1

Zakon o računovodstvu ("Narodne novine", broj 78/15.), i to:

opće odredbe (članak 1. i 2.),

Opće odredbe

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se računovodstvo poduzetnika,

razvrstavanje poduzetnika i grupa poduzetnika,

knjigovodstvene isprave i poslovne knjige,

popis imovine i obveza, primjena

standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja,

godišnji financijski izvještaji sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, Registar godišnjih financijskih izvještaja te obavljanje nadzora.

Prijenos pravnih akata Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima,

2. Direktiva 2012/17/EU u vezi s povezivanjem središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih

3. Direktiva 2009/101/EZ Europskog parlamenta radi zaštite interesa članova i trećih strana, države članice

4. Direktiva 2006/43/EZ o zakonom propisanim revizijama godišnjih financijskih izvješća

2

5. Jedanaesta direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkog društva

(2) Ovim se Zakonom detaljnije uređuje provođenje Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda i Uredbe (EZ) br. 1893/2006 o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2.

Poduzetnici

Članak 4.

(1) Odredbe ovoga Zakona dužni su primjenjivati poduzetnici.

(2) Poduzetnici u smislu ovoga Zakona jesu:

1. trgovačko društvo i trgovac pojedinac određeni propisima kojima se uređuju trgovačka društva

2. poslovna jedinica poduzetnika iz točke 1. ovoga stavka sa sjedištem u drugoj državi članici ili trećoj državi ako prema propisima te države ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvještaja, te poslovna jedinica poduzetnika iz države članice ili treće države koji su obveznici poreza na dobit sukladno propisima kojima se uređuju porezi

3. podružnica inozemnih poduzetnika u Republici Hrvatskoj, ako ista nije poslovna jedinica, kako je određeno propisima kojima se uređuju trgovačka društva.

(3) Odredbe ovoga Zakona, osim poduzetnika iz stavka 2. ovoga članka, dužna je primjenjivati i svaka pravna i fizička osoba, neovisno o stavcima 4. i 5. ovoga članka, koja je obveznik poreza na dobit određena propisima kojima se uređuju porezi,

(4) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na državni proračun, na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

(5) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na domaće i strane udruge koje financijsko poslovanje i računovodstvo vode sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.

3

razvrstavanje poduzetnika (članak 3.)

Razvrstavanje poduzetnika

Članak 5.

(1) Poduzetnici u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na mikro, male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su:

– iznos ukupne aktive

– iznos prihoda

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine.

(2) Mikro poduzetnici su oni koji ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

– ukupna aktiva 2.600.000,00 kuna

– prihod 5.200.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika.

(3) Mali poduzetnici su oni koji nisu mikro poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

– ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna

– prihod 60.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(4) Srednji poduzetnici su oni koji nisu ni mikro ni mali poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

– ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna

– prihod 300.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.

4

(5) Veliki poduzetnici su:

1. poduzetnici koji prelaze granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 4. ovoga članka

2. banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, leasing-društva, društva za upravljanje UCITS fondovima, (6) Novoosnovani poduzetnici razvrstavaju se na temelju pokazatelja za razdoblje od datuma osnivanja, odnosno statusne promjene do kraja njihove prve poslovne godine, nazad

Razvrstavanje grupa poduzetnika

Članak 6.

(1) Grupe poduzetnika u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na konsolidiranoj osnovi, utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju konsolidirani financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su sljedeći:

– iznos ukupne aktive

– iznos prihoda

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine.

(2) Male grupe poduzetnika su one koje na konsolidiranoj osnovi na datum bilance matičnog društva ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

– ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna

– prihod 60.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(3) Srednje grupe poduzetnika su one koje nisu male grupe poduzetnika i koje na datum bilance matičnog društva na konsolidiranoj osnovi ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

5

– ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna

– prihod 300.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.

(4) Velike grupe poduzetnika su one grupe koje na konsolidiranoj osnovi prelaze granične pokazatelje najmanje u dva uvjeta iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Grupa poduzetnika može za potrebe razvrstavanja u smislu ovoga članka koristiti zbrojnu bilancu i račun dobiti i gubitka prije konsolidacijskih eliminacija s time da se u tom slučaju pokazatelji ukupne aktive i ukupnog prihoda iz stavaka 3. i 4. ovoga članka uvećavaju za 20%.

Računovodstveni poslovi, dokumentacija i poslovna godina

Članak 7.

(1) Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi s pripremom i sastavljanjem godišnjeg izvješća, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.

(2) Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige, te sastavljati financijske izvještaje sukladno ovom Zakonu

(3) Poduzetnik je dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava,

(4) Ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona. Poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

(5) Računovodstvena dokumentacija obuhvaća osobito knjigovodstvene isprave, kontni plan, poslovne knjige, odvojene i konsolidirane financijske izvještaje te odvojena i konsolidirana godišnja izvješća.

6

(6) Poduzetnik je dužan osigurati da računovodstvena dokumentacija bude točna, potpuna, provjerljiva, razumljiva i zaštićena od oštećenja i promjena.

(7) Ako poduzetnik utvrdi da je neka računovodstvena dokumentacija nepotpuna, neprovjerljiva, netočna ili nerazumljiva, poduzetnik je dužan istu ispraviti bez odgode na način koji će omogućiti identificiranje osobe koja je obavila ispravak, datum ispravka i sadržaj računovodstvenog dokumenta prije i nakon ispravka.

(8) Za bilo koji ispravak računovodstvene dokumentacije, potrebno je sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(9) Računovodstvena dokumentacija koja je nečitka ili se ne može konvertirati u čitljiv format neće se smatrati računovodstvenom dokumentacijom.

(10) Poduzetnik je dužan poduzeti mjere da računovodstvena dokumentacija bude zaštićena od gubitka, oštećenja i osigurati da potrebna tehnička oprema, nositelji podataka i softver budu zaštićeni od zlouporabe, oštećenja, uništenja, neovlaštenog ometanja, neovlaštenog pristupa, gubitka, krađe ili otuđenja.

(11) Poduzetnik je dužan u svojim poslovnim knjigama evidentirati sve knjigovodstvene promjene u poslovnoj godini.

(12) Poslovna godina jest kalendarska godina, osim u slučajevima navedenim u stavcima 13., 15. i 16. ovoga članka.

(13) Poduzetnik može promijeniti poslovnu godinu u izvještajno razdoblje od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci koje je različito od kalendarske godine ako o promjeni poslovne godine pisanim putem obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu:

a) u roku od 30 dana nakon osnivanja poduzetnika ili

b) najmanje 30 dana prije početka promjene poslovne godine.

(14) Ako poduzetnik ne obavijesti Ministarstvo financija, ne može primjenjivati poslovnu godinu koja je različita od kalendarske godine.

(15) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja kraća od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci ako su posljedica osnivanja poduzetnika, statusne promjene, promjene poslovne godine te likvidacije ili stečaja.

(16) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja od početka do kraja likvidacije koja mogu biti duža od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci.

7

računovodstveni poslovi  i knjigovodstvene isprave (članci 4. do 7.),

Računovodstveni poslovi, dokumentacija i poslovna godina

Članak 7.

(1) Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi s pripremom i sastavljanjem godišnjeg izvješća, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.

(2) Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige, te sastavljati financijske izvještaje sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome standarde financijskog izvještavanja te temeljna načela urednog knjigovodstva.

(3) Poduzetnik je dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika.

(4) Ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona. Poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

(5) Računovodstvena dokumentacija obuhvaća osobito knjigovodstvene isprave, kontni plan, poslovne knjige, odvojene i konsolidirane financijske izvještaje te odvojena i konsolidirana godišnja izvješća.

(6) Poduzetnik je dužan osigurati da računovodstvena dokumentacija bude točna, potpuna, provjerljiva, razumljiva i zaštićena od oštećenja i promjena.

(7) Ako poduzetnik utvrdi da je neka računovodstvena dokumentacija nepotpuna, neprovjerljiva, netočna ili nerazumljiva, poduzetnik je dužan istu ispraviti bez odgode na način koji će omogućiti identificiranje osobe koja je obavila ispravak, datum ispravka i sadržaj računovodstvenog dokumenta prije i nakon ispravka.

(8) Za bilo koji ispravak računovodstvene dokumentacije, potrebno je sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

8

(9) Računovodstvena dokumentacija koja je nečitka ili se ne može konvertirati u čitljiv format neće se smatrati računovodstvenom dokumentacijom.

(10) Poduzetnik je dužan poduzeti mjere da računovodstvena dokumentacija bude zaštićena od gubitka, oštećenja i osigurati da potrebna tehnička oprema, nositelji podataka i softver budu zaštićeni od zlouporabe, oštećenja, uništenja, neovlaštenog ometanja, neovlaštenog pristupa, gubitka, krađe ili otuđenja.

(11) Poduzetnik je dužan u svojim poslovnim knjigama evidentirati sve knjigovodstvene promjene u poslovnoj godini.

(12) Poslovna godina jest kalendarska godina, osim u slučajevima navedenim u stavcima 13., 15. i 16. ovoga članka.

(13) Poduzetnik može promijeniti poslovnu godinu u izvještajno razdoblje od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci koje je različito od kalendarske godine ako o promjeni poslovne godine pisanim putem obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu:

a) u roku od 30 dana nakon osnivanja poduzetnika ili

b) najmanje 30 dana prije početka promjene poslovne godine.

(14) Ako poduzetnik ne obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu o promjeni poslovne godine u rokovima iz stavka 13. ovoga članka, ne može primjenjivati poslovnu godinu koja je različita od kalendarske godine.

(15) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja kraća od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci ako su posljedica osnivanja poduzetnika, statusne promjene, promjene poslovne godine te likvidacije ili stečaja.

(16) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja od početka do kraja likvidacije koja mogu biti duža od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci.

II. KNJIGOVODSTVENE ISPRAVE

Knjigovodstvene isprave

Članak 8.

(1) Knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige.

9

(2) Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

(3) Knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće:

1. naziv i broj knjigovodstvene isprave

2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja koja sadržava njihov naziv ili ime i prezime te sjedište ili adresu

3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa

4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja

5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave

6. potpis osobe odgovorne za poslovni događaj, osim u slučaju iz članka 9. stavka 3. ovoga Zakona te potpis osobe iz članka 9. stavka 5. ovoga Zakona

7. oznaku konta na kojima će knjigovodstvena isprava biti proknjižena, osim ako se takva oznaka ne kreira automatski primjenom softvera.

(4) Poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(5) Knjigovodstvena isprava koja je sastavljena u jednom primjerku može se otpremiti ako su podaci iz takve isprave stalno dostupni.

Sastavljanje knjigovodstvenih isprava

Članak 9.

(1) Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.

(2) Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost.

10

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, račun koji služi kao knjigovodstvena isprava a izdan je od strane poduzetnika ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadržava ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.

(4) Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

(5) Poduzetnik je dužan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti isprava koja će prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave te istu potpisati odnosno odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet.

Čuvanje knjigovodstvenih isprava

Članak 10.

(1) Knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorni pisani dokument, na nositelju elektroničkog zapisa.

(2) Knjigovodstvene isprave čuvaju se, i to:

1. isplatne liste, analitička evidencija o plaćama za koje se plaćaju obvezni doprinosi – trajno

2. isprave na temelju kojih su podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu – najmanje jedanaest godina

3. isprave na temelju kojih su podaci uneseni u pomoćne knjige – najmanje jedanaest godina.

(3) Poduzetnik može odlučiti čuvati knjigovodstvene isprave izvan područja Republike Hrvatske, ali samo u drugoj državi članici. U tom slučaju poduzetnik je u svakom trenutku odgovoran za knjigovodstvene isprave te mora tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez odgađanja omogućiti korištenje istih za potrebe nadzora. Ako je drugim zakonskim propisima za druge potrebe propisano čuvanje ili odlaganje knjigovodstvenih isprava u pojedine registre ili baze, poduzetnik je dužan osigurati povrat knjigovodstvenih isprava u Republiku Hrvatsku i njihovo odlaganje, sukladno takvim propisima.

(4) Poduzetnik koji knjigovodstvene isprave pohranjuje pomoću elektroničkih uređaja kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev omogućiti tijelu

11

koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja tih knjigovodstvenih isprava.

(5) Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava iz stavka 2. točaka 2. i 3. ovoga članka počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige u koje su isprave unesene.

poslovne knjige (članci 8. do 10.),

III. KONTNI PLAN I POSLOVNE KNJIGE

Kontni plan

Članak 11.

(1) Jedinstveni okvirni kontni plan obuhvaća razrede i skupine konta te sintetička konta koja se primjenjuju u svrhu bilježenja knjigovodstvenih promjena, uključujući i njihove numeričke i slovne oznake i izvanbilančnih računa, od kojih svi moraju biti raspoređeni u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju za pripremu financijskih izvještaja. Jedinstveni okvirni kontni plan donosi i mijenja Odbor za standarde financijskog izvještavanja svojom odlukom te ga objavljuje u »Narodnim novinama«.

(2) Kontni plan poduzetnika mora biti sastavljen tako da osigurava podatke za odvojene i konsolidirane financijske izvještaje te mora biti u skladu s propisanim okvirnim kontnim planom. Poduzetnik može, ako je to potrebno, proširiti kontni plan tijekom poslovne godine. Ako se popis konta ne mijenja s prvim danom novog izvještajnog razdoblja, poduzetnik može nastaviti koristiti se kontnim planom koji je primjenjivao i u prethodnom izvještajnom razdoblju.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na poduzetnike čije poslovanje je uređeno posebnim propisima, a kojima kontni plan propisuju nadzorna tijela ovlaštena za nadzor poslovanja tih poduzetnika.

Dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige

12

Članak 12.

(1) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige po načelu sustava dvojnog knjigovodstva.

(2) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige koje čine dnevnik i glavna knjiga i pomoćne knjige.

(3) Dnevnik je poslovna knjiga u koju se knjigovodstvene promjene nastale u određenom izvještajnom razdoblju unose kronološki. Dnevnik se može uspostaviti kao jedinstvena poslovna knjiga ili više poslovnih knjiga koje su namijenjene za evidenciju promjena na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise.

(4) Svako knjiženje u dnevnik mora imati redni broj te sadržavati podatke na temelju kojih se pri nadzoru knjiženje može nedvojbeno povezati s pripadajućom knjigovodstvenom ispravom i osobom koja je kontrolirala knjigovodstvenu ispravu. Poduzetnik mora osigurati provjerljivost usklađenosti između prometa dnevnika i glavne knjige za izvještajno razdoblje.

(5) Glavna knjiga sustavna je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju kontnog plana. Ako se koriste pomoćne knjige, poduzetnik je dužan ažurno prenositi proknjižene promjene ili njihove sažetke u glavnu knjigu.

(6) Glavnu knjigu čine dva odvojena dijela, i to:

– bilančni zapisi i

– izvanbilančni zapisi.

(7) Iznosi na kontima glavne knjige za određeno razdoblje moraju biti usklađeni s iznosima iskazanima u bilanci i računu dobiti i gubitka, odnosno izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

(8) Knjigovodstvene promjene na kontu glavne knjige unose se redoslijedom kako su nastale.

(9) Izvadak za pojedini konto mora sadržavati najmanje sljedeće:

1. naziv, odnosno ime i prezime te sjedište, odnosno adresu poduzetnika

13

2. brojčanu oznaku konta

3. naziv konta

4. razdoblje na koje se odnosi

5. početno stanje ako postoji

6. za svaku knjiženu promjenu: redni broj, datum knjigovodstvene promjene, datum knjiženja, opis sadržaja promjene, dugovni ili potražni iznos, oznaku pripadajuće knjigovodstvene isprave, identifikacijske oznake za osobe koje su knjižile i kontrolirale knjigovodstvenu ispravu

7. zaključni ukupni dugovni i potražni promet za razdoblje na koje se izvadak odnosi

8. stanje konta na kraju razdoblja.

(10) Svi knjigovodstveni događaji knjiženi u dnevniku također se unose u glavnu knjigu.

(11) Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku iskazuju se u količinama i novčanim iznosima.

Vođenje poslovnih knjiga

Članak 13.

(1) U poslovne knjige unose se podaci na temelju knjigovodstvenih isprava.

(2) Poslovne knjige moraju se voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju.

(3) Poslovne knjige otvaraju se početkom poslovne godine na temelju zaključne bilance sastavljene na kraju prethodne poslovne godine ili na temelju popisa imovine i obveza kod novoosnovanih poduzetnika ili na temelju knjigovodstvene isprave.

(4) Pomoćne knjige otvaraju se donosom stanja iz poslovnih knjiga zaključenih na kraju prethodne poslovne godine.

14

(5) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige na način da osigura kontrolu unesenih podataka, ispravnost unosa podataka, čuvanje podataka, mogućnost korištenja podataka, mogućnost dobivanja uvida u promet i stanja na računima glavne knjige te mogućnost uvida u vremenski slijed obavljenog unosa poslovnih događaja.

(6) Poduzetnik je dužan poštivati načelo da završna stanja konta iskazana u bilanci na zadnji dan izvještajnog razdoblja moraju biti identična početnim stanjima istih konta na prvi dan sljedećeg izvještajnog razdoblja. Isto vrijedi i za konta koji se vode izvanbilančno.

(7) Poduzetnik zaključuje svoje poslovne knjige osobito na:

1. zadnji dan poslovne godine

2. dan koji prethodi statusnoj promjeni

3. dan prije prestanka obavljanja djelatnosti sukladno posebnim propisima ako je poduzetnik fizička osoba

4. dan koji neposredno prethodi početku postupka likvidacije ili stečaja.

(8) Poslovne knjige moraju se zaključiti najkasnije četiri mjeseca nakon završetka poslovne godine.

(9) Zaključene poslovne knjige mogu se ponovno otvoriti samo prije odobravanja financijskih izvještaja, ako je to potrebno kako bi se osigurao istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poduzetnika.

(10) Ako nije drukčije propisano posebnim zakonom, poduzetnik koji mijenja pravni oblik ne zaključuje svoje poslovne knjige zbog preoblikovanja.

(11) Poduzetnik je dužan u izvještajnom razdoblju od dana ulaska u postupak likvidacije otvoriti poslovnu godinu te zatvoriti svoje poslovne knjige s danom zaključenja postupka likvidacije.

Čuvanje poslovnih knjiga

Članak 14.

15

(1) Ako se poslovne knjige vode kao elektronički zapis, glavna knjiga mora se nakon zaključivanja na kraju poslovne godine zaštititi na način da u istoj nije moguća izmjena pojedinih ili svih njezinih dijelova ili listova, da je istu moguće u svakom trenutku otisnuti na papir i mora se potpisati elektroničkim potpisom sukladno propisu kojim se uređuje elektronički potpis ili se mora otisnuti na papir i uvezati na način da nije moguća izmjena pojedinih ili svih njezinih dijelova ili listova i mora je potpisati osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika.

(2) Poslovne knjige čuvaju se, i to:

1. dnevnik i glavna knjiga – najmanje jedanaest godina

2. pomoćne knjige – najmanje jedanaest godina.

(3) Poduzetnik može odlučiti čuvati poslovne knjige izvan područja Republike Hrvatske, ali samo u drugoj državi članici. U tom slučaju poduzetnik je u svakom trenutku odgovoran za poslovne knjige te mora tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez odgađanja omogućiti korištenje istih za potrebe nadzora. Poduzetnik koji poslovne knjige pohranjuje pomoću elektroničkih uređaja kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev omogućiti tijelu koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja tih poslovnih knjiga.

(4) Rok čuvanja poslovnih knjiga počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se iste odnose.

popis imovine i obveza (članak 15.),

IV. POPIS IMOVINE I OBVEZA

Popis imovine i obveza

Članak 15.

(1) Poduzetnik mora na početku poslovanja popisati imovinu i obveze i navesti njihove pojedinačne vrijednosti u količinama i u novčanom iznosu.

(2) Poduzetnik je dužan na kraju poslovne godine popisati imovinu i obveze i s popisanim stvarnim stanjem uskladiti knjigovodstveno stanje.

16

(3) Osim popisa iz stavka 2. ovoga članka, poduzetnik mora popisati imovinu i obveze u slučajevima statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije.

financijski izvještaji (članak 15., 16. i 18.),

VII. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Godišnji financijski izvještaji

Članak 19.

(1) Poduzetnik i pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

(2) Godišnje financijske izvještaje čine:

– izvještaj o financijskom položaju (bilanca)

– račun dobiti i gubitka

– izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti

– izvještaj o novčanim tokovima

– izvještaj o promjenama kapitala

– bilješke uz financijske izvještaje.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, mali i mikro poduzetnici dužni su sastavljati bilancu, račun dobiti i gubitka i bilješke uz financijske izvještaje.

(4) Poduzetnici koji su obveznici primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja u sklopu sastavljanja svojih godišnjih financijskih izvještaja nisu obvezni sastavljati izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

(5) Strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja detaljnije propisuje ministar financija pravilnikom na prijedlog Odbora za standarde financijskog izvještavanja koji se objavljuje se u »Narodnim novinama«.

17

(6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika čije poslovanje je uređeno posebnim propisima, pravilnikom propisuju nadzorna tijela ovlaštena za nadzor njihova poslovanja uz prethodnu suglasnost ministra financija i Odbora za standarde financijskog izvještavanja koji se objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(7) Godišnji financijski izvještaji moraju pružiti istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika.

(8) Godišnji financijski izvještaji sastavljaju se za poslovnu godinu sukladno članku 7. stavcima 12., 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona.

(9) Godišnje financijske izvještaje poduzetnik je dužan sastaviti i u slučajevima promjene poslovne godine, statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad poduzetnikom i to sa stanjem na dan koji prethodi početku promijenjene poslovne godine, danu upisa statusne promjene, danu otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije.

(10) Godišnji financijski izvještaji sastavljaju se i za razdoblje od dana pokretanja postupka likvidacije do datuma završetka postupka likvidacije.

(11) Članovi uprave poduzetnika i njegova nadzornog odbora, ako postoji, odnosno svi izvršni direktori i upravni odbor, u okviru svojih zakonom određenih nadležnosti, odgovornosti i dužne pažnje, odgovorni su za godišnje financijske izvještaje.

(12) Godišnje financijske izvještaje potpisuju predsjednik uprave i svi članovi uprave (direktori), odnosno svi izvršni direktori poduzetnika. Godišnje financijske izvještaje subjekata koji nemaju upravu, odnosno izvršne direktore potpisuju osobe ovlaštene za njihovo zastupanje.

(13) Godišnji financijski izvještaji čuvaju se trajno u izvorniku.

(14) Trgovačko društvo koje na datum bilance ima dobit raspoloživu za podjelu članovima društva sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima dužno je takvu dobit najprije uporabiti za unos u ostale rezerve iz dobiti za pokriće:

1. neotpisanih troškova razvoja iskazanih u aktivi i

2. dobiti koja se može pripisati sudjelujućim interesima i koja je iskazana u računu dobiti i gubitka, u iznosu koji nije primljen niti se njegova isplata može zahtijevati

18

ako standardi financijskog izvještavanja dopuštaju ili zahtijevaju navedeni način iskazivanja troškova razvoja odnosno dobiti od sudjelujućih interesa.

VIII. GODIŠNJE IZVJEŠĆE

Godišnje izvješće i izvješće poslovodstva

Članak 21.

(1) Poduzetnik je dužan zajedno s godišnjim financijskim izvještajima izraditi izvješće poslovodstva za koje je potrebno provesti reviziju usklađenosti s financijskim izvješćima sastavljenima za isto izvještajno razdoblje i zakonskim odredbama, ako je propisana obvezna revizija financijskih izvještaja te koje mora sadržavati istinit i fer prikaz razvoja i rezultata poslovanja poduzetnika i njegova položaja, zajedno s opisom glavnih rizika i neizvjesnosti s kojima se on suočava. Prikaz mora biti uravnotežena i sveobuhvatna analiza razvoja i rezultata poslovanja poduzetnika i njegova položaja te mora biti u skladu s veličinom i kompleksnošću poslovanja. Ako je to potrebno za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja i njegova položaja, analiza mora uključivati financijske pokazatelje te ako je to primjereno, nefinancijske pokazatelje koji su relevantni za određeno poslovanje koji obuhvaćaju i informacije o zaštiti okoliša i radnicima. Ako je primjereno, izvješće poslovodstva će upućivati i dodatno objašnjavati iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima.

(2) Godišnje izvješće mora sadržavati sljedeće:

1. financijske izvještaje za izvještajno razdoblje, uključujući revizorsko izvješće ako je propisana obvezna revizija godišnjih financijskih izvještaja

2. izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja, ako su je dužni sastavljati prema odredbama ovoga Zakona

3. izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, ako su ga dužni sastavljati prema odredbama ovoga Zakona

4. izvješće poslovodstva s podacima koji se odnose na prikaz:

a) vjerojatnog budućeg razvoja poduzetnikova poslovanja

b) aktivnosti istraživanja i razvoja

c) podataka o otkupu vlastitih dionica sukladno propisu kojim se uređuju trgovačka društva

19

d) podataka o postojećim podružnicama poduzetnika

e) koje financijske instrumente koristi, ako je to značajno za procjenu imovine, obveza, financijskog položaja i uspješnosti poslovanja:

– ciljeva i politike poduzetnika u vezi s upravljanjem financijskim rizicima, zajedno s politikom zaštite svake značajnije vrste prognozirane transakcije za koju se koristi računovodstvo zaštite

– izloženosti poduzetnika cjenovnom riziku, kreditnom riziku, riziku likvidnosti i riziku novčanog toka.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, mikro i mali poduzetnici nisu dužni izraditi godišnje izvješće, ali su dužni izraditi godišnje financijske izvještaje sukladno članku 19. ovoga Zakona te u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje navesti informacije o otkupu vlastitih dionica, odnosno udjela.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, srednji poduzetnici nisu dužni uključivati nefinancijske pokazatelje u izvješće poslovodstva.

(5) Godišnje izvješće čuva se trajno i to u izvorniku.

XI. REGISTAR GODIŠNJIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Sadržaj Registra godišnjih financijskih izvještaja

Članak 33.

(1) Registar godišnjih financijskih izvještaja središnji je izvor informacija o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja poduzetnika na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi.

(2) Registar godišnjih financijskih izvještaja sadržava podatke o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja i dodatne podatke iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Registar godišnjih financijskih izvještaja vodi se u elektroničkom obliku i dostupan je na mrežnim stranicama.

(4) U Registar godišnjih financijskih izvještaja pohranjuju se sljedeći podaci:

20

1. godišnji financijski izvještaji

2. konsolidirani financijski izvještaji

3. izvješće revizora zajedno s izvještajima koji su bili predmet revizije

4. godišnje izvješće

5. konsolidirano godišnje izvješće

6. odluka o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja

7. odluka o prijedlogu raspodjele dobiti ili pokriću gubitka

8. izjava o neaktivnosti

9. dodatni podaci za statističke i druge potrebe

10. izvještaji iz članka 20. stavka 5. ovoga Zakona

11. obavijesti iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona

12. naknadno promijenjeni dokumenti iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona.

(5) Registar godišnjih financijskih izvještaja sastoji se od javnog i povjerljivog dijela. Javni dio registra koji se objavljuje na mrežnim stranicama Registra godišnjih financijskih izvještaja sadržava sljedeće:

1. godišnje financijske izvještaje

2. konsolidirane godišnje financijske izvještaje

3. godišnja izvješća

4. konsolidirana godišnja izvješća

5. revizorska izvješća zajedno s izvještajima koji su bili predmet revizije

6. odluku o predloženoj raspodjeli dobiti ili pokriću gubitka

7. izvještaje iz članka 20. stavka 5. ovoga Zakona

8. obavijesti iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona

21

9. naknadno promijenjene dokumente iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona.

(6) U javnom dijelu Registra godišnjih financijskih izvještaja objavljuje se za svakog pojedinog poduzetnika dokumentaciju koju je radi javne objave dužan dostaviti sukladno odredbama ovoga Zakona.

revizija godišnjih financijskih izvještaja (članak 17.),

Revizija godišnjih financijskih izvještaja

Članak 20.

(1) Obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji subjekata od javnog interesa te velikih i srednjih poduzetnika koji nisu subjekti od javnog interesa.

(2) Obvezi revizije konsolidiranih financijskih izvještaja podliježu i poduzetnici koji su matična društva velikih i srednjih grupa ako nisu obveznici revizije sukladno stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, obvezi revizije podliježu i odvojeni i konsolidirani godišnji financijski izvještaji dioničkih društava te komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji odvojeni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

– iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna

– iznos prihoda 30.000.000,00 kuna

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 25.

(4) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka, obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji poduzetnika koji su podnijeli zahtjev za uvrštavanje svojih vrijednosnih papira na uređeno tržište.

(5) Reviziji podliježu i godišnji financijski izvještaji poduzetnika koji su sudjelovali u poslovnim spajanjima, odnosno podjelama kao preuzimatelji ili novoosnovana društva, ako obvezi revizije ne podliježu prema stavcima 1., 2., 3. i 4. ovoga članka.

22

(6) Revizorsko izvješće uključuje:

1. uvod u kojem se navode financijski izvještaji koji su predmetom revizije, zajedno s okvirom financijskog izvještavanja koji je uporabljen u njihovu sastavljanju

2. opis opsega zakonske revizije, uz navođenje revizijskih standarda u skladu s kojima je revizija obavljena

3. mišljenje revizora kojim se jasno izražava pružaju li godišnji financijski izvještaji istinit i fer prikaz financijskog položaja poduzetnika sukladno ovom Zakonu i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, ili jesu li godišnji financijski izvještaji u skladu s propisima kojima se uređuje poslovanje poduzetnika ako propisi zahtijevaju takvo mišljenje revizora. Mišljenje revizora može biti pozitivno ili uvjetno mišljenje ili negativno ili se ovlašteni revizor može suzdržati od izražavanja mišljenja ako ga nije u mogućnosti izraziti

4. isticanje pitanja i navođenje ostalih pitanja na koje revizor želi ukazati, ali bez izražavanja mišljenja s ogradom, ako to zahtijevaju Međunarodni revizijski standardi

5. mišljenje o usklađenosti izvješća poslovodstva s godišnjim financijskim izvještajima za istu poslovnu godinu

6. mišljenje o tome je li izvješće poslovodstva sastavljeno u skladu s ovim Zakonom

7. izjavu o tome je li, a na temelju znanja i razumijevanja poslovanja poduzetnika i njegova okruženja stečenog u okviru revizije, revizor identificirao značajne pogrešne prikaze u godišnjem izvješću te, ako ih ima, opisati prirodu takvih pogrešaka.

(7) Stavak 6. točke 1. – 4. ovoga članka primjenjuju se i na konsolidirane godišnje financijske izvještaje.

(8) Stavak 6. točke 5. – 7. ovoga članka primjenjuju se i na konsolidirana izvješća poslovodstva.

(9) Revizor će obaviti reviziju dijelova izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja koji su navedeni u članku 22. točkama 3. i 4. ovoga Zakona i o tome izdati mišljenje na način koji je opisan u stavku 6. ovoga članka. Revizor će

23

provjeriti jesu li u izjavi o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja uključene informacije iz članka 22. točaka 1., 2., 5. i 6. ovoga Zakona.

(10) Zakonski zastupnik revizorskog društva, samostalni revizor ili ovlašteni revizori zajedničkog revizorskog ureda dužni su zajedno s ovlaštenim revizorom potpisati revizorsko izvješće i navesti datum sastavljanja.

(11) Ako se revizor sukladno propisima kojima se uređuje revizija suzdrži od izražavanja mišljenja ili izda negativno mišljenje, smatra se da obveza poduzetnika iz članka 19. stavka 7. ovoga Zakona nije ispunjena.

(12) Revizija odvojenih i konsolidiranih financijskih izvještaja i odvojenih i konsolidiranih godišnjih izvješća obavlja se u skladu s propisima kojima se uređuje revizija.

(13) Revizorsko izvješće čuva se trajno u izvorniku.

standardi financijskog izvještavanja i javna objava (članci 12. i 13. i članci

V. STANDARDI FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Hrvatski standardi financijskog izvještavanja i Međunarodni standardi financijskog izvještavanja

Članak 16.

(1) Hrvatski standardi financijskog izvještavanja su računovodstvena načela i pravila priznavanja, mjerenja i klasifikacije poslovnih događaja te sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja koje donosi Odbor za standarde financijskog izvještavanja u skladu s ovim Zakonom i objavljuju se u »Narodnim novinama«.

(2) Međunarodni standardi financijskog izvještavanja su međunarodni računovodstveni standardi kako su uređeni člankom 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

Primjena standarda financijskog izvještavanja

Članak 17.

24

(1) Poduzetnik je dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ili Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Poduzetnici iz članka 5. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona te ostali poduzetnici koji se ne mogu razvrstati po kriterijima iz članka 5. ovoga Zakona, dužni su sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja.

(3) Poduzetnici iz članka 5. stavka 5. ovoga Zakona i subjekti od javnog interesa iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona dužni su sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.

(4) Ovisno društvo, odnosno društvo kći koje je obveznik primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, a čije matično društvo sastavlja i prezentira konsolidirane financijske izvještaje primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, može odlučiti da svoje godišnje financijske izvještaje sastavlja i prezentira primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.

VI. ODBOR ZA STANDARDE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Odbor za standarde financijskog izvještavanja

Članak 18.

(1) Odbor za standarde financijskog izvještavanja je stručno tijelo koje ima sljedeće nadležnosti:

1. donosi Hrvatske standarde financijskog izvještavanja

2. priprema za objavu i objavljuje u »Narodnim novinama« Hrvatske standarde financijskog izvještavanja

3. daje tumačenja Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja kada Odbor za standarde financijskog izvještavanja ocijeni da je to bitno za primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja

4. utvrđuje okvirni kontni plan sukladno članku 11. stavku 1. ovoga Zakona

5. dostavlja ministru financija prijedlog pravilnika o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja sukladno članku 19. stavcima 5. i 6. ovoga Zakona

25

6. daje stručna mišljenja na zahtjev Ministarstva financija, o prijedlozima zakonodavnih akata Europske unije i drugim pitanjima iz područja računovodstva

7. analizira i prati razvoj računovodstvene teorije i prakse

8. obavlja ostale poslove iz svog djelokruga po nalogu ministra financija.

(2) Odbor za standarde financijskog izvještavanja čini devet članova, koje na prijedlog ministra financija imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na mandat od pet godina.

(3) Članom Odbora za standarde financijskog izvještavanja može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili stručni studij i specijalistički diplomski stručni studij, čijim završetkom je stekao najmanje 300 ECTS bodova, uključujući sveučilišni dodiplomski studij, čijim završetkom je stekao visoku stručnu spremu, odnosno stručni dodiplomski studij, u trajanju od najmanje četiri godine čijim završetkom je stekao visoku stručnu spremu, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo iz područja financija, računovodstva ili revizije.

(4) Član Odbora za standarde financijskog izvještavanja za svoj rad ima pravo na naknadu sukladno pravilniku iz stavka 7. ovoga članka.

(5) Odbor za standarde financijskog izvještavanja financira se iz sredstava državnog proračuna.

(6) Odbor donosi i objavljuje godišnji program rada i izvještaj o radu na svojim mrežnim stranicama.

(7) Ministar financija donosi pravilnik o načinu rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja.

(8) Odbor za standarde financijskog izvještavanja o svojem radu izvješćuje Vladu Republike Hrvatske najkasnije u roku od šest mjeseci za prethodnu kalendarsku godinu.

XIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 42.

26

Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poduzetnik, odnosno pravna i fizička osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona ako:

ne vodi računovodstvene poslove i dokumentaciju i poslovnu godinu u skladu s člankom 7. stavcima 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11. i 14. ovoga Zakona

ne sastavlja knjigovodstvene isprave u skladu s člankom 8. stavcima 2., 3. i 4. i člankom 9. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

ne provjerava knjigovodstvene isprave prije unosa u poslovne knjige u skladu s člankom 9. stavkom 5. ovoga Zakona

ne čuva knjigovodstvene isprave u rokovima i na način u skladu s člankom 10. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

ne omogući korištenje knjigovodstvenih isprava koje se čuvaju izvan područja Republike Hrvatske u skladu s člankom 10. stavkom 3. ovoga Zakona

ne omogući pristup, preuzimanje i korištenje knjigovodstvenih isprava pohranjenih pomoću elektroničkih uređaja u skladu s člankom 10. stavkom 4. ovoga Zakona

kontni plan nije sastavljen sukladno članku 11. stavku 2. ovoga Zakona

ne vodi poslovne knjige u skladu s člankom 12. stavcima 1. do 8., 10. i 11. ovoga Zakona i člankom 13. stavcima 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 11. ovoga Zakona

izvadak za pojedini konto ne sadržava najmanje podatke u skladu s člankom 12. stavkom 9. ovoga Zakona

ne zaključi poslovne knjige u skladu s člankom 13. stavcima 7. i 8. ovoga Zakona

ne zaštiti poslovne knjige koje se vode na elektroničkom mediju u skladu s člankom 14. stavkom 1. ovoga Zakona

ne čuva poslovne knjige u rokovima u skladu s člankom 14. stavkom 2. ovoga Zakona

ako ne omogući korištenje poslovnih knjiga koje se čuvaju izvan Republike Hrvatske u skladu s člankom 14. stavkom 3. ovoga Zakona

ne popiše imovinu i obveze u skladu s člankom 15. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

27

ne sastavlja i ne prezentira godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u skladu s člankom 17. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

ne sastavlja godišnje financijske izvještaje u skladu s člankom 19. stavcima 1., 7., 8., 9. i 10. ovoga Zakona

ako godišnje financijske izvještaje ne potpišu predsjednik uprave i svi članovi uprave, odnosno svi izvršni direktori u skladu s člankom 19. stavkom 12. ovoga Zakona

ne čuva godišnje financijske izvještaje i konsolidirane financijske izvještaje trajno u skladu s člankom 19. stavkom 13. ovoga Zakona

ne primjenjuje ograničenja raspodjele dobiti sukladno članku 19. stavku 14. ovoga Zakona

ne revidira godišnje financijske izvještaje, konsolidirane financijske izvještaje te godišnje izvješće u skladu s člankom 20. stavcima 1. – 5., 7., 8. i 9. ovoga Zakona

ne čuva revizorsko izvješće trajno u skladu s člankom 20. stavkom 13. ovoga Zakona

ne izradi godišnje izvješće u skladu s člankom 21. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

ne čuva godišnje izvješće trajno sukladno članku 21. stavku 5. ovoga Zakona

u godišnje izvješće ne uključi izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja sukladno članku 22. ovoga Zakona

ne sastavi konsolidirane financijske izvještaje u skladu s člankom 23. stavkom 2. ovoga Zakona, osim u slučajevima izuzeća iz članka 25. ovoga Zakona

ne izradi konsolidirano godišnje izvješće u skladu s člankom 24. ovoga Zakona

ne sastavlja poslovne knjige i ne sastavlja godišnje financijske izvještaje i druge financijske informacije na hrvatskom jeziku i u kunama u skladu s člankom 26. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

ne sastavi izvještaj o plaćanjima javnom sektoru i ne uključi ga u godišnje izvješće u skladu s člankom 27. stavkom 1. ovoga Zakona

ne sastavi konsolidirani izvještaj o plaćanjima javnom sektoru u skladu s člankom 28. stavkom 1. ovoga Zakona

28

ne dostavi dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona

ne dostavi Financijskoj agenciji financijske izvještaje i dodatne podatke za nadzorne, statističke i druge potrebe u skladu s člankom 32. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

ne omogući ovlaštenoj osobi nadzor svih knjigovodstvenih isprava, poslovnih knjiga, godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, drugih poreznih i statističkih izvještaja te sustava koje primjenjuje za obradu podataka u skladu s člankom 39. stavkom 1. ovoga Zakona

ne dostavi ovlaštenoj osobi za nadzor presliku isprava ili financijskih izvještaja iz članka 39. stavka 1. u skladu s člankom 39. stavkom 2. ovoga Zakona.

Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 kuna do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba poduzetnika.

2. Zakon o reviziji (»Narodne novine«, broj 146/05., 139/08. i 144/12.), i to:

29

temeljne odredbe (članci 1. do 6.)

TEMELJNE ODREDBESadržaj i područje primjene Zakona

 Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje obavljanje revizije financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja obveznika revizije, određuju osobe ovlaštene za pružanje usluga revizije, uvjeti za obavljanje usluga revizije, revizorski odbor, osnivanje i rad Hrvatske revizorske komore te nadzor njezina poslovanja, Odbor za javni nadzor revizije, provođenje javnog nadzora, nadzor i provjera kvalitete rada revizorskih društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revizora, izdavanje i oduzimanje dozvole za obavljanje usluga revizije te druga pitanja u vezi s revizijom.

Članak 1.aOvaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:– Direktiva 2006/43/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonski propisanim revizijama godišnjih financijskih izvješća i konsolidiranih financijskih izvješća, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006.),– Četvrta Direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki g) Ugovora o godišnjim financijskim izvješćima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, 14. 8. 1978.).  Članak 2.(1) Revizija je postupak provjere i ocjene financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja obveznika revizije te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju financijskih izvještaja (u daljnjem tekstu: financijski izvještaji), na temelju kojih se daje stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i objektivnosti financijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tokova.(2) Revizija obuhvaća i druge poslove predviđene Zakonom o trgovačkim društvima te posebnim propisima. Članak 3.(1) Usluge revizije obavlja:– trgovačko društvo osnovano prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima i revizor iz države članice Europske unije, odnosno Europskoga gospodarskog prostora, neovisno o pravnome obliku, koji su sukladno odredbama članka 4. ovoga Zakona za obavljanje usluga revizije dobili dozvolu Hrvatske revizorske komore (u daljnjem tekstu: revizorsko društvo),– samostalni revizor, osnovan prema odredbama ovoga Zakona. Samostalni revizor koji obavlja usluge revizije kao svoju djelatnost može biti isključivo ovlašteni revizor koji je

30

za obavljanje tih usluga dobio dozvolu Hrvatske revizorske komore (u daljnjem tekstu: Komora).(2) U subjektima navedenima u stavku 1. ovoga članka, reviziju obavljaju ovlašteni revizori koji su stekli certifikat u skladu s odredbama ovoga Zakona.(3) Pod nadzorom ovlaštenog revizora pojedine poslove mogu obavljati i osobe koje nisu ovlašteni revizori uz uvjet da su zaposlenici subjekata iz stavka 1. ovoga članka.  

Članak 4.(1) Reviziju u skladu s odredbama ovoga Zakona, Zakona o trgovačkim društvima, drugim posebnim propisima i prema zahtjevima pravnih osoba obavljaju: a) revizorska društva u kojima: – tri četvrtine glasačkih prava imaju revizorska društva, odnosno ovlašteni revizori koji ispunjavaju uvjete u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona, ili revizorska društva, odnosno revizori ovlašteni u jednoj od država članica Europske unije, odnosno Europskoga gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: država članica) i– većina, a najviše do tri četvrtine članova uprave moraju biti ovlašteni revizori koji ispunjavaju uvjete u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona ili revizori, odnosno revizorska društva ovlaštena u jednoj od država članica. Ako se uprava sastoji od samo dva člana, jedan od njih mora biti osoba koja ispunjava uvjete u skladu s odredbama ovoga podstavka, b) samostalni revizori koji su ujedno i ovlašteni revizori u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona. (2) Revizori iz trećih zemalja mogu obavljati usluge revizije na području Republike Hrvatske kada osnuju podružnicu u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Na rad revizora iz trećih zemalja primjenjuju se odredbe ovoga Zakona na osnovi uzajamnosti između Republike Hrvatske i trećih zemalja. Članak 5.Revizija se obavlja neovisno, samostalno i objektivno u skladu s ovim Zakonom, Međunarodnim revizijskim standardima koje je prevela i objavila Komora, pravilima revizijske struke te drugim pravilima i propisima (u daljnjem tekstu: pravila revizije), poštujući Kodeks profesionalne etike revizora. Članak 6.(1) Skupština pravne osobe bira i imenuje revizorsko društvo ili samostalnog revizora najkasnije do 30. rujna godine na koju se revizija odnosi.(2) Izbor revizorskog društva ili samostalnog revizora ne smije biti ničim uvjetovan, osim u slučajevima predviđenima Zakonom o trgovačkim društvima.(3) Revizija koja je uvjetovana bilo kojom činjenicom smatra se nevažećom, pa je društvo dužno izvršiti ponovni izbor revizora u skladu s odredbama ovoga Zakona.

 

Članak 6.a

31

(1) Obvezi revizije financijskih izvještaja podliježu i godišnji odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji svih dioničkih društava te komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji odvojeni, odnosno konsolidirani ukupan prihod u godini koja prethodi reviziji prelazi 30.000.000,00 kuna ako obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja ne podliježu sukladno odredbama članka 17. stavaka 1. i 2. Zakona o računovodstvu. Godišnjim financijskim izvještajima u smislu ovoga članka smatraju se i financijski izvještaji za razdoblja kraća od godine dana ako takva razdoblja prethode statusnim promjenama, likvidaciji ili stečaju.(2) Na obveznike revizije iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se prekršajne odredbe iz članka 32. stavka 1. točke 19. i stavka 2. Zakona o računovodstvu. Na javnu objavu revidiranih odvojenih i konsolidiranih financijskih izvještaja primjenjuju se odredbe članka 20., članka 22. i članka 32. stavka 1. točke 24. i stavka 2. Zakona o računovodstvu.

osobe ovlaštene za pružanje usluga revizije (članci 7. do 11.)

I. OSOBE OVLAŠTENE ZA PRUŽANJE USLUGA REVIZIJE  

Ovlašteni revizor  

Članak 7.(1) Ovlašteni revizor je neovisna stručna osoba koja je stekla certifikat Komore za zvanje ovlaštenog revizora. (2) Za stjecanje certifikata kandidat mora ispunjavati sljedeće uvjete: 1. mora imati visoko stručno obrazovanje, 2. mora imati najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima obavljanja revizije, od kojih najmanje dvije godine uz mentorstvo ovlaštenog revizora ili revizora ovlaštenog u drugoj državi članici, 3. mora imati položen ispit za ovlaštenog revizora, 4. mora imati dokaz da nije pravomoćno osuđivan za kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, odnosno mora imati dobar ugled. (3) Nakon stjecanja certifikata za zvanje ovlaštenog revizora, ovlašteni revizor ima pravo i obvezu kontinuirano stručno se usavršavati prema programu obrazovanja koji donosi Komora. (4) Ovlašteni revizor može biti državljanin Republike Hrvatske ili strani državljanin kojemu Komora nostrificira stranu ispravu kojom dokazuje zvanje ovlaštenog revizora. Strana isprava će se nostrificirati nakon što se provjeri predlagateljevo poznavanje zakonodavstva Republike Hrvatske potrebno za obavljanje poslova revizije. Poznavanje zakonodavstva odnosi se na područje računovodstva i revizije, trgovačkog prava, poreznog prava i radnog prava. Program provjere poznavanja zakonodavstva Republike Hrvatske utvrđuje Komora, a provjera se vrši na hrvatskom jeziku. Suglasnost na program provjere poznavanja zakonodavstva Republike Hrvatske daje Odbor za javni nadzor revizije. 

32

(5) Ispit za stjecanje zvanja ovlaštenog revizora polaže se prema programu Komore na koji suglasnost daje Odbor za javni nadzor revizije. (6) Certifikat o zvanju ovlaštenog revizora pisani je dokument koji ovlaštenom revizoru izdaje Komora nakon položenog ispita i ispunjenja uvjeta propisanih ovim člankom. (7) Pravo na obavljanje revizije ovlašteni revizor stječe ispunjenjem uvjeta propisanih odredbama ovoga članka i upisom u registar ovlaštenih revizora koji se vodi u Komori. (8) Ovlašteni revizor mora djelovati u skladu s Kodeksom profesionalne etike revizora. 

Samostalni revizor

Članak 8.(1) Samostalni revizor ovlašteni je revizor koji reviziju obavlja kao samostalnu djelatnost i upisan je u registar samostalnih revizora koji se vodi u Komori.(2) Samostalni revizor je i trgovac pojedinac u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.(3) Ovlašteni revizor može osnovati samo jedan revizorski ured u kojem mora biti zaposlen.  

Zajednički revizorski uredČlanak 9.(1) Radi obavljanja revizorskih usluga dva ili više ovlaštenih revizora mogu osnovati zajednički revizorski ured. Međusobna prava i obveze ovlašteni revizori uređuju ugovorom.(2) Ovlašteni revizori koji osnivaju zajednički revizorski ured dužni su zahtjev o osnivanju zajedničkoga revizorskog ureda podnijeti Komori.

(3) Nakon odobrenja Komore, osnovani zajednički revizorski ured upisuje se u registar zajedničkih revizorskih ureda koji se vodi u Komori.(4) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na samostalne revizore jednako se primjenjuju i na zajedničke revizorske urede (u daljnjem tekstu: samostalni revizor). 

Revizorsko društvo Članak 10.(1) Revizorsko društvo osniva se kao trgovačko društvo u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o trgovačkim društvima.(2) Uprava revizorskog društva može imati jednog člana ili više članova. Većina članova uprave revizorskog društva mora se aktivno služiti hrvatskim jezikom.(3) U revizorskom društvu može se utjecati na upravljanje društvom samo na temelju članskih prava u društvu.

33

(4) Za člana uprave revizorskog društva ne može biti imenovana osoba koja je bila pravomoćno bezuvjetno osuđena na kaznu zatvora više od tri mjeseca u posljednjih pet godina za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja.  

Dodatne djelatnosti uz revizorske usluge Članak 11.(1) Revizorsko društvo ili samostalni revizor može, pored usluga revizije, u okviru svoje registrirane djelatnosti obavljati i usluge s područja financija i računovodstva, usluge financijskih analiza i kontrola, usluge poreznog i ostaloga poslovnog savjetovanja, usluge procjenjivanja vrijednosti poduzeća, imovine i obveza, usluge sudskog vještačenja, usluge izrade i ekonomske ocjene investicijskih projekata.(2) Obavljanje usluga s područja financija i računovodstva, poreznog i ostaloga poslovnog savjetovanja, procjenjivanja vrijednosti poduzeća, imovine i obveza te sudskog vještačenja isključuje mogućnost obavljanja usluga revizije u istoj pravnoj osobi za istu poslovnu godinu. Zabrana obavljanja usluga revizije odnosi se na sva povezana društva odnosno samostalnog revizora revidiranog subjekta kao i revizorskog društva.(3) Zabrana obavljanja usluga revizije iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na povezana društva revidiranog subjekta kao i revizorskog društva, odnosno samostalnog revizora, pod uvjetom da je revizorsko društvo, odnosno samostalni revizor poduzeo sve mjere osiguranja kako obavljanje usluga iz stavka 2. ovoga članka ne bi imalo utjecaja na neovisnost obavljanja usluga revizije. (4) Podatke o obavljanju usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kao i utjecaj na neovisnost i poduzete mjere osiguranja iz stavka 3. ovoga članka, revizorska društva, odnosno samostalni revizori, dužni su iskazati u izjavi koja se odnosi na neovisnost rada revizorskog društva i samostalnog revizora, a koja je dio Izvješća o transparentnosti iz članka 17.a ovoga Zakona. (5) Revizorska društva, odnosno samostalni revizori dužni su u radnoj dokumentaciji koja potkrepljuje revizorsko mišljenje navesti sve informacije koje bi mogle utjecati na neovisnost obavljanja usluga revizije, kao i poduzete mjere osiguranja za ublažavanje utjecaja na neovisnost obavljanja usluga revizije.

Članak 11.aNa revizorska društva i samostalne revizore ne primjenjuju se odredbe Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori. 

3. Zakon o platnom prometu (»Narodne novine«, broj 133/09. i 136/12.), i to:

34

opće odredbe i prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga (članci 1. do 7. i članci 26. do 57.)

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.Ovim se Zakonom uređuje platni promet, i to platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveze informiranja korisnika platnih usluga o uvjetima za pružanje usluga i pruženim platnim uslugama te druga prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima.

Usklađenost s propisima Europske unije

Članak 1.aOvaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2007/64/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu kojom se izmjenjuju i dopunjuju direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te se ukida Direktiva 97/5/EZ (SL L 319, 5. 12. 2007.).

Definicije

Članak 2.(1) U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:1) »država članica« jest država potpisnica Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru,2) »matična država članica« jest država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište pružatelja platnih usluga, a ako pružatelj platnih usluga nema registrirano sjedište prema svojem nacionalnom pravu, država članica u kojoj se nalazi njegova uprava,3) »država članica domaćin« jest država članica koja nije matična država članica, a u kojoj pružatelj platnih usluga ima podružnicu ili zastupnika ili u kojoj neposredno pruža platne usluge,4) »treća država« jest do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji svaka strana država, a nakon pristupanja država koja nije država članica,5) »platitelj« jest fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i daje nalog ili suglasnost za plaćanje s tog računa ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje,6) »primatelj plaćanja« jest fizička ili pravna osoba za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije,7) »korisnik platnih usluga« jest fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja i/ili primatelja plaćanja,

35

8) »potrošač« jest fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan područja svoje gospodarske djelatnosti ili slobodnog zanimanja,9) »datum valute« jest referentno vrijeme kojim se pružatelj platnih usluga koristi za izračunavanje kamata na novčana sredstva knjižena na teret računa za plaćanje (datum valute terećenja) ili u korist računa za plaćanje (datum valute odobrenja),10) »referentni tečaj« jest tečaj koji se upotrebljava kao osnovica za preračunavanje valute, a koji čini dostupnim pružatelj platnih usluga ili koji potječe iz izvora dostupnog javnosti,11) »referentna kamatna stopa« jest kamatna stopa koja se upotrebljava kao osnovica za izračunavanje kamata koja će se primjenjivati, a koja potječe iz izvora dostupnog javnosti,12) »sredstvo za komuniciranje na daljinu« jest svako sredstvo koje se, bez istodobne fizičke nazočnosti pružatelja i korisnika platnih usluga, može upotrijebiti za sklapanje ugovora o platnim uslugama,13) »trajni nosač podataka« jest svako sredstvo koje korisniku platnih usluga omogućuje pohranjivanje informacija upućenih osobno njemu na način da su mu one dostupne za buduću uporabu u razdoblju koje odgovara svrsi informacija i koje omogućuje reproduciranje pohranjenih informacija u nepromijenjenom obliku,14) »radni dan« jest dan na koji posluje platiteljev pružatelj platnih usluga ili pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja kako bi se platna transakcija mogla izvršiti,15) »račun za plaćanje« jest bilo koji račun koji vodi pružatelj platnih usluga na ime jednog ili više korisnika platnih usluga, a koristi se za izvršavanje platnih transakcija,16) »platna transakcija« jest polaganje, podizanje ili prijenos novčanih sredstava koje je inicirao platitelj ili primatelj plaćanja, bez obzira na to kakve su obveze iz odnosa između platitelja i primatelja plaćanja,17) »novčana sredstva« jesu novčanice i kovani novac, elektronički novac u smislu zakona kojim se uređuje poslovanje institucija za elektronički novac te novčana potraživanja prema pružatelju platnih usluga (knjižni novac),18) »jedinstvena identifikacijska oznaka« jest kombinacija slova, brojeva ili simbola koju pružatelj platnih usluga odredi korisniku platnih usluga, a koju korisnik platnih usluga mora navesti kako bi se jasno odredio drugi korisnik platnih usluga i/ili račun za plaćanje drugog korisnika platnih usluga koji se upotrebljava u platnoj transakciji,19) »nalog za plaćanje« jest instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svojem pružatelju platnih usluga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije,20) »izravno terećenje« jest platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, pri čemu je platna transakcija inicirana od strane primatelja plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja dane platiteljevom pružatelju platnih usluga, primatelju plaćanja ili pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja,21) »novčana pošiljka« jest platna usluga pri kojoj se primaju novčana sredstva od platitelja, a nije otvoren račun za plaćanje na ime platitelja ili primatelja plaćanja, u svrhu prijenosa odgovarajućeg iznosa novčanih sredstava primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga za primatelja plaćanja, i/ili se takva novčana sredstva primaju za primatelja plaćanja i stavljaju mu se na raspolaganje,22) »platni instrument« jest svako personalizirano sredstvo i/ili skup postupaka ugovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koje korisnik platnih usluga primjenjuje za iniciranje naloga za plaćanje,

36

23) »okvirni ugovor« jest ugovor o platnim uslugama kojim se uređuje buduće izvršenje platnih transakcija, a koji može sadržavati obvezu i uvjete otvaranja i vođenja računa za plaćanje,24) »grupa« jest skupina društava koju čine matično društvo i njegova ovisna društva u smislu odredbi Zakona o računovodstvu kojima se regulira konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, te društva u kojima matično društvo ili njegova ovisna društva imaju udjele, kao i društva međusobno povezana na način da se njima zajednički upravlja na temelju ugovora ili odredbi statuta, društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju ili međusobno povezana na način da većinu članove uprave, upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora tih društava čine iste osobe tijekom financijske godine sve do sastavljanja financijskih izvještaja,25) »kvalificirani udio« jest izravno ili neizravno ulaganje na osnovi kojeg ulagatelj, fizička ili pravna osoba, stječe 10 ili više posto udjela u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi, odnosno ulaganje manje od 10 posto udjela u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi ako postoji značajan utjecaj na upravljanje tom pravnom osobom,26) »eksternalizacija« jest ugovorno povjeravanje trećima obavljanja pojedinih aktivnosti institucije za platni promet ili operativnih aktivnosti upravitelja platnog sustava koje bi inače oni sami obavljali,27) »podružnica institucije za platni promet« jest dio institucije za platni promet koji nema pravnu osobnost i neposredno obavlja neke ili sve transakcije koje obavlja institucija za platni promet, a nalazi se izvan registriranog sjedišta institucije za platni promet, odnosno ako nema registrirano sjedište, izvan mjesta u kojem se nalazi uprava; sve podružnice koje u istoj državi članici osnuje institucija za platni promet koja ima sjedište u drugoj državi članici smatraju se za potrebe ovog Zakona jednom podružnicom,28) »zastupnik« jest fizička ili pravna osoba koja u ime i za račun institucije za platni promet pruža platne usluge za koje je ovlaštena ta institucija za platni promet,29) »platni sustav« jest sustav za prijenos novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija,30) »nacionalna platna transakcija« jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ili samo jedan pružatelj platnih usluga koji posluju u Republici Hrvatskoj u skladu sa člankom 5. ovog Zakona,31) »međunarodna platna transakcija« jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih jedan pružatelj platnih usluga (primatelja plaćanja ili platitelja) posluje u Republici Hrvatskoj u skladu sa člankom 5. ovog Zakona, a drugi pružatelj platnih usluga (platitelja ili primatelja plaćanja) posluje prema propisima treće države,32) »prekogranična platna transakcija« jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih jedan pružatelj platnih usluga (primatelja plaćanja ili platitelja) posluje u Republici Hrvatskoj u skladu sa člankom 5. ovog Zakona, a drugi pružatelj platnih usluga (platitelja ili primatelja plaćanja) posluje prema propisima druge države članice,33) »sustavni rizik« jest rizik uzrokovan poremećajem u radu platnog sustava ili nemogućnošću sudionika u platnom sustavu da ispune svoje obveze vezane uz funkcioniranje platnog sustava, čija je posljedica nemogućnost ispunjenja obveza od

37

strane drugih sudionika u platnom sustavu ili narušavanje sigurnosti platnog prometa i financijskog sustava u cjelini,34) »kartična platna shema« jest skup funkcija, procedura, postupaka, pravila i uređaja koji imatelju platne kartice omogućuju izvršenje platne transakcije i/ili podizanje gotovog novca kod pružatelja platnih usluga,35) »platna kartica« jest sredstvo koje omogućuje njezinom imatelju izvršenje plaćanja robe i usluga bilo preko prihvatnog uređaja ili na daljinu i/ili koje omogućuje podizanje gotovog novca i/ili korištenje drugih usluga na bankomatu ili drugom samoposlužnom uređaju,36) »registar institucija za platni promet« (u nastavku teksta: registar) jest registar u koji nadležno tijelo upisuje institucije za platni promet kojima je izdalo odobrenje za pružanje platnih usluga, te njihove podružnice i zastupnike.(2) U smislu ovog Zakona, smatra se da institucija za platni promet na području druge države članice neposredno pruža platne usluge ako te usluge ne pruža preko podružnice ili zastupnika i ako na području te druge države članice:– sklapa pravne poslove kojima je predmet jedna ili više platnih usluga ili– fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima prebivalište ili uobičajeno boravište ili sjedište na području te države ponudi takvu uslugu preko posrednika ili na drugi način.

Platne usluge

Članak 3.Platne usluge jesu sljedeće usluge koje pružatelji platnih usluga obavljaju kao svoju djelatnost:1) usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje;2) usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje;3) usluge izvršenja platnih transakcija, uključujući prijenos novčanih sredstava na račun za plaćanje kod korisnikovog pružatelja platnih usluga ili kod drugog pružatelja platnih usluga:– izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja,– izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva,– izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge;4) usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga:– izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja,– izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva,– izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge;5) usluge izdavanja i/ili prihvaćanja platnih instrumenata;6) usluge novčanih pošiljaka i7) usluge izvršenja platnih transakcija kad se suglasnost platitelja za izvršenje platne transakcije daje nekim telekomunikacijskim sredstvom, digitalnim ili informatičko-tehnološkim uređajem, a plaćanje se obavlja telekomunikacijskom ili mrežnom operatoru ili operatoru informatičko-tehnološkog sustava, koji djeluje isključivo kao posrednik između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga.

38

Aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama

Članak 4.Platnim uslugama u smislu ovog Zakona ne smatraju se:1) platne transakcije izvršene isključivo u gotovom novcu izravno između platitelja i primatelja plaćanja bez sudjelovanja posrednika,2) platne transakcije između platitelja i primatelja plaćanja preko trgovačkog zastupnika ovlaštenog za pregovaranje ili sklapanje ugovora o prodaji ili kupnji robe ili usluga u ime platitelja ili primatelja plaćanja,3) profesionalan fizički prijevoz novčanica i kovanog novca, uključujući njihovo prikupljanje, obradu i dostavu,4) platne transakcije koje se sastoje u neprofesionalnom prikupljanju i dostavi gotovog novca u sklopu neprofitne ili dobrotvorne djelatnosti,5) usluge kod kojih primatelj plaćanja daje platitelju gotov novac kao dio platne transakcije na izričit zahtjev korisnika platnih usluga dan neposredno prije izvršenja platne transakcije u sklopu plaćanja za kupnju robe ili usluga,6) poslovi mijenjanja novca koji se sastoje u mijenjanju gotovog novca za gotov novac, pri čemu se novčana sredstva ne drže na računu za plaćanje,7) platne transakcije na osnovi sljedećih papirnatih dokumenata vučenih, odnosno ispostavljenih pružatelju platnih usluga radi stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja:a) čekova u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.b) čekova sličnih onima iz točke a) koji su uređeni pravom država koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.c) mjenica u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.d) mjenica sličnih onima iz točke c) koje su uređene pravom država koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.e) vaučeraf) putničkih čekova ig) poštanskih novčanih uputnica prema definiciji Svjetske poštanske unije,8) platne transakcije izvršene unutar platnog sustava ili sustava za namiru financijskih instrumenata između agenata za namiru, središnjih protustranaka, klirinških organizacija i/ili središnjih banaka i drugih sudionika u sustavu te pružatelja platnih usluga,9) platne transakcije u vezi s upravljanjem vrijednosnim papirima, uključujući raspodjelu dividendi i prihoda i druge raspodjele, ili u vezi s otkupom ili prodajom vrijednosnih papira koje obave osobe iz točke 8. ovog članka ili investicijska društva, kreditne institucije, subjekti za zajednička ulaganja ili društva za upravljanje imovinom koja pružaju investicijske usluge te svi ostali subjekti kojima je dopušteno skrbništvo nad financijskim instrumentima,10) usluge pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga, ali koji ni u jednom trenutku nisu u posjedu novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i čuvanje podataka, usluge zaštite tajnosti, provjeru autentičnosti podataka i subjekata, pružanje informatičke tehnologije i komunikacijske mreže te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se rabe za platne usluge,

39

11) usluge koje se temelje na instrumentima koji se mogu upotrebljavati za stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja instrumenta ili samo unutar ograničene mreže pružatelja usluga ili za ograničeni izbor robe ili usluga u skladu s ugovorom između izdavatelja instrumenta i pružatelja tih usluga,12) platne transakcije izvršene putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko-tehnoloških uređaja, pri čemu se kupljena roba ili usluge isporučuju i koriste putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko-tehnoloških uređaja, pod uvjetom da telekomunikacijski, digitalni ili informacijsko-tehnološki operator ne djeluje isključivo kao posrednik između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga,13) platne transakcije između pružatelja platnih usluga, njihovih zastupnika ili podružnica za njihov račun,14) platne transakcije između nadređenog društva i njegovog podređenog društva ili između podređenih društava istoga nadređenog društva, bez ikakvog posredovanja pružatelja platnih usluga koji nije društvo iz iste grupe i15) usluge u vezi s podizanjem gotovog novca na bankomatima trećih osoba koje djeluju u ime jednog ili više izdavatelja platnih kartica, a nisu ugovorne strane u okvirnom ugovoru s klijentom koji podiže novac s računa za plaćanje, pod uvjetom da te treće osobe ne obavljaju druge platne usluge iz članka 3. ovog Zakona.

Pružatelji platnih usluga

Članak 5.(1) Platne usluge u Republici Hrvatskoj mogu pružati:1) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,2) institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,3) institucija za platni promet sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,4) Hrvatska narodna banka kad ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti,5) Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kad ne djeluju u svojstvu javne vlasti,6) kreditna institucija sa sjedištem u državi članici,7) institucija za elektronički novac sa sjedištem u državi članici,8) institucija za platni promet sa sjedištem u državi članici,9) podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,10) podružnica institucije za elektronički novac iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,11) Europska središnja banka kad ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti.(2) Pružanje platnih usluga u R Hrvatskoj smiju obavljati samo pružatelji iz stavka 1. ovog članka.(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak može pružati platne usluge u skladu sa zakonom kojim se uređuje njezin položaj, poslovi i ovlaštenja.(4) Pružatelji iz stavka 1. točaka 1., 2., 9. i 10. ovog članka mogu pružati platne usluge samo u granicama odobrenja izdanog u skladu s odredbama zakona kojima se uređuju te osobe i njihovo poslovanje.(5) Pravo osoba iz stavka 1. točaka 4., 5. i 11. ovog članka na pružanje platnih usluga uređuje se propisima kojima se uređuju te osobe, njihove zadaće i nadležnosti.

40

(6) Pružatelji iz stavka 1. točke 3. ovog članka mogu pružati platne usluge samo u granicama odobrenja izdanog prema odredbama ovog Zakona.(7) Pružatelji iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. ovog članka mogu pružati platne usluge u granicama odobrenja koje je izdalo nadležno tijelo matične države članice, i to na način određen ovim Zakonom i drugim zakonima kojima se uređuje njihovo poslovanje.

Primjena odredbi drugih zakona

Članak 6.(1) Na odnose između korisnika platnih usluga koji su potrošači i pružatelja platnih usluga koji nisu uređeni ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača osim odredbi članka 58., članka 59. podstavka 1. i 2., članka 60. podstavka 2., 3., 6. i 7. i članka 61. podstavka 1. Zakona o zaštiti potrošača.(2) Na odnose između pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga koji nisu uređeni Glavom II. i III. ovog Zakona, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

Izvješća o platnim uslugama

Članak 7.(1) Hrvatska narodna banka može propisati obveznike, sadržaj, način i rokove izvještavanja o platnim uslugama.(2) Obveznici izvješćivanja o platnim uslugama dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s propisom iz stavka 1. ovog članka.

PRAVA I OBVEZE U VEZI S PRUŽANJEM I KORIŠTENJEM PLATNIH USLUGA

Poglavlje 1.Zajedničke odredbeOpće odredbe

Članak 26.(1) Ova Glava uređuje prava i obveze pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga.(2) Pružatelj platnih usluga može korisniku platnih usluga dati povoljniji položaj od položaja koji mu pripada prema odredbama ove Glave.(3) Odredbe ove Glave ne primjenjuju se na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak kad pruža platne usluge prema članku 5. stavku 3. ovog Zakona.

Naknade

Članak 27.(1) Pružatelj platnih usluga može korisniku platnih usluga naplatiti naknade za ispunjenje obveza predviđenih ovom Glavom samo u slučaju iz članka 40. stavka 3., članka 41.

41

stavka 5. i članka 49. stavka 4. ovog Zakona, i to ako su te naknade ugovorene i ako su primjerene i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.(2) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti plaćanje naknada drugačije nego što je uređeno odredbom stavka 1. ovog članka.(3) Kod nacionalne platne transakcije u službenoj valuti Republike Hrvatske koja ne uključuje preračunavanje valuta, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja smije za izvršenje te platne transakcije zaračunati naknade samo primatelju plaćanja, dok platiteljev pružatelj platnih usluga smije za izvršenje te platne transakcije zaračunati naknade samo platitelju.(4) Odredba stavka 3. ovog članka primjenjuje se i na prekogranične platne transakcije u euru ili valuti države članice koje ne uključuju preračunavanje valuta.(5) Pružatelj platnih usluga ne smije sprječavati primatelja plaćanja da platitelju nudi popust za korištenje određenoga platnog instrumenta.(6) Primatelj plaćanja ne smije od platitelja naplaćivati nikakvu naknadu za korištenje određenoga platnog instrumenta.

Iznimke za platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac

Članak 28.(1) U slučaju platnih instrumenata koji se, u skladu s odredbama okvirnog ugovora, odnose samo na pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 225,00 kuna ili imaju ograničeno trošenje najviše do ukupnog iznosa od 1.125,00 kuna ili su na njima pohranjena novčana sredstva koja nikada ne prelaze iznos od 1.125,00 kuna, pružatelji platnih usluga mogu sa svojim korisnicima platnih usluga ugovoriti:1) da se članak 31. stavak 1. točka 2., članak 32. stavak 1. točke 3., 4. i 5. te članak 36. stavak 2. i 3. ovog Zakona ne primjenjuju ako se taj platni instrument ne može blokirati ili se ne može spriječiti njegovo daljnje korištenje,2) da se članak 34. i 35. i članak 36. stavak 1. ovog Zakona ne primjenjuju ako se platni instrument koristi anonimno ili ako pružatelj platnih usluga ne može, zbog drugih razloga svojstvenih tom platnom instrumentu, dokazati da je platna transakcija bila autorizirana,3) iznimno od članka 40. stavka 1. ovog Zakona, da pružatelj platnih usluga nije dužan obavijestiti korisnika platnih usluga o odbijanju naloga za plaćanje, ako je neizvršenje vidljivo iz konteksta,4) iznimno od članka 41. ovog Zakona, da platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon slanja naloga za plaćanje ili davanja suglasnosti za izvršenje platne transakcije primatelju plaćanja i5) iznimno od članka 43. ovog Zakona, da se primjenjuju drugi rokovi izvršenja.(2) Članak 35. i 36. ovog Zakona ne primjenjuju se na elektronički novac u smislu odredbi zakona kojima se uređuju institucije za elektronički novac ako platiteljev pružatelj platnih usluga nema mogućnost zamrzavanja računa za plaćanje, odnosno blokiranja platnog instrumenta.

Poglavlje 2

42

Autorizacija platnih transakcija

Suglasnost i opoziv suglasnosti

Članak 29.(1) Platna transakcija smatra se autoriziranom:1) ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije ili2) ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija čiji je dio ta platna transakcija.(2) Suglasnost iz stavka 1. ovog članka mora biti dana u obliku ugovorenom između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga.(3) Ako suglasnost za izvršenje platne transakcije nije dana u obliku ugovorenom između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga, smatrat će se da platna transakcija nije autorizirana.(4) Suglasnost za izvršenje platne transakcije može biti dana prije ili, ako je tako ugovoreno između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga, nakon izvršenja platne transakcije.(5) Način davanja suglasnosti uređuje se ugovorom između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga.(6) Platitelj može opozvati suglasnost koju je dao najkasnije do trenutka neopozivosti naloga za plaćanje iz članka 41. ovog Zakona.(7) Platitelj može opozvati suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija u svako doba. Posljedica takvog opoziva jest da se svaka buduća platna transakcija iz tog niza smatra neautoriziranom.(8) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti opoziv suglasnosti drugačije nego što je uređeno odredbama stavka 6. i 7. ovog članka.(9) Oblik i način opoziva suglasnosti za izvršenje platne transakcije uređuje se ugovorom između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga.

Ograničenja za korištenje platnih instrumenata

Članak 30.(1) Platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti ograničenje trošenja za platne transakcije koje se izvršavaju platnim instrumentom koji se upotrebljava u svrhu davanja suglasnosti.(2) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti pravo pružatelja platnih usluga da blokira platni instrument zbog razloga:1) koji se odnose na sigurnost platnog instrumenta,2) koji se odnose na sumnju na neovlašteno korištenje ili korištenje platnog instrumenta s namjerom prijevare ili3) u slučaju platnog instrumenta s kreditnom linijom, koji se odnose na značajno povećanje rizika da platitelj neće moći ispuniti svoju obvezu plaćanja.(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na način predviđen ugovorom prije blokiranja platnog instrumenta obavijestiti platitelja o namjeri i o razlozima za blokiranje platnog instrumenta.

43

(4) Ako pružatelj platnih usluga nije u mogućnosti obavijestiti platitelja u skladu sa stavkom 3. ovog članka, dužan je to učiniti odmah nakon blokiranja platnog instrumenta.(5) Odredbe stavka 3. i 4. ovog članka ne primjenjuju se ako je davanje obavijesti u suprotnosti s objektivno opravdanim sigurnosnim razlozima ili protivno zakonu.(6) Pružatelj platnih usluga dužan je deblokirati platni instrument ili blokirani platni instrument zamijeniti novim nakon što prestanu postojati razlozi za blokadu tog platnog instrumenta.

Obveze korisnika platnih usluga u vezi s platnim instrumentima

Članak 31.(1) Korisnik platnih usluga koji je ovlašten koristiti se platnim instrumentom dužan je:1) koristiti se platnim instrumentom u skladu s odredbama okvirnog ugovora kojim je regulirano izdavanje i korištenje tog platnog instrumenta i2) bez odgađanja obavijestiti pružatelja platnih usluga ili osobu koju je odredio pružatelj platnih usluga, o ustanovljenom gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta ili njegovom neovlaštenom korištenju.(2) Korisnik platnih usluga dužan je, u slučaju iz stavka 1. točke 1. ovog članka, neposredno nakon primitka platnog instrumenta poduzeti sve razumne mjere za zaštitu personaliziranih sigurnosnih obilježja tog platnog instrumenta. nazad

Obveze pružatelja platnih usluga u vezi s platnim instrumentima

Članak 32.(1) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument dužan je:1) osigurati da personalizirana sigurnosna obilježja platnog instrumenta ne budu dostupna drugima osim korisniku platnih usluga koji je ovlašten koristiti se tim instrumentom,2) suzdržati se od slanja nezatraženoga platnog instrumenta, osim ako platni instrument koji je već dan korisniku platnih usluga treba zamijeniti,3) osigurati svakodobnu raspoloživost odgovarajućih sredstava koja omogućuju primitak obavijesti iz članka 31. stavka 1. točke 2. ovog Zakona ili zahtjeva za deblokadu platnog instrumenta iz članka 30. stavka 6. ovog Zakona, 4) na zahtjev korisnika platnih usluga koji je podnesen u roku od 18 mjeseci nakon obavijesti iz članka 31. stavka 1. točke 2. ovog Zakona, korisniku platnih usluga dati odgovarajuća dokazna sredstva o takvoj obavijesti i5) spriječiti svako korištenje platnog instrumenta nakon obavijesti iz članka 31. stavka 1. točke 2. ovog Zakona.(2) Pružatelj platnih usluga snosi rizik slanja platnog instrumenta ili bilo kakvih personaliziranih sigurnosnih obilježja platnog instrumenta korisniku platnih usluga.

Obavijest o neautoriziranim platnim transakcijama

Članak 33.(1) Ako korisnik platne usluge ne obavijesti svog pružatelja platnih usluga bez odgađanja nakon saznanja za izvršenu neautoriziranu platnu transakciju, a najkasnije u

44

roku od 13 mjeseci od dana terećenja, gubi pravo iz ovog poglavlja koje mu pripada u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije.(2) Rok od 13 mjeseci iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se ako je pružatelj platnih usluga propustio korisniku platnih usluga dati ili staviti na raspolaganje informacije o toj izvršenoj platnoj transakciji u skladu s Glavom II. ovog Zakona.(3) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovoriti drugačiji rok od onog iz stavka 1. ovog članka.

Dokaz o autentičnosti i izvršenju platnih transakcija

Članak 34.(1) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju ili tvrdi da platna transakcija nije uredno izvršena, njegov pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je autentifikacija platne transakcije bila provedena, da je platna transakcija bila pravilno zabilježena i proknjižena te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak.(2) Autentifikacija u smislu stavka 1. ovog članka jest postupak koji pružatelju platnih usluga omogućuje provjeru korištenja određenoga platnog instrumenta uključujući provjeru njegovih personaliziranih sigurnosnih obilježja.(3) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju, sama činjenica da je pružatelj platnih usluga zabilježio korištenje platnog instrumenta nije nužno dovoljna kako bi se dokazalo da je platitelj autorizirao tu platnu transakciju ili da je postupio prijevarno ili da namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza iz članka 31. ovog Zakona.(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti teret dokaza drugačije nego što je uređeno odredbama stavka 1. i 3. ovog članka.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za neautorizirane platne transakcije

Članak 35.(1) Ako je neautorizirana platna transakcija izvršena, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je odmah vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije, a u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije s računa za plaćanje, dovesti terećeni račun za plaćanje u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena.(2) Pružatelj platnih usluga dužan je platitelju vratiti i sve naknade naplaćene u vezi s izvršenom neautoriziranom platnom transakcijom te platiti pripadajuće kamate.(3) U slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije platitelj osim prava iz stavka 1. i 2. ovog članka ima pravo i na razliku do pune naknade štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Odgovornost platitelja za neautorizirane platne transakcije

Članak 36.(1) Iznimno od članka 35. ovog Zakona, platitelj odgovara za izvršene neautorizirane platne transakcije:1) do ukupnog iznosa od 1.125,00 kuna ako je izvršenje posljedica korištenja izgubljenoga ili ukradenoga platnog instrumenta ili posljedica druge zlouporabe platnog

45

instrumenta ukoliko platitelj nije čuvao personalizirana sigurnosna obilježja platnog instrumenta, odnosno2) u punom iznosu ako je postupao prijevarno ili ako namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza iz članka 31. ovog Zakona.(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, ako je izvršenje platne transakcije posljedica korištenja izgubljenoga ili ukradenoga platnog instrumenta ili posljedica druge zlouporabe platnog instrumenta, platitelj ne odgovara za neautorizirane platne transakcije:1) koje su izvršene nakon što je obavijestio pružatelja platnih usluga u skladu sa člankom 31. stavkom 1. točkom 2. ovog Zakona ili2) ako pružatelj platnih usluga nije osigurao odgovarajuća sredstva za svakodobno obavještavanje o gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta u skladu sa člankom 32. stavkom 1. točkom 3. ovog Zakona.(3) Odredba stavka 2. ovog članka ne primjenjuje se u slučaju prijevarnog postupanja platitelja.(4) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti odgovornost platitelja drugačije nego što je uređeno odredbama ovog članka.

Povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja

Članak 37.(1) Platitelj ima pravo na povrat novčanih sredstava od svog pružatelja platnih usluga u punom iznosu za autoriziranu platnu transakciju koja je već izvršena, a koja je inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja, ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:1) suglasnost za izvršenje u vrijeme kad je dana, nije dana za točan iznos platne transakcije i2) iznos platne transakcije premašuje iznos koji bi platitelj uobičajeno očekivao uzimajući u obzir svoje prijašnje navike potrošnje, odredbe okvirnog ugovora i relevantne okolnosti tog slučaja.(2) Platitelj se ne može pozivati na pravo iz stavka 1. ovog članka ako je razlog za ostvarenje pretpostavke iz stavka 1. točke 2. ovog članka primjena referentnog tečaja ugovorenog s njegovim pružateljem platnih usluga.(3) Platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da platitelj kod izravnih terećenja ima pravo na povrat novčanih sredstava iako pretpostavke za povrat iz stavka 1. ovog članka nisu ispunjene.(4) Platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da platitelj nema pravo na povrat novčanih sredstava ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:1) ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije izravno svojem pružatelju platnih usluga i2) ako je pružatelj platnih usluga ili primatelj plaćanja dostavio ili učinio raspoloživim platitelju informacije o budućoj platnoj transakciji na ugovoreni način najmanje četiri tjedna prije datuma dospijeća.(5) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti pravo na povrat drugačije nego što je uređeno odredbama ovog članka.

46

Zahtjev za povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja

Članak 38.(1) Platitelj gubi pravo na povrat novčanih sredstava prema članku 37. ovog Zakona ako pružatelju platnih usluga ne podnese zahtjev za povrat u roku od osam tjedana od datuma terećenja.(2) Pružatelj platnih usluga može od platitelja tražiti podatke potrebne za utvrđivanje pretpostavki iz članka 37. stavka 1. ovog Zakona.(3) U roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva za povrat novčanih sredstava pružatelj platnih usluga dužan je platitelju:1) vratiti puni iznos platne transakcije ili2) dati obrazloženje za odbijanje povrata i obvezno navesti tijela nadležna za izvansudske pritužbene postupke i postupak mirenja kojima platitelj može, ako ne prihvaća dano obrazloženje, podnijeti prigovor, pritužbu, odnosno prijedlog za mirenje u skladu s Poglavljem 5. ove Glave.(4) Pružatelj platnih usluga ne smije odbiti povrat novčanih sredstava u slučaju iz članka 37. stavka 3. ovog Zakona.(5) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti svoj odnos drugačije nego što je uređeno odredbama ovog članka.

Poglavlje 3.

Izvršenje platne transakcijeOdjeljak 1.

Nalozi za plaćanje i preneseni iznosiPrimitak naloga za plaćanje

Članak 39.(1) Vrijeme primitka naloga za plaćanje jest trenutak kad je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje poslan neposredno od strane platitelja ili posredno od strane ili preko primatelja plaćanja. Ako vrijeme primitka naloga za plaćanje nije radni dan platiteljevog pružatelja platnih usluga, smatra se da je nalog za plaćanje primljen sljedećega radnog dana.(2) Pružatelj platnih usluga može odrediti trenutak pri kraju radnog dana koji je krajnje vrijeme za primanje naloga za plaćanje. Ako je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje nakon tako određenoga krajnjeg vremena za primanje naloga za plaćanje, smatra se da je nalog za plaćanje primljen sljedećega radnog dana.(3) Korisnik platnih usluga koji inicira nalog za plaćanje i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se nalog za plaćanje započne izvršavati:1) na određeni dan,2) na kraju određenog razdoblja ili3) na dan kad platitelj stavi na raspolaganje svom pružatelju platnih usluga potrebna novčana sredstva.(4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka vremenom primitka naloga za plaćanje smatra se dan ugovoren za započinjanje izvršavanja naloga. Ako taj ugovoreni dan nije radni dan

47

pružatelja platnih usluga, vremenom primitka naloga za plaćanje smatra se sljedeći radni dan.

Odbijanje naloga za plaćanje

Članak 40.(1) Ako pružatelj platnih usluga odbije izvršiti nalog za plaćanje, dužan je, osim ako drugim propisom nije drugačije određeno, obavijestiti korisnika platne usluge:1) o odbijanju,2) o razlozima odbijanja i3) o postupku za ispravljanje svih pogrešaka koje su dovele do odbijanja.(2) Pružatelj platnih usluga daje ili čini raspoloživom obavijest iz stavka 1. ovog članka na ugovoreni način, što je prije moguće, a u svakom slučaju u rokovima iz članka 43. ovog Zakona.(3) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da pružatelj platnih usluga može naplatiti takvu obavijest ako je odbijanje izvršenja naloga za plaćanje bilo objektivno opravdano.(4) Ako su ispunjeni svi uvjeti iz okvirnog ugovora između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga, platiteljev pružatelj platnih usluga ne smije odbiti izvršenje autoriziranog naloga za plaćanje, bez obzira na to je li nalog za plaćanje inicirao platitelj ili je iniciran od strane ili preko primatelja plaćanja, osim ako drugim propisom nije drugačije uređeno.(5) Ako je izvršenje naloga za plaćanje odbijeno, smatra se da nalog nije ni primljen.

Neopozivost naloga za plaćanje

Članak 41.(1) Korisnik platnih usluga ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što ga je primio platiteljev pružatelj platnih usluga, osim u slučajevima uređenim ovim člankom.(2) Ako je platna transakcija inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja, platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon prijenosa naloga za plaćanje ili nakon što je primatelju plaćanja dao svoju suglasnost za izvršenje platne transakcije.(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, u slučaju izravnog terećenja platitelj može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi ugovorenom danu terećenja.(4) U slučaju iz članka 39. stavka 3. ovog Zakona, osim kod platnih transakcija iniciranih preko primatelja plaćanja, korisnik platnih usluga može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi danu ugovorenom za započinjanje izvršavanja naloga.(5) Nakon isteka roka iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovog članka nalog za plaćanje može se opozvati samo ako je tako ugovoreno između korisnika i njegovog pružatelja platnih usluga. U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovog članka za takav opoziv naloga za plaćanje potrebna je i suglasnost primatelja plaćanja. Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da pružatelj platnih usluga može naplatiti takav opoziv naloga za plaćanje.

48

(6) Odredbe ovog članka primjenjuju se na međunarodne platne transakcije samo ako pružatelj platnih usluga i njegov korisnik ne ugovore drugačije.(7) Odredbe ovog članka primjenjuju se na prekogranične platne transakcije u valuti koja nije euro ili valuta države članice samo ako pružatelj platnih usluga i njegov korisnik ne ugovore drugačije.(8) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti opozivost naloga za plaćanje drugačije nego što je uređeno odredbama ovog članka.

Preneseni i primljeni iznosi

Članak 42.(1) Platiteljev i primateljev pružatelj platnih usluga, kao i svi posrednici pružatelja platnih usluga dužni su prenositi puni iznos platne transakcije bez umanjivanja za iznos naknade.(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, primatelj plaćanja i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da pružatelj platnih usluga odbije svoje naknade od prenesenog iznosa prije nego što ga odobri primatelju plaćanja. U tom slučaju pružatelj platnih usluga dužan je u informaciji primatelju plaćanja o izvršenoj platnoj transakciji prikazati puni iznos platne transakcije odvojeno od iznosa naplaćenih naknada.(3) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne platne transakcije u stranoj valuti i na međunarodne platne transakcije samo ako pružatelj platnih usluga i njegov korisnik ne ugovore drugačije.(4) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valuti koja nije euro ili valuta države članice kao i na međunarodne platne transakcije samo ako pružatelj platnih usluga i njegov korisnik ne ugovore drugačije.

Rok izvršenja i datum valute

Izvršenje plaćanja između pružatelja platnih usluga

Članak 43.(1) Platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je kod nacionalnih platnih transakcija u službenoj valuti Republike Hrvatske osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, za nacionalne platne transakcije u službenoj valuti Republike Hrvatske kod kojih su platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja osobe iz članka 5. stavka 1. točaka 1., 4., 6. i 9. ovog Zakona, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije istoga radnog dana kad je primljen nalog za plaćanje prema članku 39. ovog Zakona.(3) Kod nacionalnih platnih transakcija u valuti treće države platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije u ugovorenom roku, a najkasnije do kraja četvrtoga

49

radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(4) Kod međunarodnih platnih transakcija platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga iz inozemstva bude odobren najkasnije do kraja trećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(5) Kod prekograničnih platnih transakcija u eurima, uključujući transakcije u eurima koje sadrže preračunavanje iz kune u euro, kao i kod nacionalnih platnih transakcija u eurima do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj monetarnoj uniji te nacionalnih platnih transakcija koje uključuju jedno preračunavanje valuta između kune i eura, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(6) Iznimno od stavka 5. ovog članka, do 1. siječnja 2012. platitelj i njegov pružatelj platnih usluga za transakcije iz stavka 5. ovog članka mogu ugovoriti produljenje roka iz stavka 5. ovog članka, ali najkasnije do kraja trećega radnog dana od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(7) Rok iz stavka 5. ovog članka može se produljiti za jedan radni dan ako je platna transakcija inicirana pisanim putem, na papiru.(8) Kod prekograničnih platnih transakcija u valuti država članica koja nije euro te kod nacionalnih platnih transakcija u valuti država članica koja nije euro ili službena valuta Republike Hrvatske, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije u ugovorenom roku, a najkasnije do kraja četvrtoga radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(9) Kod prekograničnih platnih transakcija u valuti koja nije euro ili valuta država članica, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga u inozemstvu bude odobren najkasnije do kraja trećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 39. ovog Zakona.(10) Za platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja rokovi izvršenja plaćanja iz ovog članka ne primjenjuju se.(11) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je platiteljevom pružatelju platnih usluga prenijeti nalog za plaćanje koji je iniciran od strane ili preko primatelja plaćanja u rokovima koji su ugovoreni između primatelja plaćanja i njegovog pružatelja platnih usluga, a u slučaju izravnog terećenja u roku koji omogućuje namiru na ugovoreni datum dospijeća platiteljeve novčane obveze.

Izvršenje plaćanja prema primatelju plaćanja

Članak 44.Nakon što pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja zaprimi iznos platne transakcije, dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute i staviti mu na raspolaganje novčana sredstva, odnosno, ako primatelj plaćanja nema račun za plaćanje, staviti mu novčana sredstva na raspolaganje, u skladu sa člankom 46. ovog Zakona.

50

Polaganje gotovog novca na račun za plaćanje

Članak 45.(1) Ako korisnik platnih usluga koji je potrošač polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje u valuti u kojoj se taj račun vodi, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje odmah nakon vremena primitka gotovog novca i odobriti taj račun s datumom valute na dan vremena primitka.(2) Ako korisnik platnih usluga koji nije potrošač polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje u valuti u kojoj se taj račun vodi, pružatelj platnih usluga dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje najkasnije sljedeći radni dan nakon vremena primitka gotovog novca i odobriti taj račun s datumom valute na taj dan.(3) Na vrijeme primitka iz stavka 1. i 2. ovog članka na odgovarajući način primjenjuje se članak 39. stavak 1. i 2. ovog Zakona.

Datum valute i raspoloživost sredstava

Članak 46.(1) Datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne može biti datum nakon radnog dana na koji je za iznos platne transakcije odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.(2) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je iznos platne transakcije staviti na raspolaganje primatelju plaćanja odmah nakon što je za taj iznos odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka primjenjuju se na nacionalne platne transakcije u kunama.(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka primjenjuju se i na nacionalne, prekogranične i međunarodne platne transakcije u euru ili drugoj valuti države članice.(5) Za platne transakcije koje nisu obuhvaćene stavkom 3. i 4. ovog članka, datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne može biti datum nakon radnog dana u kojem je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio obavijest o odobrenju svog računa.(6) U slučaju iz stavka 5. ovog članka pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je iznos platne transakcije staviti na raspolaganje primatelju plaćanja odmah po primitku obavijesti o odobrenju svog računa.(7) Datum valute terećenja računa za plaćanje platitelja ne može biti datum prije trenutka terećenja tog računa za iznos platne transakcije.

Odjeljak 3.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za neizvršenje i neuredno izvršenje platne transakcije

Odgovornost pružatelja platnih usluga za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj

Članak 47.

51

(1) Platiteljev pružatelj platnih usluga odgovara platitelju za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj, osim u slučaju iz stavka 3. ovog članka, članka 49. stavka 2. i 5. te članka 53. ovog Zakona.(2) Platiteljev pružatelj platnih usluga koji je odgovoran za izvršenje platne transakcije dužan je na platiteljev zahtjev za povrat iznosa neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije platitelju bez odgađanja vratiti iznos te transakcije, a u slučaju terećenja s računa za plaćanje, dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije ni bila izvršena.(3) Ako platiteljev pružatelj platnih usluga dokaže da je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos platne transakcije u skladu sa člankom 43. ovog Zakona i nalogom za plaćanje, za izvršenje platne transakcije odgovara pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, i to primatelju plaćanja.(4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka primateljev pružatelj platnih usluga dužan je iznos platne transakcije odmah staviti na raspolaganje primatelju plaćanja, a u slučaju plaćanja na račun za plaćanje primatelja plaćanja, odobriti taj račun za odgovarajući iznos.(5) U slučaju neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije koju je inicirao platitelj, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je, na platiteljev zahtjev i neovisno o svojoj odgovornosti, odmah poduzeti mjere radi utvrđivanja tijeka novčanih sredstava i o rezultatima obavijestiti platitelja.(6) Pružatelj platnih usluga koji je odgovoran za neizvršenje ili neuredno izvršenje platne transakcije odgovara svom korisniku i za sve naknade koje mu je naplatio kao i za sve kamate koje korisniku pripadaju u vezi s neizvršenom ili neuredno izvršenom platnom transakcijom.(7) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne platne transakcije u stranoj valuti i na međunarodne platne transakcije samo ako između pružatelja platnih usluga i platitelja nije ugovoreno drugačije.(8) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valuti koja nije euro ili valuta države članice kao i na međunarodne platne transakcije samo ako između pružatelja platnih usluga i platitelja nije ugovoreno drugačije.(9) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti odgovornost drugačije nego što je uređeno odredbama ovog članka.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za izvršenje platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja

Članak 48.(1) U slučaju platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja, osim u slučaju iz stavka 3. ovog članka, članka 49. stavka 2. i 5. te članka 53. ovog Zakona, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovara primatelju plaćanja:1) za ispravan prijenos naloga za plaćanje platiteljevom pružatelju platnih usluga u skladu sa člankom 43. stavkom 11. ovog Zakona i2) za postupanje u skladu sa člankom 46. ovog Zakona.

52

(2) Ako je primateljev pružatelj platnih usluga odgovoran prema stavku 1. točki 1. ovog članka, dužan je odmah ponovno dostaviti predmetni nalog za plaćanje platiteljevom pružatelju platnih usluga.(3) Ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dokaže da je platiteljevom pružatelju platnih usluga ispravno prenio nalog za plaćanje primatelja plaćanja i da je postupio u skladu sa člankom 46. ovog Zakona, za izvršenje platne transakcije odgovara platiteljev pružatelj platnih usluga, i to platitelju. U tom slučaju platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je na platiteljev zahtjev za povrat iznosa neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije platitelju bez odgađanja vratiti iznos te platne transakcije, a u slučaju terećenja računa za plaćanje, dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije ni bila izvršena.(4) U slučaju neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije koja je inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je, neovisno o svojoj odgovornosti, na zahtjev primatelja plaćanja odmah poduzeti mjere radi utvrđivanja tijeka novčanih sredstava i o rezultatima obavijestiti primatelja plaćanja.(5) Pružatelj platnih usluga koji je odgovoran za neizvršenje ili neuredno izvršenje platne transakcije odgovara svom korisniku i za sve naknade koje mu je naplatio kao i za sve kamate koje korisniku pripadaju u vezi s neizvršenom ili neuredno izvršenom platnom transakcijom.(6) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne platne transakcije u stranoj valuti i na međunarodne platne transakcije samo ako između pružatelja platnih usluga i primatelja plaćanja nije ugovoreno drugačije.(7) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valuti koja nije euro ili valuta države članice kao i na međunarodne platne transakcije samo ako između pružatelja platnih usluga i primatelja plaćanja nije ugovoreno drugačije.(8) Pružatelj platnih usluga i primatelj plaćanja koji nije potrošač mogu ugovorom urediti odgovornost drugačije nego što je uređeno odredbama ovog članka.

Pogrešna jedinstvena identifikacijska oznaka

Članak 49.(1) Ako je nalog za plaćanje izvršen u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom, smatra se da je nalog za plaćanje izvršen uredno u odnosu na primatelja plaćanja koji je određen jedinstvenom identifikacijskom oznakom.(2) Ako je jedinstvena identifikacijska oznaka koju navede korisnik platnih usluga pogrešna, pružatelj platnih usluga nije odgovoran za neizvršenje ili neuredno izvršenje platne transakcije u dijelu koji se odnosi na pogrešno navedenu jedinstvenu identifikacijsku oznaku.(3) Platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je, neovisno o svojoj odgovornosti, poduzeti razumne mjere radi povrata novčanih sredstava iz te platne transakcije.(4) Pružatelj platnih usluga može korisniku platnih usluga naplatiti uslugu takvog povrata ako je to predviđeno okvirnim ugovorom.(5) Ako korisnik platnih usluga osim jedinstvene identifikacijske oznake da pružatelju platnih usluga i druge informacije u odnosu na primatelja plaćanja, odnosno platitelja, pružatelj platnih usluga odgovoran je samo za izvršenje platnih transakcija u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom koju je naveo korisnik platnih usluga.

53

Naknada štete

Članak 50.U slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja platne transakcije korisnik platnih usluga osim prava koja mu pripadaju prema ovom Odjeljku ima pravo i na razliku do pune naknade štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora.

Prava korisnika platnih usluga u slučaju neuredno izvršene platne transakcije

Članak 51.(1) U slučaju neuredno izvršene platne transakcije uključujući zakašnjenje s izvršenjem, korisnik platnih usluga ima pravo od svog pružatelja platnih usluga zahtijevati uredno izvršenje platne transakcije, odnosno kamatu ili povrat iznosa neuredno izvršene platne transakcije prema općim pravilima ugovornog prava.(2) Korisnik platnih usluga gubi prava iz stavka 1. ovog članka ako o neurednom izvršenju platne transakcije ne obavijesti svog pružatelja platnih usluga bez odgađanja nakon što je za njega saznao, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja, odnosno dana odobrenja.(3) Rok od 13 mjeseci iz stavka 2. ovog članka ne primjenjuje se ako je pružatelj platnih usluga propustio korisniku platnih usluga dati ili staviti na raspolaganje informacije o toj platnoj transakciji u skladu s Glavom II. ovog Zakona.(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovoriti drugačiji rok od onog iz stavka 2. ovog članka.

Pravo regresa

Članak 52.(1) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku platnih usluga za izvršenje platne transakcije i onda ako se odgovornost može pripisati posredniku ili trećemu koji sudjeluje u izvršenju te platne transakcije.(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka pružatelj platnih usluga ima pravo od posrednika ili trećega zahtijevati da mu naknadi sve iznose koje je isplatio svom korisniku platnih usluga u skladu sa članku 47. i 48. ovog Zakona kao i da mu naknadi i drugu pretrpljenu štetu prema općim pravilima o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora.(3) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne platne transakcije u stranoj valuti i na međunarodne platne transakcije samo ako između pružatelja platnih usluga i njegovog korisnika nije ugovoreno drugačije.(4) Odredbe ovog članka primjenjuju se na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valuti koja nije euro ili valuta države članice kao i na međunarodne platne transakcije samo ako između pružatelja platnih usluga i njegovog korisnika nije ugovoreno drugačije.

54

Isključenje odgovornosti

Članak 53.Odgovornost uređena Poglavljem 2. i 3. ove Glave isključena je u izvanrednim i nepredvidivim okolnostima na koje strana koja se na njih poziva nije mogla utjecati i posljedice kojih nije mogla izbjeći unatoč postupanju s potrebnom pozornošću kao i u slučajevima kad je pružatelj platnih usluga bio dužan primijeniti drugi propis.

Poglavlje 4.

Zaštita podataka

Zaštita podataka

Članak 54.Pružatelji platnih usluga i platni sustavi mogu provoditi obradu osobnih podataka kojima raspolažu na temelju obavljanja svoje djelatnosti u svrhu sprječavanja, istraživanja i otkrivanja prijevara u platnom prometu. Obrada takvih podataka obavlja se u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka.

Poglavlje 5.

Izvansudski pritužbeni postupci i postupak mirenjaPrigovor pružatelju platnih usluga

Članak 55.(1) Ako korisnik platnih usluga smatra da se pružatelj platnih usluga ne pridržava odredbi Glave II. i III. ovog Zakona, može pružatelju platnih usluga uputiti svoj prigovor.(2) Na prigovor iz stavka 1. ovog članka pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga dostaviti odgovor najkasnije u roku od sedam radnih dana od dana zaprimanja prigovora.(3) Ako pružatelj platnih usluga iz druge države članice pruža platne usluge na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika, prigovor iz stavka 1. ovog članka podnosi se podružnici ili zastupniku.

Pritužba nadležnom tijelu

Članak 56.(1) Korisnici platnih usluga i druge osobe s pravnim interesom, uključujući udruge potrošača, mogu nadležnom tijelu uputiti pritužbu protiv pružatelja platnih usluga iz članka 5. stavka 1. točaka 1., 2., 3., 9. i 10. ovog Zakona ako smatraju da je postupio protivno odredbama Glave II. ili III. ovog Zakona.(2) Nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka jest Hrvatska narodna banka.(3) Nakon zaprimanja pritužbe iz stavka 1. ovog članka Hrvatska narodna banka pozvat će pružatelja platnih usluga na kojeg se ta pritužba odnosi da dostavi svoje očitovanje i dokaze na koje se poziva. Pružatelj platnih usluga dužan je u roku koji odredi Hrvatska

55

narodna banka, a koji ne može biti dulji od sedam radnih dana od dana primitka poziva, dostaviti svoje očitovanje i dokaze na koje se poziva.(4) Ako povodom pritužbe Hrvatska narodna banka utvrdi da postoji osnovana sumnja da je pružatelj platnih usluga postupio protivno nekoj od odredbi Glave II. i III. ovog Zakona i time počinio prekršaj, pokrenut će prekršajni postupak pred Financijskim inspektoratom Republike Hrvatske.(5) Hrvatska narodna banka obavijestit će podnositelja pritužbe o svom nalazu.(6) Ako je podnositelj pritužbe potrošač, Hrvatska narodna banka uputit će ga u obavijesti iz stavka 5. ovog članka na mogućnost provođenja postupka mirenja pred tijelom iz članka 57. ovog Zakona.(7) Odredbe ovog članka primjenjuju se i na pritužbe protiv pružatelja platnih usluga iz članka 5. stavka 1. točaka 6., 7. i 8. ovog Zakona koji platne usluge u Republici Hrvatskoj pruža preko podružnice ili zastupnika.(8) Pritužbe protiv pružatelja platnih usluga iz članka 5. stavka 1. točaka 6., 7. i 8. ovog Zakona koji platne usluge u Republici Hrvatskoj pruža neposredno mogu se podnijeti Hrvatskoj narodnoj banci koja će o pritužbi obavijestiti nadležno tijelo matične države članice.(9) Nadzor nad primjenom članka 5. stavka 2., članka 12. stavka 1., članka 13. stavka 2., članka 27. stavka 6. i članka 65. stavka 4. ovog Zakona provodi Državni inspektorat u skladu s ovlastima utvrđenima zakonom.

Izvansudsko rješavanje spora

Članak 57.(1) U svim sporovima između korisnika platnih usluga koji je potrošač i pružatelja platnih usluga koji nastanu u primjeni odredbi ovog Zakona može se podnijeti prijedlog za mirenje Centru za mirenje Hrvatske gospodarske komore.(2) Mirenje pred Centrom za mirenje iz stavka 1. ovog članka provodi se u skladu s Pravilnikom o mirenju Hrvatske gospodarske komore.(3) Hrvatska gospodarska komora, uz suglasnost ministra financija, donijet će odluku o troškovima mirenja u potrošačkim sporovima, kojom će odrediti visinu naknada i nagrada te ostalih troškova postupka mirenja iz stavka 1. ovog članka.(4) Nagodba koja se sklopi u postupku mirenja pred Centrom iz stavka 1. ovog članka ima svojstvo ovršne isprave.(5) Sredstva za troškove mirenja pred Centrom za mirenje iz stavka 1. ovog članka osigurat će se u državnom proračunu.

transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija (članci 58. do 64.)

TRANSAKCIJSKI RAČUNI I IZVRŠENJE PLATNIH TRANSAKCIJA IZMEĐU KREDITNIH INSTITUCIJA

Transakcijski račun

Članak 58.

56

(1) Transakcijski račun jest tekući račun, odnosno žiroračun koji vodi jedan od sljedećih pružatelja platnih usluga:1) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,2) podružnica kreditne institucije iz druge države članice sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,3) podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i4) Hrvatska narodna banka.(2) Transakcijski račun jest i račun koji pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovog članka vodi za potrebe izvršavanja platnih transakcija u svoje ime.(3) Hrvatska narodna banka može osim računa iz stavka 1. i 2. ovog članka kao transakcijske račune propisati i druge račune za plaćanje koje vode pružatelji platnih usluga iz stavka 1. ovog članka.(4) Način otvaranja transakcijskih računa propisuje Hrvatska narodna banka.

Dostavljanje podataka za potrebe vođenja jedinstvenog registra računa

Članak 59.Pružatelj platnih usluga iz članka 58. stavka 1. ovog Zakona dužan je dostavljati podatke o otvorenim transakcijskim računima u skladu s propisom kojim se uređuje vođenje i sadržaj jedinstvenog registra računa u Republici Hrvatskoj.

Registar transakcijskih računa

Članak 60.(1) Pružatelj platnih usluga iz članka 58. stavka 1. ovog Zakona dužan je voditi registar transakcijskih računa koje je otvorio.(2) Registar iz stavka 1. ovog članka sadrži najmanje one podatke koje je pružatelj platnih usluga dužan dostavljati prema članku 59. ovog Zakona.(3) Hrvatska narodna banka može propisati i dodatne podatke koje mora sadržavati registar iz stavka 1. ovog članka.

Vodeći broj

Članak 61.(1) Vodeći broj jest identifikacijski broj pružatelja platnih usluga iz članka 58. stavka 1. ovog Zakona.(2) Vodeći broj pružatelju platnih usluga iz članka 58. stavka 1. ovog Zakona dodjeljuje Hrvatska narodna banka u odobrenju za pružanje platnih usluga.(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, Hrvatska narodna banka određuje vodeći broj pružatelju platnih usluga iz članka 58. stavka 1. točke 2. ovog Zakona samo na njegov zahtjev.(4) Hrvatska narodna banka vodi evidenciju vodećih brojeva koje je dodijelila i objavljuje ju na svojim internetskim stranicama.

57

Izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija

Članak 62.(1) Nacionalne platne transakcije u službenoj valuti Republike Hrvatske kod kojih su oba pružatelja platnih usluga osobe iz članka 58. stavka 1. ovog Zakona izvršavaju se preko platnih sustava.(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, pružatelj platnih usluga može izvršavati platne transakcije izvan platnog sustava preko drugog pružatelja platnih usluga, a na temelju ugovora s tim drugim pružateljem platnih usluga.(3) Pružatelj platnih usluga iz članka 58. stavka 1. točke 1. i 3. ovog Zakona dužan je o namjeri sklapanja ugovora iz stavka 2. ovog članka obavijestiti Hrvatsku narodnu banku najmanje 30 dana prije sklapanja ugovora i uz obavijest dostaviti detaljan opis modela izvršenja platnih transakcija.(4) Hrvatska narodna banka može propisati način otvaranja računa preko kojih se izvršava namira platnih transakcija iz stavka 1. ovog članka.

Transakcijski računi u Hrvatskoj narodnoj banci

Članak 63.Hrvatska narodna banka otvara i vodi transakcijske račune kreditnih institucija, transakcijske račune Republike Hrvatske i druge transakcijske račune u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje Hrvatske narodne banke.

Nalozi za plaćanje

Članak 64.Hrvatska narodna banka može propisati osnovne elemente i način popunjavanja naloga za plaćanje za izvršenje platnih transakcija preko transakcijskih računa.

za platni promet (članci 65. do 68.)

GLAVA V.

INSTITUCIJA ZA PLATNI PROMET

Poglavlje 1.

Statusne odredbe

Institucija za platni promet i pružanje platnih usluga

Članak 65.(1) Institucija za platni promet sa sjedištem u Republici Hrvatskoj jest pravna osoba koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje platnih usluga.(2) Hrvatska narodna banka izdaje odobrenje za pružanje jedne ili više platnih usluga iz članka 3. ovog Zakona.

58

(3) Pravna osoba može u sudski registar upisati platne usluge nakon što dobije odobrenje za pružanje platnih usluga od Hrvatske narodne banke.(4) Pravna osoba ne smije pružati platne usluge prije dobivanja odobrenja iz stavka 2. ovog članka i upisa djelatnosti pružanja platnih usluga u sudski registar.

Primjena odredbi Zakona o trgovačkim društvima

Članak 66.Na instituciju za platni promet primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima, osim ako nije drukčije propisano ovim Zakonom.

Temeljni kapital

Članak 67.(1) Temeljni kapital institucije za platni promet koja obavlja platne usluge iz članka 3. točke 6. ovog Zakona iznosi najmanje 150.000,00 kuna.(2) Temeljni kapital institucije za platni promet koja obavlja platne usluge iz članka 3. točke 7. ovog Zakona iznosi najmanje 400.000,00 kuna.(3) Temeljni kapital institucije za platni promet koja obavlja bilo koju platnu uslugu iz članka 3. točaka 1., 2., 3., 4. i 5. ovog Zakona iznosi najmanje 1.000.000,00 kuna.(4) Temeljni kapital iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka mora biti uplaćen u novcu.

Ostale djelatnosti koje institucija za platni promet može pružati

Članak 68.Osim platnih usluga institucija za platni promet može također:1) pružati operativne i s njima usko povezane pomoćne usluge kao što su osiguranje izvršenja platnih transakcija, usluge konverzije valuta potrebne za izvršenje platnih transakcija, usluge čuvanja te usluge pohranjivanja i obrade podataka,2) upravljati platnim sustavom u skladu s Glavom VI. ovog Zakona ili3) obavljati djelatnost koja nije platna usluga.

platni sustavi (članci 117.  do 132.)

PLATNI SUSTAVI

Poglavlje 1.

Osnivanje i rad platnih sustava u Republici Hrvatskoj

Platni sustav u Republici Hrvatskoj

Članak 117.Platni sustav u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: platni sustav) jest platni sustav čiji je barem jedan sudionik pružatelj platnih usluga koji je odobrenje za pružanje platnih usluga dobio od Hrvatske narodne banke i čiji je upravitelj osoba iz članka 118. stavka 2. ovog Zakona.

59

Upravitelj platnog sustava

Članak 118.(1) Platnim sustavom upravlja upravitelj platnog sustava.(2) Upravitelj platnog sustava može biti:1) institucija za platni promet sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,2) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,3) institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,4) druga pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj osnovana kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću,5) druga pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja može upravljati platnim sustavom prema posebnom zakonu,6) Hrvatska narodna banka i7) podružnica pravne osobe iz druge države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.(3) Osim što upravlja platnim sustavom, upravitelj platnog sustava može obavljati i druge djelatnosti ako zakonom kojim se uređuju te djelatnosti nije određeno drugačije.

Sudionici u platnom sustavu

Članak 119.(1) Sudionik u platnom sustavu može biti:1) pružatelj platnih usluga,2) upravitelj toga platnog sustava,3) drugi platni sustav i4) druga osoba u skladu s pravilima rada toga platnog sustava.(2) Pružatelj platnih usluga može sudjelovati u platnom sustavu i posredno, preko drugog pružatelja platnih usluga.(3) Pružatelj platnih usluga iz članka 5. stavka 1. točaka 1., 2., 3., 9. i 10. dužan je izvijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakom platnom sustavu u kojem sudjeluje neposredno ili posredno i o upravitelju toga platnog sustava, bez obzira na to posluje li taj sustav na području Republike Hrvatske ili druge države.

Platni sustavi uređeni podzakonskim aktom Hrvatske narodne banke

Članak 120.(1) Hrvatska narodna banka propisuje pravila rada platnog sustava kojim upravlja.(2) Hrvatska narodna banka može propisati pravila rada platnih sustava koji služe za obračun platnih transakcija iz članka 43. stavka 2. ovog Zakona, a kojima upravlja upravitelj iz članka 118. stavka 2. točke 5. ovog Zakona.

Odobrenje za rad platnog sustava

Članak 121.(1) Za rad platnog sustava potrebno je odobrenje Hrvatske narodne banke.(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, za rad platnog sustava nije potrebno odobrenje:

60

1) ako je upravitelj platnog sustava pružatelj platnih usluga koji upravlja platnim sustavom koji je dio kartične platne sheme ili platnim sustavom iz članka 130. stavka 2. točke 3. ovog Zakona ili2) ako je rad platnog sustava propisala Hrvatska narodna banka u skladu sa člankom 120. ovog Zakona.(3) Platni sustav iz stavka 1. ovog članka ne može započeti s radom prije nego Hrvatska narodna banka izda odobrenje za rad tog sustava.(4) Upravitelj platnog sustava dužan je obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o početku rada platnog sustava kojim upravlja u roku od 30 dana.(5) Upravitelj platnog sustava iz stavka 2. ovog članka dužan je zajedno s obavijesti iz stavka 4. ovog članka Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti i:1) izvadak iz sudskog registra u izvorniku ili ovjerenoj preslici ne stariji od 90 dana,2) pravila rada platnog sustava,3) ako se upravitelj platnog sustava osim upravljanjem platnim sustavom bavi i drugim djelatnostima, za osobe koje su odgovorne za upravljanje platnim sustavom podatke u skladu sa člankom 69. stavkom 2. točkom 10. ovog Zakona i4) naziv, sjedište ili mjesto poslovanja svakog sudionika u platnom sustavu.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad platnog sustava

Članak 122.(1) Upravitelj platnog sustava podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za rad platnog sustava Hrvatskoj narodnoj banci.(2) Zahtjevu iz stavka 1. potrebno je priložiti:1) statut, izjavu o osnivanju odnosno društveni ugovor upravitelja platnog sustava, a ako je podnositelj zahtjeva upisan u sudski registar, i izvadak iz sudskog registra u izvorniku ili ovjerenoj preslici ne stariji od 90 dana,2) zahtjev za suglasnost na pravila rada platnog sustava iz članka 129. stavka 3. ovog Zakona,3) opis informacijskog sustava kojim upravitelj platnog sustava dokazuje da je navedeni informacijski sustav primjeren, prikladan, pouzdan i zadovoljavajući u odnosu na obavljanje svih funkcija predviđenih pravilima rada platnog sustava,4) opis organizacijske, tehničke i kadrovske strukture uključujući strukturu upravitelja platnog sustava u vezi s upravljanjem platnim sustavom, a prema potrebi, opis korištenja eksternalizacije u vezi s upravljanjem platnim sustavom te opis povezivanja s drugim platnim sustavom,5) za članove uprave odnosno izvršne direktore upravitelja platnog sustava, odnosno ako se upravitelj platnog sustava osim upravljanjem platnim sustavom bavi i drugim djelatnostima, za osobe koje su odgovorne za upravljanje platnim sustavom podatke u skladu sa člankom 69. stavkom 2. točkom 10. ovog Zakona i6) naziv, sjedište ili mjesto poslovanja svakog sudionika u platnom sustavu.(3) Osim dokumenata iz stavka 2. ovog članka Hrvatska narodna banka može u tijeku postupka obrade zahtjeva zatražiti i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za odlučivanje o izdavanju odobrenja.(4) Iznimno, Hrvatska narodna banka podatke o nekažnjavanju za kaznena djela iz stavka 2. točke 5. ovog članka dobiva iz kaznene evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva.

61

(5) Za fizičku osobu koja nije državljanin Republike Hrvatske podatkom iz stavka 2. točke 5. ovog članka smatrat će se podatak o nekažnjavanju za djela koja u svom opisu odgovaraju tim djelima, a koji nije stariji od tri mjeseca.

Izdavanje odobrenja za rad platnog sustava

Članak 123.(1) Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje za rad platnog sustava ako pravila rada platnog sustava ispunjavaju uvjete za suglasnost iz članka 129. ovoga Zakona te ako na temelju zahtjeva i dokumentacije iz članka 122. ovog Zakona te informacija kojima raspolaže ocijeni da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:1) ako osobe predložene za članove uprave upravitelja platnog sustava, odnosno u slučaju da se upravitelj platnog sustava osim upravljanjem platnim sustavom bavi i drugim djelatnostima, ako osobe koje su odgovorne za upravljanje platnim sustavom imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo za upravljanje platnim sustavom,2) ako je informacijski sustav primjeren, prikladan, pouzdan i zadovoljavajući u odnosu na obavljanje svih funkcija predviđenih pravilima rada platnog sustava,3) ako iz dokumentacije ili iz informacija kojima raspolaže proizlazi da ne postoje drugi razlozi koji ugrožavaju ili bi mogli ugroziti siguran i stabilan rad platnog sustava.(2) Pri ocjeni dobrog ugleda na odgovarajući način primjenjuje se članak 70. stavak 2. ovoga Zakona.(3) Hrvatska narodna banka može se, prije izdavanja odobrenja za rad platnog sustava, savjetovati s drugim nadležnim tijelima, a u svrhu bolje ocjene podnesenog zahtjeva.

Odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad platnog sustava

Članak 124.Hrvatska narodna banka odbit će zahtjev za izdavanje odobrenja za rad platnog sustava ako ocijeni da nije ispunjen neki od uvjeta iz članka 123. ovog Zakona.

Oduzimanje odobrenja za rad platnog sustava

Članak 125.(1) Hrvatska narodna banka oduzet će odobrenje za rad platnog sustava ako:1) platni sustav ne započne s radom u roku od 12 mjeseci od dana izdavanja odobrenja za rad platnog sustava,2) upravitelj platnog sustava Hrvatskoj narodnoj banci dostavi obavijest o prestanku rada sustava,3) platni sustav prestane s radom dulje od šest mjeseci neprekidno ili4) dobije odobrenje na temelju neistinite ili netočne dokumentacije, odnosno neistinito prezentiranih podataka koji su bitni za upravljanje platnim sustavom.(2) Hrvatska narodna banka može oduzeti odobrenje za rad platnog sustava:1) ako bi nastavak rada platnog sustava mogao ugroziti stabilnost platnog prometa,2) ako više nisu ispunjeni uvjeti na temelju kojih je dano odobrenje za rad platnog sustava,3) ako upravitelj platnog sustava na bilo koji način onemogućuje obavljanje nadzora nad radom platnog sustava ili

62

4) ako upravitelj platnog sustava ne izvršava nadzorne mjere koje je naložila Hrvatska narodna banka.

Rješenje o oduzimanju odobrenja za rad platnog sustava

Članak 126.(1) Hrvatska narodna banka dostavit će upravitelju platnog sustava rješenje o oduzimanju odobrenja za rad platnog sustava u roku od tri dana od dana njegova donošenja.(2) Hrvatska narodna banka dužna je izdati priopćenje za javnost o oduzimanju odobrenja za rad platnog sustava.

Prestanak važenja odobrenja za rad platnog sustava

Članak 127.Odobrenje za rad platnog sustava prestaje važiti:1) danom donošenja odluke o likvidaciji upravitelja platnog sustava,2) danom donošenja odluke o otvaranju stečajnog postupka nad upraviteljem platnog sustava,3) danom brisanja upravitelja platnog sustava iz sudskog registra u slučajevima pripajanja, spajanja i razdvajanja ili4) danom dostave rješenja o oduzimanju odobrenja za rad platnog sustava upravitelju platnog sustava, odnosno danom koji je određen u rješenju o oduzimanju odobrenja.

Osnivanje podružnice pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske za upravljanje platnim sustavom na području Republike Hrvatske

Članak 128.Na pravnu osobu sa sjedištem izvan Republike Hrvatske koja namjerava upravljati platnim sustavom preko podružnice na području Republike Hrvatske na odgovarajući način primjenjuju se članci 121., 122., 123., 124., 125., 126. i 127. ovog Zakona.

Pravila rada platnog sustava

Članak 129.(1) Platni sustav dužan je poslovati prema pravilima rada tog platnog sustava.(2) Pravila rada platnog sustava uređuju standardizirane postupke i zajednička pravila za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija između njegovih sudionika.(3) Hrvatska narodna banka daje suglasnost na pravila rada platnog sustava na zahtjev upravitelja platnog sustava.(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, Hrvatska narodna banka ne daje suglasnost na pravila rada platnog sustava iz članka 121. stavka 2. ovog Zakona.(5) Pravila rada platnog sustava sadrže najmanje:1) sudionike u platnom sustavu prema vrsti i opis njihove uloge u platnom sustavu,2) uvjete za sudjelovanje i prestanak sudjelovanja sudionika u platnom sustavu,3) platne transakcije koje se obračunavaju i/ili namiruju u platnom sustavu prema vrstama platnih usluga,4) osnovna načela obračuna i/ili namire platnih transakcija,

63

5) valutu odnosno valute s kojima se posluje u platnom sustavu,6) način i uvjete izvršenja platnih transakcija, njihov oblik i sadržaj,7) postupke informiranja sudionika o obračunu i/ili namiri,8) način zaštite podataka od zlouporabe i9) trenutak prihvata i neopozivosti naloga za prijenos te postupke u slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom, ako se radi o platnim sustavima na koje se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima.(6) Hrvatska narodna banka izdat će suglasnost na pravila rada platnog sustava ako ocijeni da pravila rada sadrže elemente iz stavka 5. ovog članka i ako ocijeni da primjena pravila rada osigurava primjerenu zaštitu od sustavnog rizika i od drugih mogućih rizika vezanih uz funkcioniranje platnog sustava.(7) Pravila rada platnog sustava ne mogu se naknadno izmijeniti bez prethodne suglasnosti Hrvatske narodne banke.(8) Iznimno od stavka 7. ovog članka, suglasnost nije potrebna za izmjenu pravila rada platnog sustava u dijelu iz stavka 5. točke 6., 7., 8. i 9. ovog članka.(9) Uz zahtjev iz stavka 3. ovog članka upravitelj je dužan priložiti izmijenjena pravila rada kao i dokumentaciju iz članka 122. stavka 2. točke 3. i 4. ovog Zakona.(10) Na postupak izdavanja suglasnosti na pravila rada platnog sustava na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 123. i 124. ovog Zakona.

Pristup platnim sustavima

Članak 130.(1) Pravila rada kojima se uređuje pristup pružatelja platnih usluga pojedinom platnom sustavu moraju biti objektivna, nediskriminirajuća i razmjerna, te ne mogu ograničavati pristup više nego što je potrebno za osiguranje od posebnih rizika poput rizika namire, operativnog rizika i rizika poslovanja te za zaštitu financijske i operativne stabilnosti platnog sustava. Platni sustavi ne smiju pružateljima platnih usluga ili drugim platnim sustavima nametati nijedno od sljedećih ograničenja:1) ograničavajuća pravila efektivnog sudjelovanja u drugim platnim sustavima,2) ograničenja kojima se na diskriminatoran način utvrđuju prava i obveze pojedinih pružatelja platnih usluga u odnosu na druge pružatelje platnih usluga i3) bilo kakvo ograničenje na temelju vrste pružatelja platnih usluga.(2) Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se:1) na platne sustave koji posluju u skladu sa zakonom koji uređuje konačnost namire u platnim sustavima,2) na platne sustave koji se sastoje isključivo od pružatelja platnih usluga koji pripadaju skupini subjekata povezanih kapitalom, gdje jedan od povezanih subjekata obavlja stvarnu kontrolu nad ostalim povezanim subjektima ili3) na platne sustave u kojima jedini pružatelj platnih usluga (bilo kao pojedinačni subjekt ili kao grupa):a) djeluje ili može djelovati kao pružatelj platnih usluga i za platitelja i za primatelja plaćanja, te je isključivo odgovoran za upravljanje platnim sustavom ib) ovlasti druge pružatelje platnih usluga da sudjeluju u platnom sustavu, a oni nemaju pravo ugovarati međusobne naknade u vezi s platnim sustavom, ali imaju pravo utvrđivanja vlastitih cijena u odnosu na platitelje i primatelje plaćanja.

Dužnosti upravitelja platnog sustava

64

Članak 131.(1) Upravitelj platnog sustava dužan je osigurati svakodobno sigurno i stabilno funkcioniranje platnog sustava.(2) Upravitelj platnog sustava osobito je dužan, razmjerno vrsti, opsegu i složenosti poslova koji proizlaze iz pravila rada platnog sustava, osigurati:1) da platni sustav ima primjeren, prikladan, pouzdan i zadovoljavajući informacijski sustav za obavljanje svih funkcija u skladu s pravilima rada platnog sustava kao i plan kontinuiteta poslovanja,2) organizacijsku strukturu s dobro definiranim, preglednim i dosljednim linijama ovlasti i odgovornosti, uključujući kadrovsku strukturu i3) upravljanje rizicima kojima je platni sustav izložen ili bi mogao biti izložen.(3) Hrvatska narodna banka može pobliže propisati uvjete kojima treba udovoljavati platni sustav i dužnosti upravitelja iz ovog članka.

Eksternalizacija

Članak 132.(1) Upravitelj platnog sustava može eksternalizirati određene aktivnosti vezane uz rad platnog sustava. O namjeravanoj eksternalizaciji dužan je, prije sklapanja ugovora s pružateljem usluga eksternalizacije, obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.(2) Upravitelj platnog sustava dužan je osigurati da namjeravana eksternalizacija ispunjava sljedeće uvjete:1) da ne mijenja odnos i obveze upravitelja platnog sustava prema sudionicima u platnom sustavu,2) da ne dovodi u pitanje usklađenost rada platnog sustava s pravilima rada, ovim Zakonom i podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona i3) da ne narušava mogućnost obavljanja nadzora od strane Hrvatske narodne banke.(3) Upravitelj platnog sustava odgovara za štetu koju prouzroči pružatelj usluga eksternalizacije u vezi s pružanjem eksternalizirane aktivnosti.(4) Upravitelj platnog sustava dužan je osigurati da Hrvatska narodna banka može obaviti izravni nadzor na lokaciji pružanja usluga, odnosno kod pružatelja usluga eksternalizacije, te osigurati pristup dokumentaciji i podacima koji su povezani s eksternalizacijom, a u posjedu su pružatelja usluga eksternalizacije.(5) Hrvatska narodna banka može pobliže propisati uvjete za eksternalizaciju aktivnosti vezanih uz rad platnog sustava.

65

4. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (»Narodne novine«, broj 91/10. i 112/12.), i to:

provedba ovrhe na novčanim sredstvima (članci 4. do 11.)

I.1. PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMAČlanak 4.

(1) Ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima.(2) Ovrha se ne provodi na novčanim sredstvima, odnosno računima izuzetima od ovrhe zakonom.(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni, porezni i carinski postupak. 

Dostava osnove za plaćanje 

Članak 5.(1) Nadležno tijelo, odnosno ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje Agenciji, u izvorniku ili otpravku, neposrednom dostavom, preporučenom pošiljkom, preko javnog bilježnika ili opunomoćenika, odnosno na drugi način uređen posebnim propisom.

(2) Osnova za plaćanje može se dostaviti i kao elektronička isprava u skladu sa zakonom kojim se uređuje uporaba elektroničke isprave.

(3) Ovrhovoditelj uz osnovu za plaćanje za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca koju dostavlja Agenciji, prilaže i zahtjev s podacima potrebnim za provedbu ovrhe prema odredbama ovoga Zakona. Obrazac zahtjeva sastavni je dio Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje

Članak 6.(1) Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje (u daljnjem tekstu: Očevidnik) jedinstvena je baza podataka o redoslijedu primitaka osnova za plaćanje i stanju njihove izvršenosti po pojedinom ovršeniku.(2) Osnovu za plaćanje Agencija upisuje u Očevidnik prema trenutku (datum, sat i minuta) primitka.(3) Očevidnik sadrži podatke o primljenim, vraćenim, izvršenim i neizvršenim osnovama za plaćanje.

66

(4) Agencija vodi Očevidnik u elektroničkom obliku.

 Redoslijed izvršenja osnove za plaćanje

 Članak 7.

Agencija daje naloge za izvršavanje osnova za plaćanje onim redoslijedom kojim su upisane u Očevidnik ako drugim zakonom nije drugačije propisano. 

Način izvršenja osnove za plaćanje 

Članak 8.(1) Osnova za plaćanje izvršava se najprije na računima, a zatim na oročenim novčanim sredstvima.(2) Agencija daje nalog bankama za izvršenje osnove za plaćanje onim redom kojim su računi navedeni u osnovi za plaćanje, na način da se osnova za plaćanje izvršava na svim računima u pojedinoj banci.(3) Ako u osnovi za plaćanje nisu navedeni računi na kojima se ovrha provodi, ovrha se provodi redom, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa.(4) Ako osnova za plaćanje nije izvršena na računima, a ovršenik ima oročena novčana sredstva, osnova za plaćanje izvršava se na oročenim novčanim sredstvima prema članku 10. ovoga Zakona. 

Postupak izvršenja osnove za plaćanje 

Članak 9.(1) Agencija daje nalog banci da u roku propisanom pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje. Banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju.(2) Pod raspoloživim novčanim sredstvima po računima iz stavka 1. ovoga članka ne smatra se odobreno prekoračenje na računu ovršenika na temelju kredita banke.

(3) Ako nalog iz stavka 1. ovoga članka nije izvršen u cijelosti, banka će prema nalogu Agencije zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u nalogu iz stavka 1. ovoga članka, sve do novoga naloga Agencije.(4) Postupak iz stavka 1. i 3. ovoga članka Agencija ponavlja pojedinačno od banke do banke prema članku 8. stavku 2., odnosno članku 8. stavku 3. ovoga Zakona.

(5) Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti nakon provedenog postupka sukladno stavku 1. ovoga članka, Agencija daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima.(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, Agencija u Jedinstveni registar računa stavlja oznaku blokade ovršenikovih računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

67

(7) Nakon blokade ovršenikovih računa i zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, banke su dužne najmanje jednom dnevno Agenciji dostavljati podatak o priljevu novčanih sredstava, sve do naloga Agencije za deblokadu računa i slobodno raspolaganje sredstvima. Priljev novčanih sredstava koristi se isključivo za izvršenje naloga zbog kojeg je ovršenikov račun blokiran, sve do izvršenja osnove za plaćanje.

(8) Nakon izvršenja osnove za plaćanje, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

(9) Ako tražbina iz osnove za plaćanje nije namirena u cijelosti, Agencija će na zahtjev ovrhovoditelja i/ili nadležnog tijela izdati potvrdu o nemogućnosti namirenja, u roku od osam dana od dana primitka takvog zahtjeva.

(10) Agencija i banke dužne su osigurati tehničke uvjete za međusobnu razmjenu naloga i podataka.(11) Ministar financija detaljnije propisuje način i postupak izvršenja osnove za plaćanje, način i rokove razmjene naloga i podataka između Agencije i banke, način davanja podataka iz Očevidnika te tehničke uvjete koje su Agencija i banke dužne osigurati za međusobnu razmjenu podataka. 

Postupak izvršenja osnove za plaćanje na oročenim novčanim sredstvima 

Članak 10.(1) Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti na novčanim sredstvima po svim ovršenikovim računima, oročena novčana sredstva, uključujući kamate, koriste se za izvršenje osnove za plaćanje po isteku ugovora o oročenju te se smatraju priljevom novčanih sredstava prema članku 9.stavku 7. ovoga Zakona.(2) Banka i ovršenik ne smiju produžiti niti mijenjati ugovor o oročenju za vrijeme zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.(3) Dospjele kamate koje se prema ugovoru o oročenju isplaćuju za vrijeme zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima koriste se za izvršenje osnove za plaćanje te se smatraju priljevom novčanih sredstava prema članku 9. stavku 7. ovoga Zakona.(4) Ovršenik može radi izvršenja osnove za plaćanje za vrijeme zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima raskinuti ugovor o oročenju.(5) Ministar financija detaljnije propisuje izvršenje osnove za plaćanje na oročenim novčanim sredstvima. 

Izvršenje naloga 

Članak 11.(1) Ako je određen prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja ili drugi račun naveden u osnovi za plaćanje, odnosno ako je određen drugi način isplate, smatra se da je nalog izvršen onda kada je banka teretila ovršenikov račun u skladu sa standardima korištenja bankovnih tehnologija. Banka je dužna bez odgađanja o tome obavijestiti Agenciju.(2) Ako ovršenik ima račun u istoj banci u kojoj ovrhovoditelj ima otvoren račun, banka je dužna isti dan teretiti račun ovršenika i odobriti račun ovrhovoditelja.

68

(3) Ako su račun ovršenika i račun ovrhovoditelja u različitim bankama, banka koja provodi nalog dužna je isti radni dan, a najkasnije sljedeći radni dan odobriti račun banke u kojoj ovrhovoditelj ima otvoren račun, a ta je banka dužna isti radni dan odobriti račun ovrhovoditelja i omogućiti mu raspolaganje novčanim sredstvima.

(4) Ako je određena pljenidba novčanih sredstava ili mjera osiguranja, smatra se da je nalog izvršen onda kada je banka zaplijenila novčana sredstva na računu ovršenika i/ili oročena novčana sredstva ili kada je ovršeniku ili trećoj osobi na temelju naloga ovršenika zabranila odnosno uskratila isplatu s računa i/ili oročenih novčanih sredstava. Banka je dužna bez odgađanja o tome obavijestiti Agenciju.(5) Agencija je dužna izdati specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje na zahtjev ovrhovoditelja odnosno ovršenika i nadležnog tijela.

postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade računa (članci 14. do 16.)

Članak 14.(1) Obračunsko plaćanje je namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja.

(2) Ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. 

Plaćanje gotovim novcem 

Članak 15.Ovršenik – poslovni subjekt ne smije svoje obveze plaćati gotovim novcem ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, a gotov novac koji je primio obavljajući registriranu djelatnost dužan je položiti na račun u banci. 

Plaćanje preko institucije za platni promet 

Članak 16.(1) Ovršenik – poslovni subjekt ne smije plaćati preko institucije za platni promet ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

(2) Institucija za platni promet iz stavka 1. ovoga članka jest pravna osoba koja na temelju zakona koji uređuje platni promet može pružati usluge platnog prometa u Republici Hrvatskoj

jedinstveni registar računa (članci 22. do 24.)

69

JEDINSTVENI REGISTAR RAČUNA 

Vođenje i dostava podataka 

Članak 22.(1) Jedinstveni registar računa jest elektronička baza podataka koja sadrži račune poslovnih subjekata, građana, Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te račune obveznika dostave iz stavka 3. ovoga članka.(2) Agencija vodi Jedinstveni registar računa.

(3) Obveznici dostave podataka u Jedinstveni registar računa jesu Hrvatska narodna banka, banke, stambene štedionice i kreditne unije.(4) Osim podataka o računima iz stavka 1. ovoga članka, Jedinstveni registar računa sadrži i podatke o oročenim novčanim sredstvima, ugovorima o stambenoj štednji i depozitima u kreditnim unijama, poslovnih subjekata i građana.(5) Hrvatska narodna banka i banke dužne su dnevno dostavljati u Jedinstveni registar računa podatke o otvorenim računima i podatke o promjenama po računima iz stavka 1. ovoga članka.(6) Banke, stambene štedionice i kreditne unije dužne su dnevno u Jedinstveni registar računa dostavljati podatke iz stavka 4. ovoga članka i podatke o njihovim promjenama.(7) Podaci koje obveznici iz stavka 3. ovoga članka dostavljaju u Jedinstveni registar računa ne sadrže podatke o stanju na računu, a niti podatke o stanju novčanih sredstava koje poslovni subjekt i građanin ima po osnovi ugovora navedenih u stavku 4. ovoga članka.(8) Na obveznike dostave podataka iz stavka 1. i 4. ovoga članka ne odnosi se obveza čuvanja bankovne tajne sukladno zakonu kojim se uređuju kreditne institucije, odnosno obveza čuvanja povjerljivih podataka sukladno zakonu kojim se uređuju kreditne unije.(9) Ministar financija detaljnije propisuje sadržaj Jedinstvenog registra računa, obuhvat podataka, način i rokove dostave podataka, korištenje i davanje podataka te uvid u podatke iz Jedinstvenog registra računa. 

Javni podaci, uvid i davanje podataka 

Članak 23.(1) Javni podaci u Jedinstvenom registru računa jesu podaci o poslovnom subjektu, a to su:– osobni identifikacijski broj,– tvrtka ili naziv, odnosno ime i prezime,– sjedište i adresa,– broj transakcijskog računa i naziv banke koja vodi račun,– oznaka blokade računa,– datum otvaranja i zatvaranja transakcijskog računa,– drugi podaci o transakcijskom računu poslovnog subjekta.

(2) Agencija će podnositelju na temelju njegova pisanog zahtjeva osigurati uvid u javne podatke u Jedinstvenom registru računa ili će mu ih dati u pisanom obliku.(3) Podaci iz Jedinstvenog registra računa koji se odnose na građane nisu javni i na njih se primjenjuje zakon kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

70

(4) Podatke koji nisu javni Agencija daje na temelju pisanog zahtjeva suda ili drugoga nadležnog tijela.(5) Ministar financija propisuje naknadu za uvid i davanje podataka iz Jedinstvenog registra računa.Odgovornost za točnost podatakaČlanak 24.(1) Hrvatska narodna banka, banke, stambene štedionice i kreditne unije odgovorne su za točnost podataka i redovitost njihove dostave u Jedinstveni registar računa.(2) Agencija je odgovorna za istovjetnost podataka u Jedinstvenom registru računa s podacima koje su dostavile Hrvatska narodna banka, banke, stambene štedionice i kreditne unije. 

5. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (»Narodne novine«, broj 87/08. i 25/12.), i to:

71

Članak 1.Ovim se Zakonom propisuju:1. mjere i radnje u bankarskom i nebankarskom financijskom poslovanju te u novčarskom i drugom poslovanju koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma,

2. obveznici provedbe mjera i radnji koji su dužni postupati prema ovom Zakonu,

3. nadzor nad obveznicima u provedbi mjera i radnji u bankarskom i nebankarskom financijskom poslovanju te u novčarskom i drugom poslovanju koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma,

4. zadaće i nadležnosti Ureda za sprječavanje pranja novca (u daljnjem tekstu: Ured) kao financijsko-obavještajne jedinice,5. međunarodna suradnja Ureda,

6. nadležnosti i postupci drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima u otkrivanju pranja novca i financiranja terorizma,7. druga pitanja značajna za razvoj preventivnog sustava u sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.(2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na sprječavanje pranja novca odgovarajuće se primjenjuju i na sprječavanje financiranja terorizma u cilju sprječavanja i otkrivanja aktivnosti pojedinaca, pravnih osoba, skupina i organizacija u vezi s financiranjem terorizma.

temeljni pojmovi  (članak 2. i 3.)

Temeljni pojmovi

Članak 2.Temeljni pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:1) pranje novca podrazumijeva izvršavanje radnji kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine za koju postoji sumnja da je pribavljena na nezakonit način u zemlji ili inozemstvu, uključujući:– zamjenu ili bilo kakav drugi prijenos novca ili druge takve imovine,– prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije, raspolaganja, kretanja, vlasništva ili prava u vezi s novcem ili drugom takvom imovinom,– stjecanje, posjedovanje ili uporaba novca ili druge takve imovine;2) financiranje terorizma podrazumijeva osiguravanje ili prikupljanje sredstava, odnosno pokušaj osiguravanja ili prikupljanja sredstava, zakonitih ili nezakonitih, na bilo koji način, izravno ili neizravno, s namjerom da se upotrijebe ili sa znanjem da će biti upotrijebljena, u cijelosti ili dijelom, za počinjenjeterorističkoga kaznenog djela, od strane terorista ili terorističke organizacije.

Značenje drugih pojmova

72

Članak 3.Drugi pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:1. Ured jest Ured za sprječavanje pranja novca;2. Financijsko-obavještajna jedinica:a) domaća financijsko-obavještajna jedinica jest Ured za sprječavanje pranja novca,b) strana financijsko-obavještajna jedinica jest središnje nacionalno tijelo za zaprimanje, analizu i prosljeđivanje obavijesti o sumnjivim transakcijama u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma u državi članici ili trećoj državi;3. država članica jest država članica Europske unije ili država potpisnica Sporazuma o osnivanju Europskoga gospodarskog prostora;4. treća država jest država koja nije članica Europske unije ili potpisnica Sporazuma o osnivanju Europskoga gospodarskog prostora;5. imovina jesu sva sredstva, materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, te isprave ili instrumenti u bilo kojem obliku, uključujući elektronički ili digitalni, kojima se dokazuje vlasništvo ili pravo vlasništva nad imovinom;6. sredstva jesu financijska sredstva i koristi bilo koje vrste uključujući:a) gotovinu, čekove, novčana potraživanja, mjenice, novčane doznake i druga sredstva plaćanja,b) uložena sredstva kod obveznika,c) financijske instrumente određene zakonom koji uređuje tržište kapitala kojima se trguje javnom ili privatnom ponudom, uključujući dionice i udjele, certifikate, dužničke instrumente, obveznice, garancije i izvedene financijske instrumente,d) ostale isprave kojima se dokazuju prava na financijskim sredstvima ili drugim financijskim izvorima,e) kamate, dividende i druge prihode od sredstava,f) potraživanja, kredite i akreditive;7. obveznici su pravne i fizičke osobe koje su obvezne poduzimati mjere i radnje radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma u skladu s ovim Zakonom;8. ovlaštena osoba i njezin zamjenik jesu osobe koje imenuje obveznik, te koje su ovlaštene i odgovorne za provođenje mjera i radnji koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma koje su propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na osnovu njega;9. osobe koje obavljaju profesionalne djelatnosti jesu pravne i fizičke osobe koje djeluju u okviru svojih profesionalnih djelatnosti, a to su: odvjetnik, odvjetničko društvo, javni bilježnik, revizorsko društvo, samostalni revizor, fizičke i pravne osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja;10. druge pravne osobe odnosno s njima izjednačeni subjekti, jesu udruge, zaklade i fundacije te ostale pravne osobe koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost, kao i vjerske zajednice i udruge koje nemaju svojstvo pravne osobe te drugi subjekti koji nemaju pravnu osobnost, ali samostalno nastupaju u pravnom prometu;11. elektronički novac i elektronički nositelj podataka imaju isto značenje kao u propisima kojima se uređuje elektroničko poslovanje;12. kreditna institucija pojam je koji se koristi za obveznike iz članka 4. stavka 2. točke 1., 2., 3. i 11. ovoga Zakona, a ima isto značenje kao u zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija;13. financijska institucija pojam je koji se koristi za obveznike iz članka 4. stavak 2. točke 4., 5., 7., 8., 9., 10., 12., 15. a) do i) ovoga Zakona i za institucije država članica koje

73

obavljaju istovrsne poslove kao navedeni obveznici;14. poslovni odnos jest svaki poslovni ili drugi ugovorni odnos koji stranka uspostavi ili sklopi kod obveznika i povezan je s obavljanjem djelatnosti obveznika;15. gotovina iz članka 40. ovoga Zakona jesu novčanice i kovani novac koji je u optjecaju kao zakonsko sredstvo plaćanja;16. gotovina iz članka 74. ovoga Zakona ima isto značenje kao u Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća br. 1889/2005 od 26. listopada 2005. o kontroli ulaska i izlaska gotovine iz Europske unije;17. transakcijski račun ili račun za obavljanje platnog prometa ima isto značenje kao u zakonu koji uređuje usluge u platnom prometu;18. transakcija jest svaki primitak, izdatak, prijenos s računa na račun, zamjena, čuvanje, raspolaganje i drugo postupanje s novcem ili drugom imovinom kod obveznika;19. gotovinska transakcija jest svaka transakcija pri kojoj obveznik od stranke primi gotov novac, odnosno stranci preda gotov novac u posjedovanje i na raspolaganje;20. sumnjiva transakcija jest svaka transakcija za koju obveznik i/ili nadležno tijelo procijeni da u vezi s njom ili s osobom koja obavlja transakciju postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, odnosno da transakcija uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih aktivnosti;21. osoba koja pruža poduzetničke ili fiducijarne usluge jest svaka pravna ili fizička osoba koja kao svoju poslovnu djelatnost obavlja za treće osobe neku od ovih usluga:a) osniva pravne osobe,b) obavlja funkciju predsjednika ili člana uprave ili drugoj osobi omogućava obavljati funkciju predsjednika ili člana uprave, poslovođe ili ortaka, a pri tome se ne radi o stvarnom obavljanju poslovodne funkcije, odnosno ta osoba ne preuzima poslovni rizik u vezi s kapitalnim ulogom u pravnoj osobi u kojoj je formalno član ili ortak,c) pravnoj osobi osigurava registrirano sjedište ili unajmljenu poslovnu, poštansku ili upravnu adresu i druge s tim povezane usluge,d) obavlja funkciju ili drugoj osobi omogućava obavljati funkciju upravitelja ustanove, fonda ili sličnoga pravnog subjekta stranog prava koji prima, upravlja ili dijeli imovinska sredstva za određenu namjenu, pri čemu definicija ne obuhvaća društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima,e) koristi ili drugoj osobi omogućava korištenje tuđih dionica radi ostvarenja prava glasa, osim ako je riječ o društvu čijim se financijskim instrumentima trguje na burzi ili uređenom javnom tržištu za koja u skladu s propisima Europske unije ili međunarodnim standardima vrijede zahtjevi za objavljivanjem podataka;22. društva koja obavljaju određene usluge platnog prometa, uključujući prijenos novca, jesu pravne osobe koje obavljaju financijske usluge primanja gotovine, čekova ili drugih sredstava plaćanja na jednoj lokaciji, a potom povezivanjem, obavještavanjem, prijenosom ili korištenjem mreže pomoću koje se obavlja prijenos novca odnosno vrijednosti, isplaćuju odgovarajuću svotu novca u gotovini ili u drugom obliku primatelju na drugoj lokaciji. Transakcije koje se obavljaju takvim uslugama mogu uključivati jednog ili više posrednika i konačnu isplatu trećoj osobi;23. neprofitne organizacije jesu udruge, zaklade, fundacije, vjerske zajednice i druge osobe koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost;24. stvarni vlasnik pojam je koji označuje:a) fizičku osobu koja je konačni vlasnik stranke odnosno koja nadzire ili na drugi način upravlja pravnom osobom ili drugim subjektom (ako je stranka pravna osoba) ilib) fizičku osobu koja kontrolira drugu fizičku osobu u čije se ime obavlja transakcija ili

74

koja obavlja aktivnost (ako je stranka fizička osoba);25. identifikacija stranke jest postupak koji uključuje:a) prikupljanje podataka o strankama na temelju vjerodostojnih, neovisnih i objektivnih izvora, odnosno provjeravanje prikupljenih podataka o strankama ako su ti podaci bili već prije prikupljeni;b) utvrđivanje stvarnog identiteta stranke na temelju vjerodostojnih, neovisnih i pouzdanih izvora, odnosno provjeravanje istovjetnosti, ako je identitet stranke bio već prije utvrđen;26. korespondentni odnos jest odnos između domaće kreditne institucije i strane kreditne odnosno druge institucije koji nastaje otvaranjem računa strane institucije kod domaće kreditne institucije;27. fiktivna banka (virtualna, tzv. shell banka) jest banka odnosno druga kreditna institucija koja obavlja istovrsne djelatnosti koja je registrirana u državi u kojoj ne obavlja svoju djelatnost i koja nije povezana s nadgledanom ili na koji drugi način kontroliranom financijskom grupom;28. factoring je otkup potraživanja s regresom ili bez njega;29. forfaiting je izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja, osiguranih financijskim instrumentom;30. službeni osobni dokument jest svaka javna isprava s fotografijom osobe koju izdaje nadležno državno domaće ili strano tijelo, a sa svrhom identifikacije osobe;31. burza i uređeno javno tržište pojmovi su koji imaju isto značenje kao u zakonu kojim je uređeno tržište kapitala;32. poslovi životnih osiguranja jesu poslovi koji su kao takvi određeni zakonom kojim je uređeno poslovanje društava za osiguranje;33. informacija o djelatnosti stranke koja je fizička osoba jest podatak o privatnom ili profesionalnom statusu (zaposlenik, umirovljenik, student, nezaposlen itd.), odnosno podatak o aktivnosti stranke (na sportskom, kulturno–umjetničkom, znanstvenoistraživačkom, obrazovnom ili drugom srodnom području) koji je osnova za stvaranje poslovnog odnosa;34. strane politički izložene osobe jesu sve fizičke osobe sa stalnim prebivalištem ili uobičajenim boravištem u stranoj državi koje djeluju ili su u posljednjoj godini (ili dulje) djelovale na istaknutoj javnoj dužnosti, uključujući i članove njihove uže obitelji ili osobe za koje je poznato da su bliski suradnici takvih osoba,35. rizik pranja novca ili financiranja terorizma jest rizik da će stranka zlouporabiti financijski sustav za pranje novca ili financiranje terorizma, odnosno da će neki poslovni odnos, transakcija ili proizvod biti posredno ili neposredno upotrijebljeni za pranje novca ili financiranje terorizma.

Obveznici provedbe mjera

mjere radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma (članci 4. do 43.)

Članak 4.(1) Mjere, radnje i postupci za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma određeni ovim Zakonom provode se prije i/ili prilikom svake transakcije, kao i pri sklapanju pravnih poslova kojima se stječe ili koristi imovina te u ostalim oblicima raspolaganja novcem, pravima i drugom imovinom koji mogu poslužiti za pranje novca i

75

financiranje terorizma.(2) Obveznici provedbe mjera i radnji iz stavka 1. ovoga članka jesu:1. banke, podružnice banaka država članica, podružnice banaka trećih država i banke država članica koje su ovlaštene neposredno obavljati poslove u Republici Hrvatskoj,2. štedne banke,3. stambene štedionice,4. kreditne unije,5. društva koja obavljaju određene usluge platnog prometa, uključujući i prijenos novca,6. Hrvatska pošta,7. društva za upravljanje investicijskim fondovima, poslovne jedinice društava za upravljanje trećih država, društva za upravljanje država članica koje u Republici Hrvatskoj imaju poslovnu jedinicu, odnosno koja su ovlaštene za neposredno obavljanje poslova upravljanja fondovima na području Republike Hrvatske i treće osobe kojima je dopušteno, u skladu sa zakonom koji uređuje rad fondova, povjeriti obavljanje pojedinih poslova od strane društava za upravljanje,8. mirovinska društva,9. društva ovlaštena za poslove s financijskim instrumentima i podružnice inozemnih društava za poslove s financijskim instrumentima u Republici Hrvatskoj,10. društva za osiguranje koja imaju odobrenje za obavljanje poslova životnih osiguranja, podružnice društava za osiguranje iz trećih država koje imaju odobrenje za obavljanje poslova životnih osiguranja i društva za osiguranje iz država članica koja u Republici Hrvatskoj obavljaju poslove životnih osiguranja neposredno ili preko podružnice,11. društva za izdavanje elektroničkog novca, podružnice društava za izdavanje elektroničkog novca iz država članica, podružnice društava za izdavanje elektroničkog novca iz trećih država i društva za izdavanje elektroničkog novca iz država članica koja su ovlaštena neposredno obavljati usluge izdavanja elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj,12. ovlašteni mjenjači,13. priređivači igara na sreću za:a) lutrijske igre,b) igre u kasinima,c) kladioničke igre,d) igre na sreću na automatima,e) igre na sreću na internetu i drugim telekomunikacijskim sredstvima, odnosno elektroničkim komunikacijama,14. zalagaonice,15. pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove u vezi s djelatnošću:a) davanja kredita odnosno zajmova koji uključuju također: potrošačke kredite, hipotekarne kredite, factoring i financiranje komercijalnih poslova, uključujući forfaiting,b) leasinga,c) izdavanja i upravljanja instrumentima plaćanja (npr. kreditnih kartica i putničkih čekova),d) izdavanja garancija i jamstava,e) upravljanja ulaganjima za treće osobe i savjetovanja u vezi s tim,f) iznajmljivanja sefova,g) posredovanja u sklapanju kreditnih poslova,h) zastupanja u osiguranju pri sklapanju ugovora o životnom osiguranju,

76

i) posredovanja u osiguranju pri sklapanju ugovora o životnom osiguranju,j) poduzetničkih ili fiducijarnih usluga,k) prometa plemenitih metala i dragog kamenja te proizvodima od njih,l) trgovine umjetničkim predmetima i antikvitetima,m) organiziranja ili provođenja dražbi,n) posredovanja u prometu nekretninama,16. pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove u okviru sljedećih profesionalnih djelatnosti:a) odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik,b) revizorsko društvo i samostalni revizor,c) fizičke i pravne osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja.(3) Obveznici iz stavka 2. točke 16. ovoga članka provode mjere za sprječavanje i otkrivanje pranja novca te financiranja terorizma određene ovim Zakonom u skladu s odredbama koje uređuju zadaće i obveze drugih obveznika, ako u glavi III. ovoga Zakona nije drugačije određeno.(4) Ministar financija može pravilnikom odrediti uvjete pod kojima obveznici iz stavka 2. ovoga članka koji obavljaju financijsku djelatnost samo povremeno ili u ograničenom opsegu i kod kojih postoji neznatan rizik od pranja novca ili financiranja terorizma nisu obveznici provođenja mjera prema ovom Zakonu.(5) Podružnice stranih kreditnih i financijskih institucija i drugih obveznika koje su osnovane u Republici Hrvatskoj u skladu sa zakonom koji uređuje njihov rad, pored podružnica kreditnih i financijskih institucija navedenih u stavku 2. točkama 1., 7., 9., 10. i 11. ovoga članka, obveznici su provedbe mjera i radnji iz stavka 1. ovoga članka.Obveza provođenja od strane obveznika mjera sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma u poslovnim jedinicama i društvima u kojima ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koja imaju sjedište u trećoj državi

Članak 5.(1) Obveznik je dužan osigurati da se mjere za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma određene ovim Zakonom u istom opsegu provode i u njegovim poslovnim jedinicama i društvima u kojima ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koja imaju sjedište u trećoj državi, osim ako to nije izričito suprotno zakonskim propisima treće države.(2) Ako zakonski propisi treće države ne dopuštaju provođenje mjera za sprječavanje i otkrivanje pranja novca ili financiranja terorizma u opsegu u kojem su propisani ovim Zakonom, obveznik je dužan o tome odmah obavijestiti Ured i donijeti odgovarajuće mjere za otklanjanje rizika od pranja novca i/ili financiranja terorizma.(3) Obveznici su dužni redovito upoznavati svoje poslovne jedinice i društva u kojima imaju većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koja imaju sjedište u trećoj državi, s internim postupcima koji se odnose na sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma, a osobito u dijelu dubinske analize stranaka, dostave podataka, vođenja evidencija, interne kontrole i drugih značajnih okolnosti povezanih sa sprječavanjem i otkrivanjem pranja novca ili financiranja terorizma.

Glava II.

MJERE KOJE PODUZIMAJU OBVEZNICI RADI SPRJEČAVANJA I OTKRIVANJA

77

PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA

Članak 6.(1) U cilju sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma obveznici su prilikom obavljanja svojih djelatnosti dužni ispunjavati obveze određene ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona.(2) Obveze iz prethodnog stavka ovoga članka obuhvaćaju:1. procjenu rizika od zlouporabe za pranje novca i financiranje terorizma za pojedinu stranku, poslovni odnos, transakciju ili proizvod,2. provođenje mjera dubinske analize stranke na način i pod uvjetima određenima ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,3. provođenje mjera za sprječavanje i otkrivanje pranja novca te financiranja terorizma u poslovnim jedinicama i društvima u kojima obveznik ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, a koje poslovne jedinice i društva imaju sjedište u trećoj državi,4. imenovanje ovlaštene osobe i njezina zamjenika za provedbu mjera te osiguranje uvjeta za njihov rad u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,5. omogućavanje redovitoga stručnog osposobljavanja i izobrazbe djelatnika obveznika, te osiguravanje redovite interne revizije u izvršavanju zadaća i obveza u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,6. izradu i redovito dopunjavanje liste indikatora za prepoznavanje stranaka i sumnjivih transakcija za koje postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma,7. obavještavanje i dostavljanje Uredu propisanih i traženih podataka, informacija i dokumentacije o transakcijama i osobama u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,8. osiguravanje čuvanja i zaštite podataka te vođenje propisanih evidencija u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona,9. obvezu kreditnih i financijskih institucija da uspostave odgovarajući informacijski sustav s obzirom na svoju organizacijsku strukturu kako bi mogli brzo, pravodobno i u cijelosti dati Uredu podatke o tome održavaju li ili su održavali poslovni odnos s određenom fizičkom ili pravnom osobom i koja je priroda tog odnosa,10. provođenje drugih zadaća i obveza u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona.

Procjena rizika pranja novca ili financiranja terorizma

Članak 7.(1) Rizik pranja novca ili financiranja terorizma jest rizik da će stranka zlouporabiti financijski sustav za pranje novca ili financiranje terorizma, odnosno da će neki poslovni odnos, transakcija ili proizvod biti posredno ili neposredno upotrijebljeni za pranje novca ili financiranje terorizma.(2) Obveznik je dužan izraditi analizu rizika i pomoću te analize odrediti ocjenu rizika pojedine skupine ili vrste stranke, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije u odnosu na moguće zlouporabe vezane za pranje novca ili financiranje terorizma.(3) Analizu i procjenu rizika iz stavka 2. ovoga članka obveznik je dužan usklađivati sa smjernicama koje će donositi nadležna nadzorna tijela iz članka 83. ovoga Zakona u skladu sa svojim ovlastima.

78

(4) Pri analizi i procjeni rizika, odnosno u postupku određivanja ocjene rizika iz stavka 2. ovoga članka, obveznik i nadzorno tijelo iz članka 83. ovoga Zakona obvezni su voditi računa o specifičnosti obveznika i njegova poslovanja, primjerice o veličini i sastavu obveznika, opsegu i vrsti poslova, o vrsti stranaka s kojima posluje i proizvoda koje nudi.(5) U stranke koje predstavljaju neznatan rizik za pranje novca ili financiranje terorizma obveznik može svrstati samo one stranke koje ispunjavaju uvjete što ih pravilnikom odredi ministar financija.

Odjeljak 2.

DUBINSKA ANALIZA STRANKE

Mjere dubinske analize stranke

Članak 8.(1) Ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, dubinska analiza stranke obuhvaća sljedeće mjere:1. utvrđivanje identiteta stranke i provjera njezina identiteta na osnovi dokumenata, podataka ili informacija dobivenih iz vjerodostojnog, pouzdanog i neovisnog izvora,2. utvrđivanje i provjera identiteta stvarnog vlasnika stranke,3. prikupljanje podataka o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa ili transakcije te drugih podataka u skladu s ovim Zakonom,4. stalno praćenje poslovnog odnosa, uključujući pozorno praćenje transakcija obavljenih tijekom tog odnosa, kako bi se osiguralo da te transakcije odgovaraju saznanjima obveznika o toj stranci, vrsti posla i rizika, uključujući prema potrebi i podatke o izvoru sredstava, pri čemu dokumenti i podaci kojima obveznik raspolaže moraju biti ažurni.(2) Obveznici su dužni postupke provođenja mjera iz stavka 1. ovoga članka definirati svojim internim aktom.

Obveza primjene mjera dubinske analize stranke

Članak 9.(1) Obveznik je dužan, pod uvjetima određenima ovim Zakonom, obaviti dubinsku analizu stranke u sljedećim slučajevima:1. prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom,2. pri svakoj transakciji u vrijednosti od 105.000,00 kuna i više, bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više transakcija koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu vrijednost od 105.000,00 kuna i više,3. ako postoji sumnja u vjerodostojnost i istinitost prethodno dobivenih podataka o stranci ili stvarnom vlasniku stranke,4. uvijek kada u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, bez obzira na vrijednost transakcije.(2) Kod transakcije iz stavka 1. točke 2. ovoga članka koja se obavlja na temelju prethodno uspostavljenoga poslovnog odnosa kod obveznika, obveznik će u okviru dubinske analize stranke samo provjeriti identitet stranke odnosno osoba koje

79

transakciju obavljaju te prikupiti podatke koji mu nedostaju iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona.

Dubinska analiza stranke prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa

Članak 10.(1) Prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom obveznik je propisane mjere iz članka 8. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona dužan provoditi prije uspostavljanja poslovnog odnosa.(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka obveznik može mjere iz članka 8. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona iznimno provesti i tijekom uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom ako je to neophodno kako se ne bi prekinuo uobičajeni način uspostavljanja poslovnih odnosa i ako u skladu s člankom 7. ovoga Zakona postoji neznatan rizik od pranja novca ili financiranja terorizma.(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, obveznik iz članka 4. stavka 2. točke 10. ovoga Zakona može pri sklapanju poslova životnog osiguranja izvršiti provjeru identiteta korisnika police osiguranja i nakon sklapanja ugovora o osiguranju, ali najkasnije prije ili u vrijeme isplate osigurane svote, odnosno u trenutku kad imatelj prava iz osiguranja zatraži isplatu svojih potraživanja, izjavi da želi dobiti zajam na policu, dati je u zalog ili kapitalizirati.

Dubinska analiza stranke prilikom provođenja transakcija

Članak 11.Obveznik je dužan prilikom provođenja transakcija iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona provesti propisane mjere iz članka 8. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona prije izvršenja transakcije.Obveza primjene mjera dubinske analize stranke od strane priređivača lutrijskih igara, igara u kasinima, kladioničkih igara, igara na sreću na automatima i igara na sreću na internetu ili drugim telekomunikacijskim sredstvima, odnosno elektroničkim komunikacijama

Članak 12.(1) Priređivač igara u kasinima provodi mjeru utvrđivanja identiteta stranke i provjere njezina identiteta prilikom ulaska u kasino prikupljajući sljedeće podatke:– ime i prezime fizičke osobe, prebivalište, datum rođenja i mjesto rođenja,– identifikacijski broj te naziv, broj i naziv izdavatelja identifikacijske isprave,– datum i vrijeme ulaska u kasino.(2) Pri transakciji iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona priređivač lutrijskih igara, igara u kasinima, kladioničkih igara i igara na sreću na automatima utvrđuje identitet stranke i provjerava identitet stranke u trenutku obavljanja transakcije na blagajni prikupljajući sljedeće podatke:– ime i prezime fizičke osobe, prebivalište, datum i mjesto rođenja,– identifikacijski broj, te naziv, broj i naziv izdavatelja identifikacijske isprave.(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka priređivač lutrijskih igara, igara u kasinima, kladioničkih igara i igara na sreću na automatima dužan je provesti mjere dubinske analize i pri transakcijama manjima od 105.000,00 kuna u trenutku obavljanja transakcije na blagajni kada u vezi sa strankom, proizvodom ili transakcijom postoje

80

razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.(4) Uspostavljanjem poslovnog odnosa iz članka 9. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona smatra se i prijava stranke za sudjelovanje u sustavu priređivanja igara na sreću kod priređivača koji igre na sreću priređuju na internetu ili drugim telekomunikacijskim sredstvima, odnosno elektroničkim komunikacijama.(5) Pri uspostavljanju poslovnog odnosa iz članka 9. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona priređivač igara sreću na internetu ili drugim telekomunikacijskim sredstvima, odnosno elektroničkim komunikacijama prikuplja podatke iz stavka 2. ovoga članka.

Odbijanje poslovnog odnosa i obavljanja transakcije

Članak 13.(1) Obveznik koji ne može provesti mjere iz članka 8. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona, ne smije uspostaviti poslovni odnos ili izvršiti transakciju, odnosno mora prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos.(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka obveznik će obavijestiti Ured o odbijanju ili prekidu poslovnog odnosa i odbijanju izvršavanja transakcije sa svim do tada prikupljenim podacima o stranci ili transakciji sukladno članku 42. ovoga Zakona.

Iznimke od provođenja mjera dubinske analize kod određenih proizvoda

Članak 14.(1)Društva za osiguranje koja imaju odobrenje za obavljanje poslova životnih osiguranja, poslovne jedinice društava za osiguranje iz trećih država koje imaju odobrenje za obavljanje poslova životnih osiguranja, društva za osiguranje iz država članica koje osnivaju poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj ili su na temelju odobrenja ovlaštena neposredno obavljati poslove životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj, mirovinska društva te pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove odnosno djelatnost zastupanja ili posredovanja u osiguranju pri sklapanju ugovora o životnim osiguranjima, mogu odustati od provođenja mjera dubinske analize stranke u sljedećim slučajevima:1. pri sklapanju poslova životnih osiguranja kod kojih pojedinačna rata premije ili više rata premije osiguranja koje treba platiti u jednoj godini ukupno ne prelaze kunsku protuvrijednost iznosa od 1.000,00 EUR ili u slučajevima kada plaćanje jednokratne premije ne prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 2.500,00 EUR;2. pri sklapanju poslova mirovinskog osiguranja pod uvjetom da je riječ:

a) o sklapanju takve vrste osiguranja u okviru koje nije moguće prenijeti policu osiguranja na treću osobu ili je koristiti kao osiguranje kredita ili zajma, 

b) o sklapanju ugovora sa zatvorenim mirovinskim fondom ako poslodavac uplaćuje doprinose u dobrovoljni mirovinski fond u ime članova fonda.

(2) Društva za izdavanje elektroničkog novca, društva za izdavanje elektroničkog novca iz druge države članice i poslovne jedinice stranih društava za izdavanje elektroničkog

81

novca mogu odustati od provođenja mjera dubinske analize stranke u sljedećim slučajevima:1. pri izdavanju elektroničkog novca ako jednokratni iznos uplate izvršene za izdavanje tog novca, na elektroničkom nositelju podataka na koji nije moguće ponovno uložiti novac, ne prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 150,00 EUR;2. pri izdavanju elektroničkog novca i poslovanju s elektroničkim novcem ako ukupni iznos izvršenih uplata, pohranjen na elektroničkom nositelju podataka na koji je moguće podatke ponovo uložiti, u tekućoj kalendarskoj godini ne prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 2.500,00 EUR, osim ako imatelj elektroničkog novca u istoj kalendarskoj godini unovči iznos u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.000,00 EUR ili više.(3) Ministar financija može pravilnikom odrediti da obveznik ne mora provesti mjere dubinske analize stranke kod provođenja određenih transakcija iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona i u vezi s drugim proizvodima ili s njima povezanim transakcijama, koji predstavljaju neznatan rizik za pranje novca ili financiranje terorizma.(4) Iznimno od odredaba stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, nije dopušteno odustajanje od provođenja mjera dubinske analize kad u vezi sa strankom, proizvodom ili transakcijom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.

Elektronički prijenos novca

Članak 15.(1) Kreditne i financijske institucije, uključujući društva koja obavljaju određene usluge platnog prometa ili prijenosa novca (u daljnjem tekstu: pružatelji usluga plaćanja), dužni su prikupiti točne i potpune podatke o uplatitelju i uključiti ih u obrazac ili poruku koja prati elektronički prijenos novčanih sredstava, poslanih ili primljenih u bilo kojoj valuti. Pri tome ti podaci moraju pratiti prijenos cijelo vrijeme tijekom prolaza kroz lanac plaćanja.(2) Sadržaj i vrstu podataka koje prikupljaju o uplatitelju i druge obveze pružatelja usluga plaćanja te iznimke od obveze prikupljanja podataka pri prijenosu novčanih sredstava koji predstavlja neznatni rizik za pranje novca ili financiranje terorizma, propisat će pravilnikom ministar financija.(3) Pružatelji usluga plaćanja, koji su posrednici ili primatelji novčanih sredstava, odbit će prijenos novčanih sredstava koji ne sadrži potpune podatke o uplatitelju iz stavka 2. ovoga članka ili će zatražiti da se u određenom roku dopune podaci o uplatitelju.(4) Pružatelji usluga plaćanja mogu ograničiti ili prekinuti poslovni odnos s onim pružateljima usluga plaćanja koji učestalo ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. i 2. ovoga članka, s tim da ih prije poduzimanja navedenih mjera mogu o tome upozoriti. O trajnijem ograničenju ili prekidu poslovnog odnosa pružatelj usluga plaćanja obavijestit će Ured.(5) Pružatelji usluga plaćanja, koji su posrednici ili primatelji novčanih sredstava, razmotrit će nedostatak podataka o uplatitelju s obzirom na procijenjeni stupanj rizika kao mogući razlog za primjenu mjera pojačane dubinske analize transakcija te će na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 43. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.(6) Odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka odnose se na elektronički prijenos novčanih sredstava koji obavljaju domaći i inozemni pružatelji usluga plaćanja.(7) Prilikom prikupljanja podataka iz stavka 1. ovoga članka pružatelji usluga plaćanja identificiraju uplatitelja koristeći službeni osobni dokument te vjerodostojne i pouzdane izvore dokumentacije.

82

Odjeljak 3.PROVOĐENJE MJERA DUBINSKE ANALIZE STRANKE

Pribavljanje podataka od strane obveznika

Članak 16.(1) Pri obavljanju dubinske analize stranke, obveznik iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona pribavlja sljedeće podatke:1. ime i prezime, prebivalište, datum rođenja, mjesto rođenja, identifikacijski broj, te naziv, broj i naziv izdavatelja identifikacijske isprave za sljedeće fizičke osobe:– za fizičku osobu i njezinoga zakonskog zastupnika, obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, a koja uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakciju, odnosno za koju se uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakcija,– za zakonskog zastupnika ili opunomoćenika koji za pravnu osobu ili drugu pravnu osobu i s njom izjednačenog subjekta iz članka 21. ovoga Zakona uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakciju,– za opunomoćenika koji za stranku zahtijeva ili obavlja transakciju,– za fizičku osobu, obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, a za koju poslove obavljaju odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik te revizorsko društvo, samostalni revizor, pravne i fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja,– za fizičku osobu u vezi s kojom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, a koje razloge utvrđuju odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik, te revizorsko društvo, samostalni revizor, pravne i fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja;2. ime i prezime, prebivalište, datum rođenja i mjesto rođenja za fizičku osobu:– koja pristupa sefu,– koja je član druge pravne osobe i s njom povezanog subjekta iz članka 21. ovoga Zakona;3. ime i prezime te prebivalište:– za fizičku osobu kojoj je transakcija namijenjena;4. ime i prezime, prebivalište, datum rođenja i mjesto rođenja stvarnog vlasnika;5. naziv, sjedište (ulica i kućni broj, mjesto i država) i identifikacijski broj (za pravnu osobu, a za obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u slučaju da joj je identifikacijski broj bio dodijeljen):– za pravnu osobu koja uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakciju, odnosno za pravnu osobu u čije se ime uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakcija,– za obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost,– za pravnu osobu za koju poslove obavljaju odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik, te revizorsko društvo, samostalni revizor, pravne i fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja,– za obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, a za koju poslove obavljaju odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik, te revizorsko društvo, samostalni revizor, pravne i fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja,– za pravnu osobu u vezi s kojom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, a koje razloge utvrđuju odvjetnik, odvjetničko društvo i javni bilježnik, te revizorsko društvo, samostalni revizor, pravne i fizičke osobe koje obavljaju

83

računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja;6. naziv i sjedište:– za pravnu osobu ili obrtnika kojem je namijenjena transakcija,– druge pravne osobe i s njom izjednačenog subjekta iz članka 21. ovoga Zakona;7. podatke o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa, uključivo s informacijom o djelatnosti stranke;8. datum i vrijeme:– uspostavljanja poslovnog odnosa,– pristupa sefu;9. datum i vrijeme provedbe transakcije, iznos transakcije i valuta u kojoj se obavlja transakcija, svrha (namjena) transakcije, način provedbe transakcije;10. podatke o izvoru sredstava koja jesu ili će biti predmet transakcije ili poslovnog odnosa;11. razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.(2) Ministar financija može pravilnikom propisati dodatne podatke koje je obveznik dužan pribaviti u svrhu dubinske analize i obavješćivanja Ureda o transakcijama. nazad

Pododjeljak 1.

MJERA UTVRĐIVANJA I PROVJERE IDENTITETA STRANKEUtvrđivanje i provjera identiteta fizičke osobe

Članak 17.(1) Za stranku koja je fizička osoba i njezinoga zakonskog zastupnika te stranku koja je obrtnik ili osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću obveznik utvrđuje i provjerava njezin identitet prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona uvidom u službeni osobni dokument stranke u njezinoj nazočnosti.(2) Ako iz uvida u službeni osobni dokument obveznik ne može prikupiti sve propisane podatke, nedostajući podaci prikupljaju se iz drugih važećih javnih isprava koje podnese stranka, odnosno neposredno od stranke.(3) Obveznik može utvrditi i provjeriti identitet stranke koja je fizička osoba odnosno njezin zakonski zastupnik, obrtnik i osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću, i na drugi način, ako to pravilnikom odredi ministar financija.(4) Ako je stranka obrtnik ili osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću, obveznik prikuplja podatke iz članka 16. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona u skladu s odredbama članka 18. ovoga Zakona.(5) Ako pri utvrđivanju i provjeri identiteta stranke, sukladno odredbama ovoga članka, obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili u vjerodostojnost isprava i druge poslovne dokumentacije iz koje su prikupljeni podaci, mora tražiti i pisanu izjavu stranke.

Utvrđivanje i provjera identiteta pravne osobe

Članak 18.(1) Identitet stranke koja je pravna osoba, obveznik utvrđuje i provjerava prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona uvidom u izvornik ili ovjereni preslik dokumentacije iz sudskog ili drugoga javnog registra koju mu u ime pravne osobe dostavi zakonski zastupnik ili opunomoćenik pravne osobe.

84

(2) Dokumentacija iz stavka 1. ovoga članka prilikom podnošenja obvezniku ne smije biti starija od tri mjeseca.(3) Obveznik može utvrditi i provjeriti identitet pravne osobe prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona neposrednim uvidom u sudski ili drugi javni registar. Na izvodu iz registra u koji je izvršen uvid obveznik u obliku zabilješke upisuje datum i vrijeme te ime i prezime osobe koja je izvršila uvid. Izvod iz registra obveznik čuva u skladu s odredbama ovoga Zakona koji se odnose na zaštitu i čuvanje podataka.(4) Ostale podatke iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, osim podataka o stvarnom vlasniku, obveznik prikuplja uvidom u izvornike ili ovjerene preslike isprava i drugu poslovnu dokumentaciju. Ako iz tih isprava i dokumentacije nije moguće prikupiti sve podatke iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, podatke koji nedostaju, osim podataka o stvarnom vlasniku, obveznik prikuplja neposredno od zakonskoga zastupnika ili opunomoćenika.(5) Ako pri utvrđivanju i provjeri identiteta pravne osobe obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili vjerodostojnost isprava i druge poslovne dokumentacije iz koje su uzimani podaci, mora od zakonskog zastupnika ili opunomoćenika prije uspostavljanja poslovnog odnosa ili izvršenja transakcije tražiti i njegovu pisanu izjavu.(6) Pri provjeri identiteta stranke na osnovi stavka 1. i 3. ovoga članka obveznik mora prethodno provjeriti prirodu registra iz kojeg će uzeti podatke za provjeru identiteta.(7) Ako je stranka strana pravna osoba koja obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj preko svoje poslovne jedinice – podružnice, obveznik utvrđuje i provjerava identitet strane pravne osobe i njezine podružnice.

Utvrđivanje i provjera identiteta zakonskog zastupnika pravne osobe

Članak 19.(1) Obveznik utvrđuje i provjerava identitet zakonskog zastupnika pravne osobe prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona uvidom u službeni osobni dokument zakonskog zastupnika u njegovoj nazočnosti. Ako iz toga dokumenta nije moguće prikupiti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju prikupljaju se iz druge važeće javne isprave koju predloži stranka odnosno dostavi zakonski zastupnik.(2) Ako pri utvrđivanju i provjeri identiteta zakonskog zastupnika obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka, mora tražiti i njegovu pisanu izjavu.

Utvrđivanje i provjera identiteta opunomoćenika pravne ili fizičke osobe

Članak 20.(1) Ako poslovni odnos u ime pravne osobe umjesto zakonskog zastupnika iz članka 19. ovoga Zakona uspostavlja opunomoćenik, obveznik utvrđuje i provjerava identitet opunomoćenika prikupljanjem podataka iz članka 16. stavak 1. točka 1. ovoga Zakona uvidom u službeni osobni dokument opunomoćenika u njegovoj nazočnosti.(2) Ako iz dokumenta iz stavka 1. ovoga članka nije moguće prikupiti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju prikupljaju se iz druge važeće javne isprave koju podnese opunomoćenik, odnosno neposredno od opunomoćenika. Podatke iz članka 16. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona o zakonskom zastupniku koji je u ime pravne osobe izdao punomoć obveznik prikuplja na temelju podataka iz ovjerene punomoći.(3) Ako transakciju iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona u ime stranke koja je pravna osoba, fizička osoba, obrtnik ili osoba koja se bavi drugom samostalnom

85

djelatnošću obavlja opunomoćenik, obveznik utvrđuje i provjerava identitet opunomoćenika prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.(4) Podatke iz članka 16. stavka 1. točke 1. i 5. ovoga Zakona o stranci u čije ime nastupa opunomoćenik, obveznik prikuplja na temelju podataka iz ovjerene punomoći.(5) Ako pri utvrđivanju i provjeri identiteta opunomoćenika obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka, mora tražiti i njegovu pisanu izjavu.

Utvrđivanje i provjera identiteta drugih pravnih osoba i s njima izjednačenih subjekata

Članak 21.(1) Kod udruga, zaklada, fundacija i ostalih pravnih osoba koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost, kao i kod vjerskih zajednica i udruga koje nemaju svojstvo pravne osobe te drugih subjekata koji nemaju pravnu osobnost, ali samostalno nastupaju u pravnom prometu, obveznik je dužan:1. utvrditi i provjeriti identitet osobe ovlaštene za zastupanje odnosno zastupnika,2. pribaviti punomoć za zastupanje,3. prikupiti podatke iz članka 16. stavka 1. točke 1., 2. i 6. ovoga Zakona.(2) Identitet zastupnika iz stavka 1. ovoga članka obveznik utvrđuje i provjerava prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona uvidom u službeni osobni dokument zastupnika u njegovoj nazočnosti. Ako iz toga dokumenta nije moguće prikupiti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge važeće javne isprave koju podnese zastupnik, odnosno neposredno od zastupnika.(3) Podatke iz članka 16. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona o svakoj fizičkoj osobi koja je član udruge ili drugog subjekta iz stavka 1. ovoga članka obveznik prikuplja iz punomoći za zastupanje koje mu podnese zastupnik. Ako iz tog ovlaštenja nije moguće prikupiti sve podatke iz članka 16. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, nedostajući podaci se prikupljaju neposredno od zastupnika.(4) Ako pri utvrđivanju i provjeri identiteta osobe iz stavka 1. ovoga članka obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili vjerodostojnost isprava iz kojih su podaci uzeti, mora prije uspostavljanja poslovnog odnosa ili izvršenja transakcije tražiti i pisanu izjavu zastupnika.

Posebni slučajevi utvrđivanja i provjere identiteta stranke

Članak 22.(1) Radi provođenja članka 9. ovoga Zakona, identitet stranke mora se utvrditi i provjeriti i prilikom svakog pristupa stranke sefu.(2) Pri utvrđivanju i provjeri identiteta stranke na osnovi stavka 1. ovoga članka, obveznik koji obavlja djelatnost čuvanja u sefovima prikuplja podatke iz članka 16. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.(3) Odredbe ovoga članka u vezi s obvezom provjere identiteta stranke kod pristupa sefu odnose se na svaku fizičku osobu koja stvarno pristupi sefu, bez obzira na to da li je ona korisnik sefa prema ugovoru o sefu odnosno njezin zakonski zastupnik ili opunomoćenik.

Pododjeljak 2.MJERA UTVRĐIVANJA STVARNOG VLASNIKA

Stvarni vlasnik stranke

86

Članak 23.Stvarnim vlasnikom se smatra:1. kod pravnih osoba, podružnica, predstavništava i drugih subjekata domaćeg i stranog prava izjednačenih s pravnom osobom:– fizička osoba koja je konačni vlasnik pravne osobe ili koja kontrolira pravnu osobu izravnim ili neizravnim vlasništvom ili fizičku osobu koja ima kontrolu nad dovoljnim postotkom dionica ili glasova u toj pravnoj osobi, a zadovoljavanjem tog uvjeta smatra se postotak od 25% plus jedna dionica,– fizička osoba koja na neki drugi način kontrolira upravu pravne osobe;2. kod pravnih osoba kao što su zaklade i kod pravnih poslova kao što su povjerenički poslovi kojima se upravlja novčanim sredstvima i raspodjeljuju novčana sredstva:– fizička osoba koja je stvarni vlasnik 25% ili više imovinskih prava određenoga pravnog posla, ako su budući stvarni korisnici već određeni,– osobe u čijem je interesu pravni posao odnosno u čijem je interesu pravna osoba osnovana ili u čijem interesu posluje, ako fizičke ili pravne osobe koje će imati koristi od pravnog posla još nisu određene,– fizička osoba koja kontrolira 25% ili više imovinskih prava određenoga pravnog posla;3. fizička osoba koja kontrolira drugu fizičku osobu u čije se ime obavlja transakcija ili koja obavlja aktivnost.

Utvrđivanje stvarnog vlasnika stranke

Članak 24.(1) Stvarnog vlasnika stranke koja je pravna osoba, predstavništvo, podružnica ili drugi subjekt domaćeg i stranog prava izjednačen s pravnom osobom obveznik utvrđuje prikupljanjem podataka iz članka 16. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.(2) Podatke iz stavka 1. ovoga članka obveznik prikuplja uvidom u izvornike ili ovjerene preslike isprava iz sudskog ili drugoga javnog registra koji ne smiju biti stariji od tri mjeseca.(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka obveznik može prikupiti i neposrednim uvidom u sudski ili drugi javni registar uzimajući pri tome u obzir odredbe članka 18. stavka 3. i 5. ovoga Zakona.(4) Ako iz sudskog ili drugog javnog registra nije moguće prikupiti sve podatke o stvarnom vlasniku stranke, podatke koji nedostaju obveznik prikuplja uvidom u izvornike ili ovjerene preslike dokumenata i druge poslovne dokumentacije koju je obvezniku podnio zakonski zastupnik ili opunomoćenik.(5) Ako iz objektivnih razloga nije moguće prikupiti nedostajuće podatke na način opisan u stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka, obveznik prikuplja podatke neposredno iz izjave dane u pisanom obliku zakonskog zastupnika ili opunomoćenika stranke iz stavka 1. ovoga članka.(6) Obveznik mora prikupiti podatke o konačnim stvarnim vlasnicima stranke iz stavka 1. ovoga članka. Prikupljene podatke obveznik provjerava na način koji mu omogućuje poznavanje strukture vlasništva i kontrolu stranke u stupnju koji, ovisno o procjeni rizika, odgovara kriteriju zadovoljavajućeg poznavanja stvarnih vlasnika.

Pododjeljak 3.

87

MJERA PRIKUPLJANJA PODATAKA O NAMJENI I PREDVIĐENOJ PRIRODI POSLOVNOG ODNOSA ILI TRANSAKCIJE TE DRUGIH PODATAKA PREMA OVOM

ZAKONU

Prikupljanje podataka

Članak 25.(1) U okviru dubinske analize stranke obveznik pri uspostavljanju poslovnog odnosa iz članka 9. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona prikuplja podatke iz članka 16. stavka 1. točke 1., 4., 5., 7. i 8. ovoga Zakona.(2) U okviru dubinske analize stranke obveznik pri svakoj transakciji u vrijednosti od 105.000,00 kuna i više, bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više međusobno očigledno povezanih transakcija iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona prikuplja podatke iz članka 16. stavak 1. točke 1., 3., 4., 5., 6. i 9. ovoga Zakona.(3) U okviru dubinske analize stranke, u slučaju kada postoji sumnja u vjerodostojnost i istinitost prethodno prikupljenih podataka o strankama ili o stvarnom vlasniku, te uvijek kada u svezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma iz članka 9. stavka 1. točke 3. i 4. ovoga Zakona obveznik prikuplja podatke iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona.

Pododjeljak 4.

MJERA PRAĆENJA POSLOVNOG ODNOSA

Mjera stalnog praćenja poslovnog odnosa

Članak 26.(1) Obveznik je dužan brižljivo pratiti poslovne aktivnosti koje stranka provodi kod njega, čime se osigurava poznavanje stranke, uključujući poznavanje izvora sredstava kojima stranka posluje.(2) Obveznik je dužan pratiti poslovne aktivnosti koje stranka obavlja kod njega primjenjujući sljedeće mjere:1. praćenje i provjeravanje usklađenosti poslovanja stranke s predviđenom prirodom i namjenom poslovnog odnosa koji je stranka uspostavila kod obveznika,2. praćenje i provjeravanje usklađenosti izvora sredstava s predviđenim izvorom sredstava koji je stranka navela pri uspostavljanju poslovnog odnosa kod obveznika,3. praćenje i provjeravanje usklađenosti poslovanja, odnosno transakcija stranke s njezinim uobičajenim opsegom poslovanja, odnosno transakcija,4. praćenje i ažuriranje prikupljenih dokumenata i podataka o strankama, uključujući i provođenje ponovne godišnje dubinske analize stranke u slučajevima koje uređuje članak 27. ovoga Zakona.(3) Obveznik je dužan osigurati da opseg, odnosno učestalost provođenja mjera iz stavka 2. ovoga članka budu prilagođeni riziku pranja novca ili financiranja terorizma kojem je obveznik izložen tijekom obavljanja pojedinog posla, odnosno pri poslovanju s pojedinom strankom, a sukladno odredbama članka 7. ovoga Zakona.

Ponovna godišnja dubinska analiza strane pravne osobe

88

Članak 27.(1) Ako strana pravna osoba kod obveznika ima uspostavljen poslovni odnos ili provodi transakcije iz članka 9. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona, obveznik je dužan, osim primjene mjera praćenja poslovnih aktivnosti iz članka 26. ovoga Zakona, redovito najmanje jednom godišnje, a najkasnije nakon isteka jedne godine od posljednje dubinske analize stranke, izvršiti ponovnu godišnju dubinsku analizu strane pravne osobe.(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, obveznik je dužan redovito najmanje jednom godišnje, a najkasnije nakon isteka jedne godine od posljednje dubinske analize stranke, izvršiti ponovnu dubinsku analizu stranke i kada je stranka koja obavlja transakcije iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je 25% i više u vlasništvu:1. strane pravne osobe koja ne obavlja ili ne smije obavljati trgovinske, proizvodne ili druge djelatnosti u državi u kojoj je registrirana,2. fiducijarnog ili drugoga sličnog društva stranog prava s nepoznatim, odnosno prikrivenim vlasnicima, tajnim ulagačima ili upravljačima.(3) Ponovna dubinska analiza stranke iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obuhvaća:1. prikupljanje i provjeravanje podataka o nazivu, adresi i sjedištu strane pravne osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka,2. prikupljanje i provjeravanje podataka o imenu i prezimenu te prebivalištu zakonskoga zastupnika strane pravne osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka,3. prikupljanje i provjeravanje podataka o stvarnom vlasniku strane pravne osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka,4. pribavljanje nove punomoći iz članka 20. stavak 4. ovoga Zakona.(4) Pri izvršavanju transakcije iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona u ime i za račun strane pravne osobe odnosno njezine poslovne jedinice, podružnice ili predstavništva koje obavlja transakcije kod obveznika, pri ponovnoj dubinskoj analizi strane pravne osobe, osim podataka iz stavka 3. ovoga članka, obveznik prikuplja i:1. podatke o adresi i sjedištu poslovne jedinice strane pravne osobe,2. podatke o imenu i prezimenu te prebivalištu zakonskog zastupnika poslovne jedinice strane pravne osobe.(5) Obveznik prikuplja podatke iz stavka 3. točke 1., 2. i 3. ovoga članka uvidom u izvornik ili ovjereni preslik dokumentacije iz sudskog ili drugoga javnog registra koji ne smije biti stariji od tri mjeseca, odnosno neposrednim uvidom u sudski ili drugi javni registar.(6) Ako na opisani način iz stavka 5. ovoga članka nije moguće prikupiti sve tražene podatke, obveznik prikuplja nedostajuće podatke iz izvornika ili ovjerenih preslika dokumenata i druge poslovne dokumentacije koje obvezniku dostavlja strana pravna osoba iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.(7) Ako nedostajuće podatke nije moguće iz objektivnih razloga prikupiti na propisani način, obveznik ih prikuplja neposredno iz izjave dane u pisanom obliku zakonskog zastupnika strane pravne osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka.(8) Obveznik ne smije izvršavati transakcije za stranku za koju ne provede ili ne uspije provesti ponovnu godišnju dubinsku analizu stranke u skladu s ovim člankom.(9) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ponovna godišnja dubinska analiza strane pravne osobe nije potrebna ako je strana pravna osoba obveznik iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona.

89

Odjeljak 4.DUBINSKA ANALIZA STRANKE PREKO TREĆIH OSOBA

Prepuštanje dubinske analize trećoj osobi

Članak 28.(1) Obveznik može, pod uvjetima određenima ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, pri uspostavljanju poslovnog odnosa sa strankom povjeriti trećoj osobi utvrđivanje i provjeru identiteta stranke, utvrđivanje identiteta o stvarnom vlasniku stranke, prikupljanje podataka o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa ili transakcije u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom 1., 2. i 3. ovoga Zakona.(2) Obveznik mora prethodno provjeriti da li treća osoba, kojoj će povjeriti provođenje mjera dubinske analize stranke, ispunjava sve uvjete propisane ovim Zakonom.(3) Dubinsku analizu stranke koju je za obveznika izvršila treća osoba, obveznik ne smije prihvatiti kao odgovarajuću ako je treća osoba, u okviru dubinske analize, provela mjeru utvrđivanja i provjere identiteta bez nazočnosti stranke.(4) Ako je umjesto obveznika dubinsku analizu stranke provela treća osoba, ona je također odgovorna za ispunjavanje obveza sukladno ovom Zakonu, uključujući obvezu prijavljivanja transakcija u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma te obvezu čuvanja podataka i dokumentacije.(5) Odgovornost za provođenje mjera dubinske analize povjerenih trećoj osobi i dalje snosi obveznik.(6) Ministar financija pravilnikom će propisati tko može biti treća osoba, uvjete pod kojima će obveznici dubinsku analizu moći prepustiti trećoj osobi, način na koji će obveznici moći pribaviti podatke i dokumentaciju propisanu ovim Zakonom od treće osobe te slučajeve u kojima obveznicima neće biti dopušteno dubinsku analizu stranke povjeriti trećoj osobi.

Odjeljak 5.

POSEBNI OBLICI DUBINSKE ANALIZEOpće odredbe

Članak 29.Dubinska analiza stranke u pravilu se obavlja u skladu s odredbama članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, a u slučajevima određenima ovim Zakonom provode se posebni oblici dubinske analize stranke:1. pojačana dubinska analiza stranke,2. pojednostavljena dubinska analiza stranke.

Pododjeljak 1.

POJAČANA DUBINSKA ANALIZA STRANKEOpće odredbe

Članak 30.

90

(1) Pojačana dubinska analiza stranke, osim mjera iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, uključuje dodatne mjere koje su određene ovim Zakonom:1. za uspostavljanje korespondentnog odnosa s bankom ili drugom sličnom kreditnom institucijom koja ima sjedište u trećoj državi,2. za uspostavljanje poslovnog odnosa ili obavljanje transakcije iz članka 9. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona sa strankom koja je politički izložena osoba iz članka 32. ovoga Zakona,3. za slučaj kada stranka nije bila osobno nazočna pri utvrđivanju i provjeri identiteta za vrijeme provođenja mjera dubinske analize.(2) Obveznik je dužan izvršiti pojačanu dubinsku analizu stranke u svim slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.(3) Mjeru ili mjere pojačane dubinske analize stranke obveznik može primijeniti i u drugim slučajevima kad u skladu s odredbama članka 7. ovoga Zakona procijeni da zbog prirode poslovnog odnosa, oblika i načina izvršenja transakcije, poslovnog profila stranke ili zbog drugih okolnosti povezanih sa strankom postoji ili bi mogao postojati veliki rizik od pranja novca ili financiranja terorizma.

Korespondentni odnosi s kreditnim institucijama trećih država

Članak 31.(1) Pri uspostavljanju korespondentnog odnosa s bankom ili drugom kreditnom institucijom koja ima sjedište u trećoj državi obveznik je, u okviru pojačane dubinske analize stranke, dužan provesti mjere iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona i dodatno prikupiti sljedeće podatke, informacije i dokumentaciju:1. datum izdavanja i vrijeme važenja dozvole za obavljanje bankarskih usluga te naziv i sjedište nadležnog tijela treće države koje je izdalo dozvolu,2. opis provođenja internih postupaka koji se odnose na sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma, osobito postupaka provjere identiteta stranke, utvrđivanja stvarnih vlasnika, obavješćivanja nadležnih tijela o sumnjivim transakcijama i strankama, vođenja evidencija, interne revizije i drugih postupaka koje je banka odnosno druga kreditna institucija donijela u vezi sa sprječavanjem i otkrivanjem pranja novca i financiranja terorizma,3. opis sustavnog uređenja na području sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma koje je na snazi u trećoj državi u kojoj banka ili druga kreditna institucija ima sjedište, odnosno u kojoj je registrirana,4. pisanu izjavu kojom se potvrđuje da banka ili druga kreditna institucija ne posluje kao fiktivna banka,5. pisanu izjavu kojom se potvrđuje da banka ili druga kreditna institucija nema uspostavljene odnosno da ne uspostavlja poslovne odnose ili ne obavlja transakcije s fiktivnim bankama,6. pisanu izjavu kojom se potvrđuje da je banka ili druga kreditna institucija u državi u kojoj ima sjedište, odnosno u kojoj je registrirana, pod pravnim nadzorom, te da je obvezna primjenjivati zakonske i druge propise u području sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma u skladu sa zakonima te države.(2) Zaposlenik obveznika koji uspostavlja korespondentne odnose iz stavka 1. ovoga članka i vodi postupak pojačane dubinske analize stranke obvezan je prije uspostavljanja poslovnog odnosa pribaviti pisanu suglasnost nadređene odgovorne osobe.(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka obveznik prikuplja uvidom u javne ili druge dostupne evidencije, odnosno uvidom u isprave i poslovnu dokumentaciju koju mu dostavlja banka ili druga kreditna institucija sa sjedištem u trećoj državi.

91

(4) Obveznik ne smije uspostaviti ili produžiti korespondentni odnos s bankom ili drugom kreditnom institucijom koja ima sjedište u trećoj državi:1. ako prethodno nije prikupio podatke iz stavka 1. točke 1., 2., 4., 5. i 6. ovoga članka,2. ako za uspostavljanje korespondentnog odnosa zaposlenik prethodno nije pribavio pisanu suglasnost nadređene odgovorne osobe obveznika,3. ako banka ili druga kreditna institucija sa sjedištem u trećoj državi nema uspostavljeni sustav za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma ili ako u skladu sa zakonima treće države u kojoj ima sjedište, odnosno u kojoj je registrirana, nije obvezna primjenjivati zakonske i druge odgovarajuće propise u području sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma,4. ako banka ili druga kreditna institucija sa sjedištem u trećoj državi posluje kao fiktivna banka, odnosno ako uspostavlja korespondentne ili druge poslovne odnose i obavlja transakcije s fiktivnim bankama.

Strane politički izložene osobeČlanak 32.

(1) Obveznik je dužan primijeniti odgovarajući postupak kojim utvrđuje je li stranka strana politički izložena osoba.(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka određuje se internim aktom obveznika, uz uvažavanje smjernica nadležnoga nadzornog tijela iz članka 83. ovoga Zakona.(3) Strana politički izložena osoba iz stavka 1. ovoga članka jest svaka fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u stranoj državi koja djeluje ili je u posljednjoj godini (ili dulje) djelovala na istaknutoj javnoj dužnosti, uključujući i članove njezine uže obitelji ili osobu za koju je poznato da je bliski suradnik takvih osoba.(4) Fizičke osobe koje djeluju ili su djelovale na istaknutoj javnoj dužnosti jesu:a) predsjednici država, predsjednici vlada, ministri i njihovi zamjenici odnosno pomoćnici,b) izabrani članovi zakonodavnih tijela,c) suci vrhovnih, ustavnih i drugih visokih sudova protiv čije presude, osim u iznimnim slučajevima, nije moguće koristiti pravne lijekove,d) suci financijskih sudova i članovi savjeta središnjih banaka,e) veleposlanici, konzuli i visoki časnici oružanih snaga,f) članovi upravnih i nadzornih odbora pravnih osoba koje su u vlasništvu ili većinskom vlasništvu države.(5) Uži članovi obitelji iz stavka 3. ovoga članka jesu: bračni ili izvanbračni drug, roditelji, braća i sestre, te djeca i njihovi bračni ili izvanbračni drugovi.(6) Bliski suradnik osobe iz stavka 3. ovoga članka jest svaka fizička osoba koja ima zajedničku dobit iz imovine ili uspostavljena poslovnog odnosa, ili s kojom osoba iz stavka 3. ovoga članka ima koje druge uske poslovne kontakte.(7) Ako je stranka koja uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakciju, odnosno ako je stranka za koju se uspostavlja poslovni odnos ili obavlja transakcija strana politički izložena osoba, obveznik u okviru pojačane dubinske analize stranke, osim mjera iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, poduzima sljedeće radnje:1. prikuplja podatke o izvoru sredstava i imovine koji jesu ili će biti predmet poslovnog odnosa odnosno transakcije, i to iz isprava i druge dokumentacije koju stranka podnese. Ako te podatke nije moguće prikupiti na opisani način, obveznik ih prikuplja neposredno iz pisane izjave stranke;2. zaposlenik obveznika koji vodi postupak uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom koja je strana politički izložena osoba, prije uspostavljanja obavezno pribavlja pisanu suglasnost nadređene odgovorne osobe;

92

3. nakon uspostavljanja poslovnog odnosa obveznik s posebnom pažnjom prati transakcije i druge poslovne aktivnosti koje kod njega obavlja strana politički izložena osoba.

Nenazočnost stranke pri utvrđivanju i provjeri identitetaČlanak 33.

(1) Ako stranka prilikom utvrđivanja i provjere identiteta nije osobno nazočna kod obveznika, obveznik je dužan u okviru pojačane dubinske analize stranke, osim mjera iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, izvršiti jednu ili više dodatnih mjera iz stavka 2. ovoga članka.(2) Pri utvrđivanju i provjeri identiteta stranke iz stavka 1. ovoga članka obveznik je dužan primijeniti sljedeće dodatne mjere pojačane dubinske analize:1. prikupiti dodatne isprave, podatke ili informacije na osnovi kojih provjerava identitet stranke,2. dodatno provjeriti podnesene isprave ili ih dodatno potvrditi od strane kreditne ili financijske institucije iz članka 3. točke 12. i 13. ovoga Zakona,3. primijeniti mjeru da se prvo plaćanje u poslovnoj aktivnosti izvrši putem računa otvorenog u ime stranke kod kreditne institucije.(3) Uspostavljanje poslovnog odnosa bez nazočnosti stranke nije dopušteno, osim ako obveznik primjenjuje mjeru iz stavka 2. točke 3. ovoga članka.

Nove tehnologijeČlanak 34.

(1) Kreditne i financijske institucije dužne su obratiti posebnu pozornost na svaki rizik od pranja novca i/ili financiranja terorizma koji bi mogao proizaći iz novih tehnologija koje omogućuju anonimnost (internetsko bankarstvo, upotreba bankomata, telefonsko bankarstvo i dr.) te uspostaviti politike i poduzeti mjere za sprječavanje upotrebe novih tehnologija u svrhu pranja novca i/ili financiranja terorizma.(2) Kreditne i financijske institucije moraju imati politike i procedure za rizik koji prati poslovni odnos ili transakcije sa strankama koje nisu fizički nazočne te ih primjenjivati pri uspostavi poslovnog odnosa sa strankom i tijekom provođenja mjera dubinske analize stranke, uz uvažavanje odredaba članka 33. ovoga Zakona.

Pododjeljak 2.

POJEDNOSTAVLJENA DUBINSKA ANALIZA STRANKEOpće odredbe

Članak 35.(1) Iznimno od odredbe članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, obveznik može pri uspostavljanju poslovnog odnosa i pri izvršavanju transakcije iz članka 9. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona, osim ako u vezi sa strankom ili transakcijom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, izvršiti pojednostavljenu dubinsku analizu stranke ako je stranka:1. obveznik iz članka 4. stavka 2. točke 1., 2., 3., 6., 7., 8., 9. i 10. ovoga Zakona ili druga istovjetna institucija pod uvjetom da ima sjedište u državi članici ili u trećoj državi,2. državno tijelo, tijelo lokalne i područne (regionalne) samouprave, javna agencija, javni fond, javni zavod ili komora,3. društvo čiji su financijski instrumenti prihvaćeni i kojima se trguje na burzi ili uređenom javnom tržištu u jednoj ili u više država članica u skladu s propisima u Europskoj uniji, odnosno

93

društva sa sjedištem u trećoj državi čiji su financijski instrumenti prihvaćeni i kojima se trguje na burzi ili uređenom javnom tržištu u državi članici ili u toj trećoj državi, pod uvjetom da u toj trećoj državi vrijede zahtjevi za objavljivanje podataka u skladu s propisima u Europskoj uniji,4. osobe iz članka 7. stavka 5. ovoga Zakona za koje postoji neznatan rizik za pranje novca ili financiranje terorizma.(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, obveznik koji uspostavlja korespondentni odnos s bankom ili drugom kreditnom institucijom sa sjedištem u trećoj državi obavlja pojačanu dubinsku analizu stranke u skladu s odredbama članka 30. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Prikupljanje i provjeravanje podataka o strankama

Članak 36.(1) Iznimno od odredbe članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, pojednostavljena dubinska analiza stranke iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona obuhvaća prikupljanje i provjeravanje nekih podataka o stranci, poslovnom odnosu i transakciji.(2) U okviru pojednostavljene dubinske analize stranke obveznik mora prikupiti sljedeće podatke:1. pri uspostavljanju poslovnog odnosa iz članka 9. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona:– naziv, adresu i sjedište te identifikacijski broj pravne osobe koja uspostavlja poslovni odnos, odnosno pravne osobe za koju se uspostavlja poslovni odnos,– ime i prezime zakonskog zastupnika ili opunomoćenika koji za pravnu osobu uspostavlja poslovni odnos,– namjenu i predviđenu prirodu poslovnog odnosa i datum uspostavljanja odnosa;2. pri izvršavanju transakcije iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona:– naziv, adresu i sjedište, te identifikacijski broj pravne osobe za koju se obavlja transakcija,– ime i prezime zakonskog zastupnika ili opunomoćenika osobe koja za pravnu osobu obavlja transakciju,– datum i vrijeme obavljanja transakcije,– iznos transakcije i valuta u kojoj se obavlja transakcija,– način izvršenja transakcije,– namjena transakcije,– naziv i sjedište pravne osobe kojoj je namijenjena transakcija.(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka obveznik prikuplja uvidom u izvornike ili ovjerene preslike izvoda iz sudskog ili drugoga javnog registra, koje mu dostavi stranka, odnosno neposrednim uvidom u sudski ili drugi javni registar.(4) Ako nije moguće prikupiti sve tražene podatke na način određen u stavku 3. ovoga članka, obveznik će prikupiti podatke koji nedostaju iz isprava i iz druge poslovne dokumentacije koju mu je stranka predala ili dostavila. Ako nedostupne podatke iz objektivnih razloga nije moguće prikupiti ni na taj način, obveznik će ih prikupiti na temelju pisane izjave zakonskog zastupnika stranke.(5) Dokumentacija iz stavka 3. i 4. ovoga članka prilikom podnošenja obvezniku ne smije biti starija od tri mjeseca.

Odjeljak 6.OGRANIČENJA PRILIKOM POSLOVANJA SA STRANKAMA

Zabrana korištenja anonimnih proizvoda

Članak 37.

94

Obveznik ne smije strankama otvoriti, izdavati ili za njih voditi anonimne račune, štedne knjižice na šifru ili na donositelja, odnosno druge anonimne proizvode, uključujući i račune koji glase na lažna imena, koji bi posredno, odnosno neposredno omogućavali prikrivanje identiteta stranke.

Zabrana poslovanja s fiktivnim bankama

Članak 38.Obveznik ne smije uspostaviti ili nastaviti korespondentne odnose s bankom koja posluje ili bi mogla poslovati kao fiktivna banka, ili s drugom sličnom kreditnom institucijom za koju je poznato da s fiktivnim bankama sklapa ugovore o otvaranju i vođenju računa.

Ograničenja u poslovanju s gotovinom

Članak 39.(1) Ne smiju se u Republici Hrvatskoj obavljati naplate u gotovini u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna odnosno u poslovima s nerezidentima u vrijednosti koja prelazi 15.000,00 EUR prilikom:– prodaje robe i pružanja usluga,– prodaje nekretnina,– primanja zajmova,– prodaje prenosivih vrijednosnih papira ili udjela.(2) Ograničenje primanja gotovinskih plaćanja iz stavka 1. ovoga članka vrijedi i u slučaju ako se plaćanje kod navedenih transakcija obavlja u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija koje ukupno prelaze iznos 105.000,00 kuna odnosno koje prelaze vrijednost od 15.000,00 EUR.(3) Ograničenje gotovinske naplate odnosi se na sve pravne i fizičke osobe koje, obavljajući registriranu djelatnost, u navedenim transakcijama primaju gotov novac.(4) Naplate koje prelaze iznose propisane stavkom 1. i 2. ovoga članka moraju se provesti bezgotovinski preko računa u kreditnoj instituciji, ako drugim zakonom nije drugačije uređeno.

Odjeljak 7.OBAVJEŠĆIVANJE UREDA O TRANSAKCIJAMA

Obveza i rokovi obavješćivanja o gotovinskim transakcijama

Članak 40.(1) O svakoj transakciji koja se provodi u gotovini u vrijednosti od 200.000,00 kuna i većoj obveznik mora obavijestiti Ured odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana obavljanja transakcije.(2) Prilikom obavješćivanja Ureda o gotovinskoj transakciji obveznik mora dostaviti podatke iz članka 16. stavka 1. točke 1., 3., 5., 6. i 9. ovoga Zakona na način koji će propisati ministar financija pravilnikom.(3) Ministar financija može pravilnikom propisati i dodatne podatke koje je obveznik dužan pribaviti u svrhu obavješćivanja Ureda o gotovinskim transakcijama.(4) Ministar financija može pravilnikom propisati uvjete pod kojima obveznik za određene stranke nije dužan Uredu dostaviti podatke o gotovinskim transakcijama iz stavka 1. ovoga članka.

Obveza sastavljanja i korištenja liste indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba u

95

vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma

Članak 41.(1) Obveznici iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona dužni su sastaviti listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.(2) Prilikom sastavljanja liste indikatora iz prethodnog stavka ovoga članka, obveznici uzimaju u obzir prije svega specifičnost svojeg poslovanja i karakteristike sumnjive transakcije iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.(3) Obveznici su prilikom utvrđivanja razloga za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, te drugih okolnosti u vezi s istim, dužni upotrebljavati listu indikatora iz stavka 1. ovoga članka kao osnovne smjernice u utvrđivanju razloga za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma.(4) Lista indikatora iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio internog akta obveznika koju su obveznici dužni dopunjavati i prilagođavati prema njima poznatim trendovima i tipologijama pranja novca, te okolnostima koje proizlaze iz poslovanja samog obveznika.(5) Ured, Financijski inspektorat, Porezna uprava, Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Hrvatska javnobilježnička komora, Hrvatska odvjetnička komora, Hrvatska komora poreznih savjetnika, te udruženja i društva čiji članovi su obvezni postupati po ovom Zakonu surađuju s obveznicima pri sastavljanju liste indikatora iz stavka 1. ovoga članka.(6) Ministar financija može posebnim pravilnikom propisati obavezno uključivanje pojedinih indikatora na listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.

Obveza i rokovi obavješćivanja o sumnjivim transakcijama i osobamaČlanak 42.

(1) Obveznik je dužan suzdržati se od provođenja transakcije za koju zna ili sumnja da je povezana s pranjem novca ili s financiranjem terorizma. O takvoj transakciji obveznik je dužan bez odgode, prije izvršenja transakcije, obavijestiti Ured i u obavijesti navesti razloge za sumnju na pranje novca odnosno financiranje terorizma te također navesti rok u kojem se transakcija treba izvršiti.(2) Obveznik je dužan obavijestiti Ured o namjeri ili planiranju obavljanja sumnjive transakcije iz stavka 1. ovoga članka bez obzira na to je li transakcija poslije izvršena ili nije.(3) Iznimno, ako obveznik u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka zbog prirode transakcije ili zato što transakcija nije bila izvršena, ili iz drugih opravdanih razloga, obavijest nije mogao dostaviti prije izvršenja transakcije, dužan je Uredu dostaviti podatke naknadno, a najkasnije sljedeći radni dan. U obavijesti o sumnjivoj transakciji dužan je obrazložiti razloge zbog kojih je bio u objektivnoj nemogućnosti postupiti u skladu s propisanim.(4) Obavijest o sumnjivim transakcijama s podacima iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona obveznici moraju telefonom, telefaksom ili na drugi prikladan način dostaviti Uredu prije izvršenja transakcije, a nakon izvršenja transakcije dostavit će je na način koji će pravilnikom propisati ministar financija. Ako obavijest o sumnjivim transakcijama ne daju u pisanom obliku, učinit će to naknadno, a najkasnije sljedeći radni dan. Obveznik i Ured moraju izraditi zabilješku o obavijesti koja nije dana u pisanom obliku.(5) U obavijesti iz prethodnog stavka ovoga članka obveznici moraju navesti i obrazložiti razloge iz stavka 7. točaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka koji upućuju na to da u vezi s transakcijom

96

ili strankom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.(6) Ministar financija može pravilnikom propisati i dodatne podatke koje je obveznik dužan pribaviti u svrhu obavješćivanja Ureda o sumnjivim transakcijama.(7) Sumnjivom transakcijom iz stavka 1. i 2. ovoga članka smatra se svaka pokušana ili izvršena gotovinska i negotovinska transakcija, bez obzira na njezinu vrijednost i način obavljanja, ako obveznik zna ili ima razloge za sumnju:1. da transakcija uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih aktivnosti ili povezana s financiranjem terorizma s obzirom na vlasništvo, prirodu, izvor, lokaciju ili kontrolu takvih sredstava,2. da transakcija po svojim značajkama povezanima sa statusom stranke ili drugim značajkama stranke ili sredstava ili drugim osobitostima očito odstupa od uobičajenih transakcija iste stranke, te da odgovara potrebnom broju i vrsti indikatora koji upućuju na to da postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma,3. da je transakcija usmjerena na izbjegavanje propisa koji reguliraju mjere sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma,4. uvijek kada obveznik procijeni da u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma.

Složene i neobične transakcijeČlanak 43.

(1) Obveznici su dužni obratiti posebnu pozornost na sve složene i neobično velike transakcije, kao i na svaki neuobičajeni oblik transakcija koje nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu te u slučaju kada u odnosu na njih još nisu utvrđeni razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.(2) U svezi s transakcijama iz stavka 1. ovoga članka obveznici su dužni analizirati pozadinu i svrhu takvih transakcija, te rezultate analize u pisanom obliku evidentirati kako bi bili dostupni na zahtjev Ureda i ostalih nadzornih tijela iz članka 83. ovoga Zakona.(3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, ako obveznici u svezi s transakcijama utvrde razloge za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, dužni su postupati sukladno članku 42. ovoga Zakona.

6. Zakon o trgovini (»Narodne novine«, broj 87/08., 96/08., 116/08., 114/11., 68/13. i 30/14.) i to:

uvjeti za obavljanje trgovine s inozemstvom (članci 17 do 28.)

IV. UVJETI ZA OBAVLJANJE TRGOVINE S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 17.Trgovina s trećim zemljama obavlja se sukladno Zajedničkoj trgovinskoj politici Europske unije.

Članak 18.(Brisan.)

2. Uvjeti koje mora ispunjavati roba pri uvozu

97

Članak 19.(1) Roba koja se uvozi ili privremeno uvozi mora glede zdravstvene, veterinarske ili fitosanitarne ispravnosti udovoljavati uvjetima koji su propisani u Republici Hrvatskoj.(2) Roba koja se uvozi može biti stavljena na tržište ako je sukladna s propisanim zahtjevima, označena u skladu s odgovarajućim propisima te ako su za robu osigurane propisane isprave o sukladnosti.(3) Motorna vozila koja se uvoze u Republiku Hrvatsku moraju biti tehnički ispravna u skladu s propisima o tehničkoj ispravnosti vozila na cestama, a prije njihovog stavljanja na tržište ili prve registracije u Republici Hrvatskoj moraju odgovarati propisanim zahtjevima o homologaciji.

Članak 20.Za robu čija svojstva zahtijevaju posebno rukovanje i čuvanje, a za koju su propisani posebni uvjeti za obavljanje trgovine na veliko na domaćem tržištu, sukladno članku 8. ovoga Zakona, Vlada može odrediti iste uvjete i za uvoz te robe.

3. Prevoz robe

Članak 21.Vlada na prijedlog nadležnog ministarstva, u skladu s posebnim propisima i međunarodnim konvencijama, može zabraniti provoz određene robe kroz carinsko područje Republike Hrvatske ili propisati uvjete pod kojima se takva roba može prevoziti u tranzitu, radi sprječavanja ugrožavanja života i zdravlja ljudi i očuvanja i zaštite prirode i okoliša.

4. Isprave koje prate robu pri izvozu i uvozu

Članak 22.(1) Pravila o podrijetlu robe i način izdavanja potvrda o podrijetlu robe utvrđuju se carinskim propisima i međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.(2) Potvrde o hrvatskom podrijetlu robe izdaje Hrvatska gospodarska komora, a potvrde o povlaštenom podrijetlu robe Ministarstvo financija – Carinska uprava.

(3) Kad je propisima strane države, međunarodnim sporazumom ili propisom Republike Hrvatske predviđeno da robu pri izvozu i uvozu moraju pratiti određene potvrde, odnosno određene ovjerene isprave, takve potvrde izdaje ili ovjerava Ministarstvo, osim za pojedine robe za koje se potvrde, odnosno određene isprave izdaju ili ovjeravaju u upravnom postupku sukladno posebnim propisima Republike Hrvatske.

Članak 23.(Brisan.) 

PRIVREMENI IZVOZ I UVOZ

Članak 24.(1) Roba se može privremeno izvoziti i uvoziti u skladu s ovim Zakonom i carinskim propisima, posebnim zakonima i na temelju njih donesenim propisima i međunarodnim konvencijama i ugovorima.

98

(2) Na robu koja se privremeno izvozi, odnosno uvozi, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona te posebnih zakona i na temelju njih donesenih propisa, a carinski postupak provodi se u skladu sa carinskim propisima.

Članak 25.(1) Iznimno od članka 24. stavka 2. ovoga Zakona na privremeni izvoz i uvoz robe ne odnose se odredbe o kontingentima iz ovoga Zakona niti zabrane ili druga ograničenja izvoza i uvoza određena iz gospodarskih razloga.(2) Ako je za robu koja se privremeno izvozi ili uvozi propisana dozvola na temelju ovoga Zakona ili posebnih zakona, roba se privremeno izvozi ili uvozi uz dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu.

POSEBNI OBLICI TRGOVINE S INOZEMSTVOM

Članak 26.(Brisan.) 

Članak 27.(Brisan.)

3. Prodaja strane robe s carinskog skladišta

Članak 28.(1) Posebni oblik trgovine s inozemstvom je i prodaja strane robe s carinskog skladišta.(2) Uvjeti za osnivanje i poslovanje carinskih skladišta te posebne oblike carinskoga postupanja pri prodaji robe s carinskog skladišta uređuju se carinskim propisima.

7. Zakon o deviznom poslovanju (»Narodne novine«, broj 96/03., 140/05., 132/06., 153/09., 145/10. i 76/13.), i to:

rezidenti i nerezidenti (članak 2.)

Rezidenti i nerezidenti

99

Članak 2.(1) U smislu ovoga Zakona rezidentima se smatraju:1. pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, osim njihovih podružnica u inozemstvu,2. podružnice stranih trgovačkih društava i trgovaca pojedinaca upisane u registar koji se vodi kod nadležnog tijela državne vlasti ili uprave u Republici Hrvatskoj,3. trgovci pojedinci, obrtnici i druge fizičke osobe sa sjedištem odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje samostalnim radom obavljaju gospodarsku djelatnost za koju su registrirane (u daljnjem tekstu: poduzetnici pojedinci),4. fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj,5. fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj borave na osnovi važeće dozvole boravka u trajanju najmanje 183 dana, osim diplomatskih i konzularnih predstavnika stranih zemalja te članova njihovih obitelji,6. diplomatska, konzularna i druga predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu koja se financiraju iz proračuna te hrvatski državljani zaposleni u tim predstavništvima i članovi njihovih obitelji.(2) Sve druge osobe koje nisu navedene u stavku 1. ovoga članka smatraju se nerezidentima.

strana sredstva plaćanja (članak 4.)

Strana sredstva plaćanja

Članak 4.(1) Strana sredstva plaćanja, u smislu ovoga Zakona, jesu devize, strana gotovina, čekovi i ostali novčani instrumenti koji glase na stranu valutu i koji su unovčivi u stranoj valuti.(2) Devize, u smislu ovoga Zakona, jesu novčana potraživanja od inozemstva.(3) Strana gotovina (novčanice i kovani novac) novčano je potraživanje od središnje banke ili države koja je gotovinu izdala.(4) Čekovi i ostali novčani instrumenti koji glase na stranu valutu i koji su unovčivi u stranoj valuti novčana su potraživanja od izdavatelja

kapitalni poslovi (članak 7.)

Kapitalni poslovi

Članak 7.(1) Kapitalni poslovi, u smislu ovoga Zakona, poslovi su zaključeni između rezidenata i nerezidenata te jednostrani prijenosi imovine radi prijenosa kapitala, a koji nisu tekuća plaćanja i prijenosi iz članka 8. ovoga Zakona.(2) U kapitalne poslove iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se:1. izravna ulaganja,2. ulaganja u nekretnine,3. poslovi s vrijednosnim papirima,     4. poslovi s udjelima u investicijskim fondovima, 5. kreditni poslovi,6. depozitni poslovi,7. plaćanja na osnovi ugovora o osiguranju,8. jednostrani prijenosi imovine;

100

a) osobni prijenosi imovine,b) fizički prijenosi imovine.(3) Kapitalni su poslovi i poslovi kojima se otuđuju prava stečena ulaganjem, odnosno vrijednosni papiri iz stavka 2. ovoga članka, repatrijacija sredstava i prijenos ostatka likvidacijske ili stečajne mase.

tekući poslovi i tekuća plaćanja (članak 8.)

Tekući poslovi i tekuća plaćanja 

Članak 8.(1) Tekući poslovi su poslovi zaključeni između rezidenata i nerezidenata čija namjera nije prijenos kapitala.(2) Plaćanja i prijenosi s osnove tekućih poslova uključuju:1. dospjela plaćanja na osnovi trgovine robom i uslugama s inozemstvom te na osnovi drugih tekućih poslova, uključujući usluge i normalne kratkoročne bankarske i kreditne olakšice,2. dospjela plaćanja kamata i neto-dohotke od ostalih ulaganja,3. plaćanja umjerenog iznosa na ime amortizacije zajmova, smanjenje vrijednosti izravnih ulaganja i raspodjelu dobiti na osnovi udjela u vlasništvu,4. prijenose s osnove radničkih doznaka, mirovina, invalidnina i ostalih socijalnih primanja, poreza i pristojba, međudržavne suradnje, likvidiranih šteta na temelju ugovora o osiguranju, prijenose s osnove dobitaka u igrama na sreću, naknada za koncesije, članarina i kazna (penala) te umjerenih doznaka na ime troškova za uzdržavanje obitelji.

kreditni poslovi (članak 11.)

Članak 11.(1) Kreditni poslovi, u smislu ovoga Zakona, jesu komercijalni krediti i financijski krediti. U kreditne poslove, u smislu ovoga Zakona, ubrajaju se i jamstva i garancije.(2) Komercijalni krediti, u smislu ovoga Zakona, odgode su plaćanja, odnosno plaćanja unaprijed robe i usluga. Komercijalnim kreditom smatra se i financiranje od banke odgode plaćanja i plaćanja unaprijed te poslovi otkupa potraživanja (factoring i forfaiting) ako osnovni posao, koji je podloga za nastalo potraživanje, ima obilježja komercijalnoga kredita.(3) Financijski krediti, u smislu ovoga Zakona, svi su krediti osim kredita iz članka 9. stavka 2. točke 3. i iz stavka 2. ovoga članka.Financijskim kreditima smatraju se i svi oblici financiranja koji u podlozi imaju komercijalne poslove (trgovina robom ili pružanje usluga) u kojima rezident nije ugovorna strana u poslu.U financijske kredite ne ubrajaju se jamstva i garancije.(4) Kreditni poslovi iz članka 9. stavka 2. točka 3. ovoga Zakona i svi kreditni poslovi iz ovoga članka, osim odgode plaćanja i plaćanja unaprijed do 12 mjeseci na temelju komercijalnog posla, sklapaju se u pisanom obliku. Ugovor o kreditu banka uvijek sklapa u pisanom obliku.

8. Zakon o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (»Narodne novine«, broj 44/94., 79/98., 19/99,, 35/00,, 60/04,, 12/12, i 15/13.), i to:

opće odredbe (članci 1. i 2.)

opće odredbe (članci 1. i 2.)

101

I. OPĆE ODREDBE 

Članak 1.(1) Ovim Zakonom osniva se Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (u daljnjem tekstu: Agencija).(2) Agencija je specijalizirana financijska institucija koja osigurava štedne uloge u bankama i štedionicama, i provodi postupak sanacije banaka.

Članak 2.(1) Osnivač je Agencije država. Država jamči za obveze Agencije.(2) Agencija ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim Zakonom, drugim zakonima i statutom Agencije.(3) Sjedište Agencije je u Zagrebu.(4) Agencija se upisuje u sudski registar.

9. Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom (»Narodne novine«, broj 16/13. i 143/14.), i to:

predmet Zakona (članak 1.)

OPĆE ODREDBE

Članak 1. Ovim Zakonom propisuju se uvjeti za osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom (UCITS fondova) i društava za upravljanje UCITS fondovima, te se uređuje način izdavanja i otkupa udjela UCITS fondova, trgovanje udjelima UCITS fondova, delegiranje poslova na treće osobe, te nadzor nad radom i poslovanjem UCITS fondova, društava za upravljanje UCITS fondovima, depozitara i osoba koje nude udjele u UCITS fondovima.

temeljni pojmovi (članka 3.)

Značenje pojedinih pojmova

Članak 3.(1) Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:1. Investicijski fond je subjekt za zajednička ulaganja čija je jedina svrha i namjena prikupljanje sredstava javnom ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine u skladu s unaprijed određenom strategijom ulaganja investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela u tom investicijskom fondu. Investicijski fond može biti UCITS fond ili alternativni investicijski fond.2. UCITS fond je otvoreni investicijski fond s javnom ponudom koji:a) ima za isključivi cilj zajedničko ulaganje imovine, prikupljene javnom ponudom udjela u fondu, u prenosive vrijednosne papire ili u druge oblike likvidne financijske imovine iz članka 249. stavka

102

1. ovoga Zakona, a koji posluje po načelima razdiobe rizika,b) čiji se udjeli, na zahtjev ulagatelja, otkupljuju izravno ili neizravno, iz imovine toga fonda. Radnje koje društvo za upravljanje poduzima kako bi se osiguralo da vrijednost udjela ne odstupa značajno od neto vrijednosti imovine fonda, izjednačene su s otkupom udjela ic) koji je osnovan u skladu s dijelom 10. ovoga Zakona, odnosno propisima države članice donesenima na temelju Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.3. Alternativni investicijski fond je investicijski fond određen zakonom kojim se uređuje osnivanje i upravljanje alternativnim investicijskim fondovima.4. Otvoreni investicijski fond je zasebna imovina, bez pravne osobnosti, koju osniva društvo za upravljanje i kojom društvo za upravljanje upravlja u svoje ime i za zajednički račun imatelja udjela u toj imovini u skladu s odredbama ovoga Zakona, prospekta i pravila toga fonda. Udjeli u otvorenom investicijskom fondu se, na zahtjev imatelja udjela, otkupljuju, izravno ili neizravno, iz imovine otvorenog investicijskog fonda. Ako pravo države članice ili treće države to dozvoljava, otvoreni investicijski fond može imati pravnu osobnost.5. Udjel predstavlja udjel UCITS fonda.6. Ulagatelj je imatelj udjela UCITS fonda.7. Depozitar je kreditna institucija ili podružnica kreditne institucije kojoj su povjerene dužnosti propisane odredbama članka 215. ovoga Zakona.8. Društvo za upravljanje je pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja, na temelju odobrenja Agencije, obavlja djelatnost upravljanja UCITS fondovima.9. Društvo za upravljanjeiz druge države članice je pravna osoba sa sjedištem u drugoj državi članici koja, na temelju odobrenja nadležnog tijela te države članice, obavlja djelatnost upravljanja UCITS fondovima.10. Društvo za upravljanje iz treće države je pravna osoba sa sjedištem u trećoj državi koja, na temelju odobrenja nadležnog tijela treće države, obavlja djelatnost upravljanja investicijskim fondovima.11. Matična država članica društva za upravljanje je država članica u kojoj je registrirano sjedište društva za upravljanje.12. Država članica domaćin društva za upravljanje je država članica koja nije matična država članica, u kojoj društvo za upravljanje ima podružnicu ili u kojoj izravno pruža usluge.13. Matična država članica UCITS fonda je država članica u kojoj je UCITS fond, od nadležnog tijela, dobio odobrenje koje odgovara onom iz članka 240. ovoga Zakona.14. Država članica domaćin UCITS fonda je država članica koja nije matična država članica, u kojoj se trguje udjelima UCITS fonda.15. Podružnica je mjesto poslovanja koje je dio društva za upravljanje, nema pravnu osobnost i obavlja poslove pružanja usluga za koje je društvo za upravljanje dobilo odobrenje za rad.16. Nadležno tijelo je:a) tijelo pojedine države članice koje je, na temelju propisa te države kojima se u pravni poredak države prenose odredbe Direktive 2009/65/EZ, nadležno za izdavanje odobrenja za osnivanje i rad, odnosno nadzor investicijskih fondova i društava za upravljanje,b) tijelo treće države nadležno za izdavanje odobrenja za osnivanje i rad, odnosno nadzor investicijskih fondova i društava za upravljanje.17. Uska povezanost označava povezanost dviju ili više fizičkih ili pravnih osoba, odnosno subjekata, na jedan od sljedećih načina:a) odnosom sudjelovanja,b) odnosom kontrole.18. Sudjelovanje označava sudjelovanje neke osobe u drugoj pravnoj osobi ako:a) ima izravna ili neizravna ulaganja na temelju kojih sudjeluje s 20% udjela ili više u kapitalu te

103

pravne osobe ili glasačkim pravima u toj pravnoj osobi, ilib) ima udjel u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi manji od 20%, a stečen je s namjerom da, na temelju trajne povezanosti s tom pravnom osobom, omogući utjecaj na njezino poslovanje.Ovisno društvo ovisnog društva također se smatra ovisnim društvom matičnog društva koje je na čelu tih društava. Situacije u kojima su dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba trajno povezane s istom osobom putem odnosa kontrole, smatrat će se odnosom uske povezanosti između tih osoba.19. Kontrola označava odnos između matičnog društva i ovisnog društva ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i nekog društva. Ovisno društvo ovisnog društva također se smatra ovisnim društvom matičnog društva koje je na čelu tih društava. Situacije u kojima su dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba trajno povezane s istom osobom putem odnosa kontrole, smatrat će se odnosom uske povezanosti između tih osoba.20. Matično društvo je matično društvo kako je definirano propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja.21. Ovisno društvo je ovisno društvo kako je definirano propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja.22. Kvalificirani udjel je svaki izravni ili neizravni udjel u društvu za upravljanje koji predstavlja 10% ili više udjela u kapitalu ili glasačkim pravima, ili manji udjel koji omogućava ostvarenje značajnog utjecaja na upravljanje društvom za upravljanje. Pri izračunu udjela glasačkih prava na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o informacijama o promjeni glasačkih prava iz zakona kojim se uređuje tržište kapitala.23. Trajni medij je papir ili drugo sredstvo koje ulagatelju omogućuje pohranu informacija, upućenih osobno tom ulagatelju, na takav način da je osiguran pristup toj informaciji za buduću uporabu i to za razdoblje koje je odgovarajuće s obzirom na svrhu te informacije, te omogućuje reprodukciju pohranjene informacije bez njezine izmjene.24. Prenosivi vrijednosni papiri su:a) dionice i vrijednosni papiri izjednačeni s dionicama,b) obveznice i drugi dužnički vrijednosni papiri,c) svaki drugi prenosivi vrijednosni papir koji daje pravo na stjecanje prenosivih vrijednosnih papira iz podtočki a) ili b) ove točke upisom ili zamjenom.Investicijske tehnike i instrumenti opisani odredbom članka 249.a stavka 5. ovoga Zakona nisu prenosivi vrijednosni papiri.25. Instrumenti tržišta novca su financijski instrumenti kojima se uobičajeno trguje na tržištu novca, a koji su likvidni i čija se vrijednost može precizno odrediti u bilo kojem trenutku.26. Treća država je država koja nije članica u smislu točke 27. ovoga stavka.27. Država članica je država članica Europske unije ili država potpisnica Ugovora o europskom gospodarskom prostoru.28. Agencija je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.29. Suglasnost ili odobrenje je odluka Agencije kojom se usvaja podneseni zahtjev, koja se uvijek zahtijeva i izdaje prije poduzimanja određene radnje ili sklapanja nekog posla.30. Bez odgode i/ili odmah znači poduzimanje neke radnje ili posla najkasnije sljedeći radni dan.31. Javna ponuda je svaka obavijest dana u bilo kojem obliku i uporabom bilo kojeg sredstva, koja sadrži dovoljno informacija o uvjetima ponude i o ponuđenim udjelima u investicijskim fondovima da se na temelju istih ulagatelj može odlučiti na upis tih udjela.32. Revizor je neovisni vanjski ovlašteni revizor definiran propisima kojima se uređuje revizija.33. Relevantna osoba u odnosu na društvo za upravljanje je:a) osoba na rukovodećoj poziciji u društvu za upravljanje, osoba koja je član društva, član

104

nadzornog odbora ili prokurist društva za upravljanje,b) osoba na rukovodećoj poziciji ili osoba koja je član društva u svakoj pravnoj osobi ovlaštenoj za nuđenje udjela UCITS fonda,c) osoba na rukovodećoj poziciji u pravnoj osobi na koju je društvo za upravljanje delegiralo svoje poslove,d) radnik društva za upravljanje, radnik pravne osobe na koju je društvo za upravljanje delegiralo svoje poslove ili zaposlenik pravne osobe ovlaštene za nuđenje udjela u UCITS fondovima, a koja je uključena u djelatnosti koje društvo za upravljanje obavlja,e) svaka druga fizička osoba čije su usluge stavljene na raspolaganje i u nadležnosti su društva za upravljanje, a koja je uključena u djelatnosti koje društvo za upravljanje obavlja.34. Osoba s kojom je relevantna osoba u srodstvu je:a) bračni drug relevantne osobe ili bilo koja osoba koja se po nacionalnom pravu smatra izjednačenom s bračnim drugom,b) uzdržavano dijete ili pastorak relevantne osobe,c) bilo koji drugi srodnik relevantne osobe koji je na dan predmetne osobne transakcije s relevantnom osobom proveo u zajedničkom kućanstvu najmanje godinu dana.35. Relevantna osoba u odnosu na UCITS fond je:a) depozitar UCITS fonda,b) revizor UCITS fonda.(2) Kada UCITS fond iz države članice ili otvoreni investicijski fond s javnom ponudom iz treće države nema društvo za upravljanje koje njime upravlja, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na društvo za upravljanje države članice ili društvo za upravljanje treće države primjenjuju se izravno na taj investicijski fond.

Članak 4. Ovaj Zakon ne primjenjuje se na sljedeće subjekte:1. investicijske fondove zatvorenog tipa,2. investicijske fondove koji prikupljaju sredstva ne promičući prodaju svojih udjela javnosti,3. kategorije investicijskih fondova određene propisima država članica u kojima su takvi investicijski fondovi osnovani, za koje su pravila propisana u članku 97. stavcima 1., 2. i 5. te člancima 249. do 250.f ovoga Zakona neprikladna s obzirom na njihovu politiku ulaganja i zaduživanja.

tko može osnovati UCITS fond u RH (članak 4. i članak 5.)

UCITS fondovi u Republici Hrvatskoj

Članak 5. (1) U Republici Hrvatskoj UCITS fond moguće je osnovati samo kao otvoreni investicijski fond s javnom ponudom.(2) UCITS fondovi ne mogu se preoblikovati u alternativne investicijske fondove.

10. Zakon o alternativnim investicijskim fondovima (»Narodne novine«, broj 16/13. i 143/14.), i to:

105

predmet Zakona (članak 1.)

Članak 1. Ovim se Zakonom propisuju uvjeti za osnivanje i rad alternativnih investicijskih fondova (u daljnjem tekstu: AIF) i društava za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima (u daljnjem tekstu: UAIF), način izdavanja i otkupa udjela AIF-a, trgovanje udjelima AIF-a, delegiranje poslova na treće osobe te nadzor nad radom i poslovanjem UAIF-a, AIF-a, depozitara i osoba koje nude udjele u AIF-ima.

temeljni pojmovi (članka 3.)

Značenje pojedinih pojmova

Članak 3.Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:1. Investicijski fond je subjekt za zajednička ulaganja čija je jedina svrha i namjena prikupljanje sredstava javnom ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine u skladu s unaprijed određenom strategijom ulaganja investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela u tom investicijskom fondu. Investicijski fond može biti alternativni investicijski fond ili UCITS fond.2. Alternativni investicijski fond (AIF) je investicijski fond osnovan sa svrhom i namjenom prikupljanja sredstava javnom ili privatnom ponudom te ulaganja tih sredstava u različite vrste imovine u skladu s unaprijed određenom strategijom i ciljem ulaganja AIF-a, a isključivo u korist imatelja udjela tog AIF-a. AIF može biti otvoreni i zatvoreni AIF. AIF ne zahtijeva odobrenje za osnivanje i rad u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom.3. UCITS fond je investicijski fond određen zakonom kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom.4. Otvoreni AIF je zasebna imovina, bez pravne osobnosti, koju osniva UAIF i kojom UAIF upravlja u svoje ime i za zajednički račun imatelja udjela u toj imovini u skladu s odredbama ovoga Zakona, prospekta i/ili pravila toga fonda. Otvorenim AIF-om može upravljati samo vanjski UAIF. Udjeli otvorenog AIF-a se na način i pod uvjetima utvrđenim prospektom i/ili pravilima fonda, na zahtjev imatelja udjela otkupljuju, izravno ili neizravno, iz imovine otvorenog AIF-a. Ako pravo države članice ili treće države to dopušta, otvoreni AIF može imati pravnu osobnost.5. Zatvoreni AIF je pravna osoba osnovana u obliku dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornošću koju osniva UAIF i kojom UAIF upravlja u njezino ime i za njezin račun u skladu s odredbama ovoga Zakona, prospekta kada je to primjenjivo, pravila i statuta ili društvenog ugovora toga AIF-a, a čiji udjeli na zahtjev imatelja udjela nisu otkupivi iz imovine zatvorenog AIF-a. Zatvorenim AIF-om može upravljati vanjski ili unutarnji UAIF.6. Unutarnji upravitelj je UAIF koji upravlja zatvorenim AIF-om i koji je istodobno taj zatvoreni AIF te koji ne može obavljati niti jednu drugu djelatnost osim upravljanja tim AIF-om.7. Vanjski upravitelj je UAIF koji upravlja jednim ili s više otvorenih ili zatvorenih AIF-ova te obavlja ostale djelatnosti predviđene ovim Zakonom.8. Udjel predstavlja udjel u otvorenom AIF-u, odnosno dionicu ili poslovni udjel u zatvorenom AIF-u.

106

9. Ulagatelj je imatelj udjela u otvorenom AIF-u, odnosno dioničar ili imatelj poslovnog udjela u zatvorenom AIF-u.10. Depozitar je kreditna institucija ili podružnica kreditne institucije kojoj su povjerene dužnosti propisane odredbama članka 230. ovoga Zakona.11. Društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima (UAIF) je pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja, na temelju odobrenja Agencije, obavlja djelatnost upravljanja jednim ili s više AIF-ova. UAIF može poslovati kao vanjski ili unutarnji UAIF.12. UAIF iz druge države članice je pravna osoba sa sjedištem u drugoj državi članici koja, na temelju odobrenja nadležnog tijela te države članice, obavlja djelatnost upravljanja jednim ili s više AIF-ova.13. UAIF iz treće države je pravna osoba sa sjedištem u trećoj državi koja, na temelju odobrenja nadležnog tijela treće države, obavlja djelatnost upravljanja jednim ili s više AIF-ova.14. Matična država članica UAIF-a je država članica u kojoj je registrirano sjedište UAIF-a.15. Država članica domaćin UAIF-a je država članica koja nije matična država članica UAIF-a, a na čijem području UAIF upravlja AIF-ovima ili trguje udjelima AIF-ova.16. Referentna država članica UAIF-a je država članica određena u skladu s člancima 157. i 158. ovoga Zakona.17. Matična država članica AIF-a je država članica u kojoj je AIF, od nadležnog tijela, dobio odobrenje koje odgovara onom iz članka 251. ovoga Zakona, odnosno u kojoj je registrirano sjedište AIF-a.18. Država članica domaćin AIF-a je država članica koja nije matična država članica, u kojoj se trguje udjelima AIF-a.19. Podružnica je mjesto poslovanja koje je dio UAIF-a, nema pravnu osobnost i obavlja poslove pružanja usluga za koje je UAIF dobio odobrenje za rad. Sva mjesta poslovanja koja je UAIF osnovao u drugoj državi članici ili trećoj državi, smatraju se jednom podružnicom.20. Uska povezanost označava povezanost dviju ili više fizičkih ili pravnih osoba, odnosno subjekata, na jedan od sljedećih načina:a) odnosom sudjelovanja,b) odnosom kontrole.21. Sudjelovanje označava sudjelovanje neke osobe u drugoj pravnoj osobi ako:a) ima izravna ili neizravna ulaganja na temelju kojih sudjeluje s 20 % udjela ili više u kapitalu te pravne osobe ili glasačkim pravima u toj pravnoj osobi ilib) ima udjel u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi manji od 20 %, a stečen je s namjerom da na temelju trajne povezanosti s tom pravnom osobom omogući utjecaj na njezino poslovanje.22. Kontrola označava odnos između matičnog društva i ovisnog društva ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i nekog društva.U smislu ove točke:a) ovisno društvo ovisnog društva također se smatra ovisnim društvom matičnog društva koje je na čelu tih društava,b) situaciju u kojoj su dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba trajno povezane s istom osobom putem odnosa kontrole, smatrat će se odnosom uske povezanosti između tih osoba.23. Kvalificirani udjel je svaki izravni ili neizravni udjel u UAIF-u koji predstavlja 10 % ili više udjela u kapitalu ili glasačkim pravima, ili manji udjel koji omogućava ostvarenje značajnog utjecaja na upravljanje UAIF-om. Pri izračunu udjela glasačkih prava na odgovarajući se način

107

primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje tržište kapitala o informacijama o promjeni glasačkih prava.24. Upravljanje AIF-om znači obavljanje barem jedne aktivnosti iz članka 13. stavka 2. točke 2. ili 3. ovoga Zakona, za jedan ili više AIF-ova.25. Trgovanje znači svako izravno ili neizravno distribuiranje udjela AIF-a, na inicijativu UAIF-a ili u ime UAIF-a, ulagateljima s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, nekoj od država članica i/ili u trećoj državi.26. Financijski instrument je financijski instrument određen zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.27. Izdavatelj, u smislu dijela 2. odjeljka 12. ovoga Zakona, je pravni subjekt, uključujući i državu, čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište, pri čemu se u slučaju izdanih potvrda o deponiranim dionicama, izdavateljem smatra izdavatelj dionica na osnovi kojih su izdane potvrde o deponiranim dionicama.28. Pravni zastupnik je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koju je UAIF iz države članice ili iz treće države ovlastio da ga zastupa prema Agenciji, nadležnim tijelima, ulagateljima, drugim tijelima i drugim ugovornim stranama, a u vezi s obvezama i ovlaštenjima koje je UAIF iz države članice ili treće države dužan i ovlašten ispunjavati na temelju ovoga Zakona.29. Financijska poluga je svaka metoda kojom UAIF povećava izloženost AIF-a kojim upravlja bilo putem pozajmice novca ili financijskih instrumenata, ili zauzimanjem pozicije u derivatima koji imaju utjelovljenu financijsku polugu, ili na neki drugi način.30. Naknada koja ovisi o prinosu znači udio u dobiti AIF-a pripisan UAIF-u kao naknada za upravljanje AIF-om, isključujući bilo koji udio u dobiti AIF-a pripisan UAIF-u kao povrat od bilo kojeg ulaganja UAIF-a u AIF.31. Napajajući AIF je svaki AIF koji:a) ulaže najmanje 85 % svoje imovine u udjele drugog AIF-a (glavni AIF),b) ulaže najmanje 85 % svoje imovine u više od jednog glavnog AIF-a, kad ti glavni AIF-ovi imaju iste investicijske strategije, ilic) njegova je imovina na drugi način izložena najmanje 85 % prema glavnom AIF-u.32. Glavni AIF je AIF u koji ulaže neki drugi AIF ili prema kojem drugi AIF ima izloženost u skladu s točkom 31. ovoga članka.33. Matično društvo je matično društvo kako je definirano propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja.34. Ovisno društvo je ovisno društvo kako je definirano propisima kojima se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja.35. Glavni broker je kreditna institucija, investicijsko društvo ili neki drugi subjekt koji podliježe bonitetnom nadzoru, koji nudi usluge profesionalnim ulagateljima, ponajprije radi financiranja ili izvršavanja transakcija s financijskim instrumentima kao druga ugovorna strana i koji osim toga može pružati druge usluge, poput poravnanja i namire, skrbničkih usluga, zajmova vrijednosnih papira, posebno personaliziranu tehnologiju i pogodnosti operativne pomoći.36. Neuvršteno društvo je dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici čije dionice, odnosno poslovni udjeli nisu uvršteni na uređeno tržište u smislu zakona kojim se uređuje tržište kapitala.37. Država članica je država članica Europske unije ili država potpisnica Ugovora o europskom gospodarskom prostoru.

108

38. Treća država je država koja nije država članica u smislu točke 37. ovoga članka.39. Agencija je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.40. Nadležno tijelo je:a) tijelo pojedine države članice koje je, na temelju propisa te države kojima se u pravni poredak države prenose odredbe Direktive 2011/61/EZ, nadležno za izdavanje odobrenja za osnivanje i rad, odnosno nadzor UAIF-a i AIF-a,b) tijelo treće države nadležno za izdavanje odobrenja za osnivanje i rad, odnosno nadzor UAIF-a i AIF-a.41. Suglasnost ili odobrenje je odluka Agencije kojom se usvaja podneseni zahtjev, koja se uvijek zahtijeva i izdaje prije poduzimanja određene radnje ili sklapanja nekog posla.42. Europska putovnica označava pravo UAIF-a da, na temelju odobrenja za rad dobivenog od Agencije, odnosno od nadležnog tijela matične države članice, obavlja djelatnost na području druge, odnosno drugih država članica.43. Javna ponuda je svaka obavijest dana u bilo kojem obliku i uporabom bilo kojeg sredstva upućena neograničenom broju osoba, a koja sadrži dovoljno informacija o uvjetima ponude i o ponuđenim udjelima AIF-a, da se na temelju istih ulagatelj može odlučiti na upis tih udjela.44. Privatna ponuda je svaka obavijest dana u bilo kojem obliku i uporabom bilo kojeg sredstva, koja sadrži dovoljno informacija o uvjetima ponude i o ponuđenim udjelima AIF-a, da se na temelju istih ulagatelj može odlučiti na upis tih udjela, a koja je po nekoj svojoj karakteristici uvjetovana, primjerice minimalnim iznosom ulaganja, ciljanom skupinom ulagatelja ili brojem ulagatelja.45. Profesionalni ulagatelj je ulagatelj koji se u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala smatra profesionalnim ulagateljem ili se na vlastiti zahtjev može tretirati kao profesionalni ulagatelj.46. Mali ulagatelj je ulagatelj koji nije profesionalni ulagatelj.47. Revizor je neovisni vanjski ovlašteni revizor definiran propisima kojima se uređuje revizija.48. ESMA je Europsko nadzorno tijelo – Europska agencija za nadzor vrijednosnih papira i tržišta kapitala, osnovana Uredbom (EZ) 1095/2010 Europskoga parlamenta i Vijeća.49. ESRB je Europski odbor za sistemski rizik, osnovan Uredbom (EZ) 1092/2010 Europskoga parlamenta i Vijeća.50. FATF je stručna skupina za financijsko djelovanje – međuvladino tijelo osnovano s ciljem razvijanja politika za suzbijanje pranja novca, financiranja terorizma i s njima povezanim aktivnostima koje predstavljaju prijetnju integritetu međunarodnog financijskog sustava.51. Relevantna osoba u odnosu na UAIF je:a) osoba na rukovodećoj poziciji u UAIF-u, osoba koja je član UAIF-a, član nadzornog odbora ili prokurist UAIF-a,b) osoba na rukovodećoj poziciji u zatvorenom AIF-u, član nadzornog odbora ili prokurist zatvorenog AIF-a,c) osoba na rukovodećoj poziciji u pravnoj osobi na koju je UAIF delegirao svoje poslove,d) osoba na rukovodećoj poziciji ili osoba koja je član društva u svakoj pravnoj osobi ovlaštenoj za nuđenje udjela AIF-a,e) radnik UAIF-a, radnik pravne osobe na koju je UAIF delegirao svoje poslove ili zaposlenik pravne osobe ovlaštene za nuđenje udjela AIF-a, a koja je uključena u djelatnosti koje UAIF obavlja,f) svaka druga fizička osoba čije su usluge stavljene na raspolaganje i u nadležnosti su UAIF-a, a

109

koja je uključena u djelatnosti koje UAIF obavlja.52. Osoba s kojom je relevantna osoba u srodstvu je:a) bračni drug relevantne osobe ili bilo koja osoba koja se po nacionalnom pravu smatra izjednačenom s bračnim drugom,b) uzdržavano dijete ili pastorak relevantne osobe,c) bilo koji drugi srodnik relevantne osobe koji je na dan predmetne osobne transakcije s relevantnom osobom proveo u zajedničkom kućanstvu najmanje godinu dana.53. Relevantna osoba u odnosu na AIF je:a) depozitar AIF-a,b) revizor AIF-a.

pojam i razlikovnosti AIF-a (članak 7.)

Pojam i razlikovnosti AIF-a

Članak 7.(1) AIF se osniva s ciljem prikupljanja novčanih sredstava ponudom za stjecanje udjela u AIF-u, a sredstva AIF-a se ulažu u skladu s odredbama ovoga Zakona, pravila AIF-a i, kada je to primjenjivo, prospekta tog AIF-a.(2) Otvoreni AIF, osnovan u Republici Hrvatskoj, je zasebna imovina bez pravne osobnosti.(3) Zatvoreni AIF, osnovan u Republici Hrvatskoj, može biti uspostavljen u obliku dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornošću.(4) Udjeli otvorenog AIF-a i udjeli zatvorenog AIF-a osnovanog u obliku dioničkog društva mogu se nuditi javnom ili privatnom ponudom.(5) Udjeli zatvorenog AIF-a osnovanog u obliku društva s ograničenom odgovornošću mogu se nuditi samo privatnom ponudom.(6) S obzirom na krug ulagatelja kojima su namijenjeni, razlikuju se AIF-ovi koji se mogu nuditi samo profesionalnim ulagateljima od onih koji se mogu nuditi i profesionalnim i malim ulagateljima. (7) Profesionalnim ulagateljima mogu se nuditi sve vrste AIF-ova.(8) Agencija će pravilnikom propisati vrste AIF-ova koji se mogu osnovati temeljem ovoga Zakona, klase imovine u koje mogu ulagati, ograničenja ulaganja te uvjete pod kojima je pojedine vrste AIF-ova dopušteno nuditi malim ulagateljima. Agencija može pravilnikom propisati uvjete poslovanja pojedinih vrsta AIF-ova.

11. Zakon o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.), i to:

temeljne odredbe (članci 1. do 11.)

1. OPĆE ODREDBE

110

 Članak 1.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća prema odredbama ovoga Zakona. (2) Raspodjela prihoda od poreza na dohodak utvrđuje se posebnim zakonom.  

2. POREZNI OBVEZNIK 

2.1. Pojam poreznog obveznika 

Članak 2.(1) Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak. (2) Ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku. (3) Porezni obveznik je i nasljednik za sve porezne obveze koje proizlaze iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Nasljednik je istodobno i porezni obveznik za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka.  

2.2. Rezident 

Članak 3.(1) Rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište. (2) Rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću. 

 2.3. Nerezident

 Članak 4.

Nerezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona.  

3. IZVORI DOHOTKA 

Članak 5.(1) Izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka. (2) Dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona, prema izvoru dohotka iz stavka 1. ovoga članka, jest:1. dohodak od nesamostalnog rada,2. dohodak od samostalne djelatnosti,3. dohodak od imovine i imovinskih prava,4. dohodak od kapitala,5. dohodak od osiguranja,6. drugi dohodak.  

4. POREZNA OSNOVICA

111

 Članak 6.

(1) Osnovica poreza na dohodak rezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona. (2) Osnovica poreza na dohodak nerezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji nerezident ostvari u tuzemstvu (načelo tuzemnog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1., 11. i 12. ovoga Zakona odnosno umanjen za osobni odbitak iz članka 36. ovoga Zakona za fizičke osobe koje su rezidenti država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora, osim Republike Hrvatske, sukladno s člankom 36. stavkom 14. ovoga Zakona. (3) Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezident u tuzemstvu, umanjuje se:1. za iznos plaća novozaposlenih osoba iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona,2. za iznos državne potpore za obrazovanje i izobrazbu te iznos potpore male vrijednosti za izvođenje praktične nastave i vježbe naukovanja u sustavu vezanih obrta prema posebnim propisima,3. za iznos izdataka za istraživanje i razvoj iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona,4. i za preneseni gubitak iz članka 35. ovoga Zakona, nakon umanjenja iz točke 1., 2. i 3. ovoga stavka, koji je rezident po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ostvario u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezident u tuzemstvu.  

5. POREZNO RAZDOBLJE 

Članak 7.(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdoblje). (2) Porezno razdoblje može biti kraće od kalendarske godine u sljedećim slučajevima:1. ako rezident tijekom iste kalendarske godine postane nerezident ili obratno, u kojem slučaju porezno razdoblje obuhvaća razdoblje u kojemu je fizička osoba bila rezident ili nerezident,2. rođenja ili smrti poreznog obveznika. (3) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka prava iz ovoga Zakona računaju se u korist poreznog obveznika, na pune mjesece.  

6. POREZNE STOPE 

Članak 8.(1) Porez na dohodak plaća se po stopi od 12% na poreznu osnovicu do visine 2.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između 2.200,00 kuna i 13.200,00 kuna te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad 13.200,00 kuna.(2) Porez na dohodak prema stavku 1. ovoga članka uvećava se za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne samouprave prema posebnim zakonima, a umanjuje se ako jedinice lokalne samouprave propišu niži udio u porezu na dohodak od onog koji im pripada po posebnom zakonu. 

112

 7. PRIMICI KOJI SE NE SMATRAJU DOHOTKOM

 Članak 9.

(1) Dohotkom se ne smatraju:1. izravne uplate premije osiguranja za dokup dijela doživotne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kojeg bi osiguranik ostvario da je navršio određenu starosnu dob i/ili određeni mirovinski staž te uplate sredstava u okviru programa mirovinske rente prema posebnim propisima, a koje uplaćuju poslodavci za svoje radnike u vrijeme njihovog umirovljenja,2. obiteljske mirovine koje djeca ostvaruju nakon smrti roditelja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,3. državne nagrade ustanovljene propisima koje donosi Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, nagrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisane statutom tih jedinica i novčane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te svjetskim i europskim prvenstvima planirane za te namjene u državnom proračunu Republike Hrvatske i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,4. primici koje fizičke osobe ostvaruju po osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba, a za zdravstvene potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala), rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje, odnosno plaćanje nastalih izdataka za tu namjenu obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.(2) Dohotkom se ne smatraju ni:2.1. primici po posebnim propisima:2.1.1. potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata,2.1.2. socijalne potpore,2.1.3. doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta.Dohotkom se ne smatraju primici po osnovi potpora za novorođenče, odnosno potpora za opremu novorođenog djeteta koje isplaćuju ili daju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju svojih općih akata i za koje su sredstva planirana u proračunima tih jedinica,2.1.4. primici osoba s invaliditetom, osim plaća i mirovina,2.1.5. potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda,2.2. potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog ratnih događaja,2.3. nasljedstva i darovi,2.4. primici od otuđenja osobne imovine, osim imovine iz članka 27.a ovoga Zakona,2.5. odštete koje nisu u svezi s gospodarstvenom djelatnošću,2.6. primici ostvareni na nagradnim natječajima ili natjecanjima, raspisanim pod jednakim uvjetima uz mogućnost sudjelovanja svih osoba i igrama na sreću prema posebnom zakonu,2.7. novčani dodaci uz mirovinu koje umirovljenicima isplaćuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju svojih općih akata i za koje su sredstva planirana u proračunima tih jedinica,2.8. potpore koje djeci u slučaju smrti roditelja isplaćuju ili daju jedinice lokalne i

113

područne (regionalne) samouprave na temelju svojih općih akata te pravne i fizičke osobe.(3) Dohotkom se ne smatraju ni primici po osnovi osiguranja stvari, odgovornosti, života i imovine. Primici po osnovi životnog osiguranja i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja smatraju se dohotkom ako su premije toga osiguranja bile porezno priznati izdatak. (4) Ako su primici iz stavka 2. i 3. ovoga članka u svezi s ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, smatraju se oporezivim dohotkom. (5) Dohotkom se u smislu ovoga Zakona ne smatraju primici koji se ostvaruju u okviru djelatnosti koja se oporezuje prema Zakonu o porezu na dobit.  

8. PRIMICI NA KOJE SE NE PLAĆA POREZ NA DOHODAK 

Članak 10.Porez na dohodak ne plaća se na:1. naknadu razlike plaće za vrijeme vojne službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske,2. naknadu plaće pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama za djelatnost u okviru civilne zaštite i zaštite od elementarnih nepogoda,3. naknadu plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti i spriječenosti za rad isplaćenu na teret sredstava obveznih osiguranja,4. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja do propisanog iznosa,5. nagrade učenicima i studentima osvojene na natjecanjima u okviru obrazovnog sustava i organiziranim školskim i sveučilišnim natjecanjima,6. primitke učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga, po posebnim propisima, a do propisanog iznosa,7. naknade štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka, ako je naknada određena u jednokratnom iznosu,8. naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama i domovima za preodgoj,9. primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa,10. primitke po osnovi naknada, potpora i nagrada osoba koje obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i drugih djelatnosti koje se oporezuju na način propisan za samostalnu djelatnost, do propisanih iznosa,11. primitke po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu, a do propisanog iznosa,12. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima, ukupno do propisanog iznosa,13. stipendije studenata za redovno školovanje na višim i visokim školama i fakultetima i poslijediplomanata te poslijedoktoranata za koje su sredstva planirana u državnom proračunu Republike Hrvatske i stipendije koje se isplaćuju, odnosno dodjeljuju iz proračuna Europske unije, uređene posebnim međunarodnim sporazumima i to studentima za redovno školovanje na visokim učilištima,14. sportske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje, do propisanog iznosa,

114

15. sindikalne socijalne pomoći koje se isplaćuju iz sredstava sindikalne članarine članovima sindikata,16. nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima prema posebnim propisima, do propisanih iznosa,17. premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist svojeg radnika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu, koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, do visine 500,00 kuna za svaki mjesec poreznog razdoblja, odnosno ukupno do 6.000,00 kuna godišnje,18. stipendije studentima izabranima na javnim natječajima kojima mogu pristupiti svi studenti pod jednakim uvjetima, za redovno školovanje na visokim učilištima koje isplaćuju, odnosno dodjeljuju zaklade, fundacije, ustanove i druge institucije registrirane u Republici Hrvatskoj za odgojno-obrazovne ili znanstveno-istraživačke svrhe, koje djeluju u skladu s posebnim propisima, osnovane s namjenom stipendiranja,19. novčanu pomoć polaznicima stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa,20. primitke koji se kao bespovratna sredstva isplaćuju iz fondova i programa Europske unije putem tijela akreditiranih u skladu s pravilima Europske unije u Republici Hrvatskoj za provedbu aktivnosti mobilnosti u okviru programa i fondova Europske unije, a u svrhe obrazovanja i stručnog usavršavanja, u skladu s financijskom uredbom Europske komisije, do propisanih iznosa,21. primitke u visini razlike između primljenih bespovratnih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i knjigovodstvene vrijednosti tog plovila,22. stipendije studenata na poslijediplomskim studijima u skladu s točkama 12., 13. i 18. ovoga članka te primitke, osim primitaka iz članka 5. ovoga Zakona, koji se isplaćuju poslijediplomantima, poslijedoktorandima, istraživačima i znanstvenicima u skladu s točkama 13. i 18. ovoga članka odnosno iz fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, za pokriće troškova školovanja, usavršavanja i znanstvenih istraživanja, odobrenih na temelju javnih natječaja, vjerodostojnih isprava i do propisanih iznosa. Ministar financija pravilnikom će propisati visine neoporezivih iznosa i vrste porezno priznatih troškova, vjerodostojne isprave na temelju kojih se odobravaju troškovi te oblik i sadržaj evidencija i izvješća o ostvarenim primicima namijenjenih pokriću troškova.

9. OSOBNA OSLOBOĐENJA 

Članak 11.Fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju diplomatsko-konzularne dužnosti ne plaćaju porez na dohodak na tako ostvaren dohodak i to:1. šefovi inozemnih diplomatskih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj i diplomatsko osoblje inozemnih diplomatskih misija u Republici Hrvatskoj, a i članovi njihove uže obitelji, ako ti članovi nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,2. šefovi inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj i konzularni dužnosnici te članovi njihove uže obitelji, ako ti članovi nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,

115

3. dužnosnici UN i njihovih posebnih agencija, stručnjaci tehničke pomoći UN i njihovih posebnih agencija,4. fizičke osobe zaposlene kod inozemnih diplomatskih misija, konzulata i međunarodnih organizacija, fizičke osobe zaposlene kod šefova diplomatskog osoblja inozemnih diplomatskih misija i međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, ako nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,5. počasni konzularni dužnosnici inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj za primitke što ih ostvaruju od države koja ih je imenovala za obavljanje konzularnih poslova.  

vrste dohodaka (članci 13. do 26., 27. do 34.)

II. UTVRĐIVANJE DOHOTKA 

1. OPĆE ODREDBE O UTVRĐIVANJU DOHOTKA 

Članak 12.(1) Dohodak je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju. (2) Primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju. (3) Izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 2. ovoga članka. (4) Primici i izdaci utvrđuju se primjenom načela blagajne. (5) Primici se pripisuju onoj osobi koja ih je ostvarila. U slučaju prestanka porezne obveze primici se pripisuju onoj osobi kojoj se na temelju njihovog priljeva povećava gospodarstvena snaga (pravnom sljedniku). (6) Izdaci se pripisuju onoj fizičkoj osobi kojoj se pripisuju i primici od gospodarstvene djelatnosti prema stavku 5. ovoga članka, bez obzira tko ih je učinio. (7) Primici i izdaci koji su nastali u ime i za račun drugoga (prolazne stavke) ne smatraju se ni primitkom ni izdatkom i ne utječu na visinu dohotka.(8) Izdacima se ne smatraju ni oni izdaci koji se ne mogu jasno odvojiti od osobnih izdataka niti izdaci koji su uzrokovani osobnim potrebama poreznog obveznika ili nisu nastali s namjerom ostvarivanja oporezivih primitaka, kao što su:1. porez na dohodak, porez na nasljedstva i darove i drugi osobni porezi,2. izdaci za novčane kazne i prekršaje, izdaci za troškove sudskog ili upravnog postupka u osobnim predmetima i kamate na zakašnjela plaćanja osobnih izdataka. (9) Pri utvrđivanju oporezivih dohodaka, odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i višestranih međudržavnih ugovora ili sporazuma imaju prednost pred odredbama tuzemnog Zakona. Ako porezni obveznik rezident sukladno s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja po osnovi primitka ostvarenog iz inozemstva ili u inozemstvu u tijeku poreznog razdoblja predujam poreza na dohodak plaća u inozemstvu iz tog primitka, nije obvezan plaćati predujam poreza na dohodak u tuzemstvu, o čemu je obvezan izvijestiti Poreznu upravu, ali je u tom slučaju obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu prema članku 39. stavku 2. ovoga Zakona, osim ako Republika Hrvatska u skladu s ugovorom izuzima taj dohodak od oporezivanja. Isto se

116

primjenjuje i za primitke rezidenata izaslanih na rad u inozemstvo po nalogu tuzemnog poslodavca, kao i za primitke rezidenata ostvarene radom u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu. 

2. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD NESAMOSTALNOG RADA 

2.1. Dohodak od nesamostalnog rada 

Članak 13.Dohodak od nesamostalnog rada je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju u skladu s odredbama članka 14. ovoga Zakona i izdataka nastalih u istom razdoblju u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona.  

2.2. Primici po osnovi nesamostalnog rada 

Članak 14.(1) Primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se:1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su:1.1. plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa,1.2. primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa,1.3. plaća koju radniku umjesto poslodavca isplati druga osoba,1.4. premije osiguranja koje poslodavci plaćaju za svoje radnike po osnovi životnog osiguranja, dopunskog, dodatnog i privatnoga zdravstvenog osiguranja, dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja iznad propisanog iznosa i osiguranja njihove imovine,1.5 svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku za obavljeni rad po osnovi ugovora o radu ili drugog akta kojim se uređuje radni odnos,2. poduzetnička plaća koja ulazi u rashod pri utvrđivanju poreza na dobit,3. primici (plaća) fizičkih osoba izaslanih na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemna društva za rad u tim društvima,4. primici (plaća) članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji im se isplaćuju za rad u tim tijelima i jedinicama,5. naknade plaće osobama koje pružaju njegu i pomoć hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata I. skupine, prema posebnom propisu. (2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se i:1. mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje,2. mirovine koje isplaćuju osiguravatelji na temelju prijašnjih uplata poslodavca za dokup dijela mirovine, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,3. mirovinske rente koje isplaćuju osiguravatelji na temelju prijašnjih uplata poslodavca, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,4. mirovine koje se isplaćuju poduzetnicima koji su obavljali samostalnu djelatnost, poduzetnicima koji su plaćali porez na dobit i drugim osobama na temelju prijašnjih uplata doprinosa u propisano obvezno osiguranje, a koji su bili porezno dopustivi izdatak

117

ili rashod,5. mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu.(3) Primicima u naravi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita, dodjela ili opcijska kupnja vlastitih dionica po povoljnijim uvjetima i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz stavka 1. i 2. ovoga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate od 3% godišnje, osim kamata po kreditima koji se daju ili subvencioniraju iz proračuna, ali ne radnicima uprave. (4) Radnicima, u smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, smatraju se i službenici, namještenici i druge osobe koje su u radnom odnosu, prema propisima koji uređuju radni odnos.2.3. Primici koji se ne smatraju primicima od nesamostalnog rada 

Članak 15.(1) Primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona omogućuje radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca i isplatitelja primitka odnosno plaće, a osobito:1. uređenje i opremanje radnih prostora i prostora za odmor i prehranu,2. posebna radna odjeća obilježena nazivom ili znakom poslodavca ili isplatitelja primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,3. obvezni liječnički pregledi prema posebnim propisima,4. sistematski kontrolni liječnički pregledi ako su omogućeni svim radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,5. obrazovanje i izobrazba koje su u svezi s djelatnosti poslodavca i isplatitelja primitka, odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,6. Članarine po osnovi članstva u strukovnim komorama koje je, prema posebnim propisima, obvezno za radnike pri obavljanju određenih poslova za poslodavaca i isplatitelja primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona.(2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi koje isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i to:1. naknada plaće hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema posebnom zakonu od dana stjecanja prava na profesionalnu rehabilitaciju, za vrijeme profesionalne rehabilitacije i od završene profesionalne rehabilitacije do zaposlenja, a najduže 12 mjeseci od dana završetka profesionalne rehabilitacije,2. zaštitni dodatak uz mirovinu planiran u državnom proračunu ili proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,3. novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja,4. doplatak za pomoć i njegu druge osobe,5. naknada plaće invalidu rada s pravom na profesionalnu rehabilitaciju, od dana nastanka invalidnosti do najduže 24 mjeseca od dana završetka profesionalne rehabilitacije,6. dodatak na mirovinu isplaćen sukladno Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji korisniku mirovine pripada za razdoblje do 31. prosinca 2011.(3) Ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po

118

sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju. 

 2.4. Izdaci po osnovi nesamostalnog rada

 Članak 16.

Izdacima koji se oduzimaju od primitaka iz članka 14. ovoga Zakona pri utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada, smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitka. 

3. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI 

3.1. Dohodak od samostalne djelatnosti 

Članak 17.Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva.  

3.2. Samostalne djelatnosti 

Članak 18.(1) Obrtom i s obrtom izjednačenim djelatnostima (obrtničkim djelatnostima), u smislu ovoga Zakona, smatraju se:1. djelatnosti u smislu članka 1. Zakona o obrtu i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti,2. ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru obrtničke djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka.(2) Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju:1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti,2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti,3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti,4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportaša, (3) Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju. Fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu, ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni godišnji primitak veći od 35% iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost te ako ostvaruju poticaje na način i pod uvjetima propisanim posebnim zakonima.  

119

3.3. Utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti 

Članak 19.(1) Dohodak od samostalnih djelatnosti je razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka i članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost novinara, umjetnika i sportaša iz članka 18. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, mogu utvrđivati dohodak i plaćati predujam poreza na dohodak po osnovi tih djelatnosti u skladu s člankom 32. i člankom 48. ovoga Zakona. 

 3.4. Primici po osnovi samostalnih djelatnosti

 Članak 20. 

(1) Poslovni primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju. (2) Primici iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti. (3) U poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ukoliko je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva. (4) Poslovnim primicima smatraju se i izuzimanja osim izuzimanja financijske imovine. (5) Poslovnim primicima smatraju se manjkovi dobara u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske obrtničke komore te pripadajući porezi zaračunati prilikom nabave dobara za koja je utvrđen manjak. (6) Poslovnim primicima smatraju se i primici po osnovi kamata iz članka 30. ovoga Zakona ako su ostvareni od financijskih transakcija koje čine osnovnu djelatnost poreznog obveznika.(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslovne primitke poreznog razdoblja po osnovi državnih pomoći, poticaja i potpora namijenjenih za nabavu dugotrajne imovine koja podliježe amortizaciji, uključuje se u poreznu osnovicu u iznosima evidentiranih izdataka nastalih temeljem amortizacije te dugotrajne imovine u istom poreznom razdoblju.(8) U slučaju primjene stavka 7. ovoga članka porezni obveznik je obvezan voditi evidenciju o primljenim državnim potporama i poticajima za nabavu dugotrajne imovine i iznosima obračunate amortizacije. 

3.5. Izdaci po osnovi samostalnih djelatnosti 

Članak 21.(1) Poslovni izdaci su svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti. (2) U poslovne izdatke ulaze i knjigovodstvene vrijednosti pojedinačno ili ukupno prodanih ili izuzetih dobara dugotrajne imovine koja su se vodila ili trebala voditi u

120

popisu dugotrajne imovine. Poslovnim izdacima smatraju se i troškovi otuđenja i likvidacije. (3) Poslovnim izdacima smatraju se i ulaganja osim ulaganja financijske imovine i ulaganja u dugotrajnu imovinu. (4) Primljeni krediti i zajmovi nisu poslovni primitak, a otplate kredita i zajmova nisu poslovni izdatak. (5) Plaćene kamate po kreditima i zajmovima za obavljanje djelatnosti smatraju se poslovnim izdacima, a naplaćene kamate po sredstvima i plasmanima sredstava koja služe za obavljanje djelatnosti smatraju se poslovnim primicima, ako nisu oporezive po odbitku u skladu sa člankom 30. i člankom 51. stavkom 2. ovoga Zakona. (6) Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, smatraju se i uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja prema posebnim propisima. (7) Izdaci za materijal, robu, proizvode, energiju i usluge, koji služe za stjecanje dohotka, priznaju se u visini cijene nabave ili troška proizvodnje. (8) Izdacima se smatraju izdaci za plaće i obvezni doprinosi na plaću radnika i fizičkih osoba koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona (plaće s porezima i doprinosima) u visini stvarnih isplata. (9) Izdacima poslovanja smatraju se i otpisi prema članku 24. stavku 4. ovoga Zakona na način i prema stopama propisanim Zakonom o porezu na dobit. (10) Izdacima otpisa ne smatraju se otpisi povećane vrijednosti dugotrajne imovine zbog revalorizacije.(11) Izdacima se smatraju i premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja uplaćene u korist radnika i/ili osobno poreznog obveznika koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu, koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, na koje se ne plaća porez na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona.  

3.5.1. Izdaci koji se porezno ne priznaju 

Članak 22.(1) Pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti ne odbijaju se sljedeći izdaci:1. 70% izdataka reprezentacije (ugošćenja, darova s ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, izdataka za odmor, sport, rekreaciju i razonodu, izdataka za korištenje osobnih motornih vozila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i drugih sličnih izdataka), u visini troškova nastalih iz poslovnih odnosa s poslovnim partnerom,2. porez na dodanu vrijednost na vlastitu potrošnju, a i besplatne isporuke i drugi izdaci,3. primici poduzetnika koji obavljaju samostalnu djelatnost po osnovi naknada, potpora i nagrada, iznad propisanih iznosa,4. dnevnica i troškova službenog putovanja poduzetnika koji obavljaju samostalnu djelatnost, iznad propisanih iznosa,5. 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se po osnovi korištenja tih sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća ili drugi dohodak. (2) Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka poslovnim izdacima smatraju se ukupno nastali izdaci za osiguranje osobnih motornih vozila i drugih prijevoznih sredstava. 

121

(3) Kao poslovni izdaci ne mogu se odbiti ni drugi izdaci koji nisu u izravnoj svezi s obavljanjem samostalne djelatnosti. 

 3.6. Poslovne knjige i evidencije

 Članak 23.

(1) Porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona dužni su upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija. (2) Poslovne knjige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su knjiga primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine, knjiga prometa i evidencija o tražbinama i obvezama. (3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznici nisu obvezni voditi knjigu prometa, ako podatke o dnevnom gotovinskom prometu osiguravaju u knjizi primitaka i izdataka ili u evidencijama propisanim drugim zakonima te ako se te evidencije vode na mjestu gdje se ostvaruju gotovinski primici. (4) Za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora se izdati račun. (5) Porezni obveznici koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, vode jedne poslovne knjige. 

 3.6.1. Popis dugotrajne imovine

 Članak 24.

(1) U popis dugotrajne imovine unose se stvari i prava, ako su njihove nabavne cijene, odnosno troškovi proizvodnje (nabavna vrijednost) veći od 3.500,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja dulji od godinu dana. Prava ulaze u popis dugotrajne imovine samo ako je kod njihove nabave plaćena naknada. (2) Popis dugotrajne imovine služi za utvrđivanje izdataka otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine. Dugotrajna se imovina i nakon što je u cijelosti otpisana zadržava u popisu dugotrajne imovine do trenutka prodaje, darovanja ili drugog načina otuđenja ili uništenja. (3) U popis dugotrajne imovine unose se pojedinačna nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, vijek trajanja (korištenja), knjigovodstvena vrijednost i otpisi. (4) Nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, koja su unesena u popis dugotrajne imovine, otpisuje se u skladu sa Zakonom o porezu na dobit. Ako se dobro dugotrajne imovine zbog uništenja više ne može koristiti ili ako se proda, izuzme ili na drugi način otuđi, tada se njegova knjigovodstvena vrijednost otpisuje u cijelosti. 

 3.7. Način ostvarivanja dohotka od samostalne djelatnosti

 Članak 25.

Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona porezni obveznik može ostvarivati sam, kao supoduzetnik ili u nekom drugom obliku sudjelovanja u dohotku od samostalne djelatnosti. 

 3.8. Promjena načina oporezivanja

 Članak 26.

122

(1) Porezni obveznik iz članka 18. ovoga Zakona može na vlastiti zahtjev plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ili je obvezan plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ako ispunjava zakonske uvjete za oporezivanje dobiti, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o porezu na dobit. U slučaju supoduzetnišva ili drugog oblika zajedničkog dohotka pisani zahtjev podnose i potpisuju svi supoduzetnici. (2) Pisani zahtjev iz stavka 1. ovoga članka kojim se na vlastiti zahtjev traži promjena načina oporezivanja dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu. (3) Promjena načina oporezivanja na temelju podnesenog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka obvezuje poreznog obveznika sljedeće tri godine.(4) U opravdanim slučajevima i na temelju pisanog zahtjeva poreznog obveznika Porezna uprava može odobriti i kraći rok prelaska s plaćanja poreza na dohodak na porez na dobit i obratno, o čemu donosi rješenje.(5) Opravdanim slučajevima iz stavka 4. ovoga članka osobito se smatraju cjelovita promjena djelatnosti koju obavlja porezni obveznik te značajno izmijenjeni uvjeti (više od 50%), zbog kojih je porezni obveznik promijenio način oporezivanja. 

4. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA 

4.1. Dohodak od imovine i imovinskih prava 

Članak 27.(1) Dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima. (2) Kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine. (3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i dohodak ne utvrđuje prema članku 19. do 24. ovoga Zakona odnosno na temelju poslovnih knjiga, porez na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, utvrđuje se u paušalnom iznosu prema članku 44. ovoga Zakona. (4) Kod ostvarivanja dohotka od imovinskih prava izdaci se utvrđuju u visini stvarno nastalih izdataka, za koje porezni obveznik posjeduje uredne i vjerodostojne isprave. Izdaci se tijekom poreznog razdoblja ne priznaju, već se uzimaju u obzir tek pri utvrđivanju godišnjeg poreza na dohodak od imovinskih prava. (5) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. 

123

(6) Dohodak od otuđenja nekretnine iz stavka 5. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 36. stavak 7. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon tri godine od dana nabave.(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno (prodaja, zamjena i drugi prijenos) više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m², a ukupno do 1000 m². Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave. (8) Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iz stavka 5. i 7. ovoga članka ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji iz članka 36. stavak 7. ovoga Zakona te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka te nasljeđivanjem nekretnina i imovinskih prava. (9) Ako je nekretnina iz stavka 5., 6. i 8. ovoga članka stečena darovanjem i otuđena u roku od tri godine od dana njezine nabave od strane darovatelja, otuđitelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava na način iz stavka 5. ovoga članka. U slučaju stjecanja nekretnine darovanjem, danom nabave nekretnine smatra se dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave. (10) Ako su nekretnine i imovinska prava iz stavka 7. ovoga članka stečena darovanjem i otuđena u roku od pet godina od dana njihove nabave od strane darovatelja, darovatelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava na način iz stavka 7. ovoga članka.(11) Gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava mogu se odbiti samo od dohotka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini. (12) Dohodak od imovine i imovinskih prava oporezuje se samo ako se ne radi o dohotku koji se oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti. 

4.2. Dohodak po osnovi otuđenja posebnih vrsta imovine

Članak 27.a(1) Dohodak od imovine utvrđuje se i po osnovi primitaka od otuđenja posebnih vrsta imovine.(2) Posebnom vrstom imovine iz stavka 1. ovoga članka smatra se otpad u skladu s posebnim propisima. U smislu ovoga Zakona otpadom se ne smatra povratna ambalaža niti otpad prikupljen u okviru organiziranih akcija i aktivnosti u svrhu zaštite okoliša.(3) Pri utvrđivanju dohotka od imovine iz stavka 1. ovoga članka ne priznaju se izdaci.(4) Odredbe o promjeni načina utvrđivanja dohotka od imovine iz članka 29. ovoga Zakona primjenjuju se i na dohodak po osnovi otuđenja posebnih vrsta imovine iz ovoga članka.

 

124

4.3. Procjena dohotka od imovine 

Članak 28.Ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje ili prema naputku o osnovama i mjerilima za utvrđivanje tržišnih cijena koje donosi ministar financija. 

 4.4. Promjena načina utvrđivanja dohotka od imovine

 Članak 29.

(1) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ili po osnovi obavljenih usluga od te imovine, koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, u poreznom razdoblju ostvaruje ukupne primitke veće od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost utvrđuje dohodak od imovine u skladu sa člancima 19. – 24. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti. (2) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, može na vlastiti zahtjev utvrđivati dohodak od imovine u skladu sa člancima 19. – 24. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti. (3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka porezni obveznik može plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak u skladu s odredbama članka 26. ovoga Zakona. 

 5. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD KAPITALA

 Članak 30.

(1) Dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.(2) Izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz stavka 1. ovoga članka smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.(3) Kamatama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se primici od potraživanja svake vrste, a osobito:1. primici od kamata na kunsku i deviznu štednju (po viđenju, oročenu ili rentnu štednju, uključujući i prinos, nagradu, premiju i svaku drugu naknadu ostvarenu iznad visine uloženih sredstava),

125

2. primici od kamata po vrijednosnim papirima,3. primici od kamata po osnovi danih zajmova,4. primici ostvareni na temelju podjele prihoda investicijskog fonda u obliku kamata, ako se ne oporezuju kao udjeli u dobiti na temelju podjele dobiti ili prihoda investicijskog fonda.(4) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primici u naravi po osnovi udjela u dobiti članova uprave trgovačkih društava koje ostvaruju putem dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica.(5) Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje dionica iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje se kao razlika između tržišne vrijednosti dionice i opcijskim ugovorom utvrđene cijene dionica, ako je tržišna vrijednost viša u trenutku realizacije prava iz opcije.(6) Realizacijom prava iz opcije u smislu stavka 5. ovoga članka smatra se trenutak kupnje dionica društva od strane vlasnika opcije (članova uprave društva) ili trenutak prijenosa prava na kupnju dionica društva na treću osobu.(7) Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje vlastitih dionica utvrđuje se poreznom obvezniku koji je vlasnik opcije u trenutku realizacije prava iz opcije prema stavku 6. ovoga članka.(8) Primici po osnovi udjela u dobiti koje članovi uprave trgovačkih društava ostvaruju dodjelom vlastitih dionica tih društava utvrđuju se u visini tržišne vrijednosti ili razlike između tržišne vrijednosti dodijeljenih dionica i plaćene naknade, ako se dionice stječu uz djelomičnu naknadu.(9) Dohodak od kapitala prema stavcima 5., 6., 7. i 8. ovoga članka utvrđuje se samo ako vlastite dionice društva u trenutku dodjele tih dionica ili realizacije prava iz opcije kotiraju na burzi ili uređenim javnim tržištima u skladu s posebnim zakonom. Ako ovaj uvjet nije ispunjen po toj osnovi utvrđuje se drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona.(10) Pri utvrđivanju dohotka od kapitala ne priznaju se izdaci.(11) Dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu.(12) Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi primitaka iz stavka 11. ovoga članka, ako su ti primici ostvareni u okviru ESOP programa, odnosno po osnovi radničkog dioničarstva ili su ostvareni od ulaganja Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te su namijenjeni i dijele se članovima tog fonda. Ministar financija pravilnikom će propisati način ostvarivanja prava na neoporezivu isplatu navedenih primitaka.(13) Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti, ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljnog kapitala društva.(14) Dohotkom od kapitala po osnovi izuzimanja iz stavka 2. ovoga članka smatra se i razlika primitka koja nastaje kada se tijekom poreznog razdoblja poreznom obvezniku isplati predujam udjela u dobiti, a istekom tog poreznog razdoblja ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma.(15) Kamatama iz stavaka 1. i 3. ovoga članka ne smatraju se:1. zatezne kamate,2. naplaćene kamate po sudskim rješenjima i rješenjima tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave,3. kamate na pozitivno stanje na žiroračunu, tekućem i deviznom računu koje su ostvarene od banaka, štedionica i drugih financijskih institucija i to najviše u visini koju ti isplatitelji plaćaju za pologe po viđenju. Navedeno izuzeće se primjenjuje ako je kamata za pologe po viđenju manja od najmanje kamate za oročenu štednju, odnosno ako

126

iznosi najviše do 0,5% godišnje,4. primici od kamata ostvarenih ulaganjem u obveznice, neovisno o izdavatelju i vrsti obveznica,5. primici po osnovi prinosa na životno osiguranje s obilježjem štednje (isplaćena naknada iznad uplaćenih premija osiguranja) i prinosa po osnovi dobrovoljnog mirovinskog osiguranja.(16) Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka iz stavka 1. ovoga članka čini razlika između ugovorene prodajne cijene odnosno primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti financijske imovine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti.(17) Primicima iz stavka 16. ovoga članka smatraju se primici od otuđenja financijskih instrumenata i strukturiranih proizvoda (u daljnjem tekstu: financijska imovina) odnosno primici od:1. prenosivih vrijednosnih papira i strukturiranih proizvoda, uključivo i udjela u kapitalu trgovačkih društava i drugih vrsta udruživanja čiji je način raspolaganja udjelima usporediv s takvim društvima,2. instrumenata tržišta novca,3. jedinica u subjektima za zajednička ulaganja,4. izvedenica,5. razmjernog dijela likvidacijske mase u slučaju likvidacije investicijskog fonda te ostali primici ostvareni od vlasničkih udjela u slučaju likvidacije, prestanka ili istupa.(18) Otuđenjem financijske imovine iz stavka 17. ovoga članka smatra se prodaja, zamjena, darovanje i drugi prijenos.(19) Otuđenjem iz stavka 18. ovoga članka ne smatra se:1. prijenos udjela iz jednog u drugi dobrovoljni mirovinski fond,2. zamjena vrijednosnih papira s istovrsnim papirima istog izdavatelja pri čemu se ne mijenjaju odnosi među članovima i kapital izdavatelja kao i zamjena vrijednosnih papira, odnosno financijskih instrumenata drugim ili drugima vrijednosnim papirima, odnosno financijskim instrumentima te stjecanja vrijednosnih papira, odnosno financijskih instrumenata u slučajevima statusnih promjena pri čemu u svim slučajevima nema novčanog tijeka i pod uvjetom da je osiguran slijed stjecanja financijske imovine,3. podjela dionica istog izdavatelja pri čemu ne dolazi do promjene temeljnog kapitala niti novčanog tijeka,4. zamjena udjela između investicijskih pod-fondova unutar istog krovnog fonda, odnosno zamjena udjela između investicijskih fondova kojima upravlja isto društvo za upravljanje, pod uvjetom da je osiguran slijed stjecanja financijske imovine,5. otkup udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.(20) U slučaju otuđenja financijske imovine iz stavka 19. točaka 2. i 4. ovoga članka kao nabavna vrijednost uzima se vrijednost utvrđena na dan prvog stjecanja financijske imovine.(21) Dohodak od kapitala po osnovi primitaka ostvarenih od jedinica u subjektima za zajednička ulaganja utvrđuje se u visini ostvarenih, odnosno realiziranih prinosa umanjenih za troškove upravljanja investicijama, odnosno troškove upravljanja imovinom investicijskog fonda (netoprinos), odnosno kod diskontnih vrijednosnih papira i obveznica bez kupona, u visini razlike između otkupne vrijednosti pri emisiji i realizirane vrijednosti pri dospijeću ako otkupitelj drži vrijednosni papir do njegova dospijeća. Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ostvarenih od ulaganja financijske imovine u portfelje, sukladno propisu koji uređuje tržište kapitala, utvrđuje se u trenutku

127

realizacije prinosa iz portfelja umanjenog za troškove upravljanja portfeljem (neto prinos).(22) Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji iz članka 36. stavka 7. ovoga Zakona, između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka, nasljeđivanjem financijske imovine te u slučaju ako je financijska imovina otuđena nakon tri godine od dana nabave odnosno stjecanja te imovine.(23) Ako je financijska imovina stečena darovanjem i otuđena u roku od tri godine od dana nabave, otuđitelju se utvrđuje dohodak od kapitala na način iz stavka 16. ovoga članka. U slučaju stjecanja financijske imovine darovanjem, danom nabave financijske imovine smatra se dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave.(24) Kapitalni gubici mogu se odbiti samo od dohotka od kapitalnih dobitaka koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini. Kapitalni gubitak iskazuje se najviše do visine porezne osnovice. (25) Odredbe stavka 24. ovoga članka primjenjuju se i u slučajevima iz članka 27. stavka 11. ovoga Zakona.(26) Dohodak od kapitala ostvaren u stranoj valuti preračunava se u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate.

6. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD OSIGURANJA

  Članak 31.

(1) Dohotkom od osiguranja smatraju se primici u visini uplaćenih i porezno priznatih premija životnog osiguranja s obilježjem štednje i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja, a u slučaju otkupa polica životnog i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja ili prestanka osiguranja dohotkom se smatra iznos primitka, ako je manji od uplaćenih premija osiguranja. 

(2) Pri utvrđivanju dohotka prema stavku 1. ovoga članka ne priznaju se izdaci.  (3) Uplaćene premije osiguranja od kojih se utvrđuje dohodak od osiguranja iskazuju

se s valutnom klauzulom i u trenutku isplate osigurane svote preračunavaju u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate. 

(4) Poslodavci, isplatitelji i porezni obveznici dužni su o uplaćenim porezno priznatim premijama osiguranja, odnosno premijama osiguranja na koje se ne plaća porez na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona i isplaćenom dohotku od osiguranja voditi i dostavljati propisane evidencije i izvješća.(5) Dohotkom od osiguranja smatraju se i primici u visini uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja, a koje su bile oslobođene od plaćanja poreza na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona te su poslodavcu ili osobno poreznom obvezniku koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, bile porezno priznati rashod, odnosno izdatak. 

  7. UTVRĐIVANJE DRUGOG DOHOTKA

  7.1. Drugi dohodak

 

128

Članak 32. (1) Drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2.,

odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka. 

(2) Drugi dohodak ostvaruje se po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi:

1. nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona, 2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, 3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona, 4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona, 5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona.  (3) Primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju: 1. primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih

društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu,

2. autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava,

3. primici po osnovi djelatnosti sportaša, 4. primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, sportskih

sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti,

5. primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona,

6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 10. točke 4. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

7. primici učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima iz članka 10. točke 6. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

8. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima iz članka 10. točke 12. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

9. sportske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje iz članka 10. točke 14. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,

10. nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima prema posebnim propisima iz članka 10. točke 16. ovoga Zakona, iznad propisanih iznosa,

11. ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji. 

(4) Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka, prema posebnim propisima. 

(5) Iznimno, pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka izdaci se, prije izdataka iz stavka 4. ovoga članka ako su obračunani i plaćeni prema posebnim propisima, priznaju u visini 30 % ostvarenih primitaka fizičkim osobama po osnovi:

129

1. autorskih naknada isplaćenih prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava uključujući i naknade za isporučeno umjetničko djelo osobama koje obavljaju umjetničku i kulturnu djelatnost,

2. profesionalnih djelatnosti novinara, umjetnika i sportaša koji su osigurani po toj osnovi i doprinose za obvezna osiguranja plaćaju prema rješenju,

3. primitaka nerezidenata za obavljanje umjetničke, artističke, zabavne, sportske, književne i likovne djelatnosti te djelatnosti u svezi s tiskom, radijem i televizijom te zabavnim priredbama. 

(6) Porezni obveznik koji ostvaruje drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka po osnovi djelatnosti može na vlastiti zahtjev, upisom u registar poreznih obveznika, utvrđivati dohodak u skladu sa člancima 19. do 24. ovoga Zakona odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti. Zahtjev za promjenom načina utvrđivanja i oporezivanja dohotka porezni obveznik obvezan je podnijeti na početku ostvarivanja dohotka, na početku obavljanja djelatnosti ili do kraja tekuće godine za iduću godinu. 

(7) Porezni obveznik koji prema stavku 6. ovoga članka utvrđuje dohodak u skladu sa člankom 19. – 24. ovoga Zakona, ne može koristiti izdatke iz stavka 5. ovoga članka.(8) Izdaci iz stavka 5. ovoga članka priznaju se pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od drugog dohotka.

  7.2. Drugi dohodak po osnovi povrata doprinosa

  Članak 33.

(1) Drugim dohotkom smatra se i primitak po osnovi povrata doprinosa iz stavka 2. ovoga članka. 

(2) Primitkom po osnovi povrata doprinosa smatra se iznos vraćenog doprinosa iz osnovice za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, a koji je, za određeno razdoblje obračuna doprinosa, obračunan i uplaćen iz iznosa koji prelazi iznos najviše godišnje osnovice prema Zakonu o doprinosima. 

(3) Pri utvrđivanju drugog dohotka po osnovi povrata doprinosa ne priznaju se izdaci. 

7.3. Drugi dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je

stečena

Članak 33.a (1) Drugim dohotkom smatra se i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti

stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.(2) Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člankom 63. ovoga Zakona.

8. ZAJEDNIČKI DOHODAK  

Članak 34. (1) Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne

djelatnosti (supoduzetništvo), svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti. 

(2) Dohodak ostvaren obavljanjem zajedničke samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak u skladu s odredbama članka 19. – 24. ovoga Zakona. Zajednički ostvaren dohodak ili gubitak dijeli se na pojedine

130

supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklopljen dohodak ili gubitak se dijeli na jednake dijelove. 

(3) Dijelu dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka, dodaju se primici koje pojedini supoduzetnik ostvari za svoj rad ili druge naknade, a koji su kao poslovni izdaci smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti. Od dijela dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka odbijaju se izdaci koji su nastali pojedinom supoduzetniku, a kao poslovni izdaci nisu smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti. 

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na slučajeve kada više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak od imovine i imovinskog prava (suvlasnici i supoduzetnici). 

(5) Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje se prema odredbama članka 27. i 28. ovoga Zakona. 

(6) Supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak iz stavka 1. i 4. ovoga članka obvezni su imenovati nositelja zajedničke djelatnosti, koji je prvenstveno odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvješća i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Nerezident ne može biti imenovan nositeljem zajedničke djelatnosti. Ako supoduzetnici ne imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava. 

(7) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 6. ovoga članka obvezan je po isteku poreznog razdoblja (kalendarske godine) ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti. 

(8) Prijava o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti podnosi se do kraja mjeseca siječnja tekuće za proteklu godinu. 

porezni gubitak i osobni odbitak (članci 35. i 36.) III. POREZNI GUBITAK

  Članak 35.

(1) Porezni gubitak može se utvrditi po osnovi obavljanja samostalnih djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i ostalih djelatnosti od kojih se dohodak utvrđuje na način propisan za samostalne djelatnosti, odnosno na temelju poslovnih knjiga prema članku 19. – 24. ovoga Zakona. 

(2) Porezni gubitak iz stavka 1. ovoga članka može se nadoknaditi (odbiti) samo od dohotka po osnovi kojega je i utvrđen. 

(3) Porezni gubitak koji se ne može nadoknaditi (odbiti) u poreznom razdoblju u kojemu je nastao, prenosi se i nadoknađuje umanjenjem dohotka po osnovi kojega je utvrđen, u sljedećih pet poreznih razdoblja. 

(4) Porezni obveznik gubi pravo na odbitak poreznog gubitka iz stavka 1. ovoga članka istekom petoga poreznog razdoblja. 

(5) Odbitak gubitka je dopušten u tekućem poreznom razdoblju ako se nije mogao odbiti (nadoknaditi) u prethodnim poreznim razdobljima. Preneseni se gubici nadoknađuju prema redoslijedu njihova nastanka. 

131

  IV. OSOBNI ODBITAK ILI NEOPOREZIVI DIO DOHOTKA

  Članak 36.

(1) Rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ovoga Zakona, umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 2.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Rezidentima se kod ostvarene mirovine na temelju prijašnjih uplata obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje i na temelju prijašnjih uplata premija osiguranja za dokup dijela mirovine na teret poslodavca te kod ostvarene mirovinske rente na temelju prijašnjih uplata sredstava na teret poslodavca, priznaje osobni odbitak u visini ukupne mirovine i mirovinske rente ostvarene u poreznom razdoblju, najmanje 2.600,00 kuna, a najviše do 3.800,00 kuna mjesečno. 

(2) Rezidenti mogu uvećati osobni odbitak iz stavka 1. ovoga članka u visini: 1. 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za uzdržavane članove uže obitelji te bivšega

bračnog druga za kojeg plaćaju alimentaciju, 2. za uzdržavanu djecu: 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za prvo dijete, 0,7 za drugo,

1,0 za treće, 1,4 za četvrto, 1,9 za peto, a za svako daljnje dijete faktor osnovnoga osobnog odbitka progresivno se uvećava i to za 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0… više u odnosu prema faktoru osnovnoga osobnog odbitka za prethodno dijete,

3. 0,3 osnovnoga osobnog odbitka za poreznog obveznika, svakog uzdržavanog člana uže obitelji i svako dijete, ako su osobe s invaliditetom.

4. 1,0 osnovnoga osobnog odbitka za poreznog obveznika, svakog uzdržavanog člana uže obitelji i svako dijete, ako su osobe kojima je rješenjem, na temelju posebnih propisa, utvrđena invalidnost po jednoj osnovi 100% i/ili koji radi invalidnosti imaju, na temelju posebnih propisa, pravo na doplatak za pomoć i njegu. U tom slučaju porezni obveznik za sebe osobno i za istu osobu koju uzdržava ne može koristiti osobni odbitak iz točke 3. ovoga stavka. 

(3) Tijekom poreznog razdoblja, pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema članku 45. ovoga Zakona, rezidentu se priznaju osobni odbici iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnosno nerezidentu osnovni osobni odbitak iz stavka 1. ovoga članka, a na temelju porezne kartice iz članka 46. ovoga Zakona. 

(4) Uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju se fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka, na godišnjoj razini. 

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji i djecu ne uzimaju se u obzir primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora, doplatka za djecu, potpora za novorođenče, odnosno primitaka za opremu novorođenog djeteta i obiteljskih mirovina nakon smrti roditelja. 

(6) Ako više osoba uzdržava člana ili članove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se ne sporazume drukčije. 

(7) Djecom u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se djeca koju roditelji, skrbnici, usvojitelji, poočimi i pomajke uzdržavaju. Djecom se smatraju i djeca nakon završetka redovnog školovanja do prvog zapošljavanja ako su prijavljena Hrvatskom

132

zavodu za zapošljavanje. Drugim uzdržavanim članovima uže obitelji u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se bračni i izvanbračni drug, odnosno životni partner i neformalni životni partner poreznog obveznika, roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovoga bračnog i izvanbračnog druga, odnosno životnog partnera i neformalnog životnog partnera, preci i potomci u izravnoj liniji, maćehe odnosno očusi koje punoljetno pastorče uzdržava, bivši bračni i izvanbračni drugovi, odnosno životni partneri i neformalni životni partneri za koje porezni obveznik plaća uzdržavanje i punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema posebnom zakonu.

(8) Osobama s invaliditetom u smislu ovoga Zakona smatraju se fizičke osobe – porezni obveznik i/ili uzdržavani članovi njegove uže obitelji i uzdržavana djeca iz stavka 7. ovoga članka kojima je rješenjem donesenim prema propisima o mirovinskom osiguranju, zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, socijalnoj skrbi, odgoju i obrazovanju te prema drugim posebnim propisima utvrđena invalidnost ili tjelesno oštećenje. 

(9) U slučaju promjena tijekom mjeseca u kojem se koriste osobni odbici prema stavku 3. ovoga članka, osobni odbitak zaokružuje se u korist poreznog obveznika na pune mjesece. 

(10) Rezidentima se osobni odbitak uvećava i za iznose plaćene za obvezno zdravstveno osiguranje ako porezni obveznik nije drukčije osiguran, do visine propisanoga obveznog doprinosa za zdravstveno osiguranje. 

(11) Nerezidenti mogu u poreznom razdoblju odbiti osobni odbitak u visini osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka i plaćene doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje u tuzemstvu do visine zakonom propisanih obveznih doprinosa. 

(12) Porezni obveznici mogu uvećati osobni odbitak za darovanja dana u tuzemstvu u naravi i u novcu doznačenim na žiroračun, a u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe, udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% primitaka za koje je u prethodnoj godini podnesena godišnja porezna prijava i utvrđen godišnji porez na dohodak. Iznimno, osobni odbitak se uvećava za darovanja dana iznad propisane visine, pod uvjetom da su dana prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi i financiranju posebnih programa i akcija, ali ne i za redovnu djelatnost primatelja darovanja. 

(13) Osobni odbitak prema stavcima 10., 11. i 12. ovoga članka priznaje se nakon osobnog odbitka iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave. (14) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, fizička osoba koja je rezident države članice Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora, osim Republike Hrvatske i u Republici Hrvatskoj ostvari dohodak prema članku 5. ovoga Zakona, može u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave koristiti i osobni odbitak iz stavka 2. ovoga članka, uz uvjet da vjerodostojnim ispravama dokaže da navedeni dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj čini najmanje 90% njezina ukupnog (svjetskog) dohotka ostvarenog u poreznom razdoblju i da je isti izuzet ili oslobođen oporezivanja u državi članici čiji je rezident.

133

12. Zakon o porezu na dobit (»Narodne novine«, broj 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13. i 143/14.), i to:

temeljne odredbe, porezni obveznik, porezna osnovica  (članci 1. do 20.)  Članak 1.

(1) Porez na dobit utvrđuje se i plaća prema odredbama ovoga Zakona. (2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na dobit uređuje se posebnim zakonom.

Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose:– Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplata kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157/49, 26. 6. 2003.),– Direktiva Vijeća 2004/76/EZ od 29. travnja 2004. o izmjenama Direktive 2003/49/EZ o omogućavanju prijelaznog razdoblja nekim državama članicama u vezi s primjenom zajedničkog sustava poreza na isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157/106, 30. 4. 2004.),– Direktiva Vijeća 2006/98/EZ o prilagođavanju pojedinih direktiva u području oporezivanja zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL L 363/129, 20. 12. 2006.),– Direktiva Vijeća 2009/133/EZ od 19. listopada 2009. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenos imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica te na prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države članice u drugu (SL L 310/34, 25. 11. 2009.),– Direktiva Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (preinaka) (SL L 345/8, 29. 12. 2011.) i– Direktiva Vijeća 2014/86/EU od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL L 219/40, 25. 7. 2014.).

 II. POREZNI OBVEZNIK

 1. Opće odredbe  Članak 2.

(1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.(2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).(3) Porezni obveznik je i fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.(4) Porezni obveznik je i fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti prema propisima o porezu na dohodak:1. ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od 3.000.000,00 kuna, ili2. ako ispunjava dva od sljedeća tri uvjeta:– u prethodnom poreznom razdoblju ostvario je dohodak veći od 400.000,00 kuna,

134

– ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kuna,– u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika.(5) Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna bankanisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.(6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.(7) Osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.(8) Otvoreni investicijski fondovi koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojemu su osnovani, nisu obveznici poreza na dobit.(9) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje.

 2. Rezident i nerezident

 Članak 3.(1) Rezidenti su u smislu članka 2. stavka 1. ovoga Zakona pravne i fizičke osobe čije je sjedište upisano u sudski ili drugi registar ili upisnik u Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici fizičke osobe s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj čija je djelatnost upisana u registar ili upisnik.(2) Nerezident je osoba koja ne ispunjava jedan od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.

 3. Poslovna jedinica nerezidenta

 Članak 4.(1) Poslovna jedinica nerezidenta iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona označava stalno mjesto poslovanja putem kojega inozemni poduzetnik nerezident obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj u cijelosti ili djelomično.(2) Poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, smatra se osobito:1. sjedište uprave,2. podružnica,3. poslovnica,4. tvornica,5. radionica,6. rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava,

135

7. gradilište odnosno građevinski ili montažni projekt koji čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju dulje od šest mjeseci.(3) Poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, smatra se i zastupnik koji djeluje u njegovo ime u svezi s bilo kojom aktivnošću:1. ako ima i uobičajeno se koristi ovlastima za sklapanje ugovora u ime inozemnog poduzetnika, osim ako su aktivnosti zastupnika ograničene na one iz stavka 5. ovoga članka, zbog čega se to mjesto poslovanja ne smatra poslovnom jedinicom, ili2. ako nema ovlasti iz prethodne točke, ali uobičajeno drži zalihe proizvoda ili trgovačke robe iz kojih redovito obavlja isporuke u ime inozemnog poduzetnika.(4) Poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, smatra se i obavljanje usluga, uključujući savjetodavne ili poslovne usluge, ako za isti ili povezani projekt obavljanje usluga traje dulje od tri mjeseca zaredom u bilo kojem razdoblju od 12 mjeseci zaredom.(5) Stalnom poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, ne smatra se obavljanje poslovanja preko posrednika, glavnog ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom koji poslove inozemnog poduzetnika, nerezidenta, obavlja u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.(6) Poslovnom jedinicom ne smatra se mjesto poslovanja inozemnog poduzetnika, nerezidenta, koji u tuzemstvu:1. koristi prostore samo za skladištenje, rastavljanje ili dostavu proizvoda ili robe,2. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi skladištenja, rastavljanja ili dostave,3. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi prerade od strane druge osobe,4. drži mjesto poslovanja samo radi nabave proizvoda ili robe odnosno prikupljanja informacija za sebe,5. drži mjesto poslovanja samo za svoje pripremne ili pomoćne aktivnosti,6. drži mjesto poslovanja za bilo koju kombinaciju aktivnosti određenih u točkama od 1. do 5. ovoga stavka, pod uvjetom da opća aktivnost mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremni ili pomoćni značaj.

 III. POREZNA OSNOVICA

 1. Opće odredbe

 Članak 5.(1) Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisimakao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.(2) Poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu.(3) Poreznu osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona.(4) U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti imovine, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.(5) Rashodima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i rashodi po osnovi uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema

136

Zakonu o porezu na dohodak.(6) Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

 2. Smanjenje porezne osnovice

 Članak 6.(1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona smanjuje se:1. za prihode od dividendi i udjela u dobiti koji su utvrđeni na način propisan ovim Zakonom.1.1. Prihodima iz točke 1. ovoga stavka smatraju se prihodi:a) čiji je isplatitelj obveznik plaćanja poreza na dobit prema ovom Zakonu ili istovjetne vrste poreza, ib) čiji je isplatitelj osnovan kao društvo čiji je pravni oblik usporediv s društvom kapitala, trgovačkim društvom odnosno društvom ili drugom osobom čiji je pravni oblik i način obračuna i plaćanja poreza usporediv s obveznicima poreza na dobit prema ovom Zakonu, ic) koji isplatitelju nisu porezno priznati rashod odnosno odbitak.1.2. Kada su prihodi od dividendi ili udjela u dobiti ostvareni iz država članica EU smatra se da su ispunjeni uvjeti iz točke 1. podtočke 1.1. a) i b) ovoga stavka ako je isplatitelj:a) obveznik jednog od poreza za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit koji donosi ministar financija, ib) društvo koje poprima jedan od oblika na koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit koji donosi ministar financija, ic) rezident države članice EU u skladu s pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama,2. za prihode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani dobici) ako su bili uključeni u poreznu osnovicu,3. za prihode od naplaćenih otpisanih potraživanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima bila uključena u poreznu osnovicu, a nisu isključena iz porezne osnovice kao porezno priznati rashod,4. za svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u ranijim razdobljima do vrijednosti propisane u članku 12. ovoga Zakona,5. za svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili olakšice sukladno posebnim propisima,6. za reinvestiranu dobit, osim ako nije ostvarena iz bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora.(2) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona može se smanjiti za rashode ranijih razdoblja koji su bili uključeni u poreznu osnovicu.(3) Za svote iz stavka 1. ovoga članka može se iskazati porezni gubitak, odnosno gubitak se može povećati, uz uvažavanje pravila o državnim potporama i potporama male vrijednosti.(4) Poticaji iz stavka 1. točke 5. ovoga članka koji sadrže državnu potporu moraju biti odobreni sukladno posebnim propisima o državnim potporama i potporama male vrijednosti.(5) U smislu stavka 1. točke 6. ovoga članka, reinvestiranom dobiti smatra se ostvarena

137

dobit poreznog razdoblja iskorištena za povećanje temeljnog kapitala sukladno posebnim propisima, koja je jednaka iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu s ciljem očuvanja postojećih radnih mjesta i za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati u skladu s odredbama ovoga Zakona.(6) Porezni obveznik koji smanjuje poreznu osnovicu sukladno stavku 1. točki 6. ovoga članka mora u roku od šest mjeseci nakon isteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave dokaz da je izvršio povećanje temeljnog kapitala i to ostvarenom dobiti poreznog razdoblja za koje je iskazao smanjenje porezne osnovice, a minimalno u iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu, tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, prema stavku 5. ovoga članka.(7) Porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje dobiti prema stavku 5. ovoga članka dužan je zadržati broj radnika utvrđenih na početku poreznog razdoblja za koje se iskazuje umanjenje porezne osnovice temeljem reinvestirane dobiti, i to najmanje dvije godine nakon proteka toga razdoblja. (8) Umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit neće se priznati u slučaju smanjenja temeljnog kapitala povećanog reinvestiranom dobiti ili u slučaju smanjenja broja radnika prije proteka razdoblja iz stavka 7. ovoga članka.(9) Dugotrajna imovina iz stavka 5. ovoga članka mora biti kupljena po tržišnim uvjetima.(10) Porezni obveznici koji koriste poreznu olakšicu prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja ne mogu temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit.(11) Način provedbe ovoga članka propisuje ministar financija.

 3. Povećanje porezne osnovice

 Članak 7.(1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se:1. za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici), ako su bili iskazani u rashodima,2. za svotu amortizacije iznad svota propisanih u članku 12. ovoga Zakona,3. za 70% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom,4. za 30% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća,5. za manjkove na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost, po kojoj osnovi se ne plaća porez na dohodak,6. za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja,7. za kazne koje izriče mjerodavno tijelo,8. za zatezne kamate između povezanih osoba,9. za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi, primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti,10. za darovanja iznad svote iz stavka 7. i 8. ovoga članka,

138

11. za kamate koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama ovoga Zakona,12. za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama,13. za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu. (2) Za rashode iz stavka 1. ovoga članka, osim za rashode iz točke 9. i 12. toga stavka, ne povećava se porezna osnovica kada se sukladno Zakonu o porezu na dohodak obračunava i plaća porez na dohodak.(3) U troškove iz stavka 1. točke 4. ovoga članka spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog sredstva:1. za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i ulja, održavanja i popravaka, registracije i amortizacije,2. za rent-a-car usluge zaračunana naknada uvećana za troškove goriva,3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak amortizacije.(4) Brisan.(5) Brisan.(6) Iznimno od stavka 1. točke 3. ovoga članka, ne smatraju se reprezentacijom proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 160,00 kuna.(7) Darovanjima iz stavka 1. točke 10. ovoga članka smatraju se darovanja u naravi ili novcu, učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, ako su veća od 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o provedbi financiranja posebnih programa i akcija.(8) U darovanja iz stavka 7. ovoga članka spada i plaćanje troškova za zdravstvene potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje odnosno plaćanje troškova obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.(9) Porezna osnovica povećava se za privremeno nepriznate rashode.

 4.1. Kamate na zajmove dioničara i članova društva

 Članak 8.(1) U kamate iz članka 7. stavka 1.točke 11. ovoga Zakona spadaju i kamate na zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno člana društva koji drži najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkih prava u poreznom obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti zajmovi premaše četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva u kapitalu ili glasačkom pravu,

139

utvrđenu u odnosu na svotu i razdoblje trajanja zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od financijskih organizacija.(2) Zajmovima dioničara, odnosno člana društva, prema stavku 1. ovoga članka, smatraju se i zajmovi trećih osoba za koje jamči dioničar odnosno član društva te zajmovi od povezanih osoba.(3) Svota udjela dioničara odnosno člana društva u kapitalu korisnika kredita određuje se za porezno razdoblje kao prosjek uplaćenog kapitala, zadržane dobiti i rezervi, zadnji dan svakog mjeseca poreznog razdoblja.

 4.2. Vrijednosno usklađenje i otpis potraživanja

 Članak 9.(1) Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. ovoga članka.(2) Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika.(3) Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije fizička osoba ili povezana osoba, u postupku sanacije ili stečaja.(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, priznaje se otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba.(5) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, u porezno priznate rashode kreditne institucije uključuje se iznos otpisa potraživanja od nepovezane fizičke osobe, u skladu s kriterijima i postupcima kreditne institucije, po osnovi odobrenih stambenih kredita, te dospjele kamate iskazane u prihodima do trenutka otpisa ako je utvrđeno da je otpis proveden radi olakšanja otplate kredita korisnicima kojima iznos mjesečne otplatne rate ugrožava osnovne životne potrebe, odnosno kako bi se spriječilo provođenje ovrhe od strane kreditne institucije nad jedinom stambenom nekretninom u kojoj korisnik kredita ima prijavljeno prebivalište i u kojoj trajno boravi.(6) Kreditna institucija može primijeniti odredbe o priznavanju otpisa potraživanja iz stavka 5. ovoga članka i iz drugih ekonomskih, odnosno gospodarskih i socijalno opravdanih razloga, u skladu s kriterijima i postupcima kreditne institucije, pod uvjetom da ih primijeni na isti način na sve korisnike stambenih kredita.(7) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, u porezno priznate rashode uključuje se iznos otpisa potraživanja od nepovezane osobe, u skladu s kriterijima i postupcima kreditne institucije, po osnovi odobrenih poduzetničkih kredita, te dospjele kamate iskazane u prihodima do trenutka otpisa ako je utvrđeno da obveze po odobrenim kreditima bitno ugrožavaju razvoj investicijskih projekata ili bitno ugrožavaju nastavak poduzetničke aktivnosti, odnosno dovode do prestanka obavljanja djelatnosti.

 4.3. Vrijednosno usklađenje zaliha i financijske imovine

140

 Članak 10.

(1) Rashodi smanjenja vrijednosti zaliha i financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. (2) Rashodi zaliha po osnovi manjkova zaliha priznaju se u visini utvrđenoj odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost.

Članak 10.a Ako je tijekom poreznog razdoblja fizičkoj osobi isplaćen predujam dobiti, a istekom tog poreznog razdoblja ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma, tada se nastala razlika smatra primitkom koji se oporezuje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak.

 4.4. Rezerviranja

 Članak 11.(1) Pri utvrđivanju porezne osnovice ne priznaju se rezerviranja, osim za namjene propisane u ovomu članku.(2) Priznaju se kao rashod rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima).(3) Rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke.(4) Rezerviranja kod osiguravajućih društava koja se obvezatno formiraju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, priznaju se osiguravajućem društvu kao rashod u obračunanim svotama, ali najviše do visine ili gornje granice u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje.(5) Priznaju se kao rashod rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima.(6) Ukidanje ili uporaba rezervacija priznaje se na način da se prihodi izuzmu i rashodi priznaju tako da u poreznu osnovicu nisu ponovno uključeni prihodi i rashodi koji su prethodno povećavali ili smanjivali poreznu osnovicu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.(7) Rezerviranja iz stavka 5. ovoga članka obvezno se ukidaju u sljedećem poreznom razdoblju na način propisan stavkom 6. ovoga članka.

 4.5. Amortizacija

 Članak 12.(1) Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.(2) Amortizacija se obračunava pojedinačno.(3) Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.(4) Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.(5) Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne imovine:1. za građevinske objekte i brodove veće od 1000 BRT, (20 godina), 5%,

141

2. za osnovno stado, osobne automobile (5 godina), 20%,3. za nematerijalnu imovinu, opremu, vozila, osim za osobne automobile, te za mehanizaciju (4 godine), 25%,4. za računala, računalnu opremu i programe, mobilne telefone i opremu za računalne mreže (2 godine), 50%,5. za ostalu nespomenutu imovinu (10 godina), 10%.(6) Godišnje amortizacijske stope iz stavka 5. ovoga članka mogu se podvostručiti.(7) Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom.(8) Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.(9) Trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.(10) Neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana, na drugi način otuđena ili uništena.(11) Iznimno od odredbe stavka 10. ovoga članka, ako je trošak nabave iskazan u revaloriziranoj svoti, u porezni rashod priznaje se neamortizirani trošak nabave umanjen za revaloriziranu svotu koja je do trenutka prodaje, darovanja, otuđenja na drugi način i uništenja uključena u prihode.(12) Ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunana na otpisanu dugotrajnu imovinu.(13) Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do 400.000,00 kuna troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza.(14) Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja.(15) Ne priznaju se rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.(16) Poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima:1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve imovine.(17) Porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.(18) Poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.(19) Poreznom obvezniku koji koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka na temelju poslovnog najma, priznaju se troškovi najma takve imovine, te troškovi nastali po osnovi korištenja iste imovine u skladu s ovim Zakonom, pod uvjetom da je porezni obveznik u poreznom razdoblju po osnovi korištenja takve imovine ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako porezni

142

obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna osnovica za trošak najma takve imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi korištenja takve imovine.(20) U smislu stavka 16. ovoga članka, plovilom se smatra brod ili brodica (jahta) i čamac unutarnje plovidbe koje služi razonodi, športu ili rekreaciji te najmu.(21) U smislu stavka 16. ovoga članka, zrakoplovom se ne smatra zrakoplov koji služi za redoviti i izvanredni zračni prijevoz putnika.(22) Ako porezni obveznik u poslovnim knjigama iskazuje vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine navedene u ovom članku, u porezno priznate rashode poreznog razdoblja može se uključiti samo iznos koji bi bio utvrđen primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.(23) Porezno priznatim rashodom poreznog razdoblja smatra se i iznos razlike između ostvarenih bespovratnih novčanih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i neamortiziranog troška nabave uništenog plovila prema stavku 10. ovoga članka. 

 5. Porezna osnovica u poslovanju između povezanih osoba rezidenta i nerezidenta

 Članak 13.(1) Ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba.(2) Povezanim osobama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobe kod kojih jedna osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe, ili iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva.(3) Pri utvrđivanju i procjeni jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba iz stavka 2. ovoga članka ugovoreni po tržišnim cijenama može se koristiti jedna od sljedećih metoda:(a) Metoda usporedivih nekontroliranih cijena po kojoj se cijene za prodane proizvode, robu ili usluge u kontroliranim poslovima uspoređuju s onima u nekontroliranim poslovima i usporedivim okolnostima. (b) Metoda trgovačkih cijena po kojoj se utvrđuje cijena po kojoj se roba nabavljena od povezanih osoba prodaje nepovezanim osobama. Tako utvrđena cijena umanjuje se za odgovarajuću bruto trgovačku maržu koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Dobiveni ostatak je cijena po kojoj je roba mogla biti nabavljena od nepovezanih osoba.(c) Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove po kojoj se prvo utvrđuju troškovi proizvoda, poluproizvoda ili usluga koje je imala osoba koja je proizvode, poluproizvode ili usluge prodala drugoj povezanoj osobi. Na tako utvrđene troškove dodaje se odgovarajuća bruto dobit koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Tako dobiveni iznos je cijena po kojoj su proizvodi, poluproizvodi ili usluge mogli biti nabavljeni od nepovezanih osoba.(d) Metoda podjele dobiti po kojoj se eliminira učinak posebnih uvjeta na dobit u poslovima između povezanih osoba. Ova eliminacija provodi se utvrđivanjem podjele dobiti koju bi nepovezane osobe očekivale sudjelovanjem u jednom ili više poslova. Po metodi podjele dobiti, najprije se utvrđuje podjela dobiti između povezanih osoba u jednom ili više poslova u kojima te osobe sudjeluju. Nakon toga procjenjuje se podjela dobiti do koje bi došlo da su u poslu u postojećim tržišnim uvjetima sudjelovale nepovezane osobe te se tako utvrđeni udjeli u dobiti raspoređuju na povezane osobe.

143

(e) Metoda neto dobitka po kojoj se ispituje ostvarena netodobit u odnosu na neku osnovu kao što su ukupni troškovi, prihodi od prodaje, imovina ili vlastiti kapital koju jedna osoba ostvaruje u poslovima s jednom ili više povezanih osoba. Tako ostvarena neto dobit uspoređuje se s neto dobitkom sličnih osoba u sličnim okolnostima.(4) Poslovni odnosi između povezanih osoba priznat će se samo ako porezni obveznik posjeduje i na zahtjev Porezne uprave pruži podatke i informacije o povezanim osobama i poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlozima za odabiranje konkretnih metoda.(5) Odredbe ovoga članka odnose se i na povezane osobe iz stavka 2. ovoga članka koje su rezidenti ako jedna od povezanih osoba: 1. ima povlašteni porezni status, odnosno plaća porez na dobit po stopama koje su niže od propisane stope ili je oslobođena od plaćanja poreza na dobit, ili 2. ima u poreznom razdoblju pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.(6) Podrobniju razradu i upute u svezi s primjenom odredaba ovoga članka donosi ministar financija.

 5.1. Kamate između povezanih osoba

 Članak 14.(1) Pri utvrđivanju prihoda od kamata na dane zajmove kod povezanih osoba obračunava se kamata najmanje do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma.(2) Pri utvrđivanju rashoda od kamata na primljene zajmove kod povezanih osoba, priznaju se obračunane kamate najviše do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma.

(3) Kamatnu stopu iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje i objavljuje ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti, vodeći pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba.(4) Odredbe ovoga članka odnose se i na povezane osobe iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona.

 6. Porezna osnovica poslovnih jedinica nerezidenata

 Članak 15.(1) Porezna osnovica poslovnih jedinica nerezidenata jest dobit utvrđena prema ovom Zakonu koja se može pripisati poslovnoj jedinici u Republici Hrvatskoj.(2) Pri utvrđivanju porezne osnovice, dobit poslovne jedinice mora odgovarati onoj dobiti koju bi ostvarila poslovna jedinica kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim okolnostima, te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je poslovna jedinica.(3) Pri utvrđivanju dobiti poslovne jedinice priznaju se rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući opće upravne i administrativne rashode, bilo da su nastali u tuzemstvu ili inozemstvu.

144

 7. Promjena metode utvrđivanja porezne osnovice

 Članak 16.(1) Obveznik poreza na dohodak koji postaje obveznikom poreza na dobit mora na prvi dan poreznog razdoblja za koje utvrđuje porez na dobit sastaviti početnu bilancu i nastaviti voditi poslovne knjige prema propisima o računovodstvu.(2) Na kraju prvoga poreznog razdoblja za koje utvrđuje osnovicu poreza na dobit, utvrđena dobit uvećava se (+) i umanjuje se (-) za u nastavku navedene pozicije iz početne bilance:+ vrijednost zatečenih zaliha+ dani predujmovi za robu i usluge+ potraživanja od kupaca za robu i usluge+ potraživanja od kupaca za prodane predmete dugotrajne imovine iz popisa dugotrajne imovine+ aktivna vremenska razgraničenja+ zahtjevi za povrat poreza na promet i istovrsnih poreza– obveze prema dobavljačima za robu i usluge– obveze za primljene predujmove od kupaca za robu i usluge– pasivna vremenska razgraničenja– dugoročna rezerviranja– obveze za porez na promet i istovrsne poreze.(3) Početnu bilancu iz stavka 1. ovoga članka obveznik dostavlja uz prijavu poreza na dobit Poreznoj upravi.

 8. Porezni gubitak

 Članak 17.(1) Ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna osnovica, porezni obveznik ima porezni gubitak.(2) Porezni gubitak prenosi se i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina, ako Zakon ne određuje drukčije.(3) Ako se prenosi pravo za nadoknadu gubitka pri spajanjima, pripajanjima i podjelama na pravne sljednike tijekom poreznog razdoblja, pravo na prijenos gubitka počinje teći u razdoblju u kojemu je pravni sljednik stekao pravo na prijenos gubitka.(4) Pri smanjenju porezne osnovice zbog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja, porezna se osnovica smanjuje najprije za gubitke starijega datuma.(5) Pravnom sljedniku prestaje pravo na prijenos poreznoga gubitka:1. ako pravni prednik već dva porezna razdoblja prije statusne promjene ne obavlja djelatnosti, ili2. ako tijekom dva porezna razdoblja od nastanka statusne promjene bitno promijeni djelatnost pravnog prednika.(6) Za iznos iskorištenoga poreznoga gubitka, pravni sljednik je dužan uvećati poreznu osnovicu u poreznom razdoblju u kojem je prestalo pravo na prijenos poreznoga gubitka sukladno stavku 5. ovoga članka.

145

(7) Stavci 5. i 6. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju kada se u poreznom razdoblju struktura vlasništva poreznog obveznika promijeni za više od 50% u odnosu na strukturu vlasništva na početku poreznog razdoblja.(8) Stavci 5., 6. i 7. ovoga članka ne primjenjuju se za pravnog sljednika koji bitno promijeni djelatnost zbog očuvanja radnih mjesta ili sanacije poslovanja.

 9. Preoblikovanje društva i likvidacija

 Članak 18.(1) Ako se porezni obveznik preoblikuje (mijenja pravni oblik), pri čemu se nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti imovine i obveza, promjena ne utječe na oporezivanje.(2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti, razlika kapitala koja iz promjene proizlazi smatra se oporezivom dobiti.(3) Ako se porezni obveznik likvidira, dobit ili gubitak utvrđuje se u razdoblju likvidacije koje se nastavlja na posljednje porezno razdoblje. Početna bilanca za razdoblje likvidacije istovjetna je bilanci na kraju prethodnoga poreznog razdoblja. Ako takva konačna bilanca ne postoji, vrijednost imovine i obveze utvrđuju se procjenom. Završna bilanca razdoblja likvidacije pokazuje imovinu koja će se raspodijeliti, na likvidacijsku dobit ili likvidacijski gubitak.(4) Imovina se na kraju razdoblja likvidacije procjenjuje po tržišnoj vrijednosti.(5) Ako se pri promjeni pravnog oblika ili likvidaciji iz imovine izuzimaju stvari i prava ili se ta imovina koristi za ulaganja, primjenjuju se odredbe članka 7. ovoga Zakona.(6) U slučaju stečaja, primjenjuju se odredbe stavaka od 1. do 5. ovoga članka.

 10. Spajanje, pripajanje i podjela

 Članak 19.(1) Spajanje je transakcija kojom prestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava (u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prijenosom sve imovine i obveza na novo društvo (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji uređuju to područje.(2) Pripajanje je transakcija kojom nestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava (u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prijenosom sve imovine i obveza na drugo postojeće društvo (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji uređuju to područje.(3) Podjela je transakcija koja obuhvaća razdvajanje i odvajanje:1. pri razdvajanju društva (u daljnjem tekstu: preneseno društvo), društvo nestaje, bez postupka likvidacije, prijenosom sve imovine i obveza na dva ili više novoosnovanih ili postojećih društava (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj) u skladu s propisima koji uređuju to područje.2. pri odvajanju društvo (u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prenosi jednu ili više djelatnosti na jedno ili više društava koja se osnivaju ili na jedno ili više postojećih društava (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelja), u skladu s propisima koji uređuju to područje. Prijenosom djelatnosti se smatra prijenos cjelokupne imovine i obveza koje se pripisuju dijelu društva koje organizacijski čini zasebno poslovanje.(4) Prava i obveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih poreznih obveznika iz poreznopravnog odnosa preuzima pravni sljednik.

146

(5) Porezni obveznici koji se spajaju, pripajaju ili dijele dostavljaju Poreznoj upravi financijska izvješća i poreznu prijavu s nadnevkom koji prethodi nadnevku spajanja, pripajanja ili podjele.

 11. Stjecanje i vrednovanje prava pri spajanju, pripajanju i podjeli

 Članak 20.(1) Ako pri spajanju, pripajanju ili podjeli prema članku 19. ovoga Zakona postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja djelatnost, te to nema utjecaja na oporezivanje.(2) Kontinuitet u oporezivanju prema stavku 1. ovoga članka postoji ako pri prijenosu na društvo preuzimatelja ne dolazi do promjena u procjeni predmeta imovine i obveza.(3) Stavci 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se neovisno o tome radi li se o jednom ili više prenesenih društava, odnosno društava preuzimatelja. 

Članak 20.aPojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona u primjeni Direktiva Vijeća 90/434/EEZ i 2005/19/EZ, imaju sljedeće značenje:1. trgovačkim društvom rezidentom države članice EU smatra se društvo koje:1.1. ima jedan od oblika za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja, koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država članica EU te za prijenos sjedišta europskog društva (u nastavku: SE) ili europske zadruge (u nastavku: SCE) između država članica, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija,1.2. je rezident države članice EU u skladu s pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama,1.3. je obveznik jednog od poreza za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država članica EU te za prijenos sjedišta SE ili SCE između država članica, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija. Navedeno se ne odnosi na društva koja su oslobođena plaćanja poreza ili imaju mogućnost izbora.2. spajanje označava poslovnu aktivnost u kojoj:2.1. jedno ili više društava prestaju s radom bez postupka likvidacije, prenose cjelokupnu imovinu i obveze u drugo postojeće društvo u zamjenu za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala drugog društva te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,2.2. dva ili više društava se gase bez postupka likvidacije, prenose svu imovinu i obveze u društvo koje su osnovali u zamjenu za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala novog društva te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,2.3. se društvo gasi bez postupka likvidacije te prenosi cjelokupnu imovinu i obveze u društvo koje drži sve vrijednosne papire koje predstavljaju njegov kapital,3. podjela označava poslovnu aktivnost u kojoj se društvo gasi bez postupka likvidacije, a sva imovina i obveze prenose se u dva ili više postojećih društava u zamjenu za

147

proporcionalnu emisiju vrijednosnih papira njezinim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala drugog društva koje prima imovinu i obveze, te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,4. djelomična podjela označava poslovnu aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi jednu ili više gospodarskih cjelina na jedno ili više postojećih ili novih društava pri čemu najmanje jednu gospodarsku cjelinu ostavlja u društvu koje vrši prijenos u zamjenu za proporcionalnu emisiju vrijednosnih papira koji predstavljaju kapital društava članovima društva, koji stječu imovinu i obveze te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,5. prijenos imovine označava poslovnu aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi, sve ili jednu ili više gospodarskih cjelina, u drugo već osnovano društvo ili u društvo koje osniva u zamjenu za izdavanje ili prijenos vrijednosnih papira koji predstavljaju udjele u kapitalu društva preuzimatelja članovima prenesenog društva,6. zamjena dionica ili udjela označava poslovnu aktivnost kojom postojeće ili novo društvo (društvo stjecatelj) stječe vrijednosne papire drugog društva u zamjenu za izdavanje ili prijenos vlastitih vrijednosnih papira članovima preuzetog društva u zamjenu za vrijednosne papire koji predstavljaju kapital preuzetog društva, uz uvjet da nakon zamjene vrijednosnih papira društvo stjecatelj stekne ili daljnjim stjecanjem vrijednosnih papira zadrži većinu glasačkih prava u preuzetom društvu, te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,7. preneseno društvo označava društvo koje prenosi svu svoju imovinu i obveze ili prenosi jednu ili više gospodarskih cjelina,8. društvo preuzimatelj označava društvo koje prima svu imovinu i obveze, ili prima jednu ili više gospodarskih cjelina prenesenog društva,9. preuzeto društvo označava društvo čiji je kapital steklo drugo društvo zamjenom vrijednosnih papira,10. društvo stjecatelj označava društvo koje je steklo kapital drugog društva zamjenom vrijednosnih papira,11. gospodarska cjelina označava svu imovinu i obveze društva koja u poslovno-organizacijskom smislu predstavlja neovisni poslovni subjekt odnosno subjekt sposoban za potpuno samostalno poslovanje vlastitom imovinom,12. prijenos sjedišta je postupak u kojemu SE ili SCE društvo, bez likvidacije ili osnivanja nove pravne osobe, obavlja prijenos svoga sjedišta iz jedne države članice u drugu državu članicu EU. 

Članak 20.b(1) Kod spajanja, podjele ili djelomične podjele, provedenih prema članku 20.a – 20.r ovoga Zakona, porezni obveznik mora u poreznom razdoblju iskazati skrivene pričuve, koje se odnose na preostalu i prenesenu imovinu.(2) Iznos koji predstavlja skrivene pričuve iz stavka 1. ovoga članka izračunava se kao razlika između fer-vrijednosti i porezne vrijednosti prenesene imovine i obveza prema stanju na dan sastavljanja porezne prijave.(3) Fer-vrijednost je iznos po kojem se može prodati ili na drugi način zamijeniti imovina ili kojim je moguće podmiriti obveze ili za koji je moguće zamijeniti podijeljen kapital između

148

dobro obaviještenih i voljnih stranaka u poslu, u kojem su stranke međusobno neovisne i jednakopravne.(4) Porezna vrijednost pojedine imovine ili obveza je iznos koji se dobije procjenom te imovine i obveza kod obračuna poreza, odnosno iznos koji se dobije izračunom porezno priznatih prihoda i rashoda, odnosno dobiti ili gubitka.(5) Prenesena imovina i obveze su imovina i obveze društva koje obavlja prijenos koje je, slijedom spajanja, podjele ili djelomične podjele, stvarno povezano sa stalnom poslovnom jedinicom društva preuzimatelja u državi članici društva koje prijenos obavlja i ima utjecaj na dobit ili gubitak pri obračunu poreza. 

12.2. Prijenos imovine 

Članak 20.c(1) Ako se kod prijenosa imovine i obveza iz članka 20.a točke 5. ovoga Zakona u prenesenom društvu ostvaruje dobit koja se pripisuje prenesenoj gospodarskoj cjelini, ta se dobit ne oporezuje. Ako se kod prijenosa imovine i obveza u prenesenom društvu ostvaruju gubici koji se pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini, ti se gubici ne priznaju.(2) Preneseno društvo je dužno procijeniti primljene vrijednosne papire društva preuzimatelja prema njihovoj fer-vrijednosti na dan prijenosa. 

Članak 20.d(1) Društvo preuzimatelj može preuzeti rezerviranja koje je stvorilo preneseno društvo, te prava i obveze u svezi s tim rezerviranjima pod istim uvjetima koja su vrijedila u prenesenom društvu, ako se pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini.(2) Društvo preuzimatelj može preuzeti porezne gubitke pod istim uvjetima koji bi vrijedili u prenesenom društvu, ako se pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini.(3) Društvo preuzimatelj procjenjuje preuzetu imovinu i obveze, amortizira preuzetu imovinu te utvrđuje dobit ili gubitak u svezi s preuzetom imovinom i obvezama prema poreznoj vrijednosti na dan prijenosa kod prenesenog društva, odnosno na način kao da prijenos nije izvršen. 

Članak 20.e(1) U slučajevima kada tuzemno preneseno društvo prenosi dio ili cijelu gospodarsku cjelinu na društvo preuzimatelja sa sjedištem u državi članici EU u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, razlika koja nastaje ne oporezuje se, pod uvjetom da društvo preuzimatelj nastavi obavljati djelatnost u tuzemstvu putem poslovne jedinice.(2) U slučajevima kada preneseno društvo sa sjedištem u jednoj državi članici EU, koje u tuzemstvu obavlja djelatnost putem poslovne jedinice, prenosi dio ili cijelu gospodarsku cjelinu na društvo preuzimatelja u drugoj državi članici u zamjenu za dionice prenesenog društva, razlika koja nastaje između tržišne vrijednosti prenesene gospodarske cjeline i njezine porezne vrijednosti se ne oporezuje, pod uvjetom da društvo preuzimatelj nastavi obavljati djelatnost u tuzemstvu putem poslovne jedinice.

(3) Ako društvo preuzimatelj ne nastavi obavljati djelatnost u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka ili u roku od 5 godina od dana prijenosa otuđi prenesenu gospodarsku cjelinu, pozitivna razlika koja nastaje između fer-vrijednosti prenesene gospodarske cjeline i njezine porezne vrijednosti se oporezuje.  

Članak 20.f

149

Preneseno društvo i društvo preuzimatelj ostvaruju prava iz članka 20.c, 20.d i 20.e ovoga Zakona pod uvjetom da su rezidenti Republike Hrvatske i/ili rezidenti druge države članice EU i to: 1. ako su preneseno društvo i društvo preuzimatelj rezidenti Republike Hrvatske, za prijenos gospodarske cjeline u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici EU, 2. ako je preneseno društvo rezident druge države članice EU, a društvo preuzimatelj je rezident Republike Hrvatske, za prijenos gospodarske cjeline koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, ako nakon prijenosa prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici ne pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja izvan Republike Hrvatske, 3. ako je društvo preuzimatelj rezident druge države članice EU, a preneseno društvo rezident Republike Hrvatske ili druge države članice EU, pod uvjetom da nakon prijenosa prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja u Republici Hrvatskoj.  

12.3. Spajanje i podjela  

Članak 20.g (1) Ako se kod spajanja, podjele i djelomične podjele iz članka 20.a točke 2., 3. i 4. ovoga Zakona, u prenesenom društvu na dan spajanja, podjele ili djelomične podjele ostvaruje dobit ili gubitak koji se odnosi na prenesenu imovinu i obveze, dobit se ne oporezuje, a gubitak se ne priznaje. (2) Kod spajanja, podjele ili djelomične podjele provedenih prema članku 20.g – 20.j ovoga Zakona, porezni obveznik u poreznom razdoblju koje prethodi spajanju, podjeli ili djelomičnoj podjeli, prema članku 19. ovoga Zakona, iskazuje skrivene pričuve, koje se ne oporezuju u trenutku spajanja, podjele ili djelomične podjele, ali se povećanoj amortizaciji sučeljavaju prihodi u istom iznosu.  

Članak 20.h (1) Društvo preuzimatelj može preuzeti rezerviranja koje je stvorilo preneseno društvo, te prava i obveze u svezi s tim rezerviranjima pod istim uvjetima koja bi vrijedila u prenesenom društvu da do prijenosa nije došlo. (2) Društvo preuzimatelj može preuzeti porezne gubitke pod istim uvjetima koji bi vrijedili u prenesenom društvu, da do prijenosa nije došlo. (3) Kod društva preuzimatelja ne oporezuju se dobici koje ostvari kod ukidanja udjela u kapitalu prenesenog društva ako je prije spajanja, podjele ili djelomične podjele imalo udjele u kapitalu prenesenog društva.(4) Društvo preuzimatelj procjenjuje preuzetu imovinu i obveze, amortizira preuzetu imovinu te utvrđuje dobit ili gubitak u svezi s preuzetom imovinom i obvezama prema poreznoj vrijednosti na dan prijenosa kod prenesenog društva odnosno na način kao da prijenos nije izvršen.(5) Ako član društva koji kod spajanja, podjele ili djelomične podjele pri zamjeni vrijednosnih papira prenesenog društva za vrijednosne papire društva preuzimatelja ostvari dobit odnosno gubitak, neće se oporezivati, odnosno priznati u svrhe oporezivanja.(6) Stavak 5. ovoga članka se ne primjenjuje ako je član društva rezident Republike Hrvatske i primi naknadu u novcu ili ako nije rezident Republike Hrvatske, a imatelj je vrijednosnih papira u prenesenom društvu i društvu preuzimatelju preko poslovne jedinice koju ima u Republici Hrvatskoj.

150

(7) Član društva iskazuje primljene vrijednosne papire društva preuzimatelja po poreznoj vrijednosti koju su imali vrijednosni papiri prenesenog društva u trenutku spajanja, podjele ili djelomične podjele. 

Članak 20.i(1) Ako društvo preuzimatelj ima udio u kapitalu prenesenog društva, kapitalni dobici koje ostvari društvo preuzimatelj, zbog ukidanja udjela u kapitalu, neće se oporezivati.(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučajevima kada društvo preuzimatelj ima manje od 10% vlasničkog udjela u kapitalu društva koje se prenosi.(3) Kod spajanja, podjele, djelomične podjele ili zamjene dionica iz članka 20.a ovoga Zakona, dodjela vrijednosnih papira društva preuzimatelja članovima prenesenog društva u zamjenu za vrijednosne papire koji predstavljaju kapital prenesenog društva, ne oporezuje se. 

Članak 20.jPreneseno društvo i društvo preuzimatelj ostvaruju prava iz članka 20.g, 20.h i 20.i ovoga Zakona pod uvjetom da su rezidenti Republike Hrvatske i/ili rezidenti druge države članice EU i to:1. ako su preneseno društvo i društvo preuzimatelj rezidenti Republike Hrvatske, neovisno o tome da li se gospodarska cjelina prenesenog društva nalaze u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici EU,2. ako je preneseno društvo rezident druge države članice EU, a društvo preuzimatelj je rezident Republike Hrvatske, pod uvjetom da nakon spajanja, podjele ili djelomične podjele prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici ne pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja izvan Republike Hrvatske,3. ako je društvo preuzimatelj rezident druge države članice EU, a preneseno društvo rezident Republike Hrvatske ili druge države članice EU, pod uvjetom da nakon spajanja, podjele ili djelomične podjele prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja u Republici Hrvatskoj. 

12.4. Prijenos poslovne jedinice 

Članak 20.k(1) Ako spajanje, podjela, djelomična podjela ili prijenos imovine uključuje stalnu poslovnu jedinicu prenesenog društva koja se nalazi u drugoj državi članici, država članica u kojoj preneseno društvo ima sjedište neće oporezivati tu poslovnu jedinicu.(2) Preneseno društvo može u dobit uključiti gubitke poslovne jedinice koji nisu bili nadoknađeni.(3) Kod spajanja, podjele, djelomične podjele ili prijenosa imovine iz stavka 1. ovoga članka država članica u kojoj poslovna jedinica ima sjedište i država članica u kojoj društvo preuzimatelj ima sjedište na takav prijenos primijenit će glede oporezivanja odredbe članka 20.a – 20.o ovoga Zakona. Isto se primjenjuje kada se stalna poslovna jedinica nalazi u istoj državi članici u kojoj je društvo preuzimatelj rezident.(4) Iznimno od stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, kada država članica društva koje se prenosi primjenjuje načelo oporezivanja svjetske dobiti, ima pravo oporezivanja bilo koje dobiti ili kapitalnih dobitaka stalne poslovne jedinice koji su posljedica spajanja, podjele, djelomične podjele ili prijenosa imovine, pod uvjetom da uračuna porez koji bi bio obračunan na tu dobit ili kapitalne dobitke u državi članici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica.

151

porezna stopa (članak 28.)

 Članak 28.Porez na dobit plaća se po stopi 20% na utvrđenu poreznu osnovicu.

V.a Porezne olakšice i oslobođenja za porezne obveznike koji obavljaju djelatnost na potpomognutim područjima

Članak 28.a

(1) Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, a koji zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50 % zaposlenika ima prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave, odnosno na području Grada Vukovara, ne plaćaju porez na dobit.(2) Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u II. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, a koji zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50 % zaposlenika ima prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave, odnosno na području Grada Vukovara, plaćaju 50 % od propisane stope poreza.(3) Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje se u skladu s odgovarajućim pravilima o potporama male vrijednosti.(4) Smatra se da porezni obveznik iz stavaka 1. i 2. ovoga članka zapošljava na neodređeno vrijeme zaposlenika ako je isti proveo u radnom odnosu kod poreznog obveznika i imao prebivalište i boravio na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave, odnosno na području Grada Vukovara najmanje devet mjeseci u poreznom razdoblju.(5) Način ostvarivanja porezne olakšice iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje se Pravilnikom o načinu ostvarivanja poreznih olakšica od obavljanja djelatnosti na potpomognutim područjima koji donosi ministar financija uz suglasnost ministra nadležnog za regionalni razvoj.

 VI. RAZDOBLJE UTVRĐIVANJA POREZNE OBVEZE

 Članak 29.(1) Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina.(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Porezna uprava može na zahtjev poreznog obveznika odobriti da se porezno razdoblje i kalendarska godina razlikuju, pri čemu porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12 mjeseci. Izabrano porezno razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati trigodine.(3) Porezno razdoblje čini dio poslovne godine ako je:1. razdoblje od početka poslovanja poreznog obveznika do kraja te poslovne godine,2. razdoblje od premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz inozemstva u tuzemstvo do kraja te poslovne godine,3. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz tuzemstva u inozemstvo,4. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana spajanja ili podjele,5. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja likvidacije ili stečaja,

152

6. razdoblje koje se nastavlja od otvaranja stečaja do kraja poslovne godine,7. razdoblje koje se nastavlja od otvaranja do okončanja postupka likvidacije.(4) Porezno razdoblje i obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga, prema propisima o računovodstvu za poduzetnike fizičke osobe iz članka 2. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, počinje od početka poreznog razdoblja koje slijedi nakon poreznog razdoblja u kojemu su ispunjeni propisani uvjeti. (5) Obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga prema propisima o računovodstvu poduzetnike iz stavka 4. ovoga članka obvezuje sljedeće tri godine. U opravdanim slučajevima i na temelju pisanog zahtjeva poreznog obveznika taj rok može biti i kraći, o čemu Porezna uprava donosi rješenje. Opravdanim slučajevima osobito se smatraju cjelovita promjena djelatnosti koju obavlja porezni obveznik te značajno izmijenjeni uvjeti (više od 50%) zbog kojih je porezni obveznik promijenio način oporezivanja.

13. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14.), i to:

temeljne odredbe (članak 1.)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.(1) Porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) obračunava se i plaća prema odredbama ovoga Zakona.(2) PDV je prihod državnoga proračuna Republike Hrvatske.(3) Sastavni dio ovoga Zakona su:– Dodatak I., Popis djelatnosti iz članka 6. stavka 5. ovoga Zakona,– Dodatak II., Popis dobara koja se smještaju u skladišta iz članka 52. ovoga Zakona,– Dodatak III., Popis dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže iz članka 95. ovoga Zakona.

predmet oporezivanja (članci 4. i 5.)

III. PREDMET OPOREZIVANJA

Članak 4.(1) Predmet oporezivanja PDV-om je:1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav,2. stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu:a) porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni

153

obveznik i na njega se ne odnose odredbe članka 13. stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona,b) u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom a) i b) ovoga Zakona ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik,c) u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama, ako se trošarina na stjecanje unutar Europske unije obračunava u tuzemstvu u skladu sa propisima koji uređuju trošarine, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona,3. obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav,4. uvoz dobara.(2) »Prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona, ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, smatraju se:a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm3 ili snage motora iznad 7,2 kW,b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu ic) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od 1.550 kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama.(3) »Novim prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona smatraju se prijevozna sredstva iz stavka 2. ovoga članka koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:a) plovila i zrakoplovi su isporučeni unutar tri mjeseca od datuma prve uporabe, a za kopnena motorna vozila ovo razdoblje iznosi šest mjeseci,b) nisu prešla više od 6.000 km u slučaju kopnenih motornih vozila, nisu plovila više od 100 sati u slučaju plovila ili nisu letjela više od 40 sati u slučaju zrakoplova.(4) »Dobrima koja podliježu trošarinama« u smislu ovoga Zakona smatraju se alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti prema propisima koji uređuju trošarine, osim plina koji se isporučuje putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav.(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s predmetom oporezivanja.

Članak 5.(1) Iznimno od članka 4. stavka 1. točke 2.a) ovoga Zakona sljedeće nije predmet oporezivanja PDV-om:a) stjecanje dobara unutar Europske unije koje obavi porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako bi isporuka takvih dobara u tuzemstvu bila oslobođena u skladu s člankom 47. stavkom 1. te člankom 48. stavkom 1. točkama a), b), c), d) i e) ovoga Zakona,b) stjecanje dobara unutar Europske unije, osim dobara iz točaka a), c) i d) ovoga stavka, te osim novih prijevoznih sredstva ili dobara koja podliježu trošarinama, koje obavi porezni obveznik koji isključivo obavlja isporuke dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza) ili pravna osoba koja nije porezni obveznik,c) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona ako je prodavatelj preprodavatelj koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom oporezivanja marže,d) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona ako je prodavatelj organizator prodaje putem javne dražbe koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je

154

započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom za prodaju putem javne dražbe.(2) Stavak 1. točka b) ovoga članka primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:a) ukupna vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije tijekom tekuće kalendarske godine nije veća od 77.000,00 kuna (prag stjecanja) ib) ukupna vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije u prethodnoj kalendarskoj godini nije prešla prag stjecanja iz točke a) ovoga stavka.(3) Prag stjecanja iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od ukupne vrijednosti stjecanja dobara unutar Europske unije iz stavka 1. točke b) ovoga članka, bez PDV-a koji treba platiti ili koji je plaćen u državi članici u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.(4) Stjecatelj koji ne želi da se na njega primjenjuje prag stjecanja mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave prije stjecanja dobara za koje ne želi primjenjivati prag stjecanja podnijeti pisanu izjavu da odustaje od propisanog praga i time se obvezuje na rok od dvije kalendarske godine. Izjava se istekom propisanog roka može opozvati u pisanom obliku.

porezni obveznik (članak 6.)

IV. POREZNI OBVEZNIK

Članak 6.

(1) »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.(2) »Gospodarska djelatnost« u smislu stavka 1. ovoga članka je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.(3) »Samostalnost« u smislu stavka 1. ovoga članka ne postoji u slučaju zaposlenika i drugih osoba koje su povezane s poslodavcem ugovorom o radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca glede radnih uvjeta, naknada i obveza poslodavca, a koji ima obilježja nesamostalnosti.(4) Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.(5) Poreznim obveznicima u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija, ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. U slučaju da obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. ovoga Zakona smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.

155

(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.

oporezive transakcije (članak 7. do 11.) V. OPOREZIVE TRANSAKCIJE

1. Isporuka dobara

Članak 7. (1) »Isporuka dobara« u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika. Materijalnom imovinom smatra se isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i slično.(2) Isporukom dobara u smislu stavka 1. ovoga članka također se smatra:a) prijenos vlasništva nad imovinom uz nadoknadu po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona,b) stvarna predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu dobara, odnosno o leasingu na određeno vrijeme ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja, koji određuje da se vlasništvo nad tim dobrima stječe najkasnije nakon plaćanja zadnjeg obroka,c) prijenos dobara na temelju ugovora prema kojem se plaća provizija za kupnju ili prodaju.(3) Isporukom dobara uz naknadu smatra se korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez.(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka isporukom dobara uz naknadu ne smatra se besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i davanje poklona male vrijednosti koje obavi porezni obveznik u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama. Poklonima male vrijednosti smatraju se pokloni čija vrijednost nije veća od 160,00 kuna.(5) Isporukom dobara uz naknadu smatra se premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun u drugu državu članicu.(6) Premještanjem dobara unutar Europske unije u smislu stavka 5. ovoga članka ne smatra se otprema ili prijevoz dobara u svrhu bilo kojeg od navedenih slučajeva:a) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik na području države članice u kojoj završava otprema ili prijevoz u skladu s uvjetima iz članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona,b) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik na brodu, u zrakoplovu ili vlaku prema odredbama članka 14. ovoga Zakona,c) za isporuku tih dobara koja je oslobođena plaćanja PDV-a prema članku 41. stavku 1. te člancima 45., 46., 47. i 48. ovoga Zakona,d) za obavljanje usluge procjene vrijednosti dobara ili rada na tim dobrima poreznom obvezniku u državi članici u kojoj otprema ili prijevoz dobara završavaju, pod uvjetom da se dobra nakon obavljanja usluge procjene ili rada na njima vrate istom poreznom obvezniku u tuzemstvo,e) za privremeno korištenje dobara u svrhu obavljanja usluga u drugoj državi članici u kojoj završava prijevoz ili otprema tih dobara, kada te usluge obavlja porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu,f) za privremeno korištenje dobara u razdoblju koje nije dulje od 24 mjeseca, unutar područja druge države članice u kojoj bi uvoz istih dobara s područja treće zemlje, s ciljem njihovog

156

privremenog korištenja, bio obuhvaćen postupkom privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvoznih carina,g) za isporuku plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav, za isporuku električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreže za grijanje ili hlađenje, pod uvjetima iz članka 15. ovoga Zakona,h) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik, u svrhu njihovog sastavljanja ili postavljanja koje obavi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, u državu članicu u kojoj završava otprema ili prijevoz u skladu s uvjetima iz članka 13. stavka 10. ovoga Zakona.(7) Ako neki od navedenih uvjeta iz stavka 6. ovoga članka više nije ispunjen, smatra se da su dobra premještena u drugu državu članicu. U tom slučaju smatra se da su dobra premještena u trenutku kada taj uvjet više nije ispunjen.(8) Isporukom dobara uz naknadu smatra se ako porezni obveznik ili njegov sljednik zadrži dobra nakon prestanka obavljanja gospodarske djelatnosti, a pri nabavi tih dobara PDV je u cijelosti ili djelomično odbijen.(9) Kod prijenosa uz naknadu ili bez naknade, ili u obliku uloga u društvo, ukupne imovine ili njezinog dijela koji čini gospodarsku cjelinu na drugog poreznog obveznika (primatelja) smatra se da nije došlo do isporuke, a taj porezni obveznik smatra se pravnim sljednikom prenositelja.(10) Ako primatelj iz stavka 9. ovoga članka koristi preuzetu imovinu u druge svrhe osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza obvezan je obračunati i platiti PDV sukladno odredbama ovoga Zakona.(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o tome što se smatra isporukom dobara.

2. Obavljanje usluga

Članak 8. (1) »Obavljanje usluga« je svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara u smislu članka 7. ovoga Zakona.(2) Obavljanjem usluga također se smatra:1. prijenos prava,2. suzdržavanje od neke radnje ili trpljenje neke radnje ili stanja,3. obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona.(3) Obavljanjem usluga uz naknadu smatra se:a) korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, za koja je u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez,b) obavljanje usluga bez naknade od strane poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti.(4) Ako porezni obveznik djelujući u vlastito ime, ali za račun druge osobe sudjeluje u obavljanju usluga, smatra se da je sam primio i obavio te usluge.(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi obavljanja usluga.

3. Stjecanje dobara unutar Europske unije

157

Članak 9.(1) »Stjecanje dobara unutar Europske unije« je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.(2) Ako je uvoznik dobara pravna osoba koja nije porezni obveznik i obavi stjecanje dobara unutar Europske unije u drugoj državi članici, ima pravo na povrat PDV-a kojeg je platio u vezi s uvozom dobara u tuzemstvo, ako dokaže da je PDV bio obračunan na stjecanje dobara unutar Europske unije u državi članici u kojoj je završila otprema ili prijevoz tih dobara.(3) Stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra se kada oružane snage države članice Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) koriste za svoje potrebe ili potrebe pratećeg civilnog osoblja dobra koja nisu nabavljena u skladu s općim pravilima oporezivanja u tuzemstvu, ako pri uvozu tih dobara ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje iz članka 44. stavka 1. točke 31. ovoga Zakona.(4) Stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra se korištenje dobara koja je porezni obveznik za potrebe svog poslovanja ili druga osoba za njegov račun otpremila ili prevezla u tuzemstvo iz druge države članice u kojoj su ta dobra proizvedena, izvađena, obrađena, kupljena ili stečena u smislu članka 4. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ili u koju ih je porezni obveznik uvezao za potrebe svog poslovanja.(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi stjecanja dobara unutar Europske unije.

4. Trostrani posao

Članak 10.(1) »Trostranim poslom« u smislu ovoga Zakona smatra se transakcija koju tri porezna obveznika iz tri različite države članice zaključe za ista dobra koja su prevezena ili otpremljena od prvog isporučitelja neposredno posljednjem kupcu te kada su ispunjeni uvjeti za oslobođenje iz stavka 2. ovoga članka. Navedeno se primjenjuje i kada je posljednji kupac pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a.(2) Stjecanje dobara unutar Europske unije koje je u skladu s člankom 27. stavkom 1. ovoga Zakona obavljeno u tuzemstvu oslobođeno je PDV-a pod sljedećim uvjetima:a) porezni obveznik (stjecatelj) nema sjedište ili prebivalište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, ali je na području Europske unije u nekoj drugoj državi članici registriran za potrebe PDV-a,b) stjecanje dobara obavljeno je u svrhu daljnje isporuke dobara koju obavlja porezni obveznik (stjecatelj) iz točke a) ovoga stavka u tuzemstvu,c) stečena dobra izravno se otpremaju ili prevoze iz druge države članice u kojoj porezni obveznik iz točke a) ovoga stavka nije registriran za potrebe PDV-a primatelju daljnje isporuke,d) primatelj daljnje isporuke dobara je porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a u tuzemstvu,e) primatelj iz točke d) ovoga stavka plaća PDV prema stavku 4. ovoga članka.(3) Ako se primjenjuje oslobođenje u smislu stavka 2. ovoga članka, tada račun mora uz podatke iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona sadržavati i sljedeće podatke:a) poziv na odredbe članka 141. Direktive Vijeća 2006/112/EZ te napomenu»prijenos porezne obveze«,

158

b) PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik (stjecatelj) obavio stjecanje unutar Europske unije i daljnju isporuku dobara,c) PDV identifikacijski broj primatelja isporuke.(4) Kod trostranog posla primatelj oporezive isporuke dobara obvezan je platiti PDV ako su ispunjeni uvjeti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.(5) Ako se radi o trostranom poslu u smislu ovoga članka, stjecatelj koji obavlja daljnju isporuku dobara u Zbirnoj prijavi mora iskazati podatke iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona.(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi trostranog posla.

5. Uvoz dobara

Članak 11.(1) Uvozom dobara smatra se svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom prometu na području Europske unije, u skladu s carinskim propisima.(2) Osim uvoza dobara iz stavka 1. ovoga članka, uvozom dobara smatra se i unos dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s trećih područja koja su dio carinskog područja Europske unije u skladu s carinskim propisima.

mjesto oporezivanja (članak 12. do 28.)

VI. MJESTO OPOREZIVANJA

1. Mjesto isporuke dobara

1.1. Mjesto isporuke dobara bez prijevoza

Članak 12.Mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju niti prevoze smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke.

1.2. Mjesto isporuke dobara s prijevozom

Članak 13.(1) Mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca.(2) Ako je mjesto iz kojeg se dobra otpremaju ili prevoze treće područje ili treća zemlja, tada se mjestom isporuke dobara koju obavi uvoznik, kao i mjestom bilo koje naknadne isporuke tih dobara, smatra država članica uvoza.(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, mjestom isporuke dobara koja isporučitelj ili druga osoba za račun isporučitelja otpremi ili preveze iz države članice koja nije država članica u kojoj završava otprema ili prijevoz, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku kad otprema ili prijevoz kupcu završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:a) dobra su isporučena poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om prema članku 5. stavku 1. točkama a) i b) ovoga Zakona, ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik,

159

b) ne radi se o isporuci novih prijevoznih sredstava iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona ili isporuci dobara nakon njihovog sastavljanja ili postavljanja sa ili bez probnog rada, koju obavi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun.(4) Kad su isporučena dobra prema stavku 3. ovoga članka otpremljena ili prevezena s trećeg područja ili iz treće zemlje i ako ih isporučitelj uvozi u državu članicu koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz završava, smatra se da su ona otpremljena ili prevezena iz države članice uvoznice.(5) Stavci 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na isporuke dobara koja su u cijelosti otpremljena ili prevezena u istu državu članicu u kojoj završava otprema ili prijevoz, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:a) isporučena dobra nisu dobra koja podliježu trošarinama u smislu članka 4. stavka 4. ovoga Zakona,b) ukupna vrijednost takvih isporuka bez PDV-a, obavljenih pod uvjetima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, u državu članicu u kojoj prijevoz ili otprema završava, u tekućoj kalendarskog godini nije prešla prag isporuke koji je propisala ta država članica,c) ukupna vrijednost takvih isporuka bez PDV-a, osim proizvoda koji podliježu trošarinama, pod uvjetima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, u državu članicu u kojoj prijevoz ili otprema završava, u prethodnoj kalendarskoj godini nije prešla prag isporuke koji je propisala ta država članica.(6) U slučaju da ukupna vrijednost isporuka koje obavi isporučitelj u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj kalendarskoj godini prijeđe prag isporuke, koji je propisala druga država članica ili ne želi da se na njega primjenjuje prag isporuke te države članice, mjestom isporuke dobara, koja je iz tuzemstva otpremio ili prevezao isporučitelj ili druga osoba za njegov račun smatra se, pod uvjetima propisanim u stavcima 3. i 4. ovoga članka, država članica u koju su dobra otpremljena ili prevezena iz tuzemstva. Ako isporučitelj odluči da se na njega ne primjenjuje prag isporuke koji je propisala druga država članica, obvezan je o tome obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave.(7) U slučaju da je ukupna vrijednost isporuka koje obavi isporučitelj iz druge države članice u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj kalendarskoj godini veća od 270.000,00 kuna (prag isporuke), mjestom isporuke dobara koja je otpremio ili prevezao u tuzemstvo isporučitelj ili druga osoba za njegov račun smatra se tuzemstvo sukladno stavku 3. ovoga članka.(8) Isporučitelj iz stavka 3. ovoga članka može bez obzira što ukupna vrijednost njegovih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj kalendarskoj godini nije prešla prag isporuke propisan u stavku 7. ovoga članka, odlučiti da je mjesto takvih isporuka u tuzemstvu.(9) Isporučitelj iz stavka 8. ovoga članka koji izjavi da ne želi da se na njega primjenjuje prag isporuke iz stavka 7. ovoga članka mora navedeno primjenjivati najmanje dvije kalendarske godine i mora Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja iz članka 77. stavka 6. ovoga Zakona.(10) Mjesto isporuke dobara koja je otpremio ili prevezao isporučitelj, kupac ili treća osoba, a koja sastavlja ili postavlja isporučitelj ili druga osoba za njegov račun sa ili bez probnog rada, je mjesto gdje se ta dobra sastavljaju ili postavljaju.

1.3. Mjesto isporuke dobara na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima

Članak 14.(1) Mjestom isporuke dobara koja su isporučena na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog u Europskoj uniji smatra se mjesto početka prijevoza putnika.

160

(2) Dionicom prijevoza putnika obavljenog u Europskoj uniji u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se dio prijevoza koji je obavljen između mjesta početka i mjesta završetka prijevoza putnika bez zaustavljanja na području izvan Europske unije.(3) U smislu stavka 2. ovoga članka:a) »mjesto početka prijevoza putnika« je prvo predviđeno mjesto ukrcaja putnika unutar Europske unije, prema potrebi nakon zaustavljanja izvan Europske unije,b) »mjesto završetka prijevoza putnika« je posljednje predviđeno mjesto iskrcaja unutar Europske unije onih putnika koji su se ukrcali u Europskoj uniji, prema potrebi prije zaustavljanja izvan Europske unije.(4) U slučaju povratnog putovanja, povratna dionica puta smatra se zasebnom uslugom prijevoza.

1.4. Mjesto isporuke dobara putem sustava za prirodni plin, električnu energiju, grijanje ili hlađenje

Članak 15.(1) Kod isporuke plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav te isporuke električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili hlađenje poreznom obvezniku preprodavatelju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje taj preprodavatelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojima se dobra isporučuju, a u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice mjesto gdje je njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište.(2) Poreznim obveznikom preprodavateljem iz stavka 1. ovoga članka smatra se porezni obveznik kojem je osnovna djelatnost kupnja i prodaja plina, električne energije, grijanja ili hlađenja i čija je vlastita potrošnja tih proizvoda zanemariva.(3) Pri isporuci plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav, pri isporuci električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili hlađenje, ako takva isporuka nije obuhvaćena stavcima 1. i 2. ovoga članka, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje kupac stvarno koristi i troši ta dobra.(4) Ako kupac iz stavka 3. ovoga članka nije u cijelosti ili djelomično stvarno potrošio prirodni plin, električnu energiju, grijanje ili hlađenje, smatra se da su ta nepotrošena dobra iskorištena i potrošena na mjestu gdje kupac kojem se dobra isporučuju ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojoj su ta dobra isporučena. U slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice smatra se da je kupac iskoristio i potrošio dobra na mjestu gdje je njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište.

2. Mjesto obavljanja usluga

2.1. Opće odredbe

Članak 16.U vezi određivanja mjesta obavljanja usluga primjenjuje se sljedeće:1. porezni obveznik koji obavlja i djelatnosti ili isporuke koje se ne smatraju oporezivim isporukama dobara ili usluga u smislu članka 4. stavka 1. ovoga Zakona smatra se poreznim obveznikom u odnosu na sve usluge koje su mu obavljene,2. pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a smatra se poreznim obveznikom.

161

Članak 17.(1) Mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.(2) Mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto u kojem porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište. Ako te usluge obavlja stalna poslovna jedinica poreznog obveznika koja je u mjestu različitom od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika koji obavlja usluge.(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o vrsti i mjestu obavljanja usluga.

2.2. Posebne odredbe

2.2.1. Posredničke usluge obavljene osobama koje nisu porezni obveznici

Članak 18.Mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik koje obavlja posrednik u tuđe ime i za tuđi račun, smatra se mjesto gdje je obavljena transakcija za koju se posreduje sukladno odredbama ovoga Zakona.

2.2.2. Usluge u vezi s nekretninama

Članak 19.Mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi.

2.2.3. Usluge prijevoza

Članak 20.(1) Mjestom obavljanja usluga prijevoza putnika smatra se mjesto gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima.(2) Mjestom obavljanja usluga prijevoza dobara, osim prijevoza dobara unutar Europske unije, osobama koje nisu porezni obveznici smatra se mjesto gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima.(3) Mjestom obavljanja usluga prijevoza dobara unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici smatra se mjesto početka prijevoza.

162

(4) »Prijevoz dobara unutar Europske unije« je prijevoz dobara kod kojeg se mjesto početka prijevoza i mjesto završetka prijevoza nalaze na područjima dviju različitih država članica.(5) »Mjesto početka prijevoza« je mjesto u kojemu stvarno započinje prijevoz dobara, bez obzira na udaljenost prijeđenu do mjesta gdje su dobra smještena, a »mjesto završetka prijevoza« je mjesto u kojemu stvarno završava prijevoz dobara.(6) PDV se ne obračunava osobama koje nisu porezni obveznici na dio prijevoza dobara unutar Europske unije koji se obavlja na vodama koje ne pripadaju području Europske unije.

2.2.4. Usluge u kulturi i njima slične usluge, pomoćne usluge u prijevozu i usluge u vezi s pokretnim dobrima

Članak 21.(1) Mjestom obavljanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi te pomoćnih usluga u vezi s tim pristupom, obavljenih poreznom obvezniku, smatra se mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju.(2) Mjestom obavljanja usluga i pomoćnih usluga u vezi s kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim aktivnostima kao što su izložbe i sajmovi, uključujući obavljanje usluga organizatora takvih aktivnosti osobi koja nije porezni obveznik, smatra se mjesto gdje se te aktivnosti stvarno odvijaju.(3) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik jest mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju:a) pomoćne usluge u prijevozu kao što su utovar, istovar, pretovar, rukovanje i slično,b) procjena pokretnih materijalnih dobara i radovi na takvim dobrima.

2.2.5. Usluge pripremanja hrane i usluge opskrbe pripremljenom hranom i pićem

Članak 22.(1) Mjestom obavljanja usluga pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanja i usluživanja pića u tim objektima, osim onih koje se stvarno obavljaju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog unutar Europske unije smatra se mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju.(2) Mjestom obavljanja usluga pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane te pripremanja i usluživanja pića koje se stvarno obavljaju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog unutar Europske unije smatra se mjesto početka prijevoza putnika.(3) U smislu stavka 2. ovoga članka dionica prijevoza putnika obavljenog unutar Europske unije je dio prijevoza, bez zaustavljanja izvan Europske unije, između mjesta početka i mjesta završetka prijevoza putnika.(4) Mjestom početka i mjestom završetka prijevoza putnika u smislu stavka 3. ovoga članka kao i u slučaju povratnog putovanja, smatraju se mjesta prijevoza putnika određena člankom 14. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.

2.2.6. Iznajmljivanje prijevoznih sredstava

Članak 23.

163

(1) Mjestom obavljanja usluga kratkotrajnog iznajmljivanja prijevoznih sredstava smatra se mjesto gdje se ta prijevozna sredstva stvarno stavljaju na raspolaganje primatelju usluge.(2) Mjesto iznajmljivanja prijevoznih sredstava, osim kratkotrajnog iznajmljivanja, osobi koja nije porezni obveznik je mjesto gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište.(3) Neovisno od stavka 2. ovoga članka, mjestom iznajmljivanja plovila za razonodu osobi koja nije porezni obveznik, osim kratkotrajnog iznajmljivanja, smatra se mjesto gdje je to plovilo stvarno stavljeno na raspolaganje korisniku, ako tu uslugu obavi isporučitelj iz mjesta u kojem ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu koja se nalazi u tom mjestu.(4) U smislu ovoga članka kratkotrajnim iznajmljivanjem smatra se neprekidno posjedovanje ili korištenje prijevoznog sredstva tijekom razdoblja koje traje najviše 30 dana, odnosno, u slučaju plovila, najviše 90 dana.

2.2.7. Ostale usluge

Članak 24.(1) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik i koja ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište izvan Europske unije smatra se mjesto gdje taj primatelj usluga ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište:a) prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava,b) usluge oglašavanja,c) usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja,d) usluge obrade podataka,e) ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu,f) bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja uključujući reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova,g) ustupanje osoblja,h) iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava,i) suzdržavanje od obavljanja, u cijelosti ili djelomično, gospodarske djelatnosti ili prava navedenih u ovom stavku,j) omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane.

2.2.8. Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja

Članak 25.Ministar financija može radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, neoporezivanja ili narušavanja načela tržišnog natjecanja pravilnikom propisati da se za usluge iz članaka 17., 23., 24. i 26. ovoga Zakona smatra:a) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi u tuzemstvu, izvan Europske unije ako se te usluge stvarno koriste izvan Europske unije,b) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi izvan Europske unije, u tuzemstvu ako se te usluge stvarno koriste u tuzemstvu.

164

 2.2.9. Telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički

obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici

Članak 26.(1) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište:a) telekomunikacijske usluge,b) usluge radijskog i televizijskog emitiranja,c) elektronički obavljene usluge.(2) Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi.(3) »Telekomunikacijskim uslugama« u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijam signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijam. Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.(4) »Elektronički obavljenim uslugama« u smislu ovoga Zakona osobito se smatra:a) isporuka web-sjedišta, udomljavanje web-sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme,b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,c) isporuka slika, tekstova i informacija te omogućavanje pristupa bazama podataka,d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredbi,e) učenje na daljinu.

3. Mjesto stjecanja dobara unutar Europske unije

Članak 27.(1) Mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije smatra se mjesto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju.(2) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije u smislu članka 4. stavka 1. točke 2.a) ovoga Zakona smatra se područje države članice koja je stjecatelju izdala PDV identifikacijski broj pod kojim je stjecatelj stekao ta dobra, osim ako stjecatelj dokaže da je na stečena dobra PDV bio obračunan u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.(3) Ako stjecatelj dokaže da je PDV na stjecanje obračunan u državi članici u kojoj je otprema ili prijevoz dobara završio, porezna osnovica se odgovarajuće umanjuje u državi članici koja je stjecatelju izdala PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao ta dobra.(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka smatra se da je PDV obračunan na stjecanje dobara unutar Europske unije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, ako stjecatelj:a) dokaže da je stjecanje obavio u svrhu daljnje isporuke na području države članice u skladu sa stavkom 1. ovoga članka za koju je primatelj dobara obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 3. ovoga Zakona,b) podnese Zbirnu prijavu u skladu s člancima 88. i 89. ovoga Zakona.

4. Mjesto uvoza dobara

165

Članak 28.(1) Mjesto uvoza dobara je država članica na čijem se području dobra nalaze pri unosu u Europsku uniju.(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako su pri unosu u Europsku uniju dobra koja se ne nalaze u slobodnom prometu stavljena u jedan od postupaka iz članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, postupak privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja carine ili postupcima provoza strane robe u skladu s carinskim propisima, mjesto uvoza takvih dobara je država članica na čijem se području za ta dobra prestanu primjenjivati navedeni postupci.(3) Ako se pri unosu u Europsku uniju dobra koja se nalaze u slobodnom prometu stave u jedan od postupaka iz članka 55. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, mjesto uvoza dobara je država članica na čijem se području za ta dobra prestanu primjenjivati ti postupci.

nastanak oporezivog događaja (članak 29. do 32.)

VII. NASTANAK OPOREZIVOG DOGAĐAJA I OBVEZE OBRAČUNA PDV-a

1. Opće odredbe

Članak 29.(1) »Oporezivi događaj« je događaj na temelju kojeg su ispunjeni pravni uvjeti potrebni za nastanak obveze obračuna PDV-a.(2) »Obveza obračuna PDV-a« nastaje u trenutku kada Porezna uprava temeljem odredbi ovoga Zakona ima pravo potraživati PDV od osobe koja ga je obvezna platiti, iako je vrijeme plaćanja PDV-a odgođeno.

2. Isporuka dobara ili obavljanje usluga

Članak 30.(1) Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.(2) Ako se za isporuke dobara, osim onih iz članka 7. stavka 2. točke b) ovoga Zakona, ili obavljanje usluga kontinuirano izdaju računi ili se kontinuirano obavljaju plaćanja smatra se da su dobra isporučena i usluge obavljene po isteku razdoblja na koje se takvi računi ili plaćanja odnose.(3) Kontinuirane isporuke dobara koje se obavljaju u razdoblju duljem od jednog kalendarskog mjeseca, koja su otpremljena ili prevezena u državu članicu u kojoj nije započela otprema ili prijevoz tih dobara i koja porezni obveznik radi obavljanja gospodarske djelatnosti isporučuje ili premješta uz primjenu oslobođenja od PDV-a u drugu državu članicu u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. ovoga Zakona smatrat će se obavljenima istekom svakog kalendarskog mjeseca sve dok ne završi isporučivanje.(4) Usluge za koje je primatelj usluga obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 6. ovoga Zakona, a koje se kontinuirano obavljaju u razdoblju duljem od godinu dana i za koje u tom razdoblju nisu izdani računi ili nije obavljeno plaćanje smatraju se obavljenima nakon isteka

166

svake kalendarske godine, sve dok se ne obustavi obavljanje tih usluga.(5) Za primljene predujmove obveza obračuna PDV-a na primljeni iznos nastaje u trenutku primitka predujma.(6) Ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.(7) Obveza obračuna PDV-a za isporuke dobara iz članka 7. stavaka 3. i 8. ovoga Zakona te za usluge iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona nastaje kada je nastao oporezivi događaj.(8) Kada se u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. ovoga Zakona dobra otpremaju ili prevoze u državu članicu u kojoj nije započela otprema ili prijevoz tih dobara ili kada porezni obveznik ta dobra premješta u drugu državu članicu radi obavljanja gospodarske djelatnosti, PDV se obračunava u trenutku izdavanja računa ili po isteku roka iz članka 78. stavka 4. ovoga Zakona, ako račun do tada nije izdan.(9) Odredbe stavaka 3. i 6. ovoga članka ne primjenjuju se na isporuke i premještanje dobara iz stavka 8. ovoga članka.(10) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i u slučajevima iz članka 79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona.(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o nastanku oporezivog događaja i obveze obračuna PDV-a.

3. Stjecanje dobara unutar Europske unije

Članak 31. (1) Oporezivi događaj nastaje u trenutku stjecanja dobara unutar Europske unije. Smatra se da je stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno kada se isporuka sličnih dobara smatra obavljenom u tuzemstvu.(2) Obveza obračuna PDV-a kod stjecanja dobara unutar Europske unije nastaje u trenutku izdavanja računa ili istekom roka iz članka 78. stavka 4. ovoga Zakona ako račun do tada nije izdan.

4. Uvoz dobara

Članak 32. (1) Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a pri uvozu dobara nastaje u trenutku uvoza dobara.(2) Ako se pri unosu dobara u Europsku uniju primjenjuje jedan od postupaka iz članka 51. stavka 1. i članka 55. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona ili postupak privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od carine ili postupak provoza strane robe, u skladu s carinskim propisima, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje kada dobra prestanu biti predmetom tih postupaka.(3) Ako uvezena dobra iz stavka 2. ovoga članka podliježu carini, poljoprivrednim pristojbama ili pristojbama s jednakim učinkom koje su utvrđene u skladu sa zajedničkom politikom Europske unije, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje kada se ispune uvjeti za obračun i naplatu tih davanja.(4) Ako uvezena dobra ne podliježu davanjima navedenima u stavku 3. ovoga članka, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje u trenutku kada bi prema carinskim propisima nastala

167

obveza obračuna carine, da je propisana.

porezna osnovica (članci 33. do 36.)

VIII. POREZNA OSNOVICA

1. Porezna osnovica kod isporuke dobara i obavljanja usluga

Članak 33. (1) Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.(2) U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju.(3) U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena, odnosno popusti zbog prijevremenog plaćanja i popusti što se kupcu odobre u trenutku isporuke, kao ni iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka u vezi s prolaznim stavkama i ne može odbiti PDV ako je na njih obračunan.(4) Porezna osnovica kod isporuka dobara iz članka 7. stavaka 3. i 8. ovoga Zakona je nabavna cijena tih ili sličnih dobara, a ako je ta cijena nepoznata, visina troškova utvrđenih u trenutku isporuke.(5) Porezna osnovica kod usluga iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona je ukupni trošak obavljanja usluga.(6) Kod premještanja dobara u drugu državu članicu u smislu članka 7. stavaka 5. i 7. ovoga Zakona porezna osnovica je nabavna cijena tih ili sličnih dobara, a ako je ta cijena nepoznata, visina troškova utvrđenih u trenutku premještanja dobara.(7) Ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja.(8) U poreznu osnovicu ne ulazi trošak povratne ambalaže o kojoj se vodi posebna evidencija.(9) U slučaju isporuka dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom te u slučaju postojanja financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika kao i članova njihovih obitelji, veza na temelju članstva, upravljanja ili vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu stavka 10. ovoga članka ako je:a) naknada niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona,b) naknada niža od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona i radi se o isporukama koje su oslobođene PDV-a u skladu s odredbama članka 39. stavka 1. i članka 40. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,c) naknada viša od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona.(10) Tržišnom vrijednosti smatra se ukupni iznos kojeg bi kupac ili naručitelj u trenutku isporuke

168

dobra ili obavljene usluge prema načelu nenarušavanja tržišnog natjecanja morao platiti isporučitelju dobara ili pružatelju usluge u tuzemstvu. Ako se ne može utvrditi usporediva isporuka dobara ili usluga, tada se tržišnom vrijednosti smatra:a) kada je riječ o dobrima, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili sličnih dobara ili ako je ta cijena nepoznata, ukupna visina utvrđenih troškova u trenutku isporuke,b) kada je riječ o uslugama, iznos koji nije niži od ukupnih utvrđenih troškova obavljanja usluga koje snosi porezni obveznik.(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o poreznoj osnovici.

2. Porezna osnovica kod stjecanja dobara unutar Europske unije

Članak 34.(1) Porezna osnovica kod stjecanja dobara unutar Europske unije utvrđuje se temeljem istih elemenata iz članka 33. ovoga Zakona koji se koriste za određivanje porezne osnovice za isporuke istih dobara u tuzemstvu. U slučaju stjecanja dobara iz članka 9. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, porezna osnovica je nabavna cijena tih ili sličnih dobara ili, ako je ta cijena nepoznata, visina troškova utvrđenih u trenutku isporuke.(2) U poreznu osnovicu u smislu stavka 1. ovoga članka, uključuju se i trošarine što ih je stjecatelj dobara koja podliježu trošarinama unutar Europske unije obvezan platiti ili je platio.(3) Ako nakon stjecanja dobara unutar Europske unije stjecatelj dobara ostvari povrat trošarine plaćene u državi članici u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara, porezna osnovica kod stjecanja dobara odgovarajuće će se umanjiti.

3. Porezna osnovica kod uvoza dobara u Europsku uniju

Članak 35.(1) Poreznu osnovicu pri uvozu dobara iz članka 4. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima.(2) Ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, u poreznu osnovicu pri uvozu bit će uključeni:a) porezi, carine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju izvan države članice uvoznice te davanja koja se plaćaju pri uvozu, osim PDV-a,b) sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja, nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice uvoznice, kao i oni koji nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar Europske unije, ako je to drugo mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog događaja.(3) »Prvo mjesto odredišta« iz stavka 2. točke b) ovoga članka je mjesto navedeno na tovarnom listu ili bilo kojoj drugoj prijevoznoj ispravi na temelju koje se dobra uvoze. Ako takvo mjesto u ispravi nije navedeno, prvim mjestom odredišta smatra se mjesto prvog pretovara dobara u državi članici uvoznici.(4) Ako se neka dobra privremeno izvezu iz Europske unije te se ponovo uvezu nakon što su izvan Europske unije popravljena, obrađena ili prilagođena, dorađena ili prerađena tada se porezna osnovica, iznimno od stavka 1. ovoga članka, utvrđuje prema naknadi zaračunanoj za te usluge. Ako takva naknada nije zaračunana, tada se porezna osnovica utvrđuje prema vrijednosti naknade zaračunane za popravak, obradu, prilagodbu, doradu ili preradu u skladu s carinskim propisima.(5) U poreznu osnovicu ne uključuju se:

169

a) sniženja cijena zbog popusta za prijevremeno plaćanje,b) popusti na cijenu i rabati odobreni i obračunani kupcu u trenutku uvoza.(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o poreznoj osnovici kod uvoza dobara.

4. Druge odredbe

Članak 36.(1) Ako su elementi za utvrđivanje porezne osnovice pri uvozu dobara izraženi u stranoj valuti, tečaj se utvrđuje u skladu s propisima Europske unije kojima se uređuje izračunavanje carinske vrijednosti.(2) Ako su elementi za utvrđivanje porezne osnovice, osim pri uvozu dobara, utvrđeni u stranoj valuti, za preračun u kune koristi se srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan nastanka obveze obračuna PDV-a.(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik može primijeniti tečaj koji na dan nastanka obveze obračuna PDV-a objavi Europska središnja banka. Konverzija drugih valuta koje nisu euro vršit će se primjenom tečaja svake valute za euro.

stope PDV-a (članci 37. i 38.)

IX. STOPE PDV-a

1. Primjena stopa PDV-a

Članak 37.(1) PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka oporezivog događaja.(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka obveze obračuna PDV-a:a) u slučaju stjecanja dobara unutar Europske unije,b) u slučajevima iz članka 32. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.(3) Na stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno u tuzemstvu primjenjuje se stopa PDV-a koja se za takva dobra primjenjuje u tuzemstvu.

2. Stope PDV-a

Članak 38.

(1) PDV se obračunava i plaća po stopi 25%.(2) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 5% na isporuke sljedećih dobara i usluga:a) sve vrste kruha,b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje), koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), nadomjestke za majčino mlijeko,c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko

170

obrazovanje, u svim fizičkim oblicima,d) lijekove koji se izdaju na liječnički recept i koji imaju odobrenje nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode,e) medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,f) kino ulaznice,g) novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju,h) znanstvene časopise.(3) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% na isporuke sljedećih dobara i usluga:a) usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma,b) usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima,c) novine i časopise novinskog nakladnika koji ima statut medija te novine i časopise nakladnika za koje ne postoji obveza donošenja statuta medija prema posebnom propisu, osim onih iz stavka 2. točke g) ovoga članka, otisnute na papiru koji izlaze periodično te osim onih koji u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju,d) jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla,e) dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu,f) isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži,g) bijeli šećer od trske i šećerne repe koji se na tržište stavlja u kristalnom obliku,h) ulaznice za koncerte.(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi primjene snižene stope PDV-a.

porezna oslobođenja (članci 39. do 76.) X. OSLOBOĐENJA OD PDV-a

1. Oslobođenja za određene djelatnosti od javnog interesa

Članak 39. (1) PDV-a je oslobođeno:a) univerzalna poštanska usluga i s njom povezane isporuke pratećih dobara osim prijevoza putnika i telekomunikacijskih usluga,b) bolnička i medicinska njega i s time usko povezane djelatnosti koje obavljaju tijela s javnim ovlastima ili koje, u uvjetima koji su u socijalnom smislu slični uvjetima koji se primjenjuju na tijela s javnim ovlastima, obavljaju bolnice, centri za liječenje ili medicinsku dijagnostiku i druge priznate ustanove slične prirode,c) obavljanje medicinske njege u okviru bavljenja medicinskim i pomoćnim medicinskim zanimanjima,d) isporuke ljudskih organa, krvi i majčinog mlijeka,e) usluge što ih obavljaju dentalni tehničari te isporuka zubnih/protetskih nadomjestaka koje

171

isporučuju dentalni tehničari i doktori dentalne medicine,f) usluge što ih za svoje članove obavljaju udruženja osoba koja obavljaju djelatnosti oslobođene PDV-a ili za koje nisu porezni obveznici, ako su te usluge namijenjene neposredno za obavljanje njihove djelatnosti, uz uvjet da ta udruženja od svojih članova za obavljene usluge zahtijevaju samo nadoknadu njihova dijela ukupnih troškova i da takvo oslobođenje ne dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,g) usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge osobe slične prirode,h) usluge i isporuke dobara povezane sa zaštitom djece i mladeži što ih obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge osobe slične prirode,i) obrazovanje djece i mladeži, školsko ili sveučilišno obrazovanje, stručno osposobljavanje i prekvalifikacija, uključujući s time usko povezane usluge i dobra, koje obavljaju tijela s javnim ovlastima ili druge osobe, koje imaju slične ciljeve,j) nastava što je privatno održavaju nastavnici i koja obuhvaća osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje,k) ustupanje osoblja vjerskih ili filozofskih institucija u svrhe propisane točkama b), g), h) i i) ovoga članka kojima je cilj duhovna skrb,l) usluge i s njima usko povezane isporuke dobara koje neprofitne pravne osobe čiji su ciljevi političke, sindikalne, vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi obavljaju svojim članovima u njihovom zajedničkom interesu u zamjenu za članarinu utvrđenu u skladu s pravilima tih osoba, pod uvjetom da to oslobođenje neće narušiti načela tržišnog natjecanja,m) usluge usko povezane uz sport ili tjelesni odgoj što ih obavljaju neprofitne pravne osobe osobama koje se bave sportom ili sudjeluju u tjelesnom odgoju,n) usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara, koje obavljaju ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi,o) usluge i isporuke dobara koje obavljaju pravne osobe čije su djelatnosti oslobođene PDV-a u skladu s odredbama točaka b), g), h), i), l), m) i n) ovoga članka u vezi s događanjima organiziranima za prikupljanje sredstava isključivo u njihovu korist, pod uvjetom da oslobođenje neće narušiti načela tržišnog natjecanja,p) usluge prijevoza bolesnih ili ozlijeđenih osoba u vozilima posebno izrađenima za tu svrhu koje obavljaju ovlaštene osobe,r) djelatnosti javnog radija i televizije, osim komercijalnih.(2) Oslobođenje od plaćanja PDV-a ne primjenjuje se za isporuke dobara ili usluga iz stavka 1. točaka b), g), h), i), l), m) i n) ovoga članka ako:a) te isporuke dobara ili usluga nisu neophodne za isporuke oslobođene PDV-a ilib) je njihova osnovna svrha ostvarenje dodatnih prihoda za navedene osobe, obavljanjem isporuka kojima izravno konkuriraju isporukama poreznih obveznika koji obračunavaju PDV.(3) Plaćanja PDV-a oslobođene su isporuke dobara ili usluga iz stavka 1. točaka b), g), h), i), l), m) i n) ovoga članka ako ih obavljaju ostale osobe na koje nisu prenijete javne ovlasti, pod uvjetom da ne teže ostvarivanju dobiti te ako se dobit ipak ostvari da se ne raspodjeljuje, nego se koristi za nastavak ili poboljšanje obavljanja usluga.(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi oslobođenja od PDV-a za djelatnosti od javnog interesa te u vezi osoba na koje se oslobođenje primjenjuje.

2. Oslobođenja za ostale djelatnosti

172

Članak 40. (1) PDV-a su oslobođene:a) transakcije osiguranja i reosiguranja, uključujući s njima povezane usluge što ih obavljaju posrednici u osiguranju i reosiguranju i zastupnici u osiguranju,b) odobravanje kredita i zajmova, uključujući i posredovanje u tim poslovima te upravljanje kreditima ili zajmovima kada to čini osoba koja ih odobrava,c) ugovaranje kreditnih garancija i svi drugi poslovi po kreditnim garancijama ili kojemu drugom osiguranju novca te upravljanje kreditnim garancijama kada to čini osoba koja odobrava kredit,d) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi sa štednim, tekućim i žiroračunima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim instrumentima, osim naplate duga,e) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi s valutama, novčanicama i kovanicama koje se koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja, osim kolekcionarskih predmeta, odnosno kovanica od zlata, srebra ili drugog metala te novčanica koje se u pravilu ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja ili kovanica od numizmatičkog interesa,f) transakcije, uključujući posredovanje, osim upravljanja i pohrane, u vezi s dionicama, udjelima u trgovačkim društvima ili udruženjima, obveznicama i drugim vrijednosnim papirima, uz iznimku dokumenata kojima se utvrđuje neko pravo nad dobrima te prava ili vrijednosnih papira kojima se utvrđuju određena prava na nekretninama,g) usluge upravljanja investicijskim fondovima,h) isporuka poštanskih maraka po nominalnoj vrijednosti za poštanske usluge u tuzemstvu te državnih i drugih sličnih biljega,i) priređivanje lutrijskih igara, igara na sreću u casinima, igara klađenja i igara na sreću na automatima,j) isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine. Građevinom u smislu ovoga Zakona smatra se objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji,k) isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta,l) najam stambenih prostorija.(2) PDV-a su oslobođene isporuke dobara koja se koriste isključivo za djelatnosti oslobođene PDV-a na temelju članka 39. stavka 1. ovoga Zakona i odredbi stavka 1. ovoga članka te isporuke dobara za čije stjecanje ili nabavu odnosno uporabu nije bio moguć odbitak pretporeza prema članku 61. stavku 1. ovoga Zakona.(3) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje ako povremeno odobrava kredite i zajmove povezane s obavljanjem isporuka dobara i usluga.(4) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u stavku 1. točkama j) i k) ovoga članka pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti. Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke.(5) Isporukom građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, prije prvog nastanjenja odnosno korištenja, ili isporukom kod koje od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine u smislu stavka 1. točke j) ovoga članka smatra se i isporuka rekonstruiranih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, ako su troškovi rekonstrukcije u prethodne dvije godine prije isporuke veći od 50% prodajne cijene.(6) Građevinskim zemljištem u smislu stavka 1. točke k) ovoga članka smatra se zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.

173

(7) Prvim nastanjenjem odnosno korištenjem u smislu stavka 1. točke j) ovoga članka smatra se trenutak stavljanja nekretnine u uporabu o čemu porezni obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaciju.(8) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.

3. Oslobođenja za transakcije unutar Europske unije

3.1. Oslobođenja za isporuke dobara unutar Europske unije

Članak 41. (1) PDV-a su oslobođene:a) isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici,b) isporuke novih prijevoznih sredstava koja prodavatelj, kupac ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik,c) isporuke dobara koja podliježu trošarinama koja prodavatelj, kupac ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije, osim dobara koja podliježu trošarinama, nisu predmet oporezivanja PDV-om, ako su ta dobra otpremljena ili prevezena u skladu s propisima koji uređuju trošarine,d) isporuke dobara koja se premještaju u drugu državu članicu, za koje bi postojalo pravo na oslobođenje prema točkama a), b) i c) ovoga stavka da su obavljene drugom poreznom obvezniku.(2) Oslobođenje iz stavka 1. točke a) ovoga članka ne primjenjuje se na isporuku dobara koju obavi mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te na isporuku dobara obavljenu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona.(3) Oslobođenje iz stavka 1. točke c) ovoga članka ne primjenjuje se na isporuku dobara koja podliježu trošarinama koju obavi mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona.(4) Oslobođenje iz stavka 1. točaka a), c) i d) ovoga članka ne primjenjuje se na isporuku dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete ili posebni postupak za prodaju putem javne dražbe.

3.2. Oslobođenja za stjecanje dobara unutar Europske unije

Članak 42. PDV-a je oslobođeno stjecanje dobara unutar Europske unije:a) ako bi isporuka tih dobara koju obavi porezni obveznik u tuzemstvu bila u svakom slučaju oslobođena plaćanja PDV-a,b) ako bi uvoz tih dobara prema članku 44. stavku 1. točkama 1. do 25. i članku 44. stavku 1. točkama 27. do 34. ovoga Zakona bio u svakom slučaju oslobođen plaćanja PDV-a,c) za koje bi stjecatelj u svakom slučaju sukladno člancima 67. i 68. ovoga Zakona imao pravo na

174

povrat cjelokupnog iznosa PDV-a koji je obvezan platiti prema članku 4. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona.

3.3. Oslobođenja za određene usluge prijevoza

Članak 43. (1) Plaćanja PDV-a oslobođene su usluge prijevoza unutar Europske unije kod prijevoza dobara na otoke i s otoka koji čine autonomno područje Azori i Madeira te prijevoz dobara između tih otoka.(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je usluga međunarodnog prijevoza putnika, osim cestovnog i željezničkog prijevoza.(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi primjene stavka 2. ovoga članka.

4. Oslobođenja pri uvozu

Članak 44. (1) PDV-a je oslobođen:1. konačni uvoz dobara čija bi isporuka koju obavi porezni obveznik u svim slučajevima bila oslobođena plaćanja PDV-a na području Republike Hrvatske,2. uvoz dobara nekomercijalne naravi u osobnoj prtljazi putnika,3. uvoz osobne imovine koju pri preseljenju u Republiku Hrvatsku uvoze fizičke osobe koje su prethodno izvan Europske unije boravile neprekidno najmanje 12 mjeseci. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića i prerađevine, komercijalna prijevozna sredstva i dobra koja se koriste za obavljanje djelatnosti ili zanimanja,4. uvoz dobara koja pripadaju osobama koje su prethodno izvan Europske unije boravile neprekidno najmanje 12 mjeseci, a preseljavaju u Republiku Hrvatsku radi sklapanja braka. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića i duhanske prerađevine,5. uvoz osobne imovine koje su hrvatski i strani državljani s uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj naslijedili izvan Europske unije. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine, komercijalna prijevozna sredstva, predmete koji se koriste za obavljanje djelatnosti ili zanimanja, zalihe sirovina i gotove proizvode ili poluproizvode te stoku i zalihe poljoprivrednih proizvoda čije količine premašuju uobičajene obiteljske potrebe,6. uvoz opreme koju za vlastite potrebe i potrebe školovanja unose učenici i studenti koji u Republiku Hrvatsku dolaze zbog školovanja,7. uvoz dobara nekomercijalne naravi sadržanih u malim pošiljkama. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine, čaj, parfeme i toaletne vode,8. uvoz dobara poslovne imovine koju radi nastavka obustavljene gospodarske djelatnosti i prijenosa djelatnosti uvozi porezni obveznik u Republiku Hrvatsku. Oslobođenje se ne odnosi na prijevozna sredstva, isporuke za ljudsku potrošnju ili prehranu životinja, gorivo, zalihe sirovina, gotove proizvode ili poluproizvode te stoku u vlasništvu trgovaca,9. uvoz plodova poljodjelstva, ratarstva, stočarstva, šumarstva, ribolova i ribogojstva te pčelarstva dobivenih na posjedima poljoprivrednih proizvođača u pograničnom području Republike Hrvatske koje graniči s područjem koje nije područje Europske unije, zatim sjemena, gnojiva i proizvoda za tretiranje tla i uroda s tih posjeda te uvoz priploda i drugih proizvoda koji se dobiju od stoke koja se drži na tim posjedima,10. uvoz terapeutskih tvari ljudskog podrijetla i reagensa za određivanje krvne grupe i tipizaciju

175

tkiva koji se upotrebljavaju za nekomercijalne medicinske ili znanstvene svrhe, laboratorijskih životinja posebno uzgojenih i poslanih bez naknade za potrebe znanstvenih istraživanja, bioloških ili kemijskih tvari namijenjenih javnim ili privatnim ustanovama koje se uglavnom bave obrazovanjem ili znanstvenim istraživanjem te uvoz farmaceutskih proizvoda za ljudsku i životinjsku medicinsku uporabu na sportskim priredbama,11. uvoz dobara posebno izrađenih i prilagođenih za obrazovanje, zapošljavanje ili socijalnu rehabilitaciju slijepih ili drugih fizički ili mentalno hendikepiranih osoba, kada ih uvoze ustanove ili pravne osobe registrirane za obrazovanje ili pružanje pomoći takvim osobama, a dobivena su bez plaćanja naknade i bez komercijalne namjere darovatelja,12. uvoz besplatno dobivenih dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, koja radi besplatne podjele potrebitim osobama uvoze državne i druge humanitarne i dobrotvorne pravne osobe i ustanove te radi prikupljanja sredstava u korist potrebitih osoba na povremenim dobrotvornim priredbama. Plaćanja PDV-a oslobođen je i uvoz opreme koju pošiljatelj izvan Europske unije besplatno šalje navedenim organizacijama i ustanovama u svrhu zadovoljavanja njihovih operativnih potreba i ostvarivanja njihovih humanitarnih ciljeva. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine, kavu i čaj te na motorna vozila, osim vozila hitne medicinske pomoći,13. uvoz odličja i priznanja dobivenih u okviru međunarodnih događaja te darova primljenih u okviru međunarodnih odnosa, osim alkohola i alkoholnih pića te duhanske prerađevine, kao i dobara koja koriste čelnici država ili njihovi predstavnici pri službenim posjetima,14. uvoz uzoraka dobara zanemarive vrijednosti koji služe za naručivanje istovrsnih dobara i koji su neupotrebljivi za bilo koje druge svrhe,15. uvoz tiskanog promidžbenog materijala kao što su katalozi, cjenici, upute za uporabu i prospekti koje šalju osobe sa sjedištem izvan Europske unije,16. uvoz dobara koja se koriste ili troše na sajmovima i sličnim priredbama. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine te kruta, tekuća ili plinovita goriva,17. uvoz dobara namijenjenih ispitivanju, analiziranju ili testiranju radi utvrđivanja njihova sastava, kvalitete ili drugih tehničkih svojstava u svrhu informiranja ili industrijskog i komercijalnog istraživanja, a koja se pri tome u cijelosti iskoriste ili unište. Oslobođenje se ne primjenjuje za dobra korištena u ispitivanju, analizi ili testiranju koji kao takvi predstavljaju promidžbene aktivnosti,18. uvoz trgovačkih znakova, patenata, modela, nacrta i prateće dokumentacije te obrazaca za priznavanje izuma, patenata, inovacija i slično, koji se dostavljaju nadležnim tijelima za zaštitu autorskih prava ili industrijskog i komercijalnog vlasništva,19. uvoz turističkog informativnog materijala koji ne sadrži više od 25% komercijalnih oglasa, a koji se dijeli besplatno i čiji je cilj poticanje javnosti na posjet stranim zemljama,20. uvoz raznih dokumenata, isprava, obrazaca i nositelja podataka,21. uvoz materijala kao što su užad, slama, tkanina, papir, karton, drvo i plastika koji se koriste za slaganje tereta i zaštitu dobara tijekom transporta na području Republike Hrvatske, pod određenim uvjetima, te dobara za njegu i prehranu životinja koje se prevoze,22. uvoz goriva i maziva sadržanog u tvornički ugrađenim spremnicima osobnih i komercijalnih motornih vozila i motocikala te specijalnim kontejnerima i goriva u prenosivim spremnicima,23. uvoz kovčega s tijelima i urni s pepelom umrlih osoba, cvijeća, vijenaca i drugih ukrasnih predmeta za grobove te dobara koja uvoze organizacije uz ovlaštenje nadležnih tijela, a koja su namijenjena gradnji, održavanju ili ukrašavanju groblja te spomenika žrtvama rata iz treće zemlje koje su pokopane u Europskoj uniji,24. uvoz dobara sadržanih u pošiljkama koje besplatno šalju fizičke osobe iz treće zemlje fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da te pošiljke nisu komercijalne naravi,

176

25. uvoz dobara navedenih u točkama 2. do 23. ovoga stavka iz trećih područja,26. uvoz dobara otpremljenih ili prevezenih iz trećeg područja ili iz treće zemlje na područje Republike Hrvatske, ako je ta dobra uvoznik ili osoba koja je određena kao porezni dužnik pri uvozu neposredno nakon uvoza isporučio unutar Europske unije uz primjenu oslobođenja od PDV-a iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona,27. ponovni uvoz dobara koji obavi osoba koja ih je izvezla, u stanju u kojem su bila izvezena, ako su ta dobra oslobođena plaćanja carine,28. uvoz dobara na temelju diplomatskih i konzularnih sporazuma, ako su oslobođena od plaćanja carine,29. uvoz dobara koji obavi Europska unija, Europska zajednica za atomsku energiju, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka ili organizacije koje je osnovala Europska unija, a na koje se primjenjuju prava i oslobođenja Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije, i to u okvirima i pod uvjetima, koja su utvrđena u tom Protokolu i Sporazumom između Republike Hrvatske i Europske unije o provedbi Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije u Republici Hrvatskoj ili u sporazumima o sjedištu tih organizacija, ako to ne dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,30. uvoz dobara koji obave međunarodna tijela koja nisu navedena u točki 29. ovoga stavka i koja kao takva priznaje Republika Hrvatska ili uvoz koji obave članovi tih tijela, u okvirima i pod uvjetima propisanim međunarodnim sporazumima o osnivanju takvih tijela ili sporazumima o njihovom sjedištu,31. uvoz dobara koji obave oružane snage drugih država koje su članice Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) za potrebe tih snaga ili pratećeg civilnog osoblja, kao i za opskrbu njihovih menzi ili kantina, ako te snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim aktivnostima,32. uvoz neprerađenog ili prerađenog ulova, ali još neisporučenog, kojega poduzetnici koji se bave morskim ribolovom dovoze u luke,33. uvoz zlata koji obavi Hrvatska narodna banka,34. uvoz plina preko sustava za prirodni plin ili bilo koje mreže priključene na takav sustav ili plina koji se puni iz nekog plovila za prijevoz plina u sustav za prirodni plin ili u neku mrežu proizvodnih plinovoda, uvoz električne energije, grijanja ili hlađenja preko sustava za grijanje ili hlađenje,35. usluge koje se odnose na uvoz dobara, ako je vrijednost takvih usluga uključena u poreznu osnovicu u skladu s odredbom članka 35. ovoga Zakona,36. privremeni uvoz dobara pod uvjetima propisanima carinskim propisima,37. usluge koje se neposredno odnose na uvoz dobara za koje je Carinska uprava odobrila privremeni uvoz u tuzemstvo i ako je primatelj usluga naručitelj iz inozemstva. Navedeno se ne primjenjuje na usluge u vezi s prijevoznim sredstvima, paletama i kontejnerima,38. prijevozne i sve druge otpremne usluge u vezi s dobrima u provozu kroz carinsko područje Republike Hrvatske.(2) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 26. ovoga članka primjenjuje se u slučajevima, kada nakon uvoza dobara slijedi isporuka dobara, koja je prema članku 41. stavku 1. točkama a) i d) ovoga Zakona oslobođena od plaćanja PDV-a, samo ako je uvoznik u trenutku uvoza Carinskoj upravi pružio najmanje sljedeće podatke:a) svoj PDV identifikacijski broj izdan u Republici Hrvatskoj ili PDV identifikacijski broj svoga poreznog zastupnika, koji jamči za plaćanje PDV-a, izdan u Republici Hrvatskoj,b) PDV identifikacijski broj stjecatelja, izdan u drugoj državi članici, kojemu se isporučuju dobra prema članku 41. stavku 1. točki a) ovoga Zakona ili vlastiti PDV identifikacijski broj izdan u državi u kojoj završava prijevoz ili otprema dobara, ako se dobra prema članku 41. stavku 1. točki d) ovoga Zakona premještaju,

177

c) dokaz iz kojeg je vidljivo da su uvezena dobra namijenjena za prijevoz ili otpremu iz Republike Hrvatske u neku drugu državu članicu.(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi oslobođenja od PDV-a pri uvozu.

5. Oslobođenja pri izvozu

Članak 45. (1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće transakcije:1. isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije,2. isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Europske unije sam kupac koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun,3. isporuke dobara ovlaštenim tijelima koja ih izvoze iz Europske unije, u okviru njihovih humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti koje obavljaju izvan Europske unije,4. obavljene usluge, uključujući prijevozne i pripadajuće pomoćne usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u skladu s člankom 39. stavkom 1. i člankom 40. stavkom 1. ovoga Zakona, ako su one izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara u smislu članka 28. stavaka 2. i 3. te članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.(2) Ako se isporuka dobara iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odnosi na dobra koja u osobnoj prtljazi iznose putnici, oslobođenje se primjenjuje isključivo uz sljedeće uvjete:a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske unije,b) da je ukupna vrijednost isporuke veća od 740,00 kuna uključujući PDV,c) da su dobra prevezena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka id) da postoji dokaz o izvozu, odnosno račun i obrazac koji je potvrdila carinarnica na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.(3) Prebivalištem ili uobičajenim boravištem u smislu stavka 2. ovoga članka smatra se mjesto upisano u putovnicu, osobnu iskaznicu ili drugi dokument koji Republika Hrvatska priznaje kao identifikacijsku ispravu.(4) Za isporuke iz stavka 2. ovoga članka isporučitelj dobara ostvaruje oslobođenje od PDV-a kada primi dokaz o izvozu, a već obavljeno oporezivanje izvezenih dobara porezni obveznik može ispraviti u obračunskom razdoblju u kojem je zaprimljen dokaz o izvozu.(5) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na naftne derivate.(6) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ostvaruje se putem zahtjeva za povrat PDV-a.(7) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrazaca za isporuke dobara iz stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke d) ovoga članka za povrat PDV-a, postupak, potrebne dokaze o izvozu i knjigovodstvenu evidenciju za provedbu tih stavaka ovoga članka.

6. Oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini

Članak 46. (1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je obavljanje usluga na pokretnoj imovini stečenoj ili uvezenoj u Republiku Hrvatsku u svrhu obavljanja tih usluga, koju iz Europske unije otpremi ili preveze pružatelj usluga ili korisnik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno

178

boravište u Republici Hrvatskoj, odnosno treća osoba za njihov račun.(2) Za primjenu oslobođenja iz ovoga članka potrebna je dokumentacija u skladu s carinskim propisima.

7. Oslobođenja u vezi s međunarodnim prijevozom

Članak 47. (1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je sljedeće:a) isporuke goriva i dobara za opskrbu plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i prijevoz putnika uz naknadu ili se koriste za potrebe komercijalnih ili industrijskih djelatnosti te za spašavanje ili pomoć na moru,b) isporuke goriva i dobara za opskrbu ratnih brodova pod oznakom 8906 10 00 iz Kombinirane nomenklature (KN), koji plove iz područja Republike Hrvatske prema lukama i sidrištima izvan Republike Hrvatske,c) isporuke, preinake, popravci, održavanje, iznajmljivanje i unajmljivanje plovila iz točke a) ovoga stavka te isporuke, iznajmljivanje, popravci i održavanje opreme koja je ugrađena u njih ili se u njima koristi,d) obavljanje usluga, osim onih navedenih u točki c) ovoga stavka, koje služe neposredno za potrebe plovila iz točke a) ovoga stavka ili njihovog tereta,e) isporuke, preinake, popravci, održavanje, iznajmljivanje i unajmljivanje zrakoplova kojima se koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu pretežno na međunarodnim linijama te isporuke, iznajmljivanje, popravci i održavanje opreme koja je ugrađena u njih ili se u njima koristi,f) isporuke goriva i dobara za opskrbu zrakoplova iz točke e) ovoga stavka,g) obavljanje usluga, osim onih navedenih u točki e) ovoga stavka, koje služe neposredno za potrebe zrakoplova iz točke e) ovoga stavka ili njihovog tereta.(2) Porezni obveznik mora imati dokaze o pravu na oslobođenja navedena u stavku 1. ovoga članka.(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi oslobođenja od PDV-a u vezi s međunarodnim prijevozom.

8. Oslobođenja za određene isporuke koje su izjednačene s izvozom

Članak 48. (1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće isporuke:a) isporuke dobara ili obavljanje usluga u okviru diplomatskih i konzularnih sporazuma,b) isporuke dobara i obavljanje usluga Europskoj uniji, Europskoj zajednici za atomsku energiju, Europskoj središnjoj banci ili Europskoj investicijskoj banci ili organizacijama koje je osnovala Europska unija na koje se primjenjuje Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije u okvirima i pod uvjetima koji su utvrđeni tim Protokolom i Sporazumom između Republike Hrvatske i Europske unije o provedbi Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije u Republici Hrvatskoj ili sporazumima o sjedištu tih organizacija, ako to ne dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,c) isporuke dobara ili obavljanje usluga međunarodnim tijelima koja kao takve priznaje Republika Hrvatska koja nisu navedena u točki b) ovoga stavka i članovima takvih tijela uz ograničenja i pod uvjetima propisanim međunarodnim sporazumima o osnivanju tih tijela ili sporazumima o njihovu sjedištu,

179

d) isporuke dobara ili obavljanje usluga na području Republike Hrvatske za potrebe oružanih snaga drugih država članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) ili civilnog osoblja koje ih prati te za opskrbu njihovih menzi i kantina, kada te snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim aktivnostima,e) isporuke dobara ili obavljanje usluga u drugu državu članicu, namijenjenih za potrebe oružanih snaga bilo koje države članice Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO), osim same države članice odredišta, za potrebe tih snaga ili civilnog osoblja koje ih prati ili za opskrbu njihovih menzi i kantina, kada te snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim aktivnostima,f) isporuke zlata središnjim bankama.(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s oslobođenjem od PDV-a za isporuke izjednačene s izvozom te način ostvarivanja oslobođenja iz stavka 1. točaka a) i c) ovoga članka.

9. Oslobođenja za usluge posredovanja

Članak 49. (1) Plaćanja PDV-a oslobođene su usluge posredovanja obavljene u ime i za račun druge osobe za:a) izvozne isporuke iz članka 45. ovoga Zakona,b) postupke iz članka 46. ovoga Zakona,c) isporuke iz članaka 47. i 48. ovoga Zakona,d) transakcije koje se obavljaju izvan Europske unije.(2) Oslobođenje za usluge posredovanja ne primjenjuje se na putničke agencije koje u ime i za račun putnika obavljaju usluge u drugim državama članicama.

10. Oslobođenja za transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu

Članak 50. Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz članaka 51., 52., 53. i 54. ovoga Zakona primjenjuje se ako dobra i usluge nisu namijenjeni za krajnju potrošnju i ako iznos PDV-a koji bi trebalo platiti nakon prestanka primjene postupaka iz tih članaka odgovara iznosu PDV-a koji bi trebalo platiti da je na svaku od tih transakcija PDV obračunan u Republici Hrvatskoj.

Članak 51.

(1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je sljedeće:a) isporuke dobara namijenjenih podnošenju carinarnici i po potrebi za privremeni smještaj,b) isporuke dobara koje se u skladu s carinskim propisima unose i smještaju u slobodnu zonu ili slobodno skladište,c) isporuke dobara koje se u skladu s carinskim propisima stavljaju u postupak carinskog skladištenja ili postupak unutarnje proizvodnje.(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara i obavljanje usluga na tim dobrima na mjestima navedenima u stavku 1. ovoga članka, tako dugo dok se na njih primjenjuje postupak iz stavka 1. ovoga članka.(3) Plaćanja PDV-a oslobođene su i usluge povezane s isporukama iz stavka 1. ovoga članka.(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.

180

Članak 52. (1) Plaćanja PDV-a oslobođen je uvoz dobara iz Dodatka II. ovoga Zakona, uvoz dobara koja podliježu trošarinama prema propisima koji uređuju trošarine te dobara koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, ako se smještaju u porezno skladište u Republici Hrvatskoj.(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara iz Dodatka II. ovoga Zakona, isporuka dobara koja podliježu trošarinama prema propisima koji uređuju trošarine te dobara koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, u porezna skladišta i unutar njih kao i usluge obavljene na tim dobrima, tako dugo dok se na njih primjenjuje postupak poreznog skladištenja.(3) Poreznim skladištem, u smislu ovoga Zakona, za dobra koja podliježu trošarinama prema propisima koji uređuju trošarine te dobra koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića smatra se prostor koji je određen kao trošarinsko, odnosno porezno skladište u skladu s posebnim propisima.(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi poreznog skladišta.

Članak 53.

Plaćanja PDV-a oslobođen je uvoz i isporuka svih dobara koja se smještaju u porezno skladište:a) ako su dobra namijenjena trgovinama oslobođenima PDV-a koje se nalaze u zračnoj ili pomorskoj luci, za isporuku dobara koja se iznose u osobnoj prtljazi putnika koji putuju zrakoplovima ili morem na treća područja ili u treće zemlje, ako je takva isporuka oslobođena PDV-a na temelju članka 45. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona,b) ako su dobra namijenjena poreznim obveznicima za isporuku putnicima u zrakoplovima ili brodovima tijekom leta ili plovidbe morem pod uvjetom da se mjesto završetka prijevoza nalazi izvan Europske unije,c) ako su dobra namijenjena poreznim obveznicima za obavljanje isporuka koje su oslobođene PDV-a na temelju članka 48. stavka 1. točaka a), b), c), d) i e) ovoga Zakona.

Članak 54.

Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz članaka 51., 52. i 53. ovoga Zakona primjenjuje se na stjecanje dobara unutar Europske unije u tuzemstvu pod istim uvjetima koji su propisani za isporuke dobara u tuzemstvu.

Članak 55.

(1) Na uvoz dobara iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona s trećeg područja koje je u skladu s carinskim propisima dio carinskog područja Europske unije, primjenjuju se odredbe stavaka 2. i 3. ovoga članka. Na uvoz tih dobara primjenjuju se postupci u skladu s carinskim propisima o uvozu dobara na područje Europske unije.(2) Ako otprema ili prijevoz dobara iz stavka 1. ovoga članka završava na mjestu koje se nalazi izvan države članice u trenutku njihovog unosa u Europsku uniju, ona se prevoze unutar Europske unije u skladu s provoznim postupkom Europske unije za domaću robu, propisanim carinskim propisima, ako su bila prijavljena za taj postupak pri unosu u Europsku uniju.(3) Ako je za dobra iz stavka 1. ovoga članka u trenutku unosa u Europsku uniju započet jedan od postupaka na temelju kojih bi da su uvezena u smislu članka 11. stavka 1. ovoga Zakona bila obuhvaćena jednim od postupaka iz članka 51. stavka 1. ovoga Zakona ili postupkom privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvozne carine oslobođenja od PDV-a iz članka 51. stavka 1. ovoga Zakona i oslobođenja u postupku privremenog uvoza primjenjuju se i na ta dobra.

181

Članak 56.

(1) Na izvoz dobara koja su u slobodnom prometu i otpremaju se ili prevoze iz Republike Hrvatske na treće područje koje je dio carinskog područja Europske unije primjenjuju se postupci u skladu s carinskim propisima o izvozu dobara s carinskog područja Europske unije.(2) Na dobra koja se privremeno izvoze radi ponovnog uvoza u Republiku Hrvatsku primjenjuju se iste odredbe koje bi se primjenjivale da su ta dobra bila privremeno izvezena s carinskog područja Europske unije.

odbitak pretporeza (članak 57. do 56.)

XI. ODBITAK PRETPOREZA

1. Nastanak prava na odbitak pretporeza

Članak 57. (1) Pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.(2) Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

XIII. OBVEZE POREZNIH OBVEZNIKA I POJEDINIH OSOBA KOJE NISU POREZNI OBVEZNICI

1. Obveza plaćanja PDV-a

Članak 75. (1) PDV mora plaćati:1. svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga, osim kada je PDV u skladu s odredbama ovoga članka obvezna plaćati druga osoba,2. svaka osoba koja se smatra uvoznikom, odnosno carinskim dužnikom ili primateljem dobara prema carinskim propisima,3. svaka osoba koja obavi oporezivo stjecanje dobara unutar Europske unije i primatelj dobara iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona,4. stjecatelj novih prijevoznih sredstava u slučaju iz članka 4. stavka 1. točke 2.b) ovoga Zakona,5. izdavatelj računa iz članka 79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona te svaka osoba koja iskaže PDV na računu,6. svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu,7. svaka osoba registrirana za potrebe PDV-a u tuzemstvu kojoj je obavljena isporuka plina, električne energije, hlađenja ili grijanja putem sustava iz članka 15. ovoga Zakona, ako isporuke obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.(2) Ako oporezive isporuke dobara ili usluga obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, PDV plaća porezni obveznik, odnosno pravna osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a, kojemu je obavljena

182

isporuka dobara ili usluga.(3) Porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave sljedeće isporuke:a) građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge,b) isporuke rabljenog materijala i onoga koji se u istom stanju ne može ponovno upotrijebiti, otpada, industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog otpada, djelomično obrađenog otpada, te dobara i usluga koje pravilnikom propisuje ministar financija,c) isporuka nekretnina, prema članku 40. stavku 1. točkama j) i k) ovoga Zakona, ako se isporučitelj odlučio za oporezivanje u skladu s člankom 40. stavkom 4. ovoga Zakona,d) isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe,e) prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova sukladno propisima kojima se uređuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.(4) U smislu ovoga članka, porezni obveznik koji u tuzemstvu ima stalnu poslovnu jedinicu smatra se poreznim obveznikom koji nema sjedište u tuzemstvu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:a) porezni obveznik obavlja oporezivu isporuku dobara i usluga u tuzemstvu,b) poslovna jedinica koju ima porezni obveznik u tuzemstvu ne sudjeluje u toj isporuci dobra i obavljenih usluga.(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi obveze plaćanja PDV-a.

2. Plaćanje PDV-a

Članak 76.(1) Obračunani i prijavljeni PDV za obračunsko razdoblje porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.(2) Razliku PDV-a iz članka 85. stavka 7. ovoga Zakona porezni obveznik mora platiti u roku za plaćanje iz stavka 1. ovoga članka.(3) U roku iz stavka 1. ovoga članka PDV moraju platiti i sve osobe navedene u članku 75. stavku 1. točkama 3., 5., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.(4) Smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, osoba koja nije registrirana za potrebe PDV-a, a koja stječe novo prijevozno sredstvo u smislu članka 4. stavka 1. točke 2.b) ovoga Zakona, plaća PDV na temelju rješenja Porezne uprave.

obveze poreznih obveznika i osoba koje nisu porezni obveznici (članak 75. do 83.)

183

3. Registriranje za potrebe PDV-a

Članak 77. (1) Svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona. Porezni obveznik koji obavlja transakcije unutar Europske unije obvezan je od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja na propisanom obrascu. Porezni obveznik obvezan je Poreznoj upravi prijaviti svaku promjenu ili prestanak obavljanja djelatnosti.(2) Obveza za podnošenje zahtjeva za izdavanje PDV identifikacijskog broja ne odnosi se na porezne obveznike iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, male porezne obveznike iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te porezne obveznike koji obavljaju isključivo transakcije oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza.(3) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a koji stječu dobra unutar Europske unije koja u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona nisu predmet oporezivanja PDV-om obvezan je Poreznoj upravi prijaviti obavljanje takvih stjecanja kada ona postanu predmet oporezivanja PDV-om i nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, svaki porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj i koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluga u drugoj državi članici obvezan platiti PDV prema članku 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ i svaki porezni obveznik primatelj usluga iz članka 75. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona obvezan je Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.(5) Porezna uprava dodijelit će PDV identifikacijski broj:a) svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim poreznom obvezniku iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona i poreznom obvezniku koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga u skladu s člankom 75. stavcima 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. ovoga Zakona,b) svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji stječe dobra unutar Europske unije u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona te svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona,c) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj obavlja stjecanje dobara unutar Europske unije za potrebe svoje gospodarske djelatnosti iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona koja se obavlja izvan Republike Hrvatske,d) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj prima usluge za koje je obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona,e) svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.(6) PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se dodaje predznak »HR«.(7) Porezna uprava može odbiti dodjelu ili ukinuti dodijeljeni PDV identifikacijski broj ako utvrdi da više ne postoje razlozi za registriranje za potrebe PDV-a ili ako porezni obveznik zloupotrebljava PDV identifikacijski broj. Porezna uprava donijet će o tome rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

184

(8) Porezna uprava može suspendirati PDV identifikacijski broj u slučaju sumnje na zloupotrebu PDV identifikacijskog broja te će o tome obavijestiti poreznog obveznika. Suspendiranje PDV identifikacijskog broja ne smatra se ukidanjem. Suspendirani PDV identifikacijski broj Porezna uprava može ponovo aktivirati. Porezna uprava ukinut će suspendirani PDV identifikacijski broj u slučaju da porezni obveznik u roku od jedne godine ne dostavi dokaz kojim se otklanja razlog suspendiranja PDV identifikacijskog broja.(9) Ministar financija pravilnikom propisuje sadržaj i oblik obrasca iz ovoga članka, postupak dodjele, suspendiranja i ukidanja PDV identifikacijskog broja i postupak za prijavu u registar obveznika PDV-a.

4. Izdavanje računa

4.1. Obveza izdavanja računa

Članak 78. (1) Svaki porezni obveznik obvezan je izdati račun za:1. isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik,2. isporuke dobara u smislu članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona,3. isporuke dobara izvršene u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona,4. svaki predujam primljen prije obavljene isporuke dobara iz točaka 1. i 2. ovoga stavka i5. svaki predujam primljen od drugoga poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije porezni obveznik prije završetka obavljanja usluga.(2) Porezni obveznik koji obavlja isporuke u smislu članka 13. stavaka 7. i 8. ovoga Zakona također je obvezan izdavati račune.(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka porezni obveznik nije obvezan izdati račun za obavljene usluge koje su oslobođene PDV-a prema članku 40. stavku 1. točkama a) do g) ovoga Zakona, osim u slučaju obavljanja mjenjačkih poslova u tuzemstvu.(4) Račun se mora izdati najkasnije petnaestog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je nastao oporezivi događaj za isporuke dobara obavljene u skladu s uvjetima utvrđenim člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona ili isporuke usluga za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.(5) Porezni obveznik može izdati zbirni račun za više zasebnih isporuka dobara ili usluga, pod uvjetom da PDV na isporuke navedene u zbirnom računu obračunava tijekom istog kalendarskog mjeseca.(6) Račun može izdati i primatelj za dobra i usluge koje mu je porezni obveznik isporučio, odnosno obavio, pod uvjetom da o tome postoji sporazum između tih dviju strana i pod uvjetom da je utvrđen postupak za prihvaćanje svakog računa kod poreznog obveznika koji obavlja isporuku dobara i usluga.(7) Račun koji izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu.(8) Svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito i nedvojbeno odnosi na njega smatra se računom.(9) Za izdavanje računa primjenjuju se pravila na temelju ovoga Zakona, ako se račun odnosi na

185

isporuke dobara i usluga za koje se u skladu s odredbama članaka 12. do 28. ovoga Zakona smatra da su obavljene u Republici Hrvatskoj.(10) Ako isporučitelj dobara ili usluga, koji u tuzemstvu nema sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu ili ako njegova stalna poslovna jedinica u tuzemstvu ne sudjeluje u isporuci, obavi isporuku dobara ili usluga za koje se u skladu s odredbama članaka 12. do 28. ovoga Zakona smatra da su obavljene u Republici Hrvatskoj, osobi koja je kao primatelj obvezna u skladu s člankom 75. ovoga Zakona platiti PDV, neovisno o stavku 9. ovoga članka za izdavanje računa primjenjuju se pravila države članice u kojoj isporučitelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu iz koje se obavljaju isporuke ili u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice države članice u kojoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište. U slučaju da račun izdaje primatelj isporuke (samoizdavanje računa) primjenjuje se stavak 9. ovoga članka.(11) Ako isporučitelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu iz koje je obavljena isporuka, ili u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice, ima prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj i obavlja isporuku dobara ili usluga za koje se u skladu s odredbama članaka 12. do 28. ovoga Zakona smatra da nisu obavljene unutar Europske unije, izdavanje računa za te isporuke obavlja se u skladu s odredbama ovoga Zakona.(12) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi obveze izdavanja računa.

4.2. Obvezni sadržaj računa

Članak 79. (1) Račun mora sadržavati sljedeće podatke:1. broj računa i datum izdavanja,2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja),3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa,6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a,7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,8. stopu PDV-a,9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen,10. zbrojni iznos naknade i PDV-a.(2) Porezni obveznik obvezan je u računu iskazivati osobni identifikacijski broj. Za transakcije unutar Europske unije porezni obveznik obvezan je u računu iskazati PDV identifikacijski broj.(3) Porezni obveznik koji obavlja oslobođene isporuke dobara ili usluga mora se u računu pozvati na odredbe ovoga Zakona kojim je to oslobođenje propisano, odnosno na odredbe članka 10. ovoga Zakona ili odgovarajuću odredbu Direktive Vijeća 2006/112/EZ-a ili navesti napomenu koja upućuje na oslobođenje. U tim slučajevima u računu ne smiju biti iskazani podaci iz stavka 1. točaka 8., 9. i 10. ovoga članka, već samo zbrojni iznos naknade.(4) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja iz članka 91. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja – putničke agencije«.

186

(5) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže iz članka 95. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja marže – rabljena dobra«, »posebni postupak oporezivanja marže – umjetnička djela«, odnosno»posebni postupak oporezivanja marže – kolekcionarski ili antikni predmeti«.(6) Kada kupac koji prima isporuku izdaje račun umjesto isporučitelja u računu mora navesti »samoizdavanje računa«.(7) U slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV isporučitelj u računu mora navesti »prijenos porezne obveze« ili engleski izraz »reverse charge«.(8) Ako porezni obveznik imenuje poreznog zastupnika iz članka 126. ovoga Zakona, u računu mora biti iskazano ime i prezime (naziv), adresa, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika.(9) Računi za isporuke novih prijevoznih sredstava unutar Europske unije obavljene u smislu članka 41. stavka 1. točke a) i b) ovoga Zakona moraju sadržavati i podatke iz članka 4. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.(10) Ako porezni obveznik u računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje viši iznos, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.(11) Ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona. (12) Porezni obveznik za obavljene isporuke dobara i usluga čiji iznos nije viši od 700,00 kuna može izdati pojednostavljeni račun. Takav račun mora sadržavati sljedeće podatke:1. broj računa i datum izdavanja,2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja) te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i slično),3. ime i prezime (naziv), osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,5. iznos naknade s uključenim PDV-om razvrstane po stopi PDV-a,6. iznos obračunanog PDV-a razvrstanog po stopi PDV-a,7. kada je izdana isprava ili obavijest koja se smatra računom u skladu s člankom 78. stavkom 8. ovoga Zakona, uputu na prvobitni račun uz pojedinosti koje su izmijenjene.(13) Porezni obveznik ne smije izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara ili usluga koje obavi u drugu državu članicu u kojoj se treba platiti PDV, ili njegova stalna poslovna jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ, a osoba koja je obvezna platiti PDV je osoba kojoj je dobro bilo isporučeno, odnosno usluga obavljena.(14) Porezni obveznik koji u drugoj državi članici u kojoj se treba platiti PDV nema sjedište ili njegova stalna poslova jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ obavi isporuku dobara ili usluga primatelju koji je obvezan platiti PDV, na računu umjesto svih podataka iz stavka 1. točaka 6., 7., 8. i 9. ovoga članka navodi poreznu osnovicu tih dobara i usluga te količinu isporučenih dobara ili usluga i njihov naziv.

4.3. Računi na papiru i računi u elektroničkom obliku

187

Članak 80. (1) Računom se smatra i račun izdan i poslan u elektroničkom obliku ako postoji suglasnost primatelja za prihvat takvog računa.(2) Vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa mora biti osigurana od trenutka izdavanja do kraja razdoblja za pohranu računa neovisno o tome je li račun izdan na papiru ili u elektroničkom obliku.(3) Porezni obveznik obvezan je utvrditi na koji će način osigurati vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa. Navedeno se može ostvariti pomoću elektroničke razmjene podataka (EDI) ili naprednog elektroničkog potpisa ili bilo koje metode poslovne kontrole koja omogućuje povezivanje računa s isporukama dobara i usluga.(4) Vjerodostojnost podrijetla se osigurava na način da se može nedvojbeno utvrditi identitet izdavatelja računa, a cjelovitost sadržaja podrazumijeva da sadržaj računa nije izmijenjen do kraja razdoblja za pohranu računa.(5) Kada se istom primatelju elektroničkim putem pošalje ili da na raspolaganje skupina računa, podaci koji su zajednički svim računima mogu se navesti samo jednom ako su za svaki račun dostupni svi podaci.(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi računa na papiru i računa u elektroničkom obliku.

4.4. Ostale odredbe

Članak 81. Iznosi na računima se iskazuju u kunama i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u kunama uz primjenu tečaja iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.

4.5. Čuvanje računa i ostale dokumentacije

Članak 82. (1) Porezni obveznik mora čuvati kopije računa koje je izdao ili ih je u njegovo ime i za njegov račun izdala treća osoba ili kupac, odnosno primatelj dobara ili usluga te sve račune koje je primio.(2) Računi se mogu čuvati u papirnatom ili elektroničkom obliku.(3) Ako porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Republike Hrvatske odluči kopije računa koje je izdao i račune koje je primio čuvati izvan područja Republike Hrvatske, mora o tome izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave i Poreznoj upravi i drugim tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez odgađanja omogućiti uvid u iste.(4) Porezni obveznici moraju izdane i primljene račune, dokumente o ispravcima računa, dokaze o izvozu, odnosno uvozu, dokumente temeljem kojih su korištena oslobođenja od plaćanja PDV-a, obračune PDV-a, kao i svu drugu dokumentaciju bitnu za utvrđivanje i plaćanje PDV-a čuvati u rokovima propisanima Općim poreznim zakonom. To se odnosi i na račune izdane i primljene elektroničkim putem.(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, dokumentacija koja se odnosi na oporezivanje nekretnina po ovome Zakonu mora se čuvati 10 godina od isteka godine na koju se odnosi.(6) Porezni obveznik koji izdane ili primljene račune pohranjuje pomoću elektroničkih uređaja

188

kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev omogućiti tijelu koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja tih računa.

5. Obveza vođenja knjigovodstva

1. Opća odredba

Članak 83. (1) Porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati. Porezni obveznik mora imati i dokumentaciju koja dokazuje da su ispunjeni uvjeti za porezna oslobođenja propisana člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona.(2) Porezni obveznik mora voditi evidenciju dobara koja je otpremio ili prevezao ili koja su za njegov račun bila otpremljena ili prevezena izvan područja Republike Hrvatske, ali unutar Europske unije radi obavljanja usluga procjene vrijednosti dobara ili rada na tim dobrima ili njihovog privremenog korištenja u smislu članka 7. stavka 6. točaka d), e) i f) ovoga Zakona.(3) Porezni obveznik mora voditi detaljnu evidenciju koja omogućava identifikaciju dobara koja mu je iz druge države članice dopremio porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u toj drugoj državi članici ili druga osoba za njegov račun i koja su upotrijebljena za usluge koje se sastoje u procjeni tih dobara ili radovima na tim dobrima.(4) Porezni obveznici koji zalihe dobara iskazuju po prodajnim cijenama s uračunanim PDV-om, obvezni su osigurati i podatke o uračunanom PDV-u te podatke o poreznim osnovicama razvrstanim po stopama PDV-a.(5) Podatke iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka porezni obveznici obvezni su osigurati unutar roka propisanog za uplatu PDV-a.(6) Ako se u tijeku nadzora utvrdi da porezni obveznik ne vodi knjigovodstvo u smislu ovoga Zakona i zbog toga nije moguće utvrditi obvezu PDV-a, tijelo koje obavlja nadzor nalaže poreznom obvezniku popis zatečenih dobara bez dokumentacije o nabavi, po tržišnim cijenama.(7) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj evidencija iz ovoga članka.

razdoblje oporezivanja, obračunavanje PDV-a, postupak oporezivanja i plaćanje podnošenje prijave PDV-a (članci 84. do 89.)

XIV. RAZDOBLJE OPOREZIVANJA, OBRAČUNAVANJE PDV-a, POSTUPAK OPOREZIVANJA I PODNOŠENJE PRIJAVE PDV-a

 

1. Razdoblje oporezivanja

Članak 84.

189

(1) Razdoblje oporezivanja je od prvog do posljednjeg dana u mjesecu.(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za poreznog obveznika čija je vrijednost

isporučenih dobara i usluga uključujući i PDV u prethodnoj kalendarskoj godini manja od 800.000,00 kuna, razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju.

Porezni obveznik čija su razdoblja oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju može se odlučiti za podnošenje prijava za razdoblje iz stavka 1. ovoga članka.(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na poreznog obveznika koji obavlja

transakcije unutar Europske unije.(4) Razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu za poreznog obveznika koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno

boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u tuzemstvu.2. Podnošenje prijave PDV-a

Članak 85.

(1) Porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka u prijavi PDV-a koji se odnosi na određeno obračunsko razdoblje porezni obveznik mora navesti sljedeće podatke:a) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona za koje je u tom obračunskom razdoblju nastala obveza obračuna PDV-a,b) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, stjecanja dobara unutar Europske unije te stjecanja iz članka 9. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, obavljenih u Republici Hrvatskoj za koje je u tom obračunskom razdoblju nastala obveza obračuna PDV-a,c) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 13. stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona, obavljenih na području druge države članice za koje je u tom obračunskom razdoblju nastala obveza obračuna PDV-a, ako su dobra poslana ili otpremljena iz Republike Hrvatske,d) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 13. stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona, obavljenih u Republici Hrvatskoj i za koje je u tom obračunskom razdoblju nastala obveza obračuna PDV-a, ako se dobra pošalju ili otpreme iz druge države članice,e) ukupnu vrijednost isporuka dobara, bez PDV-a, za koja je primatelj isporuke iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona i za koje je u tom obračunskom razdoblju nastala obveza obračuna PDV-a,f) ukupnu vrijednost obavljenih usluga, bez PDV-a, iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona za koje je u tom obračunskom razdoblju nastala obveza obračuna PDV-a,g) ukupnu vrijednost isporuka za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 7. te člankom 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona,h) broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 1. točaka j) i k) ovoga Zakona,i) broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 4. ovoga Zakona,j) primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.(3) Prijavu iz stavka 1. ovoga članka obvezna je podnijeti i osoba koja je obvezna platiti PDV umjesto poreznog obveznika koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj, pravna osoba koja nije porezni obveznik i obvezna je platiti PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije, osoba koja je registrirana za potrebe PDV-a i stječe novo prijevozno sredstvo te porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, a koji

190

unutar Europske unije stječe dobra koja podliježu trošarinama. Prijavu PDV-a je obvezan podnijeti i mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona kada obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica ili iz trećih zemalja za koje je prema članku 17. stavku 1. ovoga Zakona mjesto obavljanja usluge mjesto sjedišta primatelja usluge.(4) Kod obračunavanja PDV-a potrebno je uzeti u obzir i iznose iskazane na računu iz članka 79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona.(5) Od iznosa PDV-a koji se obračunava prema odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, odbija se pretporez u smislu članka 57. stavka 2. ovoga Zakona.(6) Porezni obveznik prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavaka 2., 3. i 5. ovoga Zakona.(7) Porezni obveznik mora u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu. Ako porezni obveznik prestaje s poslovanjem, obvezan je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja.(8) Ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese prijavu PDV-a ili nema propisanu dokumentaciju i porezne evidencije, Porezna uprava može procijeniti ili utvrditi poreznu obvezu.(9) Porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske prijavu PDV-a može podnijeti u papirnatom obliku. Prijavu PDV-a u papirnatom obliku mogu podnijeti i mali porezni obveznici koji isključivo primaju i obavljaju usluge poreznim obveznicima iz trećih zemalja.(10) Porezni obveznik koji obavlja isporuke iz članka 75. stavka 3. Zakona podnosi i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze.(11) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca prijave PDV-a, oblik, sadržaj i rokove podnošenja prijave iz stavka 10. ovoga članka te rokove podnošenja prijave PDV-a koju podnosi porezni obveznik koji obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske.

3. Prijava za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije

Članak 86.(1) Porezni obveznik mora podnijeti prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge u kojoj navodi sve podatke o vrijednosti stjecanja dobara, kao i o vrijednosti primljenih usluga koje su mu obavili porezni obveznici sa sjedištem u drugoj državi članici.(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavka 1.ovoga Zakona.(3) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca prijave za stjecanje dobara i primljene usluge.

4. Prijave za isporuke i stjecanje novih prijevoznih sredstava

191

Članak 87.(1) Porezni obveznik koji obavlja isporuku novog prijevoznog sredstva osobi koja nije registrirana za potrebe PDV-a ili porezni obveznik iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, kod isporuke novog prijevoznog sredstva u skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom b) ovoga Zakona, mora podnijeti prijavu za isporuke novih prijevoznih sredstava u roku od 10 dana od dana isporuke novog prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje vrijednost tih isporuka.(2) Porezni obveznik koji stječe nova prijevozna sredstva unutar Europske unije sukladno članku 4. stavku 1. točki 2.b) ovoga Zakona, mora podnijeti prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava u roku od 10 dana od dana stjecanja novog prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje sve podatke potrebne za obračun i nadzor PDV-a. Navedenu prijavu ne podnosi porezni obveznik koji nova prijevozna sredstva koristi za daljnju prodaju.(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi podnošenja prijave za isporuke i stjecanje novih prijevoznih sredstava te oblik i sadržaj obrazaca prijave iz ovoga članka.

5. Zbirna prijava za isporuke dobara i usluga u druge države članice Europske unije

5.1. Općenito

Članak 88.(1) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a mora podnijeti Zbirnu prijavu o sljedećem:a) stjecateljima registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra prema uvjetima navedenima u članku 41. stavku 1. točki a) ovoga Zakona i za premještanje dobara u smislu članka 41. stavka 1. točke d) ovoga Zakona,b) osobama registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra koja su mu bila isporučena u okviru stjecanja unutar Europske unije iz članka 10. ovoga Zakona,c) poreznim obveznicima i pravnim osobama koje nisu porezni obveznici, a registrirani su za potrebe PDV-a, kojima je obavio usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u državi članici gdje je ta transakcija oporeziva i za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.(2) Zbirna prijava podnosi se najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona.(3) U Zbirnoj prijavi se navode:a) PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu i pod kojim isporučuje dobra prema uvjetima iz članka 41. stavka 1. točke a) ovoga Zakona ili obavlja usluge prema članku 17. stavku 1. ovoga Zakona,b) PDV identifikacijski broj pod kojim je osoba koja stječe dobra registrirana za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te pod kojim su joj unutar Europske unije dobra isporučena ili usluge obavljene,c) za svakog stjecatelja dobara ili primatelja usluga ukupnu vrijednost isporuke dobara ili usluga koje je obavio porezni obveznik,d) vrijednosti ispravaka porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona. Te se vrijednosti navode za obračunsko razdoblje tijekom kojega je osoba koja stječe dobra ili prima usluge prijavila ispravke.(4) Vrijednosti iz stavka 3. točke c) ovoga članka iskazuju se u Zbirnoj prijavi za obračunsko razdoblje iz članka 84. stavka 2. ovoga Zakona ovoga članka. Vrijednosti iz stavka 3. točke d) ovoga članka za koje je stjecatelj primio obavijest o usklađenju, iskazuju se u Zbirnoj prijavi za

192

obračunsko razdoblje iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona.(5) U Zbirnoj prijavi u slučaju premještanja dobara navodi se i sljedeće:1. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu,2. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran u državi članici u kojoj je završila otprema ili prijevoz dobara u smislu članka 41. stavka 1. točke d) ovoga Zakona,3. ukupnu vrijednost premještenih dobara utvrđenu u skladu s odredbom članka 33. stavka 6. ovoga Zakona.(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi Zbirne prijave, uključujući oblik i sadržaj.

5.2. Posebni podaci koji se navode u Zbirnoj prijavi u vezi s trostranim poslom

Članak 89. (1) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu gdje mu je izdan PDV identifikacijski broj pod kojim je obavio stjecanje, obvezan je prema članku 10. stavku 5. ovoga Zakona u Zbirnoj prijavi navesti sljedeće podatke:a) svoj PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao dobra i obavio daljnju isporuku tih dobara,b) PDV identifikacijski broj primatelja daljnje isporuke koji je izdan u državi članici u kojoj prijevoz ili otprema dobara završava,c) za svakog pojedinog primatelja kojemu je obavljena isporuka iz točke b) ovoga stavka zbroj naknada bez PDV-a za isporuke koje je na taj način obavio porezni obveznik u državu članicu u kojoj otprema ili prijevoz dobara završava.(2) Ukupna vrijednost iz stavka 1. točke c) ovoga članka iskazuje se u Zbirnoj prijavi za obračunsko razdoblje iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona.

14. Zakon o porezu na promet nekretnina (»Narodne novine«, broj 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.), i to:

temeljne odredbe (članci 1. do 3.) ZAKON O POREZU NA PROMET NEKRETNINA 

  (Urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 69/97, 26/00 – Odluka USRH, 127/00 – čl.

172. Općeg poreznog zakona, 153/02, 22/11 i143/14)  

I. TEMELJNE ODREDBE  

Članak 1. Porez na promet nekretnina obračunava se i plaća prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 2. (1) Porez na promet nekretnina zajednički je prihod državnog proračuna i proračuna opčine ili grada na području kojih se nekretnina nalazi. (2) Raspodjela prihoda od poreza na promet nekretnina uređuje se posebnim zakonom.

193

  Članak 3.

Domaće i strane fizičke ili pravne osobe izjednačene su glede plaćanja poreza na promet nekretnina ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

predmet oporezivanja (članci 4. i 5.) II. PREDMET OPOREZIVANJA

  Članak 4.

(1) Predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj. (2) Stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. (3) Nekretnine, u smislu ovoga Zakona, su zemljišta i građevine. (4) Zemljištima iz stavka 3. ovoga članka smatraju se poljoprivredna, građevinska i druga zemljišta. (5) Građevinama iz stavka 3. ovoga članka smatraju se stambene, poslovne i sve druge zgrade, te njihovi dijelovi.

  Članak 5.

Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

porezni obveznik (članci 6. do 8.)

III. POREZNI OBVEZNIK

Članak 6. (1) Obveznik poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnine. (2) Obveznik poreza na promet nekretnina pri zamjeni nekretnina je svaki sudionik u zamjeni i to za vrijednost nekretnine koju stječe. (3) Ako se stječe idealni dio nekretnine, obveznik poreza na promet nekretnina je svaki stjecatelj posebno.

Članak 7.

(1) Obveznik poreza na promet nekretnina pri nasljeđivanju je nasljednik ili zapisovnik. Ako se nasljednik tijekom ostavinske rasprave odrekne nasljedstva ili ga ustupi drugome sunasljedniku ne plaća se porez po ovome Zakonu na odricanje, odnosno ustupanje nasljedstva.

194

(2) Obveznik poreza na promet nekretnina pri darovanju ili drugom stjecanju nekretnina bez naknade je daroprimatelj ili druga osoba koja je stekla nekretninu bez naknade.

Članak 8.

(1) Ako se nekretnina stječe na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, obveznik poreza na promet nekretnina je davatelj uzdržavanja. (2) Pri stjecanju nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, porez na promet nekretnina umanjuje se za 5% za svaku godinu trajanja uzdržavanja proteklu od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, do smrti uzdržavanog.

porezna osnovica (članak 9.) IV. POREZNA OSNOVICA

Članak 9.

(1) Osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.(2) Pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.(3) Iznimno, ako porezni obveznik ne postupi u skladu s člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona, porezna osnovica je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku prijave, odnosno saznanja ispostave Porezne uprave na području koje se nekretnina nalazi za nastanak porezne obveze, a prema stanju nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.(4) Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.(5) Ako je naknada iz isprave o stjecanju iz stavka 4. ovoga članka niža od naknade koja se može postići na tržištu, a prodavatelj nekretnine je poduzetnik ili druga osoba obveznik poreza na dobit koja vodi poslovne knjige sukladno Zakonu o računovodstvu, tržišnom vrijednošću kao osnovicom poreza na promet nekretnina smatra se fer vrijednost nekretnine priznata u financijskim izvještajima i poslovnim knjigama u trenutku nastanka porezne obveze ako je, u skladu s odredbama međunarodnih računovodstvenih standarda, kao računovodstvena politika za nekretnine koje koristi porezni obveznik, izabran model revalorizacije i pod uvjetom da je ona jednaka ili veća od naknade iz isprave o stjecanju. Ako je fer vrijednost nekretnine manja od naknade iz isprave o stjecanju, tržišnom vrijednošću nekretnine smatra se naknada iz isprave o stjecanju. Ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška, tržišnu vrijednost nekretnina procijenit će Porezna uprava, sukladno stavku 8. ovoga članka.(6) Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.(7) Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 4. i 6. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, odnosno ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška.

195

(8) Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.(9) Iznimno od stavaka 5. i 7. ovoga članka, ako se nekretnina stječe kroz postupak javnog natječaja, javne prodaje (dražbe) ili u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini, te postupcima u kojima je jedan od sudionika postupka pravna osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske ili Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine.

Članak 9.a(1) Ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 8. ovoga Zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 9. ovoga Zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave.(2) Vlasnik, odnosno posjednik nekretnine obvezan je ovlaštenoj osobi iz stavka 1. ovoga članka dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine. 

Članak 9.bPri zamjeni nekretnina, osnovica poreza na promet nekretnina utvrđuje se za svakog sudionika u zamjeni i to prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koju pojedini sudionik stječe zamjenom.

porezna stopa (članak 10.)

V. POREZNA STOPA

Članak 10.Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 5%. 

porezna oslobođenja (članci 11. do 13.)

VI. POREZNA OSLOBOÐENJA

1. Opća oslobođenja 

Članak 11.Porez na promet nekretnina ne plaćaju:1. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fundacije i sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i slične humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa,

196

2. diplomatska ili konzularna predstavništva strane države pod uvjetom uzajamnosti i međunarodne organizacije za koje je međunarodnim ugovorom dogovoreno oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina,3. osobe koje stjeću nekretnine u postupku vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina,4. prognanici i izbjeglice koji stjeću nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu,5. građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište), na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se ureðuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto vrijedi i za zaštićene najmoprimce koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu,6. osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva,7. bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju,8. osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili pri diobi zajedničkog vlasništva na nekretnini stječu posebne dijelove te nekretnine pri čemu omjer stečenog posebnog dijela odgovara omjeru idealnog suvlasničkog dijela na toj cijeloj nekretnini prije razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

1.a Porezna oslobođenja za kupnju prve nekretnine kojom građanin rješava vlastito stambeno pitanje

 Članak 11.a

(1) Porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:1. da imaju hrvatsko državljanstvo2. da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina (koju stječe) nalazi,3. da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu kako slijedi:– za 1 osobu do 50 m2 građevine– za 2 osobe do 65 m2 građevine– za 3 osobe do 80 m2 građevine– za 4 osobe do 90 m2 građevine– za 5 osoba do 100 m2 građevine– za 6 osoba do 110 m2 građevine– za 7 i više osoba do 120 m2 građevine.4. da građanin te članovi njegove uže obitelji nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu:4.1. građevine (stan i/ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10 m2 manja od površine građevine iz točke 3. ovoga članka ili4.2. nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin ili član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju i vrijednosti građevina iz točke 4.1. ovoga članka.(2) Iznimno od točke 4.2. stavka 1. ovoga članka, ako je porezni obveznik od 1. siječnja 2003., a do trenutka nastanka porezne obveze imao, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu,

197

suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu nekretnine koje je otuđio, neovisno o načinu otuđenja, u izračun vrijednosti nekretnina iz točke 4. stavka 1. ovoga članka uzimaju se i te otuđene nekretnine.(3) Ako površina nekretnine prelazi zadane površine iz točke 3. stavka 1. ovoga članka, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine građevine.(4) Iznimno, od stavka 3. ovoga članka, ako površina izgrađenog zemljišta na kojemu se nalazi građevina iz točke 3. stavka 1. ovoga članka prelazi površinu od 400 m2, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine zemljišta.(5) Članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se bračni drug i djeca.(6) Porez na promet nekretnina iz stavka 1. ovoga članka, kojeg je građanin bio oslobođen, plaća se naknadno ako u roku od 3 godine od dana stjecanja:1. građanin otuđi ili iznajmi nekretninu u cijelosti ili djelomično,2. građanin ili njegov bračni drug odjave prebivalište, ne borave ili prijave promjenu adrese stanovanja,3. Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za porezno oslobođenje.(7) Otuđenjem nekretnine u smislu točke 1. stavka 6. ovoga članka ne smatra se ako nekretninu za koju je građanin na temelju stavka 1. ovoga članka ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina stječe bračni drug ili dijete građanina nasljeđivanjem ili darovanjem. U tom slučaju novi stjecatelj stupa u položaj pravnog sljednika glede zabrane otuđenja nekretnine, s time da se rok zabrane otuđenja računa od kada je prednik stekao nekretninu. 

Članak 11.b(1) Porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu zemljište unutar građevinskog područja površine do 600 m2 na kojem će izgraditi kuću za rješavanje vlastitoga stambenog pitanja ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 11.a stavka 1. točke 1. i 4. ovoga Zakona.(2) Ako površina zemljišta unutar građevinskog područja prelazi površinu iz stavka 1. ovoga članka, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine zemljišta.(3) Porez na promet nekretnina iz stavka 1. ovoga članka, kojeg je građanin bio oslobođen, plaća se naknadno ako u roku od 3 godine od dana stjecanja građanin ne izgradi kuću, otuđi ili iznajmi zemljište u cijelosti ili djelomično, ili ako Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na porezno oslobođenje prema odredbama ovoga članka. 

Članak 11.c(Brisan.)  

Članak 11.d(1) Građanin kojemu je rješenjem Porezne uprave utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11.a ili 11.b ovoga Zakona nema pravo na ponovno oslobođenje, niti u slučaju ako mu je porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave.(2) Pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11.a ili 11.b ovoga Zakona nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave.

 2. Porezna oslobođenja pri unosu nekretnina u trgovačko društvo

 

198

Članak 12.(1) Kada se nekretnine unose u trgovačko društvo kao osnivački ulog ili povećanje temeljnog kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima ne plaća se porez na promet nekretnina.(2) Porez na promet nekretnina ne plaća se kada se nekretnine stječu u postupku pripajanja i spajanja trgovačkih društava u smislu Zakona o trgovačkim društvima, te u postupku razdvajanja i odvajanja trgovačkog društva u više trgovačkih društava. (3) Ako tijekom poreznog nadzora Porezna uprava utvrdi prividnost pravnog posla po osnovi kojeg je stečena nekretnina, poništit će rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina donesenog na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka i utvrditi pripadajući porez na promet nekretnina.

 3. Porezna oslobođenja pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade

 Članak 13.

Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju:1. braćni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili darovatelja,2. pravne i fizičke osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daruje, odnosno daje nekretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom,3. bivši braćni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka.

15. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, broj 80/13. i 137/13.) i to:

opće odredbe (članci 1. do 3.)

. OPĆE ODREDBE

Članak 1.(1) Ovim Zakonom uređuje se obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, opseg prava na zdravstvenu zaštitu i druga prava i obveze osoba obvezno osiguranih prema ovome Zakonu, uvjeti i način njihova ostvarivanja i financiranja, kao i prava i obveze nositelja obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući prava i obveze ugovornih subjekata nositelja za provedbu zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

Članak 2.

199

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti (SL L 88, 4. 4. 2011.) – u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/24/EU.

Članak 3.

Obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod).(2) Obveznim zdravstvenim osiguranjem osiguravaju se svim osiguranim osobama Zavoda (u daljnjem tekstu: osigurana osoba) prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, na način i pod uvjetima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 883/2004 kako je posljednji put izmijenjena Uredbom EU br. 1224/2012 (u daljnjem tekstu: propisi Europske unije), Direktivom 2011/24/EU, ovim Zakonom, posebnim zakonom te propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.(3) U okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja osiguravaju se i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona.(4) Opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, koji se pod jednakim uvjetima osigurava svim osiguranim osobama, utvrđen je odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

osigurane osobe (članci 7. do 16.)

III. OSIGURANE OSOBE

1. Osiguranici

Članak 7.Na obvezno zdravstveno osiguranje prema ovom Zakonu obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika:1. osobe u radnom odnosu kod pravne ili fizičke osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,2. osobe koje su izabrane ili imenovane na stalne dužnosti u određenim tijelima državne vlasti, odnosno jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako za taj rad primaju plaću,3. osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj zaposlene u drugoj državi članici ili trećoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili treće države, odnosno koje nisu obvezno zdravstveno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom,4. članovi uprave trgovačkih društava i izvršni direktori trgovačkih društava, ako nisu obvezno zdravstveno osigurani po osnovi rada kod druge pravne ili fizičke osobe u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici,

200

5. osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez zasnivanja radnog odnosa, odnosno koje se stručno osposobljavaju za rad uz mogućnost korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja, sukladno posebnim propisima,6. osobe koje na području Republike Hrvatske obavljaju gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, osobe koje samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost te osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje, ako su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nisu osigurane po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu,7. poljoprivrednici koji u Republici Hrvatskoj obavljaju poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje ako su vlasnici, posjednici ili zakupci te ako nisu obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nisu osigurani po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu,8. osobe koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, a upisani su u upisnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u svojstvu nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ako nisu zdravstveno osigurani po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu ili se nalaze na redovitom školovanju,9. svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi nadležno državno tijelo, ako nisu osigurani po osnovi rada,10. korisnici prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske, ako imaju prebivalište ili odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj,11. korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju po propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske, ako imaju prebivalište ili odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj,12. korisnici mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja, ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, ako imaju prebivalište ili odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj,13. osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od:a) 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema ovom Zakonu ili prema propisima donesenim na temelju ovoga Zakona,b) 30 dana od dana prijevremenog prestanka služenja vojnog roka, odnosno dragovoljnog služenja vojnog roka, odnosno od dana isteka propisanog roka za služenje vojnog roka, odnosno dragovoljnog služenja vojnog roka,c) 30 dana od dana otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja ili obveznoga liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi,d) 30 dana od dana navršenih 18 godina života, ako nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi,e) 90 dana od dana isteka školske godine u kojoj su završile redovito školovanje prema propisima o redovitom školovanju u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici, odnosno u roku od 30 dana od dana položenog završnog ispita,14. redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, odnosno državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj imaju odobren privremeni boravak, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u drugoj državi članici, te stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, s tim da to pravo mogu koristiti najduže do isteka školske godine, odnosno završetka akademske godine u kojoj su završili redovito školovanje, a najduže u trajanju od ukupno osam godina po toj osnovi, ako

201

pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi,15. redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta u drugim državama članicama iznad 18 godina života, koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, te stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, s tim da to pravo mogu koristiti najduže do isteka školske godine, odnosno završetka akademske godine u kojoj su završili redovito školovanje prema propisima države školovanja, a najduže u trajanju od ukupno osam godina po toj osnovi, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi,16. osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj iznad 18 godina života, koje su prema propisima o školovanju u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici izgubile status redovitog učenika, odnosno redovitog studenta ako su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana gubitka statusa redovitog učenika ili redovitog studenta i ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,17. supružnik umrlog osiguranika koji nakon smrti supružnika nije stekao pravo na obiteljsku mirovinu, ako se Zavodu prijavio u roku od 30 dana od dana smrti supružnika, a pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne može ostvariti po drugoj osnovi,18. osobe s prebivalištem te stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj kojima je priznato svojstvo ratnog vojnog ili civilnog invalida rata i mirnodopskog vojnog invalida, odnosno status korisnika obiteljske invalidnine sukladno Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,19. hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,20. osobe koje pružaju njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi,21. osobe na odsluženju vojnog roka, odnosno dragovoljnom odsluženju vojnog roka (ročnici), kadeti te pričuvnici za vrijeme obavljanja službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi,22. osobe koje su prekinule rad zbog toga što ih je pravna ili fizička osoba uputila na obrazovanje ili stručno usavršavanje, dok traje obrazovanje, odnosno stručno usavršavanje,23. osobe koje je pravna ili fizička osoba prije stupanja u radni odnos uputila kao svoje stipendiste na praktičan rad u drugu pravnu osobu ili kod druge fizičke osobe radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja, dok traje praktični rad,24. osobe upućene u drugu državu članicu ili treću državu u sklopu međunarodne tehničko-prosvjetne i kulturne suradnje, dok se tamo nalaze po toj osnovi,25. osobe kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja prema posebnom zakonu,26. članovi obitelji smrtno stradalog, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja za vrijeme primanja novčane naknade u skladu s propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi,27. članovi obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja koji imaju prebivalište ili odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, ako su se Zavodu prijavili u roku od 30 dana od dana prestanka primanja novčane naknade u skladu s propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,28. osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj kojima je odlukom nadležnog suda oduzeta sloboda i nalaze se u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva pravosuđa, prema prijavi Ministarstva pravosuđa.

202

(2) Pod radnim odnosom sukladno stavku 1. točki 1. ovoga članka podrazumijeva se odnos poslodavca i radnika prema propisima o radu i drugim propisima koji uređuju pitanja zapošljavanja.(3) Djelatnosti osoba iz stavka 1. točke 6. ovoga članka su: registrirana djelatnost obrta, poljoprivrede i šumarstva, slobodnog zanimanja (profesionalna djelatnost) i ostale samostalne djelatnosti za čije je obavljanje odobrenje izdalo nadležno tijelo za samostalno obavljanje djelatnosti fizičke osobe, upisane u odgovarajući registar toga tijela te djelatnost s obilježjem samostalnosti, trajnosti i namjere stvaranja stalnog izvora prihoda poreznog obveznika upisanog u registar obveznika poreza na dohodak, sukladno propisima o porezu na dohodak kada se radi o samostalnoj djelatnosti za čije obavljanje nije propisano izdavanje odobrenja ili obveza registracije te djelatnosti.(4) Osiguranici iz stavka 1. točaka 1. do 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga članka obvezno se osiguravaju i za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.(5) Za osobe iz stavka 1. točaka 13., 16., 17. i 19. ovoga članka i osobe iz članka 11. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona Zavod i Hrvatski zavod za zapošljavanje međusobno će razmjenjivati podatke o nezaposlenim osobama koje se vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.(6) Za osobe iz stavka 5. ovoga članka koje se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlene osobe status osiguranika utvrđivat će se prijavom Zavodu.(7) Uvjete i način stjecanja statusa osiguranika sukladno stavku 1. ovoga članka Zavod će pobliže utvrditi općim aktom.

Članak 8.Prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u opsegu u kojem pripadaju osiguranicima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, imaju i osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj kojima je po osnovi primitaka od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak, a sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja uplaćen jednokratno ili višekratnim uplatama u posljednjih pet godina doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje najmanje u visini doprinosa obračunatog na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za razdoblje od šest mjeseci, ako ne ostvaruju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje po drugoj osnovi. Osobe iz stavka 1. ovoga članka zadržavaju status osiguranika Zavoda za sve vrijeme dok na temelju uplaćenih doprinosa na druge primitke imaju mjesečno uplaćen doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje najmanje na najnižu osnovicu za obračun doprinosa.

2. Djeca do 18. godine života i članovi obitelji osiguranika

Članak 9.Djeca do navršene 18. godine života s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj osiguravaju se na obvezno zdravstveno osiguranje te stječu status osigurane osobe.

Članak 10.(1) Prema ovom Zakonu, status osigurane osobe – člana obitelji osiguranika, kao nositelja obveznoga zdravstvenog osiguranja, mogu steći:1. supružnik (bračni i izvanbračni, sukladno propisima o obiteljskim odnosima),2. djeca (rođena u braku, izvan braka ili posvojena, pastorčad) te druga djeca bez roditelja, ako ih osiguranik uzdržava, na zahtjev osiguranika,

203

3. roditelji (otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj), ako su nesposobni za samostalan život i rad, ako nemaju sredstava za uzdržavanje i ako ih osiguranik uzdržava,4. unuci, braća, sestre, djed i baka, ako su nesposobni za samostalan život i rad, ako nemaju sredstava za uzdržavanje i ako ih osiguranik uzdržava.(2) Članovi obitelji osiguranika iz stavka 1. ovoga članka stječu status osigurane osobe u skladu sa stavkom 1. ovoga članka pod uvjetom da status u obveznom zdravstvenom osiguranju ne mogu ostvariti po nekoj od osnova osiguranja iz članka 7. ovoga Zakona te da imaju prebivalište, odnosno odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.(3) Zavod će općim aktom utvrditi uvjete pod kojima se smatra da je osoba iz stavka 1. ovoga članka nesposobna za samostalan život i rad i da nema vlastitih sredstava za uzdržavanje te da je osiguranik uzdržava.

Članak 11.(1) Supružnik razvodom braka zadržava status osigurane osobe Zavoda kao član obitelji supružnika od kojeg se razveo:1. ako je sudskom odlukom stekao pravo na uzdržavanje, dok traje uzdržavanje,2. ako je u vrijeme razvoda braka bio potpuno i trajno nesposoban za rad sukladno propisima o mirovinskom osiguranju,3. ako su mu sudskom odlukom o razvodu braka djeca povjerena na čuvanje i odgoj, pod uvjetom da se prijavi Zavodu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti sudske odluke, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne može ostvariti po drugoj osnovi.(2) Osobe iz stavka 1. točke 1. ovoga članka zadržavaju status osigurane osobe kao članovi obitelji i po prestanku uzdržavanja pod uvjetom da se prijave Zavodu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti sudske odluke, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi.

Članak 12.(1) Djeca osiguranika iz članka 10. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja su status osigurane osobe stekle kao članovi obitelji osiguranika mogu taj status zadržati najduže do navršene 18. godine života.(2) Djeca osiguranika iz stavka 1. ovoga članka koja postanu potpuno i trajno nesposobna za samostalan život i rad, sukladno posebnim propisima, prije navršene 18. godine života, zadržavaju status osigurane osobe kao članovi obitelji osiguranika za sve vrijeme trajanja te nesposobnosti, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi.(3) Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao članovi obitelji osiguranika mogu steći i djeca osiguranika koja su nakon navršene 18. godine života postala potpuno i trajno nesposobna za samostalan život i rad, sukladno posebnim propisima, ako ih osiguranik uzdržava i ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi.

3. Druge osigurane osobe

Članak 13.(1) Osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih člancima 7. do 12. i člancima 14. i 15. ovoga Zakona obvezne su se osigurati na

204

obvezno zdravstveno osiguranje kao osigurane osobe.(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja stječu pod uvjetom da su prethodno jednokratno uplatile doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje od dana prestanka ranijeg statusa osigurane osobe, a najdulje za razdoblje od 12 mjeseci.

Članak 14.Nositelji obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona koji se nalaze na radu u trećim državama s kojima Republika Hrvatska nema sklopljen međunarodni ugovor ili sklopljenim međunarodnim ugovorom nije uređeno pitanje zdravstvenog osiguranja obvezni su osigurati na obvezno zdravstveno osiguranje i uplaćivati propisani doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje za svakog člana svoje obitelji s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koji nije zdravstveno osiguran kod nositelja zdravstvenog osiguranja u državi rada nositelja osiguranja a bio je prije njegova odlaska na rad u treću državu obvezno zdravstveno osiguran u Republici Hrvatskoj kao član njegove obitelji sukladno članku 10. ovoga Zakona.

Članak 15.(1) Osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje su nesposobne za samostalan život i rad i nemaju sredstava za uzdržavanje imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao osigurane osobe osnovom rješenja koje donosi ured državne uprave nadležan za poslove socijalne skrbi, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi.(2) Mjerila za utvrđivanje nesposobnosti za samostalan život i rad i nedostatka sredstava za uzdržavanje iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.(3) Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje prema osnovi osiguranja utvrđenoj odredbom stavka 1. ovoga članka traje za sve vrijeme dok se ne promijene okolnosti na osnovi kojih je osobi to pravo priznato.

Članak 16.

(1) Na obvezno zdravstveno osiguranje prema ovome Zakonu za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, osim osiguranika iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, obvezno se osiguravaju i sljedeće osigurane osobe:1. učenici i studenti na redovitom školovanju prema propisima o redovitom školovanju u Republici Hrvatskoj za vrijeme praktične nastave, za vrijeme stručne prakse, stručnih putovanja, odnosno za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju učenika i studenata,2. osobe koje je Hrvatski zavod za zapošljavanje uputio na obrazovanje koje organizira, odnosno za koje troškove snosi Hrvatski zavod za zapošljavanje,3. djeca sa smetnjama u tjelesnom i duševnom razvoju na praktičnoj nastavi ili na obveznom praktičnom radu u pravnoj osobi za osposobljavanje,4. osobe koje pomažu redarstvenim službama u obavljanju poslova iz njihove nadležnosti,5. osobe koje sudjeluju u akcijama spašavanja ili u zaštiti i spašavanju u slučaju prirodnih i drugih nepogoda,6. osobe koje na poziv državnih i drugih ovlaštenih tijela obavljaju dužnosti u interesu Republike Hrvatske,7. sportaši, treneri ili organizatori u sklopu organizirane amaterske sportske aktivnosti,

205

8. osobe koje kao pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja ili ronioci obavljaju zadatke spašavanja života ili otklanjanja, odnosno sprječavanja opasnosti koje neposredno ugrožavaju život ili imovinu građana,9. osobe koje kao članovi terenskih sastava sudjeluju u spašavanju i zdravstvenoj zaštiti u prirodnim i drugim nepogodama i nesrećama (poplave, potresi i sl.),10. osobe na odsluženju vojnog roka, odnosno dragovoljnom služenju vojnog roka (ročnici), kadeti te pričuvnici za vrijeme obavljanja službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske,11. osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima u Republici Hrvatskoj,12. osobe koje ispunjavaju obvezu sudjelovanja u civilnoj zaštiti ili obvezu sudjelovanja u službi motrenja i obavješćivanja,13. osobe koje kao članovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih organizacija obavljaju zadatke gašenja požara, zaštite i spašavanja u slučaju drugih nepogoda, osiguravanja mjesta gdje postoji požarna opasnost, educiranja građana u protupožarnoj zaštiti, a na javnim priredbama obavljaju zadatke u sklopu javnih nastupa i demonstracija s prikazom vježbi,14. korisnici prava na mirovinu iz članka 7. stavka 1. točaka 10. i 12. ovoga Zakona koji se po posebnom zakonu zapošljavaju na privremenim, odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi,15. osobe iz članka 7. stavka 1. točaka 13., 16., 17. i 19. ovoga Zakona koje se po posebnom zakonu zapošljavaju na privremenim, odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi pod uvjetom da se vode u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,16. osobe koje izvršavaju rad za opće dobro sukladno Zakonu o probaciji i osobe koje su raspoređene na poslove tijekom izdržavanja kazne zatvora, mjere istražnog zatvora ili odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod.(2) Pravne i fizičke osobe, odnosno tijela državne vlasti obvezni su osigurati na obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti osobe iz stavka 1. ovoga članka.

financiranje obveznoga zdravstvenog osiguranja (članci 72. do 86.)

VI. FINANCIRANJE OBVEZNOGA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

1. Izvori sredstava

Članak 72.(1) Prihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja su:1. doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje,2. doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti,3. doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje nezaposlenih osoba iz članka 7. stavka 1. točaka 13., 16., 17. i 19. i članka 11. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona koje se vode u evidenciji nezaposlenih osoba prema propisima o zapošljavanju,4. doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje osiguranih osoba kojima je odlukom nadležnoga

206

suda oduzeta sloboda iz članka 7. stavka 1. točke 28. ovoga Zakona,5. doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje drugih obveznika plaćanja doprinosa utvrđenih ovim i drugim zakonom,6. posebni doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,7. prihodi iz državnog proračuna,8. prihodi od sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite osiguranih osoba, odnosno njihovih osiguravatelja u dopunskom zdravstvenom osiguranju,9. prihodi od dividendi, kamata i drugih prihoda,10. prihodi od posebnog poreza na duhanske prerađevine,11. prihodi od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti.(2) Prihod iz stavka 1. točke 10. ovoga članka u visini od 32% od ukupnog prihoda od posebnog poreza na duhanske prerađevine doznačuje se iz državnog proračuna na račun Zavoda do petog dana u mjesecu za prethodni mjesec.(3) Prihod iz stavka 1. točke 11. ovoga članka uplaćuju društva za osiguranje u visini od 4% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti. Navedeni iznos predstavlja predujam naknade prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 140. ovoga Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.(4) Društva za osiguranje obvezna su sredstva na ime prihoda iz stavka 1. točke 11. ovoga članka na način propisan stavkom 3. ovoga članka uplatiti do 10. dana u mjesecu za prethodni mjesec na ukupan iznos naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti u korist računa Zavoda.(5) Društva za osiguranje obvezna su za svako obračunsko razdoblje (mjesec) podnijeti izvješće o obračunatim i uplaćenim mjesečnim sredstvima na ime prihoda iz stavka 1. točke 11. ovoga članka do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.(6) Društva za osiguranje i Zavod obvezni su izvršiti konačan obračun uplaćenih sredstava i stvarnih troškova iz stavka 3. ovoga članka i godišnje izvješće o izvršenom konačnom obračunu uplaćenih sredstava i stvarnih troškova iz stavka 3. ovoga članka podnijeti ministarstvu nadležnom za financije do 30. travnja tekuće kalendarske godine za prethodnu kalendarsku godinu.(7) Ako društva za osiguranje i Zavod ne izvrše konačni obračun uplate sredstava i stvarnih troškova u roku utvrđenom u stavku 6. ovoga članka, Ministarstvo financija – Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) rješenjem će utvrditi obvezu uplate sredstava od strane društava za osiguranje Zavodu, odnosno povrata uplaćenih sredstava društvima za osiguranje od strane Zavoda na osnovi podataka Zavoda o stvarnim troškovima.(8) Način plaćanja, obračunavanja i izvješćivanja, način izrade godišnjeg obračuna i izvješća uplaćenih sredstava i stvarnih troškova, kao i postupak te ovlaštenje za nadzor nad provedbom odredbi stavaka 4., 5., 6. i 7. ovoga članka utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za financije.(9) Na obračun zatezne kamate, zastaru prava na utvrđivanje i naplatu prihoda od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti, povrat više uplaćenih sredstava, postupak nadzora, vođenje drugostupanjskog i prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona.(10) Nadzor nad provedbom ovoga Zakona u dijelu kojim se uređuje prihod obveznoga zdravstvenog osiguranja po osnovi prihoda od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti provodi Porezna uprava Ministarstva financija.(11) Doprinosi i ostali prihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja utvrđeni u stavku 1. ovoga članka uplaćuju se u korist računa Zavoda i prihod su Zavoda.

207

Članak 73.Izdaci obveznoga zdravstvenog osiguranja obuhvaćaju izdatke za:1. zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,2. specifičnu zdravstvenu zaštitu iz članka 71. ovoga Zakona,3. naknade plaća za vrijeme privremene nesposobnosti,4. novčane naknade zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se ostvaruju primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja,5. naknade za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,6. naknade za troškove smještaja iz članka 36. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona,7. naknade za pogrebne troškove iz članka 70. ovoga Zakona,8. provedbu obveznoga zdravstvenog osiguranja,9. rad tijela upravljanja Zavodom,10. ostale izdatke.

Članak 74.Izdaci obveznoga zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju se prihodima u istoj kalendarskoj godini.

2. Doprinosi i obveznici doprinosa

Članak 75.(1) Osnovice i stope, način obračuna i rokovi plaćanja, visina, te obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti uređuju se posebnim zakonom, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.(2) Porezna uprava obvezna je do 20. dana u mjesecu za prethodni mjesec dostaviti Zavodu sve evidencije koje se odnose na uplatu doprinosa i ostalih prihoda obveznoga zdravstvenog osiguranja i obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti za koje je nadležna i za koje vodi evidenciju.(3) Stope doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a prema podacima Zavoda, utvrđuju se na način da se očekivanim prihodima od doprinosa i drugim prihodima pokriju očekivani izdaci.

Članak 76.Ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije propisano, osnovice, način obračuna i plaćanja, visinu, te obveznike obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti utvrdit će općim aktom Zavod.

Članak 77.Sredstva za obvezno zdravstveno osiguranje članova obitelji osiguranika iz članka 10. ovoga Zakona, osiguravaju se iz istih izvora sredstava iz kojih se osiguravaju sredstva za obvezno zdravstveno osiguranje osiguranika, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drukčije propisano.

208

Članak 78.Poljoprivrednik iz članka 7. stavka 1. točke 7. ovoga Zakona koji je navršio 65 godina života oslobađa se plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje ako ispunjava uvjete koje pravilnikom utvrđuje ministar nadležan za zdravlje, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Članak 79.(1) Obveznici plaćanja posebnog doprinosa za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu utvrđeni prema posebnom zakonu mogu biti oslobođeni plaćanja tog doprinosa za osiguranika koji nije osiguran kod nositelja zdravstvenog osiguranja u zemlji rada pod uvjetom da djelatnost obavljaju u trećoj državi s kojom Republika Hrvatska nema zaključen međunarodni ugovor ili je međunarodnim ugovorom drukčije određeno, ako su zdravstvenu zaštitu u zemlji rada osigurali o svojem trošku.(2) Na zahtjev obveznika uplate doprinosa iz stavka 1. ovoga članka oslobađanje plaćanja doprinosa utvrđuje Zavod rješenjem.(3) Osigurana osoba koja po privatnom poslu putuje u treće države s kojima Republika Hrvatska nema sklopljen međunarodni ugovor ili sklopljenim međunarodnim ugovorom nije uređeno pitanje zdravstvene zaštite, može podnijeti Zavodu prijavu boravka u trećoj državi te uplatiti poseban doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u trećim državama na teret sredstava Zavoda.(4) Osigurana osoba iz stavka 3. ovoga članka koja ne podnese Zavodu prijavu boravka u trećoj državi i prethodno ne uplati poseban doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u trećoj državi za sve vrijeme planiranog boravka u trećoj državi, ako općim aktom Zavoda nije drukčije propisano, nema pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja ostvariti naknadu troškova te zdravstvene zaštite.(5) Osnovicu i stopu te način obračuna i uplate posebnog doprinosa za korištenje zdravstvene zaštite u trećoj državi za osigurane osobe koje po privatnom poslu borave u trećoj državi utvrđuje Zavod općim aktom, ako posebnim zakonom nije drugačije utvrđeno.

Članak 80.(1) Radi utvrđivanja točnosti podataka i činjenica o kojima ovisi ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima pravo kontrole poslovnih knjiga, financijske dokumentacije i drugih evidencija obveznika uplate doprinosa.(2) Porezna uprava, Središnji registar osiguranika, tijela državne vlasti i druga nadležna tijela obvezni su Zavodu dostavljati podatke kojima raspolažu i o kojima vode službene evidencije potrebne za ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.(3) Ako Zavod u postupku provjere iz stavka 1. ovoga članka utvrdi nepravilnosti, o tome sastavlja zapisnik koji dostavlja Poreznoj upravi na nadležno postupanje utvrđeno propisom ministra nadležnog za financije.(4) Način kontrole iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Zavod općim aktom.

Članak 81.(1) Osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona, korisnicima mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 7. stavka 1. točke 12. ovoga Zakona, osiguranicima iz članka 13. ovoga Zakona te drugim osiguranicima osiguranim na obvezno zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu – obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog

209

osiguranja ograničavaju se na pravo na hitnu medicinsku pomoć.(2) Pod hitnom medicinskom pomoći podrazumijeva se pružanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti za život i zdravlje.(3) Puni opseg prava iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja se unaprijed, od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama.

3. Osiguranje sredstava u državnom proračunu

Članak 82.(1) Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu posebna sredstva za prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, i to za:1. sredstva za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točke 9. i članka 52. stavka 2. ovoga Zakona,2. troškove zdravstvene zaštite za:a. osiguranike iz članka 7. stavka 1. točaka 13., 16., 17. i 19. te članka 11. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, za koje se doprinos ne uplaćuje u skladu s člankom 72. stavkom 1. točkom 3. ovoga Zakona, te za osiguranike iz članka 7. stavka 1. točaka 14., 15., 18., 20., 21., 25., 26. i 27. ovoga Zakona,b. osigurane osobe iz članka 15. ovoga Zakona,c. osigurane osobe iz članka 78. ovoga Zakona,d. preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata,e. preventivnu zdravstvena zaštita osiguranih osoba starijih od 65 godina života,f. preventivnu zdravstvena zaštita osiguranih osoba s invaliditetom iz registra utvrđenog posebnim propisom,g. razliku u troškovima organizacije primarne zdravstvene zaštite iznad propisanih normativa izazvane demografskim karakteristikama (otoci, gustoća naseljenosti),h. razliku u troškovima zdravstvene zaštite koja se ugovara i plaća prema broju stanovnika, a ne prema broju osiguranih osoba (hitna medicina, patronažna zdravstvena zaštita, higijensko-epidemiološka zdravstvena zaštita),i. provođenje zdravstvene zaštite osnovom međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka uplaćuju se na račun Zavoda do 10. dana u mjesecu za prethodni mjesec i prihod su Zavoda.

Članak 83.Zavod ima poslovne fondove za:1. prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,2. prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti,3. dopunsko zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu,4. dodatno zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu.

Članak 84.(1) Zavod ima pričuvu za provedbu prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.(2) Ako se po završnom računu utvrdi višak prihoda, taj se višak unosi u pričuvu izdvajanjem najmanje 50% viška prihoda.(3) Nadzor nad korištenjem pričuve obavlja Upravno vijeće Zavoda.

Članak 85.

210

(1) Pričuva iz članka 84. ovoga Zakona može iznositi najviše jednu dvanaestinu planiranih rashoda u tekućoj godini za provedbu utvrđenog opsega prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.(2) Tijekom godine pričuva se može koristiti kao obrtno sredstvo za podmirivanje tekućih obveza Zavoda te kao pozajmica uz obvezu vraćanja najkasnije do kraja iduće godine uz kamatu.(3) Pričuva služi za pokrivanje viška rashoda nad prihodima i sanaciju gubitaka Zavoda.

Članak 86.

U svrhu osiguravanja podataka potrebnih za provođenje obveznoga zdravstvenog osiguranja te nadzor nad ostvarivanjem prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u Zavodu se vode evidencije.(2) Opće akte o načinu i mjestu vođenja, obliku, sadržaju i rokovima evidencije te obveznicima vođenja evidencija donijet će Upravno vijeće Zavoda.

prekršajne odredbe (članci 149. do 153.)

XI. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 149.(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje koje u propisanom roku ne uplati prihod u visini od 4% na ukupan iznos naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (članak 72. stavci 3. i 4.).(2) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u društvu za osiguranje.(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje koje u propisanom roku ne dostavi mjesečno izvješće iz članka 72. stavka 5. ovoga Zakona.(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje koje u propisanom roku ne dostavi godišnje izvješće iz članka 72. stavka 6. ovoga Zakona.(5) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna za prekršaj iz stavaka 3. i 4. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u društvu za osiguranje.

Članak 150.(1) Novčanom kaznom u iznosu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja Zavodu u propisanom roku ne dostavi prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje (članak 120. stavak 3.).(2) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (članak 122. stavak 4.).(3) Novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba za prekršaj iz stavaka 1. i 2. ovoga

211

članka.(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravnoj ili fizičkoj osobi može se uz novčanu kaznu izreći i mjera zabrane obavljanja djelatnosti.

Članak 151.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, koja u propisanom roku ne dostavi Zavodu sve podatke u vezi s prijavom i odjavom osigurane osobe, radi ostvarivanja prava i obveza iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (članak 122. stavak 2.).(2) Novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 13.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obveznik podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 152.(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 250.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ugovorna zdravstvena ustanova koja nenamjenski koristi sredstva ostvarena za provođenje zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (članak 94. stavak 3. točka 4.).(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi te ugovorni zdravstveni radnik privatne prakse, odnosno izabrani doktor medicine, odnosno dentalne medicine primarne zdravstvene zaštite (članak 93. i članak 94. stavak 3. točka 4.).(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj izabrani doktor koji utvrđuje privremenu nesposobnost osiguranika protivno odredbama članka 46. ovoga Zakona, odnosno koji mijenjanjem dijagnoza bolesti osiguranika te neopravdanim zaključivanjem privremene nesposobnosti postupa protivno odredbama članka 52. ovoga Zakona radi izbjegavanja primjene stavka 2. istog članka Zakona (članak 46. stavci 2. i 4. i članak 52. stavak 1.)(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj doktor specijalist u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi koji nije uputio prijedlog za liječenje lijekom bolničkom povjerenstvu za lijekove bolničke zdravstvene ustanove (članka 21. stavak 4.).

Članak 153.Novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osigurana osoba:1. ako je svjesno prouzročila privremenu nesposobnost, ako u roku od tri dana nakon početka bolesti ne izvijesti izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite da je oboljela, odnosno u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ju je u tome onemogućio, ako namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje, ako za vrijeme privremene nesposobnosti radi, ako se bez opravdanog razloga ne odazove na poziv za liječnički pregled izabranog doktora, odnosno doktora kontrolora ili tijela Zavoda ovlaštenog za kontrolu privremene nesposobnosti, ako se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez suglasnosti izabranog doktora otputuje iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta ili ako zlorabi pravo na korištenje privremene nesposobnosti na neki drugi način (članak 53.),2. ako je ostvarila pravo na naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem prava na

212

zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a nije za to imala pravne osnove (članak 62.),3. ako koristi ispravu kojom se dokazuje status osigurane osobe na način protivan odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, odnosno zdravstvenu zaštitu ostvaruje koristeći tuđu ispravu (članak 119. stavci 3. i 6.).

16. Zakon o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, 130/10. - pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12.,112/13., 133/13., 157/13., 151/14. i 33/15.) i to:

opće odredbe (članci 1. do 9.)

ZAKON O MIROVINSKOM OSIGURANJU

 (Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj čine:1) obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti2) obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje3) dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje.

(2) Ovim Zakonom uređuje se obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti.(

3) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (SL L 014, 20. 1. 1998.).

213

Članak 2.

Osiguranicima se na načelima uzajamnosti i solidarnosti obvezno osiguravaju prava za slučaj starosti i smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine.

Članak 3.

Obvezno se osiguravaju prava na:1) starosnu mirovinu2) prijevremenu starosnu mirovinu3) invalidsku mirovinu4) privremenu invalidsku mirovinu5) obiteljsku mirovinu6) najnižu mirovinu

7) osnovnu mirovinu

8) profesionalnu rehabilitaciju

9) naknadu zbog tjelesnog oštećenja

10) naknadu putnih troškova u vezi s ostvarivanjem osiguranih prava.

Članak 4.

(1) Prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

(2) Prava iz mirovinskog osiguranja ne mogu zastarjeti, osim dospjelih a neisplaćenih mirovina i drugih novčanih davanja u slučajevima određenim zakonom.

(3) Primanja na osnovi mirovinskog osiguranja mogu biti predmet ovrhe i osiguranja u skladu sa zakonom.

Članak 5.

Ostvarivanje prava osiguranika na temelju generacijske solidarnosti provodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod).

Članak 6.

214

(1) Sredstva za mirovinsko osiguranje osiguravaju osiguranici, poslodavci, drugi obveznici doprinosa određeni zakonom i Republika Hrvatska.

(2) Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, poslodavci i Zavod stvaraju uvjete za provedbu prevencije smanjenja radne sposobnosti i djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i osiguravaju zaštitu invalida rada, vojnih invalida i drugih osiguranih osoba glede njihova osposobljavanja za rad i zapošljavanje.

Članak 7.

(1) U postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja osigurava se dvostupnost rješavanja u Zavodu, kao i sudska zaštita prava.(2) U postupku rješavanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 8.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti je dio sustava mirovinskog osiguranja u kojem se osiguranicima na načelima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj nastanka rizika starosti, smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava.

2. Osiguranik je fizička osoba koja je na osnovi radne aktivnosti (radni odnos, obavljanje djelatnosti i dr.) obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti.

3. Osigurana osoba je fizička osoba osigurana na mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti u određenim okolnostima za rizik smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja prouzročenog ozljedom na radu ili profesionalnom bolesti.

4. Mirovinski staž je skupni naziv za razdoblja provedena u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju (staž osiguranja) i razdoblja provedenih izvan osiguranja koja se pod određenim uvjetima priznaju u mirovinski staž (posebni staž).

5. Staž osiguranja s povećanim trajanjem je razdoblje provedeno u obveznom mirovinskom osiguranju koje se računa s povećanim trajanjem. Posebnim propisima su određena radna mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i osiguranici invalidne osobe kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.

6. Pridodani staž je razdoblje koje se pridodaje stvarno ostvarenom mirovinskom stažu zajedno s kojim kao ukupni mirovinski staž služi samo za određivanje invalidske ili obiteljske mirovine ako osiguranik na dan nastanka smanjenja, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti ili smrti nije navršio 60 godina života, ali ne i za ispunjenje uvjeta za ostvarivanje prava.

215

7. Mirovina (starosna, prijevremena starosna, invalidska, privremena invalidska i obiteljska) je novčano primanje iz mirovinskog osiguranja.

8. Najniža mirovina je najniže novčano primanje iz mirovinskog osiguranja koje se određuje na temelju mirovinskog staža osiguranika i aktualne vrijednosti mirovine.

9. Osnovna mirovina je novčano primanje iz mirovinskog osiguranja koje pod određenim uvjetima stječu osiguranici koji su od 1. siječnja 2002. osigurani i u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje.

10. Korisnik mirovine je osiguranik kojem je priznato pravo na mirovinu.

11. Naknada plaće zbog profesionalne rehabilitacije je novčano primanje osiguranika, odnosno osigurane osobe i u vezi s profesionalnom rehabilitacijom.

12. Naknada zbog tjelesnog oštećenja je novčano primanje iz mirovinskog osiguranja zbog tjelesnog oštećenja nastalog kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

13. Matična evidencija je skup podataka o osiguranicima, obveznicima doprinosa i korisnicima mirovina koji se obvezno vode u Zavodu.

14. Uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti su sekundarni izvori prava Europske unije koji se izravno primjenjuju u Republici Hrvatskoj, a obuhvaćaju Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako su posljednji put izmijenjene Uredbom br. 1224/2012. Radi provedbe navedenih uredbi donesen je Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.

II. VRSTE OSIGURANJA I OSIGURANE OSOBE

A. OSIGURANICI

1. Obvezno osiguranje

Članak 9.

(1) Obvezno su osigurani:

1. radnici, službenici i namještenici i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe, zaposleni na državnom području Republike Hrvatske

2. osobe izabrane ili imenovane na dužnosti u tijelima javne vlasti, jedinicama lokalne samouprave i jedinicama područne (regionalne) samouprave, ako za taj rad primaju plaću

3. osobe koje se nakon završenog školovanja nalaze na obveznom stručnom osposobljavanju za rad

216

4. osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez zasnivanja radnog odnosa, prema posebnim propisima

5. osobe zaposlene kod inozemnih organizacija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje ne uživaju diplomatski imunitet (strano predstavništvo, međunarodna organizacija i ustanova), kod inozemnih fizičkih osoba s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, ili kod diplomatskih misija i konzularnih ureda strane države te međunarodnih organizacija ili predstavništva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje uživaju diplomatski imunitet, ili u osobnoj službi kod stranih državljana, ako uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno

6. državljani trećih zemalja i osobe bez državljanstva zaposleni na državnom području Republike Hrvatske, ako pravnim propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno

7. izaslani radnici koji za poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj obavljaju poslove u drugoj državi te osobe na radu u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu

8. sezonski radnici u poljoprivredi, prema Zakona o poticanju zapošljavanja.

(2) Nezaposlene osobe obvezno su osigurane pod uvjetima i u trajanju utvrđenim propisima o zapošljavanju.

(3) Obvezno su osigurane osobe koje pružaju pomoć i njegu hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata i koje za taj rad primaju naknadu prema posebnim propisima.

4) Obvezno su osigurane osobe koje su zaposlene kod poslodavca sa sjedištem u inozemstvu, na koje se u skladu s pravnim propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske

vrste osiguranja, osigurane osobe i prava iz mirovinskog osiguranja (članci 10. do 36.)

Članak 10.

Obvezno su osigurani:

1. obrtnici i trgovci pojedinci upisani u odgovarajući registar

2. osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskog doma, fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi

217

3. vrhunski sportaši, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi

4. osobe koje su po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit

5. osobe koje obavljaju djelatnost za čije obavljanje nije propisano izdavanje odobrenja ili registracije, ali imaju obilježje samostalnosti, trajnosti i s namjerom stvaranja izvora dohotka ili dobiti i po osnovi obavljanja tih djelatnosti su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, ako nisu obvezno osigurane po drugoj osnovi i

6. osobe koje obavljaju domaću radinost ili sporedno zanimanje prema Zakonu o obrtu, ako nisu obvezno osigurane po drugoj osnovi, ili ako nisu korisnici mirovine, osim korisnika invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 11.

(1) Obvezno su osigurane osobe koje obavljaju poljoprivrednu i šumarsku djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, a upisane su u upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, odnosno u upisnik šumoposjednika u svojstvu nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, odnosno šumoposjednika i člana njegova obiteljskog domaćinstva.

(2) U smislu ovoga Zakona smatra se da osobe iz stavka 1. ovoga članka ne obavljaju poljoprivrednu i šumarsku djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje ako su obvezno osigurane po drugoj osnovi, ili ako su na redovitom školovanju, ako su starije od 65 godina života, ili ako su korisnici mirovine, osim korisnika invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona te korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti iz članka 175. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona.

Članak 12.

Obvezno su osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

Članak 13.

Obvezno su osigurani svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi ministarstvo nadležno za poslove uprave, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi.

Članak 14.

(1) Na osobni zahtjev obvezno je osiguran roditelj koji obavlja roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta, a nije obvezno osiguran po drugoj osnovi, ako je dijete hrvatski državljanin i ako roditelj i dijete imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Rođenjem sljedećeg djeteta, prije navršene prve godine života prethodnog djeteta, prestaje pravo na obvezno osiguranje po prethodno rođenom djetetu.

218

(2) Ako oba roditelja obavljaju roditeljske dužnosti prema djetetu, a nisu osigurani po drugoj osnovi, obvezno se osigurava majka djeteta, ako se roditelji drukčije ne dogovore.

(3) Obvezno je osiguran roditelj njegovatelj ili njegovatelj prema propisima o socijalnoj skrbi, za vrijeme trajanja toga statusa.

Članak 15.

(1) Na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju osobe zaposlene u inozemstvu kod međunarodnih organizacija i stranih poslodavaca ako nisu obvezno osigurane prema inozemnim propisima na koje se odnosi međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, ili ako nisu obvezno osigurane prema uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.

(2) Na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju osobe zaposlene u institucijama Europske unije, ako nisu obvezno osigurane prema propisima Europske unije.

(3) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka obvezno se osiguravaju i osobe zaposlene na državnom području Republike Hrvatske kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu, koji nemaju registriranu podružnicu u Republici Hrvatskoj.

(4) Obvezno osiguranje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uspostavlja se od dana zaposlenja, a najranije od 1. siječnja kalendarske godine u kojoj je podnesena prijava na osiguranje.

Članak 16.

(1) Obvezno su osigurani članovi posade broda u međunarodnoj plovidbi čiji je poslodavac, brodar ili kompanija domaća ili strana pravna osoba, ako uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno.

(2) Osobama iz stavka 1. ovoga članka svojstvo osiguranika priznaje se danom ukrcaja na brod, a prestaje danom iskrcaja s broda, na osnovi prijave/odjave koju podnosi poslodavac, brodar ili kompanija domaća pravna osoba, odnosno lučka kapetanija i podataka o ukrcaju i iskrcaju u pomorskoj knjižici osiguranika.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, članovima posade broda u međunarodnoj plovidbi čiji je poslodavac, brodar ili kompanija domaća ili strana pravna osoba koji s poslodavcem imaju sklopljen ugovor o radu na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brod, svojstvo osiguranika priznaje se za cijelo vrijeme trajanja ugovora.

Članak 17.

(1) Obvezno su osigurane osobe koje ostvaruju drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak na koji se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja (u daljnjem tekstu: drugi dohodak).

219

(2) Osobama iz stavka 1. ovoga članka ne osiguravaju se prava prema ovome Zakonu za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti u vezi s poslovima za koje ostvaruju druge dohotke iz stavka 1. ovoga članka.

2. Produženo osiguranje

Članak 18.

(1) Osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje mogu se osigurati na produženo osiguranje ako od prestanka obveznog osiguranja nije proteklo više od dvanaest mjeseci i ako podnesu prijavu osiguranja u tom roku.

(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka može se osigurati na produženo osiguranje za vrijeme:

1. neplaćenog dopusta

2. mirovanja radnog odnosa dok dijete ne navrši tri godine života

3. stručnog usavršavanja ili specijalizacije nakon prestanka ugovora o radu, službe, odnosno obavljanja djelatnosti

4. nezaposlenosti nakon prestanka osiguranja

5. privremenog ili sezonskog prekida obavljanja djelatnosti

6. zaposlenja u inozemstvu u međunarodnim i drugim organizacijama na osnovi međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, odnosno kod stranog poslodavca, ako za to vrijeme nije obvezno osigurana u Republici Hrvatskoj, odnosno ako uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno

7. boravka u inozemstvu kao bračni drug osiguranika na radu u inozemstvu

8. nezaposlenosti osiguranika – člana posade broda nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme.

(3) Na produženo osiguranje može se osigurati i osoba koja ima prebivalište na državnom području Republike Hrvatske za vrijeme nezaposlenosti nakon prestanka obveznog mirovinskog osiguranja u državi članici Europske unije ili u državi s kojom je sklopljen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, neovisno o tome je li prije obveznog osiguranja u inozemstvu bila osigurana u Republici Hrvatskoj.

(4) Na produženo osiguranje osigurava se osoba nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.

(5) Na produženo osiguranje osigurava se bračni drug osiguranika-profesionalnog ugovornog diplomata za vrijeme boravka u inozemstvu.

220

(6) Na produženo osiguranje može se osigurati životni partner osiguranika koji je sklopio životno partnerstvo s osobom istoga spola pod uvjetima propisanim za bračnog druga osiguranika.

(7) Pravo na produženo osiguranje prestaje i prije prestanka okolnosti iz stavka 2. i 3. ovoga članka ako dospjeli doprinosi nisu uplaćeni u roku od tri mjeseca od dana dospijeća.

B. OSOBE OSIGURANE U ODREĐENIM OKOLNOSTIMA

Članak 19.

(1) Za slučaj smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja nastalih zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti osigurani su:

1. učenici i studenti na preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju ili integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju ili specijalističkom diplomskom stručnom studiju, kao i studenti na preddiplomskom sveučilišnom studiju ili stručnom studiju za vrijeme praktične nastave, za vrijeme stručne prakse kod poslodavca, odnosno za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju učenika i redovitih studenata

2. nezaposleni za vrijeme stručnog osposobljavanja ili profesionalne rehabilitacije na koje ih je uputila nadležna služba zapošljavanja

3. osobe koje obavljaju određene poslove za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, rada za opće dobro sukladno posebnom propisu, primjene sigurnosnih mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti, kao i odgojnih mjera.

(2) Odredbe stavka 1. točke 1. ovoga članka primjenjuju se i na državljane država članica Europske unije koji se nalaze na školovanju u Republici Hrvatskoj te na državljane trećih zemalja pod uvjetom uzajamnosti.

Članak 20.

(1) Za slučaj smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja nastalih zbog ozljede na radu osigurane su osobe koje su ozlijeđene na teritoriju Republike Hrvatske:

1. sudjelujući u spašavanju ili obrani od elementarnih nepogoda, kao što su požar, poplava, potres i ostale nepogode uzrokovane višom silom, ili u spašavanju života građana, ili radi otklanjanja materijalne štete koja prijeti imovini

2. članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava sudjelujući u gašenju požara, spašavanju ljudi i imovine ugrožene požarom i drugim elementarnim nepogodama, pri odlasku na vježbu i na povratku s vježbe, kao i za vrijeme obučavanja koje organizira vatrogasno društvo

3. prigodom obavljanja dužnosti građana u obrani, u skladu s propisima o obrani.

221

(2) Ozljedom na radu smatra se i bolest koja nastane izravno i isključivo kao posljedica obavljanja poslova iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 21.

Za slučaj smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja nastalih zbog ozljede na radu, osigurane su osobe koje na zahtjev državnih tijela pruže pomoć tim tijelima i tom se prigodom ozlijede ili razbole.

C. ČLANOVI OBITELJI OSIGURANIKA

Članak 22.

(1) U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to:

1. udovica, odnosno udovac

2. razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje

3. djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena

4. pastorčad koju je osiguranik uzdržavao

5. unučad koju je osiguranik uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu

6. roditelji – otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao

7. djeca bez roditelja – braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu.

(2) Članovi obitelji iz stavka 1. ovoga članka osigurani su za slučaj smrti osoba iz članaka 19. do 21. ovoga Zakona ako je smrt tih osoba nastala zbog ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, dok su obavljale poslove pod okolnostima iz članaka 19. do 21. ovoga Zakona.

(3) Pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

  

Članak 22.a

222

(1) U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine koji je sklopio životno partnerstvo s osobom istoga spola, osim osoba iz članka 22. ovoga Zakona, osigurani su i članovi njegove obitelji, i to:1. životni partner2. dijete nad kojim ostvaruje partnersku skrb3. dijete preminulog životnog partnera kojeg je osiguranik uzdržavao u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa o životnom partnerstvu osoba istog spola4. životni partner roditelja osiguranika kojeg je osiguranik uzdržavao u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa o životnom partnerstvu osoba istog spola.(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine koji nije sklopio životno partnerstvo s osobom istoga spola pred nadležnim tijelom – neformalno životno partnerstvo ako je ta zajednica do smrti korisnika trajala najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva i ako je postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazano pred nadležnim sudom u izvanparničnom postupku.

Članak 23.

(1) Smatra se da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji:

1. ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje, jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu ili

2. ako član obitelji nije živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje prema točki 1. ovoga stavka, a umrli osiguranik odnosno korisnik mirovine redovito mu je osiguravao sredstva za uzdržavanje u prosječnoj svoti od najmanje 80% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu.

(2) Pravo na obiteljsku mirovinu ostvarenu prema stavku 1. ovoga članka prestaje kada prihodi korisnika mirovine premaše svotu iz stavka 1. ovoga članka.

III. MIROVINSKI STAŽ

Članak 24.

Mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje:

1. provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona

2. navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

223

1. Staž osiguranja

Članak 25.

U staž osiguranja računa se razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju.

Članak 26.

(1) Osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona staž osiguranja utvrđuje se na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.

(2) Plaćene doprinose za mirovinsko osiguranje do 31. prosinca 2002. utvrđuje Zavod u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona.

(3) Način utvrđivanja staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje utvrđuje pravilnikom ministar nadležan za mirovinski sustav, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za financije.

Članak 27.

(1) U staž osiguranja računa se razdoblje provedeno u zaposlenju s punim radnim vremenom prema propisima o radu, odnosno posebnim propisima.

(2) Kao razdoblje provedeno u zaposlenju s punim radnim vremenom smatra se i razdoblje koje u zaposlenju s radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena provedu:

1. zaposleni roditelj koji radi s polovicom punoga radnog vremena nakon isteka obveznoga rodiljnog dopusta, kao i u slučaju rada sa skraćenim radnim vremenom zbog pojačane brige i njege djeteta prema posebnim propisima

2. roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju koji radi s polovicom punoga radnog vremena

3. radnici koji rade sa skraćenim radnim vremenom prema posebnim propisima.

(3) U staž osiguranja računa se i razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom, u trajanju koje odgovara ukupnom broju sati takva rada ostvarenog za pojedine godine, obračunatih na puno radno vrijeme.

(4) Odredbe stavaka 1. do 3. ovoga članka primjenjuju se i kad je radno vrijeme ostvareno u zaposlenju kod dva ili više poslodavaca.

(5) Razdoblje provedeno u zaposlenju na sezonskim poslovima na kojima je ostvaren veći broj sati od punoga radnog vremena računa se u trajanju preračunatom na puno radno vrijeme.

(6) Korisnicima invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona u staž osiguranja računa se razdoblje provedeno u zaposlenju s

224

najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične stručne spreme koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, kao da su proveli na radu puno radno vrijeme.

(7) Staž osiguranja iz stavaka 1. do 6. ovoga članka priznaje se u staž osiguranja u trajanju od najviše dvanaest mjeseci za pojedinu kalendarsku godinu.(8) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za ispunjenje uvjeta mirovinskog staža za stjecanje prava iz članaka 33. i 34., članka 45. stavka 3., članka 56. stavaka 1. i 2., članka 57., članka 65. stavka 1., članka 180. stavka 1. i članka 182. ovoga Zakona, razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom smatra se razdobljem provedenim u zaposlenju s punim radnim vremenom.

Članak 28.

U staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo:

1. koristeći naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, nakon prestanka zaposlenja ili drugog rada na osnovi kojega je bio osiguran

2. na profesionalnoj rehabilitaciji na koju je bio upućen kao invalid rada ili kao vojni invalid, kao slijepa osoba, osoba oboljela od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, reumatoidnog artritisa, gluha osoba ili kao civilni invalid rata i osoba kod koje postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne može samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica, bez obzira na to je li prije toga bio osiguran

3. koristeći se naknadom plaće u vezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju.

Članak 29.

U staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo izvan zaposlenja na osnovi kojega je bio osiguran, i to:

1. za koje je primao plaću, odnosno naknadu plaće prema posebnim propisima

2. za koje je ostvario pravo na mirovinsko osiguranje, u skladu s propisima o zapošljavanju

3. obavljanja roditeljske dužnosti iz članka 14. ovoga Zakona.

Članak 30.

(1) U staž osiguranja računa se i razdoblje u kojem su isplaćeni drugi dohoci za koje su plaćeni doprinosi prema članku 17. ovoga Zakona.

(2) U staž osiguranja računa se i razdoblje za koje je utvrđena godišnja osnovica po osnovi obavljanja druge djelatnosti na koji se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja.

225

(3) Staž osiguranja utvrđuje se za svaku kalendarsku godinu tako da se osnovica prema dohocima i/ili primicima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na koju su obračunati i uplaćeni doprinosi podijeli s prosječnom mjesečnom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u istoj godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

(4) Ako doprinosi nisu u cijelosti uplaćeni u godini u kojoj je ostvaren drugi dohodak i /ili primitak po osnovi obavljanja djelatnosti već kasnije, staž osiguranja utvrđuje se za kalendarsku godinu u kojoj je ostvaren drugi dohodak u odnosu na prosječnu mjesečnu plaću iz te godine.

Članak 31.

(1) Staž osiguranja ostvaren po svim osnovama osiguranja prema ovome Zakonu računa se najviše dvanaest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

(2) Pri izračunu ukupnog mirovinskog staža pojedina razdoblja navršena u mjesecima i danima zbrajaju se tako da dvanaest mjeseci čini jednu godinu, a 30 dana čini jedan mjesec.

2. Pridodani staž

Članak 32.

(1) Pridodani staž je razdoblje koje se pridodaje prigodom određivanja invalidske mirovine i obiteljske mirovine ako osiguranik nije navršio 60 godina života.

(2) Pridodani staž počinje:

1. kod invalidske mirovine – na dan nastanka smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti

2. kod obiteljske mirovine – na dan smrti osiguranika.

(3) Trajanje pridodanoga staža računa se tako da se za razdoblja u kojima osiguranik nije ostvario staž osiguranja pribroje razdoblja do navršene 55. godine života osiguranika u trajanju od dvije trećine, a nakon 55. do navršene 60. godine života osiguranika u trajanju od jedne polovine.

(4) Ako je osiguranik bio osiguran u državi članici Europske unije ili državi s kojom je sklopljen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, pridodani se staž određuje razmjerno udjelu mirovinskog staža koji se računa prema ovome Zakonu i ukupnoga mirovinskog staža obračunatog pribrajanjem staža iz odnosne države, a u skladu s uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju s tom državom.

IV. PRAVA IZ MIROVINSKOG OSIGURANJA

1. Starosna mirovina

Članak 33.

226

(1) Pravo na starosnu mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2030. ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

(2) Pravo na starosnu mirovinu osiguranik ima s navršenih 15 godina mirovinskog staža i

– u 2031. godini – 65 godina i 3 mjeseca života

– u 2032. godini – 65 godina i 6 mjeseci života

– u 2033. godini – 65 godina i 9 mjeseci života

– u 2034. godini – 66 godina

– u 2035. godini – 66 godina i 3 mjeseca života

– u 2036. godini – 66 godina i 6 mjeseci života

– u 2037. godini – 66 godina i 9 mjeseci života.

(3) Pravo na starosnu mirovinu od 1. siječnja 2038. ima osiguranik kada navrši 67 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

2. Prijevremena starosna mirovina

Članak 34.

(1) Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2030. ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.

(2) Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik ima s navršenih 35 godina mirovinskog staža i:

– u 2031. godini – 60 godina i 3 mjeseca života

– u 2032. godini – 60 godina i 6 mjeseci života

– u 2033. godini – 60 godina i 9 mjeseci života

– u 2034. godini – 61 godinu

– u 2035. godini – 61 godinu i 3 mjeseca života

– u 2036. godini – 61 godinu i 6 mjeseci života

– u 2037. godini – 61 godinu i 9 mjeseci života.

(3) Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 1. siječnja 2038. ima osiguranik kada navrši 62 godine života i 35 godina mirovinskog staža.

227

3. Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika

Članak 35.

 

(1) Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja.(2) Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika iz stavka 1. ovoga članka ne može steći osiguranik koji je navršio životnu dob iz članka 33., odnosno članka 180. ovoga Zakona.

4. Prijevremena starosna mirovina zbog stečaja poslodavca

Članak 36.

(1) Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema uvjetima iz članka 34. ovoga Zakona ima osiguranik koji je nakon prestanka osiguranja prouzročenog stečajem, neposredno prije ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu iz članka 34. i članka 182. ovoga Zakona proveo u neprekidnom trajanju najmanje dvije godine kao nezaposlena osoba prijavljena službi nadležnoj za zapošljavanje.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka pripada najranije s danom ispunjenja uvjeta ako se osiguranik s tim danom odjavi iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje.

(3) Zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu iz ovoga članka podnosi se od dana ispunjenja prvih uvjeta iz članka 34. ovoga Zakona.

(4) Prijevremena starosna mirovina iz stavka 1. ovoga članka određuje se uz primjenu polaznog faktora 1,0.

financiranje – doprinosi (članci 136., 140. i 146.)

Članak 136.

(1) Rješenje kojim je utvrđeno svojstvo osiguranika i mirovinski staž podliježe reviziji.

(2) Reviziju obavlja središnja ustrojstvena jedinica Zavoda.

(3) Revizija rješenja iz stavka 1. ovoga članka odgađa njihovo izvršenje.

Članak 137.

(1) Ako je protiv rješenja u prvom stupnju izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.

228

(2) Ako se revizija rješenja, protiv kojega nije izjavljena žalba, ne obavi u roku od tri mjeseca od dana isteka roka za žalbu, smatra se da je revizija obavljena i da je na rješenje dana suglasnost.

Članak 138.

(1) U reviziji se može na rješenje dati suglasnost, izmijeniti ga ili poništiti.

(2) Područna ustrojstvena jedinica Zavoda, čije je rješenje u reviziji poništeno, donosi novo rješenje, držeći se pravnog shvaćanja i primjedbi iznesenih u rješenju kojim je to rješenje poništeno.

(3) Novo rješenje iz stavka 2. ovoga članka podliježe reviziji u kojoj se ispituje je li ono u skladu s razlozima zbog kojih je prijašnje rješenje poništeno.

(4) Rješenje kojim je u reviziji izmijenjeno rješenje područne ustrojstvene jedinice Zavoda, ima svojstvo upravnog akta protiv kojega se može pokrenuti upravni spor.

(5) Upravni spor ne može se voditi protiv rješenja donesenog u reviziji, odnosno u povodu žalbe ako je s tim rješenjem rješenje doneseno u prvom stupnju poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.

Članak 139.

(1) Pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

(2) Novo rješenje donijet će se i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište.

(3) Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

Članak 140.

(1) Zahtjevi i ostali podnesci, rješenja, potvrde i druge isprave u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, kao i tužbe te sudske odluke u postupku u upravnim sporovima oslobođeni su od plaćanja upravnih i sudskih pristojbi.

229

(2) Na zahtjev pravnih ili fizičkih osoba Zavod može, u skladu s propisima o zaštiti podataka, dati podatke iz evidencija koje vodi uz naplatu troškova vezanih za davanje tih podataka. Visina troškova utvrđuje se općim aktom Zavoda. Članak 140.a

(1) Isprave koje Zavod izdaje u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku smatraju se javnim ispravama.(2) U postupku dokazivanja mikrofilmska preslika isprave i preslika nastala digitalizacijom isprave (digitalne preslike), kao i reprodukcija mikrofilmske preslike i digitalne preslike isprave izjednačava se s ispravom iz stavka 1. ovoga članka ako je takvu mikrofilmsku presliku, digitalnu presliku isprave, odnosno reprodukciju tih preslika izdao Zavod u granicama svoje nadležnosti.(3) Dopušteno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj preslici isprave ili digitalnoj preslici isprave, kao i reprodukciji tih preslika činjenice neistinito potvrđene, ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska preslika, digitalna preslika isprave ili reprodukcija tih preslika neispravno sastavljena.(4) Dopušteno je dokazivati da mikrofilmska preslika ili digitalna preslika isprave, odnosno reprodukcija tih preslika nije vjerna izvorniku isprave.(5) Mikrofilmska preslika isprave i digitalna preslika isprave, kao i reprodukcija tih preslika, koje je na propisan način izdao Zavod u granicama svoje nadležnosti, imaju u upravnom postupku i drugim postupcima pred nadležnim tijelima i na sudu dokaznu vrijednost izvornika isprave za rješavanje stvari o kojoj se vodi postupak.VII. USTROJSTVO ZAVODA

Članak 141.

(1) Zavod je javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno.

(2) Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i Statutom.

(3) Sjedište Zavoda je u Zagrebu.

Članak 142.

(1) Rad Zavoda je javan.

(2) Zavod o svom radu najmanje jedanput godišnje izvješćuje Hrvatski sabor.

Članak 143.

(1) Zavod obavlja poslove iz svoje djelatnosti u sljedećim ustrojstvenim jedinicama:

– središnjoj ustrojstvenoj jedinici

– područnim ustrojstvenim jedinicama.

230

(2) Središnja ustrojstvena jedinica Zavoda je Središnja služba, sa sjedištem u Zagrebu.

Članak 144.

(1) Statut Zavoda donosi Upravno vijeće, a potvrđuje ga Vlada Republike Hrvatske.

(2) Statutom Zavoda uređuje se osobito:

– djelokrug i naziv ustrojstvenih jedinica

– prava, obveze i odgovornosti tijela upravljanja

– obavljanje stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova

– i druga pitanja propisana zakonom bitna za rad Zavoda.

(3) Statut i drugi opći akti Zavoda kojima se uređuju prava i obveze osiguranika i korisnika prava objavljuju se u »Narodnim novinama«.

Članak 145.

(1) Zavod ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja.

(2) Zavod obavlja sljedeće poslove:

1. poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti

2. osigurava provedbu uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju

3. osigurava zakonitost ostvarivanja prava osiguranih osoba, te im pruža stručnu pomoć pri ostvarivanju prava

4. provodi politiku razvitka i unapređivanja mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti

5. obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.

(3) Zavod može ugovoriti s tijelom državne uprave, jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave te Hrvatskom poštom da za Zavod obavljaju poslove savjetovanja i informiranja stranaka, zaprimanja, izdavanja i kompletiranja dokumentacije u vezi s rješavanjem o pravima iz mirovinskog osiguranja.

Članak 146.

231

(1) Zavodom upravlja Upravno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona, Statuta i drugih općih akata Zavoda.

(2) Upravno vijeće čini devet članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, i to:

1. četiri člana na prijedlog ministra nadležnog za mirovinski sustav

2. dva člana na prijedlog udruga umirovljenika

3. jednog člana na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća iz redova sindikata

4. jednog člana na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća iz redova poslodavaca

5. jednog člana predstavnika radnika Zavoda.

(3) Predsjednika Upravnog vijeća biraju članovi Upravnog vijeća iz redova članova Upravnog vijeća iz stavka 2. točke 1. ovoga članka.

(4) Mandat članova Upravnog vijeća traje četiri godine.

(5) Djelokrug, ovlaštenja i odgovornost Upravnog vijeća utvrđuje se Statutom Zavoda.

kazne (članci 168. do 170.)

Članak 168.

(1) Pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate.

(3) Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

Članak 169.

(1) Ako se radi povrata nepripadne isplate, kamata ili troškova naplate vodi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

(2) Tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate prekida se svakom službenom radnjom Zavoda usmjerenom na utvrđivanje ili povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate, koja je dostavljena obvezniku povrata na znanje.

232

(3) Nakon poduzetih radnji iz stavka 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

Članak 170.

Na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.