1

Zajednički memorandum o prioritetima politike zapošljavanja

Republike Hrvatske

U skladu s Pristupnim partnerstvom, Vlada Rebublike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pripremilo je zajedno s Europskom komisijom, Općom upravom za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti Zajednički memorandum o hrvatskim prioritetima politike zapošljavanja. Ovaj dokument predstavlja dogovoreni skup ciljeva politike zapošljavanja, neophodnih za unaprijeĎenje transformacije trţišta rada drţave i pripremu za pristup Europskoj uniji, posebice prilagoĎavanjem sustava zapošljavanja, kako bi bili kadri implementirati Europsku strategiju zapošljavanja u budućnosti. Memorandum analizira gospodarsko stanje i stanje na trţištu rada, kao i hrvatske politike zapošljavanja te utvrĎuje, na toj osnovi, izazove zapošljavanja i prioritete za djelovanje u Hrvatskoj. Napredak u implementaciji ovih prioriteta biti će nadziran u pratećem procesu Zajedničkog memoranduma prioriteta politike zapošljavanja, vodeći računa o kretanjima u EU politikama trţišta rada. Damir Polančec, dipl.ing. gosp. Vladimir Spidla Potpredsjednik Vlade Republike Povjerenik Europske komisije Hrvatske i ministar gospodarstva, zaduţen za zapošljavanje, socijalna rada i poduzetništva pitanja i jednake mogućnosti Bruxelles, 28. svibnja 2008.

2

UVOD ........................................................................................................................................ 4

1. GOSPODARSKO STANJE, KRETANJA I IZAZOVI ......................................................... 5

1.1 Posljednja gospodarska kretanja ...................................................................................... 5

1.2 Gospodarska politika ........................................................................................................ 6

1.3 Strukturalne reforme drţavnih poduzeća ......................................................................... 7

2. STANJE NA TRŢIŠTU RADA, RAZVOJ I IZAZOVI ........................................................ 8

2.1 Stanovništvo, radna snaga, zaposlenost i nezaposlenost .................................................. 8

2.1.1. Stanovništvo i sudjelovanje u radnoj snazi .............................................................. 8

2.1.2 Zaposlenost .............................................................................................................. 10

2.1.3 Nezaposlenost .......................................................................................................... 11

2.2 Kvaliteta i produktivnost na radu ................................................................................... 12

2.2.1 Plaće i produktivnost ............................................................................................... 12

2.2.2 Fleksibilni oblici zapošljavanja ............................................................................... 14

2.2.3 Neformalni sektor .................................................................................................... 15

2.2.4 Struktura vještina i obrazovanja radne snage .......................................................... 16

2.2.5. Jednake mogućnosti ............................................................................................... 17

2.2.6. Zdravlje i sigurnost na radu .................................................................................... 18

2.3. Socijalna i teritorijalna kohezija .................................................................................... 20

2.3.1. Ranjive skupine i skupine s poteškoćama .............................................................. 20

2.3.2. Regionalne razlike .................................................................................................. 21

3. POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA: STANJE, RAZVOJ I PRIORITETI ............................... 23

3.1. Razvoj ljudskih potencijala ........................................................................................... 23

3.1.1. Predškolsko i osnovno obrazovanje ....................................................................... 23

3.1.2. Srednjoškolsko obrazovanje ................................................................................... 24

3.1.3. Visoko obrazovanje ................................................................................................ 25

3.1.4. Obrazovanje i osposobljavanje odraslih ................................................................. 27

3.2. Plaće, porezi i naknade .................................................................................................. 28

3.2.1. Formiranje plaća ..................................................................................................... 28

3.2.2. Porezi i doprinosi za socijalno osiguranje .............................................................. 29

3.2.3. Novčana naknada za nezaposlene .......................................................................... 30

3.2.4 Dječji doplatak ........................................................................................................ 31

3.3 Ustanove za zapošljavanje i programi aktivnog trţišta rada .......................................... 31

3.3.1 Javni zavod za zapošljavanje i njegovo sudjelovanje u CARDS projektima .......... 31

3.3.2 Privatne ustanove za zapošljavanje i agencije za privremeno zapošljavanje .......... 34

3.3.3 Programi aktivnog trţišta rada ................................................................................ 34

3.4 Zakonske odredbe, zakonska zaštita zaposlenja i inspekcija rada ................................. 36

3.4.1 Zakon o radu ............................................................................................................ 36

3.4.2 Anti-diskriminacija .................................................................................................. 36

3.4.3 Jednake mogućnosti ................................................................................................ 37

3.4.4 Zdravlje i sigurnost na radu ..................................................................................... 38

3.4.5 Zakonska zaštita zaposlenja .................................................................................... 39

3.4.6 Neformalni sektor i inspekcija rada ........................................................................ 39

3.5. Dobro upravljanje .......................................................................................................... 41

3.5.1 Izgradnja kapaciteta ................................................................................................. 41

3.5.2 Suradnja između institucija trţišta rada .................................................................. 44

3.5.3 Strateški pristup politici zapošljavanja .................................................................... 45

3.5.4 Socijalni dijalog ....................................................................................................... 46

4. IZAZOVI ZAPOŠLJAVANJA I PRIORITETI ZA DJELOVANJE ................................... 49

4.1 Glavni izazovi trenutnog trţišta rada u Hrvatskoj .......................................................... 49

4.2 Prioriteti za djelovanje.................................................................................................... 51

3

Privući i zadrţati više ljudi u statusu zaposlenosti, povećati ponudu radne snage i

modernizirati sustave socijalne zaštite ............................................................................. 51

Poboljšati prilagodljivost radnika i poduzeća .................................................................. 53

Povećati ulaganje u ljudski potencijal kroz bolje obrazovanje i vještine ......................... 54

Dobro upravljanje ............................................................................................................. 55

DODATAK……………………………………...………………………………………..….56

4

UVOD

Poglavlje o zapošljavanju Ugovora o EZ-u omogućuje koordinaciju politike zapošljavanja EU-a kroz Europsku strategiju zapošljavanja. Europske smjernice politike zapošljavanja drţava članica integrirane su zajedno sa smjernicama za makro i mikro gospodarske politike u Lisabonskoj strategiji o rastu i radnim mjestima. Potpuna zaposlenost, kvaliteta i produktivnost na radu te socijalna i teritorijalna kohezija su tri meĎusobno podrţavajuća cilja politike zapošljavanja. Privlačenje i zadrţavanje više ljudi u zaposlenju, unapreĎenje prilagodljivosti radnika i poduzeća te povećanje ulaganja u ljudski kapital kroz bolje obrazovanje i vještine su tri ključna prioriteta.

U skladu s odredbama Pristupnog partnerstva i u namjeri da podrţi hrvatske pripreme za primjenu Europske strategije zapošljavanja, Opća uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti Europske komisije i Vlada RH obavljaju zajedničku reviziju politike zapošljavanja u Hrvatskoj. Cilj tog zajedničkog procesa je pomoći Hrvatskoj u njenim naporima da uspostavi dobro funkcioniranje trţišta rada koje će biti sposobno podrţati dinamično gospodarstvo osiguravajući konkurentnost, odrţivi gospodarski rast i rast zaposlenosti te razviti strateški pristup zapošljavanja usredotočujući se na specifične izazove zapošljavanja u skladu s politikama i praksama EU-a.

Vaţna faza ovog procesa je suglasnost o ovom Zajedničkom memorandumu (JAP – Joint Assasment Paper) o situaciji u zapošljavanju, izazovima i prioritetima koji oblikuju reforme trţišta rada i zapošljavanja u Hrvatskoj, iz perspektive članice EU-a i sudjelovanja u koordinaciji politike EU-a. JAP takoĎer nudi politički kontekst za prioritete u razvoju ljudskih resursa kao i planiranje i programiranje aktivnosti koje će poduprijeti pretpristupni financijski instrument EU-a.

JAP se sastoji od četiri poglavlja. Prvo poglavlje predstavlja saţeti pregled gospodarskog djelovanja. Drugo poglavlje razmatra stanje na trţištu rada prema tri glavna cilja za zapošljavanje odreĎena u Lisabonskoj strategiji. Treće poglavlje razmatra politike koje utječu na trţište rada. Četvrto poglavlje donosi zaključke revizije s obzirom na izazove, odreĎuje konkretne prioritete za akciju i odreĎuje prateći proces usmjeren na osiguravanje učinkovite primjene dogovorenih prioriteta.

5

1. GOSPODARSKO STANJE, KRETANJA I IZAZOVI1

1.1 Posljednja gospodarska kretanja Proizvodnja i cijene

Nakon obuzdavanja hiperinflacije početkom devedesetih i oporavka od rata sredinom devedesetih, makroekonomska kretanja u Hrvatskoj krajem devedesetih i početkom 2000. su još uvijek bila obiljeţena velikim oscilacijama gospodarskog rasta. U zadnjih nekoliko godina, meĎutim, rast BDP-a se stabilizirao postiţući godišnje stope uglavnom u rasponu od 4-6% od 2001. Primjerice, solidna stopa rasta od 4,8% je postignuta 2006. godine i kratkoročni pogled ukazuje na nastavak ove pojave 2 . Gospodarski rast je uglavnom odraz jake domaće potraţnje, naročito u troškovima ulaganja, kako javnih tako i sve više privatnih. Neto doprinos od trgovine je nastavio biti uglavnom negativan.

U razdoblju od 2000. do 2006. godine prosječna stopa gospodarskog rasta u Hrvatskoj je bila znatno viša nego u Europskoj uniji – 4,5% naspram samo 2,2%. To je Hrvatsku pribliţilo prosjeku EU. Prema procjenama Eurostata, hrvatski BDP po glavi stanovnika u standardima kupovne moći povećao se s 40,9% EU prosjeka 2000. godine na 48,9% 2006. godine. Očekuje se da će se proces zbliţavanja nastaviti, a prognoze su 50%, odnosno 51,2%, za 2007., odnosno 2008. godinu3.

Inflacija potrošačkih cijena znatno je nadvladana zadnjih godina, što je pridonijelo cjelokupnoj makroekonomskoj stabilnosti, kako se godišnji CPI (CPI – Consumer Price Index) kretao u relativno uskom rasponu od oko 2% od 2002. do 2004. godine. CPI je 2005. i 2006. godine porastao na preko 3% uglavnom kao rezultat većih cijena energije kao i povećanja administrativnih cijena. Kako još uvijek postoji odreĎena regulacija cijena u Hrvatskoj4, neočekivana i nagla povećanja cijena energetsko-generiranih proizvoda na globalnom trţištu imaju najveći učinak na administrativne regulirane cijene.

Vanjski računi

Visoki deficiti na tekućem računu su obiljeţje gospodarstva posljednjih nekoliko godina. Iznosili su prosječno 6,2% BDP-a u razdoblju od 2001. do 2006. godine, te su uglavnom uzrokovani vrlo visokim trgovinskim deficitima (u prosjeku 23,9% BDP-a), i nisu u potpunosti kompenzirani visokim viškovima bilance usluga (16% BDP-a), što uglavnom ukazuje na vaţnost turizma. Deficiti na tekućem računu su u razdoblju od 2002. do 2006. godine varirali u rasponu od 5 do 8,5% BDP-a i očekuje se da će ostati na razini od oko 7% u slijedećih nekoliko godina.

Neto priljev izravnih stranih ulaganja, uglavnom u usluţnom sektoru (bankarstvo, telekomunikacije) je prilično visok zadnjih nekoliko godina, iznoseći prosječno 4,4% BDP-a i pruţajući znatno pokriće (70%) deficita na tekućem računu.

1 Kroz memorandum, spominjanje EU definirano je kao EU25, osim ako je drugačije navedeno.

2 Europska komisija: jesen 2006. g., Economic Forecast – (Gospodarska prognoza).

3 Idem.

4 Općenito postoji slobodna formacija cijena u Hrvatskoj uz nekoliko izuzetaka gdje je formacija cijena kontrolirana

od strane drţavnih tijela. Svrha je prevencija monopola i zaštita potrošača, naročito onih s niskim prihodima. Dotična područja su ukapljeni plin UNP, prijevoz putnika u domaćem ţeljezničkom transportu, javni prijevoz u redovnom obalnom pomorskom prijevozuI na drţavnim rutama, poštanska dostava standardnih pisama, razglednica i sluţbenih obrazaca te odreĎene javne usluge,kao što su centralno grijanje, vodovod, kanalizacija, gradske sanitarije, distribucija plina i javni prijevoz.

6

Bruto vanjski dug se nastavio povećavati u zadnjih nekoliko godina te je dosegnuo 85,3% BDP-a na kraju 2006. godine, što je povećanje s 82,4% godinu dana ranije. Ovo povećanje je uglavnom rezultat zaduţivanja privatnog sektora (banaka) u inozemstvu, dok se vanjski dug javnog sektora nešto smanjio kao rezultat prebacivanja sa inozemnog zaduţivanja na domaće zaduţivanje . Središnja banka je uvela ili ojačala nekoliko mjera kako bi obeshrabrila vanjsko zaduţivanje privatnih banaka. Preostaje vidjeti jesu li ti napori da se obuzda strano zaduţivanje i stabilizira vanjski dug postigli ţeljeni učinak.

Struktura gospodarstva

Strukturna kompozicija gospodarstva premješta se s poljoprivrede prema trgovini i uslugama. U razdoblju od 1998. do 2006. godine udio poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjio se s 9,8% na 7,3% ukupne dodane vrijednost stalnih cijena. Udio industrije (uključujući rudarstvo, proizvodnju i komunalije) neznatno se povećao s 27,5% na 27,9%, dok je udio usluga porastao s 55,5 na 57,5%5.

Poduzetnička aktivnost u zadnje vrijeme raste. U razdoblju od prosinca 2001. do prosinca 2006. godine broj aktivnih poduzeća povećao se za 36,2%. U apsolutnim terminima, broj poduzeća je porastao najviše u sektoru nekretnina, iznajmljivanja i poslovnih usluga, zatim u graĎevini i maloprodaji, ali i u proizvodnji.

1.2 Gospodarska politika

Fiskalna politika

Vlada je smanjivala fiskalni deficit i usmjeravala javno zaduţivanje na domaće financijsko trţište. Fiskalni deficit je 2005. godine pao na 3,9% BDP-a i dalje na 2,2% 2006. godine; Vladina predviĎanja očekuju daljnji pad na 1,8% 2007. godine. Pozitivna fiskalna kretanja podrţana su jačim gospodarskim rastom od očekivanog, što je rezultiralo snaţnim prihodima. Jaki prihodi u posljednje vrijeme dopustili su proširenje potrošnje bez kompromitiranja planiranog smanjenja proračunskih deficita. MeĎutim, dugoročna fiskalna konsolidacija zahtijevat će znatno ubrzanje ključnih strukturalnih reformi, naročito na području socijalnih naknada, financiranja zdravstvenog osiguranja, mirovina i drţavnih poticaja poduzećima.

Dok je drţavno zaduţivanje raslo u razdoblju do 2004. godine, fiskalna konsolidacija je stabilizirala opći drţavni dug koji se smanjio na 40,8% BDP-a u 2006.g.

Mirovinska reforma je uvela mirovinski sustav s tri stupa, u kojem će postojati i osobni doprinos pojedinca, a mirovinske naknade će biti uţe povezane s tim doprinosom. Dob za starosnu mirovinu promijeniti će se u 60 godina za ţene i 65 za muškarce (prije 55 za ţene i 60 za muškarce). Prve isplate iz novog sustava isplatit će se 2013. godine. Mirovinska reforma, koja je počela 1999. godine, uzrokovala je neke nejednakosti u ratama naknada za umirovljenike prije i poslije 1999. godine. Da bi se uklonile ove nejednakosti kao i unaprijedila materijalna i socijalna sigurnost umirovljenika, usvojena su dva nova zakona, od kojih jedan smanjuje razlike u svoti mirovina za istu duţinu radnog staţa prilikom umirovljenja, dok drugi povećava razinu prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad te razinu najniţih mirovina. Prvi zakon de facto dovodi do veće prosječne mirovine i mogao bi dovesti do većeg deficita mirovina iz prvoga stupa. Drugi zakon mogao bi uzrokovati povećanje broja prijevremenih umirovljenika.

5 Izvor: Drţavni zavod za statistiku

7

"Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2006. do 2011." usvojena je 2006. godine s fokusom na financiranju zdravstvenog sustava. Cilj je unaprijediti učinkovitost i kvalitetu pruţenih usluga zdravstvene skrbi i smanjiti udio potrošnje javnog zdravstva u odnosu na BDP6. TakoĎer je razvijena i strategija reforme socijalnih naknada u razdoblju od 2007. do 2008. Ciljevi ove strategije su smanjiti omjer troškova socijalnog osiguranja u odnosu na BDP te osigurati povećanje udjela naknada vezanih za imovinski cenzus. Strategija je, pored toga, oblikovana da uspostavi racionalniji, učinkovitiji i decentralizirani sustav, koji će biti bolje usmjeren. MeĎutim, nedavno usvajanje nacionalne populacijske politike djelomično narušava ove ciljeve. Potrebno je zapaziti u tom kontekstu da jedan od ključnih izazova Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske (The Joint Memorandum on Social Inclusion - JIM) je "financijski stabilizirati zdravstveni sustav, bez ugroţavanja jednakog pristupa zdravstvenim uslugama"7.

Monetarna politika i politika tečaja

Čvrsta monetarna politika je znatno pridonijela cjelokupnoj stabilnosti cijena. Stabilnost cijena predstavlja ključni cilj monetarne politike i postignuta je kroz čvrsto upravljanje plivajućim tečajem središnje banke. Kao rezultat, tečaj kune/eura je bio prilično stabilan, varirajući u okviru vrlo uskog raspona u zadnjih nekoliko godina.

U zadnje dvije godine središnja banka je u više navrata intervenirala na trţištu kako bi obuzdala pritiske na aprecijaciju kune koji su proizlazili od snaţnog priljeva kapitala uzrokovanog velikim dijelom pozitivnim očekivanjima vezanim za proces pristupa EU. U istom je razdoblju središnja banka nekoliko puta povećala zahtjeve za marginalnim rezervama kako bi ograničila brzi rast inozemnog zaduţivanja komercijalnih banaka. Unatoč ovim naporima, rast kredita nastavio se ubrzavati u 2005. i 2006. godini, smanjujući prosječnu kamatnu stopu na trţištu novca s 5,11% 2004. godine na 2,3% 2005. godine i 1,6% 2006. godine. Sniţavanje nominalnih kamatnih stopa je vjerojatno pridonijelo sniţavanju očekivanih dugoročnih realnih kamatnih stopa, što je potom, povratno, vjerojatno potaknulo ulaganje.

Poduzetništvo, industrijska i trgovinska politika

Hrvatska vlada je snaţno poticala poduzetništvo raznim mjerama: uspostavom 'one-stop shop-a' za brzu registraciju poduzeća, podrškom uspostavi poduzetničkih zona u suradnji s lokalnom samoupravom i nudeći savjetovanje, osposobljavanje i financijsku podršku potencijalnim poduzetnicima. TakoĎer je poticala industrijski marketing i druge usluge proizvodnje, kao i stvaranje industrijskih klastera.

Kako bi smanjila trgovinski deficit u robi, Vlada je početkom 2007. godine lansirala "Hrvatsku izvoznu ofenzivu". Ciljevi ovog projekta su povećanje broja izvoznika, promjena strukture izvoza prema proizvodima s visokom dodanom vrijednosti, stvaranje 6 izvoznih klastera i zamjena uvoza poluproizvoda. Projekt podrţava novoosnovani ured unutar Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.

1.3 Strukturalne reforme državnih poduzeća

Predpristupni gospodarski program (Pre-Accession Economic Programme - PEP) Hrvatske odreĎuje kao jedan od ključnih ciljeva u pozadini strukturne reforme u Hrvatskoj jačanje konkurentnosti i kontrole drţavnih potpora. Naglasak je u

6 Hrvatski pretpristupni ekonomski program 2005. godine (pokrivajući 2005.-2008.)

7Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske, str. 57.

8

hrvatskom programu stavljen na ubrzanje privatizacije i restrukturiranja poduzeća, naročito ţeljeznice, brodogradnje i sektora čelika. Cilj je povećati udio privatnog sektora u BDP-u na 70% do kraja 2008. godine u usporedbi sa 60% 2005. godine. Hrvatska je osnovala Fond za privatizaciju (HFP) koji je odgovoran za prodaju drţavnih manjinskih dionica i privatizaciju tvrtki u većinskom vlasništvu drţave.

Brodogradnja čini 12-15% hrvatskog izvoza, ali uvelike ovisi o drţavnim poticajima. "Jednokratna" drţavna pomoć od 4,2 milijardi kn je usmjerena u brodogradnju, od čega 1,48 mil. u 2006. godini, a ostatak u 2007. Privatizacija prvog brodogradilišta planirana je još 2005. godine, ali je odgoĎena jer su 4 od 5 brodogradilišta suočena s financijskim problemima i potrebno je restrukturiranje kako bi ih se moglo prodati. Početkom 2007. godine nacrt Nacionalnog programa restrukturiranja hrvatske brodogradnje i Prijedlog nacrta individualnih planova restrukturiranja za svako od brodogradilišta poslani su Europskoj komisiji i hrvatskoj Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja i očekuju se njihove primjedbe. U prvoj polovici 2006. godine Vlada je pripremila prijedlog programa za restrukturiranje hrvatskih ţeljezara i predala ga Europskoj komisiji, koja je dala svoje preporuke i prijedloge. Istovremeno s usvajanjem Nacionalnog programa restrukturiranja, Vlada će nastaviti s procesom privatizacije obiju ţeljezara. Uvjeti natječaja za privatizaciju pripremljeni su u suradnji sa savjetnicima Europske komisije i hrvatske Agencije za zaštitu trţišnog natjecanja u skladu s kriterijima odreĎenima u Sporazumu o stabilizaciji i pridruţivanju koji se odnose na pravila konkurentnosti i Protokola 2 koji se odnose na proizvode ţeljezara. TakoĎer je u tijeku restrukturiranje ţeljeznice. U ovom je slučaju zakonska osnova za razdvajanje ţeljeznica već gotova. Postupak natječaja za prodaju je zatvoren i samo je za jedno od tri poduzeća dana ponuda. Stoga se drugi krug u postupku natječaja po niţoj cijeni brzo očekuje za poduzeća za koja nije bilo ponude. Liberalizacija telekomunikacijskog sektora je daleko uznapredovala, ali prodaja preostalih drţavnih dionica u telekomunikacijskom poduzeću je odgoĎena. Restrukturiranje i liberalizacija energetskog sektora je još uvijek u tijeku. Došlo je do zastoja u prodaji nekih drţavnih udjela u INI-Industriji nafte, a restrukturiranje HEP-a još nije počelo.

Općenito se čini da restrukturiranje velikih poduzeća u vlasništvu drţave nije uznapredovalo kako se očekivalo.

2. STANJE NA TRŢIŠTU RADA, RAZVOJ I IZAZOVI

2.1 Stanovništvo, radna snaga, zaposlenost i nezaposlenost

2.1.1. Stanovništvo i sudjelovanje u radnoj snazi8

U vrijeme Popisa stanovništva iz 2001. godine, u Hrvatskoj je bilo 4 437 460 stanovnika. U zadnjih nekoliko godina broj ţivoroĎenih je niţi od broja umrlih što dovodi do negativnog prirodnog prirasta stanovništva. S druge strane, doseljavanje je veće nego iseljavanje, naročito iz Bosne i Hercegovine, te tako nadoknaĎuje negativni prirodni prirast stanovništva. Stoga je procijenjeni broj stanovnika sredinom 2006. godine bio nešto veći – oko 4 440 700 stanovnika. MeĎutim, neto doseljavanje se usporilo od 2004. godine.

8 Brojke i postoci koji se spominju za Hrvatsku odnose se na stanovništvo srednje dobi.

9

Kretanje dobne strukture u Hrvatskoj uglavnom reflektira kretanje dobne strukture EU-a, s povećavanjem udjela starijeg stanovništva, i smanjivanjem udjela mlaĎih, tj. starenjem stanovništva. Slika u Hrvatskog je takva da se udio starijeg i umirovljenog stanovništva (stariji od 65 godina) povećao s 11,8% na 15,7% u razdoblju od 1991.-2001. godine. UsporeĎujući skupinu starije dobi s aktivnim stanovništvom (15+ godina), udio starijih postaje čak i veći i povećava se s vremenom, od 18,4% 1998. godine do 24% 2005. godine. PredviĎa se da će se starenje stanovništva nastaviti i neka demografska predviĎanja ukazuju da će do 2031. godine udio starih ljudi u Hrvatskoj biti izmeĎu 20% i 25% ukupnog pučanstva 9. Očekivanje daljnjeg starenja stanovništva se temelji na činjenici da su mlaĎe demografske skupine manje brojne od starijih. Procjenjuje se da je 2006. godine bilo oko 333 000 ljudi izmeĎu 45-49 godina starosti, a samo 300 000 ljudi je bilo izmeĎu 30-34 godina i samo 272 000 od 15-19 godine starosti. Kao posljedica toga, broj mlaĎih ljudi koji izlaze na trţište rada pada i dalje će padati u buduće. Oboje, i rast broja starijih stanovnika i smanjenje broja radno sposobnog stanovništva bili su i bit će veliki problem za sustav socijalnog osiguranja i troškove javne zdravstvene skrbi. Kako bi se naknade odrţale na sličnoj razini za rastući broj primatelja, biti će potrebna veća stopa sudjelovanja u radnoj snazi. Pozitivno neto doseljavanje moţe imati pozitivan učinak na dobnu strukturu hrvatskog stanovništva i time neutralizirati nekih od učinaka trenutnog starenja stanovništva. Glavni izvor doseljavanja mlaĎih ljudi je Bosna i Hercegovina, ali broj doseljenika iz te zemlje opada.

Prema usporedivim procjenama temeljenim na Anketi o radnoj snazi (Labour Force Survey - LFS), stopa aktivnosti stanovništva izmeĎu 15 – 64 godine starosti povećala se s 61,6% 2001. godine na 63,5% u 2004. godini. MeĎutim, stopa aktivnosti pala je 2005. na 63,2% te nastavila padati u 2006. do 62,2%, što je preteţno rezultat starenja navedene dobne skupine, ali i nekih drugih čimbenika.

Analiza stope aktivnosti prema spolu i starosnim skupinama pokazuje da se stopa aktivnosti skupine u dobi od 15-24 godine smanjila u razdoblju od 2001. do 2006. godine (sa 40,8% na 35,4%), a smanjenje je bilo izraţenije za ţene nego za muškarce. Sve veći broj mlaĎih ţena uključenih u visoko obrazovanje moţe obrazloţiti njihovu smanjenu stopu aktivnosti.

U razdoblju od 2001. do 2005. godine stopa aktivnosti za primarnu dobnu skupinu 25-49 godina10 bila je stabilna na ukupnoj razini od oko 83,0%. Stopa aktivnosti muškaraca ove dobne skupine je veća nego ţena i na razini je od oko 88% za cjelokupno razdoblje s tendencijom blagog smanjivanja od 2005. nadalje. Stopa aktivnosti ţena je na niţoj razini nego muškaraca (oko 78,5%), ali s blagom tendencijom povećanja.

Za dobnu skupinu 50-64 godina stopa aktivnosti se povećala za 10% od 2001. do 2006. godine. Nema mnogo sumnje da je mirovinska reforma znatno pridonijela velikom povećanju udjela starijih u radnoj snazi. MeĎutim, povećanje stope aktivnosti ljudi u dobnoj skupini od 50-64 godina je jedva bilo dovoljno veliko da neutralizira učinke starenja stanovništva na stopu aktivnosti cjelokupne dobne skupine od 15-64 godina i očekuje se da će ti učinci biti još veći u buduće. Iz tog razloga, daljnje povećanje stope aktivnosti stanovništva dobne skupine 50-64 godina i znatno

9 Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske

10 Referenca na navedenu dobnu skupinu se koristi kroz cijeli ovaj dokument. Razlikuje se od one koja se inače

koristi u europskim statistikama za primarnu radno-sposobnu skupinu (25-54) zbog analize u hrvatskoj statističkoj bazi podataka.

10

povećanje stope aktivnosti dobne skupine 25-49 godine, naročito ţena, je potrebno da u potpunosti neutralizira učinke starenja stanovništva.

2.1.2 Zaposlenost

Cjelokupna stopa zaposlenosti u Hrvatskoj zadnjih godina raste. Prema procjenama Ankete o radnoj snazi stopa zaposlenosti dobne skupine od 15-64 godina se povećala s 51,6% 2001. godine na 55,4% 2006. godine11. Sličan trend zabiljeţen je kod evidentirane zaposlenosti, procijenjen na temelju istraţivanja ustanove, naročito 2006. godine kad se povećala za 3,3%. Uz to, očekuje se da će stopa zaposlenosti i dalje rasti 2007. i 2008. godine (za 1,8% odnosno 0,8%)12.

Razvoj stopa zaposlenosti većine dobnih i spolnih skupina prati sličan obrazac u zadnjih nekoliko godina, uglavnom reflektirajući učinak fluktuacija u gospodarskom rastu. Posebice, stopa zaposlenosti primarne dobne skupine muškaraca i ţena (dobna skupina 25-49 godina) bila je snaţno povezana s gospodarskim rastom. Ubrzanje rasta nakon recesije 1999. godine dovelo je do porasta stope zaposlenosti primarne dobne skupine muškaraca sa 76% 2000. godine na skoro 79,5% 2006. godine i primarne dobne skupine ţena sa 65% na 69,5% u istom razdoblju. Analiza stope zaposlenosti ţena u ovoj dobnoj skupini prema stupnju obrazovanja pokazuje da se povećanje u razdoblju od 2001. do 2006. godine uglavnom odnosi na ţene s visokim obrazovanjem i do neke mjere ţene sa srednjoškolskim obrazovanjem, dok je u skupini ţena s razinom obrazovanja manjom od srednjoškolske stopa zaposlenosti pala. U zadnje vrijeme stopa zaposlenosti osoba u dobi od 50-64 godina je u stalnom porastu. Porasla je s 36,2% 2000. godine na 45,2% 2006. godine, reflektirajući ne samo ubrzani gospodarski rast nego i povećanu dob umirovljenja. Stopa zaposlenosti starijih osoba danas je znatno veća nego prije recesije 1999. godine i očekuje se daljnji rast uglavnom zbog povećane dobi za umirovljenje koja će biti u potpunosti na snazi 2008. godine.

Unatoč prethodno opisanim pozitivnim kretanjima Hrvatska još uvijek zaostaje za prosječnom razinom zaposlenosti u EU. Prema LFS-u, 2006. godine prosječna stopa zaposlenosti stanovništva u dobi od 15-64 godina u EU iznosila je 64,7%, dok je u Hrvatskoj iznosila 55,4%, što je više od 9% manje. Razlika je bila veća za muškarce (61,6% spram 72%) nego za ţene (49,4% spram 57,3%). Usto, stopa zaposlenosti stanovništva u dobi od 50-64 godina bila je niska u usporedbi s EU, samo 45,2% naspram 54,6%. Razmjerno niska stopa zaposlenosti općenito je uglavnom posljedica neulaganja i izravnog uništenja materijalne imovine tijekom rata, restrukturiranja uslijed privatizacije, otvaranja stranoj konkurenciji i promjena u potraţnji i tehnologiji. Uz to, visoki rast plaća u usporedbi s rastom produktivnosti u nekim razdobljima (naročito devedesetih) i sektorima (kao industriji) pridonijeli su niskoj zaposlenosti.

Struktura zaposlenosti po sektorima na gornjoj razini nije se znatno promijenila u razdoblju od 1998. do 2006. godine. Prema podacima LFS-a, udio zaposlenih u industriji (uključujući rudarstvo, proizvodnju, graĎevinarstvo i infrastrukturu) blago se smanjio s 29,8% na 28,5%, a udio zaposlenih u usluţnim djelatnostima blago je porastao s 53,5% na 54%. MeĎutim, daljnja razrada pokazuje da se udio zaposlenih

11

Postoje dva izvora podataka o zaposlenosti i nezaposlenosti – Anketa o radnoj snazi (LFS) te administrativni izvori koji se odnose na evidentiranu zaposlenost i nezaposlenost. Primarni izvor podataka u analizi koja slijedi je Anketa o radnoj snazi (LFS), dok se podaci administrativnih izvora koriste kao podrška i nadopunjavaju LFS podatke. LFS podatke izdali su Drţavni zavod za statistiku i Eurostat. 12

Europska komisija, proljeće 2007. Economic Forecast (Gospodarska prognoza).

11

u proizvodnji smanjio za 3%, dok se udio zaposlenih u graĎevini povećao za 1,8%. Povećanje zaposlenosti u usluţnim djelatnostima uglavnom se koncentriralo na veleprodaju i maloprodaju, trgovinu nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge, obrazovanje i druge socijalne i osobne usluge. MeĎutim, u usporedbi s EU-om, Hrvatska još uvijek ima znatno niţi udio usluga, naročito netrţišnih (obrazovanje, javna uprava, socijalno osiguranje i ostale usluge). S druge strane, udio zapošljavanja u industriji je 1% viši, a u poljoprivredi je 12,4% viši nego u EU13. U tom pogledu Hrvatska je vrlo slična Poljskoj i nekim drugim novim drţavama članicama. MeĎutim, moţe se očekivati da će daljnji gospodarski rast, naročito rast produktivnosti u proizvodnji zajedno sa smanjenjem udjela poljoprivrede, dovesti do sektorske strukture sličnije onoj u EU, sa znatno većim udjelom usluga.

Rezultati Ankete o radnoj snazi takoĎer pokazuju znatan rast udjela privatnog sektora u zapošljavanju zadnjih godina, što je posljedica i privatizacije poduzeća u drţavnom vlasništvu i rasta zaposlenosti u privatnim ustanovama. Udio zapošljavanja u privatnom sektoru porastao je s 53,8% 1998. godine na 68,3% 2006. godine. To djelomično reflektira porast udjela samozaposlenih s 18,5% na 22,5% (udio neplaćenih obiteljskih radnika se smanjuje), ali uglavnom porast udjela zaposlenih u privatnom sektoru, koji je porastao s 38,6% na 57,8%.

Većina novih poslova otvorena je u okviru malih i srednjih poduzeća. Njihov udio u ukupnoj zaposlenosti porastao je s 55,6% 2001. godine na 59,3% 2006. godine.

Moţe se zaključiti da hrvatsko stanovništvo stari i da su na kretanja u sudjelovanju u radnoj snazi te posebice na zaposlenost znatno utjecale gospodarske fluktuacije, obrazovanje i mirovinska reforma. U meĎuvremenu, usluţne djelatnosti imaju veću ulogu u strukturi zaposlenosti, a udio privatnog sektora u zapošljavanju u stalnom je porastu. Većina novih poslova otvorena je u malim i srednjim poduzećima. Unatoč znatnom povećanju stope zaposlenosti zadnjih godina, naročito starijih osoba, cjelokupna stopa zaposlenosti je još uvijek znatno niţa u usporedbi s EU. Sudjelovanje i stope zaposlenosti ţena i starijih ljudi bi trebali porasti u srednjem roku kako bi neutralizirali učinke starenja stanovništva na cjelokupnu stopu zaposlenosti.

2.1.3 Nezaposlenost

Kretanja stope nezaposlenosti zadnjih nekoliko godina su obilato bila u suprotnosti s kretanjima stope zaposlenosti, reflektirajući promjene u potraţnji rada. Prema nacionalnoj Anketi o radnoj snazi, stopa nezaposlenosti stanovništva u dobi od 15+ se smanjila sa 16,1% 2000. godine na 11,2% 2006. godine. Evidentirana nezaposlenost se kretala u istom smjeru, naročito 2006. godine kad se broj nezaposlenih smanjio za 5,5%. Nadalje, i stopa nezaposlenosti prema LFS-u i evidentirana nezaposlenost nastavile su padati 2007. godine. Očekuje se da će se stopa nezaposlenosti stalno smanjivati u nadolazećim godinama14.

Kretanja stope nezaposlenosti slična su za različite dobne i spolne skupine. Stopa nezaposlenosti muškaraca primarne dobne skupine od 25-49 godina smanjila se s 13,4% 2000. godine na 8,2% 2006. godine. Stopa nezaposlenosti ţena iste dobne skupine se takoĎer smanjila s 15,4% 2000. godine na 13,3% 2006. godine. Stopa nezaposlenosti mlaĎeg stanovništva (15-24 godina) je znatno pala – s 41,5% 2001.

13

Razlog za visoku razinu zaposlenosti u poljoprivredi moţe biti taj što skupine nepovoljnijeg društvenog poloţaja koriste ekonomiju osnovnih potreba kao strategiju opstanka. 14

Europska komisija proljeće 2007. godine Economic Forecast (Gospodarska prognoza)

12

godine na 28,9% 2006. godine, reflektirajući razmjerno mali numerator u stopi nezaposlenosti mladih.

Hrvatska ostaje iznad prosjeka EU-a u načelno svim pokazateljima nezaposlenosti. Udio nezaposlenih u radnoj snazi u dobnoj skupini od 15-64 godina je u Hrvatskoj 2006. godine bio 11,5%, dok je u Europskoj uniji bio 8,3%. Podaci Eurostata pokazuju da je udio dugotrajno nezaposlenih (godinu dana i više) u ukupnoj radnoj snazi iznosio 7,6% u Hrvatskoj, u usporedbi sa 4,1% u EU. Udio dugotrajno nezaposlenih u cjelokupnom broju nezaposlenih bio je 58,9% u Hrvatskoj, u odnosu na 45,3% u EU, a ta razlika je veća za ţene nego za muškarce. Usto, više od 40% nezaposlenih su bez posla više od dvije godine. Detaljni podaci o evidentiranoj nezaposlenosti pokazuju da je dugotrajna nezaposlenost povezana sa stupnjem obrazovanja. Primjerice, 65% nezaposlenih sa završenim osnovnim obrazovanjem bili su nezaposleni godinu dana ili duţe, dok je ta brojka za nezaposlene s visokim obrazovanjem iznosila 40,6%. Dugotrajno nezaposleni takoĎer više prevladavaju meĎu starijim osobama. Podaci Eurostata pokazuju da je njihov udio u nezaposlenima u dobnoj skupini od 25-49 godina bio 61,6% dok je u nezaposlenima u dobnoj skupini od 50-64 godina bio 76,4%. Odgovarajuće brojke za EU su 47,1%, odnosno 61,3%. Podaci o evidentiranoj nezaposlenosti potvrĎuju da je udio dugotrajno nezaposlenih viši meĎu starijim nezaposlenima. Analiza kretanja pokazuje da starije osobe napuštaju evidenciju nezaposlenih kasnije nego mlaĎi, čak i s istim stupnjem obrazovanja. Čini se da su njihove vještine zastarjele i nedostatne za zahtjeve novog trţišta rada. Usto, ljudski kapital osoba koje postanu nezaposlene podlijeţe umanjivanju ako se ne usavršava za vrijeme nezaposlenosti.

Što se tiče nezaposlenosti mladih, udio nezaposlenih u cjelokupnoj populaciji mladih (stopa nezaposlenosti mladih) 2005. godine iznosio je 12,3% u Hrvatskoj i 8,4% u EU. Dok u Hrvatskoj razina nezaposlenosti mladih ostaje znatno viša od prosjeka EU-a, nedavna kretanja su bila pozitivnija u Hrvatskoj. Stopa nezaposlenosti mladih konstantno opada u Hrvatskoj, s 14,4% 2002. godine na 12,3% 2005. godine, dok je stopa u EU ostala postojana u ovom razdoblju. Podaci o odljevu iz evidentirane nezaposlenosti pokazuju da mladi bez prethodnog radnog iskustva imaju poteškoća u pronalaţenju posla. MeĎutim, mladi s prethodnim radnim iskustvom puno lakše pronalaze posao. Prethodno radno iskustvo je posebice vaţno za mogućnosti zapošljavanja nezaposlenih mladih s osnovnim ili srednjim obrazovanjem.

Općenito, stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj snaţno reagira na fluktuacije stope zaposlenosti. Iako se stopa nezaposlenosti smanjuje zadnjih godina, razina nezaposlenosti u Hrvatskoj još uvijek je razmjerno visoka. Problemi dugotrajne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih su posebno izraţeni. Dugotrajna nezaposlenost više prevladava meĎu slabije obrazovanim i starijim nezaposlenim osobama, dok je nezaposlenost mladih povezana s nedostatkom prethodnog radnog iskustva. Daljnje smanjenje cjelokupne stope nezaposlenosti, kao i rješavanje navedenih specifičnih problema su prioriteti u sljedećem razdoblju.

2.2 Kvaliteta i produktivnost na radu

2.2.1 Plaće i produktivnost

Cjelokupni realni rast plaća bio je umjeren u usporedbi s rastom produktivnosti u zadnjih nekoliko godina. U razdoblju od 2000. do 2006. godine prosječna realna bruto plaća (tj. nominalna plaća umanjena pomoću implicitnog deflatora BDP-a) u poduzećima i institucijama povećana je za 12,1%, dok se realni BDP po radniku

13

povećao za 20,9%. Drugim riječima, realne jedinične cijene su se znatno smanjile. To je u suprotnosti s devedesetima kad je stvarni rast plaća bio mnogo viši nego rast produktivnosti. Najvjerojatnije je da je umjereni realni rast plaća zadnjih godina pozitivno pridonio evidentiranoj zaposlenosti koja se povećala za 9,5% u spomenutom razdoblju.

Unatoč znatnom rastu produktivnosti (po godišnjoj stopi od oko 3,2%), Hrvatska još uvijek zaostaje za EU-om. Prema procjenama Eurostata, BDP po radniku u Hrvatskoj 2006. godine bio je 59,3% prosjeka EU. MeĎutim, to je skoro 10%-tno poboljšanje u usporedbi s 2000. godinom. Drugim riječima odvija se proces pribliţavanja razina produktivnosti. Treba napomenuti da se pribliţavanje produktivnosti pomoću tehnološke apsorpcije vjerojatno moţe ubrzati većim ulaganjima u obrazovanje, naročito u tehnološki sektor visokog obrazovanja.

Glede gospodarskih sektora, rast produktivnosti (mjeren promjenom u dodanoj realnoj vrijednosti po radniku) u široj industriji (uključujući rudarstvo, proizvodnju i infrastrukturu) bio je jak (4,6% godišnje) u razdoblju od 2000. do 2006. godine, reflektirajući postrecesijski oporavak kao i tehnološki napredak i akumulaciju kapitala. Rast produktivnosti u industriji nije rezultirao većom zaposlenošću, ali je pruţio temelj za proširenje zaposlenosti u usluţnom sektoru. Rast produktivnosti je bio još i jači u sektoru prijevoza i telekomunikacija (6,4%), što je posljedica širenja novih telekomunikacijskih tehnologija. Čini se takoĎer da su veliki hipermarketi i trgovački centri doveli do znatnog rasta produktivnosti u sektorima veleprodaje i maloprodaje (5,9%).

Godišnji nominalni rast plaća u poduzećima i institucijama u razdoblju od 2000. do 2006. godine bio je naročito visok u graĎevinarstvu (7,3%), reflektirajući utjecaj snaţnog oporavka i velikih javnih narudţbi, ali je bio razmjerno visok i u proizvodnji (6,6%), u veleprodaji i maloprodaji (6,6%) te ostalim trţišnim sektorima. Nominalni rast plaća u svim trţišnim sektorima bio je znatno niţi nego rast nominalne dodane vrijednosti po radniku, što je doprinijelo niţoj realnoj jediničnoj cijeni rada.

Nominalni rast plaća bio je puno niţi u javnim sektorima nego u trţišnim sektorima. Iznosio je 4% godišnje u obrazovanju, 3,4% u zdravstvu i socijalnoj skrbi i samo 1,5% u sektoru javne uprave, nacionalne obrane i socijalne sigurnosti. MeĎutim, čini se da će politika plaća u 2007. rezultirati naglašenijim rastom plaća u javnom sektoru. Prosječna plaća u javnom sektoru je veća nego u trţišnim sektorima, ali to se uglavnom moţe objasniti višom razinom obrazovanja radnika u javnim sektorima.

To dovodi do pitanja rasta plaća prema stupnju obrazovanja. U razdoblju od 1999. do 2004. godine (kasnijih podataka nema), neto plaće većine obrazovnih skupina porasle su izmeĎu 6% i 7%. Drugim riječima, relativne plaće se nisu puno promijenile. Primjerice, prosječna plaća ne-fizičkih radnika sa srednjom stručnom spremom bila je 57% prosječne plaće zaposlenika s visokom stručnom spremom, i to 1999. godine kao i 2004. godine. Jedini izuzetak je bio vrlo velik rast prosječne plaće visokokvalificiranih fizičkih radnika (7,6%), naročito u proizvodnji (8,4%), najvjerojatnije zbog jakog rasta produktivnosti nakon recesije. MeĎutim, dugoročniji podaci su potrebni da bi se mogli odrediti trendovi u svezi podjele plaća prema obrazovanju.

Moţe se zaključiti da je realni rast plaća zadnjih godina bio umjeren u usporedbi s rastom produktivnosti, na taj način smanjujući realnu jediničnu cijenu rada i pridonoseći zapošljavanju. Znatan je bio rast produktivnosti, ali i to se moţe ubrzati većim ulaganjima u obrazovanje. Čini se da se razlike u plaćama meĎu obrazovnim

14

skupinama nisu mnogo promijenile. Rast plaća je razmjerno veći u trţišnim sektorima nego u javnim sektorima, ali se očekuje da će se 2007. godine rast plaća u javnim sektorima ubrzati. U bliskoj budućnosti glavni cilj će biti odrţati umjereni rast plaća u usporedbi s rastom produktivnosti.

2.2.2 Fleksibilni oblici zapošljavanja

Rad na odreĎeno vrijeme i rad na nepuno radno vrijeme su dvije vrste zapošljavanja koje pridonose uvoĎenju više fleksibilnosti na trţište rada, ali takoĎer dovode do povećanog rizika segmentacije trţišta rada s fleksibilnošću samo na margini. Cijena ovakvih ugovornih sporazuma bi mogla biti smanjena zaposlenost i sigurnost prihoda te slabije karijerne mogućnosti za veliki dio radnika. Ova pitanja su uobičajena kako u EU tako i u Hrvatskoj i trebat će im se posvetiti.

Razmjer rada na određeno vrijeme u Hrvatskoj je sličan onome u EU. Prema procjenama Eurostata, sveukupni udio ugovora o radu na odreĎeno vrijeme 2006. godine bio je 12,9% u Hrvatskoj u usporedbi s 14,9% u EU. Čini se da su ugovori o radu na odreĎeno vrijeme jednako raspodijeljeni meĎu ţenama i muškarcima u Hrvatskoj, kao što je slučaj i u EU. MeĎutim, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da je većina ljudi koji napuste evidenciju nezaposlenih zaposlena temeljem ugovora o radu na odreĎeno vrijeme. To se najčešće odnosi na one koji prvi puta traţe posao i ostale novozaposlene osobe. Uz to, odnosi se i na sezonsko zapošljavanje koje čini znatan dio sveukupnog zapošljavanja, naročito u obalnim područjima zemlje. Čini se takoĎer da se ugovori o radu na odreĎeno vrijeme najčešće koriste u onome što se zove de novo15 privatni sektor16. Nedavna analiza sugerira da postoji tendencija u Hrvatskoj da se ugovori o radu na odreĎeno vrijeme sklapaju na vrlo kratki rok (manje od 6 mjeseci) i da takva vrsta zaposlenja uglavnom obuhvaća mlade ljude i niskokvalificirane ljude, što je rezultiralo povećanom segmentacijom trţišta rada.17

Zapošljavanje na nepuno radno vrijeme se koristi u manjoj mjeri u Hrvatskoj nego u EU-25. U 2006. g. zapošljavanje na nepuno radno vrijeme činilo je 9,4% sveukupnog zapošljavanja, u usporedbi s 18,8% u EU. Kao i u EU, i u Hrvatskoj je rad na nepuno radno vrijeme preteţno ţenski fenomen, iako na niţim apsolutnim razinama. Udio muškaraca koji su zaposleni na nepuno radno vrijeme je na istoj razini u Hrvatskoj kao i u EU-25 (7,6% u usporedbi sa 7,7%). U EU 32,7% zaposlenih ţena radilo je 2006. godine na nepuno radno vrijeme, dok je u Hrvatskoj samo 11,84%, ali je njihov udio porastao s 10,5% 2002. godine. Mogućnost rada na nepuno radno vrijeme je ključni čimbenik u povećavanju zaposlenosti ţena. MeĎutim, sve veća potraţnja usluga čuvanja djece u Hrvatskoj nije zadovoljena, što predstavlja prepreku za sudjelovanje ţena na trţištu rada. Druga prepreka bi mogli biti troškovi vezani uz rad, kao što su troškovi prijevoza ili čuvanja djece, što bi moglo značiti da je očekivani neto povrat od rada na nepuno radno vrijeme još uvijek prenizak18. S druge strane, potreban je oprez kod analize rada na nepuno radno vrijeme, jer bi otprilike 20% ţena koje su radile na nepuno radno vrijeme u zemljama EU 2005. godine i oko 30% ţena koje su radile na nepuno radno vrijeme u Hrvatskoj 2006.

15

To je definirano kao novoosnovana privatna poduzeća i ne obuhvaća prijašnja javna poduzeća koja su privatizirana. 16

Šošic, V.: Regulacija i fleksibilnost hrvatskog trţišta rada, lipanj 2004. 17

Cazes, S & Nesporova, A: Combing flexibility and Security for employment and decent work in the western Balkans. South-East European Review for Labour and Social Affairs 2/2006. Hans Böchler Stiftung 18

Vidi takoĎer Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske.

15

ţeljele raditi puno radno vrijeme. Uporaba rada na nepuno radno vrijeme moţe stoga takoĎer dovesti do segmentacije trţišta rada.

Prepreke primjeni rada na nepuno radno vrijeme postoje i za poslodavce u vidu načina na koji se obračunavaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U Hrvatskoj, najniţi doprinosi poslodavca se temelje na minimalnoj plaći radnika koji radi puno radno vrijeme i time radnik na nepuno radno vrijeme s niskom plaćom postaje skuplji nego radnik na puno radno vrijeme.

Kao zaključak moţe se reći da je udio zaposlenika koji rade na odreĎeno vrijeme usporediv s EU i ta vrsta zapošljavanja uglavnom prevladava meĎu novo-zaposlenima. Za razliku od toga, udio radnika na nepuno radno vrijeme, naročito ţena, je razmjerno nizak, a razlozi za to su, čini se, nedovoljna ponuda usluga čuvanja djece. Pronalazak učinkovitog načina povećanja zapošljavanja na nepuno radno vrijeme, bez smanjenja zapošljavanja na puno radno vrijeme, biti će dio buduće politike zapošljavanja. Daljnja analiza razloga malog udjela rada na nepuno radno vrijeme bi mogla otkriti neke prepreke i moguća rješenja, ali i potrebu za radom na nepuno radno vrijeme. S obzirom da su tek nedavno poduzeti koraci za uvoĎenje fleksibilnijih oblika rada, bit će potrebno nadgledati učinke na zaposlenost i nezaposlenost kako bi se analizirali rizici moguće segmentacije trţište rada.

2.2.3 Neformalni sektor

Zbog same naravi neformalnog sektora, teško je procijeniti njegovu veličinu. OdreĎivanje neformalnog sektora i odabir metode njegovog procjenjivanja su vrlo teški zadaci. Usto, ne postoje procjene veličine neformalnog sektora u Hrvatskoj novije od 2004. godine. Neke procjene za razdoblje od 1990. do 2000. godine na temelju posrednih metoda pokazale su povećanje neformalnog sektora ranih devedesetih, zbog rata i hiperinflacije, a zatim smanjenje u drugoj polovici desetljeća kad je procijenjeno da iznosi 10,4% BDP-a19. UsporeĎujući procjene za Hrvatsku s onima za EU-15 i nove drţave članice, vidi se da je razina neformalnog gospodarstva u Hrvatskoj znatno iznad razine procijenjene za većinu EU-15 zemalja, gdje se razina neformalnog gospodarstva nalazi u rasponu 1-6%, osim Grčke (preko 20%) i Italije (16-17%), ali je relativno pozitivno usporediva s većinom novih drţava članica, gdje većina drţava ima neformalnu zaposlenost u rasponu od 13-19% (npr. Poljska, Slovenija, MaĎarska).20

TakoĎer, čini se da analize usmjerene na procjenu udjela zapošljavanja u neformalnom sektoru sugeriraju da ovaj sektor ostaje razmjerno stabilan. Analiza koja koristi podatke LFS-a iz 2002. godine procijenila je da neformalno zapošljavanje u Hrvatskoj čini 12% 21 sveukupnog zapošljavanja. Druge dostupne analize na temelju neposrednih metoda istraţivanja pokazuju vrlo slične rezultate. Istraţivanjem,22 koje je temeljeno na intervjuima izvedenima 2004. godine, otkriveno je da je 11% hrvatskih graĎana u dobi od 15+ godina radilo u neformalnom sektoru. U širem kontekstu i imajući na umu razne definicije koje se primjenjuju za neformalni sektor, ove procjene pokazuju razmjerno stabilnu veličinu zaposlenosti u

19

Ott, K. (2002.): The underground economy in Croatia. (Siva ekonomija u Hrvatskoj). Mjerenje se temeljilo na neusklaĎenosti u nacionalnom računovodstvu koje koristi razinu potrošnje kućanstva kao procjenu prihoda koji je zaraĎen, ali nije prijavljen. 20

Neprijavljeni rad u Europskoj uniji; Europska komisija, Opća uprava za zapošljavanje I socijalna pitanja; svibanj 2004.; str. 105.-139. 21

Šošic, V. (2004.): Regulacija i fleksibilnost hrvatskog trţišta rada 22

ETF Country Analysis 2006, Croatia.

16

neformalnom gospodarstvu u Hrvatskoj na razini od oko 11-12%. Iz raznih procjena neformalnog sektora u Hrvatskoj čini se 23 da je istaknutiji u maloprodaji, graĎevinarstvu i poljoprivredi24, ali u manjoj mjeri i u industriji te takoĎer da turistički sektor ima vaţan udio neformalno zaposlenih radnika.

Analize izvršene 2004. godine od strane hrvatskih drţavnih tijela odgovornih za nadzor provedbe odreĎenih zakona u Hrvatskoj podupiru gore navedeno istraţivanje jer pokazuju da je najčešći oblik neregistrirane komercijalne aktivnosti neregistrirano zapošljavanje i prodaja robe u neformalnom sektoru te neprijavljivanje cjelokupne plaće i primanja.

2.2.4 Struktura vještina i obrazovanja radne snage

U usporedbi s EU, Hrvatska ima znatno niţi udio visokokvalificiranih radnika u cjelokupnom broju zaposlenih. Udio visokokvalificiranih nefizičkih radnika (uključujući menadţere, profesionalce i tehničare) 2005. godine bio je 38,6% u EU, a samo 28,4% u Hrvatskoj. Štoviše, u tom pogledu Hrvatska ozbiljno zaostaje čak i za nekim tranzicijskim zemljama. Jedan razlog tome je činjenica da poljoprivreda još uvijek obuhvaća veliki udio zaposlenih. Drugi, općenitiji razlog je mali udio visokoobrazovanih. Bilo je nekih pomaka zadnjih godina u udjelu zaposlenih s visokom stručnom spremom – podaci LFS-a pokazuju da se udio blago povećao s 17,2% 1998. godine na 19,2% 2006. godine.

Stupanj obrazovanja snaţno utječe na sudjelovanje u radnoj snazi. Prema procjenama Eurostata za 2006. godinu stopa aktivnosti hrvatskog stanovništva u dobi od 25-54 godine s visokom stručnom spremom bila je 93,9%, sa srednjom stručnom spremom 82,3%, a sa stupnjem obrazovanja niţim od toga 63,0%. U usporedbi, odgovarajuće stope za EU iznosile su 92,3%, 86,1% i 74,1%. Zanimljivo je da je stopa aktivnosti visokoobrazovanih blago viša u Hrvatskoj nego u EU.

Viša razina obrazovanja je takoĎer vezana za niţu razinu nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti ljudi u dobi od 25-54 godine s visokom stručnom spremom iznosila je 5,4%, sa srednjom stručnom spremom 10,0%, a sa stručnom spremom manjom od toga 14,3%.25 Iste stope u EU su bile 4,1%, 7,4% i 10,7%. Još jednom razlika izmeĎu Hrvatske i EU u stopi nezaposlenosti visokoobrazovanih nije velika. Dakle nedostatak obrazovanja postavlja svaku pojedinu osobu u ozbiljno nepovoljan poloţaj na trţištu rada, kako u Hrvatskoj tako i u EU, ali utjecaj obrazovanja na poziciju pojedinca na trţištu rada je mnogo jači u Hrvatskoj nego u EU.

Razlike u stopi nezaposlenosti meĎu raznim skupinama na trţištu rada s različitim stupnjevima obrazovanja reflektiraju uglavnom nesrazmjer izmeĎu strukture vještina ponuĎene radne snage i strukture vještina traţene radne snage. Udio niţeobrazovanih u cjelokupnoj ponudi rada je znatno veći nego njihov udio u cjelokupnoj potraţnji rada. Dakle, relativna stopa nezaposlenosti manje obrazovanih se moţe smanjiti smanjenjem njihovog udjela u cjelokupnoj ponudi rada. Drugim riječima, udio visokoobrazovanih u ponudi rada treba povećati kako bi se poboljšala pozicija niţe obrazovanih na trţištu rada.

Drugi oblik nesrazmjera su razlike u poziciji na trţištu rada izmeĎu članova različitih zanimanja s istom razinom obrazovanja. Analiza tijeka iz evidentirane nezaposlenosti

23

Ne postoje sluţbene procjene. 24

To se uglavnom objašnjava kroz gore navedeno postojanje ekonomije osnovnih potreba. 25

Stopa nezaposlenosti izračunata je iz stope zaposlenosti i stope aktivnosti.

17

u evidentiranu zaposlenost pokazuje da takve razlike postoje i da su u nekim slučajevima velike, kako za srednju stručnu spremu, tako i za visoku stručnu spremu. Osobe obrazovane za neka zanimanja (i one sa samo općim obrazovanjem) napuštaju evidenciju puno kasnije nego one obrazovane za neka druga zanimanja. Primjerice, čini se da diplomirani informatičari, farmaceuti, inţenjeri, graĎevinci i neka druga tehnološka zanimanja pronalaze zaposlenje puno brţe nego oni koji diplomiraju sociologiju, političke znanosti, socijalni rad i novinarstvo. MeĎutim, potrebna je preciznija statistička slika i prognoza ovog oblika nesrazmjera na razini domaćeg trţišta rada, temeljena na preciznijim, pouzdanijim i obuhvatnijim bazama podataka.

Moţe se zaključiti da Hrvatska ima relativno niski udio visokoobrazovanih i kvalificiranih radnika i da je napredak u tom pogledu bio razmjerno spor. Glede stanovništva općenito, visokoobrazovane skupine imaju više stope aktivnosti i niţe stope nezaposlenosti. Razlika u stopi nezaposlenosti reflektira oblik nesrazmjera vještina izmeĎu ponuĎene i traţene radne snage, čime se treba baviti kroz napore da se poveća općenito obrazovno postignuće radne snage. Velike razlike u poziciji na trţištu rada meĎu zanimanjima s istom razinom obrazovanja čine drugi oblik nesrazmjera vještina. Jedan od najvaţnih zadataka biti će precizno identificirati i prognozirati ove razlike te pronaći i primijeniti prikladne mjere za njihovo smanjivanje.

2.2.5. Jednake mogućnosti

Prema podacima Eurostat-a, razlika izmeĎu stope zaposlenosti muškaraca u dobi od 15-64 godina ţivota i stope zaposlenosti ţena iste dobne skupine je u Hrvatskoj 2006. godine iznosila 11.2 posto. Podaci su povoljno usporedivi s prosjekom Europske unije od 14.7 posto. Razlika izmeĎu spolova na ekvivalentnim poslovima na puno radno vrijeme u EU je čak veća od ovih pokazatelja, pošto je udio ţena zaposlenih na poslovima s nepunim radnim vremenom puno manji u Hrvatskoj nego u EU. Što se tiče strukture zaposlenosti prema zanimanju u Hrvatskoj, udio ţena u visokokvalificiranim zanimanjima je sličan udjelu muškaraca, što je takoĎer slučaj i u EU. MeĎu niţe kvalificiranim, ţene su zaposlene više u ne-fizičkim zanimanjima. Sektorska analiza pokazuje da sve veći udio zaposlenih ţena radi u rastućem usluţnom sektoru, kako u Hrvatskoj tako i u EU. Prema procjenama LFS-a (Labour Force Survey) u prvoj polovici 2006. godine, bilo je 202,000 samozaposlenih muškaraca i 120,000 samozaposlenih ţena. Drugim riječima, ţene naginju više nesamostalnom zaposlenju. Osim toga, 28,000 ţena radilo je kao pomoćnica članovima obitelji, za razliku od samo 8,000 muškaraca. Razlike meĎu spolovima postoje takoĎer po pitanju zarade. Prosječna bruto plaća isplaćena u pravnim osobama (tj. poduzećima i institucijama) je 2005. godine za muškarce bila 11,5% veća nego prosječna bruto plaća za ţene. Razlika je, meĎutim, mala u usporedbi s EU gdje ţene koje rade puno radno vrijeme imaju plaću manju od 80% plaće koju prima muškarac26 27. Iako se dio razlika moţe objasniti razlikom u

26

Employment in Europe 2005., str. 175.-176. 27

Usporedba se temelji na podacima o plaćama u poduzećima i institucijama ne uključujući male obrte i ne uključuje radno vrijeme u Hrvatskoj. Stoga je potrebno biti oprezan kod pravljenja usporedbi. Ipak, pokazuje da postoji tendencija manje razlike u plaćama u Hrvatskoj.

18

broju odraĎenih sati i razlikama u karakteristikama poslova, sektora i ljudskog kapitala, precizna mjerenja tih faktora nisu dostupna, pa je potrebno više istraţivanja kako bi se ustanovila relativna vaţnost različitih faktora u pozadini postojećeg nesrazmjera plaća u Hrvatskoj. Stupanj stručne spreme takoĎer ima utjecaj na relativnu stopu zaposlenosti ţena. Razlika u stopi zaposlenosti izmeĎu muškaraca i ţena se smanjuje sa stupnjem stručne spreme. Prema Eurostatu, razlika izmeĎu stope zaposlenosti ţena i muškaraca izmeĎu 25 i 54 godina ţivota u 2006. godini bila je 19,8% na razini osnovnog obrazovanja (65,5% za muškarce, 45,7% za ţene), 10,6% na razini srednje stručne spreme (79,0% za muškarce, 68,4% za ţene).i 1,7% na razini visokog obrazovanja (89,7% za muškarce, 88,0% za ţene). Za usporedbu, odgovarajuće brojke za EU bile su 27,3%, 14,2% i 7,8%. Osim toga, podaci pokazuju da ţene dobne skupine 25-49 godina sa stupnjem obrazovanja ne većim od srednje stručne spreme imaju mnogo veću stopu nezaposlenosti nego muškarci i visokoobrazovane ţene. S tim u vezi je zanimljivo napomenuti da ţene u Hrvatskoj u većoj mjeri postiţu visoko obrazovanje od muškaraca. Prema procjenama LFS-a iz 2006., udio osoba s visokim obrazovanjem u muškoj populaciji dobne skupine 25-39 je bio 13,0%, dok je udio ţena dosegao 20,2%. Štoviše, očekuje se da će razlika nastaviti rasti jer je broj ţenskih diplomiranih studenata mnogo veći od broja muških diplomiranih studenata. Na primjer, broj muških diplomiranih studenata u 2006. godini je bio 7,972, dok je broj ţena bio 11,594, gotovo 45% više. Da zaključimo, stopa zaposlenosti ţena u Hrvatskoj je niţa od stope zaposlenosti muškaraca, ali razlika je manja nego u Europskoj uniji. Slični udjeli zaposlenika obaju spolova rade u zanimanjima za koje je potrebna visoka stručna sprema, dok ţene rade više na ne-fizičkim poslovima, u usluţnim djelatnostima te nesamostalnim zaposlenjima. Razlike u plaći muškaraca i ţena u Hrvatskoj postoje, ali se čini da je razlika manja nego što je prosjek u Europskoj uniji. Razlika meĎu spolovima u stopi zaposlenosti nestaje što je stupanj stručne spreme veći. Uz to, više je visokoobrazovanih ţena, posebice mlaĎih, nego muškaraca, takoĎer je broj ţenskih diplomiranih studenata mnogo veći od broja muških. Obrazovna politika stoga snaţno utječe na poloţaj ţena na trţištu rada. Mjere za daljnje povećanje broja diplomiranih studenata s visokom stručnom spremom, uz rast usluţnog sektora, će povećati stopu zaposlenosti i zaradu ţena te na taj način bi trebale smanjiti daljnje razlike meĎu spolovima.

2.2.6. Zdravlje i sigurnost na radu

Sveukupan broj ozljeda na radu u 2006. godini je bio 24,932 (17,656 muškaraca i 7,276 ţena). Broj izgubljenih radnih dana zbog ozljeda na radu je bio 1,110,208. Broj ozljeda na 1,000 zaposlenika je stabilniji za cjelokupni period te se kreće oko 17-18. Ako pogledamo trendove po godinama (koristeći indeks 1998=100), stvaran broj ozljeda na radu povećavao se od 2003. godine za barem 8%, dok je izmeĎu 1998. i 2002. godine bio u padu28.

28

Povećanje odnosno smanjenje u prijavi ozljeda na radu u odreĎenoj godini nije nuţno povezan s većim brojem nezgoda, već s činjenicom da ljudi prijavljuju ozljede.

19

Najveći broj ozljeda koji se odnosi na broj zaposlenih dogodio se u graĎevinarstvu, šumarstvu i brodogradnji. U 2006. godini je broj ozljeda u graĎevinarstvu činio 11.1% cjelokupnog broja ozljeda. Sektor šumarstva je doprinio s 2% cjelokupnog broja ozljeda. U većini slučajeva ozljede su bile uzrokovane radnim procedurama koje nisu odgovarale pravilima utvrĎenima Zakonom o zaštiti na radu. Teške ozljede su činile 4.6% od cjelokupnog broja ozljeda u toj godini. Najveći broj teških ozljeda dogodio se u industriji. Broj ozljeda na radu s posljedicom opće nesposobnosti za rad i broj ozljeda na radu sa smrtnom posljedicom je općenito vrlo nizak (manje od 50 osoba godišnje za ozljede s posljedicom opće nesposobnosti za rad i manje od 70 za ozljede sa smrtnom posljedicom), što znači da će čak i male razlike u tim brojevima imati veliki utjecaj na trendove. Čini se da je za obje vrste nesreća broj manje-više stabilan kroz cjelokupni period. Analizirajući broj ozljeda s posljedicom opće nesposobnosti za rad prema sektorima, vidi se da se u 2006. godini 50% takvih ozljeda dogodilo u graĎevinarstvu. Broj profesionalnih bolesti smanjio se u periodu 1998. – 2006., s tim da su 2003. i 2004. godina bile iznimke u kojima se dogodio znatan porast, ali se 2005. godine vratio na razinu od 2002. godine. Prema izvješću Hrvatskog zavoda za medicinu rada, prijavljeno je samo 43 slučaja u 2006. godini (30 muškaraca i 13 ţena). Prema mišljenju spomenutog Zavoda, prijavljuje se samo 25% profesionalnih bolesti. Vjeruje se da do tog manjka dolazi uslijed nedostatne osviještenosti i zbunjenosti oko toga kojem se zavodu podnosi prijava. Pokazatelji ukupnih ozbiljnih nezgoda na radu i nezgoda na radu s posljedicom opće nesposobnosti za rad u EU-25 smanjili su se u periodu izmeĎu 1998. i 2004. godine29. Ako se usporede pokazatelji za nezgode na radu s posljedicom opće nesposobnosti za rad u EU-25 te u Hrvatskoj, vidljivo je da u Hrvatskoj postoji trend povećanja, dok je u Europskoj uniji trend negativan. Budući da su brojke u Hrvatskoj vrlo niske, čak i male promjene imati će veliki utjecaj na trend. To nije slučaj za EU-25. Stoga je teško napraviti usporedbu za nezgode s posljedicom opće nesposobnosti za rad. Glavni zaključak je da pokazatelj za ovaj tip nezgoda u stalnoj fluktuaciji, ali je razina niska. Broj ozljeda u Hrvatskoj se moţe usporediti s ozbiljnim nezgodama u EU-25, pri čemu trend u Hrvatskoj raste od 2003., dok je u padu u EU-25. Područje zdravlja i sigurnosti na radu pokriveno je zakonom i nadgledano od 1996. godine te postoji znatna količina statističkih podataka. Cjelokupan broj ozljeda je porastao od 2003., ali je omjer ozljeda na 1000 zaposlenih osoba ostao stabilan. Procjenjuje se da se prijavljuje samo 25% slučajeva profesionalnih bolesti. Područje treba dalje pratiti te je potrebno još analiza glede općih trendova u broju ozljeda. TakoĎer je potrebno posvetiti pozornost podizanju svijesti i jasnim pravilima za prijavu.

29

Posljednja dostupna godina iz Eurostat-a.

20

2.3. Socijalna i teritorijalna kohezija

2.3.1. Ranjive skupine i skupine s poteškoćama

Neke skupine poput osoba koji zahtijevaju brigu i autsajdera na trţištu rada (osobe s invaliditetom, mladi ljudi bez prethodnog radnog iskustva ili starije osobe) su ranjive na isključenje s trţišta rada. Kako je naglašeno novijim istraţivanjima30 nacionalne i etničke manjine se suočavaju s poteškoćama pri traţenju zaposlenja. Ne postoje sveobuhvatni, noviji i lako dostupni statistički podaci o poloţaju raznih ranjivih skupina na trţištu rada, zbog čega je izuzetno teško oblikovati odgovarajuću i učinkovitu politiku odgovora na ovo pitanje. Pripadnici srpske manjine, uključujući i one koji su ostali u Hrvatskoj tijekom rata, suočavaju se s velikim poteškoćama u pristupu zaposlenju, posebice u ratom pogoĎenim područjima. Prema Izvješću o napretku za 2007.g. Europske komisije, diskriminacija se nastavlja posebice u javnom sektoru31. Iako Hrvatska nema brojnu romsku zajednicu, njeni pripadnici suočavaju se s odreĎenim problemima kao i u mnogim drugim europskim zemljama. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, 0,2% ukupnog stanovništva Hrvatske bili su etnički Romi, iako je prema procjenama Vijeća Europe njihov broj 3 do 4 puta veći. Jedan faktor koji objašnjava nepodudarnost u podacima mogla bi biti nevoljkost Roma da se njihovo etničko porijeklo javno zabiljeţi zbog straha od diskriminacije. Romi često pate od siromaštva, niskog obrazovanja i isključenosti iz formalnog rada (visoka nezaposlenost), a mnogi od njih obavljaju aktivnosti u sivoj ekonomiji. Romi se i dalje suočavaju s diskriminacijom i predrasudama od strane većine stanovništva, na primjer prilikom zapošljavanja, obrazovanja i stanovanja. S druge strane, odreĎene romske kulturne tradicije i prakse takoĎer doprinose njihovoj socijalnoj isključenosti. 32 Posebice velika prepreka za poboljšanje poloţaja Roma na trţištu rada je, čini se, nedostatak motivacije za produţeno obrazovanje. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, 9,7% stanovništva Hrvatske imalo je invaliditet, s time da je 70% te grupe bilo starije od 50 godina, a 10% se odnosi na Domovinski rat. Osobe s invaliditetom se susreću s velikim poteškoćama u pronalasku zaposlenja, iako im zakon jamči pravo na profesionalnu rehabilitaciju i osposobljavanje za odgovarajući posao. Krajem 2006. godine su osobe s invaliditetom činile 2% nezaposlenih33. Prema zadnjoj reviziji registra, postoji gotovo pola milijuna osoba kojima je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Drugim riječima, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata čine veliki dio odrasle populacije, posebice muške. Broj hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su evidentirani kao nezaposleni je značajno pao u zadnjih nekoliko godina. Pao je sa 45,225 u 1997. godini na 26,770 u 2005. godini te

30

Human Development Report Croatia, 2006: Unplugged: Faces of Social Exclusion in Croatia, UNDP; Izvješće o napretku Hrvatske, 2006., Europska komisija; te «Croatia: A decade of disappointment continuing obstacles to the reintegration of Serb returnees», Human Rights Watch, rujan 2006. 31

Europska komisija: Izvješće o napretku Hrvtaske za 2007., str.13. 32

Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske, odjeljak 4.4.3. 33

Pitanje ljudi s invaliditetom će biti dalje obraĎeno u poglavlju 3.

21

na 24, 721 u 2006. godini, što je sveukupan pad od 45,3%. Stopa nezaposlenosti ratnih veterana nije varirala od 2002. godine i slijedi općeniti razvoj nezaposlenosti. Mnogi od njih imaju dosta nisku razinu obrazovanosti – 38% je završilo samo osnovnu školu ili manje, a 43% je završilo samo strukovnu školu. Takvo stanje općenito ne odgovara zahtjevima današnjeg trţišta rada. Ova skupina će stoga zahtijevati posebnu paţnju, zajedno s ostalim ranjivim skupinama koje su upravo spomenuti. Očito je da rješavanje pitanja poloţaja ranjivih skupina na hrvatskom trţištu rada ostaje izazov za nadolazeće godine. Posebice će uključivanje nacionalnih i etničkih manjina u Hrvatskoj zahtijevati posebne napore. Način na koji će se to rješavati mora biti djelotvoran i mora se izbjeći stigmatizacija korisnika.

2.3.2. Regionalne razlike

Hrvatska je administrativno podijeljena na 21 ţupaniju. Neke od njih imaju relativno veliki broj stanovnika, dok neke imaju relativno mali broj stanovnika. Grad Zagreb, koji ima status ţupanije, je imao gotovo 780,000 stanovnika 2001. godine, dok je Ličko-senjska ţupanija imala samo oko 54,000. Nadalje, Grad Zagreb i Zagrebačka ţupanija zajedno čine relativno jako povezano gradsko područje s više od milijun stanovnika, od kojim mnogi redovito migriraju na posao ili u školu. Stanovnici koji svakodnevno putuju u Zagrebačkoj ţupaniji čine 36% stanovništva starijeg od 10 godina. Za razliku od toga, u nekim manjim ţupanijama s relativno velikom površinom, zbog same prirode ţupanija koje su rijetko naseljena poljoprivredna područja, nema mnogo dnevne migracije. Na primjer, u Ličko-senjskoj ţupaniji samo 10% stanovništva svakodnevno putuje. Osim uobičajenih migracijskih obrazaca, veliko razaranje uzrokovano ratom i njegovim posljedicama tijekom 1990-ih utjecalo je na migraciju stanovništva izmeĎu hrvatskih ţupanija, kao i na migraciju iz i u druge zemlje. Stoga je neto migracija doprinijela promjenama u strukturi stanovništva u ţupanijama. U razdoblju izmeĎu 1991. i 2002. je u samo četiri ţupanije od 21 zabiljeţen porast stanovništva, a meĎu njima je samo Zagrebačka ţupanija imala značajniji porast. U svim drugim ţupanijama je došlo do opadanja broja stanovnika, od kojih u nekima značajno, kao u onima koje su bile pogoĎene ratom. Neke ţupanije su više ruralne, sa značajnim udjelom stanovništva zaposlenog u poljoprivredi, dok su ostale više urbane. Na primjer, udio radno sposobnog muškog stanovništva koji su samostalni zemljoradnici ili se brinu za obitelj varira od gotovo 18% u Bjelovarsko-bilogorskoj ţupaniji do 0,4% u Gradu Zagrebu. Neke ţupanije u obalnom području su (ponovno) razvile sektorske strukture temeljene na prirodnim i drugim resursima za sezonski turizam. S druge strane, postoje gradovi u unutrašnjosti u kojima stara obezvrijeĎena industrija još uvijek prevladava i u kojima nije bilo dostatnog ulaganja u različiti fizički kapital da bi se značajno promijenila sektorska struktura lokalnog gospodarstva, većinom zbog ratnog razaranja i njegovih posljedica. MeĎutim, sektorska struktura (i proizvodnja) lokalnog gospodarstva se u nekim ţupanijama ubrzano mijenja zahvaljujući poboljšanoj infrastrukturi općenito, a posebice prometnoj infrastrukturi (nove autoceste i ceste) te zbog širenja poduzetničkih zona koje su donijele nova privatna ulaganja u fizički kapital.

22

Postoje velike razlike meĎu ţupanijama po pitanju razine obrazovanja stanovništva. U ţupanijama središnjeg i istočnog dijela Hrvatske, udio nisko kvalificiranog stanovništva je veći od onog u ostatku hrvatske (40% naspram 25%). Prema popisu stanovništva iz 2001., udio stanovništva s visokim obrazovanjem je bio četiri puta veći u Gradu Zagrebu nego u Krapinsko-zagorskoj ţupaniji. Udio visokoobrazovanih je snaţno povezan s ne-poljoprivrednim zapošljavanjem, posebice meĎu ţenama, čak i nakon kontroliranja stope zaposlenosti stanovništva sa srednjom stručnom spremom. Taj odnos potvrĎuje pretpostavku da stupanj stručne spreme ima veliki utjecaj na sudjelovanje na trţištu rada, posebice ţena. Udio visokoobrazovanih meĎu zaposlenima takoĎer objašnjava dio razlika u prosječnoj plaći meĎu ţupanijama. Prosječna plaća muških zaposlenika u MeĎimurskoj ţupaniji iznosi 2/3 prosječne plaće u Gradu Zagrebu. Osim toga, ukupna prosječna plaća u Gradu Zagrebu je 20% veća od drţavnog prosjeka 34 . Najniţa zarada je, čini se, u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Stopa zaposlenosti i prosječna produktivnost rada zajedno odreĎuju razinu BDP-a po glavi stanovnika. Prema procjenama iz 2004. godine, BDP po glavi stanovnika u Gradu Zagrebu je bio više od tri puta veći od onog u Vukovarsko-srijemskoj ţupaniji i Brodsko-posavskoj ţupaniji. U oţujku 2007. godine je evidentirana stopa nezaposlenosti iznosila od 7,2% u Gradu Zagrebu i 8,9% u Istri, do 33,1% u Vukovarsko-srijemskoj ţupaniji, a to je ţupanija koja je naviše stradala tijekom rata. Visoka razina nezaposlenosti odraţava nisku razinu potraţnje rada zbog niske kvantitete (vrijednosti) fizičkog kapitala i prirodnih resursa po radno sposobnom stanovniku. Osim toga, nedovoljna fleksibilnost plaća pretvara nisku potraţnju radne snage u visoku nezaposlenost. Iako su, čini se, razlike postojane, stopa nezaposlenosti u nekim ţupanijama, posebice u obalnom području, je u posljednje vrijeme smanjena više nego u ostalim ţupanijama. Postoje velike razlike meĎu ţupanijama glede zaposlenosti, nezaposlenosti, prosječne plaće i proizvodnje po glavi stanovnika. Većina njih odraţava razlike u kvantiteti i strukturi fizičkog kapitala, ljudskog kapitala i prirodnih resursa. Ulaganje u infrastrukturu i druge oblike fizičkog kapitala je donijelo strukturne promjene unutar nekih ţupanija. Iako veće investicije mogu povećati razinu razvijenosti regije, biti će vrlo teško smanjiti razvojne razlike izmeĎu regija budući da bi to zahtijevalo različite stope ulaganja, veće u manje razvijenim regijama. Postići tako nešto predstavlja priličan izazov.

34

Luo, X.: Regional disparities in labour market performance in Croatia: The role of individual and regional structural characteristics. World Bank Research Paper 41, 48. oţujak 2007.

23

3. POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA: STANJE, RAZVOJ I PRIORITETI

3.1. Razvoj ljudskih potencijala

3.1.1. Predškolsko i osnovno obrazovanje

Upisivanje u predškolske 35 ustanove je vaţno ne samo za razvoj djece, već predstavlja ključni faktor koji utječe na sudjelovanje njihovih majki na trţištu rada. U 2006. godini je bilo 596 predškolskih ustanova, koje je većinom utemeljila i subvencionirala lokalna vlast. Gotovo 98,000 djece je bilo uključeno u redovnu vrtićku skrb. Procjenjuje se da je oko 43% djece uključeno u predškolske ustanove. Sa šest godina djeca se upisuju u obvezno osnovno obrazovanje na osnovnoj i niţoj srednjoj razini (ISCED 1 & 2), koje ukupno traje osam godina. Broj Ďaka koji se upisuju u osnovne škole je u stalnom padu zadnjih deset godina, što odraţava sve manju populaciju djece. Broj se smanjio s 423,165 u školskoj godini 1997./98. na 387,952 u 2005./06. U toj godini je 95% sve djece bilo upisano u osnovne škole. Tijekom istog perioda je broj učitelja porastao s 26,199 na 29,420, što stoga pokazuje smanjenje omjera učenika/učitelja u cjelokupnom osnovnom obrazovanju s 16.2 na 13.2. U obrazovanju djece s posebnim potrebama omjer je oko 3. Osim toga, prosječna veličina razreda u redovnom obrazovanju je smanjena s 22.9 učenika 1997./98. na 21 učenika u 2005./06. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) je stvoren kao temelj za promjene u programima nastave i metoda rada u osnovnom obrazovanju. Cilj je razviti "školu po mjeri učenika" u kojoj je radno opterećenje smanjeno, suvišni programi su napušteni te se uvode moderne metode poučavanja gdje učenici rade i individualno i u grupi naizmjenično, bazirano na istraţivačkim aktivnostima te primjenjivim znanjima i vještinama. HNOS je eksperimentalno uveden u 5% osnovnih škola u školskoj godini 2005./06. Nakon procjene rezultata, HNOS je uveden u sve osnovne škole u školskoj godini 2006./07. S druge strane, materijalni uvjeti u osnovnom obrazovanju još uvijek nisu zadovoljavajući. Na primjer, previše osnovnih škola, gotovo 2/3 njih, imaju više od jedne smjene, a mnoge ne nude mogućnost cjelodnevnog boravka. Osim toga, u mnogim drţavama članicama Europske unije osnovno obrazovanje traje devet godina, a u susjednim zemljama osnovno obrazovanje je povećano ili je donijeta odluka da će se povećati na devet godina. S tim u vezi, osam godina osnovnog obrazovanja u budućnosti moţda više neće biti dostatno. Zaključno, moţe se reći da su upisivanje u osnovne škole, omjer učenika i nastavnika te prosječna veličina razreda u padu posljednjih godina. Reforma nastavnog plana i programa je smanjila radno opterećenje učenika te modernizirala metode poučavanja. Što se tiče materijalnih uvjeta, glavni prioritet je povećanje broja škola s jednom smjenom te s mogućnošću cjelodnevnog boravka. TakoĎer je potrebno povećati upisivanje djece u vrtiće i predškolske aktivnosti. To će doprinijeti ne samo kvaliteti obrazovanja, nego i sudjelovanju majki (pred-)školske djece na trţištu rada.

35

Dob predškolske djece je od 1 do 5 godina.

24

3.1.2. Srednjoškolsko obrazovanje

Nakon završenog obveznog osnovnog obrazovanja, Ďaci mogu birati izmeĎu strukovnih škola, umjetničkih škola te gimnazija na srednjoškolskoj razini. Gimnazijski programi pripremaju za visoko obrazovanje, dok strukovni programi pripremaju učenike za trţište rada, a neki od njih takoĎer pripremaju za visoko obrazovanje. Općeniti obrazovni programi traju četiri godine, dok strukovni programi traju četiri ili tri godine, ili manje. Većina strukovnih programa koji traju četiri godine se nazivaju tehničkim programima. Ukupan broj učenika upisanih u srednje škole je pao za 5,1% izmeĎu školske godine 1997./98. i 2005./06. zbog demografskih kretanja. MeĎutim, unutar ovog sveobuhvatnog trenda postoje vrlo različiti pod-trendovi. Dok se broj upisanih u gimnazije povećao za 4,3%, a broj upisanih u četverogodišnje tehničke programe povećao za 7,2%, broj upisanih u trogodišnje strukovne programe za industriju i obrte smanjio se za 27,6%. Od svih učenika na početku školske godine 2005./06., 44,5% je pohaĎalo četverogodišnje tehničke programe, 25% trogodišnje strukovne programe, 2,5% umjetničke škole, 27% gimnazije i 0,9% specijalne škole. Broj maturanata trogodišnjih strukovnih programa smanjio se za 29,3% izmeĎu 1997. i 2005. godine, dok se broj maturanata četverogodišnjih tehničkih programa povećao za 10,6%. Omjer maturanata krajem školske godine 2004./05. prema upisanim u prvi razred četverogodišnjeg tehničkog programa 2001./02. godine je bio 88,5%, dok je omjer maturanata u 2004./05. godini prema upisanim u prvi razred trogodišnjeg strukovnog programa 2002./03. bio 80,4%. Za usporedbu, omjer maturiranja u gimnazijama iznosio je 96,2%. MeĎutim, te brojke su samo pribliţni pokazatelji omjera maturiranja zbog učenika koji ponavljaju razred te zbog učenika koji su završili programe u kraćem roku. Potrebni su točniji i pouzdaniji pokazatelji koji se temelje na sveobuhvatnim administrativnim bazama podataka. Prema podacima Eurostat LFS-a, čini se da problem ranog prekida školovanja u Hrvatskoj nije naglašeniji nego u Europskoj uniji, što se takoĎer potkrepljuje činjenicom da je postotak osoba od 18 do 24 godine ţivota koji ranije prekidaju školovanje u 2006. g. bio 15,1% u EU, a samo 5,3% u Hrvatskoj. MeĎutim, taj udio je moţda podcijenjen. Analiza administrativnih podataka Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pokazuje da se 15,6% djece ne upisuje ili ranije prekidaju srednjoškolsko obrazovanje. Zbog tog razloga te zbog razloga socijalne povezanosti i uključivanja, Vlada RH poduzima mjere da bi se dalje smanjio taj udio, npr. omogućavanjem besplatnih udţbenika, prijevoza i smještaja u Ďačkim domovima. U Hrvatskoj je postojala, a u odreĎenoj mjeri još uvijek postoji, pretjerana specijalizacija u strukovnom obrazovanju, posebice u trogodišnjim programima koji su ostatak iz prethodnog sistema. To se značajno smanjilo u posljednje vrijeme te je broj strukovnih programa smanjen s 330 na 199. Krajnji cilj je smanjivanje njihovog broja na oko 150. Trenutni razvoj srednjoškolskog obrazovanja općenito, a posebice strukovnog obrazovanja temelji se na prioritetima i ciljevima koji su odreĎeni Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010.

25

Mnoge škole rade u dvije smjene što moţe biti štetno za kvalitetu obrazovanja. Da bi se moderniziralo strukovno obrazovanje te da bi ga se prilagodilo potrebama trţišta rada, 2005. godine osnovana je Agencija za strukovno obrazovanje. Agencija je razvila strateški okvir za reformu strukovnog obrazovanja. Glavne aktivnosti su bile povezivanje obrazovanja s potrebama trţišta rada i lokalne zajednice. To je pomoglo uspostavljanju sektorskih vijeća temeljenih na partnerskim odnosima, koja su radila na različitim zadaćama poput standarda zanimanja, definiranja kvalifikacija, rezultata učenja i modernog nastavnog plana i programa. Agencija je izvršila analizu trţišta rada i analizu potreba osposobljavanja za učitelje u strukovnim programima i školama te razvila pilot metodologiju za moderni VET nastavni plan i program koji se temelji na rezultatima učenja i sposobnostima. TakoĎer je doprinijela razvoju Nacionalnog kvalifikacijskog okvira koji će biti kompatibilan svom europskom pandanu. Početni dokument je u lipnju 2007. usvojila Vlada RH, a ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je odgovorno za razvoj Nacionalnog kvalifikacijskog okvira u partnerstvu s mnogim zainteresiranim stranama. Osnovano je Vijeće za nacionalni kurikulum da radi na razvojnoj strategiji nacionalnog kurikuluma te je ono predloţilo prvi nacrt. Strategija će pokrivati nastavni plan i program i za osnovnoškolsko i za srednjoškolsko obrazovanje. Krajnji cilj je postići moderni nacionalni kurikulum koji bi promicao stjecanje vještina nuţnih za gospodarstvo temeljeno na znanju. Nadalje, sektorska vijeća, koja će omogućiti poslodavcima da utječu na nastavni plan i program strukovnih škola, uspostavljena su unutar okvira CARDS projekta. Druga nedavno uspostavljena tijela takoĎer pokrenuta unutar CARDS projekta su "Lokalna partnerstva za zapošljavanje", koja će omogućiti udrugama poslodavaca, lokalnim vlastima i razvojnim agencijama, uredima Zavoda za zapošljavanje i drugim zainteresiranim stranama da na lokalnoj razini utječu na politiku upisa u škole. Očekuje se da će njihova aktivnost pomoći u smanjenju nesrazmjera izmeĎu profesionalnih struktura ponude i potraţnje radne snage. MeĎutim, potrebno je proširiti regionalnu pokrivenost sektorskih vijeća i lokalnih partnerstava, a njihove aktivnosti i funkcioniranje čvršće usidriti u cjelokupnu institucionalnu strukturu. Potrebno je spomenuti da je utjecaj lokalnih dionika na obrazovanje takoĎer podrţan decentraliziranim financiranjem (osnovnog i) srednjoškolskog obrazovanja. Zaključno, cjelokupni broj učenika strukovnih škola je smanjen zbog demografskih razloga, dok je upisivanje u četverogodišnje programe povećano. Uspostavljena je institucionalna osnova za modernizaciju strukovnog obrazovanja i njegove prilagodbe potrebama trţišta rada. Jedan od prioriteta je produţivanje obveznog obrazovanja i povećanje udjela maturanata zbog veće socijalne uključenosti i povezanosti. S druge strane, potrebno je poduzeti daljnje konkretne korake prema prilagoĎavanju strukovnog obrazovanja potrebama trţišta rada.

3.1.3. Visoko obrazovanje

Početkom školske godine 2006./07. bilo je 136,129 studenata upisanih u visoko obrazovanje (ISCED razina 5), s 2/3 njih upisanih na sveučilišne studije (ISCED 5A) te 1/3 na stručne studije (ISCED 5B). Osim sveučilišta, visoko obrazovanje, posebice stručne studije, pruţaju veleučilišta i više škole.

26

Broj studenata u visokom obrazovanju je povećan za 51% u razdoblju izmeĎu školske godine 1997./98. te školske godine 2006./07. To je znatno povećanje u relativnom sudjelovanju u visokom obrazovanju te je vjerojatno pribliţilo Hrvatsku prosjeku Europske unije. Podaci Eurostata za 2004. godinu (noviji podaci nisu dostupni) pokazuju da je sudjelovanje dvadesetogodišnjaka u visokom obrazovanju (ISCED razine 5 i 6) u Hrvatskoj (35%) slično onom u EU (34,3%). MeĎutim, sudjelovanje 22-godišnjaka i 24-godišnjaka u Hrvatskoj (23% i 9,9%, tim redoslijedom) je znatno niţe nego u EU (28,9% i 19,1%). Procjene Eurostata pokazuju kako je u 2004. godini prosječna dob studenata u EU bila 22.1 godinu, a samo 20.5 u Hrvatskoj, što pokazuje kako je hrvatska studentska populacija mlaĎa. Povećanje broja upisanih je pratilo povećanje u dostupnim sredstvima za sektor visokog obrazovanja. Proračun za visoko obrazovanje je povećan za 46,4% od 2003. godine. U istom periodu je vlada financirala zajmove u iznosu od preko 220 milijuna eura za izgradnju novih sveučilišnih kampusa te je otvorila 1280 novih radnih mjesta za znanstvene novake. Povećanje broja znanstvenih novaka znači da se takoĎer povećao i broj predavača, budući da zanstveni novaci poučavaju na nepuno radno vrijeme. U razdoblju izmeĎu školske godine 1997./98. i 2006./07., broj predavača je porastao za 109%. Broj predavača s visokim kvalifikacijama je takoĎer porastao, npr. broj predavača s doktoratom je 66% veći. Broj diplomiranih studenata na ISCED razini 5 se povećao za gotovo 71% u razdoblju izmeĎu 1997. i 2006., što je vjerojatno Hrvatsku pribliţilo prosjeku Europske unije. MeĎutim, omjer diplomiranja nije zadovoljavajući. Ne postoje točni podaci, ali se procjenjuje da samo 55% do 60% studenata završi svoje obrazovanje, a prema nekim procjenama se radi čak i o manjem postotku. Kako bi se točno identificirao cjelokupni omjer diplomiranja te omjer diplomiranja prema području i vrsti studija, potrebna je sveobuhvatna baza podataka o studentima i diplomiranim studentima. Ta potreba će postati još vaţnija s novim oblikom visokog obrazovanja u tri ciklusa kojeg je uvela reforma kroz Bolonjski proces. Struktura diplomiranih studenata prema predmetu studija takoĎer nije zadovoljavajuća. Udio diplomiranih studenata u predmetima koji su od posebne vaţnosti za absorpciju i razvoj moderne tehnologije je nizak. Na primjer, prema podacima Eurostata, u 2004. godini je udio diplomiranih studenata (ISCED 5-6) na području znanosti, matematike i računarstva u EU bio 10,5%, ali samo 5.6% u Hrvatskoj. Udio diplomiranih studenata strojarstva, proizvodnje i graĎevinarstva je bio samo malo niţi u Hrvatskoj (12,3%) nego u EU (13,1%), ali njihov dobar poloţaj na trţištu rada ukazuje na potrebu povećanja njihovog udjela. Oni su takoĎer potrebni za brţi rast produktivnosti u proizvodnji kao ključne komponente gospodarskog rasta. MeĎutim, procjene sadašnjeg i budućeg poloţaja na trţištu rada odreĎenih diplomiranih studenata prema predmetu studija, te odreĎene mjere temeljene na tim procjenama, trebale bi biti zasnovane na preciznim statističkim analizama podataka iz sveobuhvatnih, pouzdanih i meĎusobno povezanih baza podataka, kao i na konzultacijama sa svim sistemskim zainteresiranim stranama. Udio visokoobrazovanih, posebice mlaĎih ljudi, u stanovništvu je u porastu, ali se čini da je Hrvatska još uvijek u zaostatku za EU. Prema procjenama Eurostata, udio stanovništva 25-39 godina ţivota sa završenim visokim obrazovanjem je u Hrvatskoj iznosio 16,5% u 2006. godini, dok je u EU-25 iznosio 28,6%. Potrebno je uspostaviti

27

realističan i usporediv cilj glede udjela visokoobrazovanih u mlaĎoj populaciji te je potrebno pratiti njegovo dostizanje. Hrvatska je 2001. godine potpisala Bolonjsku deklaraciju te je od 2003. godine uključena u intenzivnu reformu svojeg sustava visokog obrazovanja u skladu sa svojim nacionalnim potrebama i europskim standardima. Usvojeni su novi zakoni o visokom obrazovanju, u koje su uključeni principi iz Bolonjske deklaracije. U prosincu 2004. godine usvojeno je pet uredbi koje pokrivaju područje visokog obrazovanja. One reguliraju osnivanje visokoškolskih ustanova, mjere i kriterije za procjenu kvalitete i učinkovitosti institucija i studijskih programa, sadrţaj studentskih baza podataka i sadrţaj studentskih dokumenata i diploma. Tijekom tog perioda su osnovani Agencija za znanost i visoko obrazovanje te Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, dva nezavisna tijela koja nadgledaju razvoj i kvalitetu sustava visokog obrazovanja. Prva faza Bolonjskog procesa dovršena je 2005. godine. Izvršeno je vrednovanje otprilike 800 dodiplomskih i diplomskih programa, a vrednovanje poslijediplomskih programa je počelo krajem 2005. godine. Prva faza Bolonjskog procesa je takoĎer uključila osnivanje sustava osiguranja kvalitete. Agencija za znanost i visoko obrazovanje će izvršavati vrednovanje sustava osiguranja kvalitete i jedinica visokoškolskih ustanova. Konačno, Bolonjski proces je uveo nove obrazovne stupnjeve koje poslodavci trebaju priznati. Novi Zakon o akademskim i stručnim nazivima koji je trenutno u procesu nastanka će regulirati pitanje koordinacije novih i starih akademskih naziva. Zaključno, analiza pokazuje da je broj studenata i diplomiranih studenata u visokom obrazovanju snaţno porastao posljednjih godina. Sudjelovanje je na relativno visokoj razini, ali se čini da je omjer diplomiranja nizak, a struktura diplomiranih studenata nije zadovoljavajuća. Kako bi se povećala kvaliteta i učinkovitost visokog obrazovanja, provedena je sveobuhvatna reforma pod Bolonjskim procesom. Osim nastavka reforme, postoji nekoliko prioriteta koji su posebice vaţni za trţište rada: povećanje broja visokoškolskih ustanova u manje razvijenim regijama, posebice veleučilišta i viših škola strukovnog obrazovanja; znatno povećanje broja diplomiranih studenata; te povećanje broja upisanih u tehnološke studijske programe. Konačno, sveobuhvatna i pouzdana baza podataka o studentima i diplomiranim studentima, na visokoobrazovnoj i niţim razinama, je neophodna baza za statističke analize i informacije, te je njezinom već započetom nastanku i razvoju dan visok prioritet.

3.1.4. Obrazovanje i osposobljavanje odraslih

Početkom školske godine 2005./06. postojale su 44 drţavne škole te 21 privatna škola koja je pruţala strukovno obrazovanje i osposobljavanje odraslih. U drţavnim školama je bilo 3 753 odraslih polaznika te 1 128 polaznika u privatnim školama. Obrazovanje i osposobljavanje odraslih takoĎer pruţaju 437 pučkih učilišta koja su tradicionalne institucije koje nude različite programe obrazovanja odraslih, većinom na srednjoškolskoj razini. Naposljetku, postoje privatne tvrtke koje nude tečajeve stranih jezika, informatike itd. 36 Program pod nazivom "Desetljeće pismenosti" je započeo 2003. godine, nudeći opismenjavanje i osnovno obrazovanje za prvo zanimanje odraslim osobama. Oko 3 000 osoba je sudjelovalo do rujna 2006. godine. Program je organiziralo i financiralo

36

Sveobuhvatni podaci za pučka učilišta i privatne tvrtke nisu dostupni.

28

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a takoĎer je i mnogo lokalnih vlasti imalo slične programe. Prema procjenama Eurostata temeljem LFS podataka, udio populacije izmeĎu 25 i 64 godina ţivota koji su sudjelovali u formalnom i neformalnom obrazovanju i osposobljavanju je u proljeće 2005. godine iznosio 11% u EU, a samo 2,3% u Hrvatskoj. Iako te procjene vjerojatno nisu u cijelosti točne te moguće podcjenjuju pravu veličinu sudjelovanja odraslih u obrazovanju i osposobljavanju, one ipak ukazuju na veliku prazninu. Osnovano je Povjerenstvo za obrazovanje odraslih koje je 2004. godine izradilo Strategiju obrazovanja odraslih. Strategija se dotiče individualnih potreba za učenjem, kao i potreba društva općenito, a posebice trţišta rada te kreira zakonodavne i profesionalne preduvjete za formiranje obrazovanja odraslih kao integralnog dijela obrazovnog sustava. Opći ciljevi su razviti i proširiti cjeloţivotno učenje gdje je od najveće vaţnosti sustav obrazovanja odraslih koji nudi jednake mogućnosti i kvalitetno učenje. Osim toga, usvojeni su godišnji akcijski planovi, a 2006. godine su osnovani Vijeće za obrazovanje odraslih te Agencija za obrazovanje odraslih. Agencija ima funkciju praćenja, reguliranja i razvoja obrazovnih aktivnosti za odrasle. Konačno, Zakon o obrazovanju odraslih je usvojen u veljači 2007. godine. 1995. godine je uveden Zakon o porezu na dodanu vrijednost čime je PDV nametnut ustanovama za obrazovanje odraslih. Stoga cijene tečajeva mogu biti prilično visoke i postati prepreka za sudjelovanje u ovakvim vrstama tečajeva, posebice ako je sudjelovanje zaposlenika samoinicijativno. Formalno obrazovanje i osposobljavanje odraslih se odrţava u drţavnim i privatnim školama, pučkim učilišnim ustanovama te privatnim obrazovnim poduzećima. Nedostaju potpuni podaci o tim aktivnostima, ali se čini da je procijenjeno sveukupno sudjelovanje odraslih u formalnom i neformalnom obrazovanju relativno nisko. Uspostavljen je novi institucionalni i zakonodavni okvir za širenje obrazovanja odraslih. MeĎutim, potrebno je daljnje jačanje nedavno osnovanih ustanova kako bi im se omogućilo učinkovito funkcioniranje i razvoj modela obrazovanja odraslih te njegovog financiranja koje bi zadovoljilo i potrebe pojedinca i potrebe trţišta rada. Općenito je od velike vaţnosti razvoj integrirane strategije cjeloţivotnog učenja.

3.2. Plaće, porezi i naknade

3.2.1. Formiranje plaća

Kolektivno pregovaranje je regulirano Zakonom o radu koji je stupio na snagu 2003. godine37. Odrţava se na razini poduzeća te na razini sektora. Postoji 35 udruţenja poslodavaca na razini podruţnica te 254 sindikata na razini podruţnica. Procjenjuje se da je 50 do 60% zaposlenih pokriveno kolektivnim ugovorima. MeĎutim, pokrivenost je mnogo veća u javnom sektoru nego u privatnom. Plaće i ostala radnička prava u drţavnoj sluţbi regulirana su Kolektivnim ugovorom za drţavne sluţbenike i namještenike, dok se plaće za javne sluţbe reguliraju Temeljnim kolektivnim ugovorom za sluţbenike i namještenike u javnim sluţbama te

37

Vidi odjeljak 3.4.1. za detaljniji opis.

29

odvojenim granskim kolektivnim ugovorima (obrazovanje (prema stupnju stručne spreme), socijalno osiguranje, kultura, zdravstvena skrb). Vlada i drţavni sluţbenici i namještenici su u potpunosti zaštićeni kolektivnim ugovorom. Minimalna plaća je regulirana Kolektivnim ugovorom o visini najniţe plaće te sada uključuje sve poslodavce. Razina minimalne plaće je povezana s minimalnom osnovicom za doprinose socijalnom osiguranju. U 2006. godini, minimalna plaća je bila gotovo 2,170 kuna (oko 295 eura), što odgovara pribliţno trećini prosječne bruto plaće. U 2007. godini je iznos uvećan za 6%. Kolektivno pregovaranje se odrţava na razini poduzeća te na razini podruţnica. Više od polovice svih zaposlenika je pokriveno kolektivnim ugovorima, dok su svi drţavni i javni sluţbenici i namještenici njima zaštićeni. Buduće aktivnosti će biti orijentirane prema zaključenju zajedničkog sporazuma. Minimalna plaća je relativno niska, ali njena moguća povećana bi trebala biti umjerena da bi se izbjegli negativni učinci na zapošljavanje niţe kvalificiranih radnika, posebice u manje razvijenim regijama i sektorima s niskim plaćama.

3.2.2. Porezi i doprinosi za socijalno osiguranje

U Hrvatskoj i zaposlenici i poslodavci doprinose socijalnom osiguranju. Raspodjela izmeĎu doprinosa zaposlenika i poslodavaca je uvedena kad je 2003. godine stupio na snagu novi Zakon o radu. Cjelokupni doprinos iznosi 31,7% ukupnog troška radne snage (plaće + doprinosi za socijalno osiguranje). Doprinosi zaposlenika iznose 20% bruto plaće te pokrivaju doprinose za mirovinsko osiguranje i osiguranje od nesposobnosti. Udio poslodavaca u doprinosima iznosi 17,2% bruto plaće, a pokriva doprinose za zdravstvo, za slučaj ozljede na radu, osiguranje za slučaj nezaposlenosti te doprinos za zapošljavanje. Porezni sustav u Hrvatskoj se temelji na progresivnim marginalnim poreznim stopama koji se primjenjuju na oporezivi dohodak. Oporezivi dohodak u Hrvatskoj je neto plaća nakon plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje te još dodatno smanjena za osobni odbitak (1,600 kuna), odbitke za uzdrţavane osobe (supruţnik i djeca) i druge odbitke. Porezne stope koje se primjenjuju iznose od 15% do 45%. U nekim područjima, poput zagrebačke regije, plaća se prirez. Doprinosi za socijalno osiguranje i oporezivanje u odnosu na cjelokupni trošak radne snage sluţe kao pokazatelj razine poreznog klina. Porezni klin u Hrvatskoj iznosi 37,3% za zaposlenika s niskom plaćom38. Porezni klin u EU je prema Eurostatu u 2005. godini iznosio 39,4%. Tako je porezni klin u Hrvatskoj malo niţi nego u EU. MeĎutim, smanjenje poreznog klina bi vjerojatno smanjilo troškove radne snage te bi tako ojačalo meĎunarodnu konkurentnost proizvoĎača, usporilo inflaciju i povećalo potraţnju radne snage. Da bi se promicalo zapošljavanje u odreĎenim zemljopisnim područjima, vlada je smanjila porez na profit za poslodavce koji posluju u područjima koja su bila najviše pogoĎena ratom te u planinskim područjima. Pod nekim uvjetima te u nekim od tih

38

Doprinosi za socijalno osiguranje u Hrvatskoj iznose 31.7% cjelokupnog troška radne snage te je potrebno dodati porez na dohodak kako bi se dobio cjelokupni porezni klin. Porez na dohodak za niske plaće (2/3 prosjeka) je nizak sam po sebi jer se primjenjuju osobni odbici i niska porezna stopa (15%). Udio poreza na dohodak u cjelokupnom trošku radne snage iznosi 5.6% te je konačan iznos 37.3%.

30

područja poslodavci ne plaćaju porez na profit za period od deset godina. TakoĎer je osobni odbitak za porez na dohodak viši za stanovnike tih područja. Da zaključimo, doprinosi za socijalno osiguranje čine gotovo 1/3 cjelokupnih troškova radnje snage, ali porez na dohodak za niske plaće je vrlo nizak sam po sebi budući da se niska plaća ili ne oporezuje ili se oporezuje s niskom poreznom stopom. Stoga se cjelokupni porezni klin ne čini previše visok, posebice za zaposlenike s niskim plaćama. MeĎutim, ukoliko fiskalne okolnosti to dopuštaju, mogla bi se uzeti u obzir mogućnost smanjena doprinosa poslodavaca za socijalno osiguranje, kako bi se smanjili troškovi radne snage i povećala konkurentnost i zapošljavanje.

3.2.3. Novčana naknada za nezaposlene

Nezaposlene osobe evidentirane pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje imaju pravo na naknadu za nezaposlenost ukoliko su na redovnom poslu radile barem 9 mjeseci u posljednja 24 mjeseca, pod uvjetom da nisu dobrovoljno napustile posao ili da nisu otpuštene vlastitom krivnjom. Od nezaposlenih osoba se očekuje da aktivno traţe posao te da budu raspoloţive za rad. Potencijalno trajanje naknade za nezaposlenost je odreĎeno trajanjem prethodnog zaposlenja. Kreće se u rasponu od 78 dana (ne uključujući nedjelje) ukoliko je osoba provela do 2 godine na radu, do 390 dana ukoliko je provela više od 20 godina na radu. Osobe s više od 30 (za ţene) ili 35 (za muškarce) godina radnog staţa imaju pravo na naknadu za nezaposlenost sve dok ne pronaĎu zaposlenje ili ispune uvjete za mirovinu. Nezaposlena ţena koja ima dijete mlaĎe od godinu dana u trenutku prestanka radnog odnosa ima pravo na naknadu dok dijete ne napuni godinu dana. Naknada za nezaposlenost se obustavlja ukoliko nezaposlena osoba sklopi ugovor o djelu i primi dohodak. Trajanje obustave ovisi o iznosu primitka podijeljenog maksimalnim iznosom naknade za nezaposlenost. Naknada se u potpunosti prekida ukoliko se nezaposlene osobe ne jave Zavodu za zapošljavanje dva mjeseca ili ako odbiju ponuĎeni posao ili osposobljavanje. UtvrĎeni su minimalni i maksimalni iznos naknade za nezaposlenost. Maksimalni iznos mjesečne naknade za nezaposlenost trenutno iznosi 1,200 kuna, dok minimalna ne moţe biti manja od 20% prosječne plaće, što trenutno iznosi 976,60 kuna. Stoga se minimalni i maksimalni iznosi ne razlikuju previše. Oko 35% novoevidentiranih nezaposlenih osoba ostvaruju pravo na naknadu za nezaposlenost, ali njihove naknade brzo istječu, tako da je udio korisnika naknade u ukupnom broju nezaposlenih relativno nizak. Krajem prosinca 2006. godine, bilo je 64,902 korisnika naknade za nezaposlenost, što je samo 22% cjelokupnog broja nezaposlenih osoba. Korisnici naknade za nezaposlenost su većinom starije osobe s mnogo godina radnog staţa. Nezaposlene osobe s duţim prijašnjim radnim staţem takoĎer imaju pravo na jednokratan dodatak koji se isplaćuje na početku perioda nezaposlenosti. 39 To se isplaćuje osobama koji imaju više od 20, 25 ili 30 godina radnog staţa kod

39

Ovo je uvedeno kao vrsta kompenzacije za niţu zakonsku otpremninu, koja je smanjena reformom Zakona o radu iz 2003.

31

prethodnog poslodavca, a iznosi 2, 4, ili 6 mjesečnih naknada za nezaposlenost, tim redosljedom. U 2006. godini je bilo 2,871 primatelja ove povlastice. U svrhu financiranja samozapošljavanja, nezaposlena osoba moţe biti prikladna za jednokratnu isplatu potencijalne naknade za nezaposlenost, kako bi započela svoj vlastiti posao. U 2006. godini je bilo više od 600 takvih slučajeva. Nakon što istekne naknada za nezaposlenost, nezaposlena osoba ima pravo primati socijalnu pomoć ukoliko ispunjava odgovarajuće uvjete u pogledu obiteljskog dohotka i statusa. MeĎutim, socijalna pomoć je niţa od naknade za nezaposlenost te stoga ne pruţa sigurnu zaštitu dohotka u slučaju dugotrajne nedobrovoljne nezaposlenosti. Samo nenamjerno nezaposlene osobe mogu primati naknadu za nezaposlenost, čije trajanje ovisi o trajanju prethodnog zaposlenja, s maksimalnim iznosom ograničenim na relativno nisku svotu i brojem primatelja koji je relativno mali. Stoga se čini da naknada za nezaposlenost ne stvara ozbiljnu "zamku nezaposlenosti ". Čak i jednokratni dodaci za radnike s mnogo godina prethodnog radnog staţa nemaju učinak obeshrabrenja, jer se isplaćuju na početku razdoblja nezaposlenosti. Stoga postoji prostor za povećanje maksimalnog iznosa naknade za nezaposlenost, ukoliko to fiskalne okolnosti dopuste. Osim toga, potrebno je razmotriti mogućnost diferencijacije naknade za nezaposlenost prema obiteljskim prilikama, kako bi ona više sluţila kao pomoć i bila prilagoĎena specifičnim okolnostima u pojedinačnim domaćinstvima.

3.2.4 Dječji doplatak

Osobe s djecom, uključujući nezaposlene osobe, imaju pravo na dječji doplatak ukoliko ispunjavaju odreĎene uvjete. U prosincu 2006. godine bilo je 221 288 primatelja dječjeg doplatka za 416 177 djece, što je oko 40% stanovništva ispod 20 godina starosti. Kućanstva s prihodom manjim od 1.330 kn (2006. godine) po svakom članu kućanstva uključujući djecu ispunjavaju uvjete za dječji doplatak. Ta gornja granica podobnosti je oko 30% prosječne neto plaće. Uz to, iznos doplatka takoĎer ovisi o razini prihoda kao i obiteljskim i zdravstvenim uvjetima te se isplaćivao u rasponu od 191 kn do 374 kn mjesečno za zdravo dijete 2006. godine. Gornja granica podobnosti je povećana 2007. godine, a paušalna svota (od 500 kn) za treće i četvrto dijete će biti uvedena kao mjera populacijske politike.

Dječji doplatak moţe imati negativni (zamjenski) učinak na participaciju na trţištu rada I zapošljavanje, naročito meĎu ţenama s niskom stručnom spremom. MeĎutim, kako je stopa aktivnosti ove skupine općenito niska, učinak je vjerojatno neznatan. Usto, dječji doplatak ima vaţnu funkciju u politici socijalnog blagostanja i populacijskoj politici.

3.3 Ustanove za zapošljavanje i programi aktivnog tržišta rada

3.3.1 Javni zavod za zapošljavanje i njegovo sudjelovanje u CARDS projektima

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) je u drţavnom vlasništvu, ali neovisna javna ustanova čije aktivnosti regulira Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, a njime upravlja tripartitno Upravno vijeće. Uz Središnju

32

sluţbu, postoje 22 područne sluţbe i 94 ispostave, trenutno s 1197 zaposlenika. Zavod pruţa usluge posredovanja i selekcije nezaposlenima i poslodavcima, kao i profesionalno usmjeravanje studentima i pripravnicima. TakoĎer upravlja isplatama naknada za nezaposlenost te provodi politiku aktivnog trţišta rada. Naposljetku, izdaje analitička izvješća o raznim pitanjima trţišta rada i pruţa statistička izvješća.

Zavod pruţa usluge posredovanja pri zapošljavanju vrlo velikom broju ljudi. Broj novoevidentiranih nezaposlenih je 2006. godine bio 233 163, a poslodavci su prijavili 130 517 slobodnih radnih mjesta. Iako poslodavci (više) nisu zakonom obvezni izvijestiti HZZ o slobodnim radnim mjestima, anketa meĎu poslodavcima pokazuje da je to još uvijek meĎu najčešće korištenim metodama traţenja kandidata za posao (osim osobnih poznanstava). Uz to, ako poslodavci zatraţe, Zavod organizira psihometrijsko testiranje i odabir kandidata. Proces usklaĎivanja podrţavaju informatički alati koji su izgraĎeni i poboljšani zadnjih nekoliko godina. Elektronske baze podataka sadrţavaju podatke o vaţnim karakteristikama nezaposlenih osoba i slobodnih radnih mjesta. Uz osnovne podatke o obrazovanju i prethodnom radnom iskustvu nezaposlene osobe, one sadrţavaju takoĎer i podatke o zapošljivosti, pojedine profesionalne planove i aktivnosti posredovanja.

Od nezaposlene osobe se očekuje da aktivno traţi posao i bude raspoloţiva za rad. Ako se ne uspije zaposliti, odrţava se detaljan intervju nakon 6 mjeseci nezaposlenosti. Dodatne mogućnosti traţenja posla se pruţaju kroz, primjerice, opremljene „‟job‟‟ centre. Zavod takoĎer nudi usluge posredovanja traţiteljima zaposlenja koji zapravo nemaju status nezaposlene osobe, ali ţele promijeniti posao, itd. S druge strane, primijenjen je proaktivniji pristup prema poslodavcima, uključujući posjete poslodavcima kako bi se ojačao kontakt, komunikacija i prijavljivanje slobodnih radnih mjesta.

Zavod pruţa usluge informiranja glede izbora obrazovanja/karijere učenicima, studentima i nezaposlenim osobama putem pisanih materijala i organizirajući prezentacije skupinama i pojedincima. Zavod je 2006. godine izdao 113 000 letaka i brošura i organizirao prezentacije za 40 000 ljudi. TakoĎer pruţa usluge individualnog savjetovanja baziranog na psihometrijskom testiranju. Oko 19 000 osoba bilo je savjetovano 2006. godine, od čega su 1/4 bili nezaposleni i ostali traţitelji zaposlenja, a 3/4 učenici i studenti. Uz to, organizirano je 1 107 radionica za nezaposlene osobe i traţitelje zaposlenja o metodama traţenja posla, samopredstavljanja i samoprocjene. Zavod je takoĎer informirao i savjetovao poslodavce o pitanjima ljudskih resursa. Kvaliteta metoda i postupaka u pogledu profesionalnog usmjeravanja povećana je i standardizirana u okviru projekta kojeg je financirala Europska komisija. Kompjutorski softver za samostalno informiranje i savjetovanje o karijeri, CASCAiD, prilagoĎen je hrvatskim okolnostima i financiran u okviru CARDS 2001. projekta.

Zavod je sudjelovao u CARDS-ovom projektu iz 2001. "Restrukturiranje trţišta rada", koji se provodio izmeĎu travnja 2004. godine i studenog 2005. godine. Njegovi rezultati uključivali su pregled izvora informacija i metoda o trţištu rada, metodologiju kvalitativnih anketa poslodavaca, strategiju profesionalnog usmjeravanja, edukaciju posebnih savjetnika za invalide i nabavku nove informacijske opreme i softvera. Uz to, osnovane su jedinice za restrukturiranje unutar nekih velikih poduzeća i organizacija s viškom radne snage.

Zaposlenici Zavoda su takoĎer sudjelovali u CARDS-ovom projektu iz 2002.g. "Lokalna partnerstva za zapošljavanje", koji je počeo u listopadu 2004. godine i

33

završio u travnju 2006. godine. Cilj tog projekta bio je prilagoditi strukovno obrazovanje sadašnjim i procijenjenim potrebama trţišta rada na lokalnoj razini. Projekt je za sobom povlačio suradnju izmeĎu HZZ-a, lokalnih dionika i raznih obrazovnih institucija u četiri ţupanije. Cilj je programa bio unaprijediti poznavanje trţišta rada na ţupanijskoj razini, poticati razvitak ljudskih resursa i unaprijediti znanje o načelima, mehanizmima, pravilima i postupcima Europskog socijalnog fonda. Projekt je nastavljen u drugoj fazi u okviru CARDS-a 2004. "Lokalna partnerstva za zapošljavanje – II faza" i proširen je na još četiri ţupanije.

Još jedan CARDS 2003. projekt pod nazivom "Decentralizacija i reorganizacija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje" okončan je krajem listopada 2007. godine. Ciljevi projekta bili su ojačati regionalnu i lokalnu kompetenciju Zavoda unapreĎenjem vještina, znanja i iskustva potrebnih za decentralizaciju rada Zavoda, što bi rezultiralo s neposrednijim uključenjem u lokalne razvojne potrebe i inicijative. Decentralizacija Zavoda je dio dugoročne strategije koja će se provoditi slijedeći standardizaciju poslovnih aktivnosti Zavoda i snabdijevanje tehničke podrške informacijskom tehnologijom.

Glavne komponente projekta su:

Analiza trenutnog načina rada i organizacijske strukture Zavoda koja će omogućiti daljnju decentralizaciju standardiziranih poslovnih aktivnosti unutar Zavoda;

Preporuke o načinu unapreĎenja postojećih postupaka i izvršenja decentralizacije Zavoda;

Procjena potreba osposobljavanja osoblja u područnim sluţbama i u središnjoj sluţbi glede vještina, znanja i iskustava potrebnih za provedbu daljnje decentralizacije (npr. vještine, znanje i iskustvo vezano za: upravljanje projektima, financiranje, odnose s javnošću, razvoj analitičkih usluga, nadzor i evaluaciju usluga i organizacije rada, itd.);

Osposobljavanje osoblja u područnim sluţbama i središnjoj sluţbi Zavoda na temelju rezultata procjene potreba osposobljavanja.

Zavod pruţa usluge posredovanja pri zapošljavanju i profesionalnog usmjeravanja. Informatička podrška i metode rada u Zavodu su znatno poboljšane zadnjih godina. MeĎutim, sposobnost Zavoda da obavi evaluaciju ex-ante i ex-post o APTR-u treba nadograditi. TakoĎer, Zavod treba imati naglašeniju ulogu u smanjenju nesrazmjera kvalifikacija na trţištu rada. Kao prvo, potrebna je preciznija i konzistentnija klasifikacija obrazovanja i vještina nezaposlenih, čiji je okvir potrebno unaprijediti u suradnji s obrazovnim tijelima. Podaci o boljoj kvaliteti mogu tada posluţiti kao temelj za pouzdana statistička i analitička izvješća i procjene koji se, zajedno s kvalitativnim podacima savjetnika za zapošljavanje, mogu koristiti za profesionalno usmjeravanje.

Još vaţnije, podaci iz baze podataka socijalnog osiguranja i baze podataka o diplomiranim studentima treba povezati i koristiti u svrhu analize nesrazmjera vještina kako bi se dobila konzistentnija slika. Postojanje velikih razlika u poziciji diplomiranih studenata na trţištu rada prema njihovom prethodnom obrazovanju treba više naglasiti pri informiranju i savjetovanju mladih ljudi kako bi ih se usmjerilo pri odabiru obrazovanja i karijere i time pridonijelo smanjenju nesrazmjera vještina. TakoĎer, ova vrsta informacija moţe sluţiti kao temelj za planiranje mjera u obrazovanju i osposobljavanju koje provodi Zavod, za aktivnosti u okviru Lokalnog partnerstva za zapošljavanje te za politike upisa u obrazovanju i stipendija. Kako bi se izvršili ovi zadaci, kako bi se poboljšalo posredovanje i unaprijedilo funkcioniranje Zavoda

34

općenito, potrebna je reorganizacija i decentralizacija Zavoda, a koraci u tom smjeru su poduzeti u okviru gore spomenutih CARDS-ovih projekata.

Da saţmemo, glavni zadaci Zavoda su posredovanje pri zapošljavanju za nezaposlene osobe i obične traţitelje zaposlenja te pruţanje profesionalnog usmjeravanja. Kako bi se poboljšao njegov kapacitet da izvrši ove zadatke, Zavod je sudjelovao u nekoliko CARDS-ovih projekata, naročito u promoviranju lokalnog partnerstva, pruţanju informacija i savjetovanju o trţištu rada i u projektu koji analizira mogućnost decentralizacije i reorganizacije Zavoda. Sposobnost Zavoda da pruţa točne evaluacije mjera trţišta rada treba biti poboljšana. Jednako je vaţno da njegova uloga u smanjenju nesrazmjera vještina postane naglašenija.

3.3.2 Privatne ustanove za zapošljavanje i agencije za privremeno zapošljavanje

Kao posljedica reforme Zakona o radu iz 2003. godine, uvjeti za privatno posredovanje na trţištu rada su liberalizirani te su osnovane privatne agencije za zapošljavanje i agencije za privremeno zapošljavanje. Danas, uz javni Zavod za zapošljavanje postoji i 17 privatnih agencija za zapošljavanje i 8 fizičkih osoba koje nude usluge posredovanja na trţištu rada. MeĎutim, ukupni broj njihovih klijenata se čini razmjerno malim jer su nedavno ušle na trţište i mnoge od njih teţe specijalizaciji u usluzi „‟head-hunting‟‟-a. Neke od njih imaju svoje Internet stranice s oglašenim slobodnim radnim mjestima.

Reforma Zakona o radu iz 2003. godine je takoĎer uvela mogućnost osnivanja agencija za privremeno zapošljavanje. Danas postoji 16 registriranih agencija za privremeno zapošljavanje, a neke od njih su meĎunarodne. Nema lako dostupnih podataka o broju radnika koje te agencije trenutno zapošljavaju ili o broju radnika koji su zaposleni putem njih. Te brojke vjerojatno nisu tako visoke za sada, ali će vjerojatno rasti.

Moţe se zaključiti da je razmjerno mali broj privatnih posrednika na trţištu rada formiran nakon liberalizacije, ali se očekuje da će ih biti više.

3.3.3 Programi aktivnog trţišta rada

Zavod je od oţujka 2002. do rujna 2005. godine provodio Program mjera aktivnog trţišta rada, uglavnom u obliku subvencija za zapošljavanje. Zapošljavanje oko 80 000 ljudi je bilo sufinancirano za što je potrošeno oko 900 milijuna kn. Tijekom godine pune provedbe (2003. i 2004. godine), sufinancirano zapošljavanje iznosilo je 17% ukupnog zapošljavanja i potrošnja je iznosila oko 0,17% BDP-a. Na prvi pogled se čini da je program ciljao posebne skupine: mlade bez radnog iskustva, starije, invalide i branitelje. MeĎutim, takoĎer je uključivao i opću mjeru "uvod u posao" u kojoj su mogle sudjelovati gotovo sve nezaposlene osobe. Dvije trećine sudionika su zaposleni kroz tu opću mjeru, pa program stoga nije imao značajan neto učinak na cjelokupni tijek iz nezaposlenosti u zaposlenost, s obzirom da bi sudionici bili zaposleni i bez sufinanciranja, što je podrţano makroekonometrijskom evaluacijom. Čini se da je glavni razlog za neučinkovitost i visoke nosive troškove prethodno spomenut nedostatak prikladnog ciljanja. Uz to, program je premalo naglašavao specifično i formalno osposobljavanje, prekvalifikaciju i usavršavanje nezaposlenih.

Vlada je 2006. godine uvela novi paket mjera aktivnog trţišta rada u okviru Godišnjeg plana poticanja zapošljavanja, koji se temelji na Nacionalnom akcijskom planu zapošljavanja za razdoblje od 2005. do 2008. godine. Mjere koje je provodio Zavod

35

uključuju sufinanciranje zapošljavanja mladih osoba bez radnog iskustva, dugotrajno nezaposlenih, starijih nezaposlenih osoba i drugih posebnih skupina, uključujući osobe s oteţanim faktorom zapošljavanja, osobe s invaliditetom, samohrane roditelje i roditelje s 4 ili više djece, ţene koje se vraćaju na trţište rada nakon roĎenja trećeg djeteta, branitelje, djecu i supruge poginulih branitelja, ţene ţrtve obiteljskog nasilja ili trgovine ljudima, azilante, bivše ovisnike i bivše zatvorenike. Iznos subvencije je niţi za veće poslodavce i viši za zapošljavanje visokoobrazovanih. Iznos subvencije za zapošljavanje iznosio je od 625 kn do 3.000 kuna mjesečno u trajanju od 12 do 18 mjeseci. Subvencionirano zapošljavanje trebalo je značiti neto povećanje ukupnog broja zaposlenih u poduzeću za 2 ili 3 godine. Mjere su takoĎer uključivale i sufinanciranje obrazovanja novozaposlenih i dugotrajno nezaposlenih, kao i prekvalifikaciju zaposlenih osoba kojima je prijetila nezaposlenost ili nezaposlenih osoba koje su voljne raditi na sezonskim poslovima i deficitarnim zanimanjima. Sufinanciranje obrazovanja moglo je trajati do 9 mjeseci, s pokrićem koje je iznosilo od 25% do 80% troškova edukacije. Osim sufinanciranja obrazovanja novozaposlenih za poznate poslodavce, postojalo je i obrazovanje nezaposlenih za opće trţište rada. Svi dugotrajno nezaposleni i oni nezaposleni voljni raditi na sezonskim poslovima ili u graĎevini i brodogradnji mogli su podnijeti zahtjev za edukaciju. Naposljetku, Zavod je subvencionirao javne radove lokalne samouprave za ciljane skupine. Do prosinca 2006. godine više od 4 800 ljudi je sudjelovalo u ovim mjerama, od kojih gotovo dvije trećine u sufinanciranom zapošljavanju. Većina tako zaposlenih su bili dugotrajno nezaposleni i mlade osobe bez radnog iskustva. Subvencionirano zapošljavanje je bilo općenito relativno beznačajno, s obzirom da je iznosilo samo 2,1% ukupnog zapošljavanja.

Broj sudionika iz osjetljivih skupina bio je malen, ali Zavod sudjeluje u PHARE 2005. projektu pod nazivom "Aktivne mjere zapošljavanja za skupine kojima prijeti socijalna isključenost". Cjelokupni cilj ovog projekta je ojačati gospodarsku i socijalnu uključenost najosjetljivih skupina u hrvatskom društvu povećavajući njihovu razinu zapošljivosti. Ovaj projekt će takoĎer sluţiti jačanju sposobnosti raznih čimbenika na hrvatskom trţištu rada u provedbi mjera politike aktivnog trţišta rada, koje su namijenjene skupinama kojima prijeti socijalna isključenost, a mjere će biti krojene prema njihovim potrebama.

Uz mjere iz Vladinog plana, Zavod provodi svoje "vlastite" edukacijske mjere koje su financirane i organizirane samostalno ili u suradnji s lokalnom samoupravom. Oko 1800 nezaposlenih osoba je 2006. godine sudjelovalo u tečajevima računarstva ili stranih jezika ili u edukaciji za odreĎena deficitarna zanimanja. Nadalje, postoji paket mjera koje Zavod provodi u okviru programa Desetljeće za uključivanje Roma, uključujući javne radove, edukaciju za opće trţište rada i subvencionirano zapošljavanje. Do prosinca 2006. godine oko 220 osoba romske manjine sudjelovalo je u tim mjerama, uglavnom u javnim radovima. Usto, pruţene su posebne dodatne usluge traţenja posla i strukovnog savjetovanja.

Neke druge institucije takoĎer provode mjere aktivnog trţišta rada. Ministarstvo obitelji, branitelja i meĎugeneracijske solidarnosti primjerice daje subvencije za stručno osposobljavanje, samozapošljavanje, kredite i projekte za nezaposlene hrvatske branitelje i djecu smrtno stradalih branitelja. Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom subvencionira zapošljavanje invalida u suradnji sa Zavodom, koji pruţa administrativne usluge i posredovanje posebno educiranih savjetnika. Povrat doprinosa za zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti daje se poslodavcima koji zadrţe osobu s invaliditetom na radu.

36

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva subvencionira registraciju djelatnosti/obrta, edukaciju i kamate na kredite za samozapošljavanje i poduzetništvo. Ministarstvo turizma daje subvencije i kredite za osnivanje malih obiteljskih hotela i pansiona, itd.

Moţe se zaključiti da mjere aktivnog trţišta rada koje je provodio Hrvatski zavod za zapošljavanje u razdoblju od 2002. do 2005. godine nisu imale značajan neto učinak zbog nedostatka prikladnog ciljanja. Novi paket mjera je bolje ciljan i stavlja naglasak na edukaciju. MeĎutim, cjelokupni broj sudionika je mnogo manji. Veća potrošnja, manje restriktivnih uvjeta i manje komplicirani plan je potrebno za povećanje broja sudionika, naročito u mjerama obrazovanja i prekvalifikacije. Veće sudjelovanje u toj vrsti mjera je potrebno da se obnovi i usavrši stručnost nezaposlenih, da se olakša problem nesrazmjera vještina/zanimanja i smanji problem onih koje ne završe školovanje i nemaju zvanja. Uz to, trebala bi se primijeniti mikroekonometrijska i, ako je moguće, eksperimentalna evaluacija učinaka. Glede mjera za posebne skupine, treba izbjeći učinak stigmatizacije. TakoĎer treba osigurati da mjere aktivnog trţišta rada koje provode ostale institucije budu u skladu s i nadopuna mjerama koje provodi Zavod. Naposlijetku, mjere aktivnog trţišta rada trebaju pratiti terminologiju i klasifikaciju koje koristi Eurostat-ova baza podataka Politike trţišta rada, kako bi se statistike o sudjelovanju i troškovima učinile jasnima i usporedivima na meĎunarodnoj razini.

3.4 Zakonske odredbe, zakonska zaštita zaposlenja i inspekcija rada

3.4.1 Zakon o radu

Novi Zakon o radu u Hrvatskoj stupio je na snagu 2003. godine. Dopunio je stari zakon, te pokriva javni i privatni sektor. Zakon uglavnom prati EU acquis (pravnu stečevinu), ali će se nadopunjavati u budućnosti da bude potpuno u skladu s acquis-om. Nove odredbe zakona uglavnom se tiču pojednostavljenja odredbi o otpremninama i otkaznim rokovima, kako bi se zaštita rada učinila manje striktnom, a trţište rada fleksibilnijim. TakoĎer, razne vrste diskriminacije su zabranjene Zakonom, što meĎu ostalim pokriva princip jednakih mogućnosti. Zdravlje i sigurnost na radu je još jedan integralni dio zakona. U budućnosti, Zakon će trebati biti nadopunjen vezano za godišnji odmor, koji je sada ispod traţene razine odreĎene u EU acquis-u. TakoĎer, Zakon o radu se ne primjenjuje na zaposlenike stranih poslodavaca. Usto, treba se obratiti pozornost na razne nedostatke glede rada na odreĎeno vrijeme i rada na nepuno radno vrijeme, prenošenja prava, kolektivnih otpremnina i nelikvidnosti poslodavaca.

3.4.2 Anti-diskriminacija

Hrvatska trenutno nema zaseban zakon, nacionalnu politiku ili strategiju za suzbijanje diskriminacije, ali nacionalna strategija za suzbijanje diskriminacije je trenutno u pripremi. Diskriminacija se sada spominje u nekoliko zakona, programa i strategija, naročito u Zakonu o radu.

Zakon o radu pokriva sva područja diskriminacije iz članka 13. Ugovora o EZ-u uz dodatna područja te definira direktnu i indirektnu diskriminaciju kao i izuzeće od zabrane diskriminacije. Zabranjuje maltretiranje općenito, a naročito seksualno uznemiravanje i takoĎer premješta teret dokazivanja na poslodavca, ako radnik ili

37

kandidat za radno mjesto predoče činjenice koje sugeriraju da je poslodavac moţda postupao na diskriminirajući način. MeĎutim pomoć ţrtvama pri ulaganju prigovora se samo predviĎa u Zakonu o ravnopravnosti spolova.

Vlada je 2003. godine usvojila Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine radi poboljšanja ţivotnog standarda ovog djela stanovništva. Osim toga, nekoliko programa je inicirano s ciljem poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom, ali su se pokazali neučinkovitima. Posljedično, drţavna tijela i javne ustanove imaju obvezu zaposliti invalidne osobe i njihov udio u zaposlenosti u ovim ustanovama bi trebao biti na razini od 6% do 2020. godine u skladu sa zakonom. Hrvatska je potpisala i ratificirala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i njen Fakultativni protokol u oţujku 2007.. U skladu s njenim meĎunarodnim obvezama i prateći raniju strategiju, u lipnju 2007. usvojena je Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. Ona se temelji na ljudskim pravima, nediskriminaciji i pristupačnosti.

S obzirom da sektorsko zakonodavstvo ne osigurava učinkovitu i potpunu zaštitu protiv diskriminacije, nacrt Nacionalne strategije za suzbijanje diskriminacije, koji će biti proslijeĎen u saborsku proceduru, predviĎa detaljnu analizu postojećeg zakonskog okvira i usvajanje jedinstvenog zakona protiv diskriminacije. Vlada RH je potaknula izradu nacrta zakona kojeg treba pripremiti Ministarstvo obitelji, branitelja i meĎugeneracijske solidarnosti, kao nositelj i koordinator meĎuresorsne radne komisije, koja će biti postavljena na razini ne niţoj od pomoćnika ministra dok će administrativnu, tehničku i tajničku podršku ponuditi Vladin Ured za ljudska prava.

Da zaključimo, rad na anti-diskriminaciji se kreće polagano naprijed, a daljnje promjene će biti uvedene u budućnosti.

3.4.3 Jednake mogućnosti

Osnovno zakonodavstvo na ovom polju je uglavnom na mjestu. Jednake plaće regulira Zakon o radu i odnose se na sve zaposlenike uključujući drţavne sluţbenike. Sve vrste diskriminacije ili bilo koja vrsta uznemiravanja glede pristupa zaposlenju i radnih uvjeta, stručnog usavršavanja i promaknuća je zabranjena. Nadleţni zakoni su Zakon o radu, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o istospolnim zajednicama. Slobodna radna mjesta treba oglašavati na takav način da osobe oba spola mogu podnijeti molbu. Ţene su posebno zaštićene za vrijeme trudnoće i majčinstva, a poslodavci ne mogu odbiti ţenu zbog trudnoće, raskinuti njen ugovor o radu ili premjestiti je na drugo radno mjesto za vrijeme trudnoće. Roditelji zadrţavaju pravo vratiti se na isto radno mjesto nakon rodiljnog dopusta. U slučaju spolne diskriminacije teţište dokazivanja pada na poslodavca i sud odreĎuje iznos štete i odštete.

Glavni problemi s kojim se ţene suočavaju na trţištu rada vezani su za čuvanje djece i porodiljni dopust. Ova prava su zajamčena zakonom, ali se ne primjenjuju dosljedno.

Nekim problematičnijim područjima posvetiti će se paţnja u budućnosti kako bi se rješavale poteškoće s kojima se trudnice i majke s malom djecom suočavaju. Daljnje mjere su potrebne glede različite dobi za umirovljenje ţena i muškaraca u policiji, vojsci i drţavnim sluţbama. Neki nedostaci glede rodiljnog dopusta, rodiljnih naknada i prekomjernog obveznog rodiljnog dopusta će se takoĎer razmotriti. Zakonske prilagodbe će uključiti otklanjanje prekomjerne zaštite ţena glede noćnog rada, teškog fizičkog rada, podzemnog i podvodnog rada. Daljnji glavni cilj je uspostaviti institucije za jednake mogućnosti koje mogu osigurati da se princip jednakog

38

postupanja primjenjuje. Ove institucije trebaju biti sposobne angaţirati se u bilo kojem sudskom ili administrativnom postupku prema zakonskim odredbama omogućavajući zastrašujuću i odvraćajuću naknadu u slučajevima diskriminacije.

Osim izrade novog zasebnog Zakona za suzbijanje diskriminacije koji slijedi Nacionalnu populacijsku politiku, Ministarstvo obitelji, branitelja i meĎugeneracijske solidarnosti koordinirat će stvaranje posebnog zakona koji ureĎuje obiteljski i rodiljni dopust i naknade te koji bi se djelomično trebao temeljiti na izmjenama radnog zakonodavstva. TakoĎer, s ciljem poticanja ravnopravnosti spolova u listopadu 2006. godine Hrvatska vlada usvojila je Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2006. – 2010. godine.

Pravobranitelj za ravnopravnost spolova je imenovan 2003. godine i Ured za ravnopravnost spolova (Vladino tijelo) osnovano je 2004. godine kako bi se provodio Zakon o ravnopravnosti spolova. Predloţeno je da se dopuni zakonodavstvo o Pravobranitelju za ravnopravnost spolova kako bi mu se omogućilo da funkcionira kao tijelo za ravnopravnost spolova kao što je zadano u acquis-u. Kao i na području anti-diskriminacije, vaţno je osigurati da tijelo za ravnopravnost spolova moţe izvoditi neovisna istraţivanja i izvješćivati te pruţati neovisnu pomoć ţrtvama diskriminacije. Moţe se zaključiti da je nešto poduzeto na području jednakih mogućnosti. Većina zakona te nacionalnih politika i programa usvojeni su tek nedavno i rezultate treba još uvijek pratiti.

3.4.4 Zdravlje i sigurnost na radu

Zakon o zaštiti na radu usvojen je 1996. godine i stupio na snagu u siječnju 1997. godine, a nacrt Nacionalnog programa zaštite na radu trebao bi uskoro biti pušten u saborsku proceduru. Što se tiče okvira zaštite na radu, primjena pravila sigurnosti i s tim povezanih mjera zaštite zdravlja ne smiju za sobom povlačiti nikakve troškove za radnike. Osnova za primjenu odredbi o zdravlju i sigurnosti na radu je priprema za procjenu rizika od strane poslodavca u suradnji sa zaposlenicima kao što odreĎuje acquis. Treba biti omogućena edukacija za predstavnike zaposlenika, kao i redovni liječnički pregledi koji pokrivaju sve radnike, osim pripadnika oruţanih snaga, policije i civilne zaštite.

Radno mjesto definirano je u zakonu koji je usvojen 2005. godine te se postojeća radna mjesta trebaju uskladiti s tom definicijom unutar četiri godine, a nove zgrade unutar tri godine od datuma stupanja na snagu. Postoje zakonske odredbe o uporabi radne opreme kao i opreme za osobnu zaštitu. Poslodavac mora omogućiti prikladnu osobnu opremu i osigurati da je zaposlenici koriste za vrijeme rada. Zakonske odredbe o sigurnosnim znakovima, ručnom rukovanju teretima i opremi za ekrane usvojene su 2005. godine. Rok za usklaĎivanje s odredbama Uredbe o ručnom rukovanju teretima je tri godine od dana stupanja na snagu. Prema odredbama o opremi za ekrane poslodavac treba izvršiti procjenu rizika u roku od dvije godine od uvoĎenja novih radnih stanica, a u roku od četiri godine za postojeće radne stanice. Sve troškove snosi poslodavac.

Zakonske odredbe o nekim opasnim tvarima i nekoliko ostalih područja (poput privremene ili pokretne graĎevinske lokacije) još nisu usvojene. Rok za usvajanje preostalog zakonodavstva na području zdravlja i sigurnosti na radu je razdoblje od 2007. do 2009. godine, kao što je istaknuto u Akcijskom planu za usklaĎivanje zakonodavstva i stvaranje potrebnih kapaciteta za primjenu i provedbu acquis-a za 19. poglavlje.

39

Moţe se vidjeti da je zdravlje i sigurnost na radu tema u Hrvatskoj od 1997. godine. Neki zakoni još nisu usvojeni i zahtijevat će daljnji rad. Kapaciteti implementacije i provedbe zahtijevati će znatnu i kontinuiranu paţnju, s obzirom da će kapaciteti morati biti znatno poboljšani kako bi acquis na ovom području bio pravilno primijenjen. U tom pogledu, vaţno je dostatno financiranje implementacije.

3.4.5 Zakonska zaštita zaposlenja

Stroga zakonska zaštita zaposlenja pridonosi stabilnijim radnim odnosima, ali takoĎer favorizira one koji već rade i pogoršava perpektive zapošljavanja onih skupina za koje je najvjerojatnije da će se suočavati s problemima ulaska na trţište rada (mladi ljudi, ţene, dugotrajno nezaposleni)40. To bi moglo povećati segmentaciju trţišta rada, odnosno jaz izmeĎu "insajdera" (radnika s redovnim zaposlenjem i visokom sigurnosti zaposlenja) i "outsajdera" (onih s neredovnim zaposlenjem, kao što su rad na odreĎeno vrijeme, sezonski rad ili bilo koji oblik neformalnog zaposlenja, kao i nezaposlenih traţitelja zaposlenja, osoba koje nisu obuhvaćene zakonskom zaštitom zaposlenja).

Sudeći na temelju meĎunarodne usporedbe, zakonska zaštita zaposlenja je do nedavno u Hrvatskoj bila vrlo stroga. Tablica u privitku ilustrira ovo prikazujući saţetak pokazatelja zakonske zaštite zaposlenja u odabranim srednjoeuropskim drţavama koristeći metodologiju OECD-a.

Kao što je već spomenuto, kako bi se povećala fleksibilnost trţišta rada, 2003. godine izmijenjen je Zakon o radu, naročito dijelovi koji reguliraju otpuštanje stalnih radnika. Otpremnine i otkazni rok su smanjeni, a povećana je gornja granica za postupak kolektivnog otpuštanja. Minimalna otpremnina iznosi 1/3 mjesečne plaće za svaku godinu staţa, a minimalni otkazni rok varira od 2 tjedna za radnika s 1 godinom staţa do 3 mjeseca za radnike s 20 godina staţa. Za kolektivno otpuštanje 20 radnika, poslodavac je obvezan konzultirati se s radničkim vijećem i područnom sluţbom Zavoda za zapošljavanje. Ugovor o radu na odreĎeno vrijeme dopušta poslodavcu da raskine radni odnos bez nastanka ikakvih troškova, ali sklapanje takvog ugovora je opravdano samo u izvanrednim okolnostima i moţe se obnoviti samo na maksimalno 3 godine.

Prateći ove izmjene Zakona o radu vrijednost EPL indeksa (indeksa zakonske zaštite zaposlenja) smanjen je s 3,6 na 2,8, pribliţavajući se prosjeku EU41.

Prije usvajanja novog Zakona o radu 2003. godine, hrvatska zakonska zaštita zaposlenja je bila dosta stroga. Nakon usvajanja novog Zakona, EPL indeks pao je na razinu bliţu (iako još uvijek iznad) razini EU.

3.4.6 Neformalni sektor i inspekcija rada

Smanjenje neformalnog sektora općenito, a posebno neprijavljenog rada je predmet interesa "Plana kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije” za razdoblje od prosinca 2004. godine do prosinca 2007. godine. Na početku tog razdoblja analizirani su najčešći oblici neregistrirane aktivnosti kako bi se odredile akcije koje su trebale biti poduzete. Glavni razlog za neprijavljivanje aktivnosti bila su

40

Zaposlenost u Europi 2006., 2. poglavlje 41

Vidi Tablicu xx u privitku

40

porezna opterećenja i doprinosi za zdravstveno osiguranje 42 . Općenito, jačanje Inspekcije rada Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Drţavnom inspektoratu koji je usvojen 2005. godine, odreĎuje teţe sankcije za komercijalne aktivnosti koje se izvode, a bez da su prijavljene Poslovnom registru ili bez minimalnih zahtijevanih tehničkih uvjeta, odobrenja ili licenci; druge kazne se nameću za zaposlenike koji nisu prijavljeni na zdravstveno i mirovinsko osiguranje ili za zapošljavanje stranih drţavljana bez radnih dozvola.

Prije isteka 2005. godine inspektori rada nadleţni za radne odnose izvršili su veliki broj inspekcija svake godine (oko 13.000 2005. godine), a broj nezakonitosti utvrĎenih na području radnih odnosa je izuzetno visok i zabrinjavajući. Primjerice, preko 19 000 prekršaja (uglavnom nezakoniti prekovremeni rad ili noćni rad, rad bez ugovora ili bez prijave na socijalno osiguranje, ugovor na odreĎeno vrijeme bez opravdanja) je pronaĎeno i procesuirano i u 2004. i 2005. godini. Takva visoka stopa otkrivanja ovih prekršaja bila je rezultat povećanih napora inspektora rada, dobre suradnje izmeĎu inspektora u svim odjelima unutar Drţavnog inspektorata i s ostalim nadzornim tijelima, prvenstveno Ministarstvom unutarnjih poslova, kao i bolje suradnje s radničkim udrugama i udrugama poslodavaca. Tijekom godine otkriveno je 5 419 nezakonito zaposlenih osoba, od kojih su 1 373 osobe bile stranci koji su radili u Republici Hrvatskoj bez radne dozvole.

Nove ovlasti inspektora rada temeljem usvojenog novog Zakona uključuju ovlast nametanja privremene zabrane poslovne djelatnosti poslodavcima za period od 30 dana ako se tijekom inspekcijskog nadzora utvrde nezakonitosti vezane uz rad stranaca bez radne dozvole ili uz rad radnika koji nisu pravilno prijavljeni tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Odmah nakon primjene novog Zakona 2005. godine, otkriven je veliki broj ilegalnih radnika (5 419 slučajeva otkrivenih 2005.g.). 2006 godine je taj broj gotovo prepolovljen (na 2715 slučajeva). Kako se broj prijavljenih slučajeva u zadnja dva mjeseca 2005. godine i prva dva mjeseca 2006. godine stabilizirao na niţoj razini jednako raspodijeljen tijekom četiri mjeseca., očekuje se da će broj slučajeva ostati nizak.

U svrhu intenzivnijeg nadzora provedbe radnog zakonodavstva Ured drţavnog inspektorata uspostavit će integrirani sustav inspekcije rada koji će se znatno unaprijediti tijekom 2007. i 2008. godine. Općenito, stoga, napori inspektora rada u suzbijanju neprijavljenog rada i time smanjenju opsega neformalnog gospodarstva su intenzivirani, a njihove ovlasti pojačane. Čini se da su te mjere znatno smanjile neprijavljeni rad. TakoĎer, biti će uspostavljen integrirani sustav inspekcije rada te je planirano znatno povećanje broja inspektora u slijedeće dvije godine.

Kvaliteta statističkih analiza o učestalosti i opsegu neformalnog sektora mjerenog BDP-om je unaprijeĎena. U tom pogledu, kao dio programa CARDS 2002, uvoĎenje poslovnih registara se smatra ključnim za ovaj segment. Osim tekućeg statističkog istraţivanja, postoji potreba za novim oblicima statističkog istraţivanja i oni se postupno uvode, uključujući odreĎivanje iscrpljenosti nacionalnih računa, takozvane sive ekonomije. Istraţivanje se provodi u skladu s preporukama meĎunarodnih institucija koje izgraĎuju metodologiju za sustav nacionalnih računa.

Vladino Povjerenstvo za suzbijanje sive ekonomije osnovano je u studenom 2006. godine. Zadatak Povjerenstva je koordinirati aktivnosti svih drţavnih tijela vezanih za

42

Vrste neregistrirane legalne aktivnosti se mogu podijeliti u slijedeće skupine: neprijavljivanje prihoda ili plaća kako bi se izbjeglo plaćanje poreza (ili plaćanje manje poreza); oduzimanje od dodataka u plaćama zaposlenika kako se ne bi platio porez; fizička razmjena robe i usluga bez monetarne razmjene.

41

inspekcije s ciljem suzbijanja ilegalnog rada. Povjerenstvo će, prema potrebi, obvezati odreĎene inspektore – drţavna tijela – da provedu nadzor nad odreĎenim segmentima ekonomije gdje se pojavljuju aktivnosti u neformalnom sektoru.

Kako bi se suzbio neformalni sektor i neprijavljeni rad, poduzeto je nekoliko mjera: strategija za suzbijanje sive ekonomije uključujući davanje veće ovlasti inspekcijama rada, stvaranje statističkog poslovnog registra te osnivanje Povjerenstva za suzbijanje sive ekonomije. Učinkovitost ovih inicijativa još treba nadgledati.

3.5. Dobro upravljanje

Dobro upravljanje bi trebalo biti osnovno načelo u pozadini svih oblikovanja politike, ne samo u Hrvatskoj nego i općenito u EU. To počiva na pet temelja - otvorenosti, sudjelovanju, odgovornosti, učinkovitosti i usklaĎenosti. Ukratko, dobro upravljanje definira se kao proces koji je otvoren i gdje postoji široko sudjelovanje dionika i partnera. Proces treba biti jasan i učinkovit i teţiti ka usklaĎenosti. Kako bi se to postiglo, postoji potreba za dostatnim kapacitetom u procesu upravljanja administracijom, za dobrom suradnjom meĎu institucijama na trţištu rada, dobro uspostavljenim socijalnim dijalogom i za strategijom iza prijedloga politike. Ova pitanja vezana za trţište rada razmatrati će se u slijedećem odlomku.

3.5.1 Izgradnja kapaciteta

Nedostatak institucionalnih kapaciteta još uvijek sprečava radnu politiku u Hrvatskoj. Mjere koje se bave time odreĎene su u Hrvatskom akcijskom planu kao odgovor na Mjerilo za otvaranje pristupnih pregovora o 19. poglavlju – socijalna politika i zapošljavanje.

Glavno upravno tijelo odgovorno za radno zakonodavstvo i politiku zapošljavanja je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, konkretno Uprava za rad i trţište rada koja zapošljava 14 drţavnih sluţbenika u svoja 4 odjela. Kako bi se unaprijedili kapaciteti Uprave, promijenit će se organizacijska struktura i uposliti dodatni djelatnici u 2007. i 2008. godini kako bi se postigla potpuna sistematizacija s ukupno 42 drţavna sluţbenika. Drţavni sluţbenici u Odjelu radnog prava (5) i Odjelu za europske integracije (5) radit će na potpunom usklaĎivanju zakonodavstva i koordinaciji trostranih radnih skupina. TakoĎer, novi Odjel za socijalno partnerstvo, kolektivne ugovore i udruge pruţit će kapacitete za nadgledanje i meĎunarodnu suradnju na području transnacionalne nabave usluga (6).

U okviru institucionalnih priprema za IV. komponentu Predpristupnog programa IPA-e (razvoj ljudskih potencijala), bit će uspostavljena operativna struktura (s 5 drţavnih sluţbenika) u svrhu kordinacije posebnog meĎuresornog upravnog tijela43 koje će biti osnovano u okviru Uprave za rad i trţište rada. Operativna struktura će se voditi na nivou drţavnog tajnika, imenovano je osoblje koje će upravljati IV. komponentom na području trţišta rada, obrazovanja i socijalne uključenosti, a precizan vremenski raspored za realizaciju pojedinih zadataka je uspostavljen. Pod izravnom nadleţnošću Rukovoditelja operativne strukture, jedinstveni operativni program za razvoj ljudskih potencijala biti će osmišljen u okviru IV. komponente. U skladu s odvijajućim razvojem Operativne strukture, biti će pruţena tehnička pomoć kao podrška pripremi projekta i programiranju kapaciteta.

43

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa; Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

42

Kako bi se postigla što je moguće viša kvaliteta analiza i evaluacije mjera aktivnog zapošljavanja, Uprava za rad i trţište rada povećat će broj zaposlenika osnivanjem Odjela za trţište rada i zapošljavanje (6 drţavnih sluţbenika), koji će koordinirati aktivnosti meĎuresorne skupine koja priprema godišnje planove zapošljavanja, kao i stalni rad na JAP procesu (procesu zajedničke procjene prioriteta politike zapošljavanja). Svi drţavni sluţbenici će se stalno usavršavati na seminarima i radionicama koje organizira Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, kao i u sklopu bilateralne i multilateralne tehničke pomoći. Uz to, drţavni sluţbenici će biti dalje educirani u sklopu tehničke bilateralne pomoći Ministarstva gospodarstva i rada Republike Austrije. Njihov L&R Institut za društvena istraţivanja će sudjelovati u analizi i evaluaciji mjera aktivnog zapošljavanja u Republici Hrvatskoj.

Prema novoj organizacijskoj shemi Uprave za rad i trţište rada, 3 dodatna drţavna sluţbenika će biti primljena u Odjelu zaštite na radu pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva u prvoj polovici 2008.g. Aktivnosti ovog Odjela će se uglavnom ticati zakonskih inicijativa i nadzora djelovanja novog Drţavnog zavoda. Nadzor područja medicine rada ostaje u nadleţnosti Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

U svrhu sustavnog nadgledanja stanja na području sigurnosti na radu, 2008. godine osnovat će se Drţavni zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, kroz spajanje Hrvatskog zavoda za medicinu rada i Zavoda za zaštitu na radu u okviru Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. On će zaposliti 40 stručnjaka za medicinu rada i zaštitu na radu. Zavod će obuhvaćati dvije organizacijske jedinice, Zavod za medicinu rada i Zavod za zaštitu na radu. Kad se osnuje, Drţavni zavod će pruţati znatnu administrativnu profesionalnu podršku ne samo u normativnom području, nego i u uspostavi kapaciteta za učinkovito savjetovanje i prevenciju. Uz to, na temelju usvojenog Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, osnovan je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te je imenovan privremeni ravnatelj.

Provedbu zakonskih obveza nadzire Drţavni inspektorat. U skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Drţavnog inspektorata, sistematizacija radnih mjesta na području sigurnosti na radu predviĎa 107 mjesta za inspektore rada i više inspektore rada uz voditelja odjela, od kojih su do kraja travnja 2007. godine popunjena 82 mjesta. Na području radnih odnosa sistematizacija predviĎa 117 mjesta za inspektore rada i više inspektore rada od kojih je do kraja travnja popunjeno 97. U svrhu intenziviranja nadzora nad provedbom radnog zakonodavstva, osoblje Drţavnog inspektorata će se povećati u skladu s izmjenama Pravilnika o unutrašnjem ustrojstvu Drţavnog inspektorata u 2007. i 2008. godini kroz slijedeće aktivnosti:

- Zapošljavanje 180 inspektora rada (oko 90 na području radnih odnosa i oko 90 na području zaštite na radu). Na području radnih odnosa svi budući zaposlenici imati će sveučilišni stupanj – diplomirani pravnik,

- Intenzivirano stručno usavršavanje trenutno zaposlenih i novoprimljenih inspektora,

- Unajmljivanje dodatnih ureda i poboljšanje uvjeta rada u smislu nabave potrebnog uredskog namještaja i opreme, informatičke i komunikacijske opreme, te 90 dodatnih sluţbenih vozila.

Povrh toga i s ciljem organiziranja i provoĎenja dodatne edukacije i specijalizacije na području inspekcije rada, biti će osnovan posebni odjel unutar Ureda drţavnog inspektorata, koji će biti nadleţan za organizaciju i nadgledanje provedbe daljnjih obrazovnih programa i specijalizacija. Time će Ured drţavnog inspektorata bit

43

opremljen odgovarajućim kapacitetima za nadziranje primjene novog zakonodavstva u skladu s acquis-om EU. Sadašnji Zakon o drţavnom inspektoratu odreĎuje kriterij za administrativne kapacitete Ureda drţavnog inspektorata i propisuje da bi trebao biti jedan inspektor na svake 4000 radnika.

Glavno upravno tijelo nadleţno za zapošljavanje je Hrvatski zavod za zapošljavanje, kojemu je povjerena uloga provedbenog tijela za IV. komponentu IPA-e glede zapošljavanja i socijalne uključenosti. Stoga je osnovan novi odjel u okviru Ureda ravnatelja Središnje sluţbe. Ovaj odjel je nadleţan za naručivanje projekata i bit će uključen u zadatke provedbenog tijela kao i zadatke vezane za Operativnu strukturu. Iako odgovornost za IV. komponentu IPA-e leţi na Rukovoditelju operativne strukture u Upravi za rad pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, provedbeno tijelo bit će odgovorno za delegirane zadatke u svezi evaluacije i odabira projekata; potpisivanje ugovora s korisnicima, tj. ugovornim stranama; financijsku kontrolu zahtjeva za isplatom i provjere; nadziranje razine projekta uključujući područje inspekcija za slučajeve gdje se sumnja na nepravilnosti. Odjel će biti potpuno neovisan i operativno odvojen od već postojeće organizacijske strukture Odjela za provedbu meĎunarodnih projekata koji je do sada bio odgovoran za CARDS i PHARE programe u kapacitetu krajnjeg primatelja financiranja. S obzirom da će Hrvatski zavod za zapošljavanje i njegove područne sluţbe biti primatelji financiranja za IV. komponentu IPA-e i s ciljem ojačavanja administrativnih kapaciteta na razinu primatelja, Uredba o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta sa koeficijentima sloţenosti poslova pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje izmijenjena je tako da će Odjel za provedbu meĎunarodnih projekata zaposliti 10 sluţbenika u Središnjoj sluţbi (umjesto sadašnjih 4) u prvoj polovici 2008. godine. Dodatna 2 sluţbenika će biti primljena u svakom od četiri velike područne sluţbe u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci (umjesto sadašnjeg 1), kao i jedan sluţbenik za svaku od 18 manjih područnih sluţbi koje nisu imale radno mjesto ovakvog profila. Slijedeća promjena koja će se dogoditi u nadolazećem razdoblju je zapošljavanje 36 sluţbenika u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Radna mjesta odreĎena gore spomenutom Uredbom, u Odjelu za provedbu meĎunarodnih projekata te Središnjoj sluţbi i područnim sluţbama, popunjavat će se prema potrebi. Ovi odjeli će biti nadleţni za pripremu projekata, potpisivanje ugovora s ugovornim stranama, provoĎenje projekata u skladu s njihovim odgovarajućim ugovorima, sudjelovanje u inspekcijama, pregledima i evaluacijama te redovno izvješćivanje i arhiviranje relevantne dokumentacije.

Na području anti-diskriminacije i jednakih mogućnosti u okviru usvojenih zaključaka, nacrt jedinstvenog zakona protiv diskriminacije je trenutno u pripremi, koji izmjenjuje Zakon o pučkom pravobranitelju i odreĎuje njegove obveze kao neovisnog krovnog tijela za jednake mogućnosti, u skladu s direktivom EU o jednakim mogućnostima. Novi zakon bi zakonski obuhvatio cijelo područje relevantnih funkcija vezanih za ovo jedinstveno, neovisno tijelo. Uzimajući u obzir potrebu za aktivnim uključenjem i sudjelovanjem u prethodno osnovanoj Europskoj mreţi jedinstvenih tijela za jednake mogućnosti, biti će potrebno unaprijediti kapacitete ovog ureda i, s tim u vezi, povećati planirano financiranje njegovog rada. Analiza propisa o anti-diskriminaciji biti će izvršena i usklaĎena s novoizmijenjenim Zakonom o pučkom pravobranitelju. Ovo će uključivati posebne regulacije, naročito o osjetljivim skupinama (tj., Pravobranitelj za djecu i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom). Biti će potrebno pojačati ljudske kapacitete, a sredstva će biti dostupna iz drţavnog proračuna.

44

Da zaključimo, Hrvatska je zadnjih nekoliko godina izgradila svoje kapacitete u raznim institucijama na trţištu rada i dalje će to nastaviti činiti. Izgradnja kapaciteta zahtijeva povećanje broja zaposlenika i odnosi se na Upravu za rad i trţište rada, inspektore rada i na područje zdravlja i sigurnosti. TakoĎer, zaposlit će se još sluţbenika radi bavljenja IV. komponentom IPA-e i radi praćenja JAP-a. Dio izgradnje kapaciteta je izvršen, a Akcijski plan za 19. poglavlje na području socijalne politike i zapošljavanja usvojen od strane Vlade RH smjera na unaprijeĎenje izgradnje kapaciteta.

3.5.2 Suradnja između institucija trţišta rada

Uprava za rad i trţište rada je glavni upravni čimbenik za politiku zapošljavanja. Odjel za trţište rada i zapošljavanje u okviru ove Uprave obavlja slijedeće aktivnosti: normativnu regulaciju trţišta rada i zapošljavanja, praćenje aktivne politike zapošljavanja, praćenje jednakog postupanja na području zapošljavanja i rada (uključujući posebna prava za invalidne osobe), nadziranje ostvarivanja prava za vrijeme nezaposlenosti, pruţanje zakonskog tumačenja glede primjene propisa o trţištu rada i radnog zakonodavstva, upravne postupke vezane za primjenu propisa o trţištu rada i radnog zakonodavstva, pruţanje profesionalne pomoći entitetima, poslodavcima, radnicima i nezaposlenim osobama, administrativnu kontrolu na području trţišta rada i zapošljavanja i administrativno rukovoĎenje Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.

Zavodom upravlja Upravno vijeće koje se sastoji od predstavnika Vlade, sindikata i udruga poslodavaca. Svaka skupina ima 3 predstavnika. Vlada RH imenuje 3 člana, a predstavnike sindikata i udruga poslodavaca imenuje Gospodarsko i socijalno vijeće RH. Drţavni tajnik pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva predsjedava Vijećem.

Hrvatski zavod za zapošljavanje je provedbeno tijelo koje djeluje u ime Ministarstva. Glavni zadaci Zavoda su provesti usvojene propise, politike i mjere glede zaposlenosti i nezaposlenosti. Struktura izmeĎu Središnje sluţbe, područnih sluţbi i ispostava je poprilično centralizirana. Kako bi se osiguralo učinkovito usmjeravanje traţitelja posla i nezaposlenih, Zavod općenito treba pojačati svoje sposobnosti nadgledanja kretanja i prepoznavanja potreba trţišta rada. To zahtjeva decentralizaciju Zavoda i jače lokalno partnerstvo kako bi se osigurala veća kvaliteta u odgovaranju na lokalne probleme i situacije. Odnosi izmeĎu ispostava Zavoda i agencija za regionalni razvoj postaju ključni.

Osnovano je šest agencija za regionalni razvoj. One su ''širitelji'' informacija i koordinatori, tako da maksimalan broj malih lokalnih tvrtki moţe djelovati sa statusom dobavljača velikih, često multinacionalnih tvrtki. Zadatak agencija za razvoj bi trebalo biti nadopunjavanje trţišta i povezivanje dionika u mjestima gdje, zbog nedostatka trţišta ili nedostatne spontane koordinacije, potencijalne razvojne mogućnosti nisu iskorištene. One suraĎuju meĎusobno i koriste stručnjake za regionalni razvoj primjenjujući najnovija načela regionalne politike. TakoĎer, one komuniciraju i suraĎuju s velikim nacionalnim i meĎunarodnim tvrtkama kako bi poticale ulaganja.

U sklopu priprema koje se odnose na predpristupne programe IPA-e, a naročito na stvaranje institucionalnog okvira za upravljanje IV. komponentom i s tim povezanih koordinirajućih aktivnosti, meĎu-ministarskom odlukom osnovati će se 'meĎuresorna' radna komisija, koja će djelovati na dvije razine. Prva – razina odlučivanja – sastoji se od drţavnih tajnika nadleţnih za rad i zapošljavanje, znanost i obrazovanje te

45

socijalnu skrb, kao i pomoćnika drţavnog tajnika za razvojnu strategiju. Druga – operativna razina – se sastoji od dva imenovana predstavnika iz Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Središnjeg drţavnog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU.

Prepoznajući potrebu za komplementarnošću izmeĎu III. i IV. komponente (razvoj ljudskih potencijala i regionalni razvoj) Operativni programi u okviru ovih komponenti biti će povezani kroz lokalna partnerstva za zapošljavanje, koja su već osnovana u 8 ţupanija te će se postupno uvesti u sve ţupanije.

U okviru ovog procesa, projekti će se fokusirati na savjetovanje o usmjeravanju pri zapošljavanju kao i na izgraĎivanje znanja i vještina, što će biti vezano za uspostavljene poslovne zone ili preko ICT klastera povezanih sa stručnim vijećima. Ova vijeća su osnovana preko Agencije za profesionalno osposobljavanje.

Naposlijetku, mora se osigurati potpuna suradnja institucija nadleţnih za upravljanje zapošljavanjem, socijalno osiguranje i baze podataka o obrazovanju, kako bi se stvorila sveobuhvatna, detaljna i pouzdana statistička osnova za informirano i činjenično-utemeljeno oblikovanje politike.

Zaključno, struktura institucija na trţištu rada sastoji se od ministarstva koje je nadleţno za politiku zapošljavanja, središnjeg Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji provodi politiku zapošljavanja u uskoj suradnji s lokalnim zavodima za zapošljavanje te agencija za regionalni razvoj. Uspješna provedba ovisi o suradnji izmeĎu lokalnih zavoda za zapošljavanje i agencija za regionalni razvoj te je stoga vaţna decentralizacija Zavoda za zapošljavanje.

3.5.3 Strateški pristup politici zapošljavanja

Ključni dokument politike razvoja i gospodarskog rasta je Strateški okvir za razvoj za razdoblje od 2006-2013., usvojen u kolovozu 2006. Glavna je poruka ove strategije da se rast, razvoj, zaposlenost, socijalna uključenost i pravednost mogu osigurati jedino usklaĎenim i simultanim djelovanjem na brojnim strateškim područjima. Jedno od glavnih obiljeţja hrvatskog trţišta rada je relativno slaba povezanost izmeĎu obrazovnog sustava i potreba trţišta rada. Ovo je naročito vidljivo u razlikama u zaposlenosti meĎu članovima različitih zanimanja s istom razinom obrazovanja. Poticanje kvalitete i vaţnosti znanja i vještina za trţište rada i za nova zanimanja treba biti konstantna preokupacija obrazovnih ustanova. Posebice je od ključne vaţnosti razvoj generičkih vještina, budući da on podupire fleksibilnost i lakšu tranziciju trţišta rada.

U nekoliko su posljednjih godina stupili na snagu slijedeći instrumenti i akcije:

Decentralizacija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i jače lokalno partnerstvo s ciljem osiguranja kvalitetnijih rješenja lokalnih problema i situacija. Uspjeh u izvoĎenju ovih zadataka će uvelike ovisiti o odnosu lokalnih ispostava Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i regionalnih razvojnih agencija44. Cilj je ove aktivnosti jačanje aktivne uloge institucija trţišta rada u procesu balansiranja ponude i potraţnje radne snage.

Strategija za obrazovanje odraslih, Akcijski plan za implementaciju Strategije usvojen 2005. godine, s ciljem povećanja dostupnosti i fleksibilnosti obrazovanja odraslih. Očekuje se da će implementacija navedene strategije

44

Nacionalni akcijski plan za zapošljavanje za razdoblje od 2005. do 2008.

46

promovirati cijeloţivotno učenje, povećati socijalnu uključenost i smanjiti dugotrajnu nezaposlenost.

Implementacija Plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. trebala bi dovesti do reforme nacionalnog kvalifikacijskog okvira, modernizirati strukovno obrazovanje u skladu sa zahtjevima trţišta rada te produţiti trajanje obveznog obrazovanja. Potrebno je osigurati bolji protok informacija od trţišta rada prema obrazovnom sustavu, kao i otvaranje obrazovnog sustava znanjima i vještinama koje povećavaju sposobnost učenja, odnosno koje "podučavaju kako učiti".

Poseban izazov u obrazovanju za društvo temeljeno na znanju je sustav visokog obrazovanja. Implementacija Bolonjskog procesa i otvaranje hrvatskog visokog obrazovanja europskim standardima, kao i sustavne mjere kojima je cilj poticanje upisa i diplomiranja u roku, koraci su u tom smjeru.

Moţe se zaključiti da su glavna područja trenutačne i buduće politike zapošljavanja decentralizacija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i bolja obrazovna strategija s ciljem zadovoljavanja potreba trţišta rada.

3.5.4 Socijalni dijalog

Socijalni dijalog je bitan preduvjet za definiranje i implementaciju gospodarske i socijalne politike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. U tom kontekstu, jedan od ciljeva trostranog socijalnog dijaloga je njegovati zapošljavanju-prijateljski-orijentirana kretanja troška rada i mehanizme odreĎivanja plaća, ohrabrivanjem socijalnih partnera da, unutar svojih vlastitih područja nadleţnosti, odrede ispravan okvir za pregovaranje o plaći, kako bi reflektirali produktivnost i izazove trţišta rada na svim relevantnim razinama te izbjegli jaz plaća meĎu spolovima45. Hrvatska je odredila institucionalni okvir za socijalni dijalog, koji konkretno obuhvaća Gospodarsko-socijalno vijeće kao savjetodavno tijelo hrvatske Vlade, Vladin Ured za socijalno partnerstvo, gospodarska i socijalna vijeća na ţupanijskoj razini, predstavnike socijalnih partnera u tri radna tijela u sklopu Hrvatskog sabora, Zavod za mirovinsko osiguranje i druge javne ustanove. Na razini kompanija, institucija te odreĎenih podruţnica i industrija socijalni se dijalog odvija kroz aktivnosti udruga radničkih sindikata i udruga poslodavaca, pri sklapanju kolektivnih ugovora i omogućavanju aktivnosti radničkih sindikata u kompanijama, radničkim vijećima i nadzornim odborima.

Kriteriji za zastupanje svih relevantnih socijalnih partnera u gospodarskim i socijalnim vijećima odrediti će se kroz Gospodarsko-socijalno vijeće, i na nacionalnoj razini i na regionalnim razinama. Gospodarsko-socijalno vijeće odgovorno je za odreĎivanje, od slučaja do slučaja, koliki će broj predstavnika različitih zainteresiranih strana, posebice sindikalnih organizacija i udruga poslodavaca, prisustvovati odreĎenim pregovorima. Trenutno nema jasno definiranih kriterija za zastupanje socijalnih partnera na bilo kojoj razini socijalnog dijaloga i postoji fragmentacija sindikata.

O različitim prijedlozima Vladine politike redovno se raspravlja u Gospodarsko-socijalnom vijeću prije nego uĎu u saborsku proceduru. Gospodarsko-socijalno vijeće ima nekoliko komisija koje se bave slijedećim područjima: politika plaća i porezni sustav, zapošljavanje i socijalna politika, kolektivno pregovaranje, privatizacija, obrazovanje i trţište rada, implementacija propisa i pravna zaštita, meĎunarodni

45

Europske smjernice za zapošljavanje, br.22

47

odnosi i pristupanje, drţavni proračun, mirovinsko i zdravstveno osiguranje te alternativno rješavanje radnih sporova.

Predstavnici socijalnih partnera sudjeluju u upravnim vijećima nekoliko javnih fondova i institucija: Zavoda za mirovinsko osiguranje, Zavoda za zapošljavanje, Zavoda za zdravstveno osiguranje, Vijeća za medije, Agencije za strukovno obrazovanje, Savjetničkog vijeća Fonda za razvoj i zapošljavanje, Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te Povjerenstva za obrazovanje odraslih.

Inicijative koje su pokrenute na tom području, uključuju konferenciju "Kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj" i tekući projekt "Posredovanje u individualnim radnim sporovima". Kako proizlazi iz konferencije, Ured za socijalno partnerstvo nastoji poticati i unaprijediti neovisni dvostrani socijalni dijalog, kao i kolektivno pregovaranje u Republici Hrvatskoj. Navedeni se projekt uglavnom usredotočio na edukaciju posrednika iz javnog i drţavnog sektora te na četiri kampanje podizanja svijesti predstavnika udruga poslodavaca i sindikata. Nedavno je krenuo i novi projekt pod nazivom "Jačanje socijalnog dijaloga i partnerstva na razini lokalnih vlasti". Cilj je osposobiti po jednog predstavnika udruga poslodavaca, sindikata i lokalnih vlasti iz tri lokalna gospodarsko-socijalna vijeća na lokacijama u Belgiji s ciljem implementacije najboljih praksi iz studije koja će uslijediti nakon posjete.

Nadalje, osnovan je i Zajednički savjetodavni odbor (The Joint Consultative Committee – JCC), sastavljen od predstavnika Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (The European Economic and Social Committee - EESC) i socijalnih partnera u Republici Hrvatskoj. Zajednički odbor civilnog društva Europske unije i Hrvatske osnovan je na 431. plenarnoj sjednici EESC-a u Bruxellesu, odrţanoj 13.-14. prosinca 2006. Prvi sastanak odbora odrţan je u Bruxellesu 12. oţujka 2007., tijekom kojeg je prihvaćen radni plan za razdoblje od 2007. do 2008. godine. Uloga ovog odbora je omogućiti udrugama civilnog društva na obje strane da nadziru pristupne pregovore sa stajališta civilnog društva te pripreme pristupanje Hrvatske. Odbor će takoĎer imati vaţnu ulogu u informiranju i europske i hrvatske javnosti te u pokretanju rasprava o pitanjima zajedničkog interesa graĎana.

Unatoč uspostavljenim institucionalnim mehanizmima i nekim pozitivnim primjerima aktivnog sudjelovanja socijalnih partnera u formulaciji i implementaciji pojedinih politika (npr. tijekom reforme strukovnog obrazovanja ili pripreme nacionalnog programa zapošljavanja), još uvijek postoji nedostatak dovoljno razvijenog socijalnog dijaloga na svim razinama (nacionalnoj, regionalnoj, sektorskoj i lokalnoj), budući da su takve pozitivne prakse još uvijek više iznimka nego pravilo. Posebno je kritičan socijalni dijalog na razini odreĎenih industrijskih grana i poduzeća, budući da je ometanje rada sindikalnih povjerenika i predstavnika radnika česta praksa. U mnogim je poduzećima, i to ne samo onima koje ne prijavljuju svoje radnike, kršenje radničkih prava česta pojava u nedostatku odgovarajućih preventivnih mehanizama. Drugi je veliki problem kompetencija socijalnih partnera, koju je potrebno unaprijediti kako bi se kreiralo okruţenje za konstruktivan dijalog i intenzivirao dvostrani socijalni dijalog. Općenito, utjecaj socijalnog dijaloga na proces donošenja odluka i stvaranje politike ostaje slab. Doprinos trostranog dijaloga ostaje skroman. Da zaključimo, ključne institucije socijalnog dijaloga su Gospodarsko-socijalno vijeće na nacionalnoj razini te slična tijela na regionalnoj razini. Gospodarsko-socijalno vijeće redovno raspravlja o različitim prijedlozima politike te je za pojedina pitanja uspostavilo različite komisije. Nadalje, predstavnici socijalnih partnera sudjeluju u

48

radu upravnih odbora nekoliko javnih institucija i fondova. Različiti projekti i konferencije izvedeni su i izvode se s ciljem uspostavljanja boljeg socijalnog dijaloga. Iako je uspostavljena institucionalna osnova socijalnog dijaloga, potrebno je povećati kvalitetu dijaloga i razinu društvene odgovornosti. Posebno je potrebno ustanoviti kriterije za sudjelovanje u različitim odborima. U tom smislu izvješće o napretku u 2007. godini, naglašavajući ograničeni napredak, biljeţi da su glavna neriješena pitanja socijalnog dijaloga u Hrvatskoj: nedostatak dovoljno razvijenog dvostranog dijaloga, siromašan socijalni dijalog na sektorskoj razini, skromni kapaciteti dijela socijalnih partnera, nejasni kriteriji zastupanja za socijalne partnere te fragmentacija sindikata. Općenito gledajući, utjecaj socijalnog dijaloga na proces donošenja odluka i stvaranje politike ostaje slab. Doprinos trostranog dijaloga ostaje skroman.

49

4. IZAZOVI ZAPOŠLJAVANJA I PRIORITETI ZA DJELOVANJE

Prethodna poglavlja pruţila su pregled hrvatskog trţišta rada i politike zapošljavanje. Kao što pokazuje iskustvo iz EU-a, izazovi trţišta rada ne mogu se rješavati izolirano, oni su usko povezani s makro- i mikro-ekonomskim izazovima s kojima se drţava suočava, što znači da politički odgovor i strategija reforme moraju biti sveobuhvatni, uzimajući u obzir sve navedene čimbenike. Potrebno je postizanje dobre kombinacije makro-ekonomske i mikro-ekonomske politike te politike zapošljavanja, kako bi Hrvatska nastavila putem odrţivog, neinflacijskog ekonomskog rasta, zadrţavajući konkurentnost drţave i generirajući rast zaposlenosti.

Daljnje reforme trţišta rada presudne su za ubrzanje hrvatskog napretka prema potpunoj zaposlenosti, višoj kvaliteti i produktivnosti rada te socijalnoj i teritorijalnoj koheziji. Ovi dominantni ciljevi Europske strategije zapošljavanja, koja se trenutačno priprema za novi trogodišnji ciklus za razdoblje od 2008. do 2011., meĎusobno se podupiru i potrebno ih je slijediti na uravnoteţen način. Stoga, uzimajući u obzir prethodnu analizu hrvatskog trţišta rada i glavnih instrumenata politike zapošljavanja, prioriteti za djelovanje formulirani su u ovom poglavlju u skladu s tri ključna prioriteta politike zapošljavanja, koji su navedeni u revidiranoj Lisabonskoj agendi o rastu i radnim mjestima, a to su

(i) privući i zadrţati više ljudi u statusu zaposlenosti, povećati ponudu radne snage i modernizirati sustave društvene zaštite;

(ii) poboljšati prilagodljivost radnika i poduzeća;

(iii) povećati ulaganja u ljudski kapital kroz bolje obrazovanje i vještine.

Nadalje, Europske smjernice za zapošljavanje naglašavaju da je dobro voĎenje politike zapošljavanja preduvjet za napredovanje prema lisabonskim ciljevima, a ovo poglavlje takoĎer analizira prioritete za djelovanje na tom području.

Ovo poglavlje stoga prvo pruţa kratki saţetak glavnih izazova s kojima se suočava hrvatsko trţište rada, a koji su identificirani prethodnim analizama, te, u posljednjem dijelu, formulira prioritete za političko djelovanje uzimajući u obzir gore navedene prioritete zapošljavanja prema Lisabonskoj agendi.

4.1 Glavni izazovi trenutnog tržišta rada u Hrvatskoj

Trţište rada u Hrvatskoj karakterizira stopa zaposlenosti koja je značajno niţa od prosjeka EU-a, iako je u postupnom rastu posljednjih nekoliko godina. Čini se da bi to ukazivalo na postojanje značajne rezerve neiskorištene radne snage sa značajnim prostorom za daljnje povećanje stope zaposlenosti. Iako se to u biti odnosi na sve dobne, spolne i obrazovne skupine hrvatskog radno sposobnog stanovništva, čini se da je posebnu paţnju potrebno obratiti na dvije skupine – ţene primarne dobne skupine, posebno one ţene s niskim ili neodgovarajućim kvalifikacijama, te starije ljude općenito, koje pokazuju velike praznine u zapošljavanju u usporedbi s prosjekom EU-a.

Moţda je jedina iznimka skupina visokoobrazovanih ţena, koja pokazuje prilično visoku stopu zaposlenosti, koja čak prelazi prosjek EU-a za tu skupinu. Najviše zbog te činjenice, ukupna praznina u zaposlenosti prema spolu u okviru je prosjeka EU 27. Zapravo, stopa zaposlenosti visokoobrazovanih ţena blizu je stopi zaposlenosti

50

visokokvalificiranih muškaraca. MeĎutim, jaz zaposlenosti po spolu niskoobrazovanih značajno je veći u Hrvatskoj nego u EU.

Niske stope zaposlenosti u Hrvatskoj rezultat su i niskih stopa aktivnosti i visokih stopa nezaposlenosti. Konkretno, dugotrajna nezaposlenost i nezaposlenost mladih trajno su na vrlo visokoj razini u Hrvatskoj. Čini se da je glavna skupina koja je ugroţena dugotrajnom nezaposlenošću niskoobrazovani općenito, a posebno niskoobrazovane ţene. Niskoobrazovane ţene će mnogo vjerojatnije biti dugotrajno nezaposlene, nego niskoobrazovani muškarci. Ovo ukazuje na potrebu za jakim naglaskom na vještinama, koje su, čini se, u vrlo snaţnoj korelaciji s rezultatima trţišta rada (čak i u usporedbi s EU), posebice u slučaju ţena. Hrvatska će se stoga suočiti s ključnim izazovom uključivanja više ljudi u visoko obrazovanje i podizanja razine obrazovanja meĎu stanovništvom svih dobnih skupina, kako bi smanjila njihov rizik gubitka zaposlenja te osigurala njihovu snaţnu povezanost s trţištem, rada.

Nezaposlenost mladih predstavlja još jedan značajan izazov za hrvatsko trţište rada. Čini se da korijeni nezaposlenosti mladih leţe uglavnom u nedostatku prethodnog radnog iskustva mladih traţitelja zaposlenja. Potrebno je osigurati stalnu uključenost mladih ljudi u trţište rada. Postizanje ovog cilja počiva na općoj promociji ţivotnog ciklusa pristupa radu, boljem usklaĎivanju s potrebama trţišta rada te na prilagodbi obrazovnog sustava kao odgovora na nove zahtjeve kompetencija. To konkretno znači da je potrebno puno više napora za izgradnju puteva zapošljavanja mladih i smanjivanje nezaposlenosti mladih. TakoĎer, veća i bolja ulaganja u ljudski kapital su ključna za poboljšanje prilika za mlade ljude.

Još jedan vaţan razlog hrvatskih ispodprosječnih rezultata u zapošljavanju je nesrazmjer vještina na trţištu rada. Osim nedostatne ponude visokokvalificiranih radnika u usporedbi s potraţnjom na trţištu rada, čini se da postoje ozbiljne neusklaĎenosti izmeĎu ponude i potraţnje za odreĎenim profilima obrazovanja i vještina u mnogim sektorima, što najbolje oslikava nedostatak informatičkih stručnjaka.

U globalnom gospodarstvu koje se stalno mijenja trebalo bi biti dovoljno prostora za prilagodbu potraţnje i ponude radne snage. S te točke gledišta, nedavne hrvatske političke inicijative, uključujući i Zakon o radu iz 2003., napravile su vaţan korak prema povećanju prilagodljivosti nacionalnog trţišta rada, osobito izradom odredbi o radu na odreĎeno vrijeme te o osnivanju privatnih agencija za zapošljavanje ili agencija za privremeno zapošljavanje. MeĎutim, od iznimne je vaţnosti da pokušaji povećanja prilagodljivosti ne vode samo do "fleksibilnosti na margini" s posljedicom segmentacije trţišta rada, stvarajući pritom skupine zaposlenika na nesigurnim radnim mjestima i malim izgledima za napredovanje. Čini se da je većina ljudi koji napuštaju evidenciju nezaposlenih, od kojih su mnogi traţitelji prvog zaposlenja, zaposlena temeljem ugovora o radu na odreĎeno vrijeme. Iako to samo po sebi ne mora predstavljati veliki problem, biti će od iznimne vaţnosti osigurati da takvi ugovori postanu stepenica prema trajnijim i sigurnijim radnim mjestima te da ne vode do neprekidnog niza nesigurnih radnih mjesta.

Neke nacionalne i etničke manjine i dalje se suočavaju s poteškoćama u obrazovanju i na trţištu rada. Pripadnici srpske manjine, uključujući i one koji su ostali u Hrvatskoj za vrijeme rata, suočavaju se s velikim poteškoćama glede pristupa zaposlenju, posebice na ratom pogoĎenim područjima.

51

MeĎu Romima, nezaposlenost ostaje endemska. Nastavlja se diskriminacija Roma u Hrvatskoj, bilo po pitanjima pristupa zaposlenju, obrazovanju, bilo po pitanjima općeg društvenog stava. Naposlijetku, problemi s kojima se suočava hrvatsko trţište rada pogoršani su znatnim regionalnim razlikama, koje su rezultat sporog razvoja nekih zabačenih regija, a posebice područja koje su pretrpjele značajne ratne štete. Ove regije znatno zaostaju u usporedbi, posebice, sa zagrebačkom regijom i priobalnim područjima s bogatim prirodnim resursima.

4.2 Prioriteti za djelovanje

Privući i zadrţati više ljudi u statusu zaposlenosti, povećati ponudu radne snage i modernizirati sustave socijalne zaštite

Neophodno je da Hrvatska poveća svoju nisku stopu zaposlenosti kako bi poduprla gospodarski i socijalni razvoj i napredak prema potpunoj zaposlenosti, kao što je navedeno u Lisabonskoj strategiji. To je vrlo širok i izazovan zadatak koji će zahtijevati koordinirane napore kroz veliki broj politika zapošljavanja te politika obrazovanja. Pa ipak, neki se od najhitnijih prioriteta mogu identificirati kao rezultat prethodne analize. MeĎu glavnim prioritetima trebalo bi biti bavljenje vrlo niskim stopama zaposlenosti i stopama sudjelovanja naročito dviju skupina – ţena primarne dobne skupine (posebice onih s niskim ili neadekvatnim kvalifikacijama) i starijih radnika. Drugi ključan prioritet biti će bavljenje visokom stopom nezaposlenosti mladih, kao i stopom dugotrajne nezaposlenosti.

Povećanje stopa participacije ţena primarne dobne skupine, posebice onih s niskim ili neodgovarajućim vještinama, zahtijevati će dublju analizu postojećih prepreka koje sprečavaju njihov ulazak i zadrţavanje na trţištu rada. Uz dostupnost obrazovanja i mogućnosti usavršavanja, izgleda da je vaţno i pitanje usklaĎivanja posla i obiteljskog ţivota, posebno dostupnost priuštive skrbi za djecu i fleksibilni radni sporazumi.

Prioriteti:

Revizija postojećih politika na trţištu rada kako bi se jamčilo da su dobro prilagoĎene za povećanje participacije niskokvalificiranih ţena na trţištu rada, s posebnim naglaskom na podizanju njihove motivacije za sudjelovanje u kontinuiranom obrazovanju i usavršavanju.

Osigurati više obrazovnih i praktičnih programa te programa usavršavanja prilagoĎenih potrebama i okolnostima ţena primarne dobne skupine (posebno onih s niskim ili neodgovarajućim vještinama) koje se vraćaju na trţište rada.

Povećati dostupnost priuštive skrbi za djecu te revidirati sustav dječjeg doplatka s ciljem analize je li moguće formirati politiku koja kombinira sustav dječjeg doplatka sa sustavom dječje skrbi. Nadalje, povećati broj škola koje rade u jednoj smjeni da bi se olakšalo sudjelovanje ţena na trţištu rada.

Istraţiti, u suradnji sa socijalnim partnerima, načine za povećanje dostupnosti fleksibilnog radnog vremena.

Potreba za povećanjem participacije na trţištu rada starijih ljudi postala je jedan od ključnih prioriteta u EU u posljednjih nekoliko godina kao rezultat starenja stanovništva. Hrvatska po tom pitanju nije nikakva iznimka, a njena niska stopa zaposlenosti starijih radnika samo povećava hitnost ovog problema. Povećanje stope zaposlenosti starijih radnika nuţno je kako bi se ublaţio manjak radne snage boljim iskorištavanjem raspoloţivih resursa. Reforma trţišta rada trebala bi nadilaziti aspekt

52

umirovljenja i koncentrirati se na stvaranje uvjeta koji bi ohrabrivali starije radnike da duţe ostanu na trţištu rada. Navedeno je u središtu političkog pristupa EU-a pod nazivom aktivno starenje.

Prioriteti:

Razviti politike za poticanje aktivnog starenja i osigurati postojanje odgovarajućih poticaja radnicima da ostanu na trţištu rada, uz istovremneo obeshrabrivanje prijevremenog umirovljenja.

Revidirati i adekvatno odrediti financijske poticaje poslodavcima za zapošljavanje i zadrţavanje starijih radnika.

Promovirati pristup usavršavanju za starije radnike kao dio strategije cijeloţivotnog učenja.

Glavni je cilj politike za mlade osigurati da mladi ljudi na najbolji mogući način iskoriste mogućnosti koje imaju. Za mlade traţitelje zaposlenja najveća je poteškoća njihovo tipično ograničeno iskustvo na trţištu rada i s tim povezana niţa razina specifičnih poslovnih vještina, što od potencijalnih poslodavaca zahtijeva ulaganje u njihovo usavršavanje.

Prioriteti:

Osigurati mladim traţiteljima prvog zaposlenja prilagoĎenu podršku i mjere koje bi mogle olakšati ulazak na trţište rada, poput općenitog savjetovanja za zapošljavanje, savjetovanja koje je posebno usredotočeno na prve korake u traţenju zaposlenja, dodatnog usavršavanja koje bi omogućilo lagan ulazak na trţište rada, rane i personalizirane podrške.

Osigurati programe prakse koji bi mladim ljudima pruţili više prilika za stjecanje radnog iskustva.

Vaţnost poboljšanja pristupa trţištu rada osjetljivih skupina i rješavanje problema dugotrajne nezaposlenosti u Hrvatskoj nadilazi cilj povećanja stope zaposlenosti te ima socijalne implikacije. Dugotrajno nezaposleni su vrlo osjetljivi na deprecijaciju ljudskog kapitala, društvenu marginalizaciju i konačno isključenje s trţišta rada. Poteškoće u pristupu trţištu rada i dugotrajna nezaposlenost imaju tendenciju neproporcionalno pogoditi odreĎene osjetljive skupine kao što su osobe s invaliditetom, etničke i/ili nacionalne manjine te ljudi koji ţive u regijama koje zaostaju.

Prioriteti:

Pregledati i ocijeniti postojeće programe za dugotrajno nezaposlene i ljude koji su izloţeni riziku da postanu dugotrajno nezaposleni te, na temelju rezultata evaluacije, razviti učinkovitu strategiju politike na tom području.

Osigurati adekvatno usavršavanje nezaposlenih i ostalih koji su izloţeni riziku da postanu nezaposleni.

Učinkovitije provoditi postojeće programe za osjetljive skupine na trţištu rada te ih proširiti, posebno u namjeri da se učini značajan utjecaj na zapošljavanje srpske manjine, Roma i ostalih manjina. U tom kontekstu,

pokrenuti zasebne studije s ciljem analize i nadzora stanja zapošljavanja srpske nacionalne manjine i romske manjine, odreĎujući rizike s kojima se suočavaju i utvrĎujući odgovarajuće političke odgovore.

Razviti i implementirati odgovarajuću strategiju politike regionalnog razvoja s ciljem osiguranja ujednačenijeg razvoja diljem zemlje, uzimajući u obzir socijalnu uključenost i strategije protiv siromaštva.

53

Sposobnost odgovarajuće analize strukture ponude i potraţnje hrvatskog trţišta rada od iznimne je vaţnosti kako bi se razvile politike koje su usmjerene na smanjivanje nesrazmjera koji postoji na trţištu rada. Takva sposobnost treba biti dalje razvijana u Hrvatskoj. To bi takoĎer poboljšalo usmjeravanje koje je dostupno mladim ljudima u njihovom izboru obrazovanja, kao i kreiranje obrazovanja i politika trţišta rada. U tom je pogledu vrlo vaţna suradnja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva te, posebno, s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, kao s institucijom odgovornom za implementaciju politika trţišta rada i profesionalnu orijentaciju. Navedena će suradnja biti neophodna kako bi se osigurala integracija obrazovanja i aspekata rada. Revizija obrazovnih kurikuluma koja je trenutačno u tijeku bitan je korak u procesu ograničavanja nesrazmjera vještina na trţištu rada.

Prioriteti:

Razviti institucionalne preduvjete i kapacitete za analizu i predviĎanje potreba trţišta rada za vještinama na svim razinama.

Unaprijediti sustav organizirane profesionalne orijentacije mladih ljudi prilikom njihovog izbora obrazovanja i osigurati bolju informiranost o potrebama trţišta rada.

Poboljšati prilagodljivost radnika i poduzeća

Kako bi se ostvarili ciljevi obnovljene Lisabonske strategije o rastu i radnim mjestima, posebice više radnih mjesta i bolja radna mjesta, potrebno je modernizirati trţište rada. Integrirana strategija politike fleksisigurnosti je takav instrument koji, u isto vrijeme, uključuje modernizaciju europskih socijalnih modela. Fleksisigurnost teţi ka istodobnom poboljšanju fleksibilnosti trţišta rada i radnih organizacija kao i zapošljavanja i socijalne sigurnosti, na taj način poboljšavajući prilagodljivost radnika i tvrtki.

Fleksisigurnost takoĎer cilja na suzbijanje segmentacije trţišta rada izmeĎu zaštićenih i nezaštićenih kategorija radnika. To bi trebalo biti poduzeto revizijom prestroge zakonske zaštite zaposlenja (Employment Protection Legislation - EPL) za redovne radnike ("insajdere") te omogućavanjem "autsajderima" (tj. radnicima s netipičnim ugovorima) da napreduju prema stabilnijim oblicima zaposlenja. Stoga se fleksisigurnost preteţno povezuje s uspješnom tranzicijom s posla na posao te od nezaposlenosti, odnosno neaktivnosti do zaposlenja, kao i s uzlaznom mobilnošću i razvojem vještina. S druge strane, sigurnost više ne treba koncipirati kao zadrţavanje na istom radnom mjestu tijekom cijelog radnog vijeka, već radije kao opremanje radnika s 'alatima' i vještinama koje su potrebne za uspješno nošenje s tranzicijama trţišta rada. To obuhvaća naknade za nezaposlene koje, s jedne strane, pruţaju odgovarajući prihod nezaposlenima, a, s druge strane, prikladno balansiraju prava i obveze primatelja naknade, tako da su ispravni poticaji tu da potaknu glatko ponovno zapošljavanje. MeĎutim, naknada za nezaposlenost treba biti dopunjena s učinkovitim politikama aktivnog trţišta rada, poput mogućnosti osposobljavanja i pomoći u traţenju zaposlenja svim radnicima, a posebno niskokvalificiranim i starijim radnicima. Naposlijetku, s obzirom da politike fleksisigurnosti mogu imati značajne distribucijske učinke i znatne proračunske implikacije, socijalni je konsenzus neizostavan preduvjet za njihovo stvaranje i učinkovitu implementaciju, uzimajući u obzir ograničenja javnih financija.

54

U Hrvatskoj je nedavno uvoĎenje privatnih agencija za privremeno zapošljavanje (Temporary Work Agencies - TWA), kao dijela strategije usmjerene na poboljšanje fleksibilnosti trţišta rada, uzrokovalo porast udjela radnika s ugovorima o radu na odreĎeno vrijeme, posebno meĎu mladim ljudima na njihovom prvom zaposlenju. MeĎutim, ugovori o radu na odreĎeno vrijeme ne bi trebali samo predstavljati ulazno mjesto na trţište rada, nego bi takoĎer trebali biti prijelazna točka prema stabilnim i visokokvalitetnim radnim mjestima.

Prioriteti:

Definirati strategiju politike usmjerene na poboljšanje postojeće kombinacije sigurnosti i fleksibilnosti na hrvatskom trţištu rada, uzimajući u obzir principe i puteve koji su zadani za fleksisigurnost (EC Komunikacija ''Prema općim principima fleksisigurnosti: više radnih mjesta i bolja radna mjesta kroz fleksibilnost i sigurnost'' (27.6.2007. Bruxelles, COM(2007) 359)), usvojeno od Europskog vijeća 5. prosinca 2007.

Implementirati posebne poticaje i mjere s ciljem povećanja participacije odraslih u obrazovanju prema dvjema komponentama koncepta fleksisigurnosti: sveobuhvatna strategija cijeloţivotnog učenja i učinkovite politike aktivnog trţišta rada.

Razviti i implementirati politike usmjerene na povećanje šansi radnika na privremenim poslovima da napreduju prema dobivanju redovnog zaposlenja.

Aktivno uključiti socijalne partnere u rasprave i razvoj gore navedenih političkih rješenja.

Povećati ulaganje u ljudski potencijal kroz bolje obrazovanje i vještine

Veća i učinkovitija ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje od presudne su vaţnosti za Hrvatsku, ne samo zbog poboljšanja pristupa zapošljavanju svih skupina radno sposobnog stanovništva, nego i zbog zadrţavanja i daljnjeg poboljšanja konkurentskog poloţaja Hrvatske u globalnom gospodarstvu u nadolazećim godinama. Dobro je poznata činjenica da niskokvalificirani ljudi imaju više poteškoća prilikom ulaska i ostanka na trţištu rada, a Hrvatska nije iznimka po tom pitanju, kao što i pokazuju brojke navedene u ovom dokumentu. MeĎutim, politički se fokus mora proširiti iza jednostavnog povećanja razine vještina stanovništva; postojeći problem nesrazmjera vještina pokazuje da se struktura investiranja u ljudski potencijal moţe poboljšati i učiniti učinkovitijom.

Prioriteti:

Integrirati potrebe trţišta rada u obrazovne politike na svim razinama.

Nastaviti povećavati udio diplomanata na srednjoškolskoj i visokoj razini obrazovanja.

Poboljšati kvalitetu i dostupnost strukovnog obrazovanja i istraţiti moguće poticaje s ciljem povećanja sudjelovanja u strukovnom obrazovanju.

Osigurati odgovarajuću podršku i kreirati poticaje za poslodavce da investiraju u kontinuirano obrazovanje svojih zaposlenika.

Razviti integriranu strategiju cijeloživotnog učenja i produžiti trajanje obveznog obrazovanja.

55

Dobro upravljanje

Dobro upravljanje mora postati kamen temeljac strategije reforme hrvatskog trţišta rada, budući da je to preduvjet za napredak prema lisabonskim ciljevima na području zapošljavanja.

Kao što razjašnjavaju Europske smjernice za zapošljavanje, za dobro upravljanje neophodno je uspostaviti široko partnerstvo za promjene uključivanjem parlamentarnih tijela i zainteresiranih strana, uključujući i one na regionalnoj i lokalnoj razini. Socijalni partneri, predstavnici poslodavaca i radnika, imaju glavnu ulogu u tom procesu te je vaţno napraviti dostatnu pripremu za socijalni dijalog u skladu s EU acquis-om. MeĎutim, prethodna analiza pokazuje da socijalni dijalog u Hrvatskoj pati od značajnih nedostataka poput nedostatka dovoljno razvijenog dvostranog dijaloga, slabog socijalnog dijaloga na sektorskoj razini, nedostatnih kapaciteta dijela socijalnih partnera, nejasnih kriterija zastupanja socijalnih partnera te fragmentacije sindikata. Općenito gledajući, utjecaj socijalnog dijaloga na proces donošenja odluka i kreiranja politike ostaje slab. Doprinos trostranog dijaloga ostaje skroman. Bit će potrebni značajni napori za učinkovito rješavanje navedenih nedostataka.

Prioriteti:

Značajno uključiti socijalne partnere u implementaciju JAP-a.

Razviti strategiju za dvostrani dijalog i socijalni dijalog na sektorskoj razini.

Odrediti jasne kriterije za predstavnike socijalnih partnera u različitim gospodarsko-socijalnim vijećima.

Pokrenuti program za jačanje kapaciteta organizacija socijalnih partnera.

S ciljem osiguranja učinkovitog definiranja, implementacije i nadzora politike zapošljavanja, vaţno je angaţirati odgovarajuće kapacitete. Imajući to u vidu, dobro upravljanje takoĎer zahtjeva veću učinkovitost prilikom rasporeĎivanja administrativnih i financijskih resursa.

MeĎutim, s obzirom na postojeće neadekvatnosti na tom području, neophodno je da se Hrvatska koncentrira na povećanje i kvalitete i kvantitete zaposlenika i resursa potrebnih u administraciji politike zapošljavanja i sluţbama za zapošljavanje, kao i na poboljšanje koordinacije izmeĎu institucija trţišta rada.

Resursi koji su dostupni kroz financijski instrument predpristupne pomoći EU-a (IPA), a posebno njegova IV. Komponenta o razvoju ljudskih potencijala, značajno će poduprijeti preporuke navedene u JAP-u, kao što je naglašeno u Operativnom programu46. Instrument IPA-e kreiran je kako bi pomogao zemljama kandidatima u razvoju politike i kako bi ih pripremio za implementaciju i upravljanje strukturnim fondovima Zajednice, uključujući i Europski socijalni fond. Stoga je od dodatne vaţnosti izgradnja administrativnih kapaciteta potrebnih za rukovanje IPA-inim instrumentom.

Prioriteti:

Stvoriti dostatne administrativne kapacitete za razvoj politike, planiranje, implementaciju i nadzor u svim relevantnim javnim tijelima i agencijama na središnjoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Osobito provesti planirano povećanje broja

46

Operativni program za razvoj ljudskih potencijala od 2007. do 2009. (2007HR05IPO001) pretpristupni instrument

56

zaposlenih u različitim institucijama trţišta rada pravodobno s ciljem osiguranja implementacije preporuka navedenih u JAP-u.

Pokrenuti politike obrazovanja i regrutiranja osiguravajući odgovarajuće kvalifikacije zaposlenika u različitim institucijama trţišta rada.

Osigurati odgovarajuću radnu snagu za administraciju i upravljanje instrumentom IPA-e u dogledno vrijeme.

Osigurati odgovarajuću komunikaciju i koordinaciju izmeĎu različitih institucionalnih čimbenika i razina.

Komisija i Vlada Republike Hrvatske smatraju da će priprema ovog Zajedničkog memoranduma predstavljati prvi korak u procesu njihove zajedničke pretpristupne suradnje na području zapošljavanja. Daljnja će se suradnja usredotočiti na zajednički nadzor napretka u rješavanju prioriteta utvrĎenih u JAP-u, na temelju redovnih izvještaja putem bilateralne razmjene, tematskih seminara koji će uključivati sve relevantne zainteresirane strane te izvještaja o napretku od strane Hrvatske. U tom kontekstu, sporazum o ''Partnerstvu za gospodarski razvoj'' izmeĎu Vade RH i socijalnih partnera mogao bi biti koristan.

Prioriteti:

Odrţat će se seminari o napretku JAP-a, prvi u 2008., a koji će se posebno osvrnuti na ulogu socijalnih partnera u implementaciji JAP-a (moţda će ga organizirati TAIEX).

Hrvatska će Vlada Komisiji predstaviti prvi izvještaj o implementaciji JAP-a 12 mjeseci nakon njegovog potpisivanja.

Na ovoj će osnovi Komisija i hrvatska Vlada raspravljati o napretku u provedbi JAP-a, što moţe rezultirati revizijom prioriteta ako bude potrebe.

Provedba će biti izvršena na način da se osigura konzistentnost različitih procesa i instrumenata u kontekstu procesa pristupanja, posebice u pogledu politika koje se odnose na socijalnu uključenost (a osobito implementacije Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju) te financijske potpore kroz Instrument pretpristupne pomoći EU-a (Instrument for Pre-accession Assistance - IPA).

57

DODATAK

Indikator 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006

BDP po glavi stanovnika (EUR) 4560 4998 5507 5906 6461 7038 7706

BDP, realan rast (%) 2.9 4.4 5.6 5.3 4.3 4.3 4.8

BDP, nominalni rast (%) 7.7 8.6 9.4 9.5 8.3 7.6 8.3

Izvoz (% BDP) 47.1 48.4 45.3 47.1 47.5 47.1 47.9

Uvoz (% BDP) 52.3 54.5 56.4 57.9 56.4 55.5 56.8

Prosječni tečaj HRK/EUR 7.63 7.47 7.41 7.56 7.50 7.40 7.32

Bruto vanjski dug (% BDP) 60.6 60.7 61.5 75.5 79.4 81.7 84.8

Rast industrijskog proizvoda (%) 1.7 6.0 5.4 4.1 3.7 5.1 4.5

Realan rast opsega maloprodaje (%) 14.4 10.0 12.5 3.7 2.6 2.8 2.1

Rast opsega graĎevinskih projekata (%) -9.1 3.6 12.8 22.8 2.0 -0.8 9.3

Rast broja turističkih noćenja (%) 47.0 11.0 3.0 4.0 2.0 7.6 3.1

Rast proizvoĎačkih cijena (%) 9.7 3.6 -0.4 1.9 3.5 3.0 2.9

Rast potrošačkih cijena (%) 4.6 3.7 1.7 1.8 2.1 3.3 3.2

Registrirana zaposlenost 1321476 1340504 1351364 1387910 1397416 1417158 1467398

Registrirana nezaposlenost 378544 395141 366162 318684 317577 307851 293153

Rast prosječne bruto plaće (%) 7.0 3.9 6.0 4.8 6.4 4.4 6.2

Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Mjesečno statističko izvješće, različita izdanja; Ministarstvo financija, Statistički prikaz, različita izdanja; Hrvatska narodna banka, Bilten, različita izdanja; Hrvatski zavod za zapošljavanje, Mjesečni statistički bilten, različita izdanja.

Godina Broj

roĎenih Broj

umrlih Prirodni prirast

Imigracija Emigracija Neto

imigracija Procjena br. stanovnika

2000 43746 50246 -6500 29389 5953 23432 4381000

2001 40993 49552 -8559 24415 7488 16927 4437000

2002 40094 50569 -10475 20365 11767 8598 4443000

2003 39668 52575 -12907 18455 6534 11921 4442000

2004 40307 49756 -9449 18383 6812 11571 4439000

2005 42492 51790 -9298 14230 6012 8218 4442000

2006 41446 50378 -8932 14978 7692 7286 4440000 Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Mjesečno statističko izvješće, različita izdanja.

Godina

Godišnji prosjek

Stopa zaposlenosti (dobna skupina 15+)

(%)

Stopa nezaposlenosti (dobna skupina15+)

(%)

Registrirana zaposlenost

Registrirana nezaposlenost

2000 42.6 16.1 1,340,957 357,872

2001 41.8 15.3 1,348,308 380,195

2002 43.3 15.2 1,359,015 389,741

2003 43.1 14.1 1,392,514 329,799

2004 43.5 13.8 1,409,634 309,875

2005 43.3 12.7 1,420,574 308,738

2006 43.6 11.2 1,467,876 291,616 Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Mjesečno statističko izvješće, različita izdanja.

58

Godina 2006.

Stopa zaposlenosti (%)

Dobna skupina 15 - 64 Dobna skupina 55 - 64

Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

Hrvatska 55.6 62.0 49.4 34.3 44.4 25.7

EU-25 64.7 72.0 57.4 43.5 52.8 34.9

EU cilj za 2010. 70.0 - min 60.0 min 50.0 - -

Godina 2006.

Stopa nezaposlenosti (15-74) (%)

Stopa dugotrajne nezaposlenosti (%)

Udio dugotrajno nezaposlenih (%)

Nezaposlenost meĎu mladima (%)

Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

Hrvatska 11.1 9.8 12.7 6.7 5.8 7.7 60.1 59.0 61.1 10.4 10.9 9.8

EU-25 7.9 7.1 9.0 3.6 3.2 4.0 44.9 45.1 44.8 7.8 8.2 7.4

Godina 2005.

Udio ukupne zaposlenosti (%)

Poljoprivreda Industrija Trţišne usluge Netrţišne usluge

Hrvatska - Ukupno 17.3 28.5 32.6 21.5

EU-25 - Ukupno 4.9 27.5 37.4 30.2

Hrvatska - Muškarci 16.0 37.6 31.8 14.5

EU-25 - Muškarci 5.7 38.0 37.1 19.2

Hrvatska - Ţene 18.9 17.5 33.6 29.9

EU-25 - Ţene 3.9 14.2 37.7 44.2

Godina 2006.

Zaposlenici na odreĎeno vrijeme (% svih zaposlenih)

Udio honorarnih zaposlenika u ukupnoj zaposlenosti (%)

Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

Hrvatska 12.9 13.1 12.6 9.4 7.5 11.7

EU-25 14.9 14.4 15.5 18.8 7.7 32.7

Godina 2005.

Udio u ukupnoj zaposlenosti (%)

Visokokvalificirana ne-fizička

Niskokvalificirana ne-fizička

Kvalificirana fizička

Osnovna zanimanja

Hrvatska - Ukupno 28.4 25.7 38.2 7.7

EU-25 - Ukupno 38.6 24.9 26.8 9.7

Hrvatska - Muškarci 28.9 16.4 48.1 6.6

EU-25 -Muškarci 37.3 13.7 40.5 8.4

Hrvatska - Ţene 27.8 36.7 26.4 9.1

EU-25 - Ţene 40.2 38.9 9.7 11.2

Godina 2005.

Stanovništvo s najmanje razinom ISCED 3-4 (%)

Dobna skupina 25-64 Dobna skupina 20-24

Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

Hrvatska 72.9 79.5 66.6 93.9 93.5 94.4

EU-25 68.9 70.7 67.2 76.9 74.4 79.5

Godina 2005.

Rani prekid školovanja (18-24 godina) (%)

Polaznici obrazovanja ili osposobljavanja (25-64 godina)

(%)

Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

Hrvatska 4.8 5.6 3.8 2.3 2.3 2.3

EU-25 15.2 17.3 13.1 11.0 10.1 11.9

59

Izvor podataka za tabele na ovoj stranici: Eurostat, Anketa o radnoj snazi – osnovni rezultati 2005 (kasnija izdanja nisu dostupna); elektronička baza podataka Eurostata, različiti datumi izvadaka.

Dobna skupina: 15+ Stopa aktivnosti (%) Stopa zaposlenosti (%) Stopa nezaposlenosti (%)

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 53.2 61.5 45.9 47.2 54.7 40.7 11.2 11.1 11.3

1998/II 52.9 60.6 46.3 46.8 54.2 40.4 11.6 10.7 12.6

1999/I 51.8 59.2 45.5 45.3 52.0 39.5 12.6 12.1 13.2

1999/II 51.9 59.3 45.3 44.3 51.3 38.2 14.5 13.5 15.7

2000/I 50.4 57.8 43.8 42.8 49.7 36.6 15.1 14.1 16.3

2000/II 51.1 59.0 44.2 42.4 49.6 36.1 17.0 15.9 18.2

2001/I 49.0 57.1 41.8 41.5 49.2 34.7 15.3 13.9 17.0

2001/II 50.3 58.7 43.0 42.1 50.3 35.0 16.3 14.4 18.7

2002/I 50.9 58.7 43.9 43.1 50.8 36.2 15.2 13.4 17.4

2002/II 50.9 58.5 44.1 43.5 50.7 37.1 14.4 13.3 15.8

2003/I 50.3 58.5 42.9 43.2 51.0 36.1 14.1 12.8 15.8

2003/II 50.2 58.1 42.3 43.0 50.3 36.5 14.4 13.3 15.7

2004/I 51.1 59.3 43.7 44.0 52.0 37.0 13.8 12.4 15.4

2004/II 49.9 57.2 43.4 43.0 50.4 36.4 13.8 11.9 16.0

2005/I 49.9 57.3 43.3 43.3 50.2 37.3 13.1 12.4 13.9

2005/II 49.2 57.2 42.1 43.2 51.0 36.2 12.3 11.0 14.0

2006/I 48.3 55.7 41.8 42.6 49.9 36.1 11.8 10.3 13.5

2006/II 49.8 56.5 43.8 44.5 51.2 38.6 10.5 9.3 11.9

Izvor za ovu i slijedeće tabele: Drţavni zavod za statistiku, Rezultati Ankete o radnoj snazi, različita izdanja.

Dobna skupina: 15-24 Stopa aktivnosti (%) Stopa zaposlenosti (%)

Stopa nezaposlenosti (%)

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 41.3 43.8 31.7 28.3 28.5 28.1 31.4 34.9 27.7

1998/II 44.2 45.5 42.8 30.5 32.1 28.9 31.0 29.5 32.5

1999/I 41.2 41.2 41.2 27.3 27.4 27.2 33.8 33.6 33.9

1999/II 43.3 44.1 42.5 26.4 28.3 24.3 39.2 36.0 42.7

2000/I 40.4 41.5 39.1 26.8 29.2 24.3 33.6 29.8 37.9

2000/II 40.1 41.7 38.3 22.8 24.1 21.3 43.1 42.1 44.3

2001/I 39.6 42.5 36.6 23.3 26.3 20.1 41.2 38.2 45.0

2001/II 41.9 43.3 40.5 24.4 25.2 23.7 41.7 41.9 41.6

2002/I 37.6 41.3 33.7 23.8 27.1 20.3 36.6 34.3 39.8

2002/II 39.9 42.6 37.1 26.2 27.6 24.6 34.4 35.1 33.6

2003/I 37.8 41.7 33.7 24.3 27.6 20.7 35.9 33.8 38.7

2003/II 38.4 42.4 34.2 24.7 27.8 21.3 35.8 34.3 37.7

2004/I 39.5 43.9 34.6 26.5 30.9 21.7 32.9 29.7 37.3

2004/II 38.5 41.1 35.6 25.5 28.9 21.7 33.8 29.7 39.2

2005/I 37.2 41.5 32.4 24.9 28.8 20.5 33.1 30.6 36.8

2005/II 38.2 42.3 33.8 26.0 29.6 22.2 32.0 30.2 34.4

2006/I 32.8 36.7 28.7 23.4 27.1 19.4 28.7 25.9 32.5

2006/II 38.0 41.1 34.5 27.0 29.5 24.2 29.0 28.2 30.0

60

Dobna skupina: 25-49 Stopa aktivnosti (%) Stopa zaposlenosti (%)

Stopa nezaposlenosti (%)

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 83.2 89.1 77.6 75.7 81.6 70.0 9.0 8.4 9.7

1998/II 83.0 88.3 77.9 75.1 80.7 69.8 9.5 8.6 10.4

1999/I 82.7 87.4 78.2 73.9 78.6 69.4 10.6 10.0 11.3

1999/II 83.4 88.3 78.8 73.7 78.8 68.8 11.7 10.7 12.8

2000/I 82.0 86.7 77.5 70.6 75.2 66.1 13.9 13.3 14.7

2000/II 83.3 88.6 78.3 71.1 76.7 65.8 14.6 13.4 16.0

2001/I 82.7 88.2 77.4 72.1 78.1 66.3 12.8 11.5 14.3

2001/II 82.4 88.1 76.9 70.7 77.9 63.7 14.2 11.5 17.2

2002/I 83.5 88.5 78.6 72.1 78.4 65.9 13.7 11.4 16.2

2002/II 83.3 88.1 78.6 72.6 78.4 66.9 12.9 11.0 14.9

2003/I 82.7 88.0 77.6 72.5 78.7 66.5 12.4 10.6 14.4

2003/II 83.2 88.6 78.0 72.6 78.6 66.7 12.8 11.3 14.5

2004/I 83.7 88.7 78.7 73.1 78.9 67.3 12.7 11.1 14.6

2004/II 83.3 87.8 78.9 72.7 78.5 67.0 12.7 10.6 15.0

2005/I 84.0 87.2 80.8 74.3 78.0 70.6 11.6 10.6 12.6

2005/II 83.2 87.3 79.1 74.2 79.7 68.6 10.9 8.7 13.3

2006/I 81.8 85.9 77.7 72.8 78.2 67.4 11.0 8.9 13.3

2006/II 83.7 87.2 80.2 76.1 80.7 71.6 9.0 7.5 10.7

Dobna skupina: 50-64 Stopa aktivnosti (%) Stopa zaposlenosti (%)

Stopa nezaposlenosti (%)

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 39.2 51.6 28.5 36.8 48.5 26.8 6.0 5.9 6.1

1998/II 38.0 49.6 28.1 36.0 47.3 26.4 5.3 4.6 6.2

1999/I 38.2 49.9 28.1 36.1 46.7 26.9 5.6 6.4 4.4

1999/II 38.7 50.3 28.3 35.9 46.3 26.7 7.2 8.1 5.7

2000/I 39.2 51.1 29.0 36.0 46.7 26.7 8.3 8.5 9.7

2000/II 40.2 53.1 28.6 36.3 48.0 25.9 9.7 7.9 9.7

2001/I 37.7 52.3 25.0 34.7 48.3 23.0 7.9 7.8 8.0

2001/II 40.9 54.1 29.3 37.5 49.5 27.0 8.1 8.3 7.8

2002/I 40.6 52.0 30.4 37.0 47.7 27.5 8.8 8.3 9.6

2002/II 43.0 55.4 32.5 39.3 50.6 29.8 8.5 8.6 8.3

2003/I 43.0 56.2 31.1 39.2 51.2 28.3 8.8 8.8 8.9

2003/II 44.2 55.1 34.5 40.2 50.1 31.4 9.0 9.2 8.8

2004/I 46.0 58.4 35.1 42.1 53.5 32.1 8.4 8.3 8.5

2004/II 46.6 57.6 36.6 42.8 53.4 33.2 8.1 7.3 9.3

2005/I 47.4 59.4 37.1 43.0 53.9 33.6 9.4 9.3 9.4

2005/II 48.2 61.0 36.6 44.3 56.0 33.7 8.1 8.3 7.8

2006/I 49.3 61.2 38.5 45.3 56.2 35.3 8.2 8.2 8.2

2006/II 48.5 58.2 39.9 45.0 54.7 36.3 7.3 6.1 8.9

61

Dobna skupina: 15-64 Stopa aktivnosti (%) Stopa zaposlenosti (%)

Stopa nezaposlenosti (%)

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

2001/I 61.0 68.5 53.8 51.4 58.7 44.4 15.8 14.3 17.5

2001/II 62.2 69.3 55.5 51.8 59.0 44.9 16.8 14.8 19.2

2002/I 62.3 68.8 56.0 52.6 59.4 46.0 15.6 13.7 17.9

2002/II 62.9 69.6 56.5 53.6 60.1 47.4 14.8 13.6 16.1

2003/I 62.2 69.3 55.3 53.2 60.2 46.3 14.5 13.1 16.3

2003/II 62.4 60.1 56.1 53.2 59.6 47.0 14.9 13.8 16.2

2004/I 63.8 70.9 56.8 54.7 61.8 47.8 14.2 12.8 16.0

2004/II 63.2 69.1 57.4 54.3 60.7 47.9 14.2 12.2 16.5

2005/I 63.2 69.3 57.2 54.6 60.4 49.0 13.5 12.8 14.4

2005/II 63.1 69.9 56.4 55.0 62.0 48.2 12.7 11.3 14.5

2006/I 61.7 68.0 55.6 54.2 60.8 47.8 12.1 10.6 14.0

2006/II 63.5 68.9 58.2 56.6 62.3 51.0 10.9 9.6 12.4

Dobna skupina: 15-24

Stopa zaposlenosti prema obrazovnoj razini (%)

Manje od srednjoškolske razine

Srednjoškolska razina

Visoka razina obrazovanja

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 17.1 21.4 13.2 59.0 59.4 58.5 58.7 58.2 58.9

1999/I 15.2 17.7 12.4 59.1 60.1 58.2 74.2 68.6 77.5

2000/I 14.4 17.0 11.4 56.2 57.8 54.4 88.2 86.2 88.9

2000/II 14.4 18.6 8.8 55.0 57.8 52.3 69.1 64.3 71.9

2001/I 8,2 10.4 5.9 32.8 36.5 28.7 32.8 36.5 28.7

2001/II 10.3 11.8 8.5 32.0 33.3 30.7 32.0 33.3 30.7

2002/I 8.2 11.8 4.4 33.6 36.6 30.3 42.5 - 37.8

2002/II 7.0 9.9 3.7 36.9 38.5 35.3 56.0 46.6 62.3

2003/I 7.2 9.3 5.0 35.3 40.2 30.0 50.2 42.6 56.4

2003/II 8.0 10.5 5.4 33.9 37.4 29.9 58.0 - 61.7

2004/I 7.5 10.6 4.3 37.2 42.4 31.3 51.3 46.0 54.8

2004/II 4.7 5.8 3.3 36.7 42.6 30.0 47.4 - 49.5

2005/I 5.5 8.0 2.9 35.8 41.0 29.7 58.9 - 65.1

2005/II 5.8 6.3 5.2 36.9 42.4 30.7 54.8 54.1 55.1

Napomena: Podaci Drţavnog zavoda za statistiku za 2006. nisu još raspoloţivi. Podaci za neke kategorije nisu pouzdani zbog malog uzorka.

62

Dobna skupina: 25-49

Stopa zaposlenosti prema obrazovnoj razini (%)

Manje od srednjoškolske razine

Srednjoškolska razina

Visoka razina obrazovanja

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 69.3 83.2 59.9 85.9 89.7 81.7 93.9 94.2 93.6

1999/I 69.5 81.1 61.3 85.1 87.9 82.0 93.1 93.1 93.1

2000/I 70.0 81.2 61.5 84.0 87.9 79.6 92.5 89.5 95.2

2000/II 64.7 76.4 56.9 86.3 90.7 81.4 93.8 92.8 94.5

2001/I 55.3 65.1 69.4 75.0 79.9 69.4 86.5 87.5 85.6

2001/II 56.1 71.0 66.5 72.6 78.1 66.5 85.6 86.7 84.6

2002/I 58.6 71.1 48.4 73.7 79.1 67.8 85.2 85.7 84.7

2002/II 57.0 67.3 49.1 73.7 79.3 67.4 88.0 88.2 87.9

2003/I 56.8 68.0 48.6 74.4 79.4 68.6 88.3 90.1 86.9

2003/II 56.1 66.2 48.9 74.5 80.3 68.0 87.0 87.0 87.0

2004/I 58.8 72.0 48.7 74.0 78.9 68.5 87.7 87.4 88.0

2004/II 57,1 70.9 47.2 74.5 78.7 69.7 87.5 87.5 87.5

2005/I 61.6 69.3 55.7 75.0 78.4 71.0 88.4 87.0 89.5

2005/II 59.6 70.2 52.0 74.7 80.0 68.6 89.1 88.5 89.7

Napomena: Podaci Drţavnog zavoda za statistiku za 2006. nisu još raspoloţivi.

Dobna skupina: 50-59

Stopa zaposlenosti prema obrazovnoj razini(%)

Manje od srednjoškolske razine

Srednjoškolska razina

Viska razina obrazovanja

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 37.0 57.8 27.5 51.1 61.2 36.9 74.1 83.6 63.2

1999/I 39.8 60.0 30.1 47.5 60.4 31.0 73.9 76.5 70.6

2000/I 39.7 58.5 30.8 47.2 60.6 30.6 75.7 79.2 70.1

2000/II 34.0 53.2 26.3 54.1 63.3 41.2 75.8 81.9 67.7

2001/I 34.8 57.0 23.9 44.2 53.6 30.4 73.3 81.0 61.6

2001/II 34.9 55.5 25.2 51.2 63.6 34.0 72.1 74.2 69.9

2002/I 33.8 48.4 26.8 49.7 61.3 34.1 73.3 78.0 68.2

2002/II 35.9 52.0 28.0 50.1 60.3 36.7 73.0 76.1 69.9

2003/I 36.6 55.0 26.7 49.6 63.1 30.4 79.9 81.9 77.5

2003/II 40.7 55.7 32.4 49.2 61.8 33.5 75.2 76.1 74.1

2004/I 40.0 56.3 31.3 54.4 65.1 40.5 75.5 78.3 72.6

2004/II 42.0 56.2 34.0 53.0 63.6 39.3 77.9 80.5 74.9

2005/I 39.9 60.1 30.7 52.4 63.2 38.8 74.5 78.5 70.6

2005/II 40.6 56.8 32.4 53.6 64.8 38.0 76.8 77.1 76.5

Napomena: Podaci Drţavnog zavoda za statistiku za 2006. nisu još raspoloţivi.

63

Dobna skupina: 15-59

Stopa zaposlenosti prema obrazovnoj razini(%)

Manje od srednjoškolske razine

Srednjoškolska razina

Visoka razina obrazovanja

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 45.3 56.4 37.8 74.8 78.6 70.4 87.9 90.6 85.3

1999/I 45.7 53.5 39.9 73.1 77.3 68.7 87.9 87.9 87.9

2000/I 45.6 53.6 39.6 71.1 76.0 65.6 87.3 85.7 89.0

2000/II 40.8 48.0 35.5 73.4 78.4 67.7 88.2 88.4 88.0

2001/I 36.1 43.6 30.8 59.9 65.3 53.7 81.5 84.0 79.1

2001/II 37.4 46.9 30.4 59.5 65.7 52.6 80.3 81.4 79.3

2002/I 37.2 45.8 30.5 60.6 66.5 54.0 80.8 82.7 79.2

2002/II 36.3 43.3 30.9 61.2 66.9 54.8 82.8 83.4 82.4

2003/I 36.7 44.0 31.1 61.2 67.8 53.4 84.8 86.0 83.7

2003/II 37.7 44.7 32.6 60.4 66.9 53.0 82.8 82.6 83.0

2004/I 38.6 47.5 31.9 62.2 68.1 55.2 83.0 83.3 82.7

2004/II 38.3 44.8 33.1 61.8 67.7 55.0 82.9 83.9 82.0

2005/I 38.2 44.6 33.4 61.8 66.9 55.6 82.7 82.9 82.6

2005/II 37.7 43.8 33.3 61.9 68.4 54.0 83.9 83.6 84.2

Napomena: Podaci Drţavnog zavoda za statistiku za 2006. nisu još raspoloţivi.

Dobna skupina: 15-59

Stopa nezaposlenosti prema obrazovnoj razini (%)

Manje od srednjoškolske razine

Srednjoškolska razina

Visoka razina obrazovanja

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 12.3 12.9 11.7 13.5 13.2 13.9 5.2 4.1 6.3

1999/I 12.2 12.8 11.7 15.0 14.0 16.1 8.4 7.0 9.8

2000/I 15.2 14.4 16.0 17.2 15.4 19.6 12.2 12.3 12.1

2000/II 18.7 20.9 16.6 19.3 17.2 22.1 11.3 9.6 12.7

2001/I 16.2 15.5 16.8 18.4 16.4 21.2 7.6 6.4 8.9

2001/II 16.6 15.5 17.8 19.1 16.3 22.8 10.1 9.4 10.7

2002/I 16.6 13.6 19.8 17.4 15.1 20.3 9.4 8.8 10.0

2002/II 16.4 15.5 17.4 16.8 15.1 19.1 7.8 7.3 8.2

2003/I 17.5 17.0 17.9 16.1 13.9 19.2 7.7 6.5 8.8

2003/II 16.9 17.6 16.1 16.7 14.5 19.7 8.4 7.9 8.8

2004/I 17.1 15.9 18.3 15.7 13.4 18.7 8.1 8.5 7.7

2004/II 16.1 14.8 17.5 15.7 13.0 19.4 7.8 6.9 8.7

2005/I 14.4 15.0 13.7 15.6 13.8 18.1 6.5 6.7 6.3

2005/II 13.7 12.9 14.5 14.7 12.4 17.9 6.5 6.2 6.8

Napomena: Podaci Drţavnog zavoda za statistiku za 2006. nisu još raspoloţivi.

64

Dobna skupina: 25-49

Stopa nezaposlenosti prema obrazovnoj razini(%)

Manje od srednjoškolske razine

Srednjoškolska razina

Visoka razina obrazovanja

Godina / semestar Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene Ukupno Muškarci Ţene

1998/I 12.1 11.6 12.6 9.1 8.6 9.8 5.3 4.0 6.5

1999/I 12.6 11.7 13.4 10.6 10.4 10.9 8.6 7.1 10.1

2000/I 15.9 13.6 18.1 14.1 12.6 15.8 11.5 15.4 8.4

2000/II 19.4 21.0 17.9 14.2 12.4 16.6 12.3 10.8 13.3

2001/I 15.4 15.2 15.6 13.4 11.6 15.7 8.0 6.7 9.1

2001/II 17.4 14.1 20.9 14.4 11.5 17.9 9.9 8.5 11.0

2002/I 16.2 11.7 21.0 13.9 11.9 16.5 9.9 8.7 10.8

2002/II 17.0 15.3 18.6 13.4 11.0 16.3 7.6 6.8 8.3

2003/I 16.0 14.4 17.7 12.6 10.6 15.1 7.9 6.2 9.2

2003/II 16.8 17.2 16.4 12.8 10.4 15.8 9.2 8.3 9.8

2004/I 17.4 14.9 20.2 13.0 10.9 15.5 7.5 7.7 7.2

2004/II 17.5 15.3 19.7 12.7 10.0 15.9 7.9 7.9 8.0

2005/I 15.1 14.9 15.4 12.0 10.2 14.1 4.5 7.4 5.6

2005/II 14.4 11.1 17.4 11.3 8.9 14.4 6.2 5.5 6.7

Napomena: Podaci Drţavnog zavoda za statistiku za 2006. nisu još raspoloţivi. Podaci za neke kategorije nisu pouzdani zbog malog uzorka.

Sektor NACE

Rev. 1.1

Udio zaposlenih - LFS (%)

Godina

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006

A 16.5 16.3 14.2 15.3 14.9 16.5 16.1 17.0 14.0

B 0.2 0.1 0.4 0.2 0.4 0.3 0.4 0.3 0.3

C 0.6 0.6 0.5 0.6 0.6 0.7 0.6 0.6 0.5

D 21.0 21.8 20.0 20.8 20.5 19.1 19.3 18.0 19.1

E 1.9 1.8 2.0 2.0 1.8 1.8 1.9 1.9 1.5

F 6.4 6.5 6.5 6.6 6.9 8.1 8.2 8.2 8.4

G 13.4 13.2 14.2 14.4 14.0 13.9 13.8 14.0 14.8

H 5.4 5.0 5.1 5.3 5.7 5.5 5.6 5.3 5.7

I 7.2 6.8 7.0 7.0 7.0 6.6 6.6 6.6 6.6

J 2.2 2.4 2.4 2.0 2.3 2.1 2.0 1.8 2.5

K 3.9 3.8 4.4 4.1 4.1 4.2 4.0 4.8 5.1

L 7.1 7.1 8.0 7.2 7.3 6.3 6.6 6.4 6.3

M 4.9 5.4 5.7 5.2 5.8 5.4 5.8 5.6 5.8

N 6.0 6.0 5.9 5.7 5.4 5.7 5.6 5.4 5.4

O 3.4 3.0 3.8 3.3 3.4 3.5 3.7 4.0 4.1

P 0.3 0.2 0.2 0.3 0.4 0.3 0.2 0.3 0.3

Q 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Rezultati Ankete o radnoj snazi, različita izdanja; autorovi izračuni.

Napomena: brojke se odnose na godišnje prosjeke.

65

Sektor

Udio u realnom BDP-u (%)

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006

AB 8.1 7.9 7.8 7.6 7.4 6.4 6.8 6.5 6.4

CDE 22.6 23.4 23.6 23.5 22.9 23.1 23.2 23.5 23.5

F 5.9 5.3 4.8 4.7 4.9 5.7 6.0 5.9 6.1

G 10.2 9.1 9.2 10.3 12.1 13.1 12.7 12.7 12.5

H 2.6 2.6 2.9 2.8 2.9 3.1 3.0 3.0 3.0

I 7.5 7.1 7.3 7.8 7.4 7.4 7.7 7.8 8.1

JK 12.0 12.6 12.3 11.9 11.6 11.5 11.4 11.6 12.1

LMNOP 16.5 17.1 16.9 16.1 15.2 14.3 13.9 13.5 13.1

FISIM 3.2 3.1 3.0 3.0 2.9 2.9 2.8 2.9 3.1

GVA 82.1 82.2 81.8 81.7 81.5 81.7 81.8 81.6 81.6

TAX - SUB 17.9 17.8 18.2 18.3 18.5 18.3 18.2 18.4 18.4

BDP 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Mjesečno statističko izvješće, različita izdanja; autorovi izračuni. Napomena: GVA = gross value added (bruto dodana vrijednost); FISIM = financial intermediation services indirectly measured (neizravno izmjerene financijske usluge posredovanja); TAX – SUB = taxes on final products less subsidies (porezi na konačne proizvode minus poticaji).

Sektor

Registrirana zaposlenost Nominalna bruto dodana

vrijednost po zaposleniku (HRK) Nominalna prosječna

bruto plaća (HRK)

2000 2006 Promjena (%) 2000 2006 Promjena (%) 2000 2006 Promjena (%)

AB 118689 79581 -32.9 94701 196064 107.0 4224 5623 33.4

CDE 324488 327944 1.1 97196 156795 61.3 4248 6188 45.7

F 88749 130375 46.9 66209 114286 72.6 3663 5593 52.7

G 198309 251155 26.6 66361 106337 60.2 3875 5701 47.1

H 74960 85981 14.7 56257 92509 64.4 3859 5639 46.1

I 96503 98388 2.0 128752 223757 73.8 5461 7948 45.5

JK 96584 133448 38.2 195301 299712 53.5 6153 8350 35.7

LMNOP 339401 358143 5.5 89393 112625 26.0 5921 7033 18.8 Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Zaposlenost i plaće, različita izdanja; Drţavni zavod za statistiku, Mjesečno statističko izvješće, različita izdanja; autorovi izračuni. Napomena: zaposlenost: pravne osobe i mali trgovci i

obrtnici, sektor AB uključuje samostalne poljoprivrednike; prosječna bruto plaća: pravne osobe. Oznake sektora: A – poljoprivreda, lov i šumarstvo B – ribolov C – rudnici i kamenolomi D – proizvodnja E – opskrba strujom, plinom i vodom F – graĎevinarstvo G – veleprodaja i maloprodaja, popravak motornih vozila, motocikala i osobnih i aparata za domaćinstvo H – hoteli i restorani I – transport, logistika i komunikacije J – financijsko posredovanje K – nekretnine, najam i poslovne usluge L – javna uprava i obrana, obvezna socijalna sigurnost M – obrazovanje N – zdravstvo i socijala O – ostale javne, društvene i osobne usluge P – aktivnosti domaćinstava Q – ekstra teritorijalne organizacije i tijela

66

Ţupanija

Stopa nezaposlenosti (%) Stanovništvo BDP po glavi st. (HRK)

oţujak 2003. oţujak 2007. oţujak 2001. 2004.

Zagrebačka ţupanija 21.7 16.1 309696 36200

Krapinsko-zagorska ţupanija 17.1 12.8 142432 33195

Sisačko-moslavačka ţupanija 33.0 28.8 185387 36064

Karlovačka ţupanija 29.8 25.5 141787 35784

Varaţdinska ţupanija 15.6 12.4 184769 41478

Koprivničko-kriţevačka ţupanija 18.4 16.0 124467 43891

Bjelovarsko-bilogorska ţupanija 26.2 24.8 133084 35832

Primorsko-goranska ţupanija 15.2 13.0 305505 55080

Ličko-senjska ţupanija 22.9 22.9 53677 61431

Virovitičko-podravska ţupanija 32.1 29.4 93389 35264

Poţeško-slavonska ţupanija 24.6 21.2 85831 34436

Brodsko-posavska ţupanija 33.0 29.1 176765 28161

Zadarska ţupanija 27.5 22.5 162045 38088

Osječko-baranjska ţupanija 29.3 26.0 330506 37238

Šibensko-kninska ţupanija 35.0 26.4 112891 34786

Vukovarsko-srijemska ţupanija 37.1 33.1 204768 27482

Splitsko-dalmatinska ţupanija 26.6 22.9 463676 38426

Istarska ţupanija 9.9 8.9 206344 66280

Dubrovačko-neretvanska ţupanija 23.0 19.4 122870 45747

MeĎimurska ţupanija 17.0 14.4 118426 37645

Grad Zagreb 9.3 7.2 779145 87396

Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Mjesečni statistički bilten, različita izdanja; Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Statističke informacije, različita izdanja; Drţavni zavod za statistiku, BDP procjene po regijama; Drţavni zavod za statistiku, Statistički ljetopis, različita izdanja; autorovi izračuni.

67

Sudionici u APTR programu koje je provodio HZZ od oţujka 2002. do prosinca 2005.

Županija UKUPNO A B C1 C2 D E F

Zagrebačka ţupanija 2 686 204 105 266 1 614 228 9 260

Krapinsko-zagorska ţupanija

2 871 75 75 243 2 138 117 20 203

Sisačko-moslavačka ţupanija

2 924 73 92 196 1 970 229 4 360

Karlovačka ţupanija 2 271 98 79 133 1 293 182 13 473

Varaţdinska ţupanija 6 773 241 259 491 4 920 266 40 556

Koprivničko-kriţevačka ţupanija

2 448 53 112 185 1 731 92 20 255

Bjelovarsko-bilogorska ţupanija

3 441 84 56 221 2 552 187 0 341

Primorsko-goranska ţupanija

3 277 622 48 330 1 510 347 12 408

Ličko-senjska ţupanija 1 173 28 7 32 831 99 0 176

Virovitičko-podravska ţupanija

2 956 59 44 161 2 171 104 0 417

Poţeško-slavonska ţupanija

1 614 70 30 130 1 177 46 3 158

Brodsko-posavska ţupanija

2 221 85 60 56 1 469 184 0 367

Zadarska ţupanija 1 764 175 47 84 1 040 122 4 292

Osječko-baranjska ţupanija

7 670 313 171 434 4 950 793 13 996

Šibensko-kninska ţupanija 3 255 107 44 155 2 242 262 11 434

Vukovarsko-srijemska ţupanija

3 490 61 25 78 2 480 375 0 471

Splitsko-dalmatinska ţupanija

8 386 650 103 729 5 171 763 40 930

Istarska ţupanija 3 221 259 81 258 2 209 217 12 185

Dubrovačko-neretvanska ţupanija

2 342 219 48 266 1 075 177 6 551

MeĎimurska ţupanija 3 832 99 110 234 2 901 163 25 300

Grad Zagreb 11 756 2 170 278 1 927 4 991 1 263 107 1 020

UKUPNO 80371 5745 1874 6609 50435 6216 339 9153

Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Mjesečni statistički bilten, prosinac 2005. Potprogrami: Program A: ”S faksa na posao”– svi koji su završili fakultet u prosječnom razdoblju studiranja za odreĎeni fakultet za proteklu godinu, nisu stariji od 27 i nisu odradili pripravnički staţ, Program B: ”Iz učionice u radionicu” – mladi kvalificirani ljudi bez radnog iskustva koji su u evidenciji Zavoda za zapošljavanje ne kraće od 6 mjeseci ili učenici koji će u tekućoj godini završiti strukovno obrazovanje, Program C: ”Posao za sve" C1 – Osobe bez radnog iskustva mlaĎe od 30 godina koje se nalaze u evidenciji HZZ-a duţe od 30 dana, C2 – Sve nezaposlene osobe u evidenciji HZZ-a duţe od 30 dana, Program D: ”Iskustvom do profita” – Ţene starije od 45 i muškarci stariji od 50 godina koji su bar 6 mjeseci u evidenciji HZZ-a, Program E: ”Šansa i za nas” – invalidne osobe kojima je invaliditet ustanovljen prije 15. godine ţivota, sve ostale nezaposlene osobe s poteškoćama i problemima,

68

Program F: “Posao za branitelje”– nezaposleni branitelji, djeca i supruţnici poginulih i nestalih branitelja.

Sudionici u APTR programu koje je provodio HZZ 2006. godine

Županija Ukupno 1 2 3 4 5,1,1 5,1,2 5,2 6

Zagrebačka ţupanija 95 29 36 24 6 0 0 0 0

Krapinsko-zagorska ţupanija 212 57 30 7 9 0 45 59 5

Sisačko-moslavačka ţupanija 307 48 91 33 21 0 1 98 15

Karlovačka ţupanija 112 20 25 10 8 0 0 17 32

Varaţdinska ţupanija 300 98 100 41 13 10 31 6 1

Koprivničko-kriţevačka ţupanija 144 29 43 8 4 0 7 33 20

Bjelovarsko-bilogorska ţupanija 309 24 35 11 8 0 46 139 46

Primorsko-goranska ţupanija 172 48 41 36 7 0 6 34 0

Ličko-senjska ţupanija 29 2 13 2 7 0 0 0 5

Virovitičko-podravska ţupanija 189 22 39 22 13 1 10 44 38

Poţeško-slavonska ţupanija 68 18 27 7 4 0 0 12 0

Brodsko-posavska ţupanija 167 27 50 14 15 0 0 61 0

Zadarska ţupanija 66 25 16 20 5 0 0 0 0

Osječko-baranjska ţupanija 483 67 158 62 31 0 0 73 92

Šibensko-kninska ţupanija 170 16 49 19 14 0 29 8 35

Vukovarsko-srijemska ţupanija 282 28 97 28 28 1 0 19 81

Splitsko-dalmatinska ţupanija 454 92 111 56 24 0 32 96 43

Istarska ţupanija 51 26 10 14 1 0 0 0 0

Dubrovačko-neretvanska ţupanija 82 19 12 16 5 0 0 26 4

MeĎimurska ţupanija 301 72 80 24 12 1 60 41 11

Grad Zagreb 812 257 175 125 33 0 95 107 20

Ukupno 4805 1024 1238 579 268 13 362 873 448

Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Mjesečni statistički bilten, prosinac 2006. Mjere: Mjera 1: Sufinanciranje zapošljavanja mladih osoba bez radnog iskustva Mjera 2: Sufinanciranje zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba Mjera 3: Sufinanciranje zapošljavanja ţena starijih od 45 i muškaraca starijih od 50 godina Mjera 4: Sufinanciranje zapošljavanja posebnih skupina nezaposlenih Mjera 5,1,1: Sufinanciranje obrazovanja za poznatog poslodavca – novo zapošljavanje Mjera 5,1,2: Sufinanciranje obrazovanja za poznatog poslodavca – zadrţavanje radnog mjesta Mjera 5,2: Sufinanciranje obrazovnih aktivnosti za nepoznatog poslodavca Mjera 6: Javni radovi

69

Strogost zakonske zaštite zaposlenja

Drţava Stalno

zaposlenje Privremeno zaposlenje

Kolektivni otkazi

Ukupan pokazatelj

Bugarska 2.3 2.8 4.4 2.8

Hrvatska 2.8 3.9 5.0 3.6

Hrvatska nakon Zakona o radu 2.6 2.6 3.5 2.7

Republika Češka 3.0 0.5 4.3 2.2

Estonija 2.9 1.3 4.1 2.4

MaĎarska 2.1 0.8 3.4 1.8

Poljska 2.3 1.0 3.9 2.0

Slovačka 2.6 1.2 4.4 2.3

Slovenija 3.4 2.5 4.8 3.3

EU prosjek 2.4 2.1 3.2 2.4

OECD prosjek 2.0 1.7 2.9 2.0 Izvori: Vedran Šošic (2004).

Ozljede na radu i fatalne nesreće na radu (indeks)

1998=100 1998 1999 2000 2001 2002 2003

Broj ozljeda 100,00 99,34 96,02 94,68 92,24 100,34

Broj fatalnih ozljeda 100,00 50,00 69,05 73,81 71,43 111,90

Izvor: Drţavni inspektorat – Sluţba nadzora u području rada i zaštite na radu.