G L A S N I KZA STALEŠKA I ZDRAVSTVENA PITANJA

P rilog „liječničkog Vjesnika”

1932 . O K T O B A R Broj 10.

O nadriliječništvu.Dr. Vladimir B a z a l a , Zagreb*

II.U staleškom Glasniku br. 3. 1929. dali smo — u obliku jednog radio-predavanja —

kratki pregled o nadriliječništvu kod nas i u stranim državama. Pitanje zahtijeva da se njime ponovno pozabavimo — ovaj put malo opširnije, u našem staleškom Glasniku — prvo, radi sve veće proširenosti i rasprostranjenosti nadriliječništva, drugo, radi toga, što ono zadire u današnje doba vrlo žestoko u vitalnu egzistenciju liječnika, a treće i radi toga, što je zdravstveni napredak naroda nemoguć dok dalje potraje stanje kakovo je danas.

Nesumnjivo je, da je tretiranje pitanja o nadriliječništvu vrlo delikatno i da se naši nazori o njemu kose s mentalitetom javnosti. Ponajprije se svako ovakovo tretiranje ko­mentira kao borba protiv „konkurencije“, a ovakova parola često u širokoj javnosti upa-ljuje, a drugo je i to, da je narod tendencijoznim odgojem protiv pojedinih staleža — na­ročito protiv „gulikoža-liječnika“ — sistematski i odozgo i odozdo odgajan za neki liječniku neskloni stav i tim je bezobzirnim načinom raskinut onaj tradicijonalni, poslovični, srdačni i uski kontakt prijašnjeg bolesnika sa starim liječnikom.

A ne valja napokon zaboraviti ni to, da se i sa strane javnosti i u našim časopisimastaležu — kakogod je to teško priznati — često s pravom predbacuje, da i u našim redovima ima „nadriliječnika“. Metode reklame i anonse, prikriveni ortakluk s nadriliječ- ničkim licima i slične veze, rad u javnosti i djelovanje u društvu — danas je daleko različno od prijašnjeg ponašanja liječnika i često, prečesto naliči na metode, koje se s liječ­ničkom etikom ne mogu spojiti. Veća konkurencija, obilje liječnika u gradovima i sve manja kolegijalnost djeluju razorno na sam stalež, a to javnost vidi, krivo komentira i staležu zamjera nazadovanje.

Tko je nadriliječnik?Nadriliječnika ima više vrsti. To su:1. ličnosti, koje nemaju za liječenje nikakove kvalifikacije. To su osobe, koje nemaju

za liječenje ljudi potrebne stručne spreme, niti odgovarajuće naobrazbe, niti su svršile za liječenje ljudi propisanog školovanja, a liječe ljude u vidu zanata, za novac ili nagradu i javljaju se ljudima preko javnih glasila, usmenom predajom ili na koji drugi način da znadu liječiti, stavljajući im svoje „znanje“ na uslugu. Ove ličnosti vrše liječenje savjeti­ma, davanjem lijekova ili poduzimanjem liječničkih intervencija. Oni za svoj rad primaju nagradu, ali je svejedno, da li u novcu, naravi ili na koji drugi način, pa ne mijenja ništa na stvari ni to, da li oni nagradu traže ili primaju honorar kao milostinju ili koliko im tko dade. Pri tom je svejedno da li ubranu nagradu upotrebljuju za sebe ili u koju drugu svrhu, pa i u „dobrotvorne svrhe“, a irelevantno je i to, da li se osim nadriliječ­ništva bave i kojim drugim poštenijim zanatom, od kojeg žive ili bi mogli živjeti.

2. osobe koje imaju zakonsku dozvolu za vršenje jednog, određenog, zakonom pri­znatog liječničkog, zubotehničkog, bolničarskog, babičkog, dispanzerskog, apotekarskog ili si. posla, ali granice ove dozvole prekoračuju time, što vrše specijalne poslove i po­duzimaju intervencije, koje im zakonom i njihovim propisima nijesu dopušteni, dapače su im po zakonu zabranjeni.

3. najzad su to lica, koja ne liječe lično, ali pripravljaju i među publiku rasturavaju i u javnosti preporučuju i reklamiraju lijekove protiv izvjesnih, specijalnih bolesti (radio-

* Vidi I. dio u 3. br. Glasnika g. 1929.

300

balzamik, vedomin, ferrodovim, hudoviscin, kina-lamiko, sigmargil, stomatin, tussilago itd.) i na taj način „liječe“ ljudstvo.

Ovamo spadaju i sredstva za pobačaj i anticoncipientia, sredstva za jačanje i po­mlađivanje, debljanje i mršavljenje kao i sva sredstva za liječenje ljudi, odraslih i djece, koja se raspačavaju bez znanstvene podloge ili i hotice daju krivi podaci ili koja zavaravaju reklamom o postanku, djelovanju i uspjesima liječenja, pozivajući se na uvažena imena i lica iz znanstvenoga svijeta i društva. Isto vrijedi i za sve zahvale, pohvale i preporuke o lijekovima od trećih osoba, kojima je lijek navodno pomogao. Indirektno spadaju ova­mo kao nadriliječništvo svoje vrsti i upute, koje bolesnik dobije upakovane u specijalite­tima, ako sadrže popis bolesti protiv kojih se uzima ili na koji način djeluje dotični spe­cijalitet ili slične oznake.

Prema tome se nadriliječnikom ne može smatrati onaj, tko u dobroj namjeri pruži bližnjemu prvu pomoć, kao što ni majka, koja djetetu poveže prst, ako se ono poreže. Posebno mjesto zauzima kod nas i p u č k a medicina, — posve neistraženo i nepoznato polje medicine, koja sadrži vrlo dobrih i korisnih metoda i lijekova. Nadriliječništvom po­staje — danas — kad se njom neuki bavi iz zanata. Pučka medicina sadrži više puta sredstva, koja su možda dobra i korisna, no ona sadrži i takova, koja su upravo pogubna, po život i zdravlje opasna, zabranjena a često i odvratna. Uz mnogo dobrih savjeta i mnogo istine, te dobrih narodnih lijekova, pogotovo iz biljnog carstva ima još i danas liječenja izmetinama domaćih životinja, mokraćom i sličnim glupostima. Trebalo je već odavna istraživanju pučke, narodne medicine posvetiti veću brigu, a što je do sada zane­mareno sa naše strane, a pogotovo sa strane vlasti i odgovornih faktora morat će se skoro nadoknaditi. I vrijeme je već! No o pučkoj medicini ovdje nije riječ.

Djela i m etode.Po svom zanatu, načinu rada i metodama mogu se u glavnom nadriliječnici podije­

liti u četiri grupe:U prvu grupu dolaze lica, koja se bave vršenjem k r i m i n a l n i h d j e l a na pr. iza-

vanjem pobačaja (trljanjem, mazanjem, upotrebom primitivnih instrumenata, na pr. vretenom, kojim bodu matericu da izazovu kontrakcije i takovih instrumenata, koji su određeni za druge svrhe na pr. kateterom za puštanje mokraće, kojim ruju po materici da izazovu krvarenje od odlupljenog ploda ili uporabom kojekakovih unutarnjih sredstava), ili davanjem sred­stava protiv zanošenja (prstena, karika, raznih pogibeljnih sredstava, tvrdih predmeta ili čvrstih niti, koja dolaze u matericu ili lijekova za umetanje u rodnicu, ispiranja i si.).

U drugu grupu dolaze oni, koji nepovlasno liječe r a z n e b o l e s t i travama i lijekovima.U treću grupu dolaze lica, koja liječe povrede kostiju, iščašenja, kostolome, vade

kamence, operiraju mrenu, vade zube, poštaju krv, elektriziraju, masiraju i vrše slične o p e r a t i v n e , i n s t r u m e n t a l n e i m a n u a l n e p o t h v a t e .

U četvrtoj su grupi oni, koji liječe v r a č a n j e m , g a t a n j e m , m o l i t v a m a , z a p i ­s i m a i s l i č n i m n a č i n o m .

Zakonske odredbe.Upoznavanje nekih zakona o dozvoli liječenja i nadriliječništvu nije na odmet.U § 343 i 344 austrijskog zakonika od 27. V. 1842 navedeno je: „Tko bez liječ­

ničke naobrazbe i bez zakonske dozvole za liječenje ljudi vrši liječenje od zanata kao liječnik ili ranarnik ili se bavi primjenom animalnog ili životnog magnetizma ili upotreb- Ijuje uspavljujuće pare, kriv je i kaznit će se zatvorom a u slučaju da iz njegove krivnje nastupi smrt čovjeka, kaznit će se po § 335“. Kasnije se odredbom od 30. IX. 1857. i 27. V. 1887. ova kazna protegnula i na osobe, koje ne vrše nadriliječništvo tek od zanata nego na svakoga, tko nema za liječenje dozvolu, a već sam čin je kažnjiv, pa ne treba dokaza o neuspjehu liječenja, neznanju, nemarnosti ili nehatu.

U Francuskoj postoji zabrana nadriliječništva još od 1301. god., a ta je provedena i u zakoniku Louisa XIV. od 18. III. 1707. Revolucija je dakako uvela slobodu liječenja i 18. VIII. 1792. ukinula zabranu o nadriliječništvu, ali su se zle posljedice brzo pokazale i već 10. III. 1803. zaključuje corps législatif zabranu liječenja ljudi svakom, tko nije apro-biran. I zakon od 30. XI. 1892. ima ovu odredbu.

U Italiji postoji zakon o nadriliječništvu još iz god. 1140. od kralja Rogera odApulije i Sicilije. Zajednički zakonik za ujedinjenu Italiju od 5. X. 1887. ga također sa­drži, a tako i shodne odredbe od 22. XII. 1888.

Po belgijskim zakonima od 1853. i 1878. god. kažnjava se nadriliječnik i ako liječi bez nagrade i iz puke „ljubavi bližnjemu“, ako mu se samo može bavljenje kod tog posla dokazati.

301

U Nizozemskoj postoje zakoni od 1865. i 1881., a također i u Skandinavskim zemlja­ma. U Rumunjskoj od 1893., u Grčkoj od 1833., u Turskoj od 1861.

U zakoniku cara Karla V. od god. 1532. za cijelo njemačko-rimsko carstvo nema doduše zabrane o nadriliječništvu, ali se određuje kazna za liječnika, koji uslijed neznanja ili nemarnosti skrivi smrt čovjeka, a isto tako za one lakoumne ljude, koji se uslobode vršiti liječenje ljudi a da se nijesu u tom temeljito izučili. Najstarije njemačke zabrane nadriliječništva nalazimo u g r a d s k i m i z e m a l j s k i m odredbama i zakonima. Ta zabrana nadriliječništva nalazi se na pr. u odluci grofa Eberharda od Württemberga 1477., koji određuje da liječiti smiju samo lica, koje tom poslu pripusti univerza u Tübingenu. I reformacija univerze u Heidelbergu od g. 1558. imade istu odredbu. Gradske su odredbe određivale da pravo liječenja i vršenja prakse imadu samo lica, koja su od grada apro- birana a zabranjivale su i kažnjavale nadriliječništvo. Iz gradskih odredaba prešle su odredbe o zabrani nadriliječništva u zemaljske zdravstvene odredbe 17. i 18. stoljeća. Tu se „empiriđ et medicastri“, „Winkel-, Versuchs-, Stümper- und Afterärzte“, „Störer und Quacksalber“ smatraju kao štetočine, koje treba nesmiljeno, osjetljivo i oštro kazniti. Specijalne zabrane u 18. i 19. stoljeću ima o tom Baden, Hessen, Preussen, Sachsen i Württemberg. Pruski zakon je jedan od prvih, koji razlikuje nadriliječništvo od zanata; § 702: nitko ne smije bez odobrenja države i bez aprobacije iz liječenja rana, vanjskih i unutrašnjih bolesti ili porodništva učiniti zanat uz prijetnju globe i zatvora“. Kasniji zakonici bavarski (1813.), saski (1838.), würtemberSki (1839.), badenski (1845.) i pruski (1851.) sadrže iste odredbe. Zajednički njemački nacrt zakonika iz god. 1869. također je sadržavao odnosne članove0 aprobaciji liječnika i zabrani nadriliječništva. Taj je zakonik dapače u prvom čitanju primljen, kad najednom u drugoj sjednici 10. IV. 1869. zastupnici Wiegard, v. Henning i Loewe podnesoše navodni dopis berlinskog medicinskog društva, u kojemu se tražila sloboda liječenja (Kurierfreiheit), a skučenje ove slobode smatralo forsiranjem i nepravednim povlašćivanjem jednog staleža, kao što je liječnički te skučenjem slobode i slobodne volje građana. Usprkos vladinog nastojanja, da provede svoj nacrt — a u tom je bila u trećem čitanju poduprta od vrhovnog zakonodavnog zdravstvenog savjeta — parlamenat je uzakonio slobodu liječenja, koja u Njemačkoj još danas postoji. Tek kasnije se ispostavilo, da je akt berlinskog liječničkog društva mistifikacija, a potpisi Virchow-a, Hirsch-a, Langenbecka1 G rä fe -a da su fa ls if ik ati!

U Engleskoj od davnine postoji sloboda liječenja, pa na tom polju nije ni zakon od2. VIII. 1858. ništa promijenio, a konzervatizam je u Engleskoj tako raširen, da kraj najstarijih ceremonija s perikama i staromodnim kostimima, već davno zastarjelih zakona, preživjelih običaja i upravo smiješnih odredaba nitko živ ne će danas Engleze nagovoriti, da u pitanju liječenja zauzmu novije, bolje i narodu korisnije stanovište. Ta, Engleska nema ni odredbe0 mnogo modernijim i svakodnevnim pitanjima (na pr. o kinematografima) a kamo li da će svoj konzervatizam mijenjati u tako beznačajnim pitanjima kao što je — liječenje čovjeka!

Švicarska imade zabranu o nadriliječništvu u svim kantonima osim u Appenzell- Ausserrhoden i Graubünden; ovdje dakako u tolikoj mjeri, da na 55.000 stanovnika jednoga Kantona dolazi 84 nadriliječnika.

Od evropskih država, dakle, samo Njemačka i Engleska, a djelomično i Švicarska imaju slobodu liječenja, a sve ostale države stroge zakone o nadriliječništvu.

Naš krivični zakonik je vrlo strog i u čl. 262 glasi:„Tko neimajući stručne spreme liječi bolesnike u vidu zanata ili za nagradu kaznit

će se zatvorom do pet godina.Tko se bespravno izdaje za liječnika i liječi bolesnike kaznit će se strogim zatvorom

1 novčanom globom.Ako se od toga liječenja bolest toliko pogoršala, da život dođe u opasnost ili bolesnik

umre, učinilac će se kazniti robijom do 10 godina“.Od azijskih zemalja ima Kina još od 1644. god. zakon o nadriliječništvu, ali Perzija

ga nema. Od kulturnijih afričkih zemalja nema ga Abesinija, Uganda, Sansibar, Marokoi Somali zemlja.

Nadriliječništvo u Americi.Nešto različita je situacija u Americi. Tamo naime — izuzev državu New-York —

naslov „doktora“ nije zaštićen i može se dobiti ne samo na univerzi, nego i u raznim večernjim školama i tečajevima, dapače i pismeno. Ne zahtjeva se ni naobrazba, a često niti predznanje. Treba samo masno platiti. Izdavati se za „liječnika“ i tako liječiti ljude i u Americi je strogo kažnjivo. New-York ima od 1760., a ostala Amerika od 1840. stroge

302

zakone o nadriliječništvu, ali je pojam nadriliječništva tamo znatno različan od našega. Tako na pr: na liječenje bolesnika u U. S. A. ima pravo osim zvanično izučenih liječ­nika još prilično velik broj takovih, koji su po našim zakonima tipični kurfušeri. Oni se za svoj zanat izučavaju u posebnim, od države priznatim školama, institutima, college-ima, akademijama ili univerzama, polažu službene ispite pred državnim komisijama i dobivaju za svoj specijalni zanat diplome. Oni se nazivaju osteopati, hiropraktici, eklektici, mehano- terapeuti, magnetopati, naturopati i t. d. Unutar svoje „limited license“ oni ne potpadaju pod zakone o kurfušeriji, ne smiju se potpisivati sa doktor medicine ili liječnik (physician, surgeon), ali se rado nazivaju Dr. osteopatije, „profesor“ naturopatije i t. d. Ne smiju pre­pisivati lijekove ni recepte, a niti se služiti instrumentalnom hirurgijom. Može se dakle reći, da u Americi postoji velik broj ljudi raznih vrsti, koje mi ubrajamo u kurfušere, ali su oni ondje zakonom priznati liječnici (medical practitioners), koji stiču svoju naobrazbu u državno priznatima nadriliječničkim školama.

K ovima ima se još pribrojiti i velika masa po našim pojmovima posve opasne orga­nizacije „Christian sc ience“, koja je god. 1821. utemeljena od Marije Baker Eddy, a čiji odabranici imaju naslov „praktični liječnik kršćanske znanosti“. Ova organizacija kao i slične sekte liječe samo molitvama. Vrlo opasno nadriliječništvo !

U Americi je prema tome dopuštena, a u kulturnom starom svijetu dakako zabra­njena o s t e o p a t i j a , od dr. A n d r e w S t i l l - a (rođen 1828.) izmišljena švindlarija, koja nauča, da se navodno u hrptenici očituje cijela bolest, pa se ispitivanjem hrptenice može doći do dijagnoze, a liječenjem hrptenice dakako i sve bolesti ukloniti. Liječenje, koje se ne osniva nikada na medikamentima, korigira osteopatske poremetnje mehaničkim ma­nipulacijama, uklanja spazme mišica i bolne tačke. Sve se bolesti liječe na isti način, dapače i infekcijozne(l), pa izolacija ovakovih bolesnika, što je današnjoj medicini prvi i najvažniji uvjet za uspješno suzbijanje epidemija, nije potrebna. No najglavnije je ovo: Osteopatija se ne može učiti iz knjiga, već samo u školi uvježbanog i priznatog osteo­pata. Dakle učenje medicine kao u starom i srednjem vijeku, ali za skup novac!

Osteopatiji je slična hiropraktika, od D. D. P a l m e r-a, također u Americi otkrivena, na glupost graničuća metoda liječenja lupanjem i boksu sličnim manipulacijama na hrpte­nici. Tečaj traje 18 mjeseci, te se postižu 2 vrste doktorata: hiropraktike i filozofije hiropraktike. Sam P a l m e r nije izučio niti pučku školu.

Nešto slična utemeljio je 1922 god. A b r a m s pod imenom s p o n d i l o t e r a p i j a . Učio je, da su bolesti posljedica smalaksalih refleksa i da možemo rad hrptenjače pobu­diti udarcima čekića. Da bude stvar kompliciranija, konstruirao je „elektronski aparat“ za raspoznavanje bolesti i „osciloklast“ za njihovo liječenje, uz to je razvio teoriju o elektron­skim vibracijama tijela, koje su tako uređene, da možemo iz njih upoznati narodnost, vjeru i bolesti pojedinca. Osciloklast se nije prodavao, već posuđivao za 5 dolara mjesečno, ali je kasnije A b r a m s svojim apsolventima rađe prodavao dijagnostičke aparate za 200 do­lara, što je bilo jednostavnije i unosnije. Kada teorija i famozni aparat već nijesu imali uspjeha, okrenuo je bolesnika — i mjesto po hrptenici, kako je prije preporučao — udarao je po trbuhu. Za Abrams-a se zauzeo S i n c l a i r u Americi i B a r u Engleskoj, koji je dapače izazvao diskusiju i izjavio, da je iz dopisa bolesnika, kojega nikada nije vidio, pogodio da je njegov otac bio engleski Židov a majka irske i španjolske krvi i da boluje na arteriosklerozi. A to sve samo ubačenjem rukopisa pacijenta u Abrams-ovu mašinu.

A b r a m s se sam obrukao kad je na ovaj način za podmetnutu krv od zamorčeta muškog spola pod oznakom ženskog spola konstatirao, da boluje na upali jajovoda. Dakako da ovo zamorče nije imalo ni jajovoda, jer je bilo mužjak, ni upale, jer je bilo zdravo. Na poziv Scientific American i uz nagradu od 100.000 dolara komisija s profe­sorom Millikan-om na čelu proglasila je abramizam za tešku zabludu i kolosalnu prevaru.

Abramiste ipak nijesu klonuli. Abrams je otišao u Meksiko, osnovao ondje školu i za 3 godine bio je milijunaš. No s tim nije bio zadovoljan. Pronašao je sfigmobiometar za otkrivanje petroleuma, jer je mislio, da u njemu ima više novaca nego u medicini. No naskoro je umro od upale pluća, pa mu nije pomogao ni njegov osciloklast. Svoje milijune je ostavio svojoj školi, koja ima propagirati njegove teorije.

Ovaj slučaj pokazuje, kako je šarlatanstvo pogubno i koliko novaca stoji, ako ga propagira čovjek sa donekle bar znanstvenom spremom.

Naturopatiju je osobito organizirao M a c F a d d e n . On liječi sa svim drugim samo ne lijekom, klistirima, masažom, kupeljima a naročito dijetom. Tako je naturopat potpuni negativ današnje medicinske znanosti. Sam Mac Fadden nema ni pojma o liječničkoj na­obrazbi, ali je vrlo prefrigan i spretan.

303

Dijetetski je specijalista — dijetoterapeutik — dr. F e r r i n , koji se osobito bavi te­mom „koja hrana eksplodira u crijevu“. Ima veliku praksu, jer u Americi eksplozije sva­ke vrsti igraju veliku ulogu baš kao i Ford-ovi automobili. Jedan drugi dijetetičar — B ri n ­k i e r u Washingtonu — podučava koja hrana prouzrokuje tumore, kašalj, katar i t. d. Mnogo vrhnja i sira može prouzročiti gluhoću i iscjedak iz ušiju. Udate žene morale bi znati, kako da svladaju spolni nagon ispravnom dnevnom hranom !

Osnivač eklekticizma je W o o s t e r B e a c h , koji je 1837. osnovao New York Medi­cal Academy, ali se nauka tek pravo razvila pod Sammuelom T h o m p s o n - o m , koji je napisao Materia Medica i čiji su učenici kasnije osnovali Medical Society of New-York, a u Cincinati-u „Eclectic Medical Institut“. Liječe samo biljnim ljekovima i za svaku bo­lest imaju posebni lijek. Sam Thompson „izliječio“ je svoje dijete od škrleta time, što mu je dao odvarak lobelije, jer on prouzrokuje povraćanje!

Da u Americi izvrsno prosperira sve što je u savezu s magnetizmom ili elektricite­tom — to je davno već poznato. Nadriliječenje pak u ovom smjeru nadmašilo je svako očekivanje. Tu se svaki mjesec pojavi koji liječnik s magnetizmom, nazivlje se „dr“ ili „profesor“, osnuje svoj institut, college ili si. i vara svijet.

B r o w s o n je već 1892. god. izmislio „elektro-kemički prsten“, koji se je nosio na ruci kao svaki drugi prsten i „vadio iz krvi suvišnu kiselinu, izvor svim bolestima“, čemu je kao dokaz bio vidljiv crni talog ispod prstena. Taj je bio — izvađena kiselina. Ko­načno je nakon 24 godine ovaj prsten ispitan stručnjački, te je konstatirano, da je od pro­stog željeza bez ikakovog električnog djelovanja, a jedino kemijsko djelovanje mu je stva­ranje rđe uslijed znoja !

Poznata je i elektromagnetična kefa za kosu, W i l s o n -o v a ili T h a c h e r -o v a magnetičko konzervativna noćna i kancelarijska kapa, prsluk i potplate, pa razni fulguracijoni aparati (iz kojih ipak ne izlazi više ultraljubičastih zraka nego iz obične svijećice za 20 para !)

W i l s h i r je liječio sve bolesti tako, da „izmagnetizira“ željezo u krvi. Na nesreću krv se ne da magnetizirati baš kao ni špinat, koji sadrži željeza upravo toliko kao i krv!No osobiti uspjeh imalo je električno grijano pokrivalo za 102 i pol dolara, koje liječi naročito rak, bolesti zglobova, lišajeve, kljenuti, visoki i niski tlak krvi, gluhoću, padavicu i t. d. Samo 102 i pol dolara!

Danas se ista šega tjera u Americi s radiumom i radioaktivnim supstancijama, ma­stima, vodama za izvana i iznutra i kako god hoćete. Ipak u nijednoj od tih tvari nema dovoljno radiuma.

Ne valja zaboraviti ni P e r k i n s - o v traktor, koji magnetičkim uplivom nepoznatih kovina — to je patent — izvlači iz tijela svaku bolest. Šteta što je Perkins skoro umro, jer si s traktorom nije mogao izvući žutu groznicu na kojoj je obolio premda je već ste­kao 50.000 dolara. Šteta!

Nakon što je traktor uspješno liječio engleske lordove i biskupe, u Holandiji su njime počeli liječiti konje, ali je ovdje uspjeh — izostao !

U Americi se rado liječi i kisikom. Š a n c h e je izumio oksidonor i prodao zakratkovrijeme 43.000 aparata po 35 dolara. Dr. C u n n i n g h a m u Ohio liječi sve bolesti u sana­toriju, u kojem su sve prostorije pod povećanim tlakom i povišuje tim sadržaj kisika u tkivu — dakako bez znanstvene, eksperimentalne i stvarne osnove !

A što ćete reći na onog spretnog Amerikanca, koji je negdje god. 1912., u doba kad se vrlo povoljno pisalo o utjecaju sunca na čovječji organizam — na krovu svojekuće u Chicagu napunio „svojom m etodom “ flaše sunčanim zrakama i prodavajući flašupo 1 dolar stekao lijep imetak. A ljudi su kupovali kao ludi ovaj pomlađujući eliksir. Kako je od tog doba prošlo već 20 godina, a posao je. — premda brzo prošao — ipak bio jako dobar, to upravo čekam da'“ se opet «negdje ponovi kakav šaljivđija, da na ovaj na­čin vara svijet.

(Opširno je opisao medicinske prilike u Americi dr. H ü l k a u svojoj knjizi: „Podiv- nosti v americké medicinë“, Praha, 1930. kojom smo se i ovdje poslužili a svakome tko razumije češki preporučamo ju radi objektivnog prikaza stvari i duhovitog stila. Vidi i Glasnik br. 3. str. 67., o. g.).

N aše prilike.Promatrajući naše prilike moramo doći do zaključka, da se pojam nadriliječništva

znatno mijenja pod utjecajem društvenih prilika i raznih doba. On je liberalniji u doba, kad je još bilo malo bolnica, malo ili gotovo ništa liječnika, rijetko posijanih apoteka, a narod neupućen i primitivan. On je kasnije sve stroži i kulminira u današnje doba u § , 262 novog krivičnog zakona od god. 1930. Baš na našim društvenim prilikama — spe-

304

c ija ln o u H rvatsk oj i S lav on ij i , o d a k le im a m o vr lo d o b r ih p o d a ta k a iz m e d ic in s k e p o v i ­jes t i zad n jih 150 g o d in a i v i š e , te u B o sn i , koja je b i la n e k e vrste E ld o r a d o za n a d r il i ­j e č n iš tv o u s l ijed s la b ih kulturnih , e k o n o m s k ih i v jersk ih p ril ika if O s m a n l i j sk o m carstvu , pa i u Srb ij i i Crnoj G ori — m o ž e s e l i jep o razmotriti k a k o s e širi, razvija, s u z b i ja i o p e traste n a d r i l i j e č n iš tv o v e ć p r e m a pr i l ik a m a u p o je d in o m d o b u .

D o k su u p rvo d o b a se l ja k u b ili l i ječn ik i m e d ic in a m anje , ili n ik a k o p r is tu p a čn i li je­č io se je sam , l i je č io g a je franjevac , i s u so v a c , ž u p n ik pa i s u s je d ili g o s p o š t i j s k i s lu ga . M ora s e priznati, d a su m n o g i s v e ć e n ic i s tud ira li uz b o g o š t o v j e i m ed ic in u , k a k o je to u B o lo g n i i d ru g im m jes t im a Italije b io p rop is , pa je n a rod na taj n ač in d o š a o d o d o b r e m e d ic in e . U l j e k a ru ša m a i narodu n am ijen jen im k n j iž ev n im d je l im a o v o g a d o b a im a i d obrih r ece p a ta i d ob r ih sa v je ta uz m n o g o m is t ik e i g lu p o s t i . N a p r e tk o m kulture p o s t a la je o v a vrst l i ječen ja n e sa v r e m e n a , a d o la s k o m stranih, pa k a sn i je d o m a ć ih l i je čn ik a d j e l o ­m ičn o i n ep o tr eb n a . Pr ije l i je če n je iz n u žd e , d o š lo je k a sn i je u su k o b s ta d a šn j im m e d ic in s k im p o jm o v im a , jer n ije p o k r o č i lo is t im te m p o m k ao m e d ic in a na u n iv erzam a ,koju su m o g l i pratiti i u s p j e š n o n aučit i sa m o n a o b ra žen ij i ljudi. T a k o s e razvilakon traverza , ko ja jo š d a n a s p o s to j i . O n o što je prije b i lo o b ič a j i n a r o d n o l i je čen je , š to je z a d o v o lja v a lo u o n o d o b a b o le s n ik a , p o s ta je k a sn i je n a d r i l i j e č n iš tv o i p o b ija se . O s n i ­v a n je m z d r a v s tv e n e p o li t ik e , d o la s k o m s v e v e ć e g broja l i je čn ik a i o tva ran jem ljekarna razvija s e ž iv a d je la tn ost , m e d ic in a si krči p u t u n ajzab itn ije k ra jev e i p o t i sk u je n a d r il i ­j e čn iš tv o . N a d o š l i ratovi (n a p o le o n s k i , a u s tr i j sk o - ta l i ja n sk i , a u s tr i j sk o -p ru sk i , m a đ arsk i u stanak , o k u p a c ija B o s n e i k o n a č n o sv je tsk i rat) u v ijek su p o m a lo un iš t i l i n a ro d n o p r o ­sv je ć iv a n je i u n aza d il i kulturu, a n ad r i l i j e čn iš tv u da li n o v o g m aha, ali je od d ob r ih d je la o s ta lo u v ijek jo š to l ik o , d a s e narod m o g a o othrvati. T o m e im a m o zah va li t i da je d a n a s — u d o b a iz v j e s n e z d r a v s tv e n e s lu žb e , b o ln ic a i h ig i je n sk ih u s ta n o v a , m e d ic in s k ih fa k u l­te ta i t. d. — u n a š im k rajev im a razm jerno m a lo s lu č a je v a i tek s p o r a d ič n o n a d r i l i j e čn i­š tva . Mi s m o n e k e od njih u p ro š lo m č la n k u nabrojili , a o m e t o d a m a n a d r i l i j e č n iš tv a i p o zn ati j im im e n im a g o v o r i t ć e m o u III. d ije lu n a š ih razm atranja o n a d r il i j e čn iš tv u , pa ć e m o s e tom p r ig o d o m su sres t i s d i je lo m p ozn a tim , a d ije lo m za m n o g o g č i ta o c a m o ž d a i n e p o z n a t im im en im a . Franjo J o s ip D o m i n p r e teča Z e i l e i s - o v , Josip L a l i ć izu m ite lj li­jek a p rotiv b j e s n o ć e i N e m č i ć i d ok tor i b je s n o ć e , G r a d i š e k , R i c k l i , o s n iv a č h id ro ­tera p i je na B le d u i prvi p r o p a g a to r o v o g k r a sn o g kraja, S a d i k o v i ć i n je g o v i b o s a n s k i i h e r c e g o v a č k i d ru g ov i od d r o b i la c a k a m e n c a i op era tera k a tarak te d o h o d ž a i n j ih o v ih za p isa , te Ivka Č i č a k , ta k o đ e r iz B o sn e , uz P o l j š a k a, Ž i k u T r a v a r a i S u v o r i n a , n a s l je ­d o v a te l ja S c h r o t t - a iz D o n je L ip o ve — n a ša je p o n a jb o l ja g a r d a n a d r i l i j e čn ik a . O n a s e d o ­d u š e ne m o ž e mjeriti s in t er n a c ijo n a ln o m ek ip o m , u kojoj v id n o m jes to za u z im lju P r i e s - s n i t z , O e r t l , K n e i p p , R a s p u t i n , C a g l i o s t r o , J a k o b i , S c h l o f e r , S c h r o t t , C o u é , S t e i n m e y e r , H e s s i n g , D o n n a T h e o d o r a v e l ik a s v e ć e n i c a b ije le m a g ije , za p rav o ž e n s k i R a sp u tin n e d a v n o p r o p a lo g k r a l j e v sk o g d v o r a p ir e n e j s k o g z a je d n o sa j o š n e d a v n o p o zn atim L a n zil l o t t i - j e m , W e i s s e n b e r g - o m , H a g e n d o r f - o m , H a n s H e l l e r - o m i V a len t in o m Z e i l e i s - o m — ali je n aša g a r d a in ter e sa n tn a po je d n o s ta v n o s t i sv o j ih m e to d a i p r im it iv n o st i svo j ih p o jm o v a . N a p ro t iv s e in tern ac ijon a ln i n a d r il i j e čn ic i moraju s lu ž it i vrlo rafin iranim m e to d a m a , a moraju im ati i o d r e đ e n nastup , sv r s i s h o d n u rek lam u , moraju se č e s to zam atati u n ek u m istiku , a p o vrh s v e g a moraju za s e b e znati za in teres ira t i v e l ik k ru g ljudi i rasprostran it i g la s o s e b i i sv o j im u sp je s im a .

N a d r i l i j e č n ik a je b ilo uv ijek , u sv im v ij e k o v im a i u sv im d i j e lo v im a sv ijeta , a i bo rb a protiv n a d r i l i j e č n iš tv a p o s to j i od a v n a . P a ip ak jo š i d a n a s im a n a d r i l i j e čn ik a i narod ih rado p osjeću je . U p r a v o je č u d o , da u sp r k o s z a m je r n o g n ap retk a m e d ic in e , k a k o v s e v id i z a d ­njih d ece n ija , to l ik i ljudi m im o i la z e i preziru a k a d e m s k u m e d ic in u i traže p o m o ć u n a ­d r i l i j e čn ik a . N itk o ne m is l i d a n a s u d o b a ž e l j e z n ic e i a v ijo n a s lu ž it i s e na p u tov an ju p o ­š ta n sk im k o l im a ili d i l iž a n s o m , n itko ne p o v je r a v a s v o ja p is m a g la s n ic im a i trk a č im a u m je s to pošt i , ali s v o j e zd rav lje m n o g i rado d a je u ruke — laiku , n a d r il i ječn ik u .

P o jed n oj S p ring f el d -o v o j s ta t is t ic i od m u š k ih n a d r i l i j e č n ik a b i lo je 2 0 % iz r e ­d o v a radnika, 4 0 % obrtn ika , 1 6% trgov aca , 2 4 % p o lu o b r a z o v a n ih ljudi iz r e d o v a s v e ć e ­nika, u č ite lja i si., a o d že n sk ih n a d r il i j ečn ik a u B e r lin u 5 8 % s lu ž a v k a , 2 4 % p r o d a v a č ic a u k o n fek c ija m a , 1 0% radnica , 4 '9 % b o ln ičark i a 1’6 % b e z za n im a n ja .

D a ljudi d a p a č e vjeruju i c ig a n k i , kojoj s e in a č e n iš ta n e vjeruje, kad tvrdi d a zn a l ju d e liječiti, e v o o v o g j e d in s t v e n o g prim jera l ju d sk e g lu p o s t i iz Z a g r e b a :

P red re d a r s tv e n o g č in o v n ik a d o v e d e n a je (19. VIII. 1931. g o d in e ) p o s ta r ija c ig an k a , d o s t a o s k u d n o o b u č e n a s c rv e n im ru p cem na g la v i . N a u a p š e n ic i , koja je p r e d o č e n a č i ­n o v n ik u , p iš e da s e o n a z o v e D r a g a N ik o l ič , ro đ en a 1877. u Luki k o d V e l ik o g T r g o v iš ta i d a se b av i n ad r i l i j e čn iš tv o m . E to u č em u je stvar: C ig a n k a D r a g a v e ć je d u lje v r e m e n a

305

obilazila istočnom periferijom i liječila ljude. Ona je izjavljivala, da je specijalistkinja za želučane bolesti i da može takove bolesti bolje izliječiti od svakog liječnika.

Ljudi povjerovali ciganki i pustili da ih liječi. Tako je ona „izliječila“ jedan bračni par. O tome se pročulo po čitavoj Peščenici i tamošnji stanovnici upravo su salijetavali „ciganku Dragu“, da liječi njih i njihovu obitelj. Ciganka se nije puštala mnogo nago­varati. Ona je na trbuh bolesnika metnula lonac pod kojim je zapalila svijeću a zatim ga stala masirati. Garantirala je, da će svaki bolesnik ozdraviti u roku od 14 dana. Tako je ona liječila mnogo ljudi. Među ostalima i jednu gospođu iz Međimurja, koja joj je za njezin trud dala ništa manje nego 1200 dinara! Osim toga liječila je i jednu tvorničku radnicu, koja joj je dala 600 dinara. Liječila je i dvije radnice, koje stanuju također na Peščenici. Svaka od njih dala je Dragi po 100 dinara. Konačno se Draga namjerila na neku ženu koja je stanovala na 111. Peščenici. Ova žena imala je dvije kćerke koje su bolovale na želucu. Njih je ciganka liječila po svome receptu. Zato je primila od gospođe 2700 dinara, obećavši da će djevojke ozdraviti u roku od 14 dana. Nakon toga ciganka je iščezla iz Peščenice.

U a p š e n a je na tu žbu je d n e žen e , ali n e r a d i n a d r i l i j e č n i š t v a , v e ć ju ov a tuži zato, š to je C iganka u ze la n o v a c , da d a d e l i jek a za n evjeru m uža. B u d u ć i c ig a n s k i lijek n ije p o m o g a o , i m u ž o v e n e sr e tn ic e je jo š u v ijek — m o ž d a jo š i v i š e — n ev jeran , to ju ž e n a n ev je r n o g a m u ža tuži radi — p r e v a r e !

Uzroci raširenosti nadriliječništva.

Već je H i p p o k r a t — sigurno najbolji liječnik svih vijekova i naroda — rekao: „Liječnik ima samo jednu zadaću, a ta je bolesnog izliječiti, pa ako mu to uspije, sve­jedno je kojim načinom je to postigao“. Zato je ispravno stanovište da je l i j e č n i k udano na volju kojim načinom će on svoju dužnost izvršiti, da li akademskom medicinom,alopatijom, homeopatijom, humoralnom ili konstitucijonalnom terapijom, antropozofijom ili čim drugim. Glavno je da liječnik s uspjehom obavi svoju dužnost. S toga uzroka medicina dakle oduvijek upotrebljava sva moguća sredstva za lijek i može se mirne duše reći, da nije bilo do danas izuma, kojega ne bi liječnici prenesli što prije u svoje zvanje na dobro bolesnika. I kolikogod još bude dobrih izuma u bilo kojoj grani ljudskog mudrovanja, svakoga će medicina što prije sebi prisvojiti, jer toliko ima raznih bolesti, koje se, sva­ka za sebe, moraju toliko različito liječiti, da nema dosta izuma i lijekova za sve današnje bolesti. Valjanom je liječniku svejedno, da li on izliječi bolesnika operacijom, travom, pi­lulama, sugestijom ili čime drugim, ali on mora da zna čime ga može i treba izliječiti. Naprotiv nadriliječnik liječi sve bolesti na jedan način, pri čemu ne pozna ni vrst bolesti ni građu tijela, koje je bolest spopala niti može shvatiti učinak svoga lijeka.

Ne može dakle postojati tvrdnja, da nadriliječnik, upotrebljavajući narodne, pučkelijekove ili takove, koji bi bili narodu bliži i razumljiviji i pristupačniji, ili koji nijesu tako odvratni kao nož i škare im a k o d n a r o d a i š i r o k i h ma s a p r e d n o s t , jer tko može us­tvrditi, da liječnik u nekim slučajevima ne će posegnuti također za ovim lijekom, koji narod voli, samo ako misli, da će tim bolesnika izliječiti. Mnogo više mi se čini, da se baš kurfušerskom reklamom postiglo to, da danas narod vjeruje, kako mu je nadriliječnik bliži nego onaj doktor, operater, šinter i kako se sve ne naziva liječnik. Osim toga „bes­platno“ liječenje nadriliječnika (ovi redovito ne ubiru honorara, nego primaju koliko tko dade) mnogo doprinaša demoraliziranju naroda i širenju nadriliječništva, dok se liječnika mora platiti za njegov rad i izgubljeno vrijeme.

Ne može se ustvrditi ni to, da su pojedini kurfušeri izmislili nešto nova, što do danas medicina nije poznavala. ( P r i e s s n i t z upotrebu vode, K n e i p p higijenu tijela, S c h r o t t i njegov plagijator S u v o r i n post i gladovanje, Z e i l e i s liječenje visokofrek- ventnom strujom). Sve to medicina od pamtivijeka već dobro pozna. Najveći dio poznat je već iz egipatskih i grčkih spisa, Hi p p o k r a t je to pred 2300 godina gotovo isto prepo- ručavao u mnogo slučajeva, a drugi liječnici su prethodili ili su ga nasljedovali. Bezmes- nog liječenja bilo je valjda otkada se zna za meso, jer to je bit početne medicine (i bo­lestan pas se sam liječi glađu i postom), borba za i protiv prohibicije postoji otkad ljudi znadu da se je Noa opio, a nikotin se zabranjuje otkad je izrezan prvi list duhana. Upo­treba vode, hladne i tople, mazanje s najrazličitijim mastima, sunčane i zračne terapije, molitva i post, pokora i bič — sve je to već prošlo kroz anale medicine i danas nema ništa, što bi kurfušer mogao upotrebiti, a da to već ne pozna medicina.

Pa ipak ima još i danas dosta nadriliječnika i narod im se rado povjerava. Gdje leži uzrok toj anomaliji?

306

1. U glavnom u neupućenosti naroda. On ne može još da shvati važnost svoga zdrav­lja, svoje zdravstvene potrebe, on živi na niskom stepenu, pa mu za njih dostaje i „na­rodni“ ili „pučki“ t. j. „njegov“, njemu bliži nadriliječnik.

2. Daljni uzrok rasprostranjenosti nadriliječništva leži bezuvjetno u tom, da je narod još uvijek sklon bajanju, čaranju i mistici. Vulgus vult decipi, ergo decipiatur! Kao i u prijašnja vremena narod je lako varati, a to iskorišćuju nadriliječnici vrlo dobro. Narod mu sam daje za to povoda. Liječniku nije dozvoljeno niti se smatra časnim, da priđe na­rodu na takav način kakav imaju nadriliječnici, jezik liječnika narod ne razumije, ali mu je nadriliječnik mističniji i nekud veći i veličanstveniji premda njegov jezik — mističan i tajanstven — baš jer je takav još manje razumije.

3. Pa i ljudi sami ili cijele pokrajine vole da se u njihovom kraju pojavi stanoviti čudotvorni liječnik, koji vabi onamo pacijente. To je danas najbolja propaganda za turi­zam u dotični kraj. Gallspach se bez Z e i l e i s - a n e b i nikad razvio, Hahnenklee ima svoju znamenitost pripisati S t e inm a y er-u, Wörishofen K n e i p p-u, Grätenberg P r ie s s n itz-u, Ljubuški S a d i k o v i ć u , a Lindewiese dakako S c h r o t t - u . Kako daleko ide korist, koju oko sebe siju ovakovi kurfušeri neka služi primjer onog kurfušera, kojega su iz Danziga protjerali. Otselio se tik preko malte i izvan gradske mreže, a pacijenti su dalje u tako­voj mjeri hrlili k njemu, da je bilo potrebno uvesti posebni autobusni promet. Malo seoce Dorlisheim u Elzasu moralo je dobiti željezničku stranicu kad je ondje počeo S c h l o f e r svoju kurfušeriju, koja je ipak jedna od najglupljih u povijesti kurfušerije.

4. Konačni je uzrok i u tom, što je liječnika još uvijek malo, pogotovo na selu, liječ­nička pomoć i daleka i skupa, a i bolnice su premalene i rijetko posijane.

Prije svjetskog rata bilo je dosta malo liječnika, te je to, da nije bilo liječnika na daleko i široko, bilo gdjekada razlogom, da je narod tražio pomoć u nadriliječnika, brice, hodže, seoske babe, babe-vračare i t. d., ali je povećanjem broja liječnika, prosvjećenjem naroda i poboljšanjem prilika za liječenje broj nadriliječnika bio prilično spao, što je najbolji znak, da se s malo volje i brige može ovom zlu stati na kraj ili ga bar znatno umanjiti. Za rata prilike su se opet pogoršale, jer je velik broj liječnika bio mobiliziran i svijet je ostao opet bez pomoći u nevolji. Iza rata dobilo je nadriliječenje pravog maha tim, što su se uz poznate seoske nadriliječnike pojavili novi, ponajviše takovi, koji su imali prilike nešto prinjušiti kod liječenja u vojničkim bolnicama i sanitetskim ustanovama, kao što su to bili sanitetlije, liječnički i apotekarski pomoćnici i dr.

5. Mora se prigovoriti, da javne vlasti još uvijek ne vode brige o tom važnom pita­nju, a ne manje i štampa često pravi usluge raznim kurfušerima anonsiranjem kojekako- vih lijekova i donošenjem vijesti i članaka senzacijonalnog karaktera o čudesnim liječnicima. No postoji opravdana nada, da će i tog zla malo po malo nestati.

Borba protiv nadriliječnika.

Oni koji zahtijevaju energičnu borbu protiv nadriliječništva traže u prvom redu oštar zakon protiv nadriliječnika. Taj mora biti takav, da se krivca zaista osjetljivo kazni, prvo zato, da se okani ćorava posla, a drugo i zato, da to bude opomena za sve druge njemu slične tipove. Osuda mora biti kazna, jer u protivnom slučaju često osuđeni kurfušeri po­stanu narodni mučenici, za koje narod drži, da su nevino osuđeni za svoja dobra djela. Oni su tako žrtva samovolje suda i staleža, te često stiču nakon osude tek pravi pulari- tet. Dakako da treba vlast da bdije nad tim, da se ovakav zakon i izvršuje. Na općinama je, da se baš prve brinu, da se nadriliječniku kod prvih mu akcija odmah stane na put.

Drugi zahtjev ide za tim, da se poveća broj liječnika, liječnička pomoć za siromašne da bude besplatna, da se poveća broj bolnica i poveća njihov kapacitet i higijenskim prosvjećivanjem uputi narod na pravi put.

Treća mjera ide za tim, da odvrati štampu od zlonamjernog djelovanja. Oglašivanje ljekarija i specijaliteta, pogotovo štetnih, skupih i suvišnih treba apsolutno zabraniti, a tako i reklamiranje po novinama, javne zahvale o uspješnom liječenju ili o lijekovima, čajevima, specijalitetima za razne bolesti i t. d.

Najoštrije kazne treba zahtijevati za one osobe koje se bave nadriliječništvom, a po zvanju svom mogu prosuditi, da je to kažnjivo, kao što su apotekari, babice, bolničari, sestre pomoćnice i t. d.

Ako se k tome dodaju potrebiti zakoni za prijave i kazne za pometnuće (kriminalni abortus), zaraze i si. lako će se naći krivca ili počinitelja za ovo ili ono zlo djelo i otkriti nadriliječnika, te ga privesti kazni.

Naprotiv ovih, koji traže energičnu borbu protiv nadriliječnika ima i takovih, koji u u s p j e h o v e b o r b e n e v j e r u j u , p a j u i n a p u š t a j u . I nemaju krivo. Sve ovisi

307

o t o m koliko će uspjeti n a r o d n o p r o s v j e ć i v a n j e . Ako su na tom polju uspjesi veliki, bit će i na zdravstvenom polju manje grijeha. Tako dugo dok postoji današnji nehaj, slabo prosvjećene mase, fatalizam i predrasude, otvorena su vrata nadriliječništvu. A s druge strane tako dugo dok medicina ne bude svemoćna, dok ne iznađe za sve bo­lesti lijeka, a to valjda ne će nikada biti, dotle će se neizliječivi povjeravati nadriliječniku. To je prije bio Lourdes, dok je postojalo vjerovanje u čudo, danas je Zeileis, dok vlada era elektrike, a sutra će biti nešto drugo, već prema tome, kakova će biti era i što će biti u modi. Protiv tog poroka nema lijeka.

Budući da je prosvjećenje i upoznanje ovakovog zla kao što je nadriliječništvo glavni preduvjet za uspješnu borbu protiv nadriliječništva, donesli smo u ovim recima naš obol ovoj borbi i njenom uspjehu.

Klçsk: Pogrješke i zle strane prekom jerne specijalizacije.I z c i k l u s a : B o l n e s t r a n e l i j e č n i č k o g z v a n j a .

Nepovratno su prošla vremena, kada su se liječnici zvali Dr. sveukupne medicine, jer se počela medicina, bolje liječničko zvanje, raspadati u dijelove. Najprije u internu i eksternu medicinu, a ostalo bilo je još pod egidom kirurgije, ali i ta se počela naskoro dijeliti na porodništvo, ginekologiju, oku- listiku, ortopediju i dr. Interna se raspala u duševne i živčane bolesti, dječje i dr. Ova je specijalizacija bila još racijonalna, a odnosila se samo na sveučilišne gradove, dok su u ostalim mjestima bili liječnici „omnibusi“. Kasnije dobila je specijalizacija drugi pravac, koji akoprem je opravdan napretkom znanosti, na praksu je imao vrlo nepovoljan upliv. Liječnici počeli su se posvećivati ne specijalnom kojem dijelu kao cjelinu, već samo stanovitim bolestima i stanovitom liječenju, na pr. fizikalnome i prestali se zani­mati za svu ostalu medicinu, zaboravljajući da svako čisto lokalno oboljenje imade upliv na čitav orga­nizam. Na ovu specijalizaciju privikli su se i bolesnici tako, da mimoiđu svog ordinarija, koji pozna njihov organizam i konstituciju i liječe se istodobno kod nekoliko specijalista, koji često određuju razli­čite, dapače i oprečne metode liječenja i dijete, jer svaki izilazi sa svog gledišta a da se ne obazire na ostali organizam. Ako kod toga treba još pregledati koji organ, koji ne spada u specijalnost dotičnog liječnika, to se šalje još internisti. Time se prouzrokuju bolesniku suvišni troškovi i pobuđuje se u bo­lesniku sumnja o liječ. sposobnosti. Svaki liječnik specijalista želi da ide zajedno s modom i napretkom znanosti i određuje nove metode liječenja, naročito takove, kakovih kolege još ne poznaju, što se često događa i radi reklame. Objektivno se istraživanje danas često zanemaruje i nadomještava se kem. istra­živanjem, osvjetljivanjem i dr. Receptura doživjela je pad i propisuju se samo gotova specifika. Labo­ratorijsko takovo pregledavanje i odašiljanje bolesnika radi svake sitnice drugom specijalisti sve više udaljuje bolesnika od liječnika i ne dozvoljava, da se među njima stvori duševni kontakt kakav bi mo­rao biti te čiji je najidealniji tip bivši kućni liječnik. Uslijed napretka operativne tehnike sve manje se vjeruje u konzervativno liječenje. Još je jedna žalosna činjenica. Slavan inače specijalista u svojoj struci, ako je bio pozvan bolesniku s bolešću druge struke u slučaju kakove nužde, stoji pred njime a da mu ne zna pomoći. To su slučajevi umjetnog disanja, obustavljanje krvarenja, otrovanja i dr. Spasonosnu venesekciju oklijeva izvesti, jer da to spada samo kirurgu. Ako liječnik specijalista osim svoje struke može biti dobar muzičar, slikar, literat ili tehničar, to je tim više dužan da bude i dobar liječnik, koji će si znati savjetovati u svakom a osobito naglom slučaju. U ovoj suvišnoj specijalizaciji došli smo pre­daleko, na pr. specijalista samo za grlo i uho i malo ih ima, koji su istodobno specijalisti 2 ili više struka.

Uslijed prekomjerne specijalizacije podigli su se razni nadriliječnici i čudesni naturalistički liječ­nici, koji „znadu liječiti sve bolesti“, pobuđujući osim toga kod svojih bolesnika povjerenje u svoju znanost i sposobnost!

(Praktyka lekarska, ar. 7., g. 1932,).

Rubakin: Studij medicine u SSSR.Studij je g. 1930. promijenjen iz temelja. Revolucija g. 1917. potpuno je izmijenila soc. i gospo­

darstvenu sliku zemlje te je morala promijeniti i studij medicine. Plan pjatiletke zahtijeva industrijalizaciju zemlje’i kolektivizaciju sela, te je reforma studija medicine logična posljedica prilagođenja čitavog soc. života temeljnim ciljevima tog plana. Soc. narav medicine postala je revolucijom još jasnija. Liječn. zvanje postalo je soc. zadaćom te stari sistem izobrazbe uzgajati liječnike za privatnu klijentelu nije više odgovarao zahtjevima zemlje niti budućem radu liječnika. G. 1930. bilo je 24 visokih med. škola (prije revolucije 10). Kroz daljne 2 god. otvoreno je 6 daljnih. B r o n n e s zahtijeva od liječnika teme­ljitu znanstvenu pripremu i poznavanje soc. pojava. Iza reforme trebalo je da bude daleko više liječnika, koji će znati raditi uz nove uvjete egzistencije. Škole su morale dati specijaliste za njegu matera i djece, za profilaksu zaraznih bolesti, pedijatre, radiologe i urologe, ali sve fakultete mogle su dati godišnje 2500—3500 liječnika, dok ih je trebalo 11000 a u zadnjoj godini pjatiletke moralo bi ih biti 110.000 t. j. za 56.000 više. Postotak studentica bio je visok. G. 1931. iznašao je 74'6%, koje su se većinom udale te su bile izgubljene za medicinu. Razdioba liječnika na ladanju bila je nedostatna, jedan liječnik na 12—15000 stanovnika.

308

Konferencija za reformu studija medicine poništila je sistem predavanja i proširila seminarni1 laboratorijski rad. Studij medicine imade se vršiti u kompleksima, t. j. u skupovima 10—25, istodobno je broj predmeta snižen. Tako je anatomija, histologija, embriologija i antropometrija spojena u kurs o morfologiji čovjeka. Ispiti i kolokviji su poništeni, ali uveden je strog nadzor nad posjećivanjem semi­narskih radova. Kuša se i ispustiti latinština i lat. termine, koji su po prof. Bronnes-u sredovječna pre- življenost. Med. fakultet je odijeljen od sveučilišta i postao je specijalnom školom, koja je podređena komesarijatu javnog zdravlja, zapravo su to 3 fakulteta: terapija i profilakse, higijena i zdr. tehnike te fakultet materinske njege, dojenčadi i djece, koji imade 4 sekcije. Fakultet za terapiju imade samo­stalnu stomatološku sekciju. Trajanje studija na ovim fakultetima određeno je na 4 god., jedino studij na stomatološkoj sekciji traje 3 3/4 god.

Učitelji se dijele na profesore, docente i asistente. Broj sati je određen profesoru sa 340—360 godiš­nje, docentu 360, asistentu 480, plaća 700 odnosno 500 rub. mjesečno za profesora i docenta.

F a k u l t e t t e r a p i j e i p r o f i l a k s e . Trajanje studija 4 god., 1 god. prakse. Školska godina imade 32 dekade, 256 radnih dana, 1536 sati.

I. i 2. s e m e s t a r . Fizika 120 sati, biologija 180, anorgan. i organ, kemija 138, biološka kemija 210, morfologija čovjeka 198, povijest medicine 60, dijalektika materijalizma 90, jezici 120, vojni nauk 100, ekonomska politika 80. Ukupno 1296 sati. Praktikum u nekom institutu 5 dekada, voj. priprema u logoru2 dekade = 240 s., tjelesna kultura 3 s. u dekadi = 81. s.

II. g o d i š t e . Morfologija čovjeka 120, fiziologija 198, biološka kemija 96, farmakologija i toksi­kologija 102, patol. anatomija 72, patol. fiziologija 120, mikrobiologija 120, eksperimentalna higijena 132, temelji psihologije 48, dijalektika materijalizma 90, vojni nauk 30 = 1128 s. Praktikum u kojem insti­tutu 4 dekade = 192, vojna priprema u logoru 472 dekade = 216, tjelesna kultura 3 sata u dekadi = 70 s.

III. g o d i š t e . Interna klinika 120, kirurška klinika 120, ginekološka klinika i primateljstvo 120, dermatol. i venerološka klinika 114, klinika živčanih bolesti 120, dječjih bolesti 72, očnih bol. 90, patol. anatomija 48, soc. higijena i higijena uzgoja 180, ekonomija i ekonomska politika SSSR 60, vojni nauk96, lenjinizam (!) 60 = 1200 s.; praktikum 7 dekada = 336, tjelesna kultura 3 s. u dekadi = 75.

IV. g o d . Fiz. terapija i tjelesna kultura 72, topograf, anatomija 60, interna klinika, kurs o tuber­kulozi i o zaraznim bolestima 204, kir. klinika s operativnom ortopedijom i radiologijom (36 s.) 190, ginekologija i porodništvo 96, dječje bolesti 90, psihijatr. klinika 90, oto-rino-laringologija 72, tečaj o gonoreji 60, stomatologija 42, higijena i patologija rada 72, sudbena medicina 90, vojni nauk 110 = 1.248 s.; praktikum 6 dekada = 288, tjel. kultura 3 s. u dekadi = 78. Vojna izobrazba u logoru 472 dekade na svršetku školske godine.

Iza toga odmor te godina prakticiranja.F a k u l t e t z d r a v s t v a i p r o f i l a k s e (za liječnike, koji će stupiti u zdr. službu). Trajanje

4 g., godina ima 32 dekade, 256 dana, 1536 sati.I. g o d . Fizika 120 s., biologija 180, anorg. i organ, kemija, biološka, fizikalna i koloidalna 138 —j—

154, morfologija čovjeka 158, povijest medicine i temelji sovjetske medicine 60, viša matematika 156, politička ekonomija 80, jezici 120, vojni nauk 40, dijalektika materijalizma 90 = 1296 sati, praktikum 5dekada = 240, tjel. kultura 3 sata u dekadi = 81, vojna izobrazba 2 dekade.

II. g o d . Kemija 150, fiziologija 198, tečaj iz konstrukcije (graditeljstvo) 48, zemljopisna fizika, meteoro-hidrologija 36, temelji psihologije 48, patol. anatomija 120, patol. fiziologija 120, mikrobiologija 168, dijalektika materijalizma 90, vojni nauk 90 = 1068 sati. Praktikum 572 dekade = 216. Vojna izo­brazba u logoru 472 dekade = 216, tjelesna kultura 3 s, u dekadi = 66.

III. g o d . Toksikologija i farmakologija 72, temelji sveopće mehanike i tehnološke kemije 102,med. dijagnostika 110, patologija i klinika unutarnjih bolesti (interna, kir., tuberkuloza, pedijatrija, ne- mopsihijatrija, dermatologija i sifiligrafija) 240, zarazne bolesti, parazitologija 120, higijena vode, tla i zdr. hidrotehnika 84, higijena zraka, klime, higijena sela 84, zdr. graditeljska tehnika, svijetlo i zračenje 108, lenjinizam (!)60, vojni nauk 106, sovj. gospodarstvo i ekonomska politika, lokalna uprava 90s. = 1176 sati, praktikum 772 dekade = 360, tjelesna kultura 3 s. u dekadi = 74.

IV. g o d . Porodništvo 60 s., kurs tjel. uzgoja 48, kir. patologija i prva pomoć 108, higijena i pa­tologija rada, savjetovališta za izbor zvanja 168, soc. higijena i zdr. zakonodavstvo 204, higijena hrane, zdr. nadzor nad hranom i tehnologija ishrane 96, higijena raznih grana industrije 54, vojni nauk 102, hig. odgoja 96, kurs iz higijene prometnih sredstava 24, kurs iz higijene kolektivnih poduzeća i poljo­djelskih sovj. poduzeća 24 = 984 sati, praktikum 11 Va dekade = 552, tjelesna kultura 3 s. u dekadi = 62, vojna vježba u logoru 472 dekade iza studija.

F a k u l t e t ^ z a m a t e r i n s k u n j e g u , n j e g u d o j e n č a d i i d j e c e . Trajanje studija 4 g. i 1 g. praktikum. Školska godina imade 32 dekade, 256 dana, 1536 sati.

I. g o d . Fizika 120, biologija 180, anorg. i analitička kemija 138, povijest medicine i temelji so­vjetske medicine 60, dijalektika materijalizma 90, morfologija čovjeka 198, biološka kemija 210, jezici 120, ekonomska politika 80, vojni nauk 10, praktikum 5 dekada = 240; ukupno 1536 s., tjelesna kultura3 s. u dekadi = 8 1 , vojna izobrazba prije studija 2 dekade.

II. g o d . Morfologija čovjeka 150, fiziologija 204, biološka kemjja 94, patol. anatomija 120, patol. fiziologija 140, mikrobiologija 120, farmakologija i toksikologija 102, dijalektika materijalizma 90, eks­perimentalna higijena 144, vojni nauk 30, praktikum 2\/2 dekade = 120, vojna izobrazba u logoru 472 dekade = 216; ukupno 1536 sati, tjelesni uzgoj 3 s. u dekadi = 75 s.

III. g o d . Tjelesni uzgoj prema dobi 90, načela pedologije i metode studija djeteta 90, soc. higi­jena, zdr. statistika, kurs iz dječje higijene 180, sveopća i eksperimentalna psihologija 90. klinika unu­tarnjih bolesti 72, zarazne bolesti 66, sovj. ekonomija i ekonomska politika 60, praktikum 2 ll2 dekade = 120; ukupno 768 sati. Odavde (6. semestar) se studij dijeli u 2 sekcije:

a) S e k c i j a z a z a š t i t u m a t e r i n s t v a i p r v o g d j e t i n j s t v a . Porodništvo 78, gine­kologija 60, sveopća kirurgija 48, klinika dječjih bolesti 90, soc. zaštita majke i djeteta, zdr. propaganda 108, pedologija i pedagogija prvog djetinjstva 120, dispanzer za majke i dojenčad 60, vojni nauk 60, prak­tikum 3 dekade = 768, tjelesni uzgoj 3 s. u dekadi.

b) S e k c i j a z a z a š t i t u z d r a v l j a d j e c e i p o o d r a s l e . Biologija žene i fiziologija po­roda 60, patologija žene 60, sveopća kirurgija 48, pedologija i pedagogika 180, soc. higijena djetinjstva, tečaj iz higijene rada djece i starijih 108, vojni nauk 78. praktikum 3 dekade = 144; ukupno 768.

309

IV. g o d . Sekcija a) Klinika bolesti odraslije djece, tečaj iz oftalmologije (30), defektologije, balneologije, klimatologije, fizikalna terapija, tečaj iz ušnih, nosnih i grlenih bolesti (30) 234, klinika bolesti prve dječje dobe, zarazne bolesti te dobe i dječja tuberkuloza 280, dispanzer za majke i djecu 72, porodništvo 60, živčane i duševne bolesti 48, tuberkuloza odraslih 48, higijena rada i načela fiziol. procesa u industriji i agrikulturi 60, kožne bolesti, sifilis, gonoreja 78, dječja kirurgija, ortopedija i sto­matologija 120, sudbena medicina 30, vojni nauk 146, lenjinizam 60, praktikum 672 = 300; ukupno 1536.

Sekcija b). Klinika dječjih bolesti, oftalmologija, dermatologija, tuberkuloza dojenčadi, balneologija, klimatologija, fiz. terapija 498. Dječja psihoneurološka klinika s defektologijom i kurativnom pedagogi- kom 86, dječja kir. klinika s odontologijom i ortopedijom 90, dječji dispanzer 90, živčane bolesti i psi­hijatrija 42, tuberkuloza odraslih 48, tjelesni uzgoj (dispanzer) 42, sifilis, gonoreja, bolesti kože 64, sud­bena medicina 30, vojni nauk 128, praktikum 7*/z dekade = 360; ukupno 1536 s. Tjel. uzgoj 3 s. u de­kadi = 73 s.

Vojna izobrazba u logoru pri svršetku studija 472 dekade. Odmor, prakticiranje.S t o m a t o l o š k a s e k c i j a . 1—4. semestar su zajednički s tečajevima terapeutskog i profilak-

tičkog fakulteta. Studij traje 33/4 god. = 121 dekadu.III. g o d . 32 dekade = 1 5 3 6 sati. Klinika unutarnjih bolesti 120, kirurgija 120,kurativna i profilak-

tička stomatologija 192, kirurška stomatologija 180, ortodentalna stomatologija i proteze 250, klinika kožnih i vener. bolesti 48, okulistika 24, patol. anatomija 48, vojni nauk 146 = 1126 s.; praktikum 4 de­kade 192, vojna izobrazba u logoru 41/2 dekade = 216. Tjel. uzgoj 3 s. u dekadi = 68.

IV. g o d . 25 dekada, 200 dana, 1200 sati. Terapeutska i profilakt. stomatologija 105 s., kirurška stomatologija 105, soc. higijena i soc. stomatologija 150, neuropsihijatr. klinika 60, klinika dječjih bolesti 60, biologija i patologija žene 48, lenjinizam 60, ekonomija i ekonomska politika SSSR 60, vojni nauk 60, praktikum 9 dekada = 432; ukupno 1200 s. Tjel. uzgoj 3 sata u dekadi = 48 s.

Program obuhvaća temelje cjelokupne kulture, vojnu izobrazbu i tjel. uzgoj. Studij je dinamičkog karaktera. Fiziologija imade prednost pred anatomijom, kemija pred histologijom. Svuda se naglašuje higijena i njezin odnos prama radu, kod sviju bolesti se uzimlje obzir na soc. i profesijonalne uzroke. Učenje soc. znanosti skreće liječnika od pogibelji, da će postati strog specijalista, koji bi vidio samo bolest, a ne oboljelog u njegovoj biološkoj i soc. cjelini. Tjelesnom uzgoju posvećuje se mnogo sati, jer liječnik ovdje imade biti primjer, isto i kod vojnih nauka, Sistem izobrazbe ne izolira đaka od ži­vota i ne utaplja ga u tijesnoj specijalizaciji. Ovaj će sistem posve istrijebiti privatnog liječnika, ali mlada generacija, koja je prosićena soc. duhom, ne mari, da vrši praksu. Ovo je nastojanje: pretvoriti individualnu medicinu u socijalnu, zajedničku svim zemljama, ali u buržoaznim državama je taj razvitak daleko polaganiji. Zato će reforma medicinskog studija u SSSR — prema mnijenju tamošnjih vlastodr­žaca — doprinijeti k stvaranju novog tipa liječnika, kakvog treba novo društvo, koje se upravo stvara.

(Praktickÿ lékar, br. 12., g. 1932.).

VondrAček: Pitanje ljekarničkih specijaliteta u RČS.Prama statistici užasno je narastao dovoz stranih i proizvod domaćih specijaliteta. Osigur. zavodi

se boje računa za lijekove, jer sve više rastu, akoprem je broj oboljelih i broj bol. dana jednak kao prije, t. j. ne vidi se, da bi se liječenje skupim lijekovima poboljšalo. Stojimo pred pogibelji, da bi farmaceutska industrija mogla uništiti ljekarnike.

Ne smije se zaboravljati na sve veći napredak terapije. Prije 10 god. nije bilo insulina, liječenje luesa bismutom još se nije uživjelo — to su skupi lijekovi, ali danas već spadaju k životnome stan­dardu. Taj neprestano raste. Danas radio, gramofon i motocikl prodrli su u slojeve, koji do nedavna ni­jesu na to ni mislili. Tako raste i životni standard terapije. Da li se time i liječenje poboljšava, drugo je pitanje. Liječenje injekcijama smelo je laike. Za liječnika znače jedan od puteva davanja lijeka u organizam, za laika je to samostalan način liječenja. Uštrcava se i tamo gdje bi bilo dostatno dati lijek per os. — Službena definicija što je specijalitet, nije savršena, jer sadrži različite stvari. Uzmimo samo neosalvarsan, koji ljekarnik ne može prirediti te sir. Famel, pil. atropini itd., koje može prirediti, konačno komplicirani kakav organski preparat. Specijalitet mora biti nešto novo, obogaćenje terapeutskog arze­nala, te mora imati nekakovu prednost pred lijekom priređenim magistraliter. Na pr. pil. atropini tvor­nički proizvedene su točnije dozirane, izglednije i mogu biti i jeftinije od priredjenih rukom ljekarnika. Nekakav poseban naziv za njih je suvišan.

Drukčije je to kod specijaliteta u užem smislu, kod kojih razlikujemo: 1. nov kem. individuum,2. organske preparate priređene po specijalnome receptu pojedinih tvornica, 3. obične lijekove, zgodnije i jeftinije proizvedene u tvornici, 4. specijalitete u užem smislu riječi, kompozicije lijekova. Prve tri grupe mogle bi se iz pojma specijaliteta isključiti.

Kod većine novih kem. lijekova imademo 2 vrsti: jedna imade samo kem. označenje, druga samo patentirano, na pr. aspirin — ac. acetylosal. Da li je to svejedno? Moralo bi biti, a l i n i j e . Patentirani lijek je skuplji a za njegovu čistoću jamči tvornica. Amidopyrin ne dosiže djelovanja pyramidona ( S t a r ­k e n s t e i n ) . Osigur. zavodi traže, da se lijekovi propisuju samo kem. imenom, jer je to jeftinije, ali je pitanje, da li je to ispravno s obzirom na bolesnika i liječnika. Kako si može liječnik zapamtiti phenyl- di-methyl-amino-dimethyl-pyrazolonum allyl-iso-propyl-barbituricum (allonal)? To je pogibeljno i za bolesnika, jer lako može doći do zamjene (ac.phenylcinchoninicum ili phenylchinolin carbonicum—atophan— s ac. phenylbarbituricum (luminal) te time do otrovanja i do sudbene istrage.

Organske lijekove ljekarnik ne može proizvađati, jer je to skupo, već jedino to mogu tvornice. U cijeni istih preparata iz raznih tvornica razlika je često više od 100 kč. za 1 kg. a i djelovanje je različito. Isto tako je bolje ostaviti tvornicama kombinirane preparate s kojom kem. tvari, kao ovarij + Fe, organ, preparat + luminal.

Daljni skup sačinjavaju smjese lječiva priređivane tvornički — v l a s t i t i s p e c i j a l i t e t i , koji imadu ova loša svojstva: Broj je njihov danas tako ogroman, da liječnik ne može poznavati niti 7 !o od njih, nema pregleda i utaplja se u kaosu. Koliko danas dolazi reklama na liječnički stol! 2. Spe­cijalitet je nepromjenljiv a često bi liječnik želio nešto mu dodati ili oduzeti. 3. Omot sačinjava veliku komponentu. Pacijenat plaća i staklo, papir, boju itd. 4. Reklama sačinjava još veću stavku troškova.5. Konačno i dobitak prekupaca (u ljekarni 33—44% od tvorničke cijene specijaliteta). 6. Ako se kod tvorničkog proizvoda dogodi pogrješka, onda to znači oštećenje hiljadu ljudi, dok je popravak težak.

310

7. Kod proizvađanja specijaliteta zaposleni su nestručnjaci, bez farmaceutske naobrazbe. P r e d n o s t i s p e c i j a l i t e t a : 1. Točnost u doziranju, 2. lijek je izgledniji, omot odgovara lijeku uz to je elegantan,3. bolji tek, 4. recepat se brzo napiše, 5. liječnik ne snosi riziko zabune, već tvornica, 6. prileži točna uputa, 7. u ljekarni se dugo ne čeka, 8. katkada je specijalitet jeftiniji od lijeka, propisanog magistra- liter, 9. djeluje i sugestija.

P r e d n o s t i p r o p i s i v a n j a m a g i s t r a l i t e r : 1. Svaki recepat napisan po liječniku rezultat je znanosti i iskustva na temelju stavljene dijagnoze i konstitucije oboljelog. Obroci su prilagođeni tome slučaju. 2. Recepat spaja liječnika s ljekarnikom, kojega sili na razmatranje i ne stvara od njeg samo prodavaoca. 3. Često je lijek magistraliter propisan jeftiniji od specijaliteta. L o š e s t r a n e : 1. Netočnost u doziranju. 2. U ljekarničkim pregradama svašta se pokvari. Nabavni izvori su različiti. Se- cale corn, brzo gubi na djelovanju, jednako i fol. digitalis. 3. Kod propisivanja magistraliter, treba si biti svijestan B i i r g i - o v o g z a k o n a o sinergetičnom djelovanju. 4. Da ispravno liječnik recepat može propisati, za to treba znatne izobrazbe u farmakologiji, koje danas većinom nema. 5 sati sedmično samo u 1 semestru nije dostatno za takovu disciplinu kao što je farmakologija. 5. Ako želimo oživiti propi­sivanje magistraliter, moramo to naučiti medicinare, koji moraju dolaziti na predavanja i na farmako­loški praktikum.

Farmakoterapija mora zajedno raditi s klinikom i moraju ići zajedničkim putem — putem f a r ­m a k o l o š k e k l i n i k e , koja bi spojila teoriju farmakološkog instituta s praksom propisivati recepat na kiinici i motriti djelovanje propisanog lijeka. Takove klinike već postoje u Holandiji i Japanu.

I n s t i t u t z a i s t r a ž i v a n j e l i j e k o v a je skroman i preopterećen ogromnim materijalom tedospijeva samo na mnijenje o ispravnoj taksaciji. Specijaliteta imade tamo toliko, da se čeka i više godina na rješenje. U zavodu nema liječnika! Danas je već bolje. Novi lijek prama propisima mora donositi novum i u cijeni mora biti povoljan. Domaći imadu prednost pred inostranima. Ali i tu su počinjene mnoge pogrješke. Mnogo dobrih domaćih i stranih lijekova nije dozvoljeno. Ovakovi lijekovi se ne smiju propisivati u bol. praksi, ali na klinikama se često rabe (na pr. impletol.).

Glede specijaliteta kod blagajna postoji propis, da se smije propisati samo najmanji omot, kojije za 25% skuplji, koji je obrok dostatan jedva za 3 dana te bolesnik mora opet liječniku po nov re­cepat, što je nezgodno i znači gubitak vremena. Još gore su na tom manje bolnice, koje ne smiju pro­pisivati^ injekcije u ampulama, već magistraliter!

Č e š k a f a r m a c e u t s k a i n d u s t r i j a . Temelj prvenstvenog položaja Njemačke je proizvod boja ,,kod čega su kao produkti otpadaka brojni lijekovi, često vrijedniji nego ali glavni produkti. U RĆS. ne postoji industrija boja, te se ne će moći farmaceutska industrija razvijati tim putem, ali pro­cvat je moguć i bez toga. To je tip francuske farmaceutske industrije. Domaća industrija onemogućava već uvoz lijekova. F r a g n e r računa, da je god. 1931. iznosio 180 mil. kč. Domaća proizvodnja iznaša približno 35 mil. kč. i pokriva potrošak oko %, akoprem je kapacitet tvornica barem peterostruk te bi domaća industrija lako mogla potrebu lijekova pokrivati sa 90%.

Liječnik glede lijeka priređenog u tvornici zahtijeva: 1. Jamstvo, da je lijek dobar. 2. Mora biti informiran o tome, što lijek sadrži. 3. Prednost domaćem lijeku pred stranim. Proizvodilac mora biti apsolutno seriozan i ne smije se dogoditi kao što je dokazano, da su ergotinove tablete bile bez ergo- tina, liniment da je sadržavao denaturirani špirit i lijek protiv neuralgija i ujedno kao lijek za oduča- vanje od morphina, koji je na omotu navađao nedužan sadržaj, a u istinu je s a d r ž a v a o m o r p h i n . Dovoz stranih preparata mora se oteščati. Mora se sastaviti pregled domaćih preparata i usporediti, koji se od stranih mogu s njima nadomjestiti. Kod dozvoljavanja preparata imade odlučivati nepogi- beljnost preparata i primjerena cijena. Inseriranje preparata u dnevnim listovima imade se zabraniti. Reklama sačinjava za se posebno poglavlje. Godišnje dobiva liječnik poštom nekoliko kg prospekata i to većinom stranih, koji znadu biti psihološki vrlo dobro promišljeni i djeluju, dočim reklama domaćih tvornica često ne odgovara. Najmanje se liječnici vesele zastupnicima tvornica, koji ih posjećuju jer gube time vremena. Reklama bi se morala n o r m a l i z i r a t i i morala bi sadržati: ime preparata i tvornice, točan sadržaj, indikacije i kontraindikacije, doziranje, opis omota, cijenu za privatne osobe i osigur. zavode, konačno literaturu. Tvornice bi morale proizvađati lijekove svrsishodno te si podijeliti zadaće. Prakt. liječnici bi morali vjše javljati svoja iskustva o slabim svojstvima preparata i o nepo­voljnim rezultatima; institut za ispitivanje lijekova morat će se tako preudesiti, da bude mogao ägendu svladavati. Samo na klinikama ne mogu se lijekovi dobro ispitivati, jer bi time štetovao klin. rad.

(Praktickÿ lékar, br. 12. i 13., g. 1932.). Dr. Cul ak .

Športska medicina.Dinolt: Športska medicina.

Zahtjevi koji se traže od športskog liječnika nijesu maleni, jer mora da poznaje u tančine zdravo tijelo čovjeka, fiziologiju pojedinih tjelesnih vježba, a naročito, da li i u koliko je svaki pojedinac spo­soban za koju granu športa, kakove štetne posljedice taj šport donosi, konačno mora imati pedagoška svojstva i poznavati načela statistike. Njegovi savjeti i odluke osobito kod mladeži imadu veliko značenje.

Na ovom velikom polju športa nije još potpuno jasno u svim pitanjima a posebice se razno pro- cijenjuje pitanje, da li se s liječn. gledišta imade dozvoliti i športski maksimalni napor (Höchstleistung). W o r r i n g e r dozvoljava, ako je prethodio dobar training, ako je dotični športaš s obzirom na moderna iskustva športske medicine posve zdrav i razvijen. Ovakav maksimalan rad utječe na šire slojeve, da i oni kod športa sudjeluju, što imade veću vrijednost nego poboljšanje nekakovog rekorda, koji opet može da se postigne samo iz razvijenog športa u širokim slojevima. Što je viša piramida, to šira mora biti baza.

Pogibelj maksimalnog športskog rada ne počiva toliko u njemu ili u mogućoj povredi zdravlja, već glavno u jednostranoj artističkoj vještini. Zato imadu pravila o strogom amaterizmu veliko značenje, koja sprečavaju, da športski pokret ne pođe putem stare Grčke, od olimpijskog pobjednika kao ideala do plaćenog

311

gimnaste u rimskoj areni. Od precjenjivanja maksimalnog napora odvraćaju B i e r i A b d e r h a l d e n , koji naglašuju, da se maksimalni športski napor ne mora uvijek podudarati s najvećim tjelesnim zdrav­ljem. Zato je kod modernih športova potreban iskusan liječnik, koji imade zadaću, da izabere športaša i dade mu savjet, za koji šport je najviše sposoban.

Temeljni je uvjet za ovaj športsko-liječnički savjet p o z n a v a n j e f i z i o l o g i j e š p o r t a u o p ć e a f i z i o l o g i j e p o j e d i n i h v r s t i š p o r t a n a p o s e .

Prema Ab d e r h al den -u sačinjava šport jedan dio fiziologije pojedinih radova. Njegova ose­bujnost se sastoji u tome, što se prema vrsti športa na pojedine grupe mišičja stavlja različito velik zahtjev i da se taj napor vrši kratko vrijeme. Kod toga nema niti jednog organa, na koji taj rad ne bi uplivao.

Dolazi do jačeg rada srca, proširenja kapilara u mišičju, jačeg disanja i znojenja u svrhu regula­cije temperature. Naročito temeljito je proučena izmjena tvari kod tjelesnog maksimalnog rada. Tada do­lazi do neobično visokog potroška energije tečajem kratkog vremena, često kroz nekoliko sekunda, koja bi energija bila dostatna običnom radniku za čitavo vrijeme njegovog rada. Vježbom dolazi do zgodne koordinacije mišičnih grupa, živčanog aparata i do najveće ekonomizacije potroška energije. Ova ekono­mizacija je temelj za postizavanje maksimalnog napora, ali taj je ograničen iscrpljenjem materijala za energiju i sposobnošću aparata za disanje i cirkulaciju krvi, dalje pojava umora. U problemu umora imade naročito značenje m r t v a t o č k a ( s e c o n d wi n d ) , do koje dolazi ako se u posve kratko vrijeme postave osobito veliki zahtjevi na sav rad organizma. Naročito je poznat fenomen veslača. Već nakon 2 minute iza početka športskog rada opazi veslač težinu u prsima uz dispnoe i ubrzano bilo, osjećaj praznoće u tijelu i suhu kožu. Ako veslač uz sav napor volje izdrži, dolazi do znojenja i olak­šanja te otada može veslač izdržati maksimalan rad. U fazi mrtve tačke je metabolizam pojačan, ali nakon nadjačanja njezinog radi metabolizam ooet s najmanjim, vježbom postignutim potroškom. A b d e r ­h a l d e n misli, da je za vrijeme mrtve točke poremećen odnos između simpat. i parasimpat. živčanog sistema i cerebrospinalnog područja i da je afekat izazivajući momenat. Konačnu umornost prouzrokuje preopterećenje krvi s mliječnom kiselinom. Zato, što je bolja „tehnika“ športa — zgodno iskorišćivanje kisika, dobra koordinacija i izbjegavanje svih pojava umornosti — to jači će biti dojam vježbe na gledaoca.

U s p e c i j a l n o j f i z i o l o g i j i tjelesnih vježba raspoznaje W o r r i n g e n brz i trajan rad, vježbe okretnosti i vježbe golog tijela, koje grupe se u različitim športovima različito kombiniraju. Temelj svih tjelesnih vježba je gimnastika. U lakoj atletici je najvažnije trčanje i skok, čiji idealni spoj sači­njava višeboj. Onda je to pješačenje, turistika, skijanje, plivanje, veslanje, dalje mnogo pobijane vježbe na spravama, boks, jiu-jitsu, hrvanje, konačno igre, u prvom redu nogomet i tenis. Dalje u športski rad spada i automobilistika i aeronautika, jašenje i mačevanje. Već iz navedenog broja vrsti športa se vidi velik opseg fiziologije športa. Vrlo je zanimljiva okolnost, da jednake vježbe, izvedene uz razne uvjete, poprimaju posve drugi karakter. Klasičan primjer je trčadje na malenu, srednju i veliku udaljenost. Trča­nje je stvar temperamenta. Zato je velika razlika između trkača na malenu udaljenost, koji su sangvi- ničari te flegmatika trkača na velike udaljenosti. Sportski liječnik znade, da nije glavna svrha tjelesnih vježba jačanje mišičja, već koordinacija pojedinih grupa mišičja. Za pli vanje potrebna je stanovita pod­loga masti, ako se hoće postići dobar rezultat. Zato nije slučaj što žene u plivanju postizavaju razmjerno dobar uspjeh.

Š p o r t i ž e n s k i s p o l . I ženi su potrebne tjelesne vježbe, ali športski liječnik ne može odo­briti, da budu žene na svim područjima športa ravne mužu, ili dapače da ga prestignu. Diana protiv Venere. 0 vrstima ženskog športa još nije pala zadnja riječ. Ženski liječnici dokazuju, da Sportašice radi tvrdoće zdjeličnog tkiva teže rađaju i da šport imade upliva na trudnoću, porođaj i dojenje, ali istraži- nja u tom pogledu tek su počela. Gravidna Sportašica imade poslije trećeg mjeseca prestati s vježbama, ali i tu mora se kod svakog slučaja individualizirati.

Svaka vrst športa stavlja manje ili više zahtjeva na disanje i rad srca i upliva na metabolizam. W o r r i n g e n prikazao je k a p a c i t e t p l u ć a kod raznih vrsta športa. Kod nešportaša ustanovio je prosječno 3350 ccm, kod teških atleta 3950, nogometaša 4200, vježbača na spravama 4300, lakih atleta 4750, boksača 4800, plivača 4900 i veslača 5450. Dakako, postoji i odnos između tjelesne visine i kapa­citeta, koji raste na svakih 5 cm sa 400 ccm.

I pitanje š p o r t s k o g s r c a je još u diskusiji. Prvo nije jednostavna stvar odrediti besprikorno veličinu srca. Perkusija je nedostatna, bolje služi ortodijagram. Kod mjerenja mora se uzeti u obzir vi­sina i težina tijela, objam grudnog koša i starost. Športski trenirani muskulozni športaš imat će i veće srce i veće njegove promjere. Srce raste s razvojem tijela sve do svršetka puberteta a u sredini 40. godina malo se već mijenja. Onda slijedi staračko proširenje. Ako dakle mladić tjera kakav šport s na­tjecanjem, pretstizava srce u razvoju razvitak čitavog , tijela. Tijesan odnos je između veličine srca i objama prsnog koša, manje između visine. Visoki ljudi imadu napadno često kapljasto srce (Tropf- Pendelherz), i to i prvorazredni športaši. Često nalazimo kod športaša u velični srca znatno variranje, koje kreće između 0'5—5 cm oko t. zv. Sollgrösse — veličine srca za vrijeme mirovanja. Pod športskim srcem razumijeva D e u t s c h srce trajno povećano uslijed prekomjernog napora. Ovo povećanje može biti dvoje vrsti: ili je proširenje srca ili hipertrofija. Danas smatraju, da se kod športskog srca radi o proširenju a ne hipertrofiji, čemu u prilog govori različitost veličine srca iza akutnog napora, smanjenje, promjene u cirkulaciji i pojačani vagotonus. Ekstrakardijalni je faktor, koji uvjetuje to smanjenje: poja­čani dovoz krvi u krvne sudove, koji pate uslijed vježbe. Ako ovo periferno prekrvljenje prestane, vraća se brzo krv u srce, koje se proširi. U ovom smislu športsko srce ne bi bilo bolesno srce, već srce, koje se prilagodilo posebnim prilikama. Uopće može se reći, da športaš, kojemu se veličina srca iza trai- ninga ne mijenja, imade prednost pred športašem s promjenljivim srcem, kome prijeti pogibelj ne sada, već u budućnosti. Auskultacija (sistolični šum, slabljenje zvukova) ne može se naročito iskoristiti, važ­niji je broj bila. Povišenje govori za slabu izdašnost srca, jer trenirani športaši imadu malenu frekven­ciju i krvni tlak obično nizak, ali pojačanje krvnog tlaka ne govori sigurno za slabo srce. K o d i s p i ­t i v a n j a k a n d i d a t a š p o r t a ne smije bilo prekoračiti 120 u minuti. Ovakovo ispitivanje zahtjeva veliko iskustvo u istraživanju srca i disanja. Najbolja je Biirger-ova metoda prisilnog disanja (Press- atmungsmethode), prema kojoj mora kandidat u 20 sek. načiniti 10 dubokih udisaja i izdisaja te nakon maksimalne inspiracije ekspirirati na manometar. Normalno se postizava tlak od 40 mg. Hg. Kod izbora vježbe igra veliku ulogu i temperamenat, naročito kod v j e ž b a n a s p r a v a m a . Tu je individuali­

2

zacija potrebna. Mladež imade izbjegavati na spravama svaki napor radi pogibelji prisilnog disanja. Ako nastupi pomanjkanje daha, tada treba učitelj da znade, da je ta vježba za đaka preteška. Inače imadu vježbe na spravama visoku uzgojnu vrijednost, jer razvijaju spremnost, ustrajnost i savršen rad. Njihov upliv na jačanje tijela je različit prema vrsti vježbe, najveći je kod mješovitih vrsti vježba i kod skoka. I upliv na držanje tijela je različit, dapače može biti negativan — kod čistih vježba s podupiranjem. Da­nas je u modi r i t m i č k a g i m n a s t i k a — tjelesna vježba združena s umjetnošću.

Najljepše kod tjelesnih vježba je to, da su zgodne za svaku starost, spol, temperamenat, za svaku tjelesnu konstituciju i za svaki soc. položaj. Ideal jakog muskuloznog čovjeka je ustupio mjesto idealu harmonički razvijenog tijela. Liječnik, kome su poznate osebujnosti pojedinih vrsti športa, zabranit će da vježbač njeguje šport koji nije za njega, upozoravat će na povrede koje mogu nastati uslijed športa kao što su frakture kostiju kod trkača na skijama. Danas kad su u školama obvezatne teške tjelesne vježbe, treba sve to da se znade.

Posve shematično je smatranje povećanog srca kao športskog srca ustupilo danas pred novim pogledima, ali poteškoće kod određivanja funkcijonalne snage srca, da li je pregledani sposoban za sta­novitu vrst športa, nijesu se smanjile. Tu ne će liječniku u nekojim slučajevima pomoći niti ocjena či­tave građe tijela, niti iskustvo, niti najbolje knjige o športu. U čitavom športskom pokretu liječnik imade samo savjetujući glas i imade samo spriječiti povrede zdravlja, koje nastaju uslijed športa, i gotovo uvijek tamo, gdje je dotični za šport nesposoban ili se bavi športom koji nije za njega. Savjetovanje za pravu vrst športa je i danas najvažnija liječnička zadaća, koje će biti to bolje, što će bolje liječnik poznavati medicinsko značenje športa. U važnom pitanju maksimalnog rada u trainingu ostaje liječnik i dalje stalan savjetnik. Šport njeguju u prvom redu zdravi ljudi. Kako su športske vježbe i kod boles­nog čovjeka u granicama moguće i mogu blagotvorno djelovati, to je po biološki izobraženog liječnika pitanje vanredno važno, koje je tako opsežno, da se ne može u okviru ovog referata do kraja pretresati.

Dr. C u l e k .

312!

Socijalna medicina.Stalno povjerenstvo za standardizaciju bioloških produkata.

(Rad od 1. siječnja 1931. do 1. listopada 1932.).Ova se komisija sastala dne 23. lipnja 1931. u Londonu pod pretsjedništvom dra M a d s e n - a

(Danska), da poradi o k o s t a n d a r d i z a c i j e a n t i t o k s i n a p l i n s k e g a n g r e n e , t u b e r - k u l i n a t e o k o p r o f i l a k s e d i f t e r i j e . Sudjelovali su: sir H. Dale, prof. Kolle i dr. Mecoy. Komisija je pozvala na sastanak sve stručnjake pododbora, kojima je povjerila laboratorijske radove i to: 1. S t a n d a r d i z a c i j a a n t i t o k s i n a p r o t i v p l i n s k e g a n g r e n e : Madsen prezident, Hartley, Kolle i Brian, Mecoy, Prigge i prof. Weinberg. 2. T o k s i n i r a b l j e n i k o d S c h i c k-ove r e a k c i j e . Madsen prezident, Bascher, Dale, Fraser, Hartley, prof. Hirszfeld, Mecoy, Brien, prof. Depeu, Schubert. 3. P r o f i l a k s a d i f t e r i j e . Madsen prezident, Dale, Fischer, Hartley, Mecoy, prof. Kolle, Prigge.

Rad ovih pododbora može se prikazati ovako: 1. A n t i t o k s i n p l i n s k e g a n g r e n e . Upo­raba aktivnog seruma protiv bac. perfringens, koji prouzrokuje plinsku gangrenu (bac. Welsh-Fraenkel), od zadnjeg je rata sve češća te je zato u interesu prakt. liječnika i producenata, da se njegova snaga djelovanja označuje u jednakim jedinicama. Zahtjev za ovu jedinicu je taj, da se može definirati u ko­ličini standardnog seruma, koji bi se mogao priređivati u stalnom obliku i količini dostatnoj da se raz­dijeli među proizvađajuće laboratorije, da ovima omogući urediti djelovanje po njima proizvađanog seruma prema međunar. standardu. Do sada je prihvaćena jedinica antitoksina jedino u Udruženim amer, državama. Pošto je ova jedinica odveć velika, u praksi je g. 1930. zamijenjena sa Vio iste.

Predmet studija i rješavanja stalne komisije za standardizaciju bila su 2 pitanja. 1. D a l i j e m o g u ć e s e r u m p r o t i v b a c . p e r f r i n g e n s t i t r i r a t i s d o s t a t n o m t o č n o š ć u . 2. I z b o r s t a n d a r d n o g p r i p r a v k a z a m e đ u n a r . u p o r a b u . Komisija upotrebila je iskušanu radnu metodu, koja je dovela do sporazuma o standardima rabljenim kod titracije antidifteričkog seruma, antitetaničkog i antidizenteričkog, koja se sastoji u tome, da se istraživanje povjeri malenome broju javnih i privatnih laboratorija u raznim zemljama.

Rezultati pokusa se priopćuju danskom drž. serološkom zavodu u Köbenhavenu, koji služi kao centralni laboratorij za komisije. Čim prispjeli rezultati dopuštaju mogućnost uspješnog rješenja, pozovu se sudjelujući laboratoriji na konferenciju u svrhu izravnanja do sada postojećih različitih mnijenja. Ovo je bilo predmet sastanka u Londonu.

Radovi predloženi po komisiji vršili su se na bazi uporabe dvostrukog, sušenog seruma, od kojih je jedan priređen u drž. zdr. institutu u Washingtonu a drugi u laboratoriju za fiziološke znanstvene radove Wellcome u Beckenhamu. Odnos između djelovanja dviju rastopina ovih seruma, označeni u novim amer, jedinicama, — vrlo brižno je odredjen u washingtonskom laboratoriju. Znanstveni radnici ostalih laboratorija su zamoljeni, da pokuse ponove i da odrede djelovanje antitoksina priznatog titra. Da bude posao lakši, dan im je stalan preparat toksina.

Titracija je izvedena u ovim laboratorijima: D a n s k a : Drž. serološki institut u Köbenhavenu, F r a n ­c u s k a : Pasteur-ov zavod u Parizu. N j e m a č k a : Zavod za eksperimentalnu terapiju Frankfurt. Drž. zdr. institut. Ve l . B r i t a n i j a : Wellcome, laboratorij za znanstvene fiziološke radove, — Beckenham, Lister-ov institut Elstree. — U. S. A.: Drž. zdr. institut, Washington.

Postignuti su jednaki nalazi. Kod titracije nepoznatog seruma od 8 znanstvenih radnika konsta­tiralo je 7 vrijednote i 200—225 novih amer. jedinica 1 cm3. Što se tiče usporedbe rastopina sušenih seruma, to su svi titrati bili ekvivalentni. Dakle je moguće prirediti i titrirati preparate seruma protiv bac. perfringens u jedinicama amer. seruma. Komisija je na temelju toga mogla preporučiti, d a s t a n ­d a r d n i p r e p a r a t i j e d i n i c a p r i h v a ć e n i n a u p o r a b u u U. S, A. b u d u p r i h v a ­

313

ć e n i z a m e đ u n a r . u p o r a b u i d a s e z a m o l i d r ž . s e r u m i n s t i t u t u K ö b e n h a - v e n u , d a č u v a i d i j e l i o v e m e đ u n a r . s t a n d a r d n e s e r u m e .

2. T o k s i n i r a b l j e n i k o d S c h i c k-ove r e a k c i j e . Obrok rabljen kod Sch. reakcije izvorno je definiran kao Vs najmanjeg smrtnog obroka zrelog toksina difterije za zamorče. Ova definicija dosada se rabi u U. S. A. te se tamošnji obrok temelji isključivo na smrtnom djelovanju toksina na zamorče. Ovaj se način smatra dostatno točnim za praktičke svrhe, naime u svrhu raspoznanja pojedinaca otpor­nih protiv difterije.

Dakako da je jasno, ako je obrok određen na ovoj bazi, da obroci raznih toksina rabljeni kod probe mogu sadržavati količinu toksoida u raznim proporcijama prema toksinu i da time obroci rabljeni kod probe mogu da se znatno razlikuju u njihovoj jakosti neutralizacije prema antitoksinu. Pokusom se dade lako dokazati, da će životinje, koje imadu u krvi dostatnu količinu antitoksina, pozitivno reagirati na jedan a negativno na drugi od toksina, koji se u svojoj neutralizacijonoj snazi razlikuju, akoprem ovi uštrcani u obim sljučajevima u jednakim količinama pretstavljaju isti odlomak najmanjeg smrtnog obroka za zamorče. Nije postignut sporazum o potrebi naknadnog uređenja obroka kod probe u nje­govom odnosu prema neutralizacijonoj snazi. U nekojim zemljama (Vel. Britanija) je ovo uređenje uza­konjeno. Ovaj dodatak isključio je iz uporabe mnogo toksina, koji bi bili dopustivi na američkoj bazi. S gledišta međunar. sporazuma o definiciji obroka kod probe, komisija je proučavala potrebu doziranja prema neutralizacijonoj snazi.

Dvovrsni difterički toksin s raznom količinom toksoida odabran je za pokuse, koji su izvršeni u laboratorijima drž. serolog. instituta u Köbenhavenu, Milanu i Wienu, u drž. zdr. institutu u Prahi, Washingtonu, Warszawi te u laboratoriju Counnaught, Toronto, Kanada.

Predloženo je, da se Schick-ova proba provede kod aktivno imuniziranih rekonvalescenata iza difterije te kod zdravih, kojima je u dijagnostičke svrhe uštrcan antitoksin difterije te konačno kod zdravih ljudi. Predloženo je, da svaki toksin bude uštrcan u jednu nadlakticu istodobno s kontrolom istog toksina ugrijanog na 85° C kroz 30 minuta.

Od 1457 osoba podvrgnutih individualnoj probi broj reagirajućih na Sch. reakciju pozitivnih i negativnih bio je ovaj:

R e a g i r a j u ć i T o k s i n A. T o k s i n B.Pozitivno 594 660negativno 863 797Međunar. anketa je dokazala, da je broj reagirajućih pozitivno ili negativno na Sch. probu odvi-

san od svojstva toksina upotrebljenog kod probe. Zato je povjerenstvo predložilo, da se kod izbora toksina uzme obzir ne samo na neutralizacijonu snagu, već i na toksicitet. Ujedno je i izradilo 2 defi­nicije i to za toksin zgodan za Sch. reakciju i za obrok, koji treba upotrebiti kod te reakcije.

3. P r o f i l a k t i č n a s r e d s t v a p r o t i v d i f t e r i j e . Ko j e p r o f i l a k t i č n o s r e d s t v o p r o t i v d i f t e r i j e , u p r v o m r e d u a n a t o k s i n , m o g l o b i s e p r i m i t i k a o m e đ u n a r . s t a n d a r d t e k o j i o b r o k o v o g m e đ u n a r . p r e p a r a t a b i i m a o s l u ž i t i k a o j e d i ­n i c a ? Ovo je pitanje povjerenstvo povjerilo drž. serum zavodu u Köbenhavenu, Stetens Serum Insti­tutu u Frankfurtu, drž. institutu za liječn. istraživanje u Londonu, Pasteur, zavodu u Parizu te drž. zdr. institutu u Washingtonu. Ovom studiju moraju prethoditi eksperimentalni radovi, da se može odrediti duljina vremena, koja mora proći između injekcije antitoksina i ispitivanja imuniteta, dalje i važnost promjena u imunitetu prama godišnjoj dobi. Čim budu riješena ova pitanja, izvest će se komparativni pokusi o imunizacijonom djelovanju raznih profilaktičnih preparata prema planu određenom po povje­renstvu.

4. T u b e r k u l i n . Pitanjem standardizacije tuberkulina bavi se komisija već od g. 1926. Izvršeno je mnogo titracija standardnih preparata rabljenih u raznim laboratorijima i našlo se, da su ekvivalentni. Zato je komisija preporučila, d a s e p r e p a r a t t u b e r k u l i n a č u v a n u d r ž . s e r o l o š k o m z a v o d u u K ö b e n h a v e n u p r i m i k a o m e đ u n a r . s t a n d a r d . Reakcija se može izvađati kutano ili supkutano.

Komisija je zaključila, d a s e n e m o ž e u s p j e š n o r i j e š i t i p i t a n j e s t a n d a r d n o g p r e p a r a t a a n t i m e n i n g o k o k n o g s e r u m a . Dalje je zaključila, da se proučava standardizacija spolnih hormona, naročito hormona, koji prouzrokuje spolno uzrujanje (oestrum) i stanovitih bioloških produkata u veterinarske svrhe.

Tako su pridošli u iskaz standardiziranih produkata glede kojih je došlo do međunar. sporazuma: a n t i t o k s i n p l i n s k e g a n g r e n e (perfringens) i t u b e r k u l i n osim vitamina, koje će se na­pose spomenuti.

Ovo svakako znači veliku dobit i za prakt. liječnike i za tvornice seruma.

K o n f e r e n c i j a z a s t a n d a r d i z a c i j u v i t a m i n a .Sa studijem ovog pitanja počelo se g. 1925. na drugoj konferenciji za standardizaciju bioloških

produkata, koja je povjerila prof. Poul s s on-u, da istraži kritički taj problem P. je došao do zaključka, da za sada samo titracija faktora, koji prouzrokuje porast u vitaminu A može biti predmet akcije za međunar. utanačenje. Ali od tog vremena poznavanje vitamina znatno je napredovalo i čini se zgodnim, da se to pitanje ponovno uzme u pretres. Sazvana je konferencija za standardizaciju vitamina dne17.—20. lipnja 1930. pod pretsjedništvom Mellenby-a, prof. farmakologije u Shefieldu, kod koje su sudje­lovali Drummond, prof. biokemije u Londonu, Euler, prof. biokemije u Stockholmu, Fridericia, ravnatelj hig. instituta sveučilišta u Köbenhavenu, Jansen, prof. fiziol. kemije u Amsterdamu, Meccollum, prof. prakt. kemije na hig. školi u Baltimore, prof. Poulsson, ravnatelj drž. zavoda za vitamine u Oslo, Randoin, ravnateljica fiziološkog instituta za vitamine u Parizu, Scheunert, prof. veterin, fiziologije u Leipzigu, Seidell, kemičar na National institut of health u Washingtonu, Steembock, prof. poljodjelske kemije na sveučilištu Wiscounsin te Windaus, prof. laboratorija za sveopću kemiju u Göttingenu.

Komisija je već na početku zaključila, da se proučava u mastima topiv vitamin A, proturahitički vit. D antineuritički vit. B te antiskorbutički vit. C. Isto tako je odlučeno glede pitanja, da li se imadu jedinice vitamina definirati prama njihovom biološkom djelovanju, ili u težini standardnih preparata. Prihvaćena je ova druga mogućnost, jer je n a i s t i n a č i n u s p j e š n o r i j e š e n o p i t a n j e s t a n -

2*

314

đ a r d i z a c i j e d i g i t a l i s a , s t r o p h a n t h u s a , i n s u l i n a i s a l v a r s a n a t e e k s t r a k t a g l a n d , pin e al is (pi t u i tr in a ) .

Što se tiče u mastima topivog vit. A, preporučila je konferencija, da se za vrijeme od 2 god. kao privremeni standard vodi k a r o t i n i da se riblje ulje (ol. morrhuae) vodi kao sekundarni standard.

Preparat karotina — ekstrakt iz mrkve dobiven Willstätter-ovom metodom te očišćen ponovnom kristalizacijom — smjesa je 2 izomeričkih ekstrakta, čije je biološko djelovanje slično. Uzorak karotina, koji je priređen u laboratorijima raznih zemalja, poslat će se Nar. institutu za liječ. znanstvena istra­živanja u Londonu. Ovaj institut kao centralni laboratorij za zdr. organizaciju Lige naroda će se zamo­liti, da priredi konačni standardni ekstrakt, č i j i 1 mg bi b i o e k v i v a l e n t a n j e d i n i c i v i t a m. A.

Metoda za izvađanje titracije nije preporučena, jer je potreban daljni studij metoda koje se te­melje na lječitbenom djelovanju karotina kod kseroftalmije. Dalje je vrlo poželjno da se istraži stalnost karotina u zatvorenim tubama i u rastopini.

Komisija je zatražila od poljodjelskog odljeljenja USA, da dade znanstvenim radnicima na raspo­laganje dostatnu količinu ribljeg ulja (ol. morrhuae), da mogu provesti titraciju u jedinicama standardnog preparata karotina. Tako će se moći proučiti stalnost vit. A u ribljem ulju uz uvjete pod kojima se ulje čuva na zalihi. Ovaj rad će izvesti instituti: Odjeljenje za fiziološku komisiju u Amsterdamu, fizio­loški laboratorij za ishranu u Parizu, fiziol. institut životinja u Leipzigu, nar. institut za liječ. znanstvena istraživanja u Londonu, odj. za poljodjelsku kemiju na sveučilištu Wiscounsin, odj. za biokemiju sveuči­lišta u Stockholmu, škola higijene i javnog zdravlja na Hopkins university u Baltimore.

Konferencija je zaključila, da kao standardni preparat za antirahitični vit. D provizorno kroz 2 godine imade biti rastopina obasjavanog ergosterola priređenog u Nar. institutu za liječ. znanstvena istraživanja u Londonu. Ako se zaliha iscrpi i mora da se priredi svježi standard, — onda će biti nužno da se ispitaju oba preparata, da li su ekvivalentni. Ovaj rad je povjeren ovim institutima: Sveopći kem. laboratorij u Göttingenu, fiziol. institut životinja u Leipzigu, laboratorij za hranu i lijekove u Washing- tonu, odio za biokemiju sveučilišta u Stockholmu, odio poljodjel. kemije sveučilišta u Baltimore, fiziol. laboratorij ishrane u Parizu, društvo ljekarna u Londonu.

Kod priredbe pripremanog standardnog preparata mora se obasjavanje s ultraljubičastim zrakama vršiti u eterovoj rastopini, očišćenoj i od najmanjih tragova kisika. Rastopina preparata je priređena u stalnom prirodnom bilinskom ulju, u kojem je ispitivanje dokazana neprisutnost vitam. D. Kao jedinica služit će 1 mg ove standardne rastopine. Ovaj obrok dan je rahitičnim štakorima kroz 8 dana te pro­uzrokuje širok pojas ovapnjenja u metafizi proksimalnog svršetka tibije i distalnog svršetka radija. U svrhu određenja antirahit. djelovanja nepoznatih preparata služe metode određivanja, koje se temelje ili na profilaktičkom ili terapeutskom djelovanju vit. D, t. j. pojasi ovapnjenja, rentg. zrake ili analiza koštanog pepela.

Potrebna su daljna istraživanja, da se odredi stalnost vrsti ulja rabljenih za rastopinu a naročito da se prouče fizikalna svojstva kristaliziranih preparata dobivenih iz ergosterola po prof. Windaus-u i Bourdillon-u, u kojem pogledu su stalni. Ako bi tako bilo, moći će eventualno nadomjestiti obasjani ergo- sterol kao međunarodni standard.

A n t i n e u r i t i č k i v i t a m i n B. Konferencija je preporučila prihvatiti kao međunar. standard apsorpcijoni preparat dobiven Seidell-ovom metodom. Otpaci dobiveni kod poliranja riže metnu se u slabu rastopinu sumporne kiseline (pH = 4'5), nakon 2 dana doda se bolus alba te se smjesa miješa kroz 24 sata. Rastopina se filtrira, bolus se iza ispiranja vodom i alkoholom suši. Laboratorij u Bata- viji je zamoljen, da priredi 25 kg ovog apsorpcijonog preparata. Prihvaćena jedinica odgovara antineu- ritičkom djelovanju 10 mg ovog preparata. Dnevni obrok 10—20 mg ovog preparata je dostatan, da uzdrži kod normalnog razvitka mlade štakore hranjene hranom, u kojoj manjka vit. B. Obrok 20—30 mg je dostatan, da izliječi polyneuritis kod golubova hranjenih poliranom rižom. Povjerenstvo nije dalo mišljenja o uzajamnoj vrijednosti bioloških metoda za određenje antineuritičkog vitamina B, je r smatra sve predložene metode, bilo profilaktične ili lječitbene, rabljene kod štakora ili golubova, što se tiče djelovanja, jednako vrijednima.

Akoprem nema razloga sumnji, da se djelovanje antineuritičkog vitamina smanjuje, ipak je povje­renstvo smatralo potrebnim da se ova stalnost dokaže. Ovaj rad su prihvatili zavodi: Zdr. institut u Köbenhavenu, škola za biokemiju sveučilišta u Oxfordu, fiziol. institut za životinje u Leipzigu, institut za biokemiju sveučilišta u Stockholmu, Lister-ov institut za preventivnu medicinu u Londonu.

Prema mišljenju konferencije imao bi se antiskorbutični vitamin C provizorno titrirati prema li­munovom soku. Jedinica t. j. 0-l ccm soka sačinjava otprilike Vio dnevnog obroka potrebnog za pre­venciju makroskopskih povreda kod mladog zamorčeta hranjenog hranom, koja prouzrokuje skorbut. Limunov sok kao međunar. standard imade se riješiti limunove kiseline dodatkom C aC 03 dok prestane šum. Iza toga filtracija u Buchner-ovom lijevku. Tekućina mora imati reakciju pH = 6 i može se nakon 2 sata iza filtracije davati životinjama.

K o n f e r e n c i j a o i m u n i z a c i j i p r o t i v d i f t e r i j e i s k a r l a t i n e .Zdr. odbor počeo je g. 1928. proučavati uzroke pomora dojenčadi i svratio je pažnju u prvom

redu na zarazne bolesti, koje su važan činbenik u pomoru dojenčadi, t. j. na difteriju i skarlatinu, dalje je proučavao prevenciju ovih bolesti, što je vodilo zdr. odbor do međunar. studija metoda imunizacije protiv difterije i skarlatine.

D i f t e r i j a . Prethodan studij problema koji su u savezu s imunizacijom protiv difterije, povjeren je g. 1928. prof. Debré-u i Gorter-u. God. 1929. sastavio je skup vještaka program za anketu o uspo­rednoj vrijednosti raznih antigena, o broju injekcija, vremenu između pojedinih injekcija, o injekcijonim metodama, značenju Schick-ove reakcije kod određivanja imunizacije te o uplivu starosti i okolice,

Preporučili su imunizirati u raznim zemljama takove skupove djece i mladeži, koji dopuštaju usporedbu rezultata. U svrhu kontrole rezultata Sch. reakcije preporučili su kod 10% od onih koji su se podvrgli reakciji, da se ipituje količina antitoksina prije i poslije injekcije. Kao antigen su upotreb- Ijeni Ramon-ov formol toksoid (anatoksin), O’Brien-ov toksoid te smjesa toksina-antitoksina priređena u holandskom serološkom institutu.

Prema ovim predlozima proučavali su se skupovi djece razne starosti, osoblje stanovitih bolnica te skupovi vojnika u Engleskoj, Cehoslovačkoj, Danskoj, Francuskoj, Holandskoj, Mađarskoj, Njemačkoj

315

i u Poljskoj. Studij, koji je trajao 2 godine, donio je vrlo vrijedna saznanja i iskustva, koja je proučila konferencija u Londonu 17.—19. lipnja 1931., kod koje su sudjelovali ovi vještaci: Pretsjednik Madsen, ravnatelj drž. seroterapeut. instituta u Köbenhavenu, Baecher, ravnatelj seroterapeut. zavoda u Wienu, prof. Bie, šef-liječnik bolnice Blegdam u Köbenhavenu, prof. Busson, ravnatelj odjeljenja za kontrolu seruma u Wienu, Dale, ravnatelj nar. instituta za istraživanje u Wienu, Debré, prof. med. fakulteta u Parizu, Fischer, iz drž. instituta za eksperimentalnu terapiju u Frankfurtu, Fraser, izv. prof. preventivne medicine na sveučilištu u Toronte, prof. Friedmann, šef-liječnik Službe za zarazne bolesti u Virchow-ovoj bolnici u Berlinu, prof. Gorter, ravnatelj klinike za dojenčad u Leydenu, Harries, šef-liječnik bolnice City u Birminghamu, Hartley iz nar. instituta za istaživanja u Londonu, prof. Hirszfeld, ravnatelj serol. i bakteriol. instituta u Warszawi, McCoy, ravnatelj nar. zdr. instituta u Washingtons, O’Brien, ravnatelj Wellcome, fiziol. laboratorija za istraživanje u Beckenhamu, Pepen iz serol. instituta u Milanu, prof. Prigge iz drž. instituta za eksperim. terapiju u Frankfurtu, Kamon, ravnatelj Pasteur, zavoda Garches, Schubert, šef kontrolnog odjeljenja drž. zdrav, instituta u Prahi, Prof. Seligmann, ravnatelj Hauptge- sundheitsamta u Berlinu, Tomcsik, šef serol. odjeljenja drž. zdrav, instituta u Budapešti.

Iskustva i saznanja priopćena na konferenciji dovela su do praktičkih zaključaka, koji pretstavljaju današnje mnijenje istaknutih vještaka u ovom problemu. Zaključci su ovi: Imunizacija protiv difterije ako je provedena uz povoljne uvjete i djelotvornim profilaktičnim preparatima, znatno smanjuje pobol1 pomor od difterije. Reakcija koje nastaju ne treba se bojati. Ove ne djeluju štetno na imunizaciju protiv drugih bolesti pa ni protiv tuberkuloze. Čini se da je opravdan zaključak, da je moguće suditi — osim malo iznimnih slučajeva — iz promjene Schik-ove reakcije (iz pozitivne na negativnu) na djelova­nje imunizacije. Od tri proučenih antigena pronađen je najdjelotvornijim anatoksin, čije je imunizacijono djelovanje vjerojatno u odnosu prema djelovanju antigena mjerenog flokulacijonom metodom. Kao imu- nizacijona_ metoda predloženo je potkožno uštrcavanje s intervalom od 3 tjedana između prve i druge te najmanje 2 tjedna između 2. i 3. injekcije. Imunizaciju treba provađati kod djece pri svršetku prve godine ili u prvoj školskoj godini.

Imunizacija mora da je obvezatna za djecu u ferijalnim kolonijama, preventivnim sanatorijima i za nadzorno i njegovateljsko osoblje. Pošto nema dokaza o postojanju negativne faze, može se imuni­zacija preporučiti i za vrijeme epidemija kod djece, koja su došla u doticaj s oboljelim od difterije.

S k a r l a t i n a . Pitanje imunizacije protiv skarlatine proučavalo se na isti način kao imunizacija protiv difterije. Radni raspored je sastavljen g. 1929. od vještaka, imunizacijone probe vršene su kroz2 god. u RČS, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Japanu, Holandskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Jugoslaviji te su rezultati pretreseni na konferenciji u Londonu. S obzirom na različita mnijenja o etiološkoj zadaći hemolitičnih streptokoka zaključeno je, da se ne odlučuje o Schick-ovoj reakciji. Za svrhe ankete po­stignut je sporazum da se prihvati hipoteza, da je ovom reakcijom moguće raspoznati pojedince sklone skarlatini od imunih. Otpornost prema Dick-ovom toksinu priznata je kao zaštita protiv skarlatine. Da se mogu usporediti rezultati Dick-ove probe u pojedinim zemljama, razdijeljen je standardni toksin, pri­ređen od izvornog Dick-ovog streptokoknog roda raznim laboratorijima, da mogu provesti titraciju vla­stitih toksina. Preporučeno je, da se imunizira ili Dick-Dochez-ovim antigenom iz drž. serološkog insti­tuta u Köbenhavenu, ili anatoksinima priređenim od ovog antigena ili od lokalnih rodova. Rezultati u pojedinim zemljama znatno su se razlikovali te je konferencija zaključila, d a s e i m a d e s m a t r a t i o v a j p r o b l e m z a s a d a n e r i j e š e n i m i d a j e p o t r e b a n d a l j n i s t u d i j .

K o n f e r e n c i j a z a s t a n d a r d i z a c i j u s p o l n i h h o r m o n a .Današnje stanje poznavanja spolnih hormona dopuštalo je, da se pokuša sporazum glede jedinice

ovih tvari. Sporazum bio bi na korist znanstvenog istraživanja, doziranja i produkcije. Zato je zdr. or­ganizacija sazvala na dan 30. srpnja 1932. u London uz pretsjedništvo Sira »Henry Dale-a na konferen­ciju stručnjake Butenandt-a (Göttingen), Doisy-a (St. Louis), Laqueur-a (Amsterdam), Marrian-a i Par- kes-a (London).

Konferencija je proučavala naročito hormone, koji prouzrokuju kod ženka spolni nagon. Prepo­ručila je, da bude kao međunar. jedinica za ovaj hormon ekvivalentna djelovanju 0‘1 y hidroketonovog pripravka oestrina* (spolnog hormona) dobivenog iz mokraće. Ovaj preparat će se čuvati kod 0° C bez pristupa svjetla i zraka u Nar. institutu za liječnička istraživanja u Hampsteadu. Metoda što je predlo­žena u svrhu određenja djelovanja preparata hormona, koji prouzrokuje spolni nagon, temelji se na istraživanju stanica u vaginalnom sekretu iza supkutane injekcije stanovitog obroka oestrina ženki štakora.

Glede hormona kod muškog spola konferencija je izradila radni plan za stanovite laboratorije u Francuskoj, Holandskoj, Njemačkoj, Vel. Britaniji i u USA, koji imade dovesti do sporazuma o titracijo- nim metodama i o izboru standardnog preparata.

Konferencija je preporučila da se proučava mogućnost međunar. sporazuma o titracijonim meto­dama djelotvornosti spolnih hormona sadržanih u prednjem režnju giandulae pinealis.

* (Oestrin = estrin, estrusu = oestrum = perijoda spolnog uzrujavanja kod ženka).Dr. C u l e k .

Skupštine i kongresi.6. redovita m jesečna skupština

Z b o r a l i j e č n i k a održana 30. IX. 1932. g. u predavaonici medicinske klinike.Prisutno oko 70 kolega.P r e t s j e d a dr. Ć u l u m o v i ć . Z a p i s n i č a r : dr. B e l o š e v i ć .I. Prof. dr. L. T h a l l e r referira o kongresu za historiju medicine u Bukureštu (već štampano u 8.

br. Glasnika).

316

II. Prof. dr. L. T h a l l e r : P r e d a v a n j e o H i p p o k r a t u i h i p o k r a t i z m u . (Izašlo in extenso u 11. br.)

III. Cita se zapisnik redovite mjesečne skupštine od 24. VI. o. g. i ovjerava se bez primjetbe.IV. P r e t s j e d n i k izvješćuje: umrli kolege dr. Kniewald Kamilo, Prelog i dr. Szemerey Bertalan,

Lipik. Skupština ustajanjem odaje poštu i kliče „Slava“.V. Dr. P a l e č e k referira o kongresu u Vrnjačkoj Banji.Dne 25., 26. i 27. septembra o. g. održan je kongres Jugoslavenskog liječničkog društva u Vrnjač­

koj Banji. Odziv za kongres bio je dobar i broj prisutnih kolega premašio je naša očekivanja. Cijeli kongres je u glavnim dobro uspio, no i ovom prilikom pokazalo se pomanjkanje pravog smisla za orga­nizaciju, koja kao Cfa je naša neka nacijonalna mana. Moram istaknuti, da su za učesnike u svim hote­lima i restauracijama vrijedile snižene cijene u pogledu stana i hrane, a i kojih su se cijena vlasnici zaista i držali. Uprava kupališta i kupališni liječnici dali su na dan otvorenja i pri zaključku kongresa veliki prijateljski banket. Kao delegati Zbora liječnika prisustvovali su kongresu: kolege dri Palmović, Župić, Paleček, koji je kao tajnik društva prema novim pravilima i zastupao pretsjednika Zbora. O po­jedinim znanstvenim temama ne mogu da govorim, jer ne dozvoljava vrijeme, a osim toga nije baš ni potrebno, one će biti iznešene u kongresnoj spomenici. Podvukao bi važnost kongresa radi tehničke reorganizacije JLD, koje se s obzirom na stvaranje novih znanstvenih te ekonomskih liječničkih organizacija postavlja na novu osnovu. Ono pretstavlja danas Savez jugoslavenskih liječničkih društava, plenum čini Savezno vijeće. Način biranja u savezno vijeće propisuje § 12. novih pravila, koji glasi: Savezno vijeće sačinjavaju delegati svih sastavnih društava. Društva sa manje od 100 članova a više od 50, šalju jed­noga delegata. Društva sa više od 100 članova šalju po dva delegata, a ona koja imaju više od 500 članova šalju tri delegata. Od delegata uvijek je jedan pretsjednik sastavnog društva, a druge bira u- prava društva iz svoje sredine. Društvene uprave biraju i po jednog zamjenika svojim delegatima. Pret­sjednika može kao delegata zamijeniti samo potpretsjednik ili tajnik sastavne organizacije. Mandat dele­gata saveznog vijeća prestaje kad uprava sastavnog društva javi, da je izabrala nove delegate. Prema tomu delegate ne bira više skupština nego uprava pojedinih društava, što je s tehničke strane puno bo­lje. Godišnja skupština saveza bira pretsjednika a savezno vijeće između sebe izabire izvršni odbor. Ove je godine izabran jednoglasno gosp. prof. dr. Zalokar iz Ljubljane, i to na predlog delegata Zbora dr. Palečeka. Delegati pojedinih društava na prethodnoj konferenciji složili su se, da kod reorganizacije JLD-a treba da bude na čelu kao pretsjednik ličnost, koja poznaje rad i dulje vremena sarađuje u JLD, a osim toga uživa povjerenje najveće većine sastavnih organizacija. Za I. potpretsjednika izabran je gosp. prim. dr. Ćulumović, a za II. dr. Svetislav Stefanovič. Za tajnike izabrani su kolege prim. dr. Naunović i Župić a za blagajnika dr. Miodragović. Glavna znanstvena tema kongresa o reformi medicinskog stu­dija je otpala, budući da nije bilo referenata, valjda će se istaknuti kao glavna tema za slijedeći kon­gres, koji će se održati u Crikvenici. Kongres je donio nekoliko važnih rezolucija od kojih spominjem: rezoluciju o bolničkom pitanju u kojoj su u glavnom usvojeni predloži iznešeni na konferenciji u Za­grebu, te nešto modificirani predloži glavnog referenta prof. dr. Zalokara. O kupalištima donešena je sasma kratka rezolucija. U rezolucijama općinskih liječnika i neurologa u glavnom se traži zaštita sta- leških interesa te poboljšanje ekonomskog stanja.

Do organizacije jednog jedinstvenog ekonomskog udruženja nije došlo. Prim. dr. Šarčević proči­tao je na jednoj konferenciji stanovište ekonomske sekcije Zbora liječnika o osnivanju ekonomske orga­nizacije liječnika Jugoslavije sa sjedištem u Zagrebu. Donešena je odluka, da pretstavnici sindikalne organizacije u Beogradu i ekonomske organizacije u Zagrebu povedu pregovore radi zajedničkog rada u čitavoj državi oko .poboljšanja ekonomskog stanja liječnika. Ža vrijeme kongresa bili su organizirani izleti u manastire Kalenić i Žiču, a na koncu veliki 8-dnevni izlet na Ohrid.

Dr. V r a n e š i ć pita kolegu dr. Palečeka, da li bi mogao izvijestiti kakova je bila svrha konfe­rencije liječnika SUZOR-a'u Vrnjačkoj Banji.

Dr. P a l e č e k odgovara, da se redovito svake godine povodom liječničkog kongresa iz tehnič­kih razloga održaje i konferencija glavnih liječnika okružnih ureda, te liječničkih vijeća. Ove godineprisustvovali su spomenutoj konferenciji i ostali uredski liječnici. Na konferenciji diskutirano je samo o čisto financijskim pitanjima, te organizaciji liječničke službe kod pojedinih okružnih ureda povodom sadašnje ekonomske situacije.

VI. P r e t s j e d n i k izvješćuje o akciji za sabiranje prinosa za uređaj prostorija Zbora. S rezulta­tom baš nije zadovoljan, do sada je sakupio 6.100 dinara. Poziva kolege, da što više pridonesu za gor­nju svrhu.

U Požegi kod otkrivanja spomenploče dru Schwarzu zastupao je Zbor prof. dr. Thaller.Dr. V r a n e š i ć u ime liječničke komore i Zadruge za podizanje liječničkog doma predlaže, da

se što prije počne s gradnjom doma ili da se kupi odgovarajući objekat.Skupština u ime Zbora delegira gosp. dra Locherta u odbor za gradnju doma.VII. E v e n t u a l i j a . Dr. V r a n e š i ć referira o sporu kolega liječnika specijalista s bolesničkom

blagajnom „Merkura“.Gospoda Dr. Hiihn, Thaller, Lochert, Hercog i Dukić apeliraju na skupštinu, da se dade jedno­

dušno jaka zaštita kolegama sa strane Zbora.Nakon kraćeg dogovora kolega dr. V r a n e š i ć čita slijedeću rezoluciju u ime Zbora:

R e z o l u c i j a .

Zbor liječnika na svojoj redovitoj mjesečnoj skupštini dne 30. rujna 1932. nakon saslušanja re­ferata o sporu liječnika-specijalista te bolesničke blagajne „Merkur“ i nakon svestrane diskusije stvorio je j e d n o g l a s n o slijedeće zaključke:

1. Zbor je osvjedočen, da ova borba znači mnogo više nego nesuglasicu oko liječničkih beriva, da ona u suštini znači obranu općih staleških interesa a pravnog položaja liječnika zaposlenih u boles­ničkoj blagajni „Merkur“ i radničkog osiguranja napose.

2. Zbor liječnika odobrava stav, što su ga u tom sporu do sada zauzeli blagajnički liječnici-spe- cijaliste i njihovi mandatari i potpuno se s njima solidarizira.

3. Zbor liječnika upozorava sve kolege, da smatra za svakoga liječnika n e č a s n i m natjecati se za mjesta, koja je otkazalo ravnateljstvo bolesničke blagajne „Merkur“ s motivacijom štednje (mjesto ortopeda, neurologa, urologa i kirurga). Zbor smatra n e č a s n i m , da se ma koji kolega natječe i na

317

eventualno ispražnjena mjesta ostalih liječnika specijalista bolesničke blagajne „Merkur“ za slučaj, ako se raspišu natječaji za njihovo popunjenje.

Rezolucija se s velikim odobravanjem jednoglasno prima.Oko 22’30 sati zaključuje p r e t s j e d n i k skupštinu.

Doc. Panÿrek: V. međunar. kongres Svjetske lige za seksualnu reformu na znanstvenoj bazi uBrnu 20.—26. rujna 1932.

Svaki kongres imade svoj plus i minus, imao je aktiva i pasiva i ovaj kongres. Prisustvovalo je 00% liječnika jedne konfesije uz apstinenciju domaćih i inostranih autoriteta te se mnogo govornika nije znalo podići iznad nivoa agitacije jedne političke stranke; pretežno predavalo se njemački. Pretsjedao je prof. Hirschfeld.

H a i r e prikazao je rad izvršen po međunar. ligi. U obliku ankete debatiralo se na temu: „Zašto seksualna reforma“ — ali malo je govornika odgovorilo na također aktuelno pitanje, k a k o da se re­formira. T r ÿ b naglašuje spolne infekcije, H a i r e vidio je u čitavom svijetu jednake prilike. Kasno se ženimo, iz čega nastaje seksualna glad. Objektivno biološko gledište zauzeo je prof. B ë l e h r â d e k . Öd 5 tipova današnjeg rješavanja spolnog problema pravom je najvrijedniji tip eugenički, jer isključuje slabe pojedince. L e u n b a c h priopćuje, da je u svojoj domovini upravo sada pod istragom radi pro- pagacije pobačaja. H o d a n nabacio je pitanje, k a k o da se reformira.

Prevladalo je nastojanje, da se sankcijonira umjetni pobačaj.Detaljna znanstvena predavanja bila su razvrstana u 7 ciklusa tečajem 6 dana kongresa: Euge-

nika i seksualitet, seksualni uzgoj, svjetsko naziranje o seksualitetu, seksualna etnologija, interseksualno istraživanje, seksualna patologija, populacijona pitanja.

Interesantna bila su predavanja ž e n a o psihičkoj komponenti ženskog nagona. Kao najvažnije točke proglasio je kongres već u svome štampanom programu: 1. političku, gospodarstvenu i seksualnu ravnopravnost žene, 2. oslobođenje braka od crkvenih i drž. partajičnih upliva, 3. regulaciju nataliteta u smislu odgovornog plođenja, 4. eugeničko uplivanje na potomstvo, 5. zaštita vanbračne majke i djece,6. ispravno prosuđivanje interseksualnih varijacija, 7. prevencija prostitucije i spolnih bolesti, 8. sma- tranje nepravilnih manifestacija spolnog nagona patološkom pojavom, 9. seksualno kazneno pravo, 10. seksualni uzgoj. Dr. C u l e k .

(Praktickÿ lékar, br. 20. i 21., g. 1932.).

Vijesti iz društava i sekcija.Iz Ekonomske sekcije Zbora liječnika u Zagrebu.

Ekonomska sekcija slobodna je upozoriti na § 384 zakona o radnjama od 5 .XI. 1931. g., koji glasi:1. Ovlašćuje se Ministar trgovine i industrije, da u sporazumu s Ministrom socijalne politike i nar.

zdravlja, a po saslušanju komora propiše u roku od dvije godine uredbu o organizaciji, načinu i uslo- vima osiguranja članova udruženja za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće.

2. Poslije obnarodovanja uredbe udruženja zanatlija dužna su da zavedu osiguranje za slučajbolesti, iznemoglosti starosti, smrti i nesreće. Ovo osiguranje sprovest će se za područje jedne ili više banovina. Kad se osiguranje sprovede, svi zanatlije dotične banovine dužni su da uplaćuju prilog za osiguranike. Za osiguranje može se osnovati zajednički fond posebno ili u okviru postojećih sličnih za­voda ili kreditnih ustanova za područje jedne ili više banovina.

3. Ako udruženje trgovaca nadpolovičnom većinom svojih članova zaključi osnivanje osiguranjasvojih članova za slučaj .bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće, svi su članovi udruženja dužni da za taj cilj uplaćuju priloge. Pojedina udruženja, koja su zaključila osnivanje osiguranja, mogu da osnuju za taj cilj zajednički fond u okviru jedne ili više banovina. Ovakav zajednički fond morat će se osnovati ako najmanje jedna trećina postojećih udruženja jedne banovine zaključi osnivanje osiguranja. Fond se može osnovati u okviru sličnih zavoda ili kreditnih ustanova i može u tom slučaju obuhvatiti područje više banovina.

4. Ako udruženja osnuju fondove za potporu članova ili njihovih porodica u nevolji, bolesti i za slučaj smrti, članovi mogu da pristupe i ovakvim fondovima.

5. Pravila (statut fonda) odobrava ban po saslušanju komore. Rukovanje fondom podleži kontroli bana. Ako se fond osnuje za područje više banovina, pravila fonda odobrava ban u čijem je području sjedište fonda u sporazumu sa zainteresiranim banovinama. Ako do sporazuma ne dođe, pravila odo­brava Ministar trgovine i industrije.

Kako se iz citata samog zakona vidi, obrtnici se za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće m o r a j u osigurati, a trgovci m o g u . Budući da se udruženja trgovaca (u Ljubljani) izjavljuju za osiguranje, a i ekonomske prilike trgovaca postaju svakim danom sve teže i teže, to je prirodno, da će se i trgovci osigurati za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće. Budući da u Jugoslaviji imade navodno oko 200.000 zanatlija, to se vidi jasno značenje takvog osiguranja za liječnički stalež.

Ekonomska je sekcija mišljenja, da liječnici ne mogu biti protiv osiguranja ekonomsko slabih, ali je uvjerena, da će se na temelju toga zakona osigurati i ekonomsko jaki. Radi toga je potrebna taktika, da se ovo osiguranje ne smije sprovesti na leđima liječnika dakle b e z n a s , nego kad se to osiguranje već provodi, onda treba da se sprovede s n a m a , a n e p r o t i v n a s . Stoga predlažemo, da se pred glavnu godišnju skupštinu Liječničke komore u januaru 1933. god. iznese slijedeći prijedlog:

Glavna godišnja skupština Liječničke komore za savsku banovinu zaključuje, da ni jedan liječnik ne smije p r i m i t i f i k s - p l a ć e n o m j e s t o , koje bi na temelju § 384. zakona o radnjama raspisalo bilo koje udruženje zanatlija ili trgovaca ili drugi koji nosioc osiguranja zanatlija ili trgovaca za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće.

318

Glavna godišnja skupština Liječničke komore za savsku banovinu zaključuje, da se l i j e č n i č k i r a d k o d o b a v e z n o g o s i g u r a n j a z a n a t l i j a k a o i k o d o s i g u r a n j a t r g o v a c a z a s l u č a j b o l e s t i , i z n e m o g l o s t i , s t a r o s t i i n e s r e ć e i m a d e p r o v e s t i s a m o n a t e m e l j u p r i n c i p a o p ć e g s l o b o d n o g i z b o r a l i j e č n i k a , pošto bi svaki drugi sistem bio na štetu liječničkog staleža (a i samih osiguranih članova).

Nepokoravanje ovom zaključku kazni Disciplinsko vijeće komore.Ekonomska sekcija upozorava Liječničku komoru, da je potrebno stvoriti p r e v e n t i v n o ovakav

zaključak, jer se liječnike stavlja obično pred gotovu činjenicu, što ovaj puta ne smije uslijediti. — Si­tuacija je pak liječnika tako teška, da ne smijemo zatvoriti oči pred činjenicom, da se nalazimo zapravo p r e d općim osiguranjem c i j e l o g a p u č a n s t v a i ako to paradoksno zvuči, kad se čuje, da broj osiguranih članova kod Središnjeg ureda pada. Zdravstvene zadruge, koje su zasad raširene u Dunavskoj banovini a osiguravaju seljake, i to većinom imućne, jer neimućne ne primaju, proširit će se i na druge predjele, a svaka politička stranka kao i vlast rado će dati seljaku, koji se danas nalazi u osobito teš­koj situaciji, osiguranje za slučaj bolesti i nesreće. Provede li se osim toga gore spomenuta odredba § 384. zakona o radnjama sa sistemom fiks-plaćenih liječnika, što preostaje za slobodnu praksu uz postojeći zakon o osiguranju radnika od 14. maja 1922. god.?

I Zdravstvene zadruge, koje imadu već sada sistem fiks-plaćenih liječnika ili drugi nosioci osi­guranja seljaka za slučaj bolesti i nesreće kao i nosioci osiguranja zanatlija i trgovaca odlučit će se uvijek najrađe za sistem fiks-plaćenih liječnika, jer se za taj sistem navodno izdaje za liječnike najmanje. Radi toga moraju liječnici jedanput ustati preventivno na obranu svojih staleških interesa i braniti svoj materijalan opstanak.

Za odbor Ekonom, sekcije Zbora liječnika: Dr. Oton M ü l l e r s. r.,tajnik ekonom, sekcije

Izvještaj o radu u Dubrovačkom liječničkom udruženju („Duliud“) u godini 1931. i 1932.Skromnim ali postojanim radom se je u Udruženju povisio broj članova od 27 u 1931. god. na

34 u 1932., a broj sastanaka od 15 na 18. Skupštinama, pa i izletima, razvilo se je drugarstvo, te zbli­žavanje kolega i njihovih porodica.

U sastancima su se apsolvirali tekući poslovi, osobito staleška pitanja uz opširnu diskusiju. Od prikazivanja bolesnika i predavanja spominjemo među ostalim: B i b i c a dr. Ante: Imunitet i alergija luesa. B i b i c a dr. Marko: Slobodni izbor liječnika u radničkom osiguranju doveo bi još u ovom kritič­nom vremenu osiguranje do propasti. K r m p o t i ć dr. Mario: Elektrokardiogram uz praktičnu vježbu na srčanim manama, plućni rak. mesaortitis luetica, pericarditis tbc, funkcijonalna dijagnostika hepatarnih oboljenja. S m o l č i ć dr. Filip: Kozmičke visinske zrake, zanimljivi kirurški slučajevi uz rentgen-snimke. S m o l č i ć dr. Ivo: Moderni nazori o ovarijalnim oboljenjima. Š i m u n k o v i ć dr. Mate: Varices i nji­hovo liječenje injekcijama. Š k r i v a n i ć dr. Anselmo: Oralna sepsa.

Dubrovnik, 12. XII. 1932. Dr. B i b i c a .

Iz Sveslavenskog liječničkog saveza.Čsl. narodni odbor S. 1. s. primio je dne 19. rujna od Poljskog nar. odbora službenu obavijest,

da je u smislu zaključka u Krakowu upitao bugarske liječnike, da li su voljni prirediti IV. kongres u Bugarskoj. Pošto nije stigao niti iza označenog roka nikakav odgovor, zaključio je nar. poljski odbor u sporazumu s odlukom Središnjeg odbora, da se IV. k o n g r e s imade održati u Poznanju u rujnu 1933. god. (10. i U. rujna). Ostali stručni referati predavat će se u pojedinim sekcijama p o l j s k o g kongresa prirodoslovaca i liječnika, koji se održaje 12,—15. rujna. Pretsjednik pripremnog odbora je prof. K a r - w o w s k i . Kongres liječnika i prirodoslovaca će raditi u 28 sekcija. Glavne teme: 1. Struma (ref. drž. zdr. škola i prof. C i e c h a n o w s ki). 2. Krvne grupe u sudb. medicini (ref. prof. Hir s z f e l d). U danima sveslav. liječn. kongresa 10. i 11. rujna održat će se nakon svečanog otvorenja kongresa, predavanja na glavne teme i sjednica odbora sveslav. liječn. saveza.

Razne vijesti.Novi članovi.

Zboru pristupiše kao redoviti članovi: Dr. Antun B l a u , liječnik-zubar, Zagreb; dr. Đuro K a r - m i n s k i - C h a r l i c k , bol. {liječnik, Flushing - New-York; dr. Fran S o r i ć , blag. liječnik, Split; dr. Hinko E m i l i , upravnik Doma nar. zdravlja, Sušak.

Umrli.Dr. Žiga Vladimir pl. Š u g h , viši zdrav, savjetnik u Križevcima; dr. Arsen G u t e š a , kr. sreski

liječnik, Vrhovine.

Odlikovanje.Prof. dr. Ante Š e r c e r , upravnik oto-rino-laringološke klinike u Zagrebu nedavno je izabran

začasnim članom „Sociedad oto-rino-laringologica Madrilena“ u Madridu te dopisnim članom „Académie Internationale pour le Progrès des Sciences Médicales“ u Parizu.

70-godišnjica Slovenskog zdravniškog društva u Ljubljani.Slovensko zdravniško društvo, nekada Društvo zdravnikov na Kranjskem, slavi 18. decembra o. g.

vanredno rijetku i lijepu slavu: 70-godišnjicu opstanka.

319

Mi se svesrdno priključujemo iskrenim čestitkama k tom značajnom jubileju tim više, jer je naš list kroz dugi niz godina bio i oficijelno glasilo bratskoga slovenskoga društva — u ona prošla vremena, kad se uska slovensko-hrvatska saradnja još smatrala potrebnom.

Nadamo se, da ćemo u narednom broju moći donijeti retrospektivni članak o tom jubileju.

Francusko liječničko društvo sredozem ne obalepriređuje svoje običajno putovanje iza Božića po francuskoj rivijeri. Sastanak je 30. decembra u

Cannes-u, odakle se ide u Le Cannet, Juan les Pins, Antibes, Nice, la Turbie, Roquebrune, Cap Martin, Mentone, Monaco, Monte-Carlo, Beaulieu i Villefranche. Svugdje će biti prvorazredna opskrba i stano­vanje, specijalno u Cannes-u, a u Monaku su putnici gosti kneževine. Na Chateau Grimaldi će se posje­titi laboratorije dra Voronova. Na 4. januara prisustvuje se prvoj javnoj sjednici instituta za istraživanje sunčanog i kozmičkog djelovanja. Na 5. I. vraćaju se učesnici svojim kućama. Prije ovog putovanja ima posebna ekskurzija u l’ E s t e r e l i G r o s s e a iza putovanja po želji u A l p e ili n a K o r z i k u . Upisnina stoji 100 franaka a cijena putovanja svega 1000 franaka. Sve upute daje reprezentant za Jugo­slaviju M. Storojenko Francuska linija, B e o g r a d , K a r a đ o r đ e v a 91. koji prima ujedno upisninu i daje karte itd. Tko od kolega iz Zagreba želi kakovu informaciju neka se obrati na dr. B u d a k a , D r a š ­k o v ić e v a 34. Tel. 6343.

Toplo preporučamo ovo interesantno putovanje svim našim članovima i njihovim porodicama.

Doc. Senf elder: Psiha starih Hapsburgovaca.U ovoj mediko-historičnoj skici, kako ju autor nazivlje, počinje se s danom 29. septembra 1273.

god., kada je u Frankfurtu Rudolf grof Hapsburg od kurfirsta izabran rimskim kraljem. Ovom izboru protivio se jedini i to moćni češki kralj Otokar II. Rudolf je tada bio već 50 godina star, sa ženom Ger- trudom groficom Hohenberg-Heigerloch imao je tri sina i šest kćeri, tako da je bio nade, da će nje­mačka kruna ostati kroz dulje vremena u toj kući. Iza njegove smrti 1291. god. bio je do 1298. na njem. prijestolju Adolf Nasauski a iza njega jedini još živući sin Rudolfov Albrecht I., koji je g. 1308. ubijen od svog sinovca Ivana (Paricida). Ovaj je bio unuk Rudolfov i Otakarov, čija je kći Agneza bila udata za Rudolfa II., brata Albrechta I. Rod Premyslovaca izumro je po maču s Vaclavom III. g. 1306.; njegova je sestra Elizabeta bila udata za Ivana Luxemburgs. Bila je unuka Rudolfa I. i Otakara II., majka cara Karla IV. i baka žena Hapsburgovaca Rudolfa IV. „Utemeljitelja“ i Albrechta III. „s pletenicom“. S Albrechtom II. odnosno njegovim sinom Ladislavom (1457.) izumire češka i luxemburška loza i s Frie­drichom III. 1440,—1493. počinje španjolska, koja je u Španjolskoj po maču izginula s Karolom II. g. 1700. a u Njemačkoj sa carem Karolom VI. g. 1740.

Dinastija hapsburška trajala je od sviju dinastija najdulje i nije nezanimljivo čitav taj niz njenih čla­nova a n a l i z i r a t i s l i j e č n i č k o g g l e d i š t a . Najviše upada u oči naročito pri svršetku života t e š k a d e p r e s i j a . 73 god. stari R u d o l f imade jedinu želju da prije smrti dođe u Speier. Dan prije do­laska umire pred ciljem. M a x i m i l i a n I. 1493.—1519. vozi sa sobom lijes, koji postavlja u svojoj spa­vaćoj sobi. K a r o l V. odriče se prijestolja i ide u samostan i daje mjesec dana prije smrti služiti obred za mrtvace. Njegov sin F i l i p II., kralj španjolski, oboli smrtno u Madridu i zahtjeva da bude preve- žen u Escorial, gdje je dao sagraditi mauzolej. U duševnoj poremećenosti umro je i don Juan d’Austria, najveći vojskovođa tog vremena.

Uzrok ovoj depresiji mogao bi biti kod R u d o l f a rani gubitak 2 sinova, nepriznanje sina Albrechta po kurfirstima za rimskog kralja i gubitak obljubljenosti radi visokih ratnih poreza.

Da je K a r o l V. već za rana počeo izbjegavati svijet, dokazuje Tizianova slika iz g. 1546., na kojoj je prikazan kao redovnik klečeći pred Bogorodicom. Co n t a r i n i potvrđuje, da je bio potišten i da se bojao duševne bolesti kao nasljedstva po majci. U boju bio je odvažan, ali kod stavljanja viteškog oklopa na tijelo sav je drhtao.

F i l i p II. bio je ozbiljan, nepovjerljiv i neodlučan i neprijatelj putovanja.M a x i m i l i a n I. doživio je mnogo nedaća, ali bio je duševno jak. Zadnje dane sproveo je

u Linzu baveći se astronomijom i alkemijom. Njegova je majka bila E l e o n o r a , kći portugalskog kralja Eduarda (umro g. 1438 ). Razvijao se duševno vrlo sporo i smatrali su ga slaboumnim, tek poslije14. god. se razvio. Po ocu je naslijedio sklonost razmišljanju, oštroumnost i veliko pamćenje, po majci duševni polet, fantaziju i pokretnost. Pravom se zove „zadnji vitez i otac umjetnosti i znanosti“. Povjes­ničar KI o p p piše o njemu: Kao svi visoko nadareni ljudi stajao je i Maximilian tik na međi između nor­malne psihe i duševne stranputice, te bi se s obzirom na svoje duševno raspoloženje i što je kriomice sobom vozio lijes, mogao nazvati ekscentričnim. Isto vrijedi i za nadvojvodu R u d o l f a IV. (1339.—1365.) koji je bio najnemirniji od svih Hapsburgovaca te je neprestano ratovao.

F i l i p l i j e p i , sin Maximilijanov, imao je za ženu Ivanu, kći Ferdinanda arragonskog i Izabele kastilske — nasljednicu španjolskog prijestolja. Ivana pokazivala je već od g. 1503. demenciju, koja je iza smrti muža g. 1506. pofpuno planula. Dala je lješinu svog supruga nakon sahrane u Granadi prenijeti u svoju spavaću sobu. Ivana umobolna je unuka Isabelle portugalske, druge supruge Ivana II. kastilskog i umrla je u ludnici. Don Carlos i car Rudolf II. bili su njezini praunuci. D on C a r l o s sin Filipa II. rođ. 1543. nije govorio sve do 5. godine života i teško je izgovarao L i R. Bio je sklon okrutnosti, mučenju živo­tinja i neobuzdanoj naglosti. Kao mladić 17 godina star nije htio jesti, dok nije obješen dječak, Jkoji ga je uvrijedio. Kod posjeta sveučilišta Alcala pao je sa skalina i dugo je bio u pogibelji života. Živio je neobuzdano, katkada bi bijesnio, kušao se ubiti. Slugu, koji na glas zvona odmah nije došao, htio je zbaciti s prozora. Htio je upaliti kuću, pošto je s krova na njega pala kap vode. U razdoblju od 1564.—1567. izveo je 7 pokušaja umorstva na svog oca. Svuda je vidio neprijatelje i spavao je kao bandit sa 2 pištolje.

R u d o l f II., sin Maximilians II. i Marije, najstarije kćeri Karola V. rođen je g. 1552. Bio je vrlo ozbiljnog značaja. G. 1576. morao je preuzeti vladu nad državom, koja je trebala čvrste ruke, koje Rudolf nije imao, jer je mario samo za umjetnost, alkemiju i astrologiju. Riznica u Prahi sadržavala je osim slika od Diirer-a i Nicomedi-a i slike bez vrijednosti, dalje razne kuriozitete. Ova sklonost potencirala se do prave manije sabiranja. Kupovao je nekritično, kao kutiju s „indijanskim perjem“ te 2 čavlaiz „Noe- move korablje“. Vjerovao je u čarobnjaštvo, umjetnost praviti zlato i čitanje sudbine iz zvijezda.

320

Izdržavao je astrologa Dee-a, alkemistu Sendivogi-a; astronoma Tycho de Brahe plaćao je sa 4000 dukata godišnje. Tycho mu je iz horoskopa navijestio, da će biti u Francuskoj ubijen od redovnika. Zato je Rudolf izbjegavao crkve i ljude i dozvolio je audijenciju jedino ako je horoskop javio povoljno. Rudolf je bio neoženjen, ali je imao s kćeri antikvara Octavio de Strada 6 djece, od koje je zanimiv samo Don Julio. Vodio je neuredan život, bio je interniran te je tamo počinioi ubojstvo iz pohote, nije podnosio odijela na sebi i umro je g. 1609. u potpunoj duševnoj poremećenosti.

F i l i p II. i Ru d o l f III. naslijedili su hapsburšku depresiju, prvi ipak manje. Rudolf je davao tokom noći uslijed nespavanja pregledati čitav kraljevski grad s golim mačevima, da li se nije tko ušuljao. Kasnije je pio, pokušao samoubojstvo i bio je pun planova osvete protiv svoga brata.

Od ženskih članova nadvojvodske kuće, koje su izbjegavale svijet, između prvih je A g n e z a , kći Albrechta I. i njezina majka E l i z a b e t a . Na mjestu gdje je Albrecht I. g. 1308. ubijen, postavile su samostan i živjele u njemu do smrti. Ma r i j a , kći Karola V. i supruga Maximiliana II. povukla se kao udova s kćeri M a r g i t o m u samostan u Madridu. Njezina kći E l i z a b e t a , udova iza Karola IX. franc, živjela je u samostanu Klarisa u Wienu.

Od n e z a k o n i t e djece treba spomenuti D o n J u a n a d’ A u s t r i a starijeg, sina Karola V., poznatog kao pobjednika kod Lepanta 1571. M a r i j a , kći Karola V. udala se 14 g. stara za Alexandra de Medici, florentinskog vojvodu i kad je taj nakon 11 mjeseci ubijen, morala se udati pod pritiskom očeve politike za 13 god. starog Oktavija Farnese princa od Parme. F i l i p IV. u drugom braku s Ma­rijom Anom, kćeri Ferdinanda III. imao je sina K a r o l a (1661.—1700.), koji u 5. godini još nije hodao a u 10. god. još se morao nositi. Bio je boležljivac i duševno potišten.

Sa carem M a t i j o m 1619. završila se starija linija Hapsburgovaca i počinje mlađa štajerska linija s Ferdinandom II., koja je u muškoj lozi izumrla g. 1740. Dala ie 5 careva: Ferdinand II., III., Leo­pold I., Josip I., Karol VI. Ovi ne pružaju s liječničkog gledišta ništa osobitog.

Počam od F r i e d r i c h a III. upada u oči jaki portugalski krvni karakter. Utemeljitelj španjolske di­nastije je H i n k o II. grof Trastamara, najstariji od 9 nezakonitih sinova kastilskog kralja Alfonsa XI., koji je imao samo jedno zakonito dijete D o n P e d r a , kastilskog tigra. Ubijen je od Hinka II. g. 1369.

Moć Hapsburgovaca razvijala se mirnim putem nasljedstva i brakova. Brak nije bila stvar srca već politike, proširenja moći i dobivanja zemalja. Tako se može rastumačiti, što se je R u d o l f g. 1283. u dobi 65 god. vjenčao sa 14-god. Elizabetom burgundskom kao udovac.

Za K a r o l a V. bila je kulminacija moći i slave, otada slijedi silaz i pad kao naravna posljedica besprimjernih krvnih grijeha. Preci roditelja Ivane, zadnje grane kuće Trastamara, Ferdinand aragonski i Izabela kastilska, imali su linije mnogostruko pošogorene. F e r d i n a n d I. imao je 3 sina i 10 kćeri i umro je 1564. od tuberkuloze. Kod F i l i p a II. je napadno, što je bio 4 puta oženjen a ipak su ostale samo 2 kćeri i 1 sin. U Austriji bilo je nešto bolje. Iza cara Matije dolazi g. 1619. F e r d i n a n d II. ali i taj nastavlja sa svojim sinom F e r d i n a n d o m III. zlo krvnog srodstva. F e r d i n a n d III. imao je za ženu Mariju Anu španjolsku i bio je šogor Filipa IV. Kada je ovaj u drugom braku ženio Mariju Anu austrijsku, kćer Ferdinanda III., postao mu je tast. Leopold I. sin Ferdinanda III. i Marije Ane španjol­ske bio je tako Filipu IV. sinovac, te je postao brakom Filipa IV. s Marijom Anom austrijskom njegov svak i njegovoj kćeri Mariji Tereziji ujak. Iz nećakinje postala je supruga Leopolda I. a dosadanji svak Filipa IV., zet Ferdinanda III. sada je Leopoldu I. tast!

Od 6 sinova Maximiliana II. oca Rudolfa II. umro je jedan rano, drugi na hemoptoe, treći u braku nije imao djece. Od kćeri imala je Ana, četvrta supruga Filipa II. 4 djece, od kojih je samo prijesto­lonasljednik Filip III. ostao na životu.

Za daljne događaje pruža dokaze carska grobnice u Wienu. F e r d i n a n d III. imao je u prvom braku sa španjolskom Marijom Anom 5 djece, od koje je umro Ferdinand IV. u 21. god., drugi sin u2. god., treći sa 6 mjes. a kći odmah iza porođaja. Druga supruga Marta, kći nadvojvode Leopolda tirolskog, umrla je 17 god. stara iza poroda, a sin Karlo Josip u 15. god. Treća supruga Eleonora od Mantue imala je 3 kćeri i 2 sina, od kojih je 2 djece iza prve godine umrlo. Četvrta supruga Margareta Terezija španjolska udala se za Leopolda I. 1572 god. stara i umrla je nakon 7 god. na tuberkulozi. Sve četvero djece naskoro iza rođenja je umrlo.

Neprestano pojačavanje krvnog srodstva donosilo je brakovima Ferdinanda III. i Leopolda I. tu­berkulozu, tjelesnu slabost i dječji pomor, duševno i tjelesno izrođenje. Iznimku samo čini Don Carlos, dočim potomci španjolskih Hapsburgovaca Filip V. od Anjoua, njegov sin Ferdinand VI., franc, kraljevi Karol VI. i Ludvig XI. podlegli su ludilu.

Zadnji Hapsburgovci bili su prosječni ljudi, kojima nije manjkalo na darovitosti i na plemenitim svojstvima karaktera, ali uslijed degeneracije roda nijesu mogli postati geniji. L e o p o l d I. bio je kao dijete slab, kao muž neznatan i skroman a ipak je učinio veliko djelo — ujedinio je njem. knezove protiv Ludviga XIV. Znao je predobiti za se odlične ljude kao Karola lotrinškog, osloboditelja Wiena od Turaka i princa Eugena savojskog. Iza njegove smrti bila je Austrija velevlast, dočim je Francuska iza smrti Ludvika XIV. gospodarstveno bila uništena.

Vječnom zakonu prirode: niknuti, množiti se i nestati, kome su pali žrtvom čitavi narodi, nijesu mogli ni Hapsburgovci izbjeći. Dr. C u l e k .

(Wiener med. Wochenschrift, br. 31—32., g. 1932.).

Saopćenje Švicarske centrale za prom et stranaca.( S c h w e i z e r i s c h e V e r k e h r s z e n t r a l e Z ü r i c h & L a u s a n n e . )

P o g o d n o s t i n a š v i c a r s k i m ž e l j e z n i c a m a . Na kartama, koje su k u p l j e n e u i n o - s t r a n s t v u , a vrijede za putovanje u Švicarsku i natrag ili za kružno putovanje, odobren je popust od 10% na,švicarskim prugama u vremenu od 1. decembra 1932. do 28. februara 1933., ako se putnik zadr- žaje u Švicarskoj najmanje 7 dana. Naročitu pogodnost pružaju t. zv. „biljeti za zimski šport“, k u p l j e n i u Š v i c a r s k o j . Karte uz običnu cijenu za polazak vrijede i za besplatan povratak do švicarske po­lazne stanice, a izdavaju se svake subote i nedjelje počam od 3. decembra 1932. do 26. marta 1933. Povratak mora uslijediti najkasnije ponedjeljkom. Pobliže informacije i prospekte za zimski šport dijele besplatno putnički uredi i Švicarski Konzulat u Zagrebu.

321

Kurzevi za usavršavanjemedic, fakulteta u Wienu obdržavaju se ovim redom: 47. od 13. do 26. veljače 1933. s programom:

B o l e s t i p l u ć a i s r c a ; 48. od 3. do 15. travnja 1933. posvećen o t o - r i n o - l a r i n g o l o g i j i ; 49. od25. rujna do 6. listopadal933. iznijet će m o d e r n e t e r a p e u t s k e s t e č e v i n e s osobitim obzirom na liječ­ničku praksu na ladanju. Sve pobliže upute daje: Sekretär dr. A. Kronfeld, Wien IX. Porzellangasse 22.

K ongresne vijesti.VIII. m e đ u n a r . p r o t u t u b e r k u l o z n a k o n f e r e n c i j a u H a a g u i A m s t e r d a m u . Prva

tema ticala se je odnosa anafilakse i imuniteta. Ref. prof. B o r d e t dolazi do zaključka, da je alergija koristan faktor kod postanka imuniteta i to svojim obranbenim uplivom. A l d e r s h o f dodaje da niti ne znamo, da li postoji potpuni imunitet protiv tuberkuloze i ne znamo jednostavan način kako da se mjeri. Njezino mjerenje vrši se konstatiranjem otpornosti protiv bac. Koch, što se može vršiti samo eks­perimentalno. U praksi je to konstatiranje osjetljivosti na tuberkulin. C u m m i n s : Alergija ne vodi do prirođenog imuniteta. Alergija je prouzročena hipersenzibilitetom na mikrobijelne sekrecije. Prema D a r a n y-u je alergija samo grubi indikator imuniteta. Latentna alergija nastaje po W il l is -u 3—4 dana iza reinfekcije kod životinja do sada nealergičkih. N e s p e c i f . a l e r g i j a Uh l e n h u t - o v a nastaje pa- renteralnim davanjem mrtvih bac. tub., coli i tifa a može biti izazvana i stranim bjelančevinama. D e b r é je govorio o karakterističnim simptomima alergije, o imunitetu prirođenom, stečenom i protiv superin- fekcije, dalje u odnosu alergije i imunosti. J e n s e n također je konstatirao istodobnost između simptoma imuniteta i osjetljivosti na tuberkulin. Kiml a je ocrtao simptome alergije i imuniteta s eksperimen­talno patol. strane.

V. m e đ u n a r . k o n g r e s z a l o g o p e d i j u i f o n i j a t r i j u održan je dne 13.—16. srpnja o. g. u Wienu. Imao se održati u Budapesti, ali je u zadnji čas premješten u Wien, jer je organizacija u B. zatajila. Sudjelovalo je 12 raznih narodnosti. Za pretsjednika izabran je prof. Fröschels. Prva tema bila je: Afazija kod ljudi, koji govore više jezika (prof. P ö t z l ) . Druga: Maleni mozak i bazalna ganglija i njihov odnos prama govoru (prof. Ma r b u r g ) . Dalje je predavao prof. S e e m a n n : Liječenje kod kongenitalnog ili postoperativnog skraćenja vela. V i n a r : Razvitak govora u školi gluhonijemih. Prof. F l a t a u : Dysodia spastica. Budući kongres je u Berlinu g. 1934. Tema: Liječenje mucavosti.

M e n d j e l e j e v o v k o n g r e s u H a r k o v u teoretske i tehničke k e m i j e održan je dne 25. li­stopada o. g. uz sudjelovanje berlinskog prof. Hess-a, francuskog prof. Leisegang-a, engleskog prof, organske kemije Greenwood-a i dr. Bilo je oko 600 predavanja i referata.

IX. kongres t a l i j a n s k i h n e u r o l o g a održan je dne 6 . -9 . listopada o. g. u Modeni.XXXVII. kongres f r a n c , n e u r o l o g a i p s i h i j a t a r a bit će u Rabat-u u Maroku u g. 1933.C h i c a g o C e n t e n i a l D e n t a l C o n g r e s 7,—12. kolovoza 1933. prigodom svjetske izložbe

u Chicagu.t III. međunar. c i t o l o š k i k o n g r e s u Cambridge u g. 1933.

XIV. kongres p o l j s k i h l i j e č n i k a i p r i r o d o s l o v a c a u Poznanju održat će se od10.—15. rujna 1933. Bit će to naučna manifestacija, kakove u Poljskoj još nije bilo. Prof. Karwowski i i Grochmalicki rade o organizaciji već IV2 god. i organizirali su do sada 30 sekcija.

K o n g r e s p o l j s k i h a m e r i č k i h l i j e č n i k a obavljen je dne 18. do 20. kolovoza t. g. u Wilkes-Barre, Pa.

Sitne vijesti.Jugoslavica. — D r a g i š i ć : Slučaj kron. aleukemične limfadenoze s difuznim i cirkumskriptnim

kožnimi nfiltratima. Izv. čl. u Wiener, klin. Wochenschrift br. 39,—40. — 1932. — Prof. Ja g ić i K l i m a : Novosti u liječenju krvnih oboljenja. Izv. čl. u Münch, med. Wochenchrift br. 14. — 1932. — Ref. iz br.6. — 1932. Liječn. Vjesnika u Čas. lékarü Ceskÿch br. 40. — 1932. — Ref. iz br. 7. — 1932. ibidem u br. 41. — Prof. J a g i ć : Terapija cirkulacije u kirurgiji. Izv. čl. u Wiener klin. Wochenschrift br. 441.—1932.

Bugarska kronika. — Prema iskazu objelodanjenom u Izvjestija na glavnata direkcija na narodnoto zdravje br. 98. — 1932. bilo je u Bugarskoj u g. 1931. s l u č a j e v a z a r a z n i h b o l e s t i : trbušnog tifa 3538 (umrlo 379), dizenterije 513 (74), skarlatine 2184 (70), difterije 2950 (433), dobraca 2523 (10), rubeole 122, hripavca 4053 (242), meningitis epid. 23 (18), encephalitis epid. 8 (2), poliomyelitis 14, paro­titis epid. 2054(3), pjegavca 216(28), erizipela 1717(101), febr. puerp. 388 (151), tetanusa 221 (121), tra­homa 27, bjesnoće 13 (13), favusa 50, influenza gravis 7052 (536), trichophytia 226.

U broju 100,—104. od 20. jula t. g. čas. Izvjestija na glavnata direkcija na narodnoto zdravje obje­lodanjen je i s k a z b u g a r s k i h l i j e č n i k a na dan 1. januara 1932. god., prema kojemu imade Bugarska 2446 liječnika.

Ruska kronika. — J u b i l e j s t o g o d i š n j i c e r o đ e n j a ruskog internista Sergeja Petroviča B o t k i n a (1832.—1890.) pripada ove godine. Pod Pirogovom sudjelovao je u krimskom ratu, iza toga radio je pod Virchov-om, kasnije kod slavnog Claude Bernard-a, gdje je napisao disertaciju o rezorpciji masti u crijevu. G. 1860. postao je adjunkt na petrogradskoj akademskoj klinici i brzo je postigao glas kliničara i dijagnostičara i utemeljio je „rusku školu“ u patologiji. Naročito se pročuo njegov glas ra­dovima o žučnoj kolici, 0 bolestima srca, bubrega, slezene, o tifu, povratnoj groznici i dr. Odavde je izašla „botkinskaja škola“. Knjige „Kurs klinike unutarnjih bolesti“ i „Sveopći temelji klin. medicine“ prevedene su na mnogo jezika. Umro je kod rada uslijed prerane iscrpljenosti. — P a v l o v o v a b i o ­l o š k a s t a n i c a u selu Koltuši kod Lenjingrada podignuta je o državnom trošku. Pavlov sada pro­učava fiziologiju velikih moždana kod viših sisavaca i druga pitanja razvoja višeg živčanog rada i za­kona nasljedstva kod životinja.

Ruski časopis Obozrenije neurologii, psihijatrii i refleksologii, koji je izlazio u Lenjingradu 28 god., prestao je izlaziti, isto tako i Korsakovov žurnal u Moskvi. — Iz ukrajinskog psiho-neurološkog instituta izašla je zanimiva knjiga „ A l k o h o l i z a m u S S S R , E v r o p i i A m e r i c i “., U god. 1923—1926. pripadalo je č i s t o g š p i r i t a na pojedinca u Francuskoj 2051 1, Italiji 15*89, Španjolskoj 15*49, Švi­carskoj 8'97, Belgiji 8'25, Austriji 5'83, Britaniji 5*74, Mađarskoj 4’64, RCS 4’45, Novom Zeelandu, Bugar­skoj i Njemačkoj 366, Švedskoj, Danskoj i Rumunjskoj 256, Kanadi i Sov. Rusiji bez Ukrajine 0'41, u

322

Ukrajini 0'31. — U M o s k v i zaposluje kem. farmac. zavod 130 kemičara, koji istražuju rusku med. floru i preporučaju prikladne biljke za kulturu te je danas 100.000 ha zasijano ljekovitim i mirodijskim biljem. Najviše se kultivira mentha i anisum, iris florentina, bug. ruža, atropa, malva, valeriana, chamo- milla i d r . - N e o s a l v a r s a n a se u Rusiji godišnje producira 5 mil. obroka t. j. 400 kg. — U Ru­siji bilo je g. 1931. liječnika (i zubnih) 84.000, priraslo novih 5000. Godišnji naravni gubitak iznaša 1680 liječnika.

Poljska kronika. — Broj liječnika u g. 1931. iznosio je 10.600, na 10.000 stanovnika 3'4. Od toga bilo je u Warszawi 2436 t. j. na 10.000 21 '8. Liječnika dentista bilo je 2927, u W. 1098. Felčara bilo je 1923, primalja 9554, od toga u W. 1311. — Doc. H i l a r o w i c z imenovan je izv. prof. kirurgije, doc. W o l o s z y n o w s k a izv. prof. farmaceutske botanike Sveuč. Jagiel.; Ze y l a n d , doc. pedijatrije u Po­znanju, S t e r l i n g doc. neurologie i psihijatrije u Warszawi. — Za dekana med. fakulteta sveučilišta jagielonskog izabran je prof. Go d l e w s k i , za rektora na sveučilištu Batorya u Wilnu prof. Op o s c z y r i - s k i , za dekana med. fakulteta u Lwowu prof. K o s k o w s k i , svi za god. 1932.—3. — S v e č a n a a k a d e m i j a na počast pok. prof. E. F l a t a u a održana je dne 16. oktobra u velikoj dvorani warszaw. hig. društva. — Novo s a v j e t o v a l i š t e za osobe koje kane stupiti u b r a k o tv o r io je grad Warsza­wa. — Gradski kir. o r t o p e d s k i zavod u Warszawi se likvidira iz razloga štednje. — O l e s z ö w u istočnoj Malopoljskoj proglašen je lječilištem. Voda sadrži jod i brom.

Češka kronika. — Fond prof. K r z y s t a l o w i c z a kod Saveza slavenskih dermatologa (sada u Prahi) iznaša 5460 kč. — G r a d s k i k r e m a t o r i j u Olomoucu dobio je od zemaljskog ureda u Brnu dozvolu, da može početi s radom. — N o v i d o c e n t i iz patologije i terapije unutarnjih bolesti: Š t e j f u Brnu, B a s a r i K r ä l na češkom sveučilištu u Prahi; J a n ü za primaljstvo i ginekologiju. — Pariški profesor L a b b é predavao je u Brnu na temu: Liječenje Basedowa i sličnih mu stanja. — Slavni danski serolog M a d s e n boravio je u Prahi kao gost Drž. serološkog instituta. — Godišnje p r e ­d a v a n j e na s p o m e n prof. T h o m a y e r a , koje je utemeljio nepoznati prakt. liječnik, održao je prof. J i r â s e k dne 10. listopada.

Gesundheitsdienst br. 2. t. g. javlja, da je u Jabloncu oboljela n a t i f u o s o b a , k o j a s e l i j e ­č i l a u G a l l s p a c h u , kod koje doba inkubacija svjedoči, da se dotična zarazila u Gallspachu. Već prošle godine bilo je u G. slučajeva tifa i u okolici. Časopis poziva austrijske vlasti da na tu okolnost svrate pažnju, da posjetioci Gallspacha ne budu izvrgnuti daljnoj mogućnosti infekcije tifom.

U mjesecu julu t. g. napustili su svi p o l j s k i s l u š a č i f a r m a c i j e praško sveučilište i vratili se u svoju domovinu. Razlog je taj, što je upravo istekao rok, do kojega su još poljske oblasti priznavale studij farmacije od 2 godine. Pošto od sada u Poljskoj vrijede samo one diplome mag. ph., koje su stečene po novom nastavnom planu od 3 odnosno 4 god. studija a u Prahi je još uvjjek stari studij od 2 godine, to je svim poljskim farmaceutima postao daljni studij u Prahi nemoguć. Češki đaci doduše ne žale za poljskim drugovima, jer su njihovim odlaskom dobili malo mjesta u prenatrpanim laborato- jima, ali ipak prigovaraju vladi, što još uvijek ne reformira farm, nastavu. To je naime već drugi slu­čaj, što inozemci ne mogu pravovaljano svršavati studij farmacije u Prahj, jer je prije godinu dana isto odredila bugarska vlada te odonda više ne studiraju bug. farmaceuti u Češkoj. — Čsl. parlamentu je predložen n o v n a c r t z a k o n a o š t a m p i . Liječnička i ljekarnička društva postavila su tom zgodom zahtjev u svrhu suzbijanja nadriliječništva, da se u zakon unese i z a b r a n a o g l a š i v a n j a l i j e ­k o v a u svim nestručnim časopisima i dnevnicima. Ujedno se imade zabraniti ulaz i širenje u zemlji svim onim inostranim nestručnim časopisima, koji donose oglase lijekova u bilo kojem obliku.

Razno. — Otkako je u Njemačkoj stupila na snagu naredba o propisivanju opojnih lijekova, n a z a ­d o v a l a j e u p o t r e b a m o r f i n a za 20% , t. j. od 1160 kg na 920 kg, kokaina od 412 kg na 188 kg. — P i l . B l a u d i slave ovu godinu 100-god. svog opstanka. — L e p r o z n i h imade prama engleskom društvu za suzbijanje lepre samo u britanskom imperiju 1—2 mil., na čitavom svijetu 3—10 mil. — Z a š t o j e k a r c i n o m u E g i p t u r i j e d a k ? Prema statistici gradova s pučanstvom iznad 5000 prosjek pomora od ca u Egiptu ne prekoračuje 10% evropskog prosjeka, akoprem 80% domorodaca boluje na bilhar- ziozi a kod ’/3 oboljelih na karcinomu bude pronađen parazit. Prema S c h r u m p f - u uzrok tome leži ne u klimi, niti rasi, već u tlu, koje sadrži magnezija 15—17 puta više nego u Normandiji. Time se tu­mači i bujna egipatska vegetacija. I drugi autori su tog mnijenja, da magnezij imade sprječavajući upliv na postanak karcinoma. — Pod protektoratom Lige naroda riješila je međunar. konferencija u Londonu u lipnju 1931. pitanja međunar. jedinica i vrela nekojih v i t a mi n a , načina proizvodnje i način razašiljanja ovih standardnih produkata iz centralnog mjesta proizvodnje u Londonu u pojedine zemlje. Vitaminovih jedinica će se pošiljati toliko, da budu dostatne za istraživanja kroz 3—6 mjeseci. — Pariški psihijatar B a r u k teško je ozlijeđen na glavi kamenom prigodom vizite po jednom umobolnome. — Estonsko sveučilište u Jurjevu proslavilo je 300 god. utemeljenja po švedskom kralju Gustavu II.

U z a j a m n a m e đ u n a r . j a v n a l j e č i t b e n a n j e g a . Mađarska je vlada predložila u XI. vije­ćanju Lige naroda, da Liga izradi multi- ili bilateralnu pogodbu o uzajamnoj međunar. javnoj lječit- benoj njezi. U tu svrhu izabran je poseban odbor u zdr. odboru, koji se obratio na države, u kojima već postoji takova pogodba, da priopće svoja iskustva sa: 1. financijalnog gledišta, 2. glede repatrija­cije oboljelih stranih pripadnika, 3. glede posljedica zaključenih pogodaba o repatrijaciji i dr. Sve države izjavile su se povoljno o stečenim iskustvima. O tom pitanju vijećat će se na sjednici zdrav, odbora u listopadu o. g.

U rumunjskom selu Tikileštu u oblasti dunavske delte te u ribarskom selu Karaorman na najistoč­nijoj obali Dunava smješteni su l e p r o z n i b o l e s n i c i , kojih samo u Tikileštu imade 500, gdje je nedavno došlo do organiziranog ustanka i marša u zdrave krajeve, s kojim je imalo oružništvo i vojska dosta posla, da vrati nesretnike natrag u logor. Stanica Karaoman nastala je skoro bez sudjelovanja vlasti. Predio je nezdrav i pun malarije te su leprozni sami tamo dolazili da prije umru . . . — S v j e t ­s k a i z l o ž b a u C h i c a g u g. 1933. Troškovi puta i boravka (5 tjedana) iznosit će oko 28.000 Din. uz posjete u New-Yorku, Philadelphiji, W ashingtons Chicagu, Rochesteru i Niagarskih vodopada. Ako bude dovoljno prijavljenih, priredit će Mlada generacija čsl. liječnika poseban izlet. Prijave uredništvu čas. Praktickÿ lékar, Sokolskâ tr. Lékarskÿ dum, Praha.

Dne 16. kolovoza o. g. prošlo je 100 god. rođenja prof. Maxa Wu n d t - a , koji je počeo vkao doc. fiziologije u Heidelbergu a od g. 1875. sve do smrti bio je prof. filozofije u Leipzigu. — Ž e n s k a k l i n i k a i primaljska škola u P a d e r b o r n u slavi 100-god. svog opstanka. — U Parizu je osnovana

323

m e đ u n a r . v i s o k a š k o l a z a h i g i j e n u , koja će imati ove zadaće: Da nadopunjava studijnaputo­vanja, koja priređuje Liga naroda na polju higijene, da proširi obuku iz higijene na narodnim hig. ško­lama u međunarodnom smislu te da olakša izobrazbu i daljnu naobrazbu higijenićarima i zdr. činovni­cima tako, da mogu voditi hig. škole ili zdr. urede. — U br. 1. o. g. časopisa Gesundheitsdienst pred­laže dr. Dub, da se velike ž i v o t i n j e prije klanja n a r k o t i z i r a j u s avertinom. — Engleski fizi­čar B r a g g slavio je 70-god. Prvi je izumio savršen postupak spektroskopije rentgen, zraka zajedno sa svojim sinom te su dobili Nobelovu nagradu. — Međunar. liječn. udruženje u Parizu provelo je an­ketu o b r o j u l i j e č n i k a u pojedinim zemljama. U Austriji dolazi 837 stanovnika na 1 liječnika, u Španjolskoj 1000, V. Britaniji 1069, Mađarskoj 1100, Grčkoj 1166, Njemačkoj 1237, u Ujedinj. amer. dr­žavama 1326, Danskoj 1346. Belgiji 1460, Francuskoj 1596, RČS 1666, Švedskoj 2660, Rumunjskoj 2879, Bugarskoj 2900, Poljskoj 3100, Jugoslaviji 3450. Najmanji potreban broj, da liječnik može živjeti, smatra udruženje 1400—1500 stanovnika. — U Pruskoj mora prama najnovijoj naredbi učitelj, koji nastupa prvo mjesto, ili stupa na pedagošku akademiju, ili traži stalnost, doprinijeti liječn. svjedodžbu obloženu i s rezultatom p r e g l e d a r e n t g e n o m , odnosno i sliku.

O k a t a s t r o f i u L i i b e c k u predavao je Hahn u berlinskom liječ. društvu. Kako je poznato, 76 djece je umrlo uslijed tuberkuloze nastale iz probavnih organa (Fiitterungstuberkuloze). Rezultat istrage je ovaj: Nuz prostoriju, gdje se kod Deycke-a kultivirala vakcina BCG, producirali su se partigeni iz roda typus humanus. Ovi su rodovi imali malenu virulenciju prema zamorčadi, veliku prema kunićima i pokazivali su napadno promjenljivu virulenciju. U preostaloj vakcini pronađeni su bac. typi humani upravo s istim svojstvima, koja su imali Deycke-ovi rodovi, tako da je sigurno, d a j e v a k c i n a p'o- m i j e š a n a s ba c . č o v j e č j e t u b e r k u l o z e . Rodovi čovječje tuberkuloze bili su iz Kiela te su kulture dobivene iz umrle djece imale ista biološka svojstva. Dakle djeca su umrla uslijed infekcije bac. tuberkuloze typus humanus Deycke-ovog roda nazvan kielski, koji je Deycke p r e m a s v o j i m p o k u s i m a s m a t r a o m a l o v i r u l e n t n i m a z a č o v j e k a . Zato se valjda u laboratoriju smatralo nepotrebnim, da se oba roda Calmette-ova i Deycke-ova s posebnim oprezom separiraju, jer su mogli predmnijevati, da i kielski rod ne bi naškodio djeci i da bi djelovao kao antigen. Da nije naškodio, bio bi nadomjestio BCG. Ali je naškodio! Time je dana Calmette-u zadovoljština. Od vještaka je najotvorenije rekao svoje mnijenje Lang.

U Parizu osnovana je međunar. v i š a š k o l a z a h i g i j e n u , koja imade svršene higijeničare upoznati s teoretskim i praktičnim radom u međunar. hig. službi. — Br o j b o l n i c a u Amer. sjedinje­nim državama iznaša 6613 sa 974.117 kreveta. — Za m e d i c i n s k i f a k u l t e t u B a r i u , koji ima da služi za propagandu na Balkanu, naročito u Albaniji, dižu se potrebne nove zgrade troškom od 51 mil. lira. Od te svote trećinu daje država, ostalo sveučilište i općina. — U Philadelphiji zabilježen je ove godine 331 slučaj p o l i o m y e l i t i s a n t. ac . sa 27 sluč. smrti; u Berlinu 62, u Breslau 36, od kojih je jedna žena 23 god. stara umrla. — Prof. D i e p g e n , ravnatelj berlinskog instituta za povijest me­dicine, izabran je za pretsjednika njem. društva za povijest medicine i prirodnih nauka iza ostavke prof. Šudhoff-a. — Dne 7. kolovoza o. g. prošlo je 150 godina, otkako je umro obretnik šećera iz repe A. M a r g g r a f . — U Göttingenu imenovan je W a r t e n b e r g red. profesorom anorgan. kemije. — Med. francuska akademija proslavila je 100. r o đ e n d a n dra G u é r i n-a, bivšeg ginekologa pariških bolnica, koji usprkos velike svoje starosti još znanstveno radi i prisustvuje sjednicama akademije. — Poznati bečki s a n a t o r i j L ö w propada uslijed financijalnih neprilika i bit će zatvoren. Liječničko osoblje primilo je već otkaz. — L i j e č n i k a imade u USA. 92.000, Njemačkoj 49.000, Vel. Britaniji 41.800, Francuskoj 26.200, Španjolskoj 23.000.

S v e u č i l i š t e u C a ë n u slavilo je ove godine 500-god. utemeljenja. — 100-god. utemeljenja b r i t s k e l i j e č . a s o c i j a c i j e postavljena je u Londonu u mjesecu srpnju. — U s p j e h v a k c i ­n a c i j e p r o t i v d i f t e r i j e . Ü Philadelphiji je vakcinirano od 6. do 24. lipnja t. g. u 94 ambulantama 9851 dijete. Nakon višekratnog pregleda dobivaju nakon 6 mj. potvrdu. U državi Illinois između 1500 cijepljene djece g. 1920. pojavio se samo jedan slučaj difterije te otkad je g. 1926. upotrebljena Dick-ova vakcina, nije među njima uopće bilo slučaja difterije. — Od a l k o h o l a u USA. usprkos toga što je tamo uvedena prohibicija, umrlo je g. 1930. osoba 4158 = 3'5 na 100.000 stan. Najviše slučajeva bilo je g. 1913. — 5’9 na 100000. — U Parizu održan je u oktobru t. g. na klinici prof. Rathery-a poseban t e č a j o d i j a b e t e s u .

P r i l o g p o v i j e s t i m e d i c i n e . Prof. Cabanès piše u svojim radovima o slavnim ljudima prošlih stoljeća, koji su u svojim opažanjima proizašli iz medicine, ma da im nije bila životna struka. L e o n a r d o d a V i n c i , slikar i učenjak, proučavao je anatomiju tijela kod obdukcija, što je onda bilo teško i moralo se vršiti tajno i noću. Njegov znanja željan duh nastojao je da spoji Aristotelovo znanje s Feidiovom umjetnošću. Tako je postao jedan od adepata tražioca znanstvene istine. I Cer- vantes-ovo djelo D o n Q n i c h o t e je djelo u stanovitoj mjeri psihijatričko, jer prikazuje tipičnog ma­nijaka. L a F o n t a i n e prikazuje alegorički narav životinja na temelju vlastitih iskustava i opažanja. D i d e r o t bio je vrlo znatiželjan duh, utemeljio je Enciklopediju i bio je predteča Darwin-ov i La- marck-ov u teoriji o podrijetlu čovjeka i pripisuje životinjama inteligenciju. O zdravlju proglasio je sar- kastički, da se postizava prije i brže, ako se u to ne miješa med. fakultet. O liječnicma imao je mišljenje ne odveć laskavo. I M i r a b e a u je volio medicinu i volio je o njoj razgovarati s liječnicima, davao je hig. savjete, pedagoške propise za uzgoj djece i propisivao je lijekove. Savjetuje Sofiji prije poroda mir i strpljivost. Za slabo novorođenče savjetuje kupelji i polijevanje vodom. Kod denticije upozorava na mogućnost grčeva. Zabacuje nehigijenske korzete i si. Savjetuje preventivno cijepljenje protiv bo­ginja. B e r n a r d i n d e S a i n t P i e r r e dao je svojim opažanjima pravac po idejama, koje je kasnije izrekao Darwin. U djelu Harmonies izrazio je sumnju, da zarazne bolesti prouzrokuju ogromno malena živa bića, na koje djeluje hlad i toplina. M a i n e d e B i r a n , sin liječnika, bio je pretsjednik liječ. društva i napisao je Traité des rapports des sciences naturelles avec la psychologie. Proučavao je spavanje, san i somnambulizam.

U m r l i . — Prof. vet. Bernhard B a n g u Köbenhavenu, danski veterinar, u starosti od 85 god. Postao je poznat metodom dokaza tuberkuloze blaga, dalje otkrićem bac. Bang, koji prouzrokuje epi­demični abortus krava i uspješno je proučavao aktinomikozu. — Prof. C. C h a g a s , ravnatelj brazilskog serološkog instituta. Postao je poznat dokazom raznih oblika amer. tripanosomijaze (Chagas-ov pobol).

324

— Fiziolog prof. He n r i j e a n u Liègeu. — Rudolf K r a u s , bečki mikro- i serolog, umro je u Chile, gdje je uredio drž. zdr. institut. — Prof. kirurgije L e j a r s u Parizu. Njegov udžbenik doživio je 8 izdanja i preveden je na 5 jezika. — Mikrobiolog Pasteurovog zavoda Ni c o l l e . — Samuel G o l d f l a m , senior poljskih neurologa u Warszawi. — Radiolog A. M o r i e t u Antwerpenu iza druge velike opera­cije, kao žrtva rentgena. — Kirurg prof. Vladimir Andrejević O p e l l u Lenjingradu, uslijed karcinoma gornje čeljusti, radi kojeg je bio više puta operiran. — Prof. pedijatrije Artur S c h l o s s m a n n , poznat po svojim dječjim domovima, društvima za zaštitu dojenčadi, osnivač dječje klinike i škole za sestre nje­govateljice. Njegovom zaslugom dobio je Düsseldorf med. i soc. hig. akademiju. Napisao je 200 raznih publikacija. Sa Pfandler-om napisao je Handbuch für Kinderheilkunde, Handbuch für soc. Hygiene. — Direktor instituta za tropske bolesti u Londonu Ronald R o s s , dobitnik Nobel-ove nagrade g. 1912. za ispitivanje uloge insekata u prenošenju zaraznih bolesti. — Oftalmolog prof. H a a b u Zürichu. — U Innsbrucku istraživaoc hormona srca H a b e r l a n d t . — Prof. fiziol. kemije u Uppsali Olaf H a m m a r s t e n star 91 god. — Fiziolog prof. F r e y u Würzburgu. — Oftalmolog prof. G u t m a n n u Berlinu. — Pedi­jatar prof. L a z a r u Wienu. — Prof. fiz. kemije S p i r o u Baselu. — Prof. kir. K a t z e n s t e i n u Berlinu. — Psihijatar i neurolog prof. S c h o t t e n b a c h u Grazu. — Liječnica B r e i t i n g e r u Nje­mačkoj u starosti od 81 god. koja je prva dobila diplomu dra med. i vršila zvanje. — Prof. soc. higi­jene u Lodzi S e w e r i n - S t e r l i n g , urednik Czasopisma lekarskiego, teoretičar u higijeni i u pitanjima soc. osiguranja, internista, naročito u patologiji cirkulacije i bubrega, hematologiji, metabolizmu i endo­krinologiji. Mnogo je obrađivao pitanja o tuberkulozi, uredio je sanatorij u Chojnama i protutuberku- lozni muzej. Umro je star 68 god. Napisao je 40 naučnih radova.

Farm aceutski godišnjak za god . 1933.izaći će iz štampe radi tehničkih teškoća s malim zakašnjenjem, t. j. polovinom januara. Na mno­

gobrojne upite interesanata saopćujemo da će mu sadržaj biti otprilike ovaj:I. K ja le n d a rsk i di o: Općenito o godini 1933. s početkom god. doba, pomrčinama Sunca, pomičnim

svetkovinama, državnim praznicima i danima, u koje se apoteke zatvaraju. Kalendarij s bilješkama. Poštanska tarifa. Taksena tarifa i tarife na mjenice. Kada dospijevaju uplate poreza i taksa. Tabela za izračunavanje kamata i mutiplikacijska tabela. Kalendar za sabiranje droga.

II. S t a l e š k i d i o : Zakoni, uredbe, pravilnici i rješenja, koja su izašla u toku 1932. a tiču se apot. struke. Osiguranje pripadnika apot. struke. Službovni odnosi apotekara vlasnika i saradnika. Za­konska zaštita apot. saradnika. Apot. organizacije i korporacije. Farmaceutska i kem.-farm. poduzeća u našoj državi. Farm. nastavnici i zavodi na sveučilištu. O uređivanju izloga apoteka. Prijavljivanje pate­nata i zašt. žigova. Najnoviji popis apoteka u Jugoslaviji. Popis lica u Min. soc. pol. i nar. zdr. i u ban­skim upravama, koja su lica u vezi s farmacijom. Propisi za otvaranje i zatvaranje apoteka u našoj državi. Praktične upute i upozorenja kod taksiranja liječničkih recepata. Stručni adresar i t. d.

III. S t r u č n i d i o : Najveći obroci lijekova. O primjeni najvećih obroka. Srednji medic, obroci za domaće životinje. Kratice i znakovi na receptima. Tabela kapljica. Topljivost lijekova. Tabele za recep- turu (različnih sastavljenih lijekova). Odredbe farmakopeje o čuvanju i izdavanju lijekova. Otrovi i pro­tuotrovi. Smjese lijekova, koji se međusobno ne podnose. Eksplozivne smjese lijekova. Dezinfekcija kod stočnih zaraza. Utezi i praktične mjere. Tabela atomnih težina. Periodski sistem elemenata. Pomoćna tabela za izračunavanje potroška norm, otopina. Priređivanje tekućina određene volumne težine. Naputak za izračunavanje spec, težine tekućina. Jednostavna metoda za priredbu mješavina kiselina određenog % . Poredbena tabela termometarskih skala. Spec, težine lužina i kiselina. Alkoholne tabele. Tabela za po­redbu različnih areometarskih stupnjeva. U koje vrijeme treba uzimati lijekove? Alteracije lijekova (pro­mjene, kvarenje). Homeopatski lijekovi. Najčešće reagencije u med. kemiji i mikroskopiji. Recepti iz prakse. Otstranjivanje mrlja. Veterinarski lijekovi. 0 hranivima i dijeti. Farm. literatura i udžbenici.

Farm. godišnjak bit će dostavljen pouzećem svima interesentima (apotekarima, apot. saradnicima, drogerijama, liječnicima, farm, poduzećima i t. d.), čim izađe iz štampe. Cijena će mu biti vrlo niska (oko 40 do 50 din.), tako da će ga moći svako lako nabaviti. Uredništvo „Farm. godišnjaka“

Zagreb, Medveščak 14/11.

Uplate p. n. gg . članova Zbora za rujan 1932.Dr. Jovičić D., Sombor D 100’—, cir. Ilijanić B., Čakovec D 210'—, dr. Kosanović S., Vojnić D 210'—-,

dr. Vereš V., St. Pazova D 100'—, dr. Svrljuga R., Sušak D 100'—, dr. Derkač V., Prelog D 210'—, dr. Barmaper, Zagreb D 210’—, dr. Glaser J., Šibenik D 160'—, dr. Heršković I., Našice D 210'—, dr. Derkos M., Novska D 210"—, dr. Voneš Z., Zagreb D 200'—, dr. Šchlesinger M., Zagreb D 210-—, dr. Gugić B., Zagreb D 320'—, dr. Steinhardt I., Zagreb D 200'—, dr. Ožbolt J., Sušak D 210‘—, dr. Vrbanič L., Zagreb D 200'—, dr. Posmodi M., Varaždin D 160’—, dr. Kleinberger G., Zagreb D 210'—.

Uplate p. n. gg . članova Zbora za listopad 1932.Dr. Tićak Ivan, Sušine-Gjurgjenovac, D 210'—, dr. Vondračeg Vladimir, Novigrad, D 210'—, dr.

Sofoterov, Beograd, D 2101—, dr. Koch Josip, Nova Kapela, D 100’—, dr. Sorić Fran, Split, 240'—, dr. Emili Hinko, Sušak, D 160'—, dr. Komar Josip, Korenica, D 260'—, dr. Friedrich Žiga, Zagreb, D 210-—, dr. Palmović Slavko, Zagreb, D 160 —, dr. Palmović JFerdo, Zagreb, D 210 —, dr. Palmović Leo, Zagreb, D 210'—, dr. Bressan Branko, Zagreb, D 520'—, dr. Žmegač Franjo, Virovitica, D 260'—, dr. RechnitzerSlavo, Ruma, D 260'—, dr. Begović Dušan, Vel. Gorica, D 310 —, dr. Žiga pl. Šugh, Križevci D 210-—,dr. Blaž Vladimir, Sušak, D 210'—, dr. Haber Ignjat, Pregrada, D 210’—, dr. Fried Koloman, Zagreb, D 210'—, dr. Iveković Ivan, Ilok, D 260'—, dr. Bachmann Vjekoslav, Pregrada, D 260'—, dr. Neumann Žiga, Đakovo, D 200'—, dr. Koščica Branko, Zagreb, D 210'—, dr. Paleček Josip, Zagreb, D 210’—.

Liječničke instrum enteza interne bolesti i zubarstvo, te liječničke knjige i jedan mikroskop prodaje se. Upitati: Zagreb,

Gajeva ul. 44/1. dr. Löfler, telef. 80-36.

325

Za razonodu.U l o m c i i z i d i l e p r o š l i h d a n a me d i c , f a k u l t e t a K a r l o v o g s v e u č i l i š t a .

V.I K a b r h e l je spadao među originale. Spadao — jer je već pred dulje vremena navršio svoje aka­

demske godine, te sada živi u zasluženom miru. Prema tomu za nj ne vrijedi „de mortuis nil nisi bene“ — i može se o njemu reći — potpuna istina. No valja priznati, da ta istina nije nimalo neugodna. Malo kvrgast i četverouglast, dobrodušan i do skrajnosti demokrata u nošnji i načinu — potpuni antipod svog kolege Janovskoga. Pravi mali ekonom s ladanja, širokih gesta i zvučnoga glasa. Imao je fatalnu dužnost, da slušačima dokazuje svu važnost higijene i da ih iz tog predmeta strogo ispituje. On je to vazda na svoj način i činio.

K a u z a l n i n e k s u s . — Prof. Bilek, doktor filozofije, već je predavao na tehnici zootehniku, kad se odlučio da položi i doktorat medicine, što mu je sretno i uspjelo. Jedan je od posljednih obligatnih predmeta trećeg rigoroza higijena, a ispitivač K a b r h e l , muž principa i otvorenosti. Kad je kod zelenog stola došao na red Bilek, pogledao ga je K a b r h e l zamišljeno i onda ga upita:

— Vi ste zoolog, gospodine kolego?— Da, gospodine vrhovni zdravstveni savjetniče.— Aha, z o o l o g . Sto da vas dakle pitam? Vi ste rekli z o o l o g ?— Da, gospodine profesore.— Dakle z o o l o g ! No onda nam recite nešto o međustropnom materijalu.

*C a p t a t i o b e n e v o l e n t i a e. — Kad se nakon rata kod ispita iz higijene koji kandidat

„utapljao“, izgovarao bi se K a b r h e l u na teške ratne muke, koje je proživio na fronti.— Gospodine vrhovni zdravstveni savjetniče, bio sam četiri godine na fronti . . .Tekom vremena moralo se to doba sve više produžavati, da se stekne potrebno milosrđe. I kan­

didati bi šaputali umirućim glasom: /— Oprostite, gospodine vrhovni zdravstveni savjetniče, ali bio sam sedam godina na fronti . . .I jednoć se dogodilo, da je i jedna kandidatkinja užasno „plivala“. Nije bilo jasno, kakve se želi

posljednje slamke da uhvati, no jedva je promucala:— Molim, gospodine vrhovni zdravstveni savjetniče . . .Našto ju K a b r h e l bučno prekine:— Znam, znam, bila ste sedam godina na fronti. Poznam tu pjesmu. Vi mislite, da mi nije po­

znato, da je rat trajao samo šest godina. Imadete nedovoljno.$

K a b r h e l „ p o m a ž e “.— Dakle što znadete o Erlenmayer-ovim bocama? — pita K a b r h e l kandidata.Šutnja.— No, da vam pomognem, gura profesor, pronašao ih je Erlenmayer. Govorite dalje.Šutnja.— Ajde da vam još i dalje pomognem. Pronašao ih je u gradu Erlangenfurtu.Šutnja.— Pomoći ću vam još jednoć, ali posljednji put. Dogodilo se to g. 1895.

*R i g o r o z i z h i g i j e n e . — K a b r h e l ispituje kandidata :— Dakle recite mi nešto o plinovima, koji se teško udišu.— Plinovi, koji se teško udišu, spadaju u pojam, koji se mora strogo lučiti od metoda, upotreb-

ljenih kod uobičajenog otstranjivanja krutih otpadaka u kućanstvu. No ove se metode ne smiju zamije­niti s onima, koje se rabe kod spajanja kanalizacijonih cijevi. I to imademo četiri sistema spajanja . . .

— Stante i ne bježite od mog pitanja; ne dam se prevariti vašim smicalicama. Govorite o pitanju, koje sam vam zadao.

— A koje ste mi pitanje zapravo zadali, vrhovni zdravstveni savjetniče?— Pa valjda vam nijesam dužan da ponavljam pitanje. Pitao sam vas za arteški zdenac.

*H i g i j e n a u s t a j i . — K a b r h e l je jednoć kandidata upitao:— Koji je najsretniji dan u životu krave?Kandidat se ugursuski nasmiješio i lanuo:— Najsretniji je dan u životu krave, kad ju privedu općinskom biku.— Nikako, odvrati K a b r h e l ozbiljno, sa strogim znanstvenim akcentom, najsretniji je dan u

životu krave, kad dobije svježu i suhu stelju.*

S l a b i m a p o m o ć i . Drugom zgodom upita K a b r h e l kod rigoroza:— Recite mi, šta su to Guarnier-ova tjelešca.Kandidat je svjesio glavu i utonuo u duboku šutnju.— Dakle da vam pomognem. Jeste li ih kada v i d j e l i ?— Molim, nijesam vidio.— Dakle, hm, nijeste vidjeli. Jeste Ii barem o njima nešto č u l i ?— Ni čuo, vrhovni zdravstveni savjetniče.— Velite, da nijeste ni čuli, hm. No zacijelo ste o njima bar nešto č i t a l i ?— Baš ništa nijesam ni čitao, gospodine profesore, raskuraži se kandidat.— Ni čitao? No dakle pričajte! — završi K a b r h e l svoju „pomoćnu“ akciju.

*I ostali kolege na fakultetu imali su vazda smisla za humor i znali su dobrodušnim i ujedljivim

opaskama i šaljivim zgodama ukrasiti ovu tužnu dolinu suza, u kojoj se u vječnom vrzinom kolu ispre-

326

pliću profesori, docenti, asistenti, fiškusi i verterice, bolesnici i službenici, propali kandidati i sretni mladi doktores, pedeli s vječno otvorenim dlanom i šadheni na izlazu iz promocijone dvorane . . .

Kod prof. R u b e š k e , koji je dugi niz godina predavao primaljstvo, polagao je stariji kandidat ginekologiju po treći put. I opet je „tonuo“ i Rub e š k a mu je i opet htio dati nedovoljno. Kandidat s time nije bio zadovoljan i molio ga, da ga pusti.

— Gledajte, gospodine profesore. Prošao sam 17 ispitnih predmeta, dok sam došao do vas, a sada da mi ta akušerija pokvari svu tu muku? Što da radim! Već se primičem 30. godini, pa što da počnem? Morate i vi imati srca, gospodine profesore, jer ipak ne ide, da se samo mir nichts dir nichtsbaca kandidata i po treći put. Zar ne znate, da je s time za uvijek završen studij medicine!

Ove su se proćućene i promišljene riječi duboko.dojmile R u b e š k e .— Dobro dakle. Dat ću vam dovoljno, ali mi morate priseći, da se n i k a d a ne ćete dotaknuti

nikoje ženske.— Gospodine profesore, reče tužno kandidat, onda mi ipak dajte nedovoljno . . .

*G r amatič k o-anat o m s k i s l u č a j . — Profesor Jan o š i k jednoć je ispitivao normalnu

anatomiju brata Jugoslavena. Dao mu je da otvori i ispreparira trbušnu šupljinu. Naš se Jugoslaven južnjačkim žarom dao na posao, koji mu je uspio uz izdašnu pomoć starog slavjanofila, „vrhovnoga“ prosekture, Kutine.

„Janoš“ je prišao lješini, po običaju malo zakašljao, desnim kažiprstom otro nosnicu, pogledao sumnjivo u trbušnu šupljinu i uhvatio pincetom jedan organ.

— Šta je ovo?— Molim lepo, zatrubi sin majke Jugoviča, ovo je „ten ledvin“ ( = bubreg).J a n o š i k ga pogleda vrlo sumnjivom, vrlo opasnom dobrohotnošću.— Vidite, prvo ne veli se „ledvin“ nego „ledvina“ s naglaskom na prvoj slovci. Nadalje, ne veli

se „ten“ nego „ta ledvina“. To znači genus feminimum, razumijete l i? A konačno, ovo nije bubreg, nego jetra. Možete ići.

*P i t ’h a , nasljednik Pawlikov, bio je pravi antipod svog pretšasnika. Nakon Caesara Imperatora

došao je na prijestolje ginekologije tipični pretstavnik s periferije Caesarove rimske imperije, gorštak sa sarmatskih planina, malen, odebeo, sav zarastao gustom crnom kosom i bradom, da mu se jedva vidjele oči i nos.

Jednoć je operirao vrlo osjetljivu damu u podolskom sanatoriju. Nakon laparotomije imala je obične postoperativne bolove; no ona si je utvarala „da je g. profesoru prigodom operacije pala jednavlas u njen trbuh“. Kad je drugi dan P i t’h a obavljao vizitu, direktno ga je napala :

— Gospodine profesore, vi ste mi u trbuh ušili jednu svoju vlas.— Znadete li to sasma sigurno? — upita ju profesor.— Sasvim sigurno, upravo osjećam, kako me u trbuhu steže.— O bože, a što sam se namučio, da nađem tu vlas! Šta ćemo, nema vajde, moram vam ju

metnuti u račun.*

P i t ’h a je inače bio veliki protivnik ženskog medic, studija, što nije nimalo tajio ni na preda­vanjima ni kod rigoroza. Valjda je i odviše temeljito poznavao žensku — psihu.

Jednoć je nekoj kandidatki dao pitanje: Kako se može konstatirati trudnoća. Ona je počela, kako to često biva kod o v a k v i h ispita i o v a k v i h kandidata, kao da skandira:

— Prije svega odredit ću si posljednji dan menstruacije, onda ću si opipati trbuh i perkusijom odrediti i njegov sadržaj. Konačno ću si zahvatiti sisu te ću pritiskom ustanoviti, da li mi iz bradavice prska mezgra.

P i t ’h a je mrko i nijemo slušao. Sada mu je bilo dosta.— Gospođice, upozorujem vas, da polažete strogi medicinski ispit. Kad se vratite kući, možete

s i odrediti posljednji dan menstruacije, možete s i i opipati trbuh i po njemu perkutirati koliko vas je volja, možete s i i pritiskom.na sisu istisnuti mlaz kolostra. Ali ovdje, na ispitu govorite stvarno i ne gubite se u subjektivnosti.

(Po Alarichu: Medicina v županu).

Liječnički Vjesnik izlazi dvaput mjesečno, izmjenično znanstveno i sta leško izdanje. Članovi Zbora liječnika dobivaju oba izdanja besplatno, dok pretplata za nečlanove iznaša za oba izdanja D 200'— za inozemstvo D 250'—, za djake D 150'—, za inozemstvo D 200-—. Pojedini broj stoji D 25'—. Ruko­pisi i svi dopisi šalju se na: U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s n i k a , Zag r eb , ul. Kraljice Marije 16. Telefon 36-67. — Rukopisi se imadu pisati tintom i samo na jednoj strani papira; po­željno je da se udese pisaćim strojem. — Zaključak redakcije svakog 1. u mjesecu. Članarina, pretplata i sve ostale n o v č a n e pošiljke šalju se blagajniku Dr. D r a g u t i n u Hl a v k i , Zagreb, ul. Kraljice Marije 33/III. Telefon 7555. — Broj ček. računa pošt. štedionice 33.362. Zagreb. — M o l i m o r a d i r e d o v i t o g

d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m s e o d m a h t a č n o j a v i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Međumurja u Zagrebu. Pretstavnik i odgovorni urednik Dr. Vladimir J e l o v š e k , Zagreb.

Za štampariju odgovara Rudolf G r d e š i ć , direktor štamp., Karlovac, Obala Račkoga 5. Tisak Dioničke štam parije d. d. Karlovac.