma 192).

U ovom se odlomku naziru neki središ-nji aspekti pitanja kako živjeti svoj odnos s djecom, koji današnje obitelji imaju potre-bu iznova otkrivati: rođenje djeteta je dar, uvijek – čak i ako je njegov život kratak ili ispunjen brigama – jer dolazi od Boga i vodi k Bogu. odgojiti zato znači posvije-stiti djeci njihovo vlastito dobro porijeklo, nebeskog oca, učiti ih da teže nebesima i da žive taj život – teškoće, odgovornost i patnje – kao pripremu, kao nešto drago-cjeno ako se prihvati s vjerom i ljubavlju, kao korake na putu koji vodi do cilja i po-većava vrijednost osobe.

Sve je to uvjerljivo i postaje istina koja oblikuje svijest i daje snagu njihovim ko-racima kada djeca to mogu vidjeti i goto-vo to udahnuti s tijela vlastitih roditelja kao nešto što vremenu i aktivnostima daje smisao. Zelijina težnja za pobožno-šću, zbog sebe i zbog svojih najdražih, bila je konstantna, no sa sviješću o nji-hovim vlastitim ograničenjima i o izgu-bljenom vremenu: “Želim učiniti sebe svetom: to neće biti lako, mnogo je toga što treba oblikovati, a drvo je tvrdo poput kamena. Bilo bi bolje da smo počeli rani-je, kada je to bilo manje teško, ali na kraju krajeva ‘bolje ikad nego nikad’” (obitelj-ska pisma 110). Svojem je bratu napisala: “Sa zadovoljstvom vidim da u lisieuxu o tebi imaju vrlo dobro mišljenje: počinješ postajati ugledna osoba; ne mogu biti sretnija zbog toga, ali prije svega želim da budeš svetac” (obiteljska pisma 116). Također, suočeni s leonie, kćeri teško-ga karaktera koju su u školi opisali kao


preseljenju iz alençona u lisieux, išču-pavši vlastite korijene kako bi omogućio svojim kćerima da se za njih brine njiho-va teta celine s kojom je imao odnos pun poštovanja i privrženosti. Svih pet njego-vih kćeri ušlo je u samostan. pratiti ih u tome koraku – osobio malu Tereziju, koju je volio posebnom ljubavlju – za njega je predstavljalo nemalu žrtvu, a on ju je pri-hvatio kao velikodušni čin ponudivši svoj život i život svoje djece Bogu, baš kao što je to uvijek činio sa Zelie. S druge strane, za svoju je obitelj izabrao krilaticu ivane orleanske: najprije služiti Bogu.

Brak: poziv i prijateljstvoovaj kratki popis nekih konkretnih

činjenica o obiteljskom iskustvu luisa i Zelie omogućuje nam da ga lako uspore-dimo s iskustvom tolikih obitelji koje su se danas prisiljene boriti s financijskim teškoćama, pomiriti visoki ritam radnih obveza s odgojem svoje djece, dati smisao patnjama koje se prije ili kasnije pojave kao neizbježni dio života, ali i kao prijet-nja obiteljskom skladu. no razlog zašto crkva smatra upravo njihovo svjedočenje bračnog života primjernim je mnogo du-blji i odnosi se na istinu o ljudskoj ljubavi u božanskom planu stvaranja.

ako proučimo izvor njihova iskustva, odmah nalazimo dva obilježja zbog ko-jih su mjerodavni poslužiti kao primjer kako odnos ljubavi može “funkcionirati” i tako ponuditi riječ nade parovima, oso-bito mladima, koje obeshrabruje primjer brojnih bračnih brodoloma i koji, iako su možda zadržali želju u svojim srcima, ne vjeruju više da je vjernost još uvijek mo-guća, mireći se na taj način s nižim stan-dardom života.

prva je značajka živjeti susret s dru-gim, kao i živjeti brak kao poziv. luisa i Zelie za to je pripremio njihov prijašnji život, budući da su oboje pomišljali na to da prožive svoj kršćanski život tako što će se posvetiti Bogu. nije li već i sama ta značajka primjerna, utoliko što predstav-lja osjetljivost i sposobnost osjećanja i za-mišljanja vlastite egzistencije kao dijaloga

sa samim Tvorcem, koji ima dobar plan i koji svojim znakovima pažljivom pogledu uvijek otkriva kako zadovoljiti žeđ u vla-stitom srcu? Samo primajući samoga sebe kao dar koji dolazi od Boga i učeći gleda-ti onoga drugog kao izraz očeve ljubavi, moguće je izgraditi vlastitu kuću na čvr-stim temeljima. Zelie je to bilo jasno kada je, ugledavši svojega budućeg muža kako joj dolazi ususret preko mosta sv. leonar-da u alençonu, začula u sebi glas kako joj govori: “ovo je muškarac kojeg sam ti pripravio”.

Druga je značajka izravna posljedica tog pogleda i otvorenosti srca: živjeti od-nos s vlastitom ženom / vlastitim mužem kao prijateljstvo. poštovanje izraslo iz spontanosti uzajamnog i slobodnog pre-poznavanja kao saveznika i zadovoljstvo uzajamnog pomaganja, nose u sebi strplji-vost, poniznost, nježnost, vjeru i potreb-nu znatiželju tako da odnos ne degeneri-ra u traganje za samim sobom u onome drugom, u pokušaj upravljanja polugama vlasti, u napor i stres repetitivnosti. U ri-ječima kao što su ove: “Duhom sam s to-bom cijeloga dana; kažem sam sebi: ‘ovog trenutka on radi to i to.’ jedva čekam tre-nutak kada ću opet biti s tobom, dragi moj luise. volim te svim svojim srcem i osje-ćam kako se moja ljubav umnaža još i brže kroz tvoju odsutnost nego kroz tvoju pri-sutnost; bilo bi mi nemoguće živjeti daleko od tebe.” (obiteljska pisma 108); “Uvijek sam najsretnija s njime; zbog njega je moj život smireniji. Moj je suprug svet čovjek; svim ženama želim upravo takvog muža kao što je on, to je pozdrav koji im šaljem za novo ljeto.” (obiteljska pisma 1); ili pak: “vaš je suprug pravi prijatelj, koji vas voli više od života,” – u t o m e nema ni-č e g a

6 7Karmelski vjesnik 3/2015.

iZ SReDiŠnjice ReDaiZ SReDiŠnjice ReDa

“užasno dijete” i bolno svjesni njezinih velikih ograničenja: “još je od najranije, dojenačke dobi bila prekrivena manjka-vostima kao nekim plaštom. nikada ne znate kako s njom” (obiteljska pisma 185), nikad joj nije nedostajalo povjere-nja jer je bila hranjena vjerom u Božju dobrotu i u prepuštanje njegovu planu spasenja: “Bog je u svojoj dobroti bio to-liko milostiv da sam se uvijek nadao i još uvijek se nadam” (ibid).

Zahvaljujući svjedočenju sv. Terezije dobro nam je poznata velika bliskost s Bo-gom koju je luis uživao i kako je njegovo lice time isijavalo: “ponekad bi njegove oči zasjale od suza, koje bi se prisilio zadrža-ti; činilo se kao da više nije vezan za ze-mlju koliko je njegova duša bila uronila u vječne istine” (Rukopis a, 60); “bilo mi je dovoljno pogledati ga i odmah sam znala kako to izgleda kada se sveci mole” (Ru-kopis a, 63). Kad je obolio, u trenucima prisebnosti, iako se osobno osjećao poni-ženo, luis je ponavljao: “Sve za veću slavu Božju!”

U takvom ozračju ono što je duhovno je suština života, i sve je obasjano svje-tlom koje izvire iz perspektive vječnosti, na “prirodan” način. obitelj tako može iznova steći svoje izvorno razlikovno obilježje, koje se u naše vrijeme često pogrešno tumači, a to je da predstavlja “prvo mjesto u kojem učimo komuni-cirati” ako komunikaciju razumijemo kao “priznavanje i stvaranje bliskosti” (poruka njegove Svetosti pape Franje o 49. Svjetskom danu društvenih priopća-vanja, 17. svibnja 2015.).

osjećajan par, gostoljubiv i velikodušan

Uzajamnu pažnju i zahvalnost za to što su takvi kakvi jesu, koje su prakticirali u svojemu bračnom odnosu, ali i u skrbi za moralni i duhovni odgoj njihove dje-ce, Martinovi su na važan način dopuni-li velikodušnom ljubavlju, otvorenošću prema siromašnima, dajući svoju pažnju potrebitima. ljubav za Boga, kada posto-ji, neodvojiva je od ljubavi za bližnjega i, na poseban način, od onih kojima je pomoć potrebna. U životu Zelie i luisa mnogo je epizoda koje se jasno ističu, a koje pokazuju ljepotu njihove posvećeno-sti njihovim bližnjima – počevši od toga da su se prema radnicima svoje čipkarske radionice odnosili kao prema svojoj djeci (cf obiteljska pisma 29) – jer su bili tijelo Kristovo, ljudi koje je Bog osobito volio (usp. Radost evanđelja 24.178). Bila je to pažnja usmjerena prema cijeloj osobi, ti-jelu i duši, zbog koje su im dali nadnicu, mjesto za obiteljskim stolom, zbog koje su pružali skrb i postelju beskućnicima, tru-dili se dati utjehu opipljive bliskosti Bogu u trenutku smrti traženjem svećenika, bili velikodušni u pružanju financijske pomo-ći bratu u teškoćama, zadovoljni što služe tuđoj sreći, što su potpora u patnji za one koje su pogodili tuga ili bolest.

pažnja koju je bračni par Martin po-klanjao siromašnima odražavala je njihov pristup siromaštvu koji je u duše njihovih kćeri duboko urezao stvarno značenje isu-sove prisutnosti i prisutnosti istine njego-va evanđelja. njihova umjerenost nije bila

škrtost, već stav koji se nježnošću duše suprotstavlja povlačenju samoga sebe u po-hlepu prema vlastitom vremenu i vlastitoj energiji. Radost siromaštva, koja obogaćuje čovječanstvo, hrani se iskustvom vlastitog bogatstva u prihvaćanju Kristove milosti, življenja u jedinstvu s njime, u slozi sa svo-jom braćom prema kojoj se gaje osjećaji milosrđa: “Moj Bože, koliko je tužna kuća bez vjere! Kako li im se strašnom čini smrt! [...] nadam se da će se naš dobri Bog smi-lovati ovoj siromašnoj ženi; ona je tako loše odgojena da je to prilično oprostivo” (obi-teljska pisma 145); puno se moli sv. josipu za sluškinjina oca koji je teško bolestan, bilo bi mi jako žao ako bi siromah umro bez ispovijedi” (obiteljska pisma 195); “To-liko sam nevolja doživjela da sam se i sama razboljela [. . .] pa ipak morala sam ostajati budna barem dio noći kako bih se brinula za sluškinju” (obiteljska pisma 123); “Toli-ko sam bila ustrajna da je moj muž odlučio prodati dio svojih dionica Fondovskoga kredita uz gubitak od tisuću i tri stotine franaka na primljenih jedanaest tisuća fra-naka. ako je mojem bratu potreban novac, neka ga odmah zatraži i neka mi kaže da li je potrebno prodati i ostalo” (obiteljska pisma 68); “Molila sam ga da nam se javi kad god mu je nešto potrebno, ali nikad nije došao. na koncu ga susreće tvoj otac jedne vrlo hladne nedjelje početkom zime: bio je bosonog i cvokotao je od hladnoće. obuzet sažaljenjem prema tome nesretni-ku, vaš je otac počeo činiti sve što je mogao ne bi li ga odveo u Gostinjac. […] Tvoj otac nije popuštao: primio je tu stvar k srcu i učinio je sve što je bilo u njegovoj moći ne bi li ga ubacio u les invalides” (obiteljska pisma 175).

izvor njihove svetosti životaU propovijedi na molitvenom bdijenju za Sinodu o obitelji koju smo upravo proslavili na trgu sv. petra 3. listopada papa Franjo je rekao: “Da bismo danas razumjeli obitelj, moramo ući u otajstvo nazaretske obitelji, u njihov skriveni ži-vot, svakodnevni i zajednički, kao i onaj većine naših obitelji, uključujući njihove

patnje i njihove jednostavne radosti; ži-vot satkan od mirne strpljivosti naspram nedaća, poštovanja prema stanju svakog pojedinca, poniznosti koja oslobađa i donosi plodove rada, život bratstva, koji se prelijeva u osjećaj pripadanja ujedinje-nom tijelu. obitelj je mjesto evanđeoske svetosti, ostvarene u najobičnijim mogu-ćim uvjetima. ovdje se ona ugrađuje u pamćenje naraštaja i pušta korijenje koje nam omogućuje velika postignuća. To je mjesto učenja gdje se ljudi odgajaju tako da prepoznaju plan koji Bog ima za nji-hov život i da ga s povjerenjem prigrle. To je mjesto koje nema cijenu, jedna dis-kretna prisutnost, bratska i podržavajuća, koja nas uči da izađemo iz sebe i pože-limo drugima dobrodošlicu, da dajemo i tražimo oprost”.

Taj nam opis otkriva suvremenost obitelji Martin. njihova kanonizacija svim obiteljima, ponajprije svim kršćan-skim obiteljima, otkriva izvanrednu lje-potu koju nalazimo u običnim stvarima kad svoju priču primimo iz Božje ruke i kad Mu je ponudimo natrag, umireni spoznajom da “je najmudrije i najjed-nostavnije u svemu ovome prepustiti se Božjoj volji i pravodobno se pripremiti da ponesemo svoj križ onoliko hrabro koliko je to moguće” (obiteljska pisma 51), dovodeći samoga sebe u “stanje


iZ SReDiŠnjice ReDa

uma koje nam dopušta da velikodušno prihvatimo Božju volju ma kakva ona bila jer će ona uvijek biti ono što je za nas bolje” (obiteljska pisma 204).

Unutarnji mir, odana upornost u pozitivnom prihvaćanju izazova koje život stavlja pred nas, sposobnost živ-ljenja odnosa tako da se druga osoba u svojoj jedinstvenosti velikodušno stavi u središte, sva ta obilježja koja su ka-rakterizirala brak luisa i Zelie i njihov odnos s njihovom djecom, nisu bila plod posebnih darova ili otajstvenog iskustva. Umjesto toga, ona proistječu iz ozbiljnog usvajanja Božje volje, mir-noga preispitivanja samoga sebe i živ-ljenja života crkve do njegove punine, kroz svakodnevno primanje milosti eu-haristijskog sakramenta i jačanja veze s isusom u klanjanju njegovoj vjernoj ljubavi trajno prikazanoj u posvećenoj Hostiji, kroz osobnu i obiteljsku moli-tvu okupljeni oko Djevice Marije, kroz sudjelovanje u karitativnim aktivnosti-ma župne zajednice s radosnom spre-mnošću čak i usred tolikih brojnih duž-nosti. a u svemu tome, imati vremena uvijek saslušati djecu, biti ih spreman ispraviti čvrsto i nježno, govoriti im o isusovu životu, skrbiti se za njihov unutarnji život stvaranjem prostora za Boga, prakticirajući vjerničko prepu-štanje njegovoj tajanstvenoj i stvarnoj prisutnosti. osjećati da je u vas uprt pogled začudnog divljenja i poštovanja zbog vaše neponovljive individualnosti, biti prepoznat kao bezuvjetno dobro čak i kad je vaše vlastito stanje izvor patnje, baština je dobrobiti i pozitivno-sti koja se ne može kupiti i koja je ne-uništiva za osobu koja je prima. prema ljudskom iskustvu što se više približite Božjem pogledu, to se šire otvaraju vra-ta do vašeg srca, omogućujući vam da potrčite putevima koji vodi do svetosti, baš kao što priča o ovoj obitelji to jasno pokazuje.

Ustrajna potraga za bliskošću s Gos-podinom i s Marijom, kako su je na primjeran način živjeli luis i Zelie, naj-dragocjenija je poruka ostavljena u na-

slijeđe njihovoj vlastitoj djeci, ali i nama, djeci sv. Terezije. U njihovoj kanonizaci-ji možemo prihvatiti poziv Terezijansko-me karmelu da bude više kao obitelj, da otkrije ljepotu i važnost naših svakod-nevnih odgovornosti, učeći smjerno od obitelji koja je predano živjela svoj poziv i svoju misiju.

veliko je ohrabrenje potvrditi da izgo-varanje toga ‘da’ doista dovodi do poslje-dica koje idu mnogo dalje od nas samih i koje se šire svijetom”. Gledajući bračni par Martin i vidljive plodove svetosti toga što su bili jedno srce i jedna duša, postaje nam jasno kako učeći se komu-nicirati postajemo “zajednice koje znaju kako pratiti druge, zajednički se radovati i biti plodnima, i razumijemo da “najljep-ša obitelj, obitelj koja je protagonist, a ne problem, upravo ona koja umije komuni-cirati, polazeći od svjedočanstva, ljepote i bogastva odnosa između muškarca i žene, kao i odnosa između roditelja i dje-ce”. (poruka njegove Svetosti pape Franje povodom 49. Svjetskog dana društvenih priopćavanja, 17. svibnja 2015.).

nadam se da ćemo se posvetiti zadaći pomnog proučavanja svjedočanstva ovo-ga bračnog para, počevši od milosti koju primamo putem ove kanonizacije, služeći se i čitanjem njihove prijepiske i kreativno se ugraditi u put koji crkva utire i poziva nas da iznova otkrijemo obitelj kao neizo-stavni subjekt za evangelizaciju i odgoj za čovječnost. +

o. Saverio CannistràGeneral Reda

Dan TRajne FoRMacije i SaBoR HRvaTSKe KaRMelSKe pRovincije

Hrvatska karmelska provincija svetog oca josipa održala je tečaj trajne for-macije za svoje članove u Karmelu sv. ilije na Buškom jezeru (BiH) 9. i 10.

studenog te svoj Sabor dan kasnije, 11. studenog.

Dvadeset i dvojica redovnika sluša-li su prvog dana tečaja dva predavanja. Dr. don edvard punda govorio je o važ-nosti sv. Terezije od isusa za teologiju, a o. Dražen Marija vargašević predstavio je bulu pape Franje Misericordiae vul-tus – lice milosrđa. Dr. punda istaknuo je kako Terezijina teologija proizlazi iz živog mističnog iskustva te nosi obi-lježje divljenja pred trajnom Božjom prisutnošću i progresivnog rasta k pu-nini teologalnoga života. Takvo pove-


iZ SReDiŠnjice pRovincije

zivanje teološkoga pisanja sa životom ideal je koji suvremena teologija često ističe, premda ga ne uspijeva dostatno dosegnuti. o. Dražen Marija ponudio je pogled na temu Božjeg i međuljudskog milosrđa, prisutnu u buli najave izvan-rednoga jubileja i u enciklici Bogat mi-losrđem sv. ivana pavla ii., iz motrišta molitvenog odnosa s isusom Kristom. istaknuo je da se jedino iz iskustva Bož-jeg životvornog i životoobnovnog milo-srđa rađaju naša djela milosrđa.

Drugi dan tečaja bio je posvećen razmatranju sadržaja i poticaja s ovo-godišnjega Generalnog kapitula boso-nogih karmelićana u avili. o. Srećko Rimac, provincijal, i o. vinko Mamić, njegov pratitelj na Generalnom kapi-tulu, predstavili su pothvat novoga iščitavanja Ustanova Reda, kojem je cilj poboljšanje redovničkog života i služenja. Uz to, predstavljena je čita-va lepeza ustanova i aktivnosti Reda u njegovu trostrukom izražaju: braća, sestre i Svjetovni red.

Završnog dana održan je Sabor pro-vincije na kojem je predstavljen život osam zajednica provincije prisutnih u

šest različitih država: Sombor (Srbija), Zagreb, Split, Krk (Hrvatska), Buško jezero (BiH), Sofija (Bugarska), Graz (austrija) i Rim (italija). U tim zajed-nicama živi 46 svečanozavjetovane bra-će (od kojih su 36 svećenici) i 15 jed-nostavnozavjetovane braće, te petorica novaka. Kandidatura i postulatura na-laze se u Somboru, novicijat u Grazu, a klerikat u Zagrebu.

Braća su upoznata i s djelatnošću ustanova Hrvatske karmelske provin-cije: Sustavnoga studija duhovnosti, Teologije posvećenog života i prve ka-toličke osnovne škole u Gradu Zagrebu. predstavljen je i provincijalni nekrolog. o. provincijal izrazio je zadovoljstvo brojnim aktivnostima članova provin-cije, naglasivši pritom veliku važnost molitvenoga života.

po završetku Sabora upriličeno je hodočašće na obližnje mjesto mučeniš-tva i groblje sudionika kršćanske svad-be iz obitelji nakić koje su pobili Turci u 16. st., tzv. „nakića križ“ ili „nakića grob“. na tom mjestu stoljetnoga puč-kog hodočašćenja dogodila su se brojna čudesna uslišanja. +

U SoMBoRSKoM KaRMelU SReDiŠnja pRoSlava GoDine poSveĆenoG ŽivoTa U SRBiji

Karmel u Somboru je 16. rujna 2015., na zemaljski rođendan sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, bio mjesto središnje proslave Godine posvećenoga života za Bogu posvećene osobe koje svoje poslanje vrše u Republici Srbiji. inicijator ovog događaja bio je nadbi-skup beogradski i metropolit mons.

Stanislav Hočevar, koji je i sam redov-nik salezijanac.

Zašto baš Sombor i Karmel? Upravo zbog sluge Božjega o. Gerarda, čiji zemni ostaci počivaju u karmelićanskoj crkvi u Somboru. otac nadbiskup htio je među biskupima i redovnicima probuditi svijest o tome da katolička crkva u Srbiji ima kandidata za oltar, približiti lik o. Gerarda i senzibilizirati sve na promicanje štovanja sluge Božjega.

isto tako, ove godine karmelski red ima milost slaviti veliki jubilej: 500 godina od rođenja svete Terezije od isusa (avilske), crkvene naučiteljice, prve žene koja je do-bila naslov naučitelja crkve. Somborski karmel i subotička katedrala u prvoj polo-vici ove godine imali su privilegij iskazati


pRiloZipRiloZi

štovanje relikviji njenog stopala, a na putu za Bugarsku možemo reći da je sveta Tere-zija, po relikviji svoga stopala, “prošetala” gotovo po cijeloj Srbiji. i to su bili ključni razlozi da se ova proslava odvija u karme-lu u Somboru.

ovome slavlju, uz nadbiskupa Hočevara, prisustvovao je i nuncij u Republici Srbiji, mons. orlando antonini (koji krajem rujna završava službu nuncija u Srbiji), kao i svi bi-skupi katoličke crkve u Srbiji: subotički bi-skup mons. ivan penzeš, zrenjaninski biskup mons. ladislav nemet, koji je također redov-nik iz Družbe Božje Riječi (Societas verbi Divini, kratica SvD, kolokvijalno “verbiti”), srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, te apostolski egzarh za grkokatolike u Srbiji i crnoj Gori mons. Đuro Džudžar.

Bila je tu većina redovnika i redovnica – članova čak sedamnaest različitih za-jednica, družbi ili provincija, kao i ne-koliko dijecezanskih svećenika u pratnji biskupa, a bili su i gosti iz Srpske pra-voslavne crkve: nastojatelj manastira Kovilj, jeromonah otac isihije Rogić, te jedan od paroha somborskog namesniš-tva Spc otac Srđan perić. Sveukupno stotinjak ljudi.

neizostavnu ulogu imali su i naš provincijal o. Srećko Rimac, koji je po-zdravio goste na početku susreta i za-tim održao predavanje na temu “Sveta Terezija i mi danas”, te o. Mato Miloš, vicepostulator kauze sl. Božjega o. Ge-rarda, koji je vodio brigu o liturgiji i održao predavanje na temu “Sluga Bož-ji o. Gerard Tomo Stantić: bogatstvo naše mjesne crkve”.

Slavlje je započelo mogućnošću za sa-krament pomirenja, glazbenim točkama flautistkinje Daliborke Malenić i orgu-ljašice Marine Kovačić, zatim molitvom Srednjeg časa i pozdravima domaćina i inicijatora susreta. Uslijedila su spome-nuta predavanja s mogućnošću pitanja, komentara i rasprava. potom je uslije-dila kratka stanka, koju su ispunili pje-vanjem članovi ekumenskog mješovitog zbora iz Beograda. oni su pjevali i na svetoj misi, koju je predslavio gospodin nuncij uz koncelebraciju svih biskupa, oca provincijala i još dvadesetak sveće-nika. Misa je slavljena na latinskom je-ziku, dok su čitanja bila višejezična. na kraju svete mise molilo se na grobu o. Gerarda.

nakon misnog slavlja uslijedila je agape pod šatorom u samostanskom dvorištu, za vrijeme koje je bilo kratko predstavljanje redovničkih zajednica te su se čule neke inicijative koje bi vodile poboljšanju pove-zanosti redovnika i redovnica u Republici Srbiji.

na kraju svega, u crkvi je bio upriličen scenski prikaz iz života o. Gerarda koji je pri-redila gospođa Marija Šeremešić u suradnji s mladima iz Bačkog Monoštora. Čuli smo i svjedočanstva o ozdravljenjima po zago-voru sluge Božjega, a o. Mato je izrekao još nekoliko poticajnih svjedočanstava iz života o. Gerarda. Susret smo završili stavljajući se molitvom pod Marijinu obranu.

ovakav susret ne bi bilo moguće orga-nizirati da somborskoj redovničkoj zajed-nici nisu pritekli u pomoć drugi. Bez pri-sutnosti naših bogoslova iz Zagreba, braće Tihe, joška, Krešimira josipa i Danijela Marije, liturgijski dio i druge stvari ne bi mogli biti pokriveni. važnu ulogu odigrali su i vjernici laici koji su vodili brigu o po-vjerenim im dužnostima i pomogli svojim darovima.

Zahvaljujemo i parking servisu grada Sombora koji je, na našu zamolbu i poticaj ljudi iz gradskoga poglavarstva, izašao u susret besplatnim parkirnim mjestima za naše goste, kao i policiji koja je bdjela nad ovim susretom da sve prođe bez proble-ma. Susret je i medijski popraćen na lokal-nom radiju i Tv vojvodina.

Grad Sombor i osobito naša mala za-jednica, kao i Hrvatska karmelska pro-vincija sv. oca josipa, mogu biti ponosni što su bili mjesto proslave jednog ovakvog događaja. Bogu hvala za sve! +

75. GoDiŠnjica oSnUTKa SaMoSTana U poReDjU

Dana 20. rujna 2015. samostan karmeli-ćanki Božanskog Srca isusova u poredju proslavio je 75. godišnjicu svojeg osnutka. U ime Hrvatske karmelske provincije sv. oca josipa sudjelovali su o. Srećko Rimac, provincijal, o. ilija Tipurić i br. Mario ivan Kralj.

Središnja proslava počela je u 17:00 sati u kapeli Doma Majke Božje od Do-brog Savjeta kratkim pregledom povije-sti nastanka ovog doma. on je treći po redu samostan Karmela BSi u Hrvat-skoj. njegovim osnivanjem omogućeno je osnivanje Hrvatske provincije kar-melićanki Božanskog Srca isusova, bu-dući da je za to potrebno najmanje tri samostana.

aktivnosti doma i sestara uključiva-le su brigu oko djece, osnivanje male škole, tečaj za šivanje. Kroz vrijeme ii. svjetskog rata, a pogotovo nakon nje-ga, sestrama je bilo jako teško djelovati zbog pritiska komunističkih vlasti. od njih je i došao uvjet da moraju uze-ti nekoliko starica na brigu, ili će ih u protivnom zatvoriti. Sestre su prihvati-le starice, što se pokazalo providnosno, jer su te žene, usred svojih problema i bolova, u licima sestara otkrile lice Gospodnje. Upravo lice onoga za koga


pRiloZipRiloZi

daju čitav svoj život. ovim oblikom apostolata sestre se bave i danas.

valja istaknuti veliku ulogu dobroči-nitelja i ljudi dobre volje, koji su poma-gali samostan kroz svo vrijeme njegovog postojanja, bilo materijalno, bilo kroz molitvu.

iza povijesnog pregleda uslijedilo je sve-čano euharistijsko slavlje koje je predslavio o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske kar-melske provinicije sv. oca josipa. U propo-vijedi, o. Srećko je istaknuo kako je utemelji-teljica Karmela BSi, bl. Marija Terezija od sv. josipa, posjedovala jednu posebnu milost: osjećala je „glad za spasenjem duša“. jed-nom prilikom je izjavila da će za spas duša položiti i svoj život. njezina glad napajala se ljubavlju koja izvire iz Božanskog Srca isuso-va. Trajan spomen tomu ostao je u nazivu i karizmi karmelićanki BSi.

nakon euharistije, riječ zahvale svim okupljenima uputila je provincijalna po-glavarica, s. M. Kristina pišković. +

pRovincijalne DUHovne vjeŽBe

od 21. do 25. rujna u Karmelu sv. ilije na Zidinama održane su godišnje provincijalne duhovne vježbe koje je predvodio prof. dr. Mato Zovkić. Glavna tema duhovnih vježbi bila je Božje milosrđe, prema papinoj buli Misericordiae vultus. voditelj nas je dublje upoznavao s Božjom Riječju i poticao na razmatranje o milosrđu, praštanju, dijalogu s drugima i drugačijima od nas. Zadnji dan smo imali pokorničko bogoslužje s ispitom savjesti koji smo sami pripremili prema osobnom iskustvu života u zajednici. Sva su pitanja ujedno bila uklopljena u Blažen-stva, koja je voditelj tumačio u odnosu s re-dovničkim zavjetima. nakon ispita savjesti, imali smo prigodu za svetu ispovijed. okri-jepljeni duhovno i tjelesno, nakon ručka, krenuli smo nazad u svoje zajednice.

pRoSlava BlaGDana Sv. Male TeReZije U KaRMelU Sv. joSipa

U Karmelu sv. josipa u Breznici Đakovač-koj 1. listopada 2015., misnim slavljem koje je predvodio domaći župnik vlč. Miro

Tomas u koncelebraciji sa šestoricom sve-ćenika, proslavljen je blagdan sv. Male Te-rezije, naučiteljice crkve i zaštitnice misi-ja. Misi je prethodila pjevana večernja te litanije i molitva sv. Tereziji koje su animi-rale sestre karmelićanke, a misno slavlje li-jepim i skladnim pjevanjem vodio je zbor župe sv. Klare iz Starih Mikanovaca pod vodstvom s. natanaele palić.

„naziv Mala pridjevak je koji je Tere-zija dobila, ali ju je Bog jako uzvisio. i nas Bog želi uzvisiti, ukoliko imamo pouzda-nja u njega. Došli smo ovamo upravo zato da obnovimo povjerenje u onoga koji nas je toliko ljubio da je išao do kraja za nas, dajući svoj život na križu“, rekao je

vlč. Tomas na početku misnoga slavlja. U svojoj homiliji prepričao je život sv. Male Terezije, stavljajući naglasak na četiri bit-na elementa: njenu ljubav prema isusu na križu; ljubav prema Majci Mariji; ljubav kroz male svagdanje žrtve; poslušnost, po-niznost i predanje Bogu poput djeteta. U svom kratkom životu (umrla je u 24. godi-ni) Terezija je uspjela doći do velike sveto-sti, što nam pokazuje da „Bogu nije važno koliko ni gdje živimo, nego mu je važno da dopustimo da on djeluje u nama. Tijekom redovitog života u samostanu trudila se postići kreposti, a najviše jednostavnost, strpljenje, poniznost, pouzdanje. njena duhovnost duboka je i jednostavna, bez vanjskih znakova“, istaknuo je vlč. Tomas.

napominjući kako je Mala Terezija umrla s riječima: Bože moj, ja te ljubim, te kako je još za života rekla: Moje poslanje je poticati ljude da ljube Boga kao što ga ja ljubim i pokazati im moj mali put pouzda-nja u Boga; moje ću nebo provesti čineći dobro na zemlji, vlč. Miro je potaknuo sve prisutne da poput sv. Terezije budu svjesni Božje dobrote te da i sami pruže malo više dobrote svojim bližnjima.

nakon mise slijedio je blagoslov ruža. one su postale simbol ove svetice koja je obećala da će bacati Božju milost poput ruža na sve one koji Boga traže. Ruže su po-dijeljene prisutnim vjernicima uz prigodne darove i blagoslovine sv. Terezije. +


pRiloZipRiloZi

BlaGDan Sv. Male TeReZije U KaRMelU U MaRiji BiSTRici

Blagdan sv. Terezije od Djeteta isusa i ove je godine svečano proslavljen u Karmelu u Mariji Bistrici svetom Misom koju je predslavio o. Mirko nikolić, Di, uz konce-lebraciju vlč. antuna Motočića.

U uvodu u misno slavlje predslavitelj o. Mirko napomenuo je kako se Bog na poseban način očitovao u sv. Maloj Tere-ziji. nju su pokretali unutarnji žar i ljubav koju je osjećala prema Bogu i koju je Bog iskazivao njoj. prikazujući život Male Te-rezije u propovijedi, o. Mirko posebno se osvrnuo na duhovne silnice koje su je po-kretale u pojedinim životnim razdobljima. Tako je već u djetinjstvu imala silnu želju da se svidi isusu, da mu učini zadovolj-stvo. S devet je godina imala jasnu viziju Karmela kao pustinje u koju se želi sakriti iz ljubavi prema isusu. U životu u Karme-lu odlikovala se vršenjem svakodnevnih

kreposti i uranjanjem u tajnu trpećeg Kri-sta promatranjem Svetog lica. Hranila se evanđeljem, koje je postalo njezin vade-mekum. isusova riječ je nosi. Želi istinski živjeti svetost u svojoj malenosti iz koje može moliti Božju pomoć i smiješiti se Bogu kad se sakrije. U sebi nosi mnoš-tvo želja: biti mučenica, svećenik, apostol, misionar. otkriva da, prihvaćajući poziv da bude ljubav u srcu crkve, može biti to sve. naposljetku prolazi agoniju umiranja, koje ona doživljava kao rađanje za drugi svijet i kao ulazak u život.

poslije misnog slavlja o. Mirko je, kako je to običaj na Svetičin blagdan, blagoslovio ruže koje su prisutni mogli ponijeti svojim kućama, a vjernici su imali priliku častiti relikviju Male Svetice, prvi puta ove godine.

poslije sv. Mise o. nikolić je sestrama prikazao dokumentarni film “Girđa Kora-či”. Riječ je o filmu o sluzi Božjem o. anti Gabriću snimljenom 1978. godine i objav-ljenom u produkciji Glasa Koncila.

Sestre su se za blagdan pripremale de-vetnicom molitava i trodnevnicom koju je predslavio vlč. antun Motočić, koji je u svojim propovijedima govorio o Tereziji-noj ljubavi prema bližnjima. +

BlaGDan Sv. Male TeReZije U KaRMelU-BReZovica: BiTi veliKan SRca

„ovogodišnji blagdan sv. Terezije od Dje-teta isusa slavi se u posebnom ozračju: u godini smo posvećenog života, u ju-bilarnoj godini 500. obljetnice rođenja sv. Terezije avilske, i u 90. obljetnici, što posebno ističem, proglašenja svetom, 17. svibnja 1925. godine, sv. Male Terezije, po papi piju Xi. Drugi prizvuk blagdana je i 18. listopada ove 2015. godine, kada će biti proglašen svetim bračni par bl. louis Martin i bl. Marie-Zélie Guérin Martin, Svetičini roditelji“, rekao je na početku zapažene propovijedi, u četvrtak, 1. listo-pada 2015., vlč. vladimir cvetnić, župnik u zagrebačkoj odri, predslavitelj misnoga slavlja. Uz njega je bilo desetak svećenika i redovnika, suslavitelja, kojima je – kao i hodočasnicima i svim prisutnima – srdač-nu dobrodošlicu zaželio vlč. Zvonimir vu-ković, domaći župnik. Sestre karmelićan-ke, čuvarice svetišta, animirale su misno slavlje svojim skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD.

propovjednik je aktualizirao život, nauku i put duhovnog djetinstva treće žene naučiteljice crkve njezinim štova-teljima, i pozvao ih je da se nadahnjuju na Terezijinoj vjeri, malenosti i ljubavi koju je utkala u isusov život i u život crkve. Spomenuo je i misao sv. ivana pavla ii., koji je rekao da je svijet bo-gat učiteljima vjere, a siromašan svje-docima vjere. Stoga je Terezijin primjer svjedočenja vjere ostavio izuzetno du-bok trag u vjernicima laicima, kao i u posvećenim osobama, naglasio je vlč. cvetnić. isto tako je spomenuo da svat-ko može živjeti konkretno svetost u svojoj svakidašnjici vršeći volju Božju,

svoje dužnosti prema Bogu i bližnjemu, poput sv. Terezije od Djeteta isusa. Tim više što je ona izabrala „biti ljubav u srcu crkve, a ljubav pokreće svaku dje-latnost u crkvi“, rekao je propovjednik i nastavio: „Mala Terezija je bila velikan srca. ljudi su se uvijek voljeli boriti za prva mjesta laktašenjem, karijerizmom i na slične načine. nije lako postići biti velik na znanstvenom, sportskom i umjetničkom području. Rijetki su koji to postižu. ne može to biti svatko. ali, svatko može biti velikan srca: čovjek ljudskosti, dobrote i plemenitosti. Svi to možemo biti. Trudimo se oko toga u školi sv. Terezije.“

na kraju je propovjednik podsjetio i zamolio Sveticu ruža da kišu milosnih ruža, kako je obećala, i dalje prosipa na sve karmele, na svećenike, redovnike i redovnice, na našu Domovinu i na čitav svijet. potom je naveo učinke pouzda-nog zagovora maloj Svetici i osvijetlio ih s dva primjera molitve njoj, za dobre svećenike i za dobra duhovna zvanja, na ohrabrenje hodočasnicima. Blago-slov mirisnih ruža vjernici su s radošću


pRiloZipRiloZi

pratili, a onda su ih ponosno ponijeli svojim kućama, s povjerenjem da ih Terezijin zagovor i na taj način prati. pjesmu Kraljici sv. krunice oduševljeno su pjevali sestre i hodočasnici, a obi-teljsko-prijateljski susret u govornici potvrdio je spomenuto oduševljenje.

Don pejo orkić, SDB, provincijal otaca salezijanaca iz Zagreba, predsla-vio je večernju sv. Misu, kojoj su pret-hodile sv. krunica i večernja. Uz njega je euharistiju suslavio vlč. ante Rotim, a ministrirala je Karmela Matijević. Hodočasnici su ispunili sva mjesta u crkvi, a bilo ih je i oko crkve. na taj su način posvjedočili što im znači sv. Mala Terezija u njihovom duhovnom životu.

„Slavim te, oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, oče, tako se tebi svidjelo“ (Mt 11, 25), zapo-čeo je o. provincijal svoju nadahnutu homiliju isusovim riječima. potom je te riječi primijenio na sv. Tereziju od Dje-teta isusa i naglasio da su one Kristova molitva koja nas uči da budemo poni-zni, skromni, ljudi srca, a ne zahtjeva, kakva je bila Mala Svetica. ona i danas oduševljava tisuće i tisuće svojih što-vatelja, osobito mladih. Sv. Terezija je i danas vrlo aktualna, jer nas, riječima pape Franje, uči kako u našem vremenu

živjeti posvećeni život i kako biti rado-stan i oduševljen svjedok Krista Gospo-dina. „Terezija je došla u Karmel zato da spašava duše i moli za svećenike, to je bio smisao njezina života“, naglasio je voditelj slavlja.

nastavio je ističući kako je Terezijin put do Boga bila ljubav u kojoj je pre-poznala ključ svoga zvanja. Shvatila je da crkva ima srce koje gori od ljubavi, a ta ljubav obuhvaća sva zvanja i ona je vječna. Zato je Terezija uskliknula: „napokon sam našla svoje zvanje u cr-kvi: moje zvanje je ljubav!“ propovjed-nik je ustvrdio da nam je svima zadaća da ljubimo jer smo voljeni i ljubljeni od Boga, te da je ljubav prema Bogu ne-moguće živjeti ako ju ne usmjerimo na čovjeka, po Terezijinu primjeru. „Biti ljubav u crkvi! Moje zvanje je ljubav!“ –to je izazov i nama da promislimo i vidimo koje je naše zvanje u crkvi, pa ćemo tako biti sličniji sv. Maloj Tereziji, završio je don orkić.

Misno slavlje pratio je svojim krasnim pjevanjem mješoviti župni zbor „Sv. cecilija“ iz vukovine, pod ravnanjem mo. Branka pucekovića. Zbor je nakon blagoslova ruža održao kraći koncert i oduševio štovatelje biranim skladbama i njihovom izvedbom. a u Knjizi dojmo-va čitali smo te večeri i ovo: „Sv. Mala Terezija nam je pokazala kako živjeti i kroz život provoditi radost evanđelja.“ +

BlaGDan Sv. Male TeReZije U KaRMelU Sv. Male TeReZije U KloŠTRU ivaniĆU

Blagdan sv. Male Terezije, zaštitnice Kar-mela u Kloštar ivaniću, svečano je pro-slaviljen 1. listopada. Misno slavlje pred-vodio je don Stjepan Bolkovac, tajnik Hrvatske salezijanske provincije u Zagre-bu, u koncelebraciji s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. josipom Ćorićem, te svećenicima iz sisačke i susjednih bisku-pija, uz prisustvo brojnih štovatelja Male Terezije, prijatelja zajednice i župljana. na samom početku slavlja, don Stjepana, sve-ćenike, sestre i vjernike pozdravio je do-maći župnik fra Drago Brglez.

U homiliji je don Stjepan istaknuo put svetosti sv. Terezije od Djeteta isusa i Svetoga lica. „To je njezin Mali put koji svi možemo slijediti. To je put jednostavnosti, put obič-nih svakodnevnih situacija koje po ljubavi mogu postati nešto veliko. To je put ljubav-nog mirisa ruže koji svatko od nas može ši-riti čineći mala djela ljubavi. no, ne smijemo zaboraviti da taj miris ljubavi proizlazi iz trnja naših životnih križeva koji, darovani Bogu, postaju preobraženi“, rekao je između ostalog propovjednik.

nakon svete Mise, don Stjepan je blago-slovio ruže koje su sudionici slavlja ponijeli kućama na spomen obećanja sv. Male Te-rezije da će s neba sipati na nas ruže Božje milosti, kao i na poticaj da sami postanemo ruža koja će širiti miris Božje ljubavi. +


pRiloZipRiloZi

SReBRni jUBilej S. M. aniTe MaTKoviĆ

na spomendan Sv. anđela čuvara, 2. listo-pada 2015., u Karmelu sv. josipa, za vri-jeme mise koju je slavio domaći župnik vlč. Miro Tomas, s. M. anita od sv. josipa (Ružica Matković) obnovom je zavjeta sa svojim sestrama proslavila svoj srebrni ju-bilej – 25 godina redovničkih zavjeta.

„Kada nekoga volimo, onda ga želi-mo zaštiti i čuvati kako bi mu bilo dobro. Tako i Bog koji nas voli anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putevima tvojim“, rekao je na početku vlč. Miro te izrazio radost i zahvalu Bogu za 25 godina služenja i života po svetim zavjetima s. M. anite.

S. M. anita je rođena u Brajkovićima kod Travnika (BiH) kao najstarije od de-vetero djece sada pokojnih roditelja janje i Bože Matković. Ušla je u Karmel sv. jo-sipa u Šarengradu 1989. godine. Zbog rat-nih zbivanja i progonstva iz Šarengrada sa zajednicom je otišla u Remete, gdje je, na misnom slavlju koje je predslavio blago-pokojni kard. Franjo Kuharić 2. listopada 1995. godine, položila svoje vječne zavjete. Za redovničko geslo uzela je riječi znako-vite za život sv. Terezije avilske, Milosrđe Gospodnje pjevat ću dovijeka, a svoj sre-brni jubilej proslavila je upravo u jubilar-noj karmelskoj godini tijekom koje se obi-lježava 500. obljetnica rođenja sv. Terezije avilske.

Kao vanjska sestra, s. M. anita nese-bično služi svojoj zajednici, razdaje se pomažući i čineći usluge potrebitima. To je činila osobito za vrijeme Domovinskog rata i prognaništva. njezina vesela i otvo-rena narav otvara vrata mnogih srdaca, a ne samo vrata Karmela u Breznici Đako-vačkoj, gdje dočekuje sve one koji dolaze u samostan. U jednoj od brojnih čestitki koje je ovih dana primila piše: Raduje me navedeni jubilej jer je ta duša izdržala u darivanju… iznad svega, ostat će u meni kao divna sestra koja „sve može“, a može jer je imala povjerenje u ljude i jer su je

ljudi doživljavali kao osobu koja radi za druge. Zahvalno slavlje je po želji slavlje-nice bilo je tiho i skromno, u obiteljskom krugu zajednice i najuže rodbine. +

DjelaTnici GlaSa Koncila U KaRMelU-BReZovica KoD Sv. Male TeReZije

na spomendan Kraljice sv. Krunice, u sri-jedu 7. listopada 2015., djelatnici i surad-nici Glasa Koncila proslavili su u Stepin-čevom Karmelu u Brezovici svoju nebesku zaštitnicu i duhovnu pratiteljicu sv. Tere-ziju od Djeteta isusa. Mons. Stjepan Belo-brajdić, slavonskobrodski dekan u miru, predslavio je misno slavlje, a s njim je koncelebrirao mons. ivan Miklenić, direk-tor i glavni urednik Glasa Koncila, koji je biranim riječima pozdravio sve prisutne. U uvodnim mislima mons. Belobrajdić

se osvrnuo na dugogodišnju povezanost i prijateljstvo djelatnika Glasa Koncila sa sv. Malom Terezijom i s njezinim sestrama u Stepinčevu Karmelu. objedinio je ta dva različita poziva, novinarski i redovnički, u Mariji Kraljici sv. Krunice, usmjeravajući istodobno pogled u budućnost i izražava-jući želju da svatko u svom djelovanju čini više i bolje.

„Bog djeluje danas po vama u Glasu Koncila na planu spasenja. Tako djelo-vati može samo onaj koji nosi u sebi žar za spasenje drugih. vaša je zadaća raspa-ljivati druge da se po vašem žaru pokaže svjetlo u tami. Da bi se taj žar podržavao, treba ga njegovati, razvijati na različite načine.“ a onda se propovjednik upitao: „Kako taj žar održati?“, i našao je odgovor upravo u spomendanu Marije Kraljice sv. Krunice. podsjetio je prisutne na značenje sv. krunice koja je put spasenja, hrabrost i snaga kroz povijest našega naroda, osobi-to u ratu. Zatim je mons. Belobrajdić spo-menuo da je krunica izvor snage u životu vjere, toplina zajedništva i povezanosti s isusom Kristom. „Krunica je kristološka jer kroz molitvu krunice prolazimo svu veličinu spasenjskoga djela.“

Motreći različita otajstva sv. Krunice, zadržao se posebno na otajstvima Svjetla, koja je u crkvu uveo sv. ivan pavao ii., a iz kojih je propovjednik iščitao poslanje novinara i Karmela. Tako je protumačio tri otajstva svjetlosne krunice. Uz otaj-

stvo Koji nam se na svadbi u Kani obja-vio, rekao je: „objaviti istinu zadaća je novinara. To je teška i odgovorna zadaća za koju je potrebna duhovna i molitvena podrška, a to su upravo molitve sestara karmelićanki.“ jednako je tako protuma-čio i treće svjetlosno otajstvo, a kod če-tvrtog: Koji se na Gori preobrazio i svoju slavu objavio, naglasio je i ovo: „važno je znati gdje se što događa i to objaviti po vlastitoj savjesti. Bez molitve sestara i žrtve, teško bi se išlo naprijed.“ potom je msgr. Belobrajdić pozvao djelatnike Glasa Koncila i sestre da na žrtvenik Kar-mela sve to prinesu dobrome Bogu: „Sav svoj trud, napore, nerazumijevanje, kako bi po vama i žrtvi sestara ljudi prepoznali najvažniju istinu, a ta je: ‘Čovječe, lju-bim te!’, kaže Gospodin Bog.“ na kraju, propovjednik je rekao da nema te mjere koja bi mogla izmjeriti trud novinara i molitve sestara, koje neka donesu obilne plodove u daljnjim projektima djelatni-ka Glasa Koncila.

nakon zahvalnih riječi mons. Mikle-nića predvoditelju slavlja, koji je djelat-nike Glasa Koncila u homiliji ohrabio i dao smjernice za njihov daljnji rad, kao i zahvale sestrama i svim djelatnicima Glasa Koncila, slijedio je i tradicionalni blagoslov ruža, koje su još jednom zami-risale mirisom Terezijinih milosti.

Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem sestre karmeli-


pRiloZipRiloZi

ćanke pod ravnanjem s. M. Bonite Ko-vačić, ocD.

U prijateljskom susretu u govornici Karmela, djelatnici i sestre dotaknuli su se aktualnosti iz života crkve, Kar-mela i društva. Bilo je tu puno radosti, pjesme i smijeha, bez zatvaranja očiju pred realnošću života. Djelatnici GK-a i ove godine su posvjedočili svoju ve-likodušnost prema sestrama i obdarili ih, po svom direktoru mons. Mikleni-ću, bogatim plodovima svojeg cjelogo-dišnjeg rada: svim izdanjima knjiga i tiskovina, na vrhu kojih je bila crvena Makova lopta kao poziv na proslavu 50. rođendana MaK-a, čije će pripre-me sestre podržati duhovnim trenin-zima. +

BoGoSlovi iZ RijeČKe BoGoSlovije U ReMeTSKoM SveTiŠTU

Remete su 8. listopada posjetili riječki bogo-slovi u sklopu svojeg hodočasničkog puta. prvo su bili u Mariji Bistrici, potom u zagre-bačkoj katedrali, te na kraju u Svetištu Majke Božje Remetske. Hodočašće su predvodili rektor riječke bogoslovije vlč. Sanjin France-tić, vicerektor o. Marko Stipetić i duhovnik bogoslovije p. vatroslav Halambek. autobus s bogoslovima dočekali su remetski župnik o. antonio-Mario Čirko i prior remetske re-dovničke zajednice o. Zlatko pletikosić. na-kon razgledavanja Svetišta, riječki bogoslovi i remetska zajednica – koju, osim svećenika i braće laika, čine i bogoslovi karmelske provi-nicije – zajedno su u Svetištu molili večernje pohvale. nakon zajedničkog ophoda oltara i fotografiranja, uputili su se svi zajedno u samostansku dvoranu gdje je bila upriličena skromna zakuska. Tu su se svi malo bolje upo-znali, a oni stariji prisjetili su se duge hodoča-sničke povezanosti s remetskim Svetištem.

MoĆniK Bl. alojZija STepinca U ReMeTaMa

U Remete je 8. listopada u večernjim sa-tima stigao moćnik našega blaženika alojzija Stepinca. Moćnik, koji je bio ci-jelu noć izložen u samostanskoj kapelici, dočekala je cijela redovnička zajednica. U jutarnjim satima 9. listopada moćnik je izložen u svetištu kako bi ga mogli poho-diti hodočasnici i remetski župljani. Zbog ovako svečane zgode, zajednica je molila sve časove crkve u svetištu. nakon večer-njih pohvala, u kojima je sudjelovao Božji narod, remetski župnik o. antonio-Mario Čirko predslavio je svečanu svetu misu u 18.30 sati.

Župnik je u propovijedi ocrtao važnu ulogu blaženog alojzija Stepinca u oču-vanju identiteta rimokatoličke crkve u Hrvata, usprkos pritiscima koji su crkvu htjeli odvojiti od Rima i vjernosti rim-skom prvosvećeniku. naglasio je potrebu autentičnog življenja našeg kršćanskog poziva, izražavajući želju da ono što smo doživjeli u susretu sa živim Bogom u slav-lju euharistije imadnemo hrabrosti svje-dočiti i živjeti u svakodnevnom životu kao vjernici i zajednica, baš onako kako je tu istu vjernost Kristu živio i blaženi kardinal alojzije Stepinac. +

„viKenD U KaRMelU“ o KRepoSTiMa MoliTveniH oSoBa

od 9. do11. listopada održana je duhov-na obnova za mladiće u Karmelu s ciljem boravljenja u Božjoj prisutnosti, upozna-vanja s tradicijom Karmela te promišljanja o vlastitom pozivu. Svake godine, u Du-hovnom centru sv. ivana od Križa u zagre-bačkim Remetama, Karmelska provincija

nudi tri dana mladićima koji se zanimaju za Karmel. višegodišnji voditelj ove du-hovne obnove je o. Dražen Marija varga-šević, koji ovim mladićima pomaže da se otvore Božjim poticajima i naprave korak više na duhovnom putu.

okolnost završetka jubilarne petstote obljetnice rođenja sv. Terezije avilske obi-lježila je sadržaj i dinamiku ovoga susreta. Tereziju i Karmel sudionici su upoznali kroz razmatranje triju temeljnih osobina molitvenih osoba, a time i karmelske du-hovnosti u crkvi: ljubav, nenavezanost i poniznost. polazeći od krhkosti ljudskih snaga i pokušaja, pogled se uzdizao prema herojskim vrhuncima krjeposti, a vodič je bilo iskustvo i nauk svete naučiteljice crkve. ne zaustaviti se na putu molitve i rasta u kršćanskoj savršenosti sve do sjedi-njenja s Bogom, idući malo po malo, ali ne lijeno, nego u odlučnoj odlučnosti. pustiti Bogu da budi pozitivni nemir u duši koji nas pokreće i koji je svijetu proročki znak postojanja Boga i prvenstva vječnosti nad vremenitim. To su savjeti Svetice čiji pet-stoti rođendan slavimo, savjeti koji oso-


pRiloZipRiloZi

bito vrijede za posvećene osobe, pozvane izričitije pokazati svijetu lik Krista čista, siromašna i poslušna. Upravo je govor o ljubavi mladićima koji promišljaju o svom mjestu u svijetu i crkvi rasvijetlio smisao posvećene čistoće, govor o nenavezanosti – smisao siromaštva, a govor o poniznosti – smisao posluha. pritom se nije propusti-lo promotriti bračne perspektive življenja evanđeoske korjenitosti, kako bi se pred licem Božjim moglo stajati u slobodi sa-vjesti, vrednovanju svakog poziva i raspo-loživosti za ono što on zna da je čovjeku najbolje.

program vikenda u Karmelu je, uz li-turgijske molitve i tematske nagovore, uključivao osobna razmatranja u samoći, dijeljenje iskustava kroz duhovnu radioni-cu, molitvu u skupini i sa samostanskom zajednicom te upoznavanje kroz radosno druženje. ove godine kao ispomoć u bo-gatom duhovnom programu uključili su se i karmelski bogoslovi br. ivan pleše i br. Danijel Katančić.

U petak, mladići su bili na euharistij-skom slavlju u prisutnosti moći blaženog alojzija Stepinca koje su bile izložene u remetskom Svetištu.

na svetoj misi slavljenoj za mladiće u subotu, 10. listopada, u Duhovnom cen-tru sv. ivana od Križa, provincijal hrvat-

skih karmelićana o. Srećko Rimac naglasio je prisutnost Marije u Karmelu. Marija je prošla put vjere, ufanja i ljubavi, i zato je ona učiteljica, majka i sestra koja želi da i mi pođemo tim putem kreposti. Marija je učiteljica i zato je treba promatrati – njenu otvorenost Bogu i njegovim planovima. predanje Bogu je najbolje za čovjeka. To je u svome životu otkrila i sveta Terezija avilska, koja je Mariju uzela za svoju maj-ku i krenula putem kreposti. Marija je za nju značila potpuno predanje. o. Srećko je naglasio da je Terezija imala veliku život-nu borbu dok nije došla do te istine. „pro-blem te borbe je: vjerovati više sebi nego Bogu.“ neprijatelji na duhovnom putu su svijet u negativnom smislu, tijelo i đavao, a tijelo je najupornije. Duhovni put je sto-ga borba, ali treba biti radostan kao što je to bila i sveta Terezija avilska. Radost je odlika kršćana koji služe Bogu i zajednici. Zato su nam potrebne vježbe, molitve, eu-haristija; potreban je silazak u sebe (unu-tarnja molitva), vježba Božje prisutnosti i odricanje. na tom putu Marija je zvijezda vodilja, majka i učiteljica – zaključio je o. Srećko.

Mladići su u subotu u večernjim satima, zajedno s cijelom karmelskom obitelji, bili na svečanoj akademiji u dvorani vijenac na Kaptolu 29, na predstavljanju sabranih

djela svete Terezije avilske i bogatom pro-gramu, kojem je nazočio i uzoriti kardinal josip Bozanić. nedjeljno prijepodne bilo je namijenjeno svečanoj sv. misi zahvalnici za dar svete Terezije avilske crkvi i našem hrvatskom narodu, koju je u zagrebačkoj katedrali predslavio pomoćni zagrebački biskup mons. ivan Šaško. +

planinaRSKi KRiŽni pUT “eKoSSpiRiTUS” U ReMeTaMa

10. listopada u večernjim satima došli su pješice u Svetište Majke Božje Remetske hodočasnici planinarskog križnog puta “ekosspiritus”. nakon svete mise u 20 sati u svetištu, domaćin, župnik o. antonio Mario Čirko i braća redovnici primili su u samostanskoj dvorani hodočasnike na okrepu, odmor i druženje. G. Radovan ibrić, voditelj križnog puta i vjeroučitelj zagrebačke nadbiskupije, poveo je skupi-nu od oko 250 mladih hodočasnika s vrha Sljemena preko Medvednice, Šestina, Gra-čana do Remeta. Remete su završna po-staja dana hodočašća koje taje dva dana.

nakon spavanja u remetskoj osnovnoj školi, hodočasnici nastavljaju put prema Župi Dobrog pastira u Brestju. voditelj Radovan ibrić uzeo je Remete kao odre-dište hodočašća jer su se tu nekad davno pustinjaci-eremiti povlačili u osamu i tiši-nu, a tema ovog hodočašća bila je upravo Tišina. Sama planinska duhovnost jest ti-šina i osluškivanje Božje blizine daleko od gradske buke i užurbanog ritma. oslušku-


pRiloZipRiloZi

jući sebe i ulazeći dublje u svoju nutrinu, čovjek bolje čuje i razumije što mu Bog govori.

ovo je bio 56. planinarski križni put. planinarski križni putevi redovito se odr-žavaju u jesen i u korizmi. 57. pKp bit će organiziran u suradnji s benediktincima i izvan granica naše domovine. prvi plani-narski križni put “hodan” je 1987. godine, a na 23. pKp-u 1999. godine bilo je 2300 sudionika. +

RaDoST i ZajeDniŠTvo: XXXi. ReDovniČKi Dan U ĐaKovU

U Đakovu je 10. listopada 2015. održan XXXi. redovnički dan. program je obuhva-ćao jutarnje i popodnevno predavanje, pri-liku za sakrament pomirenja te euharistiju.

jutarnje predavanje održala je dr. sc. s. Silvana Fužinato iz Družbe presvetog Srca isusova na temu Radost u novom Zavje-tu – Dar i odgovornost kao konstitutivne značajke spasenjske radosti. izlaganje je predstavila u tri dijela: radost spasenja, ra-dost odgovornosti te radost križa. Glavna misao njezinog izlaganja može se sažeti ovako: sve naše odluke moraju proizlaziti iz iskustva spašenosti jer je Gospodin po-stavio u naše ruke izgradnju Kraljevstva Božjeg.

Svečanu euharistiju predvodio je đa-kovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, koji je u propovijedi istaknuo kako bez povezanosti sa zajednicom kao licem Božjim nijedna redovnička zajedni-ca ne može opstati. Ključ novih redovnič-kih zvanja nalazi se u vjernosti karizmi, a ne u nekom „pomodarstvu“.

popodnevno predavanje održao je dr. sc. o. jakov Mamić, ocD, na temu Terezi-jina izgradnja zajednice – naglasci. izlaga-nje se sastojalo od četiri dijela: Terezijino viđenje zajednice prije obnove (1535.-1562.), novo iskustvo zajednice (1562.- 1582.) , analiza tvorbenih elemenata tere-

zijanske zajednice, stanje naših zajednica danas. posebno je istaknuo tvorbene ele-mente terezijanske zajednice: zajednica kao Kristova družina, samoća u društvu, ekvilibrij između zajednice i članova, ma-lenost broja, izabranost, ljubav između sestara, eklezijalnost, zajednica kao škola formacije, zajednica kao mjesto postizanja svetosti. +

poČeTaK pRoSlave DeSeTe oBljeTnice oSnUTKa KaRMela Sv. ilije

Samostan-duhovni centar “Karmel sv. ilije” proslaviti će 2016. deset godina svo-jega postojanja. proslava ove obljetnice započinje humanitarnom akcijom pod nazivom “Deset za deset” – deset godina

Karmela sv. ilije za školovanje desetoro djece bez roditelja u sirotištu u afričkoj državi Benin. Gradnju ovoga sirotišta fi-nancira Zaklada ivanka Čugura – Ulrike i dr. Karl Kohler. predviđeno je da sirotište udomljuje pedesetoro djece, ali na samom početku primit će ih desetoro. To su dje-vojčice bez oba roditelja koje inače ne bi imale mogućnosti za školovanje. cilj ove akcije je platiti im školarinu, kupiti knjige i osigurati hranu za njih deset.

početak akcije bio je u okviru Trećih dana čipkarstva koje Karmel sv. ilije orga-nizira s Udrugom za očuvanje i promica-nje tradicijske kulture u Bosni i Hercego-vini “Stećak”. +


pRiloZipRiloZi

polaGanje SveČaniH ZavjeTa i SveTKovina TeReZije avilSKe

na svetkovinu sv. Terezije avilske, pod svetom euharistijom, trojica naše braće položili su svečane, tj. doživotne zavjete, čime su postali punopravni članovi naše karmelske provincije. To su br. Boško od Bezgrešnog Začeća BDM i svetog josipa, Roguljić, br. alen od isusa i Marije, Mažić, i br. vedran od isusovih rana i Bezgrješ-nog Srca Marijina, pavlić. Svečanu euha-ristiju predslavio je mnogopoštovani o. provincijal karmelske provincije svetoga oca josipa, o. Srećko Rimac.

o. provincijal je u propovijedi istakao kako na ovoj euharistiji najprije slavimo Boga koji je pozvao našu braću i doveo ih u Karmel. naglasio je bogato duhovno blago Karmela koje dobivamo preko na-ših uzora – Blažene Djevice Marije, pro-roka ilije i sv. Terezije. Marija je na Kar-melu podigla cvjetni vrt za svoga sina, a naša braća – Boško, alen i vedran – na ovome se slavlju pritjelovljuju isusu Kri-stu putem Karmela. provincijal je nada-

lje, na pitanje „kako ljubiti isusa“, odgo-vorio da nas Marija, njegova majka, uči kako slijediti njegove stope te da pod nje-zinim vodstvom neprestano razmatramo o toj ljubavi. Terezija je pak, nastavlja o. provincijal, željela izgraditi zamak svoje duše da bude sličan u kojem će prebivati isus. Duhovna izgradnja je jedan od pri-oriteta karmelićana, a naši nas karmelski uzori u tome odlično podučavaju. Terezi-ja se nije zaustavila samo na duhovnom, već je od djetinjstva željela propovijedati isusovo evanđelje i umrijeti za njega. o. provincijal je nadahnutu propovijed za-vršio riječima u kojima je spojio zago-vor Tereziji i zavjetni obrazac: „Terezijo obnoviteljico – zauzimaj se za nas, svoje sinove, i blagoslovi našu braću da mogu s tobom i presvetim Trojstvom slaviti Boga kroz cijelu vječnost!“

nakon propovijedi slijedilo je pola-ganje svečanih zavjeta u ruke o. provin-cijala, po kojem su braća Boško, alen i vedran obećali vjernost Bogu i redu. vjernici, rodbina i prijatelji zavjetova-nika, te župljani i štovatelji sv. Terezije, koji su napunili remetsko svetište do po-sljednjeg mjesta, radosno su i s ganućem pratili sv. euharistiju i obred zavjetovanja.

nakon euharistije u klaustru samosta-na svi nazočni su se okrijepili i popričali

s novozavjetovanicima, koji su potom sa zajednicom, rodbinom i prijateljima pro-slavili uz svečanu večeru ovaj prelijepi dan.

Brat Boško je rođen 20. siječnja 1977. g. u Splitu. po zanimanju je komercijalist. U Karmelu je od 2010. godine. prve za-vjete je položio na blagdan Male Gospe, 8. 9. 2011. Trenutno je član naše zajed-nice u Sofiji u Bugarskoj. Zavjeti za nje-ga predstavljaju trajni Gospodnji izazov povjerenja u njegovu milost da može ži-vjeti prema evanđeoskim savjetima. Dan polaganja zavjeta doživio je kao milost prisutnosti prijatelja koji želi biti uvijek uz njega.

Brat alen je rođen u Zagrebu 20. lip-nja 1979. g. Završio je srednju grafičku školu u Zagrebu te je trenutno na petoj, završnoj godini filozofsko-teološkog studija Katoličkog bogoslovnog fakul-teta u Zagrebu. Karmelu je pristupio 2010. godine, a prve zavjete položio je 8. 9. 2011. Zavjeti su za njega izraz ljubavi prema Bogu koji mu je darovao redovnički poziv i dao snage da ustraje do kraja. Zavjete je doživio kao najljep-ši dan u svojem životu, ali dane nakon polaganja zavjeta doživljava još boljima jer sama spoznaja da se zavjetovao do-životno u njemu bude poseban osjećaj

prema Bogu, a osjeća da je tako i s Bož-je strane.

Brat vedran rođen je 3. lipnja 1981. u Rijeci. Rodom je iz župe svetog jakova u mjestu jadranovo blizu crikvenice. U ja-dranovu i crikvenici pohađao je osnovnu školu, a potom Salezijansku klasičnu gi-mnaziju u Rijeci. U Zagrebu je diplomirao na Farmaceutsko-biokemijskom fakul-tetu. Godinu dana radio je u županijskoj ljekarni u centru Rijeke. Božji poziv je već tada osjećao, osobito za redovništvo, a na izbor karmelskog reda posebno su utje-cali molitva, koju je u to vrijeme osobno intenzivno prakticirao, i djela sv. Terezije od isusa. 2010. godine ušao je u novicijat, a 8. rujna 2011. položio je prve zavjete. na dan svečanih zavjeta, 15. listopada 2015., doživio je sreću, sigurnost, svečano ozrač-je, potpuniju pripadnost ovoj redovničkoj zajednici. nije osjećao tremu. Tri zavjeta koje redovnici polažu javno se zavjetu-jući na evanđeosko siromaštvo, čistoću i poslušnost za njega znače potpunije pre-danje cjelokupnog vlastitog života Bogu, kako bi se Bog njime okoristio za veću dobrobit crkve, osobito onih s kojima ga život bliskije veže, ostvarujući sve to u što većoj sukladnosti s Božjom voljom, uz vastitu suradnju i cjeloživotno nastojanje oko toga. +


pRiloZipRiloZi

ZavRŠeTaK jUBilaRne TeReZijanSKe GoDine U BReZnici ĐaKovaČKoj

na svetkovinu sv. Terezije od isusa (avil-ske) 15. listopada završilo je slavlje jubi-larne terezijanske godine – 500. obljetnice rođenja majke i obnoviteljice Karmela, prve žene naučiteljice crkve. Svečano eu-haristijsko slavlje u Karmelu sv. josipa u Breznici Đakovačkoj predvodio je đako-vačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz suslavlje dvanaest svećenika i asistenciju petorice bogoslova. nadbiskup je karme-lićankama čestitao svetkovinu sv. Majke Terezije i uputio pozdravne riječi svećeni-cima, bogoslovima, redovnicama, županu osječko-baranjskom vladimiru Šišljagiću, Zboru mladih „amadea“ iz Đakova koji je pod ravnanjem s. natanaele palić i dr. Darija Balekića animirao liturgijsko slav-lje i otpjevao madrigal Terezija avilska, te svim prisutnim prijateljima Karmela koji su ispunili samostansku crkvu.

podsjetivši na povijesne okolnosti 15. stoljeća, nadbiskup je istaknuo kako Te-rezija – u vremenu obilježenom raslo-javanjem i podjelama koje su dovele do šizme – „ide od osobnog obraćenja, ob-navlja Karmelski red i na taj način iznutra obnavlja i ozdravlja crkvu.“ opisujući je

kao jednu od najvećih mističarki u po-vijesti kršćanstva, ženu koja fascinira jer je imala hrabrosti stati uz svoje osjećaje i svoja iskustva te u crkvi muškaraca dati da ti osjećaji dođu do riječi, mons. Hranić je rekao: „nakon rasta kroz nutarnje borbe tijekom punih dvadeset godina, potrese-na pogledom na lik izbičevanog isusa, u osobnom susretu s njim, Terezija doživ-ljava njegovu blizinu i čežnju za njezinim pogledom. Shvatila je da su za duhovni život i nutarnji mir bitne tri stvari: ljubav jednih prema drugima, nenavezanost na bilo što stvoreno i na bilo koju osobu jer je i ona samo nepostojano, propadljivo i po-kvarljivo Božje stvorenje, te istinska poni-znost. odriče se posjetâ i nameće si stro-gu askezu. Tek tada na svome duhovnom putu otkriva kontemplativnu molitvu, njezinu snagu i nutarnju slatkoću. isus je sjedinjenje s Bogom. ali se ne povlači is-ključivo u molitvu. nego od Boga dobiva poticaj i iskustvo poziva da reformira sa-mostane sestara karmelićanki.“

osvrćući se na Terezijina djela, nadbi-skup je rekao: „piše s puno humora i du-hovito. Terezijini su spisi puni životnosti i jasnoće. odišu radošću i nježnošću, raz-boritošću i čovjekoljubljem. Tu nema uske zakonitosti. njezin je jezik istodobno pun humora i svježine. Terezija pokazuje put i istodobno ima razumijevanja za ljudsku tromost. o Bogu piše kao netko tko ga je iskusio. poziva nas da vjerujemo vlasti-tom osjećaju i Boga gledamo kao pravo-ga prijatelja koji ispunja našu najdublju čežnju. Bog joj je bio blizu. isus je bio s

njom prisan, tako ona to doživljava. ali je ipak imala osjećaj za Božju drukčijost. Bila je svjesna da je Bog iznad nje. ali se uvijek i posvuda osjeća okružena Božjom ozdravljujućom, spasonosnom i ljubećom blizinom. ona se u Božjoj blizini osjeća životnom i slobodnom.“

Solo Dios basta – Samo Bog je dosta-tan, Terezijina je rečenica koju se često tumačilo kao da čovjek treba samo Boga i ništa drugo. no ona, koju se s pravom naziva „sveticom prijateljstva“, u svom ži-votu pokazuje da treba ne samo Boga nego i ljude, rekao je mons. Hranić i pojasnio: „Čovjek u sebi ima tako veliku čežnju da samo Bog može ovu čežnju stvarno ispu-niti. Samo Bog je u sebi dostatno velik da ispuni prostranstva ljudskoga srca. ljud-sko srce treba i prijateljstvo. ali nijedan čovjek ne može potpuno ispuniti ljudsko srce. To može samo Bog. ako imamo Boga, imamo sve što trebamo da možemo istinski živjeti.“

na kraju misnoga slavlja, u ime sestara karmelićanki, župnik Miro Tomas uputio je riječi zahvale. potom se karmelićanka-ma obratio nadbiskup Hranić rekavši: „vas

doživljavamo i prepoznajemo kao utjelov-ljenje, izričaj našeg iskustva da smo gladni i žedni Boga – da ništa ne može ispuniti i usrećiti naše srce doli Bog jedini koji nas je stvorio za sebe, za zajedništvo u svome božanskom životu.“ Ukazujući na trajnu opasnost da ostanemo zagledani u zemlju, u stvarnost oko sebe, i zaboravimo izvor, uvir i smisao ljudskog života, zahvalio je sestrama „na svjedočanstvu kontempla-tivnog života, što poput Mojsija dižu ruke dok Božji narod na drugim područjima života treba voditi bitku.“

euharistijskom slavlju prethodila je molitva večernje u čast sv. Terezije, koju su animirale sestre karmelićanke. potom je zbor mladih „amadea“ izveo spomenu-ti madrigal Terezija avilska. autor teksta i glazbe, dr. Dario Balekić, kroz 12 pjeva-nih i 9 instrumentalnih dionica sabranih u 500 taktova (na spomen petstote obljetni-ce rođenja svetice) predstavio je Terezijin život, duhovnu ostavštinu i njezin utjecaj na svijet. Sjajnom izvedbom zahtjevnih dionica četveroglasnog glazbenog djela, uz majstorsku pratnju klavijatura, gitara, flaute i tamburice, zbor od dvadesetak mladih oduševio je vjernike, koji su svoju zahvalnost mladim umjetnicima izrazili burnim pljeskom. +

ZavRŠeTaK pRoSlave 500. oBljeTnice RoĐenja Sv. TeReZije avilSKe U KaRMelU-BReZovica

„Tvoja sam. Za tebe sam se rodila. Kako raspolažeš sa mnom? Daj mi bogatstvo ili siromaštvo. Daj mi utjehu ili bezutješ-nost. Daj mi radost ili žalost… pristajem na sve“, stihovi su znamenite Terezijine pjesme, „vuestra soy“, koja svjedoči nje-zino predanje Bogu, rekao je u četvrtak,


pRiloZipRiloZi

15. listopada, na svetkovinu sv. Terezije avilske, u Karmelu-Brezovica, na počet-ku homilije, naš o. jakov Kuharić, ocD, predvoditelj misnoga slavlja. Uz njega je bilo, zajedno s ispovjednicima, dvadesetak suslavitelja: svećenika, župnika, redovni-ka, đakon i bogoslovi karmelićani, koje je, kao i brojne Terezijine štovatelje, srdačno pozdravio vlč. Damir ocvirk, župnik župe sv. josipa u Zagrebu.

Terezijino potpuno predanje Bogu, koje je o. Kuharić iščitao iz slobodnog pri-jevoda spomenutih stihova, bila je misao vodilja njegove nadahnute homilije. Tu misao podijelio je s prisutnim vjernicima koji također žele poći Terezijinim putem, ali ne znaju kako. no, Terezija im životom i djelima otkriva kako se potpuno preda-ti. Do tog potpunog predanja Terezija je prešla dug i naporan put: od mlakosti u redovničkom životu do radikalnosti; od napuštanja nutarnje molitve do mističnih iskustava Boga. nakon susreta s Raspetim Kristom, Terezija je, nošena predanjem koje je tada doživjela, obnovila karmelski red osnovavši 17 ženskih i dva muška sa-mostana, te napisavši djela koja spadaju u sam vrh duhovne literature i ujedno su klasici španjolske književnosti, naglasio je o. jakov.

onda je protumačio da je za Tereziju „put predanja prvenstveno put molitve i put nasljedovanja isusovog predanja ocu. a za Tereziju je molitva gledanje isusa. ‘ne tražim od vas sada da mislite na nje-ga, niti da donosite velike sudove, niti pak da obavljate velika i uzvišena razmatranja

vašim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da Ga gledate. ‘ (put savršeno-sti 26, 3). Gledati isusa znači imati uvijek na čitavom duhovnom putu uz sebe isusa kao čovjeka, stalno živjeti u njegovoj pri-sutnosti. isus je postao čovjekom da bi-smo mi mogli vidjeti Boga, da bi Bog bio dostupan našem pogledu. no Sin Božji nije samo postao, već je i ostao čovjek: nije napustio čovještvo ulaskom u slavu. Zato ni mi ne smijemo nikada napuštati isusa čovjeka u molitvi, bez obzira koliko ona uzvišena bila. Kristovo čovještvo čvrsto je sidrište molitve, osigurač protiv gubljenja u maglama lažne mistike“, rekao je izme-đu ostalog popovjednik.

Molitva kao gledanje isusa znači na-dalje nasljedovanje pokreta isusove duše, odnosno nasljedovanje, u odnosu na isu-sa, isusovog odnosa s ocem. To će reći: „U svemu se predavati Sinovljevoj volji, kao što se on u svemu predavao očevoj, nasljedovati isusovo predanje, predavati se snagom njegova predanja“, rekao je o. Kuharić i zaključio kako bi Terezijin od-govor na pitanje kako se predati Bogu bio: nauči od Sina.

Svečanosti proslave završetka 500. ro-đendana sv. Terezije od isusa doprinijelo je i svečano kađenje, kao i pjevanje sestara karmelićanki, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD, na latinskom, hrvatskom i španjolskom, na kojem su otpjevale Hi-mnu jubileja „Maestra de la luz“ sklada-telja Francisca palazóna. o. Dario Tokić zahvalio je na kraju misnoga slavlja o. jakovu Kuhariću i prisutnima, za koje je

crkva bila premalena, na liturgijskom za-jedništvu, a sestrama je čestitao zajednič-ku svetkovinu. prijateljsko druženje na-kon objeda u govornici nije izostalo, kao ni preporuke u molitve za daljnje predanje Bogu.

Msgr. mr. antun Sente ml., župnik Blažene Djevice Marije Snježne i rektor nacionalnog svetišta sv. josipa u Karlov-cu, predslavio je večernju euharistiju, uz suslavitelje: našeg o. Zlatka pletikosića, ocD, priora u Remetama i o. Zrinka ni-kolića, SMM, iz zagrebačkog Blata. Mješo-viti zbor spomenutog svetišta, pod ravna-njem s. Dominike Šašo, FDc, uveličao je misno slavlje svojim umjetničkim pjeva-njem, a pridružili su im se brojni hodoča-snici iz nacionalnog svetišta, kao i drugi prijatelji sv. Terezije avilske.

na početku je msgr. Sente uveo prisut-ne u slavlje krasnosloveći tekstove iz Tere-zijinih spisa, a onda je nastavio druženje sa Sveticom kroz misna čitanja, osobito kroz ivanovo evanđelje. nadahnut spome-nutim tekstovima, govorio je o susretu s isusom dviju žena: Terezije i Samarijanke. „evanđelje nam govori samo o jednom su-sretu isusa i Samarijanke, a o Terezijinim susretima znamo gotovo sve, jer je o sebi pisala i drugi su pisali o njoj.

isus je poznavao Samarijanku i njezin dotadašnji život. Kad joj je otkrio njezi-nu istinu, ona se mijenja. Slično je bilo i kod sv. Terezije: Terezija vidi sebe u paklu i dobiva poticaj da promijeni svoj život, da se Gospodinu potpuno preda. Samari-janka i sv. Terezija svete su žene“, rekao je između ostalog propovjednik. naglasio je

da ni Samarijanka ni Terezija nisu mogle zadržati iskustvo susreta s Gospodinom za sebe: Samarijanka ga je podijelila sa suseljanima, a sv. Terezija je, dotaknuta Božjom ljubavlju, osnivala samostane po čitavoj Španjolskoj.

onda je rektor pozvao hodočasnike da i oni budu tražitelji Boga: da razgovaraju s njime poput Samarijanke, i da, poput sv. Terezije, naprave svaki dan nešto više za Boga tamo gdje žive. „Kad su žene učini-le nešto više za Boga, on ih je upotrijebio da ga objave drugima. Budimo, poput Sa-marijanke i sv. Terezije avilske, vrata kroz koja Bog ulazi u nečije živote!“, uskliknuo je msgr. Sente. a onda je poručio da ta-kvo predanje Bogu neminovno prati križ i nerazumijevanje, ali da je Mudrost Božja prihvatiti križ i, poput sv. Terezije avilske, blagoslivljati svijet u kojemu živimo i do-vesti ga Kristu.

Meditativnu točku iz Terezijinog djela vapaji duše Bogu pročitala je nakon sv. pričesti s. Danijela Sabljak, ocD, a otac prior pletikosić zahvalio je msgr. Senteu, mješovitom zboru nacionalnog svetišta „Sv. josip“ i svima prisutnima, te je pro-movirao Sabrana djela sv. Terezije avilske, koja su prvi puta u povijesti tiskana na hr-vatskom jeziku.

Misnim slavljima prethodila je molitva sv. krunice, kao i devetnica meditacija, pje-sama i večernje časoslova, te trodnevno bdjenje i druženje sestara sa sv. Majkom Terezijom od isusa. cjelogodišnja pro-slava 500. obljetnice njezina rođenja za-ključena je večernjim misnim slavljem. +


pRiloZipRiloZi

apoSTolSKi nUncij U KaRMelU U MaRiji BiSTRici na ZavRŠeT-KU GoDine Sv. TeRe-Zije avilSKeSvečanu koncelebriranu sv. Misu na čast sv. Terezije avilske u četvrtak, 15. listopa-da 2015., u bistričkom Karmelu predslavio je mons. alessandro D’errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Time je pro-slavljen i završetak jubilarne godine u ko-joj smo slavili 500. godišnjicu rođenja ove velike svetice. U svečanom slavlju sudjelo-vali su karmelićanin o. vinko Mamić, o. ivica Hadaš, Di, nuncijev tajnik, te osam svećenika iz zagorskog arhiđakonata i dva zagrebačka bogoslova koji su posluživali kod oltara.

na početku slavlja mons. D’errica po-zdravio je vlč. antun Motičić izrazivši radost što je papin predstavnik u našoj domovini došao zajedno sa svećenicima, sestrama i vjernicima proslaviti svetkovinu sv. Terezije. vlč. Motičić naglasio je kako je bl. alojzije Stepinac učinio veliko dobro našem narodu pozvavši karmelićanke u Hrvatsku, te kako naš narod dobiva mnoga duhovna dobra iz ovog vrela istinskog redovništva.

U svom odgovoru na pozdrav nuncij je zahvalio majci natanaeli na pozivu, i to s dva razloga. U prvom redu, zbog slavlja sv. Terezije i jubileja njezinog rođenja, koje na ovaj način slavi u zajedništvu sa sestrama i svećenicima iz okolnih župa. Drugo, zbog prigode da susretne zajednicu bosonogih karmelićanki, kao i da svi zajedno mole za Svetog oca čiji je on predstavnik u našoj zemlji.

nuncij se u propovijedi zaustavio na nekim točkama poruke koju daje sv. Te-rezija avilska. ona je bila providnosna osoba za svoje vrijeme, a njena poruka ak-tualna je i za nas danas. Bila je obdarena izvanrednim duhovnim i ljudskim spo-sobnostima. Živjela je u vrlo delikatnom i teškom vremenu za crkveni život – vre-menu protestantizma i tridentske obrane i obnove crkve. U crkvi toga vremena bilo je puno onih koji su živjeli sablažnjivim životom. U takvom vremenu podigao je Duh Sveti izabrane duhove i nadahnuo poslanje obnove i vraćanja crkve svježini evanđelja. To je posebno bilo poslanje sv. Terezije avilske, osobito u pogledu redov-ničkog života, ali i sveopće crkve.

Današnje vrijeme slično je vremenu sv. Terezije. Kao što je sv. Terezija bila pozva-na na obnovu reda i crkve, tako je i papa Franjo danas na to pozvan. Danas je on ta velika osobnost koju Duh Sveti poziva na obnoviteljsku ulogu u crkvi. papa pro-nalazi u sv. Tereziji neke temeljne točke

za novu viziju crkve. jedna od zajednič-kih perspektiva Terezije i Svetog oca jest uvjerenje kako je vrijeme da se krene. Sv. otac podsjetio je u svom pismu biskupu avile, rodnog grada sv. Terezije, u povodu jubileja 500. godišnjice njezinoga rođenja, na četiri usmjerenja njene duhovnosti: ra-dost, molitva, bratstvo i prihvaćanje svo-jega vremena. put radosti: Terezija govori o radosti svojim kćerima, koje se trebaju njome odlikovati upravo po svojoj radi-kalnoj opredijeljenosti za Krista. Radost je potreba ljudi našega vremena jer ima puno trpljenja. lica kršćana trebala bi od-sijevati radošću. Drugi je put molitve, a tu se prvenstveno radi o našem prijateljskom odnosu s Bogom. Da budemo sami sa Sa-mim. naš put je put prema Bogu. Molitva je put prema Bogu koji je ljubav i otac. To upućuje na sljedeće usmjerenje, odnosno put, a to je bratstvo. pozvani smo proma-trati Boga koji je ljubav i koji je otac, da bismo se tako sjetili da smo svi njegova djeca. ići prema bližnjima koji su na ru-bovima, npr. prema imigrantima. poziv na brigu za sve koji su u potrebi. Četvrti put je prihvaćanje sadašnjeg vremena, i to tako da se ide na putove svijeta s evanđe-ljem u ruci, a s Duhom u srcu, bez zatva-ranja u sebe. papa nas poziva na otvore-nost svima. na kraju propovijedi nuncij je rekao da on vidi papu kao obnovitelja, poput sv. Terezije, kao veliku milost Božji za naše vrijeme.

na završetku misnog slavlja o. vinko Mamić u ime zajednice sestara uputio je za-hvalu svima, a posebno apostolskom nun-ciju, kojemu je obećao molitvenu potporu za njegovo poslanje u našoj crkvi i društvu.

liturgijsko pjevanje pod sv. Misom animirale su sestre karmelićanke. S. M. Karmen je, uz pratnju s. Hane na vio-lončelu, otpjevala panis angelicus cesara Francka. ocu nunciju se njezina izvedba svidjela, pa je u sestarskoj kapeli u kla-uzuri z molio da otpjeva skladbu ave Maria.Susret nuncija sa zajednicom pro-tekao je u srdačnom ozračju i u duhu rije-či koje je u propovijedi naglasio, a koje je papa Franjo iščitao za naše vrijeme iz dje-la sv. Terezije: radost, molitva, bratstvo i


pRiloZipRiloZi

prihvaćanje sadašnjeg vremena. U tom kontekstu bilo je govora i o kanonizaciji bl. alojzija Stepinca. Mons. D’errico je zamolio sestre da se u molitvi zauzmu pred Gospodinom da crkva u Hrvatskoj ide naprijed, pružajuću ruku pomirenja svima koji su nam u prošlosti nanijeli mnogo teškoća i boli. na to nas poziva i sam Blaženik. između ostalog je rekao: “U ovom hodu crkve na periferije, eku-menizam ima posebnu ulogu, jer istina je da su mnoga naša braća odvojena, te moramo poći i k njima, posebno pravo-slavnim kršćanima s kojima dijelimo istu vjeru. ako se papin prijedlog promatra u kontekstu pobudnice Radost evanđelja i poziva na promjenu mentaliteta, ako se u tom smislu gleda i Mješovita komisi-ja pravoslavnih i katoličkih stručnjaka o kardinalu Stepincu, onda će ju biti mo-guće vidjeti kao logičnu i naravnu po-sljedicu takvog stava. Tko ispravno čita Radost evanđelja i ono što papa govori svakoga dana, vjerujem da mu neće biti apsolutno ništa čudno u tom prijedlogu. on ne čini ništa protiv Hrvata, već je jednostavno vođen ekleziološkom vizi-jom koju predlaže od prvoga dana svo-ga pontifikata.” napomenuo je također kako papa cijeni kontemplativni život redovnica u klauzuri, te potaknuo sestre na autentično življenje karizme u duhu sv. Terezije avilske. +

SveTKovina Sv. TeReZije avilSKe U KaRMelU U KloŠTRU ivaniĆU

Svetkovina sv. Terezije avilske, obno-viteljice Karmelskog reda i naučiteljice crkve, svečano je proslavljena 15. li-stopada u samostanskoj kapeli sestara karmelićanki u Kloštru ivaniću. Misno slavlje predvodio je o. antonio-Mario Čirko, karmelićanin, župnik Župe Maj-

ke Božje Remetske, u koncelebraciji s fra Silvijom Ščepanovićem, župnim vi-karom u Kloštru ivaniću.

o. antonio-Mario je u homiliji go-vorio kako je dobro „imati“ svece jer nam oni pomažu postati isusovim pri-jateljima. U tome nam je osobito osvi-jetlila put sv. Terezija avilska. njezina nauka je i danas aktualna.

„prijateljstvo s isusom nije nešto apstraktno, ono nam je blisko u našem svagdanjem životu. nije dostatno samo biti prijatelj s isusom. isusa treba na-sljedovati, kako nas uči sv. Terezija, u ljubavi prema bližnjemu, nenavezanosti na stvoreno i poniznosti. To nije nima-lo lako. nije bilo ni svecima. i oni su, poput nas, imali pitanja, borbe, razoča-ranja i tame. no, zadivljujuće je što oni nisu nikada odustajali. i sv. Terezija je bila svjesna svoje nesavršenosti i greš-nosti. Upravo joj je to iskustvo vlastite slabosti i nemoći pomoglo da se posve

preda Božjem milosrđu.“ propovjed-nik je podsjetio na nadolazeću godinu Božjeg milosrđa koju je proglasio papa Franjo.

euharistijskim slavljem sestre kar-melićanke su zahvalile Bogu za dar sv. Terezije crkvi i Karmelskom redu te za sve primljene milosti kroz proteklu jubilejsku godinu. ovime je ujedno za-vršena proslava petstote obljetnice ro-đenja sv. Terezije.

nakon sv. Mise prisutni vjernici imali su prigodu častiti izložene reli-kvije sv. Terezije. Sveto misno slavlje svojim pjevanjem uveličale su sestre karmelićanke i nekoliko članica župnog zbora mladih „Božje djelo“ iz Kloštra ivanića. +

SUSReT BRaĆe laiKe HRvaTSKe KaRMelSKe pRovincije U KRKU

Susret je održan od 26. do 28. studenog u samostanu Gospe Karmelske u Krku. Sudjelovali su br. andrija varga, br. Sti-po Doboš, br. Miroslav-Marija pejić, br. josip alaga, br. nikola Kuruc, br. Boš-ko Roguljić i br. vladimir vuković. Su-sret je vodio o. anto Knežević. Započeli

smo u popodnevnim satima u četvrtak, 26. studenog. nakon uvodnog nagovora, slijedilo je predavanje o zajedništvu i iz-građivanju zajedništva. potom smo raz-mijenili iskustva i zapažanja glede stanja braće laika u našim zajednicama.

Sutradan prijepodne imali smo susret o temi puta, hoda i poteškoća na koje se na putu nailazi. Ta tema nadovezivala se na završni dokument Generalnog ka-pitula našeg reda “vrijeme je za hod”. U popodnevnim satima posjetili smo sestre benediktinke u njihovom samostanu u Krku i s njima proveli vrijeme u ugod-nom druženju. na kraju susreta, o. anto nam je svima podijelio blagoslov. nave-čer smo svi zajedno pogledali dokumen-tarni film o našem pokojnom o. Slaveku.

U subotu, 28. studenog, imali smo su-sret na temu Došašća kao Božjeg dolaska ljudima. Unutar predavanja, o. anto se dotakao i Godine Božjeg milosrđa, koja počinje na svetkovinu Bezgrešnog zače-ća. Razgovarali smo i o tome kada i gdje bi mogao biti idući susret braće laika. Slo-žili smo se da bi dobar termin bio nakon svetkovine sv. Terezije avilske u listopadu, te da mjesto susreta bude naš samostan u Somboru. Braća su također izrazila želju da susret potraje najmanje tri čitava dana. na kraju, br. nikola je zahvalio u ime sve braće o. anti na njegovom trudu i raspo-loživosti. Svi susreti i večernje rekreacije protekli su u ugodnom i radosnom ras-položenju. Zahvaljujemo dragom Bogu i Gospi Karmelskoj za ovo iskustvo brat-skog zajedništva. +


pRiloZi iZ ZajeDnica BRaĆe

SoMBoR

“U tem Somboru...”

Draga braćo i sestre,

prošli broj Karmelskog vjesnika obu-hvatio je zbivanja uključno s blagdanom Rođenja BDM pa je tako obuhvatio i oblačenje naših novaka i početak novici-jata, događaje koji su bili neposredno pred blagdan. no, na sam blagdan bio je još jedan velik događaj u našoj četveročlanoj redovničkoj zajednici uz skromno slavlje kako je želio sam slavljenik.

Slavljenik je naš brat Stipo od presvetog Trojstva (Doboš) koji je proslavio 50 go-

dina svojih redovničkih zavjeta, što znači da je prve zavjete položio 8. rujna 1965. godine i to u Somboru. pošto je želja br. Stipe bila da to slavlje bude skromno, kao što želi da i njegov život i rad budu u skro-mnosti i skrovitosti, onda smo tako i uči-nili. ipak, nismo mogli samo tako prijeći preko tog događaja pa je o. Srećko Rimac, naš provincijal, u nedjelju 6. rujna, kad je bilo oblačenje novaka, spomenuo ovaj ju-bilej pred vjernicima, čestitao slavljeniku i zahvalio mu na nesebičnom služenju. na samu godišnjicu, na blagdan Male Gospe, proslavili smo godišnjicu zavjeta skromno u krugu redovničke zajednice.

Brat Stipo je rođen 17. siječnja 1946. godine u Bačkom Monoštoru od oca ada-ma i majke Marte. Zbog majčinog lošega

postporođajnog stanja, a onda i straha za život djeteta, kršten je odmah sutradan u župi svetih petra i pavla u rodnom Mono-štoru. no, Bogu hvala, mama se oporavi-la, a i mali Stipan je napredovao i rastao u krugu roditelja i starije sestre anice. Djetinjstvo je najvećim dijelom proveo u Monoštoru, iako je borba za život njegovu obitelj na nekoliko godina odvela i na ži-vot na Bezdanskom putu. U Bačkom Mo-noštoru je završio osnovnu školu.

Kao dječak dosta često se susretao se s karmelićanima iz Sombora koji su dolazili u župnu crkvu u Monoštor. U sebi je po-malo otkrivao redovnički poziv, a ujedno i želju da ide u misije, no ova misionarska želja nije mu se nikad ostvarila, iako ju je očitovao poglavarima nakon svečanih zavjeta. Roditelji su htjeli da ide u trgo-vačku školu kako bi imao neko sigurnije zanimanje, no ipak su domaći župnik i neki ljudi uspjeli uvjeriti njegove roditelje da puste maloga Stipana da ode karmeli-ćanima u sjemenište u Sombor. Bilo je to 1962. godine. Redovničko je odijelo obu-kao i time svoj novicijat započeo 7. rujna 1963. godine u Somboru, ali je nakon kra-ćeg vremena otišao za Remete. U Reme-

tama je proveo prvu godinu novicijata, a drugu godinu u somborskoj zajednici gdje je, kako smo napisali na početku, položio prve zavjete. Svečane zavjete položio je na svoj 25. rođendan, 17. siječnja 1971. godine.

Kroz svojih 50 godina služenja Bogu i crkvi, služio je i svojoj redovničkoj za-jednici, provinciji, Redu, kao i svakom čovjeku na ovom svijetu, jer redovnik po svojoj molitvi i radu dohvaća svako-ga čovjeka – nekoga i konkretno fizički, a ostale u Duhu. To služenje ima i svo-je konkretne oblike. Brat Stipo je nakon zavjeta ostao u Somboru i dobio dužnost kuhara. pomalo je ulazio u “male tajne velikih majstora” kuhinje i tako pekao kuharski zanat uz drugu braću koja su radila u kuhinji.

Trebalo je u ono vrijeme odslužiti i voj-sku, a po povratku Božja providnost po poslušnosti prema poglavarima odvela ga je ponovno u Remete gdje je nastavio usavršavati svoje kuharske sposobnosti. Uvijek je tu bilo i drugih poslova koje je br. Stipo zdušno i savjesno obavljao. Zatim je uslijedio povratak u Sombor, ponovno u kuhinju, do 1976. godine kada je oti-


iZ ZajeDnica BRaĆeiZ ZajeDnica BRaĆe

šao u Split gdje je vršio razne dužnosti u samostanu.

Tako je to bilo do negdje 1984. godine kada je završio u kuhinji Generalne kuće otaca bosonogih karmelićana u Rimu gdje je ostao 10 godina. Uslijedio je povratak u Sombor na dužnost sakristana i skrbnika bolesne i starije braće. nakon što je otvo-rena kuća u Sofiji i tamo je proveo oko 2 godine, više kao ispomoć, nego kao kon-ventualni član zajednice.

Kao sakristan u somborskoj crkvi, vid-ljiv i prisutan radeći svoj posao po crkvi, imao je priliku i za duhovni apostolat, bilo da su mu prilazili ljudi u svojim po-trebama, bilo da je on prilazio ljudima primjećujući njihove potrebe. U mnogo je slučajeva ljude u potrebi upućivao na mo-litvu sl. Božjemu o. Gerardu. ovi su to i činili i zadobivali milosti. Susretao je ljude u svojim večernjim šetnjama gradom i u tim prilikama prilazio onima za koje mu se činilo da su potrebni Božjega milosrđa kroz toplu ljudsku riječ.

Godina 2012. nije bila godina propasti svijeta, kako su mnogi očekivali, no za br. Stipu je počeo život s kancerogenim bo-lestima. prvo su crijeva, a potom jetra i pluća zahvaćeni malignim tumorom. no, br. Stipo je kako dobro tako i zlo primao kao da zaista sve dolazi iz Božje ruke. Bio je pun predanja Bogu i spreman na povra-tak u nebesku domovinu, kao i na ostanak u zemaljskoj domovini. Bio je otvoren svemu, kako Bog dade. njegovi oporav-ci nakon tri operacije u toku šest mjeseci

u 2014. godini su zaista čudesni. Kad ga netko vidi vedroga, spremnoga na šalu, pokretnoga – nitko ne bi rekao da je to čo-vjek koji je imao tolike operacije.

Br. Stipo vodi brigu o pranju i sušenju rublja, ponekad i pegla, sprema blagovao-nicu za braću, a kad je potrebno uskoči i u kuhinju pa spremi objed. veliko hvala Bogu za sve to. njegovo stanje je plod suradnje s Bogom, iskrene molitve. naravno, kao i svi mi, čovjek je i sa svojim slabostima, ali koje ga nisu priječile da uvijek iznova započinje svoj hod s Gospodinom, više računajući na Božju, negoli na svoju snagu.

Čestitajući još jednom br. Stipi redov-nički jubilej želimo mu i dalje život ispu-njen radošću i dobrotom koji dolaze iz susreta s našim Spasiteljem, Zaručnikom duše naše, isusom Kristom koji je očitova-nje unutarnjeg života i ljubavi presvetoga Trojstva. +

SoFija

Draga braćo i sestre! evo, konačno se i mi javljamo iz Sofi-

je…, a kako je bilo do sada opisat ću vam u kratkim crtama počevši od provincijalnog Kapitula…

Kao što svi već dobro znate, provinci-jalni kapitul je izabrao o. Srećka za provin-

cijala i tako je on sam trebao tražiti dru-go rješenje za sofijski samostan. Tako se dogodilo da je za sofijskog priora izabran otac Bernardin. Drugi član zajednice otac ervin i brat Boško kao treći član bili su po-slani u Sofiju još prošle, tj. 2014. godine.

prvo smo imali obnovu samostana iznutra, bojanje zidova, lakiranje podo-va itd. Kad smo to završili uselili smo se u svoje sobe, počeli učiti bugarski jezik s manje ili više uspjeha, počeli učiti i litur-giju. Mislim da smo liturgiju prije naučili nego jezik jer i dan danas se još mučimo s nekim riječima, no svakako, za godinu i pol vremena možemo biti zadovoljni po-stignutim rezultatima.

U međuvremenu o. ervin je dobio premještaj iz Sofije na Buško jezero. Brat Boško i otac Bernardin nastavili su dalje i pripremali se za prijem oca joana koji se ove godine početkom kolovoza vratio iz Rima kao „mlad i perspektivan“ redovnik. nakon toga smo imali godišnje odmore, a potom se brat Boško spremao na svoje vječne zavjete (večni obeti – na bugar-skom) – tako da se skoro do provincija-love vizitacije nismo ni sastali normalno kao zajednica, uvijek je netko nedostajao. Tako je i sada: o. Bernardin je bio u du-hovnim vježbama kod sestara u Đakovač-koj Breznici (i ovim putem se zahvaljuje za njihovo gostoprimstvo). Kad se vratio o. joan je trebao otići na Sabor provinci-je i vratio se bolestan, da li od putovanja ili od teških tema ne znam, a onda je brat Boško trebao krenuti na susret braće na Krku. Kad se pak br. Boško vrati o. Ber-nardin treba u Zagreb na provincijalni Sa-vjet. nakon njegova povratka o. joan treba ići službeno u Rim... Što da vam kažem…

nije nam dosadno, vjerujte mi, i koji su mislili da ovdje nema što raditi i po ovom mogu vidjeti da jedva uspijevamo odgova-rati na sve zahtjeve.

Svaki drugi tjedan mi misimo kod se-stara. Kod njih su liturgije preko tjedna ujutro, a nedjeljom u 11 sati, a kod nas navečer. U 17 sati imamo krunicu, poslije toga liturgiju, subotom u 11 sati je kruni-ca pa liturgija, a u nedjelju u 8 sati imamo liturgiju. Uz to dolaze ispovijedanja, razni susreti i normalno posao u kući. Kuhanje, pranje i peglanje veša, čišćenje kuće, dvo-rišta, vrta i ulice. po zimi čišćenje snijega na ulici!!! nije baš lako, no – za sada – ra-dosno radimo sve to, iako poslovi zahtije-vaju puno energije.

Rado smo primali i subraću, bogoslove i voljeli bismo ih i u buduće primati! oni nam uvijek donesu radosti i energije sa svojom mladošću i naša zajednica se po-mlađuje u njihovoj prisutnosti. Zahvalni smo njima, a i poglavarima koji su dozvo-lili njihov boravak u našoj zajednici.

i na kraju što da vam kažem? prepo-ručamo se u vaše molitve! Bugarska je prekrasna zemlja, no katolici su manjina, samo 1% cjelokupnog stanovništa i dije-le se na rimo i grkokatolike. Malo stado, rekao bih misijska zemlja s posebnim na-glascima. i još nešto: pozivamo sve vas, dođite i posjetite nas, vidite gdje i kako živimo. Mnogi samo preko priče znaju ka-kav je ovdje život. Znači dođite da onda možete govoriti svoja iskustva, a ne samo pretpostavke, „znane i neznane“…

preporučamo se u vaše molitve! Srdač-no vas pozdravljaju +

Vaša subraća i Sofijskog samostana.


iZ ZajeDnica BRaĆeiZ ZajeDnica BRaĆe

GRaZ - ZajeDnica i novicijaT

proslava 60. obljetnice zavjeta o. oktavija u linzu

Dana 16. rujna novaci predvođeni o. en-dreom, priorom samostana u Grazu, i o. petrom, magistrom, u prijepodnevnim sa-tima zaputili su se prema linzu gdje je o. oktavio Fontanive, član gračke zajednice, proslavio svoju 60. obljetnicu polaganja zavjeta. Kada smo stigli, bili smo na sve-čanom objedu zajedno s mnogim člano-vima austrijske karmelske semiprovincije sa slavljenikom na čelu. nakon objeda od-lučili smo prošetati linzom te vidjeti neke znamenitosti toga grada. poslijepodne smo proveli u ugodnome druženju i bratskome zajedništvu iščekujući vrhunac samoga dana: sv. misu u 17,30, koju je predslavio o. oktavio uz suslavlje provincijala austrijske karmelske semiprovincije i ostale subraće. U propovijedi slavljenik je progovorio o svome životnom putu te istaknuo kako mu je zagovor Majke Božje pomogao da ustraje u pozivu unatoč svim kušnjama i nevolja-ma. Svima je preporučio da stave Mariju u svoje srce znajući da će nas upravo ona dovesti svome Sinu, jer tko se Mariji utje-če, nikada se ne će izgubiti. nakon sv. mise uslijedila je svečana večera u samostanskoj blagovaonici, a slavljenik je za svoju subra-

ću otpjevao pokoju pjesmu, na veliku ra-dost svih okupljenih. obogaćeni i ispunje-ni ljepotom susreta s o. oktavijem i ostalim karmelićanima, oko 20 sati zaputili smo se prema Grazu moleći krunicu i razgovaraju-ći o proživljenim iskustvima.

polaganje privremenih zavjeta br. Tomislava Matekovića

Dana 14. listopada 2015. naš subrat br. To-mislav od presvetoga Trojstva (Mateković) položio je svoje privremene (jednostavne) zavjete. Svečanome misnom slavlju u 11 sati predsjedao je o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije, uz koncele-braciju svećenika gračke karmelske zajed-nice na čelu s o. endreom, priorom, te vlč. ivana Šestaka, župnika župe kojoj pripada br. Tomislav. proslavi su nazočili Tomisla-vovi roditelji i rodbina. U svojoj propovije-di o. provincijal govorio je o značenju triju zavjeta: čistoće, siromaštva i poslušnosti. Sva tri zavjeta imaju svoj smisao u isusu Kristu jer je i on bio djevac, siromašan i poslušan te je sav svoj život sveo na geslo: “oče, neka bude tvoja volja!” o. Srećko potaknuo je br. Tomislava da, sjedinjen s Kristom po trima zavjetima, donosi Radosnu vijest svima koje mu Bog stavlja na životni put te i on poput Krista “prođe zemljom čineći dobro”, po uzoru naših karmelskih svetaca kojima je Bog bio u središtu života i djelovanja. na-

kon propovijedi br. Tomislav položio je u ruke o. Srećka zavjete te obećao da će svoj život proživjeti na slavu Trojedinoga Boga i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. nakon misnoga slavlja druženje se nastavilo za obiteljskim stolom u samostanskoj blago-vaonici. Br. Tomislavu želimo puno Božjega blagoslova da hrabro ustraje na putu koji mu je Gospodin namijenio!

predavanja o. Đanija i uvod u meditativno-kontemplativnu molitvu

U utorak, 17. studenog došao nam je o. Đani Kordić u svojstvu predavača. Tema njegovih predavanja bila je molitva. pre-davanja su bila ne samo teoretskog nego i praktičnog karaktera: uvođenje u otaj-stvo molitve. predavač nas je vrlo detalj-no uveo u otajstvo euharistijeke molitve tumačeći pojedine dijelove mise. potom smo prakticirali molitvu služeči se svetim pismom po tradicionalnoj metodi lectio divina. i na kraju vježbali smo se u nekim metodama meditativno-kontemplativne molitve. Sve u svemu vrlo korisno za naše duhovno izrastanje.

pravoslavne redovnice u Grazuod 25. do 26. studenog u našoj zajedni-cu boravile su dvije pravoslavne redov-

nice iz manastira sv. jelisavete u Minsku (Bjelorusija). U dvorani sv. Rafaela Ka-linovskoga izložile su mnoga svoja djela koja same rade: razne ikone, ukrase, li-turgijske predmete, misna ruha, igračke, mirodije itd. Sve što steknu prodajom, sestre će namijeniti za djecu s poseb-nim potrebama u Bjelorusiji. Time žele za Božić donijeti barem malo radosti i svjetla siromašnoj i bolesnoj djeci u svo-joj domovini.

Završavajući ovo izvješće želimo svoj našoj braći i sestrama (ocD, ocDS, Kar-melićanke BSi) i svim čitateljima Karmel-skog vjesnika sretan Božić i Božjim mi-losrđem i dobrotom bogatu novu 2016. godinu! +

44 45

IZ SESTARSKIH KARMELA


KaRMel - BReZovica

poštovani i dragi oče provincijale, drage sestre i braćo!

S Božjom pomoću i milošću stiže nam završetak još jedene godine Gospodnje. Dok prebiremo minula događanja, susrete i obljetnice, kao i zemaljske rastanke s oni-ma koji su zajedno s nama koračali stazama Karmela i koje smo voljeli, mislimo na sve vas i želimo vam obnovljenu radost duha i po listanju i čitanju pribilježenih članaka iz naše svakidašnjice koji su osmišljavali i jačali naš život molitve.

Znanjem do spoznajeDuhovni nagovori, predavanja, homilije i dani duhovne obnove i duhovnih vježbi bili su i ovih zadnjih mjeseci aktualni i kon-struktivni. Štoviše, oni su proširili i produbili naše znanje i naša iskustva vjere, molitve, za-jedništva, kao i ekleziološke, teološke i biblij-ske spoznaje koje su nas vodile do osobnog susreta s Gospodinom. osim onih sažetih ili oduljih susreta kod oltara, ovdje ćemo izdvojiti i one druge „za katedrom.“ njih nekoliko: u subotu, 19. rujna, slušali smo predavanje našeg o. vinka Mamića, ocD, a u sklopu izvanredne sv. ispovijedi, na temu: „lice Milosrđa“ prema buli pape Franje, a kao pripremu za proglašenje izvanredne jubilarne godine Božjeg Milosrđa, 8. pro-sinca 2015., na Bezgrešnu, koja završava 20. studenog 2016. na svetkovinu Krista Kralja. prof. dr. fra ivan Karlić, oFMconv održao nam je, u ponedjaljak, 28. rujna, biblijsko predavanje na temu: „Stvaranje čovjeka,“ a u petak, 9. listopada, o. Dario Tokić, ocD

govorio nam je o temi „crkva u životu sv. Terezije velike“. Bila je to svojevrsna pri-prema za svečanu akademiju u prigodi 500. rođendana naše sv. Majke Terezije. Također je hvalevrijedno predavanje prof. Karlića u ponedjeljak 19. listopada na započetu temu: “Sustavno razmišljanje o stvaranju“ u koje-mu nam je svestrano i na nov biblijski na-čin protumačio stvaranje svijeta i čovjeka. jednako tako i snažno predavanje o. Darija Tokića u petak 6. studenoga na temu: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5, 10). „Čovjek, slika Božja“ bila je tema zapaženog preda-vanja prof. Karlića koju smo slušali u pone-djaljak16. studenog i u njoj sudjelovali, a u petak 19. studenog nastavio nam je o. vinko Mamić tumačenje papine bule: „lice Milo-srđa“ s osobitim naglaskom na proročku di-menziju redovništva.

Druženje s BlaženimaU otvorenosti srca i duha sudjelovali smo od ponedjeljka 26. listopada do subote 31. listopada poslije podne na zajedničkim duhovnim vježbama koje su započele eu-haristijskim slavljem. voditelj duhovnih vježbi bio je don Stjepan Bolkova, SDB, tajnik Hrvatske Salezijanske provincije sv. ivana Bosca i ravnatelj zajednice salezija-naca na zagrebačkoj Knežiji. Tema duhov-nih vježbi bila je nadasve aktualna u Go-dini posvećenog života, sažetak evanđelja, kao i duhovnog i redovničkog života, a to su: „Blaženstva.“Moto duhovnih vjež-bi bio je: „ono što jesmo, to je Božji dar nama. ono što ćemo postati, to je naš dar Bogu.“ Druženje s blaženima koji su nam uzor i model u nasljedovanju Krista Gos-podina događalo se na osobnoj i zajed-ničkoj razini kroz euharistiju, predavanja, razmatranja, meditacije, trenutke molitve, tišine, sabranosti i poniranja u svoje dubi-ne, u nastojanju da obnovimo svoj duh i srca za Božje projekte.

„Siromasi duhom su oni koji su svjesni da ništa nemaju na što bi se oslonili, nego samo Boga, koji nam je jedino uporište, jedini oslonac,“ naglasio je između ostalog don Bolkovac u prvom blaženstvu. Govo-reći o drugom spomenuo je da je svaka ža-lost prilika za ljubav i duhovni rast te da je opravdana žalost zbog Božjeg Kraljevstva

koje još nije došlo u punini u ljudska srca. isto tako naglasio je predavač da su krotki jake duše koje nose Boga u sebi i daju na zemlji mjesta drugima za suživot.

„pravedan je onaj tko usklađuje svoj život s Božjom voljom. naša glad i žeđ za isusom vodi nas k tome da možemo u do-bru ostati ponizni, a u zlu strpljivi,“ nagla-sio je don Stjepan i pozvao sestre da budu milosrdne onako kako je Bog milosrdan i da to blaženstvo zahtijeva da izgrađujemo u sebi empatiju za druge.

„Majka svih blaženstava je blaženstvo onih koji su čisti srcem jer će oni Boga gledati,“ naglasio je predavač i ustvrdio da ćemo imati čisto srce ako slijedimo Kri-sta i ako naša nutrina i vanjština budu što bliže jedna drugoj. isto tako je rekao da su mirotvorci oni ljudi koji grade zdrave odnose s Bogom, sa sobom, s drugima i s prirodom te da je istinski mir naša odluka za istinu, ali da traži žrtvu.

i na kraju, govoreći o blaženstvu onih koji su progonjeni zbog pravednosti, pre-davač je rekao da su kršćani od svojih početaka pogonjeni jer su izazov svijetu i savjest svijeta, a sve zbog Krista Gospo-dina i njegova Kraljevstva. isto blaženstvo aktualno je i danas za kršćane i za Bogu posvećene osobe jer progonjenost je život na zemlji dok nas slavlje s progonjenima čeka u nebu.


IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

Duhovne vježbe završili smo misnim slavljem, uz prigodnu meditaciju o bam-busu, te uz radosnu pjesmu zahvalnicu: „Tebe Boga hvalimo,” u novom poletu i hrabrosti za nastavak života u druženju s Blaženima.

Blagdan sv. Male Terezije u Karmelu-Brezovici - Biti velikan srca

vidi rubriku: „prilozi“ ili mrežnu adresu http://karmel.hr/?p=5513 od 4. listopada 2015.

Djelatnici Glasa Koncila u Karmelu-Brezovici kod sv. Male Terezije


Završetak 500. obljetnice rođenja sv. Terezije avilske u Karmelu-Brezovici, 2015.


Relikvije utemeljitelja Karmela-Brezovice u relikviji Kao što je zagrebački nadbiskup dr alojzi-je. Stepinac neumorno obilazio svoje župe, samostane i vjernike, tako su, svima nam je poznato, ove godine njegove relikvije krenule u pohode svome stadu da ga oja-čaju u njegovoj svakidašnjoj borbi za život vjere i evanđelja u nemirnoj i nesigurnoj svakidašnjici.

U ponedjeljak 9. studenoga, providnost je htjela, imali smo cjelodnevni susret s relikvijama našeg Utemeljitelja u našem svetištu i samostanu. Bio je to za nas po-sebno uzbudljiv i blagoslovljen dan, tim više što su sjećanja na nezaboravne susrete s duhovnim ocem brezovičkog Karmela, po iskustvu prvih sestara koje su nam to iskustvo predale u baštinu, oživjela i neu-moljivo navirala iz srca.

Koliko je nadbiskup cijenio život mo-litve, žrtve i predanja Bogu vidljivo je iz njegove vizionarske hrabrosti kojom je u danima drugog svjetskog rata od 1941. do 1944. godine gradio naš samostan i crkvu, a isto tako i živu zajednicu sestara o kojoj se očinski brinuo. Gotovo svaki drugi dan bio je u Karmelu. obilazio je gradilište i radnike; bodrio ih je u njihovim napori-ma; blagoslivljao je svaku ciglu ugrađenu u novi objekt. nije li tako čitav Karmel, na svoj način, relikvija Utemeljitelja, njegove

prisutnosti u odsutnosti, njegove ljubavi u svakom kamenčiću koji je skupljao oko sa-mostana, a graditelji su ga ugradili u pod našeg svetišta Majke Božje Karmelske, pred čijom je slikom svake subote molio sa sestrama čitavo otajstvo sv. krunice?

o svemu tome smo meditirali nakon pozdravne pjesme relikvijama Blaženika; „Blaženi naš Kardinale,“ nakon čitanja iz njegovih spisa, iz tekstova iz Knjige Sira-hove, te Kardinalovih litanija i Molitve za njegovo proglašenje svetim. isto tako iskazivali smo poštovanje Blaženikovim relikvijama dotičući ih zajedno sa župlja-nima župe Brezovice, koji su bili predvo-đeni župnikom vlč. Zvonkom vukovićem. Trenuci govora tišine, povijesti, blizine i vječnosti...

a onda, sjećanja na nadbiskupove su-srete sa sestrama! Tu su bili i oni duhovni susreti po euharistiji, klanjanju, propovi-jedima, nagovorima, redovničkim oblače-njima i zavjetovanjima, kao i oni duhoviti, srdačni i spontani u govornici, rekreaciji i u vrtu Karmela. Kolike li radosti i milosti za sestre kojima je bio darovan takav du-hovni otac, Brat i prijatelj! i dobro reče ono neki dan jedan redovnik, koji je prvi puta bio u našem Karmel, između ostalog i ovo: „ovdje se snažno osjeća prisutnost bl. alojzija Stepinca...“ Relikvije u relikviji.

Sa župljanima na klanjanju

Stjecajem okolnosti župljani župe Uznesenja BDM u Brezovici imali su u utorak 10. stude-nog svoje godišnje klanjanje u našem samo-stanskom svetištu. Molitveno-meditativne tekstove koji su se ispreplitali s trenucima šut-nje, molitve, pjesme i sabranosti animirao je domaći župnik vlč. Zvonko vuković, uz asi-stenciju našeg bogoslova Željka nestića. Svoj obol euharistijskom klanjaju i sv. misi dala je i naša karmelska obitelj na njoj mogući način. Svečano kađenje nije izostalo, a jednako tako niti ohrabrujuća homilija gospodina župnika koja je bila usmjerena na život vjere u obitelji i na vjernički odgoj školske djece.

Mladi iz župe vrbani iii u KarmeluČesto nam se čini da današnji mladi u nekim sredinama žive daleko od vjere i od Boga. Dobiva se dojam da ih je materijalizam i he-donizam opčarao, zaludio i da su zarobljenici svojih nesloboda. ima i toga, znamo, no ima i mladih koji su drugačiji. oni grade svoju mladost i svoju budućnost na Kristu isusu, na njegovoj riječi i na njegovu životu. nisu fanatici, već prijatelji Božji i prijatelji ljudi. jedni takovi posjetili su nas u našoj govornici u subotu 7. studenog, predvođeni svojim žu-pnim vikarom i vlč. Martinom Krizmanićem.



Bili su to mladi studenti iz različitih fakulte-ta i djevojka ana, srednjoškolka. njima je to bio prvi susret s našim Karmelom, stoga je i njihovo zanimanje za naš način molitvenog i duhovnog života bilo očito, kao i njihove preporuke u naše molitve. nakon razgovora sudjelovali su s nama na molitvi večernje Ča-soslova i onda su mahnuli rukom i ozarena lica nastavili svoj put u život.

još o mladima pred rešetkom KarmelaMeđu mladima koji su zadnjih mjeseci posjetili naš Karmel bili su i studenti iz za-grebačke Kustošije. U subotu 28. studenog, vođeni svojim kapelanom, mladomisnikom vlč. Markom Torbarom, našli su se pred rešetkom Karmela. U sklopu kateheza za mlade i studente, pohodili su i naš Karmel. Među pitanjima koja su ih osobito zanimala, bilo je pitanje kako prepoznati i vršiti volju Božju u životu? Zatim: kako biti sretan da-nas i kako su to sestre ostvarile u svom ži-votu? iskustva sestara su im bila dragocjena pa su, ohrabreni, nakon zajedničke večernje

sa sestrama, nastavili svoj put traženja volje Božje i sreće u Gospodinu.

Božićna čestitka Uranjajući vas u bezdan Božjeg milosrđa že-limo vam od srca SReTan BoŽiĆ i Bla-GoSlovljenU novU 2016. GoDinU! U ovom uzburkanom vremenu u kojem ži-vimo, novorođeni Kralj – Kralj Milosrđa i nama po Mariji želi reći: “ne bojte se, ta našli ste milost u Božjim očima!” (Usp. lk 1, 30). poneseni tom istinom pođimo zajedno u borbi svakodnevnice slaveći i blagoslivljajući onoga koji nas neizmjerno ljubi. Stoga, neka nas ta ljubav osposobi da ju darujemo svima kojima smo poslani i darovani.

U molitvenom zajedništvu svetog Božić-nog otajstva od srca vas pozdravljaju +

Vaše sestre karmelićanke iz Karmela-Brezovice, osobito

Vaša

Duhovne vježbe - voditelj o. Damjan Kružičević, oSB

naše Župe Marijina Uznesenja u Kloštar ivaniću.

Svjetlo Betlehema iza karmelskih rešetakaDošašće. naoko obična svakodnevica: molitva, rad, susreti. Usred naše ljudske užurbanosti i briga, usred svega onoga što nam život čini lijepim i teškim, do-šašće nas poziva na budnost i sabranost. Sva ljepota i smisao ovog liturgijskog vremena je u iščekivanju. Božja riječ budi u nama čežnju za onim koji dolazi. Bog nas u našoj ljudskoj stvarnosti po neočekivanim događajima priprema za svoj dolazak. Trebamo «uspraviti glave» i otkriti iznova da je «on naše spasenje».

jednostavnost molitve u Karmelu jest u pogledu na Dijete. U središtu motrenja je ljudskost, čovještvo Sina Božjega. po-stavši pravi čovjek dobrovoljno je «ogo-lio samog sebe». isus je tako duboko, do kraja, ušao u našu ljudskost te prihvatio upoznati malenost, nezaštićenost djeteta i bespomoćnost koju će radikalno proži-vjeti u trenutku svoje smrti.

Svaki osjećajan čovjek, koji Boga pro-matra u malom djetetu isusu, osjeća ga-nuće i potresenost… potrebno je biti svjestan neizmjerne Božje ljubavi koja se tako snizila i doživjeti do koje nas mjere Bog ljubi. Tajna Utjelovljenja potiče nas na promišljanje i može nas duboko dirnu-ti i potaknuti na promjenu vlastitog živo-ta. potrebno je samo malo dobre volje. Da bismo iskusili ovu čudesnu, ozdravljujuću ljubav, trebamo uvijek iznova pouzdati se i otvoriti se beskrajnom Božjem milosrđu i iskreno priznati grijehe. Ta on je poslan da bude među nama, ustrašenim ljudima, izobličenima i unakaženima grijehom. on ne broji naše grijehe kao mi svojim bli-žnjima. Došao je izliječiti bolesno i spasiti izgubljeno u našem srcu.

privučeni svjetlom Betlehemske noći, po-put siromašnih, neuglednih pastira, pozvani smo u duboku šutnju. Samo u šutnji bit će nam dopušteno nadići našu stvarnost, oslo-boditi se praznih riječi, površnosti, sebično-

sti i raznih prisila. Zahvaljujući potpunom uranjanju u očevu ljubav koju nam iskazuje u Sinu, poklonit ćemo ne neku «sitnicu», već same sebe, svoj život, njemu koji je k nama došao i dao samoga sebe za sve nas.

Duh Božji, koji živi u našim srcima i savjestima, neka u svakom od nas probudi želju i velikodušnost koje su nam potrebne da bi nas dotaknula nježnost i ljubav Bož-ja. Dopustimo da on preoblikuje naš život. vjerujmo u njegovu ljubav! Svjedočimo je najviše onima koji su nam blizu i koji su u nevolji. naša ljubav poznaje slabost i ranjivost, ali one nisu zapreka u izgradnji Kraljevstva Božjeg. i Bog je sebe učinio ranjivim i slabim ulazeći u ljudsku povijest i tako nas sve prigrlio i pokazao nam put. na posljednjem sudu prepoznat će nas po tome jesmo li dijelili: hranu i odjeću siro-masima, pohodili utamničene i progonje-ne, utješili napuštene i osamljene.

Tako nedjeljivo se isus sjedinio s nama ljudima da je doista Bog od Boga, svjetlo od svjetla. pravi čovjek, Sin živoga Boga, rođen u štali kraj Betlehema. on ima vre-mena za tebe, za mene, za nas… Darujmo i mi njemu ovo vrijeme. Dopustimo da radost mirno uđe u našu dušu.

a Božić? Možda se još uvijek pitaš gdje ga naći. on je U SRcU! i tko ti ga može ukrasti?!

s. Pija od Bezgrešne Kraljice Mira (Kosić), OCD

ovim mislima, srdačno vam želimo da slavlje otajstva rođenja Božjeg Sina urodi

KaRMel - KloŠTaR ivaniĆ

Mnogopoštovani i dragi oče provincijale, draga braćo, drage sestre!

Uz nekoliko fotografija kojima izdva-jamo samo neka događanja proteklog razdoblja, za ovo javljanje odlučile smo s vama podijeliti jedno adventsko-božić-no promišljanje naše s. pije. ovaj tekst je objavljen prije nekoliko godina u bo-žićnom broju lista „KloŠTaR“, glasilu

Susret s ministrantima iz župe sv. antuna padovanskog-voloder



bogatim plodovima milosrđa. neka ovim plodovima bude ispunjena i nova građan-ska godina! ostajemo s vama u molitvenoj povezanosti i toplo vas pozdravljamo! +

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića

KaRMel – MaRija BiSTRica

Draga braćo i sestre!

Za našu je zajednicu završetak jubilar-ne Godine sv. Majke Terezije bio i novi po-četak jer je naša s. M. ana od Srca isusova, obnovivši zavjete, napustila novicijat i do-šavši među sestre “profese” započela pri-premu za doživotne zavjete. To je znak da dok karmelska zajednica raste i živi, živi i „godina“ sv. Terezije, tj. ne zaključuje se, nego se nastavlja. Zapravo živjeti s Terezi-jom koja nas uči biti, postajati karmelićan-kama za nas je svakodnevica. na to su nas u ovom razdoblju podsjećala i naša braća temama svojih predavanja. Tako nam je o sv. Tereziji koja se potpuno pouzdaje u Boga i otvara mu se, svjesna svoje nemoći i njegove svemoći govorio o. antonio Ma-rio Čirko; o Tereziji koja nas uči zajednič-kom životu o. jakov Mamić; o Tereziji koja

s o. Gracijanom ostvaruje ideal istinskog prijateljstva i čiste, uzvišene ljubavi o. ivan podgorelec; o Tereziji koja uranja u otaj-stva života Blažene Djevice Marije i hodi s njom nasljedujući njene kreposti, također o. ivan.

Svetoj obnoviteljici stalo je da budemo svjesne kako pripadamo rodu pustinjaka. o tome smo mogle razmišljati slušajući predavanja mr. sc. antica Čepulić o razvo-ju monaštva u Starom egiptu i o Baziliju velikom. Kroz svoja djela Sveta nas Majka želi oblikovati za ono što od nas traži Gos-podin i crkva i govori nam da je ostvarivo odgovoriti na te zahtjeve kroz bliskosti s Bogom. a ta je bliskost ona naša najdublja čežnja i čini učenje naše Učiteljice tako privlačnim. iako živimo petsto godina na-kon nje, one iste zahtjeve možemo i danas iščitati iz događaja i susreta, iz onoga kako nas drugi doživljavaju. i sada je svijet u plamenu i sada se hoće suditi Kristu i sada je potrebna vjernost malog stada koje di-jeli osjećaje i misli Srca isusova.

Mnogi ljudi u potrebi, bolesni, pogođeni raznim trpljenjima, traže od nas da im bu-demo zagovornice, traže od nas upravo bli-skost s Bogom koja je i njihova čežnja. oni koji imaju dobre inicijative za kršćanskiji život traže od nas molitvenu podršku, da budemo njihove uzdignute ruke dok se oni bore. crkva nam je po apostolskom nunciju mons. alessandru D’erricu, koji nas je po-

sjetio (opširnije u zasebnom prilogu), poka-zala kako vjeruje da mi vidimo i razumijemo dublje, pa i ono što drugi ne razumiju, jer nas doživljava kao one koje su blizu isusu, promatraju ga i upijaju njegov mentalitet napuštajući svjetovni način razmišljanja. prigodom svog posjeta p. Mirko nikolić, Di (opširnije u zasebnom prilogu) ukazao nam je na to da misionari očekuju našu pomoć, molitve i vjeruju kako u nama živi misio-narski duh. To nam je osvijetlio primjerom iz života sluge Božjega ante Gabrića. nai-me, prvu crkvu koju gradi u indiji p. Gabrić posvećuje Maloj Tereziji. Tom je prigodom tražio podršku i svetičinu relikviju od njene sestre pauline iz lisieuxa i dobio. Milosni događaj povratka Bogu u obitelji jedne naše sestre pokazao nam je kako naši bližnji tre-baju našu molitvenu podršku i naše svjedo-čanstvo u hodu prema Bogu. Radost prosla-va imendana, rođendana i zavjetnih dana i u ovom nam je vremenu otkrivala važnost za-jedništva i sestrinske blizine. Mnoge skupine koje su zakucale na naša vrata, od učenika prve Katoličke osnovne škole iz Zagreba do hodočasnika iz poljske, trebale su naše svje-dočanstvo, zapravo su tražile od nas svjedo-čanstvo života s Bogom, željele su vidjeti da je Bog tu. Mnogi su u našoj kući tražili uto-čište, oazu mira, nekoga tko će ih čuti, tko će biti tu za njih...

Bilo svijeta nam odaje nemire, ratove, sukobe, izbjeglištvo, strah i otkriva nam da je srce bolesno – i to nas mora dotica-ti... Čujemo i papin vapaj...

Kroz sve to iščitavamo ono što Bog od nas traži. ne možemo ostati ravnodušne. U otajstvu Božića susrećemo se s Bogom koji je čuo vapaj svoga naroda, potrebno je sada čuti njegov vapaj. ne možemo si priuštiti osrednjost, mlakost i zatvorenost u svoje male svjetove. Trebamo izići iz svojih malih okvira i otvoriti se Bogu da nas on preobrazi i ispuni svojom ljubav-

Susret s postulanticama i kandidaticama Školskih sestara franjevki



lju kako bismo mogle odgovoriti na nje-gov vapaj, kako bismo mogle biti njegove suradnice u spašavanju duša. To je htjela sv. Terezija i ona nam poručuje da se ne bojimo, da je preobrazba moguća, da je sjedinjenje s Bogom moguće jer on to želi i daje da bude.

S tim mislima i osjećajima želimo vam obilje milosti ovih božićnih i novogodiš-njih blagdana i otvorenost novosti Života koja nam se daruje. +

vaše sestre iz Marije Bistrice

Vaše sestre iz Marije Bistrice

KaRMel - BReZnica ĐaKovaČKa

Draga braćo i sestre u Kristu i u Karmelu!

protekli mjeseci bili su ispunjeni broj-nim događanjima u crkvi i u svijetu, koji su imali odjeka i u našoj karmelskoj svakod-nevici, s jedne strane zaštićenoj od „udara“ nepotrebnih informacija, a s druge strane otvorenog srca za sve brige i patnje čovje-ka današnjice, kako bismo ih mogle nositi pred Boga i stavljati u isusovo milosrdno Srce. a potrebe za tim tako su velike!

„Svijet je u plamenu!“ - možemo ponav-ljati zajedno s našom sv. Majkom Terezi-

jom, i nije vrijeme da se bavimo nevažnim stvarima. i iako naš život u cjelini izgleda kao mozaik sastavljen od naizgled malenih i naoko nevažnih stvari, umjetnost redov-ničkog života je sposobnost kako od male-noga napraviti neizmjerno veliko, svjesno živeći svoju malenost i predajući je u ruke očeve…

ovaj naš tekst mogućnost je vama baciti kratki pogled na taj naš mozaik, kamenčiće malene i skromne, ali i sjajno blistave, koji oblikuju sliku života naše zajednice, pa tako i svake pojedine sestre. puni pogled i razu-mijevanje poruke mozaika zapravo je ipak pridržano vječnosti… no pogledajmo za-jedno ono što se može vidjeti već sada!

naša slavljaBlistavo kamenje koje odmah upada u oči, ali ima ih samo nekoliko. To je blagdan sv. Male Terezije te najsjajniji kamen – svetko-vina naše svete Majke Terezije, kojom smo zaključili njezinu jubilarnu godinu. Tu je i kamen posebnoga, srebrnoga sjaja – pro-slava 25. godišnjice zavjeta naše s. anite.

Možete ih izbliza vidjeti u posebnim prilozima.

predavanja - trajna formacijaSvijetlo kamenje koje širi poglede i daje jasnoću cjelokupnoj slici. Tako nam je pre-davanje o. ivana podgorelca, ocD, našeg izvanrednog ispovjednika, rasvijetlilo je-dan segment povijesti našeg Reda o kojem

se dosad nije puno govorilo. Riječ je o prijateljstvu izme-đu naše sv. Majke Terezije i o. jeroni-ma Graciana, koje je trajno nailazilo na prigovore i ne-razumijevanja, no ono je bilo čisto i uzvišeno, i uvijek usmjereno na do-brobit Reda.

o nekim vido-vima duhovnosti te o sakramentima

kao mjestima susreta čovjeka i Boga govorio nam je vlč. josip vrančić, profesor KBF-a u Đakovu, a nakon ciklusa predavanja o ma-riologiji, vlč. Boris vulić, također profesor đakovačkog KBF-a, započeo je s izabranim temama iz teološke antropologije – što je Bog rekao o čovjeku, kako ga on vidi?

novo svjetlo i poticaj na duhovnost ma-lenosti svojim nam je predavanjem o teo-logu Francoisu Fenelonu (17.-18. stoljeće) bacio vlč. ivica Raguž, dekan KBF-a u Đa-kovu. ovaj veliki francuski propovjednik i pedagog svojim naukom, u kojem naglaša-va čistu ljubav, malenost i jednostavnost, svojevrsni je preteča „Malog puta“ sv. Male Terezije.

SusretiKamenčići u kojima se odražavaju lica, srca i potrebe svih onih koji su došli u naš sa-mostan kao hodočasnici, prijatelji, braća. pozivaju nas na zauzetu molitvu…

naš nadbiskup, mons. Đuro Hranić, doveo nam je u posjet svoje drage goste, hodočasnike iz ivanca. Među njima bilo je dosta njegove rodbine, jer su njegovi rodi-telji rodom iz te župe. Kod nas su susreli još jednu svoju župljanku, s. Benediktu Galinec koja im je predstavila naš poziv i način života. nakon zajedničke molitve večernje, na korskoj smo rešetki susreli hodočasnike, od kojih su se mnogi pre-poručili u naše molitve, a osobita nam je radost bila prilika da upoznamo majku našeg nadbiskupa Đure.

posjetilo nas je još nekoliko hodoča-sničkih grupa – iz zagrebačke župe bl. a. Stepinca, vinkovačke župe presvetoga Srca isusova i krizmanici iz vođinaca i podvi-nja sa svojim župnicima, te grupa hodo-časnika iz Slatine. Dinamičan i vedar su-

sret imale smo i s djecom iz privlake koje je k nama dovela s. Marta Kovačić. očito dobro pripremljena za ovaj susret, djeca su s bezbroj pitanja „zatrpala“ sestre koje su došle razgovarati s njima…

poseban susret s našim najmlađim hr-vatskim blaženikom Miroslavom Buleši-ćem darovao nam je vlč. Matej Glavica, župnik u vinkovcima. U pohode nam je donio relikviju blaženika koju je njegova župa presvetog Srca isusova dobila na dar nekoliko dana ranije. Moleći za nje-gov zagovor, svaka je sestra mogla osob-no počastiti relikviju.

a lijepo iznenađenje svojim posjetom napravio nam je i naš o. jakov Mamić, ocD koji nas je pohodio zajedno sa mla-đim subratom Mariom Kraljem. i naš provincijal o. Srećko Rimac je navratio k nama te nam na neko vrijeme „osta-vio“ o. Bernardina viszmega, ocD koji je kod nas obavio svoje duhovne vježbe. nekoliko dana kod nas je proveo i o. Da-nijel Čolo, ocD. Također i o. Zdravko Knežević, Di, u našoj je karmelskoj osa-mi našao idealno mjesto za svoje osobne duhovne vježbe. Takve prigode za nas su obogaćenje jer kroz propovijedi i moli-tveno zajedništvo s braćom svećenicima i mi mnogo primamo.

no poseban biser među susretima bio je posjet vladike križevačkog, mons. ni-kole Kekića sa trojicom svećenika njegove eparhije. naime u našoj su crkvi otpjevali akatist Milosrdnom isusu, a na našu veli-ku radost i mi smo mogle sudjelovati pje-vanjem jer su nam prethodno podijelili knjiži-ce s tekstovima te predivne mo-litve. Tako nam je Gospodin providio zaista poticajan uvod u ovu tako po-sebnu godinu, posvećenu naj-ljepšem Božjem svojstvu - nje-govu Milosrđu.

54 55


i još kamenčić…

(na Dušni dan) o. Bernardin viszmeg, u prisutnosti cijele naše zajednice, blagoslovio je novopostavljeni korpus na križu koji se nalazi na našem groblju. Korpus je napravio i postavio akademski kipar Marijan Sušac iz osijeka.

promjena perspektive…Dosad smo naš mozaik promatrali samo iz jednoga kuta, no napravimo li korak-dva unatrag, promjenom perspektive ugledat ćemo jednu novu dubinu, ono što zapravo daje osnovni ton mozaiku. To je zapravo cjelina sastavljena od živog kamenja to-plog smeđeg tona, ponegdje malo grube površine. Može se uočiti kako ovo kame-nje međusobno utječe jedno na drugo, kako se bridovi zaobljuju i stijenke postaju sve glađe tamo gdje je kamenje bliže…

ono što se u toj dimenziji može za-

paziti jesu i neke novosti na mozaiku: jedan novi kamen označava našu po-stulanticu Doris Stražanac koja nam se pridružila na blagdan svetih arkanđela, 29. rujna. jedan pak živi kamen poma-lo je promijenio izgled – na svetkovinu Svih svetih u novicijat je ušla Dragana Boškić te je uz naš habit dobila ime s. M. Margareta od presvetoga Srca isusova. euharistijsko slavlje povodom njezinog redovničkog oblačenja predvodio je naš o. Bernardin viszmeg, koji je na početku svoje propovijedi primijetio da u ikeba-ni ispod oltara ima i nekoliko cvjetova margarete te je usporedio njih s našom novom sestrom – i taj cvijet, doduše ne-primjetno i nježno, na svoj način slavi Boga. To isto čine i svi sveti na nebesi-ma. ovi mnogi zagovornici daju nam nadu da će sve naše poteškoće i duhovne borbe uspješno završiti i da ćemo im se na kraju puta sretno pridružiti. Tako-đer, o. Bernardin je naglasio kako sada s. Margareta pripada novoj, redovničkoj obitelji, a obitelj ima svoju toplinu koju ništa ne može nadomjestiti.

Zatim, tu je i sitno kamenje koje ispu-njava sve međuprostore, uglavnom ne-upadljivih tonova i bez sjaja. To su naše dužnosti, dnevni red koji nas usklađuje i nosi, radosti i žrtve koje donosi život u zajednici…

ono što na mozaiku nije izravno vid-ljivo, a ipak je prisutno posvuda jer svaki pojedini kamen drži na svome mjestu i daje mu smisao, jest vezivo molitve. pove-zuje nas s Temeljem mozaika, i sve kame-nje međusobno. veže i ovaj naš mozaik uz vaše, i još mnoge slične, ali ipak različite, i slaže ih u predivnu cjelinu crkve, neruko-tvorenoga Hrama Božjega.

neka taj Hram, kojeg gradimo svojim životima, bude pripravan i što ljepši za do-lazak našega Božića – Djeteta isusa! neka nam svima u tome pomogne njegova mi-lost, po rukama Majke i Kraljice Karmela te po zagovoru svih svetih našega Reda.

Čestit Božić i Božji blagoslov u novoj 2016. godini žele vam i mole +

vaše sestre iz Breznice Đakovačke

KaRMel - SaRajevo

Draga naša braćo i sestre!

jedan propovjednik reče da isus uvi-jek pet minuta kasni. Tako ga nekako i mi nasljedujemo u svojim javljanjima, ali za lijepe vijesti nije nikad kasno.

veselo i svečano, baš u duhu svete Maj-ke u našoj samostanskoj crkvi Bezgrješne Kraljice Karmela u Sarajevu (na Stup), u četvrtak, 15. listopada 2015. te povodom 500. godišnjice njenog rođenja euharistij-sko slavlje s početkom u 17 sati predslavio je superior i župnik na Grbavici o. Kre-šimir Djaković, Sj, s nekolicinom braće svećenika.

U nadahnutoj propovijedi je istaknuo: “Sveta Terezija od isusa ili avilska (1515.-1582.) je značajna osoba za sveopću crkvu i duhovni život općenito. Žena, svetica, obnoviteljica karmelskog reda i naučite-ljica crkve, svojim duhovnim iskustvom i kreposnim životom nas poziva da se odvažimo na pustolovinu molitve i živo-ta odlučno slijedeći Gospodina. osobite mistične Božje milosti i darove znala je ugraditi u realnost svakodnevnog života i služenje Bogu i bližnjima. Učiteljica je molitvenog puta i opisuje ga u svojim spi-sima, među kojima se ističu Moj život, put savršenosti, osnutci i Zamak duše. pet-stota obljetnica njezina rođenja prigoda je da joj se približimo i poslušamo njezinu posve aktualnu poruku koja nas podsje-ća na vrijednost osobe: rođeni i podržani ljubavlju Božjom, sposobni smo za velike stvari, samo ako u pouzdanju u Boga otva-ramo svoj život Bogu i bližnjemu.“

nakon sv. mise nastavili smo veselo i s pjesmom bogoslova iz neokatekumen-skog sjemeništa.

na spomendan sv. ivana pavla ii., 22. listopada, pridružila se našoj Zajednici kao vanjska sestra, s. M. Marija Mirosla-va ljevar iz Družbe sestara Milosrdnica sv. vinka, sa znakovitim imenom za našu zajednicu – s. Marija Miroslava od Milo-srdne ljubavi. Uz mnoge lijepe preporuke koje su je do nas dopratile i mi vam je pre-

poručamo u molitve kako bi njeni koraci u Karmelu bili „osluškivanje volje Božje“.

Kao pomoć nama svima na tom putu, na blagdan Svih Svetih našega Reda – 15. studenog, poslao nam je Gospodin našeg uzoritog kardinala vinka puljića koji je u koncelebraciji sa svojim tajni-kom vlč. Bojanom slavio sv. Misu i bio na raspolaganju za pitanja i razgovore sa sestrama.

U razgovoru sa sestrama izmolio je po-novno zbornu molitvu 33. nedjelje kroz godinu. „Molimo te, Gospodine Bože naš: daj da se uvijek radujemo sa svoje bogo-

ljubnosti jer trajna je i posvemašnja sreća neprestano služiti tebi, djelitelju svih do-bara…“ te posebno naglasio: „ da zidine i odijelo ne čuvaju od Zloga“.

ove nam je godine snijeg rano „zabijelio“, a evo smo započeli i vrijeme Došašća i sv. Mise zornica u šest sati, tako da se treba još ranije ustati kako bismo dolazak Gospodnji dočekali spremni i pripravili put Gospodi-

56 57



nu. jer „Bog sam hita da nas spasi“ i „brza je Riječ njegova“ kao da se s nama natječe – tko će prije: on na oltar ili mi pred oltar.

Mi sve vam želimo radosno natjecanje u ljubavi i od srca čestitamo SReTan i blagoslovljen BoŽiĆ! +

Vaše sestre iz Sarajeva

KaRMel - SoRa

Dragi bratje in sestre,

pred začetkom adventa smo povablje-ni pogledati v preteklo bogoslužno leto

zato, da si pridobimo gotovost za danes in smernice za jutri.

Za kratko razmišljanje smo se ozrle na-zaj samo v mesec oktober letošnjega leta:

veliko dogodkov se je zlilo v eno samo občutenje: god sv. Terezije iz lisieuxa, zavetnice misijonov, razglasitev njenih staršev za svéte, god sv. Terezije Ávilske in zaključek jubilejnega leta, mesec rožnega venca in molitve, misijonska nedelja, sino-da o družini…

Z vsem naštetim nas je mesec oktober na poseben način klical h koreninam – v poglabljanje osebnega odnosa z Bogom, ki se nam je v učlovečenem Sinu, jezusu Kri-stusu, razodel kot usmiljeni oče, ki vsako človeško bitje ljubi z neizmerno močjo Svetega Duha, z isto ljubeznijo torej, ki ga povezuje s Sinom. Božjega načina lju-bezni - ponižal se je in se utelesil v naše meso, v našo minljivo in grešno stvarnost, živel naše življenje, sprejel našo smrt, nas dvignil z vstajenjem v svojo večnost in nas s tem od znotraj odrešil - se učimo pri obeh Terezijah, ob premišljevanju Božje besede in ob skrivnostih rožnega venca, v zrenju skrivnostnega Kristusovega tele-sa, ki je cerkev - evharistija, zakramenti - in v katero so zajeti vsi narodi, h katerim vstali Gospod pošilja svoje apostole in jim obljublja, da bo ostal z njimi vse dni do konca sveta.

Missio pomeni – med drugim - poslan-stvo. prvo poslanstvo staršev je sprejeti milost in dar sodelovanja s Stvarnikom pri posredovanju novega življenja. Skriv-nost, v katero je s tem človek povabljen, je neizmerna in človeka v polnosti presega. pa vendar posredovati biološko življenje

ni največ, k čemur so starši poklicani. nji-hovo temeljno poslanstvo je posredovati otrokom večno življenje, približati jim z zgledom, besedo, življenjem tisto neiz-merno ljubezen Gospoda, s katero jih lju-bi in odrešuje in jim v zakramentih (krst, evharistija, sprava) vrača Božje otroštvo. prvo misijonsko poslanstvo v središču skupnosti moža in žene, ki ju povezuje zakrament in odločitev za zvesto medse-bojno ljubezen, je ohranjati v sebi kot po-samezniku živ osebni odnos z Bogom, pa tudi ohranjati odnos z Gospodom skupaj, kot zakonca. iz te mladike, ki raste iz trte in iz trte dobiva življenjski sok, se lahko rojevajo - biološko in duhovno – otroci, ki rastejo znotraj Kristusovega telesa v odre-šene osebe. o tem nam otipljivo pričuje življenje zakoncev Martin in njunih otrok. Kako je napad na zakon med možem in ženo ter na družino neposreden napad na Boga, kje se skriva korenina zla in kam vodi civilizacijo, ki ji podlega, lahko bere-mo v pavlovem pismu Rimljanom. Kako je rimski imperij končal, pa tudi vemo. Bo res to, da se zgodovina ponavlja?

Z molitvijo in branjem poročil o poteku sinode smo spremljale tako priprave na si-nodo kot sinodo sámo. v globoki zavesti, da je sinoda kakor »uho« cerkve, ki soču-tno in ljubeče in usmiljeno zre na stanje zakoncev in družin danes, tako v evropi kot po vsem svetu. a to »uho« cerkve ima v Kristusu odprt pogled, ki seže »preko«, ki seže čez vidno in slišano v tem trenutku. pogled, ki gleda v luči Božje odrešenjske zgodovine, velikonočni pogled.

Upanje vseh nas in vsega je vstali Gos-pod. on je gospodar časa in zgodovine. v njem so vsi odgovori na »kaj«. obdobja zgodovine pa – po razbiranju znamenj časa – določajo odgovore na »kako«.

Marsikaj se lahko naučimo za ta sedanji trenutek, ko zremo na težko stanje evrope in sveta, če gledamo nazaj v zgodovino. Zdi se, da smo zajeti v podobno skušnjavo in strah kot prve krščanske skupnosti, ki so do časa, ko je bila krščanstvu v rimskem imperiju dana svoboda, doživljale strahot-na in množična preganjanja in pomore, čeprav jih je bila kristjanov le peščica in

so bili na novo rojena skupnost … zdeti se je moralo brezizhodno. a bližina jezuso-vega življenja in smrti, gorečnost apostol-skega delovanja in trdno upanje v oblju-bo vstajenja je bilo močnejše od obupa. Danes je podobno. Z eno razliko: da je za nami 2000 let krščanske zgodovine. lah-ko se vprašamo, kje in zakaj se je upanje v Gospodovo obljubo v evropi umaknilo, skozi katere pore življenja so v evropske-ga človeka vdrle drže, ki so počasi iz njega izgnale Kristusovega duha, zakaj evropski človek sprejema držo juda, ki s poljubom izdaja Kristusa … Tudi to je skrivnost, ki jo pozna samo Bog, za katerega papež Frančišek pravi, da zre na človeštvo in na zlo, v katerem se utaplja, gleda človeštvo in čaka in – joka. Zakaj? Ker ljubi. v enako Božjo držo smo vsi poklicani. in to je naj-težja naloga človeškega življenja. Čeprav je pogled je precej preprost. Zgodovina zla je dolgočasna. vedno enaka. od adama in eve naprej. oblači se sicer v času primerna oblačila, a čuječe srce zlo prepozna in za-

58 59

IZ SESTARSKIH KARMELA


vrne. Zavračamo zlo, o katerem posluša-mo, molimo pa za tiste, ki ga povzročajo, v duhu očeta, ki joka, ko jih gleda, ker ljubi, in v duhu Sina, ki moli: »oče, odpusti jim, saj ne vedo, kaj delajo.« Tudi to je trdo delo, saj človeška narava ni sama po sebi na Božji način usmiljena. je pa prav v tem Božjem načinu ljubezni edina prava svoboda in mir srca, ki presega našo naravo. in prav v tem, da Gospodu prinašamo v molitvi vse zlo srca in sveta in da njemu pustimo, da ga z neizmerno močjo svoje ljubezni in na svoj način ozdravlja, smo močne in naredimo največ, kar lahko, za spreminjanje stvar-nosti. Močne smo, ker je močan on, ki v resnici spreminja vse. Ko bomo v večnem jeruzalemu, bo vse to kristalno jasno. na pragu skrivnosti stojimo…

Ko se oziramo v prihodnost, se nam oko ustavi na obzorju jubilejnega leta usmi-ljenja. Kako res je to, da lahko človek spre-meni svojo miselnost samo zaradi močne

ljubezni, zaradi močnega prijateljstva. Za-želimo torej vsem nam, ki smo poklicani v posvečeno življenje, da bi v jubilejnem letu usmiljenja vse naše skupnosti postaja-le vedno močneje ljubeče obličje Boga, ki ga bo človek (človeštvo) lahko gledal in se bo odpravil na pot nazaj proti očetovemu domu ter se ne bo več bojeval proti Bogu, ne bo več bežal stran od njega v obupnem prizadevanju ustvariti kulturo in okvire življenja, ki temeljijo samo na njem – člo-veku – samem. naj bo to hrepenenje v nas živo skozi adventni čas, da bomo na bo-žično noč uzrli odrešenje in osvoboditev v otipljivem drobnem obličju vsemogočne-ga... na pragu skrivnosti stojimo…

vsem bralcem Karmelskega vjestnika že-limo obilo Božjega blagoslova v adventnih in božičnih dneh, pa tudi v začetku novega leta, vse do nove številke vjestnika, +

Vaše sestre iz Sore

ReMeTe

Redoviti susreti u rujnu i lis-topadu; polaganje doživotnih obećanja i prijem u novicijat; udioništvo u proslavi završetka Jubilarne godine sv. Terezije Avilske; susret s o. Provincija-lom

Drage sestre i braćo, željeli bismo s vama podijeliti radost

što imamo Karmelski vjesnik. Sa znatiže-ljom iščekujemo svaki novi broj ovog gla-sila raznolike karmelske obitelji te, listaju-ći stranice vjesnika, molitvama i ljubavlju sudjelujemo na svim susretima i u svim aktivnostima naše braće i sestara cijele provincije. primajući informacije o živo-tu i radu karmelskih zajednica koje, zbog udaljenosti, nismo u mogućnosti – barem ne redovito i često - posjećivati, bolje ih upoznajemo, suosjećamo s poteškoćama s kojima se susreću i radujemo se svemu lijepom i dobrom u drugim zajednicama. na taj način živimo poteškoće i radost i tugu i veselje svakog našeg brata i sestre. Zato rado dijelimo s vama događanja u našoj Zajednici i naša promišljanja.

U rujnu je, uz duhovnog asistenta re-metske Zajednice, o. Darija Tokića s nama bio i o. Mato Miloš koji je održao izlaga-nje: „Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, ocD. Bogatstvo naše mjesne crkve“. o. Mato je primjerom o. Gerarda želio obra-

zložiti kako je moguće nadići dramu da-našnjeg vremena - raskid između evanđe-lja i kulture života. potrebno nam je staviti se u vjerodostojno slušanje glasa i znakova Duha Svetoga. Kristovo evanđelje nepre-stano obnavlja život i kulturu palog čovje-ka, bori se i uklanja zloću koja proizlazi iz uvijek iznova prijetećih napasti i grijeha. o. Gerard je svim srcem želio i nastojao što češće misliti na Boga; razgovarati s isusom; o njemu razmišljati, napose u nevoljama; nastojati oko nutarnjeg živo-ta; odupirati se beskorisnim mislima; biti vjeran u vršenju dužnosti svoga zvanja: revno se moliti, učiti i drugima služiti. od o. Gerarda, zaista, i mi možemo puno na-učiti. Tijekom sv. Mise u remetskom sve-tištu doživotna obećanja položile su sestre Željka Mihljević i ivanka Borovac. istoga dana u novicijat su primljene Zorka Strpić i Tomislava vulić. neka im je blagosljov-ljen daljni hod karmelskim putem.

Zajedno s članovima bratskih zajednica proslavili smo završetak jubilarne petstote obljetnice rođenja sv. Terezije avilske, 10. listopada na svečanoj akademiji u dvora-ni „vijenac“ nadbiskupijskog pastoralnog


SVJETOVNI RED – OCDS

instituta na Kaptolu i na sv. Misi zahval-nici dan kasnije, u zagrebačkoj katedrali.

Susret u listopadu bio je druženje i raz-govor s mladim karmelićaninom br. Mari-jom ivanom Kraljem. Br. Mario je jedno-stavnim, iskrenim riječima iznio osobno svjedočanstvo vjere i govorio o svom po-zivu u Karmel, o izboru redovničkog ime-na i o svakodnevici života u karmelskom samostanu. Susret je protekao u ozračju mladenačke radosti i gorljivosti kojom je br. Mario „zarazio“ sve nazočne.

Savjet se, uz svoje redovite sjednice, susreo i s o. Srećkom Rimcem, provin-

cijalom Hrvatske karmelske provincije sv. o. josipa. ovaj susret održan je 6. stu-denog, tijekom pastoralne vizitacije. o. provincijal je, nakon razmatranja situaci-je u Svjetovnom redu i vizitacije Zajed-nice u Somboru, uvidio potrebu osnutka provincije ocDS. U svrhu ostvarivanja ovog projekta, predložio je izradu Statuta i provincijalnog priručnika Svjetovnog reda te izradu provincijalnog Ratio in-stitutionis (Ri), programa formacije koji bi bio jedinstven u svim zajednicama provincije. na sljedećem susretu koji je održan nekoliko dana kasnije, članovi Sa-vjeta oformili su radne timove za izradu ovih dokumenata koji su već započeli s radom. U radu zauzeto sudjeluje i o. Da-rio, čija nam je iskustvena i savjetodavna pomoć vrlo vrijedna.

Započinje Došašće – vrijeme priprave za Božić. „no, ostaje pitanje što ja hoću od ovoga Božića? Hoću li sve navući oko sebe, a u sebi ostati prazan? Da li će Bog dobiti pravo na moje srce, ili će trebati ostati vani? Hoću li mu dozvoliti da pre-ko mene bude dobar, da ljubavlju daruje, da ovaj svijet pretvara u nebo? To su pita-nja na koja u ovim predbožićnim danima treba odgovoriti“ (o. vjenceslav Mihetec, Hvaljen isus i Marija, 1995).

Draga braćo i sestre, neka Maleni isus sve vas u redovničkim zajednicama i nas u svijetu daruje mladenačkom, molitvenom i djelatnom gorljivošću za Boga i duše. +

s. Snježana Foršek, OCDS

pRvi KoRaci U novoj aKaDeMSKoj GoDini

akademska godina na Sustavnom studi-ju duhovnosti započela je s razbuđenom živosti. Zbog smanjenog broja upisanih prošle godine (16 studenata, 12 redov-nih i 3 parcijalnih, jedan redovnik) nismo mogli znati kako će izgledati brojčano stanje studenata nakon ovo-godišnjih upisa. Međutim Gospodin je providio ne samo dostatan, nego i pre-obilan broj zainteresiranih. nakon što je katolički portal Bitno.net, van mojih očekivanja, objavio poziv na upise koji sam prethodno razaslao samo mejlom, javilo se toliko kandidata da smo morali formirati listu čekanja za iduću godinu.

ove godine upisan je 41 polaznik. 35 polaznika po redovnom, a 6 po parci-jalnom programu. 32 su studentice, a 9 studenata, od kojih jedan svećenik. Ukupno trenutno imamo 56 polaznika.

Studenti su prosječno srednje život-ne dobi i pokazuju visoku razinu moti-viranosti. profesori su jako zadovoljni ozračjem na predavanjima jer doživlja-vaju da njihove riječi dobro odjekuju u srcima prijemčivog auditorija.

Tijekom drugog nastavnog viken-da slavili smo svetu Misu zaziva Duha Svetoga i na opće iznenađenje, zahva-ljujući dobroj volji i hitroj spremnosti nekolicine studenata, ad hoc je formi-ran mali zbor, a hrabriji studenti su čak i ministrirali, neki od njih po prvi put u životu. podnevnu stanku subotom ve-

ćina studenata želi ispuniti euharistij-skim slavljem što smo dosad svaki put uspjeli organizirati. Ti su sakramental-ni trenutci pravi vrhunac studentima ponuđenog duhovnog sadržaja te za-jedno doživljavamo kako je euharistija izvor i vrhunac svega kršćanskog života pa tako i duhovnoga bogoslovlja.

Dosta studenata ulaže nemale žrtve da sudjeluje na predavanjima, a posto-tak posjećenosti je visok. Također se primjećuje zavidna osjetljivost za za-jedničke pothvate, kao što je npr. obno-va kapelice u Duhovnom centru, u koju su se svojim zalaganjem i prilozima uključili brojni studenti.

Dok pišem ove retke pripremamo Dan Sustavnog studija duhovnosti, okolnost radosnoga zajedništva u našoj ustanovi.

ohrabrujuće je primijetiti kako Duh Sveti nadahnuje snažnu motivaciju lai-cima da konsolidiraju svoju formaciju i tako se osposobe za zauzetije svjedo-čenje isusa Krista u današnjem druš-tvu. prijedlozi studenata idu u smjeru više praktičnoga sadržaja, mistagoško-ga i majeutičkoga pristupa. pravo im je osvježenje od svjedočkih predavača čuti dobro razloženu teoriju duhovnosti i njoj pomoćnih znanosti, ali čeznu za još intenzivnijom primjenjivosti naučenoga.

osjeti se pozitivno duhovno i inte-lektualno vrenje koje predstavlja pra-vi izazov za Studij: kako ga učiniti još kvalitetnijim na način prilagođenog odgovora na znakove ovoga našeg vre-mena u kojemu nas Duh Sveti potiče da budemo otvoreni Božjoj novosti, njegovim iznenađenjima i da se do-pustimo voditi u nama nepoznato koje


SVJETOVNI RED – OCDS

njemu daje odrješenije ruke i izraženiji protagonizam.

Svima iskreno zahvaljujem na razno-vrsnoj podršci Studiju te preporučam sve studente, nastavnike i organizatore studija u vaše molitve, želeći vam obi-

lje obnovljene životnosti koju nam iz Marijinog naručja iz jaslica pruža naš ljubljeni Božić. +

br. Dražen M. od Milosrđa Euh. Isusa, predstojnik

DRUGa GeneRacija „TeoloGije poSveĆenoG ŽivoTa“ (TpŽ-a) U STUDenTSKiM KlUpaMa

Draga braćo i sestre, članovi hrvatske karmelske obitelji!

Želimo i ove godine podijeliti s vama nekoliko aktualnosti u svezi studija Te-ologije posvećenog života (TpŽ). prva novost je da je nakon odlaska u Rim do-sadašnjeg predstojnika TpŽ-a, o. Franje podgorelca, o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca josipa (HKp sv. o. josipa) i ravnatelj stu-dija TpŽ-a za novog predstojnika TpŽ-a u jednogodišnjem mandatu, za razdo-blje od 1. listopada 2015. do 1. listopada 2016., imenovao o. juru Zečevića, koje-mu želimo srdačnu dobrodošlicu u ovu službu.

Srdačnu dobrodošlicu želimo također svim studenticama i studentima druge upisne generacije TpŽ-a, koja je 23. li-stopada 2015. započela s predavanjima. prvog dana predavanja novoimenovani predstojnik o. jure Zečević pozdravio je sve polaznike, poželjevši im dobrodošli-cu na studij i u ozračje remetskog Kar-mela. podsjetio je, ukratko, što je glavni cilj ovog oblika permanentne formacije: pomoći da se osvježi i dodatno posvije-

sti i osmisli posvećeni život redovnica, redovnika i ostalih polaznika studija. polazeći od dosad usuglašene naravi i profila studija priopćio je i nekoliko konkretnih uputa i informacija, kao što su da se nastava održava petkom po-podne i subotom cjelodnevno, tijekom ukupno 14 vikenda kroz dvije školske godine, dakle po 7 vikenda godišnje, da jedan vikend sadrži 12 nastavnih sati, te da cjeloviti studij završava diplomom, nakon dvije godine. Ukazao je i na to da se na mrežnim stranicama TpŽ-a uvijek mogu naći i ostale relevantne i aktualne informacije o nastavi i događanjima na studiju kao i na to da su polaznicima na raspolaganju i zajednička knjižnica i či-taonica SSD-a i TpŽ-a. Knjižničnu gra-đu moguće je i elektronički pretraživati te rezervirati raspoložive knjige.

64 65

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA


TeoloGija poSveĆenoG ŽivoTa

U drugu studijsku generaciju upisano je ukupno 39 studenata: 34 redovnice, 1 redovnik (karmelićanin) i 4 laikinje (3 su članice Karmelskog svjetovnog reda). Zastupljenost ostalih redovničkih zajed-nica je slijedeća: 5 polaznica je iz Družbe sestara sv. vinka paulskog, 5 je sestara bazilijanki, 5 sestara službenica Milosr-đa, 4 sestre franjevke od Bezgrješne, 4 Klanjateljice Krvi Kristove, po 2 sestre iz Kongregacije sestara dominikanki sv. anđela Čuvara, sestara franjevki BiH provincije i milosrdnih sestara sv. Križa, te po 1 polaznica iz Kongregacije sestara sv. Franje, sestara milosrdnica provinci-

je navještenja Gospodinova, Reda bo-sonogih sestara BDM od gore Karmela, Družbe sestara milosrdnica provincije Majke Dobrog Savjeta (Rijeka), te cor-pus christi iz Brežica. i ove godine se-stre dolaze iz cijele Hrvatske: iz Breznič-kog Huma, iz Gradeca, Splita, Korčule, Dubrovnika, okučana, vukovara, Rije-ke, Šibenika, Karlovca, Đakova, osijeka i Križevaca, a jedna je i iz Slovenije.

preporučamo ovaj mladi studij, sve njegove polaznike i predavače u vaše molitve. +

s. Sježana Foršek, ocDS

STRUČno USavRŠavanje U lovRanU

Dana 23. rujna oko 16 sati djelatnici prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu uputili su se na stručno usavršavanje u lo-vran. Tema stručnog usavršavanja bila je „vještine objektivnog učitelja“. nakon lju-bazne dobrodošlice u Domu pastoralnih susreta ravnatelj o. vinko Mamić održao je prigodni govor.

Sljedeći dan započinje s uvodim govo-rom u stručno usavršavanje koji je održao ravnatelj. nakon uvodnog govora slijedi

predavanje psihologinje ive Konjevod pod nazivom „Zašto je zahtjevno biti objekti-van“. U predavanju psihologinje upoznali smo razloge zašto ponekad nismo objek-tivni te kako i pomoću kojih metoda po-boljšati vlastitu objektivnost. potom je psihijatar Berislav Tentor održao preda-vanje na temu „Učitelj u svom ogledalu“. Upoznali smo se s načinima suočavanja s vlastitom subjektivnosti, odnosno „kako pogledati sebe u ogledalo“. nakon od-mora u ugodnom društvu nastavljamo sa stručnim usavršavanjem kroz inovativne radionice ivane petrak i ive Konjevod pod nazivom „Kondicijske vježbe za učitelje“. cilj radionica je upoznati sebe te uvidjeti kako na konkretnim primjerima možemo primjeniti naučene spoznaje. Radni dan


KaToliČKa oSnovna ŠKolaKaToliČKa oSnovna ŠKola

66 67

smo priveli kraju sa zajedničkom svetom misom koju je predvodio o. vinko Mamić. Uz evanđelje toga dana ravnatelj je odr-žao prigodnu propovijed u kojoj je uspo-redio plodove smokve s našim ustrajnim radom i vidljivim napretkom u trećoj go-dini postojanja Škole. večer smo proveli u zajedničkom druženju i posjetu poznatoj lovranskoj marunadi.

Drugi dan našeg stručnog usavrša-vanja započeo je svetom misom koju je predvodio, duhovnik naše škole, o. Dario Tokić održavši veoma slikovitu i upečatljivu propovijed. Dan nastav-ljamo s predavanjem jasminke Buljan culej, vanjske suradnice škole, na temu „objektivizacija odgojno – obrazovnog sustava“. Kroz predavanje smo upozna-li kako što objektivnije i vjerodostojnije ispitati znanja naših učenika. Stečena znanja primjenili smo u skupnom radu koje smo kasnije prezentirali ostalim sudionicima. Stručno usavršavanje za-vršilo je zajedničkim fotografiranjem, te smo se uputili prema Zagrebu.

Kao i nakon svakog dosadašnjeg stručnog usavršavanja, tako smo se i

sada vratili ispunjeni, puni entuzijazma i bogatiji za još jedno prekrasno isku-stvo. +

Preuzeto s: www.katolickaskola.com

pRoSlava Dana ŠKole

prva katolička osnovna škola u gradu Zagrebu na blagdan svoje zaštitnice sv. Terezije od Djeteta isusa u četvr-tak 1. listopada 2015. proslavila je svoj treći rođendan, Dan škole. Sveča-nost je započela misnim slavljem koje je u dominikanskoj župnoj crkvi bl. augustina Kažotića na zagrebačkoj peščenici predvodio apostolski nun-cij u Republici Hrvatskoj mons. ales-sandro D’errico. Suslavio je ravnatelj prve katoličke osnovne škole u Za-grebu karmelićanin o. vinko Mamić te nekoliko svećenika. Uime domaći-na otaca dominikanaca okupljene je

pozdravio zamjenik provincijala fr. Mato Bošnjak.

U propovijedi je nuncij D’errico go-vorio o važnosti katoličkog obrazova-nja u društvu, o tome da komunistički sustav u Hrvatskoj nije dopuštao osni-vanje katoličkih škola te je pohvalio iznimne napore o. Mamića da osnuje prvu katoličku osnovnu školu u Za-grebu. podsjetio je na ključne životne trenutke zaštitnice škole sv. Terezije od Djeteta isusa poručivši da, prema njezinu naputku, svaki dan treba činiti više manjih dobrih djela. Spomenuo je i sv. Tereziju avilsku i sv. Katarinu Si-jensku kao još dvije naučiteljice crkve. potaknuo je djecu, roditelje i djelatnike škole da ustraju u svim odgojno-obra-zovnim naporima za dobro pojedinca, crkve i društva, a zahvalio je i svim na-zočnim predstavnicima Grada Zagre-ba, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te medijima na svoj potpori koju pružaju za boljitak škole.

U crkvi punoj djece, roditelja, baka, djedova, kojima se nuncij obraćao vrlo spontanim propovjednim govorom, misno je slavlje, uz pjev liturgijskih pjesama za djecu, obogatio školski zbor

potpomognut instrumentalnom prat-njom roditelja, profesora i učenika koji polaze glazbenu školu.

Svečanost je nastavljena u obližnjem kazalištu „Knap“ Kulturnog centra pe-ščenica, uz koji su smješteni prostori škole, a u kojem je o. Mamić zahvalio svima koji su podupirali rad škole u posljednjih godinu dana te je podijelio priznanja najuspješnijim učenicima. Svi su se učenici okupljenima predstavili u skladno uvježbanoj priredbi, kom-binaciji glume, recitala, pjesme i plesa. Radosno raspoloženje zbog svega po-stignutog u školi u vrlo kratkom vre-menu dominiralo je i susretima nakon službenoga dijela programa. Tijekom cjelokupnoga susreta proslave Dana škole isticala se potreba proširenja škole i upisivanja novih razrednih odjeljenja zbog sve većeg broja roditeljskih molbi za upis djece u tu školu. +


iZvjeŠĆe o pUTovanjU U RiM

„Svi putevi vode u Rim“ – glasi sta-ra izreka. Tako je i nas 22.10.2015 put ugodnim autobusom odveo u grad koji je zadržao ulogu učitelja civilizacije, te kulturnog i spomeničkog centra svije-ta, postavši glavnim gradom kršćan-stva. Kako piše u jednom priručniku za putnike, baš zahvaljujući papinstvu Rim se u doba renesanse ponovo ističe kulturnom i umjetničkom djelatnošću kakve nije bilo od antičkog doba. Taj novi sjaj najviše je izražen gradnjom nove Bazilike sv. petra, te sklopa vati-kanskih palača s njihovim jedinstvenim remek-djelima (Bramantea, Raffaella, Michelangela i mnogih drugih), najve-ćim ostvarenjima svih vremena.

Rim je u pravom smislu riječi svje-dok povijesti zapadnog svijeta, ili kako

69Karmelski vjesnik 3/2015.

KaToliČKa oSnovna ŠKola

68

o. jaKov MaMiĆ, ŠeF DeleGacije na c.i.p. KonFeRenciji U MaRiji BiSTRici

U organizaciji vojnog ordinarijata u Re-publici Hrvatskoj od 13. do 16. listopada u Mariji Bistrici u hotelu „Bluesun hotel Kaj“ održana je 58. konferencija c.i.p. (conférence internationale préparatoire) zemalja suorganizatora međunarodnog vojnog hodočašća u lourdes. Domaćin konferencije bila je hrvatska delegacija. Konferenciju je vodila Direkcija među-narodnog vojnog hodočašća (DRpMi), predsjednik o. arnault Berrone i tajnica DRpMi-a Marie-pierre coustilliere. Hr-vatsku delegaciju sačinjavali su generalni vikar vojne biskupije dr. jakov Mamić, ocD, kao šef delegacije, načelnik MoRH-

ova Samostalnog odjela za potporu voj-nom ordinarijatu bojnik petar Klarić, voditelj MUp-ove Samostalne službe za suradnju s vojnim ordinarijatom u RH josip Zagorščak, osobni tajnik vojnog bi-skupa Marinko nikolić te suradnica vojne biskupije s. Marijana Kustura.

na konferenciji su dogovorene obveze delegacija na 58. vojno-redarstvenom ho-dočašću u lourdes koje će se održati od 17. do 24. svibnja 2016. pod motom: „nje-gova vrata su uvijek otvorena“.

Uz analizu prošlogodišnjeg hodočašća dogovorene su i obveze vezane uz aktivno-sti 58. hodočašća. Dogovoreno je da cere-moniju otvorenja 58. pMi-a (20. svibnja) u vojnom kampu i procesiju od kampa do svetišta organiziraju njemačka i austrija. otvorenje 58. pMi-a u bazilici pio X. or-ganizirat će poljska. adoraciju i blagoslov bolesnika u bazilici pio X. te euharistijsku procesiju do spilje ukazanja organizirat će italija. Marijansku procesiju, 21. svibnja,

ga opisuje jedan turistički vodič: jedin-stvenost Rima ogleda se u tome što je taj drevni, 3000 godina stari grad, zapravo jedan veliki muzej. i stvarno kad se čo-vjek nađe na takvome mjestu, postavlja se pitanje koliko nam treba vremena da bi se obišlo mjesto, koje vas zaustavlja i ostavlja bez daha na svakom križanju ili trgu.

i zaista smo mnogo toga obišli sa na-šim iskusnim i simpatičnim vodičem gosp. Brankom koji nas je uspio u krat-kome vremenu koje smo imali, provesti i još bitnije upoznati sa interesantnom povijesti, znamenitostima i najvažnijim mjestima vječnoga grada.

vjeroučitelj Zlatko je na prekrasan način predvodio naše hodočašće i uči-nio da nam srca uvijek budu povezana i ispunjena blagošću, mirom i molitva-ma. U ozračju te tihe sreće i radosti prehodali smo Rim uzduž i poprijeko, prešli mnogo kilometara, bez imalo napora ili umora. Među najupečatlji-vijim doživljajima bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio u kapelici ka-takombi sv. Kaliksta, mjesta gdje su se molili, sklanjali i pokapali prvi kršćani.

cijelo naše hodočašće i putovanje proveli smo među dragim ljudima i nji-hovom djecom učenicima naše škole, u prekrasnom ozračju i sunčanom vre-menu koje nas je pratilo. Sve znamenite

bazilike u kojima smo se molili za naše bližnje, za Školu, za sve ljude svijeta, za Svjetlost u nama samima, sva ta mjesta koja su nas zadivila svojom ljepotom, nismo nabrajali u ovom mailu, jer bi predugo trajalo, a sumnjam da bi riječi-ma mogli dočarati njihovu ljepotu.

Zadnji dan nešto prije podneva staja-li smo na Trgu sv. petra okruženi tisuća-ma ljudi iz cijeloga svijeta. U tišini smo nazočili angelusu pape Franje sa njego-va prozora bazilike Sv. petra. Teško je riječima opisati taj svečani i sveti osje-ćaj koji smo dijelili na tom ogromnom, suncem obasjanom, veličanstvenom trgu slušajući topao i smireni glas Sve-tog oca. nakon blagoslova krenuli smo u naš autobus sa molitvom i ispunjenih srca, na dug put prema Zagrebu.

na pitanje što se tiče dojmova i osje-ćaja na sam spomen Rima, kad odrasli ostanu bez teksta zbog prevelikih emo-cija, osjećaja, ispunjenja, sreće i ljuba-vi proživljenoga, pa čekamo da nam se utisci slegnu, odgovor dobijete od dje-teta koji nas je čim smo sjeli u autobus veselo pitao „za tjedan dana ponovo idemo u Rim?“

Srdačno se zahvaljujemo svim sudi-onicima i organizatorima ovog nezabo-ravnog putovanja! +



IZ VOJNOG ORDINARIJATA

iZvanReDni jUBilej MiloSRĐa

Izabrani dijelovi izlaganja s “Dana trajne formacije HKP-e 9. studenog 2015. u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru.

UvoDpapin pontifikat je pun iznenađenja, a

ona svoje nutarnje središte imaju u Bož-jem milosrđu koje postaje čovjekovo milosrđe.

Bog čovjeka iznenađuje kroz Milosrđe i čovjek čovjeka iznenađuje u dobru po Mi-losrđu. Milosrđe ima neizmjernu snagu za uvijek nova dobra iznenađenja.

a najvažnije iznenađenje je svježina i životnost odnosa s isusom Kristom. Mu-dri teolozi su uvijek znali bistro i bitno po-gađati u tu „sridu“ kršćanstva, a karmelski mistici su se smiještali i druge uvodili u taj odnos kao u trajno kucajuće srce živo-ta iz kojega proizlazi sve dobro duhovnog života.

odnos s Kristom kao tajna i trajno ugodno iznenađenje našega života svoju svježinu pronalazi u Milosrđu i možda je zgodno da kao karmelićani promotrimo to vrhunsko Božje otajstvo i s njim pove-zani izvanredni jubilej upravo pod vidom našeg karizmatskog, tj. molitvenog odno-sa s Kristom.

BoŽje MiloSRĐe U SReDiŠTU

Zašto je Milosrđe u središtu?Možda je zgodno krenuti od čovjekove po-trebe. Kao karmelićanima, pogotovo sad na-kon terezijanske obljetnice, nije nam teško zapaziti koliko je Milosrđe bilo presudno u životu naše sv. Majke Terezije. Što bi od nje bilo da se Gospodin nije dao umoriti prašta-jući joj, da nije pozlaćivao njezine krivice i nudio joj kreposti gotovo ju nagovarajući da ih primi!?! Također, u kojem bi smjeru oti-šao duhovni put sv. Male Terezije da uslijed frustriranosti zbog vlastitih duhovnih neu-spjeha ili nedostatnih uspjeha nije otkrila da je Bog poput nježne majke koja se nadvija nad svoje dijete, kojemu je na njoj sve milo i koga upravo privlači njezina slabost?!

Što se tiče sudbine svetopisamskog iza-branog naroda nije nam se potrebno previše ni udubljivati u njegovu povijest da uočimo njegovu radikalnu potrebitost. Koliko pado-va, izdaja i zastranjenja; poraza, pokošenosti i bezizlaznosti! – među pojedincima i naro-dom u cjelini. Slijepi, gluhi, hromi, siromaš-ni, zalutali, grijehom prevareni ili bez krivnje pritisnuti – svi su oni čeznuli za Milosrđem. njihovo je dostojanstvo srozano, kao što je to izgubljenom sinu iz lukine prispodobe. na to je posebno upozorio sv. ivan pavao ii. u svojoj enciklici Bogat milosrđem (Dives in misericor-dia, dalje “DM”), opisujući dramu mlađeg sina koji je spiskao svoje dostojanstvo.

U svemu, snažno progovara čovjekova potreba. Danas se ona očituje u poraznoj nesposobnosti praštanja, u zaboravu poj-ma i smisla milosrđa (DM 10), u zabri-

organizirat će Hrvatska s još nekoliko ze-malja, a molitveno bdijenje Belgija. Me-đunarodnu svetu misu, 22. svibnja, orga-nizirat će irska, Švicarska i nizozemska, a ceremoniju zatvaranja Francuska.

pored toga, 16. svibnja vojni orkestri će nastupiti na više lokacija u lourdesu. Tog dana odat će se i počast za žrtve svih rato-va polaganjem vijenaca visokih izaslansta-va kod spomenika palom vojniku na trgu peyramale. Također će se isti dan održati sportsko natjecanje vojnih invalida te te-matska konferencija predstavnika vojnih, crkvenih i političkih vlasti. vojni orkestri njemačke i italije održat će svoje koncerte u nedjelju 22. svibnja.

Sve dane konferencije sudionici su molili i slavili svete mise u svetištu Majke Božje Bistričke, osim u srijedu kada su u poslijepodnevnim satima posjetili Zagreb i vojni ordinarijat gdje su u kapeli ordina-rijata slavili svetu misu.

U četvrtak se sudionicima konferencije obratio francuski vojni biskup mons. luc Ra-vel kao domaćin hodočašća. Skupu se obratio kao predsjednik pMi-a, informirao ih kratko o povijesti vojnog lurdskog hodočašća te se osvrnuo na Godinu milosrđa i poruke mi-losrđa koje vojno hodočašće treba svjedočiti.

Radom u nekoliko grupa zemlje koje su preuzele obveze organizacije prezentirale su okvirni plan. Detaljne scenarije svaka delegacija će naknadno izraditi te dostavi-ti Direkciji pMi-a i drugim delegacijama.

Kao i svake godine, tako će se i 2016. godine u nacionalnom dijelu hodoča-šća organizirati misa pred Spiljom uka-zanja, križni put s paljenjem svijeća za pale branitelje, misa u bazilici sv. Kruni-ce, pokorničko bogoslužje, misa za sla-venske narode u bazilici pia X. te druge aktivnosti.

Konferenciju i sudionike pohodili su vojni biskup juraj jezerinac, koji je i otvo-rio konferenciju te dijelom sudjelovao u njenom radu, potom zamjenik ministra unutarnjih poslova evelin Tonković, glav-ni tajnik Ministarstva obrane petar Barać, zamjenik načelnika Glavnog stožera oS RH general pukovnik Dragutin Repinc, načelnik općine Marija Bistrica josip Mi-lički i rektor svetišta mons. Zlatko Koren. Sudionici su posjetili i zagrebačku kata-dralu te obišli centar Zagreba. predzadnji dan konferencije za goste je upriličen na-stup KUD-a iz Marije Bistrice. +

Izvor: www.vojni-ordinarijat.hr


DODATCIDODATCI

nutosti za posljedice proizvodnje oružja, mogućnosti tzv. „mirne diktature“, krivih osnova suvremene ekonomije (DM 11).

Milosrđe – odgovor na čovjekovu potrebuTako se već se sam po sebi nameće odgovor na pitanje: „Zašto je Milosrđe u središtu?“ Zato što čovjek ne može opstati bez Milosr-đa, ne može se dići iz grijeha, ne može nad-vladati kušnje, ne može se spasiti. jedino po Milosrđu čovjek može učiniti korak dalje u duhovnosti i svjedočenju. ono je odgovor na duboku čovjekovu potrebu.

objavljujući otajstvo presvetoga Trojstva Milosrđe se očituje kao vrhunac Božjeg do-laženja k nama. ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka jer pruža sigurnost da smo zauvijek ljubljeni, usprkos bijedi i grešnosti našega stanja. na težinu grijeha Bog ne od-govara samo prokazivanjem grješnosti, nego puninom oprosta.

pokazuje nam to otajstvo Bezgrješnoga Začeća kojim je Bog slomio nasljedni lanac istočnoga grijeha i najavio puninu objave svoga Milosrđa. Upravo na taj dan ove go-dine započinje izvanredni jubilej Milosrđa! Milosrđe je postalo „živo, vidljivo i dosegnu-lo svoj vrhunac u isusu iz nazareta.“ „lice milosrđa nebeskoga oca je isus Krist“ koji svojom riječju, svojim djelima i cijelom svo-jom osobom, objavljuje Božje milosrđe.

Milosrđe u Starom Zavjetupriprava na tu puninu brojna su mjesta u Starom Zavjetu gdje blista Božja blagost,

nježnost i skrb: ps 103, ps 146, ps 147, ps 136 koji, ponavljajući „vječno je milosrđe njego-vo“ kao da probija dimenziju prostora i vre-mena da sve uvede u vječno otajstvo ljubavi. i isus je molio taj psalam u okviru velikog Hallela prije svoje muke i tako se u Muci predao upravo u ozračju Milosrđa.

Taj ritam proglasa, veličanja, divljenja, klanjanja i usvajanja Milosrđa ritam je i bule „Misericordiae vultus“. polazeći iz raznih motrišta Sveti otac uvijek iznova ustvrđuje da je Milosrđe u središtu: kao duboka tajna presvetoga Trojstva, kao ključ ljudskoga ra-zumijevanja i odnošenja s Bogom, kao pre-sudno otajstvo crkve, kao unutarnji motor odnosa prema bližnjemu, kao jamstvo nade i radosti za ovaj svijet.

Milosrđe u isusovu životuU isusu sve govori o Milosrđu. on susosjeća, liječi, hrani, oživljava, povjerava naviještati i opraštati. U prispodobama obznanjuje Boga puna radosti, posebno kad prašta.

nadilazeći skučenu ovosvjetsku logiku koja je obilježena voljom za moću, Bog svoju moć, tj. svoju svemoć ne pokazuje u onome što je svjetovnome čovjeku uzvišeno, već u praštanju i Milosrđu, kako ističu sv. Toma akvinski i drevna zborna molitva crkve. Bog je uredotočen na dostojanstvo svoje djece, na njegovo ugroženo čovještvo, kako pokazuje stav Milosrdnoga oca kod lk 15, što je dojmljivo opisao ivan pavao ii. svojoj spomenutoj enciklici: briga o sinovljevu do-stojanstvu je mjera očeve ljubavi. „onaj što je predmet Milosrđa ne osjeća se poniženim, već kao ponovno nađen i iznova vrednovan [...] Milosrđe se očituje u punini kad izno-va vrednuje, promiče i izvlači dobro iz svih oblika zla što postoje u svijetu i čovjeku“ (DM 6).

U ljubavnoj borbi za čovjeka Bog ne uz-miče. on pobjeđuje grijeh križem i ljubavi vraća stvaralačku snagu. ona je moćnija od svakoga zla, jača od smrti, moćnija od grije-ha (DM 7-8). vrhunac „ludosti“ Božje ljuba-vi je kad u isusu Kristu sam postaje potreban Milosrđa. Sv. ivan pavao ii. kaže: „Bog svoje milosrđe naročito objavljuje kad čovjekaa

potiče na ‘milosrđe’ prema svome vlastitom Sinu, prema Raspetome“. DM 8).

Radi se očito o krajnostima Božjega pla-na u kojemu, dok s križa u Kristu izgovara „Žedan sam“, čovjeka najradikalnije potiče da mu svojim siromaštvom iskaže ‘milosrđe’, da „sa dva novčića svoga siromaštva“, poput udovice u hramu, daruje „Hramu Kristova tijela“ svoj dar suosjećanja i, prikazujući mu vlastitu bijedu (miseriju), zapravo primi za-uzvrat njegovu misericordiju.

„U eshatološkom ispunjenju Milosrđe će se očitovati kao ljubav, dok se u vremenito-sti, u ljudskoj povijesti, - koja je ujedno povi-jest grijeha i smrti -, ljubav mora objavljivati nadasve kao Milosrđe“ (DM 8). iskusivši u Uskrsnuću korjenito na sebi Milosrđe isus je postao konačno i vječno utjelovljenje Milo-srđa (DM 8).

otud hitnost motrenja, navještaja i svjedočenja Božjega milosrđa iz dosad rečenoga proizlazi svevremena nužnost motrenja Milosrđa, veli papa Fra-njo, a u nekim trenutcima, kao što je progla-šeni izvanredni jubilej, ta je nužnost puno jača (papa Franjo, Misericordiae vultus /da-lje: Mv/ 2-3).

preuzimajući tvrdnju ivana pavla ii. od prije 32 godine o tome kako se suvremeni mentalitet opire ideji Milosrđa, a ljudi ga u biti jako trebaju, papa Franjo potpisuje Wojtylin poziv o hitnosti navještaja i svjedo-čenja Milosrđa te ističe da se Milosrđe treba predložiti s novim entuzijazmom upravo u naporu nove evangelizacije (Mv 11).

Da bi doprijela do srca ljudi i pomogla im pronaći put povratka ocu, da bi uopće bila vjerodostojna, crkva svojim jezikom i gesta-ma treba prenositi Milosrđe (Mv 12).

izvanredni jubilej Milosrđa u službi motrenja, navještaja i svjedočenja Božjega milosrđa

nakon što je Sveti otac na pokorničkom bo-goslužju 13. ožujka ove godine u vatikanu,

polazeći od evanđeoske zgode o isusovom opraštanju grešnici (lk 7 36-50), istaknuo ljepotu sigurnosti o tome da nam je oprošte-no, činjenicu da se Bog nikad ne plaši naših grijeha te da ih zaboravlja naše, da je crkva kuća koja svakoga prihvaća i nikoga ne od-bacuje i da što je veći grijeh mora biti veća ljubav koju ona iskazuje prema onima koji se obraćaju, dodao je: „Često sam razmišljao kako bi crkva mogla jasnije očitovati svoje poslanje svjedokinje Milosrđa“, te nastavio: „put je to koji započinje jednim duhovnim obraćenjem; i taj put moramo poduzeti. Stoga sam odlučio proglasiti izvanredni jubilej koji će u svome središtu imati Božje milosrđe“.

Slavlje jubileja ima svoje biblijske korije-ne i služilo je povratku Stvoriteljeva praved-na poretka u svijet u koji je prodrla nejed-nakost i razvlaštenost od dobara. Svakih 7 x 7 godina snažnim zvukom roga nastupala je godina počinka, jubilej u kojemu su robovi puštani i dugovi otpuštani, a zemlja se vra-ćala svojim vlasnicima, odnosno tako je bar trebalo biti. U crkvi je prvi jubilej proglasio papa Bonifacije viii. 1300. godine. posljed-nji redoviti bio je 2000., a izvanredni 1983., 1950 godina od otkupljenja. ovo će biti 30., a slavljeni su otprilike svakih 25 godina.

osobiti znak Svete Godine je hodočašće, slika čovjekova putovanja, koje ukazuje na Milosrđe kao cilj do kojega treba doći i koji iziskuje odlučnost i žrtvu. opisujući etape nutarnjega puta do Milosrđa papa Franjo prvo navodi slušanje Božje Riječi u obnov-ljenoj sposobnosti za šutnju. Tu je potom etapa nesuđenja i neosuđivanja i u tom smi-slu odbacivanje zavisti, ljubomore, ogovara-nja. Zatim se dolazi do praštanja i davanja.


DODATCIDODATCI

Tako pripravljeni proći ćemo kroz Sveta vrata dopuštajući da nas Božje milosrđe obgrli i odlučujući biti milosrdni s drugima, kako je otac s nama, što je i moto jubileja: „Milosrdni kao otac“.

Sveta godina započet će 8. prosinca 2015., na 50. obljetnicu završetka ii. vatikanskog sabora – koji je vođen Duhom Svetim su-vremenim ljudima progovorio o Bogu na razumljiviji način, porušio zidove koji su od crkve činili povlaštenu utvrdu i svim kršćanima postavio zahtjev svjedočiti vje-ru s većim entuzijazmom i uvjerenjem – a završit će na svetkovinu Krista Kralja 2016. (20. studenog), preporučujući čitav kozmos Kristovu Gospodstvu, ufajući se da će izli-ti svoje Milosrđe kao jutarnju rosu. „Kako samo želim da nadolazeće godine budu pro-žete Milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnot!“ (Mv 5), klikće Sveti otac.

Sveta vrata otvorit će se u Rimu u četirima bazilikama te svugdje po svijetu u katedral-nim i drugim crkvama od hodočasničkoga značaja. Tako su mjesne crkve pozvane „živjeti ovu Svetu Godinu kao izvanredni trenutak milosti i duhovne obnove“ (Mv 3).

Sakrament pomirenjaDolazimo tako do nužnosti opraštanja grije-ha i bitnosti sakramenta pomirenja: „opra-štanje uvrjeda postaje najočitiji izraz milo-srdne ljubavi i za nas kršćane nezaobilazni je imperativ“ (Mv 9).

Gospodin je, započinjući svoje javno djelovanje u nazaretu, proglasio „godinu milosti Gospodnje“ kao nastup ere milo-srđa, navijestivši donošenje radosne vijesti siromasima, oslobođenja sužnjima, vraćanja

vida slijepima i puštanja na slobodu potlače-nih“. Sve se to ima obnoviti danas, veli papa (usp Mv 16) i u tom kontekstu govori o ko-rizmi u Godini Milosrđa i osobito o sakra-mentu pomirenja, citirajući proroka Miheja: „Ti ćeš gospodine oništite naše krivnje i ba-citi na dno mora sve naše grijehe“ (usp. Mih 7, 18-19). „nikad se ne ću umoriti u inzisti-ranju na tome da ispovjednici budu vjero-dostojan znak očeva milosrđa. ispovjedni-kom se ne postaje automatski. To postajemo kada, prije svega, dopustimo da mi prvi budemo pokornici koji traže oproštenje. nikada ne zaboravimo da biti ispovjednik znači sudjelovati u samome isusovu posla-nju i biti konkretan znak neprolazne Božje ljubavi koja oprašta i koja spašava.“ papa govori o odgovornosti za dar Duha Svetoga za oproštenje grijeha i o tome da nitko od nas nije gospodar, već vjerni služitelj Božjega oproštenja. pozvani smo dočekivati vjernike poput oca u prispodobi o rasipnome sinu, ići zagrljajem ususret pokorniku, ne postav-ljajući suvišna i neumjesna pitanja, već pre-poznajući u srucu vjernika poziv u pomoć i molbu za oproštenjem. „ispovjednici su pozvani biti uvijek, posvuda, u svim okolno-stima i usprkos svemu znak da je Milosrđe na prvome mjestu“.

U proturječnostima svoga života čovjek doživljava da čak ni oproštenje grijeha nije dovoljno. ostaju naime posljedice grješnih čina, nered koji se uvukao u život. ali milo-srđe Božje je jače čak i od toga. ono se pre-obražava u „ono postaje oprost (indulgen-tia) oca koji po Kristovoj Zaručnici, svojoj crkvi, dopire do grješnika kojemu su grijesi oprošteni i oslobađa ga svih natruha koji su posljedice grijeha” (Mv 22), a čini to izlazeći „ususret slabosti jednih svetošću drugih“.

Djela Milosrđa„Milosrđe“ se u hebrejskom jeziku izriče riječju rahamim što znači utrobu ili u jed-nini i maternicu. Tako je u biblijskoj objavi Milosrđe okrilje Božjeg majčinskog pri-hvaćanja, skrbi i spremnosti na neiscrpivo darivanje života iz kojega se rađamo na novi život, život milosti. jedino iz iskustva Božjega životvornog i životoobnovnog mi-

losrđa rađaju se naša djela milosrđa. „Zato svaki oblik našega djelovanja, koje nosi predznak nesebičnosti i ljubavi prema braći ljudima, posebice potrebitima, ima vrijed-nost u mjeri u kojoj očituje ljepotu Božjega milosrđa i ljubavi u kojoj spašava svijet.“ (a. crnčević, Živo vrelo, 11-2015, str. 19.)

Tako se razbuđuje temeljni zakon koji stanuje u srcu svake osobe i iz potencije po-staje akt kad ona iskreno gleda brata koga sreće na životnome putu (usp. Mv 2). ¸

U okrilju Milosrđa uvijek se može više ljubiti, nikad nisam dovoljno dao, uložio i pokušao pa da ne trebam više. naime, Bog u Kristu uvijek čini korak više prema meni, iz središta presvetoga Trojstva izvire i neprestano se obilno izlijeva velika rijeka Milosrđa (Mv 25). ako ne želim zaustaviti taj božanski protok, ako ne želim biti brana, nego kanal, kako je bila nadahnuta sv. Fau-stina Kowalska u svojim mističnim isku-stvima, moj život mora postajati svjedoče-nje Milosrđa. ovako ona moli, svjedočeći o velikom plodu bratske ljubavi koja proizlazi iz iskustva Milosrđa:

“Želim se cijela preobraziti u Tvoje milo-srđe i biti živi odraz Tebe, o Gospodine. neka to najveće Božje svojstvo, to jest neistraživo Milosrđe, prolazi iz moga srca ka bližnjemu.

pomozi mi, o Gospodine, da moje oči … moje uši … moj jezik … moje ruke … moje noge budu milosrdne …

pomozi mi, o Gospodine, da moje srce bude milosrdno, kako bih osjetila sve pat-nje svoga bližnjega. nikomu ne ću uskratiti svoje srce. Bit ću iskrena i s onima za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu. a ja sama zatvorit ću se u premilosrdno Srce isusovo. podnosit ću svoje vlastite patnje u šutnji. neka Tvoje milosrđe, o moj Gospo-dine pronađe svoj smiraj u meni” (Sv. Fau-stina Kowalska, Dnevnik, 163).

na istom mjestu pronalazimo troplet izražaja Milosrđa prema bližnjemu: djelo, riječ i molitvu.

nije na odmet podsjetiti nam se na tjele-sna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi i mr-tva pokopati; kao i na duhovna: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati,

žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. „ne možemo pobječi od riječi koje nam je Gospodin upravio“, odlučno isti-če Sveti otac, „i na temelju njih bit ćemo su-đeni… Kristovo tijelo ponovno postaje vid-ljivim u tijelu mučenih, ranjenih, bičevanih, pothranjenih, prognanih… ne zaboravimo riječi svetoga ivana od Križa: ‘U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi“ (Mv 15).

Da bi uopće opravdavala svoje posto-janje crkva mora bližnjima koji se nalaze ranjeni u raznovrsnim egzistencijalnim periferijama crkva pokazati Kristovo mi-losrđe liječeći njihove rane, blažeći ih utje-hom, previjajući ih milosrđem i vidajući ih solidarnošću i dužnom pažnjom. Drama-tično jasno zvuče papine riječi: „nemojmo upasti u ravnodušnost koja ponižava ili u jednolične rutine koje anesteziraju duh i priječe otkriti novost! Klonimo se razor-noga cinizma! otvorimo svoje oči da vidi-mo bijedu ovoga svijeta, rane tolike braće i sestara lišenih dostojanstvo i prepoznajmo da smo dužni čuti njihov vapaj u pomoć… rušimo zaprjeke ravnodušnosti koje često suvereno vladaju da prikriju našu dvolič-nost i sebičnost!“ (Mv 15).

ZaključakKrenuti iz vlastite potrebe, dati se dirnuti Božjim Milosrđem i tako obnoviti osobni odnos s njim, kako stoji na početcima po-budnice „Radost evanđelja“. poziv je to sva-kome, i to upravo danas. Dopustiti isusu da me susretne i primiti nepotrošivo Milosrđe.

Uzimajući sliku ognja taj odnos mogli bismo razumjeti kao živo progresivno do-gađanje tipično za oganj. oganj nije lak. on doduše grije, ali za onoga tko se ne želi zado-voljiti samo time da se ogrije, već i sam želi

76 Karmelski vjesnik 3/2015.

NAJAVE

postati izvorom topline za druge, taj je oganj, zahvaćajući ga, bolan. očituje skrivenu vlagu grijeha i nesavršenosti u njemu, no za onoga tko ustraje u njemu, oganj ga preobražava u sebe i daje da mu postane istovjetan.

papina bula proglasa izvanrednog jubile-ja pokazuje upravo ritam plamsanja ognja, a možda i cijeli njegov pontifikat koji svoj vrhunac zapravo dostiže upravo u ovom ju-bileju, možemo iščitavati pod tim ključem.

Metafora ognja u odnosu na temu Milo-srđa u karmelskom ozračju zapravo nam se nameče posredstvom sv. Male Terezije. nje-zina posveta Milosrdnoj ljubavi predstavlja vrhunac njezina duhovnog puta te zasigur-no može biti osobni i zajedničarski vrhunski cilj nastupajućeg jubileja:

Da bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva paljenica tvojoj Milosrd-noj Ljubavi, moleći te da me spaljuješ bez pre-stanka puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne nježnosti koji su zatvoreni u Tebi, i da tako postanem mučenica tvoje ljubavi, o moj Bože!...Neka to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred tobom, učini napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi...Hoću, o moj Ljubljeni, da Ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu a ja Ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju li-cem u lice!... +

br. Dražen M. od Milosrđa Euh. Isusa

- jubilej obiteljiRim, 27. prosinca 2015.

- otvaranje svetih vrata na bazilici Sv. Marije velikeRim, 1. siječnja 2016.

- jubilej posvećenog životaRim, 2. veljače 2016.

- Slanje misionara MilosrđaRim, 10. veljače 2016.

- 24 sata za GospodinaSlavlje sakramenta pomirenja diljem svije-ta, 4. -5. ožujka 2016.

- Duhovna obnova remetske Zajednice ocDS12. ožujka 2016., u velikoj dvorani samosta-na Majke Božje Remetske.

- jubilej za pristaše duhovnosti Božjega MilosrđaRim, 1. - 3. travnja 2016.

- Generalna vizitacija HKp-enaš generalni vizitator o. lukasz Kansy pohodit će Hrvatsku karmelsku provinci-ju od 1. travnja do 3. svibnja 2016. +

3/2015.

Karmelski vjesnik * Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS * Izdavači: Hrvatska karmelska provincija (HKP) sv. Oca Josipa, Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u RH i BiH, Svjetovni red OCDS HKP * Urednik: Dra-žen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isusa (Vargašević), OCD ([email protected]); Odgovara: Srećko od Blažene Djevice Marije (Rimac), OCD * Pri uređenju ovog bro-ja surađivali: Senka Blažeković, br. Ivan od Presvetoga Trojstva i dr.; Adresa: Česmičkoga 1, HR-10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953; E-mail: [email protected]; www.karmel.hr * Tisak: Grafocentar * Ovitak: Čudotvorna slika Milosrdnog Isusa, Krakov-Łagiewniki; Foto: Piotr Tumidajski; © Družba Sestara Blažene Djevice Marije od Milosrđa (str. 1); Vitraj iz kapele relivija iz crkve sv. Terezije u Panfilu u Rimu (str. 3.); Sveti Otac Fra-njo na pragu netom otvorenih svetih vrata na Bazilici sv. Petra u Vatikanu, 8. XIII. 2015.

RIJEČ OCA PROVInCIJAlA 1

IZ SREDIŠnJICE REDA 2

IZ SREDIŠnJICE PROVInCIJE 9

PRIlOZI 11

IZ ZAJEDnICA BRAĆE 38

IZ SESTARSKIH KARMElA 44

SVJETOVnI RED – OCDS 59

SUSTAVnI STUDIJ DUHOVnOSTI 61

TEOlOGIJA POSVEĆEnOG žIVOTA 63

KATOlIČKA OSnOVnA ŠKOlA 65

IZ VOJnOG ORDInARIJATA 69

DODATCI 71

nAJAVE 76

"Vrijeme je za hod!"

"Vrijeme je za hod!"

Documents

XXXIX, 3/2015 - karmel.hr · S cijelom crkvom slavimo i Godinu posvećenog života, a od blagdana Bezgrešnog začeća Marijina ušli smo u ubilarnu godinu j Božjeg milosrđa. Kao