ZAJEDNO U KRISTUIvana Pavla II. Hrvatskoj te zahvalio Gospodinu za dugu povijest vjernosti koja povezuje Hrvatsku sa Svetom Stolicom. Od samih početaka, vaš narod pripada Europi

1

ISSN 1330-7797

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

ZAJEDNO U KRISTU

ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKAGodina XVIII. Broj 1 (44), JAKOVLJEVA 2011.

2

L I S T Ž U P A O G U L I N S K O G D E K A N A T A

ISSN 1330-7797Godina XVIII. Broj 1 (44), JAKOVLJEVA 2011.ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA

Izdavač:Župe Ogulinskog dekanataGajeva 2, 47300 OGULINTelefon/Fax: (047) 522-323e-mail: [email protected]

Glavni i odgovorni urednik:Tomislav Rogić, župnik ogulinski

Uredničko vijeće:Marija Lovrić, Zvonko Ranogajec, Ivan Tironi, Višnja Lipošćak, Ana Stipetić, Stanko Smiljanić i Šimo Božić

Priprema i tisak:«TISKARA ŠULJIĆ»

List izlazi dva puta godišnje

Prema mišljenju Ministarstva kulture Republike Hrvatske časopis ZOV oslobođen je porezaKlasa: 612-10/94-01-284Ur. broj: 532-03-1/7-94 -01

Fotografije u ovom broju ZOV-a:Zvonko Ranogajec, Ivan Puškarić, Marijan Jelušić, Miro Brozović, Ante Luketić, Alojz Knežević, Petar Šporčić, i Josip Anušić

Naslovna stranica: Benedikt XVI. u Zagrebu 5. lipnja 2011.

Riječ urednika ..................................................................... 3

NAVJEŠĆIVATI i ODGAJATI

PORUKE BENEDIKTA XVI. ........................................... 4

Hrvati – narod duboke katoličke vjere ................................ 8

Papa Ivan Pavao II. blaženik ............................................. 10

Zagrlio me blaženik ........................................................... 11

Biblija u životu .................................................................. 12

VIJESTI IZ BISKUPIJE ................................................... 14

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Iz župe Sv. Križa Ogulin ................................................... 23

Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin .............................. 34

Iz župe Sv. Jurja – Zagorje ............................................... 36

Iz župa Uznesenja Bl. Dj. Marije – Oštarije

i Kristova Uzašašća - Cerovnik ......................................... 37

Iz župe Sv. Nikole biskupa – Lipa .................................... 42

Iz župe Sv. Ivana Nepomuka – Saborsko i

župe Sv. Ane – Plaški ....................................................... 43

Iz župe Presv. Trojstva – Modruš ...................................... 45

Iz župa Sv. Juraj - Lešće na Dobri

i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija ............................. 47

Iz župe Sv. Josipa – Josipdol ............................................. 47

Iz župa Sv. Antuna Padovanskog – Generalski Stol ......... 49

Iz župa Sv. Ivana Krstitelja – Tounj ................................. 50

IZ NAŠIH KRAJEVA ....................................................... 53

Uvod u ogulinsku toponimiju ........................................... 53

Spomen kamenje iz Ogulinskog kraja za Udbinu .............. 57

OBITELJSKA STRANICA .............................................. 59

MOZAIK ........................................................................... 64

In memoriam Srećko Boban ............................................. 64

Papin posjet – tjedan poslije ............................................. 64

MLADI ZA MLADE ........................................................ 66

Izložba fotografija profesora Slavka Barčića .................... 70

Poezija ......................................................................... 71

IMPRESSUM

3

RIJEČ UREDNIKA

Braćo i sestre u Isusu Kristu!Bili su to dani za pamćenje. Nekoliko mjeseci pripremali smo se dočekati papu Benedikta XVI.

Molitva za obitelj ujedinila je sve vjernike u Domovini i svijetu, u jednom duhu. Osjetili smo snagu molitve i zajedništva. Stigao nam je Petrov nasljednik, a Kristov namjesnik, on koji na zemlji predstavlja Glavu Crkve po Isusovoj želji. Dojmovi su preduboki da bi se do kraja izrekli ili da bi brzo izblijedili. Aerodrom, Hrvatsko narodno kazalište, pa vrhunac prvog dana – susret s mladima na Jelačić placu. Glavni gradski trg pretvoren u hram molitve. Odjekuju svjedočanstva mladih, odjekuje pjesma. Prolama se Papina riječ ohrabrenja mladima, a onda - tišina. Svi osluškuju srcem što im nazočnost Kristova u presvetom oltarskom Sakramentu poručuje. Papa nas je blagoslovio Isusom Kristom. Pohodila nas je Gospa od Kamenitih vrata grada Zagreba. Nikom se nije dalo otići s trga. Kao Petar na brdu preobraženja htjeli smo tu ostati. Kiša? Tko se toga više sjeća, kao da nas i nije ometala. Povorke se razilaze prema konačištima.

Novi dan, Dan Gospodnji donosi ljetnu pripeku. Sunce žari, a nove se rijeke ljudi slijevaju na Hipodrom. Nepregledno mnoštvo dolazi na Prvi nacionalni susret katoličkih obitelji kojega će Papa predvoditi i u svetoj misi pred Isusom okupiti. Sluša se svaka riječ. Riječ hrabri, tješi i potiče. Ustrajte! Vrednote obitelji, istinske ljubavi i smisla života natapaju okupljeno mnoštvo. Dat će Bog da sjeme uzraste i donese ploda.

Tom velebnom događaju 4. i 5. lipnja ove godine posvetili smo prvi dio našeg ljetnog ZOV-a. Neka još jednom u smirena čitatelja bude posijana Božja Riječ po njegovom namjesniku. Nakon toga slijedi uhodani raspored naših rubrika. Mnoštva događanja u našoj Gospićkoj-senjskoj biskupiji i po župama našeg ogulinskog dekanata. Vrijedna kronika koja ostaje za povijest. Tko zna kada će ovi zapisani redci biti novi poticaj generacijama što dolaze. O nazivlju u našem kraju pronaći ćete zanimljiva tumačenja, a vrijedne obljetnice nismo mogli zaobići. Ponešto aktualnosti i izazova za razmišljanje naći ćete na Obiteljskim stranicama i u našem Mozaiku. Stranice posvećene aktivnostima mladih i ponešto poezije dospjelo je na stranice ZOV-a i ovoga puta. Sve u svemu novi ZOV traži nove strpljive čitatelje da se osvježe u ovim ljetnim danima i pronađu na stranicama što slijede nova nadahnuća.

Ne zaboravimo riječi naše zajedničke molitve u susret Papinu dolasku:… Obiteljske domove ispuni svojim Duhom da budu mjesta molitve i kršćanskih kreposti, uzajamnog

poštivanja, nesebičnosti i opraštanja te osjetljivosti za potrebe bližnjih.Sve nas ispuni životnom radošću da te svjedočimo u ljepoti otajstva Crkvei da ti – po uzoru i zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa –služimo u vjernosti i istini, zajedno u Kristu…

u ime svih svećenika ogulinskog dekanataželim Vam ugodne trenutke čitanja novog ZOV-a,

urednik Tomislav Rogić

4

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI - PAPINA RIJEČ

Dolazim među vas kao hodočasnik u ime Isusa Krista

S velikom radošću dolazim među vas kao hodočasnik u ime Isusa Krista. Srdačno pozdravljam ljubljenu Hrvatsku zemlju i, kao nasljednik apostola Petra, velikim zagrljajem grlim sve nje-zine stanovnike, rekao je papa Benedikt XVI. na početku svog dvodnevnog Apostolskog pohoda Hrvatskoj koji se održava pod geslom «Zajedno u Kristu».

U svom prvom govoru održanom u Zračnoj luci tijekom sve-čanosti dobrodošlice u nazočnosti najviših predstavnika Crkve i Države, Papa se prisjetio i triju pastoralnih posjeta blaženoga Ivana Pavla II. Hrvatskoj te zahvalio Gospodinu za dugu povijest vjernosti koja povezuje Hrvatsku sa Svetom Stolicom.

Od samih početaka, vaš narod pripada Europi te joj, na pose-ban način, daje doprinos u duhovnim i moralnim vrijednostima, koje su kroz stoljeća oblikovale svakodnevni ži-vot kao i osobni i nacionalni identitet njezine djece. Izazovi suvremene kulture, prožete društvenim raslojavanjem i nestabilnošću, te obilježene individualizmom koji pogoduje shvaćanju života bez obveza u neprestanom traženju «prostora privatnosti», zahtijevaju uvjereno svjedočanstvo i smiono zauzimanje u promicanju temeljnih moralnih vrijednosti, ukorijenjenih u društvenom životu i identitetu staroga kontinenta, istaknuo je Papa.

O dvadesetoj obljetnici proglašenja neovisnosti i uoči punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, davna i nedavna prošlost vaše zemlje potiče na promišljanje sve europske narode pomažući, kako svakom pojedi-nom tako i čitavoj zajednici, da očuva i obnovi neprocjenjivu zajedničku baštinu ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Neka tako ova draga nacija, snagom svoje bogate tradicije, pridonese da Europska unija cjelovito vrjednuje to duhovno i kulturno blago, rekao je Papa podsjetivši također kako dolazi s hrvatskim vjernicima proslaviti 1. na-cionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji. Neka ovaj važan događaj bude prigoda za ponovno isticanje vrijednosti obiteljskog života i općega dobra, učvršćivanje jedinstva, oživljavanje nade i zajedništva s Bogom, koji je temelj bratskog suživota i društvene solidarnosti, rekao je Papa zazvavši na kraju, pred današnjim izazovima za Crkvu i civilno društvo, na Hrvatsku i na sve njezine stanovnike, «zagovor i pomoć blaženoga Alojzija Stepinca, Pastira kojega vaš narod voli i štuje».

Papina poruka mladimaMolitveno bdjenje mladih s papom Benediktom XVI.

na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, 4. lipnja 2011.

Draga mladeži!Sve vas srdačno pozdravljam! Osobito sam

zadovoljan što sam ovdje s vama, na ovom povi-jesnom trgu koji je srce grada Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, na kojemu često prevladava žamor i svakodnevna vreva. A sada, vaša ga nazočnost gotovo pretvara u «hram», čiji je svod samo nebo, koje se večeras čini kao da se naginje nad nas. U tišini želimo primiti Riječ Božju koja je naviještena, kako bi prosvijetlila naš um i zagrijala naše srce.

Iskreno zahvaljujem monsinjoru Srakiću, Predsjedniku Biskupske konferencije, za riječi kojima nas je uveo u ovaj naš susret. Na poseban način pozdravljam dvoje mladih te im zahvalju-jem što su nam dali svoja lijepa svjedočanstva.

5


Danielovo iskustvo podsjeća na ono svetoga Augustina; iskustvo je to traženja ljubavi negdje «vani», a poslije se otkriva da mi je bliže od mene samoga, «dodiruje» me u mojoj dubini i pročišćava… Mateja nam je pak govorila o ljepoti zajednice koja otvara srce, um i narav… Hvala vam oboma!

Sveti nas je Pavao, u čitanju koje smo čuli, pozvao da se «radujemo u Gospodinu uvijek» (Fil 4,4). Riječ je to po kojoj duša zadrhti, ako uzmemo u obzir da Apostol naroda tu poslanicu piše kršćanima u Filipima dok je bio u zatvoru, u iščekivanju presude. On je okovan, ali navještaj i svjedočanstvo Evanđelja ne mogu biti zatočeni. Isku-stvo svetoga Pavla pokazuje kako je, na našem putu, moguće očuvati radost i u mračnim trenutcima. Na koju on to radost misli? Svi znamo da u srcu svakog čovjeka boravi snažna čežnja za srećom. Svako djelo, svaka odluka, svaka nakana nosi u sebi tu skrivenu intimnu i prirodnu potrebu. Ali, vrlo često, primijetimo da smo pouzdanje položili u stvarnost koja ne ispunjavaju tu želju, nego štoviše, otkriva svu njihovu neizvjesnost. I upravo se u tim trenutcima osjeća potreba za nečim što «nadilazi», što daje smisao svakodnevnom životu.

Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vrijeme velikih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje vašega života u sebi nosi duboku čežnju, koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanđe-lju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: «Što tražite?» (Iv 1,38). Draga mladosti, te riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pravi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: «Što tražite?». Isus vam danas govori putem Evanđelja i Duha Svetoga, da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega!

Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostva-ruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje.

Dragi mladi, ukorijenjeni u Kristu, moći ćete u punini živjeti ono što jeste. Kao što znate, na toj sam temi razvio svoju poruku za sljedeći Svjetski dan mladih, koji će nas okupiti u kolovozu u Madridu, i prema kojemu idemo. Pošao sam od snažnoga izraza svetoga Pavla: «Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni u vjeri» (Kol 2,7). Rastući u prijateljstvu s Gospodinom, kroz Njegovu Riječ, Euharistiju i pripadnost Crkvi, uz pomoć vaših svećenika, moći ćete svima svjedočiti radost susreta s Njim koji vas uvijek prati, i zove vas živjeti u pouzdanju i nadi. Gospodin Isus nije Učitelj koji zavarava svoje učenike. On jasno kaže da hod s Njim za-htijeva zalaganje i osobnu žrtvu, ali se isplati! Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načini života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine. Ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se sli-jediti istinu koja ide dalje, poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti. Dopustite da vas povede u Božje visine! U doba vaše mla-dosti, podupire vas svjedočanstvo brojnih Gospo-dinovih učenika, koji su živjeli u svom vremenu noseći u srcu novost Evanđelja. Sjetite se Franje i Klare iz Asiza, Ruže iz Viterba, Terezije od Dje-teta Isusa, Dominika Savija.

Koliko mladih svetaca i svetica u velikom krilu Crkve! Ali ovdje, u Hrvatskoj, vi i ja upravimo misli na bla-ženoga Ivana Merza. Sjajan mladić, u potpunosti uključen u društveni život, koji nakon preminuća mlade Grete, njegove prve ljubavi, kreće sveučilišnim putom. U godinama Prvoga svjetskog rata nalazi se pred razaranjem i smrću, ali sve ga to oblikuje i izgrađuje, dajući mu da nadvlada trenutke krize i duhovne borbe. Ivanova je vjera toliko ojačala da se posvećuje proučavanju liturgije i započinje snažan apostolat među samim mladima. Otkriva ljepotu katoličke vjere i shvaća da je njegov životni poziv živjeti, i činiti da živi, prijateljstvo s Kristom. Koliko

6


divnih djela ljubavi i dobrote ispunja njegov put. Umire 10. svibnja 1928., sa samo 32 godine, nakon nekoliko mjeseci bolesti, prikazujući svoj život za Crkvu i mlade.

Taj mladi život, darovan iz ljubavi, nosi Kristov miris, te je svima poziv da se ne bojimo povjeriti sebe Gos-podinu, kao što to, na poseban način, razmatramo u Djevici Mariji, Majci Crkve, koja se ovdje ljubi i časti kao «Majka Božja od Kamenitih vrata». Večeras želim Njoj povjeriti svakoga od vas, da vas prati svojom zaštitom, a nadasve da vam pomogne susresti Gospodina i u Njemu pronaći puni smisao vašeg postojanja. Marija se nije bojala cijelu sebe darovati u Božji nacrt; u Njoj vidimo koji je naš cilj: puno zajedništvo s Gospodinom. Cijeli je naš život hod prema Jednoj i Trojednoj Ljubavi koja je Bog; tako možemo živjeti u sigurnosti da nikada nećemo biti napušteni. Dragi mladi Hrvati, grlim vas sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam vam svoj blagoslov.

«Radujte se u Gospodinu uvijek!» Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga. Amen. Hva-ljen Isus i Marija!

Propovijed pape Benedikta XVI. na slavlju s obiteljima

Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, Zagreb, Hipodrom, 5. lipnja 2011. Draga braćo i sestre!

U ovoj svetoj misi koju s radošću predvodim u koncelebraciji s brojnom braćom u biskupstvu i s velikim bro-jem svećenika, zahvaljujem Gospodinu za sve drage obitelji ovdje okupljene, kao i za sve druge koje su s nama povezane putem radija i televizije. Posebna zahvalnost kardinalu Josipu Bozaniću, zagrebačkom nadbiskupu, za srdačne riječi na početku svete mise. Svima upućujem svoj pozdrav te izražavam svoju veliku ljubav zagrljajem mira!

Proslavili smo nedavno Uzašašće Gospodinovo te se pripravljamo da primimo veliki dar Duha Svetoga. U prvome smo čitanju vidjeli kako je apostolska za-jednica bila okupljena u molitvi u Dvorani posljednje večere s Marijom, Isusovom majkom (usp. Dj 1,12-14). To je slika Crkve koja produbljuje svoje korijene u uskrsnom događaju. Ta je zapravo Dvorana mjesto gdje je Isus, na posljednjoj večeri, ustanovio Euha-ristiju i svećeništvo, i gdje je, pošto je uskrsnuo od mrtvih, izlio Duha Svetoga nad Apostole upravo te uskrsne večeri (usp. Iv 20, 19-23). Gospodin je svojim učenicima naredio da «ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju Obećanje Očevo» (Dj 1,4); tražio je, na-ime, da ostanu zajedno kako bi se pripravili primiti

dar Duha Svetoga. I oni su se skupili u molitvi zajedno s Marijom u Dvorani iščekujući obećani događaj (usp. Dj 1,14). Ostati zajedno bio je Isusov preduvjet da bi primili Duha Tješitelja, a produžena molitva bila je pretpostav-ka njihove sloge. Tu nalazimo zadivljujuću pouku za svaku kršćansku zajednicu. Katkad se misli da misionarski uspjeh ponajprije ovisi o pomnom programiranju i mudrom izvršavanju neke konkretne obveze. Sigurno, Gospo-din traži našu suradnju, ali prije bilo kojega našega odgovora potrebna je njegova inicijativa: Njegov je Duh pravi začetnik Crkve i njega valja zazivati i primiti.

U Evanđelju smo čuli prvi dio takozvane Isusove «svećeničke molitve» (usp. Iv 17, 1-11a) – na završetku oproštajnoga govora – pune povjerenja, miline i ljubavi. Nazvana je «svećeničkom molitvom», jer se u njoj Isus predstavlja u svećeničkom stavu, kao onaj koji zagovora za svoje, u trenutku kada treba napustiti ovaj svijet. Ulomkom prevladavaju dva izraza: čas i slava. Riječ je o času smrti (usp. Iv 2,4; 7,30; 8,20), času u kojom Krist ima prijeći s ovoga svijeta k Ocu (Iv 13, 1). No taj je čas istodobno čas njegove proslave koja se ispunjava preko križa, a evanđelist Ivan to naziva «uzvišenje», odnosno uzdizanje, podizanje u slavu: čas Isusove smrti, čas kraj-nje ljubavi je čas njegove najviše slave. I za Crkvu, za svakoga kršćanina, najviša slava je slava Križa, a to znači živjeti u ljubavi, u posvemašnjem daru Bogu i drugima.

Draga braćo i sestre! Vrlo sam rado prihvatio poziv što su mi ga uputili hrvatski biskupi da posjetim ovu zemlju prigodom prvoga Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Želim izraziti koliko visoko cijenim

7


tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, ne samo zbog toga što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, pa stoga ima i posebnu potrebu da se evangelizira i podrži, nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajed-ništva i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim ži-votnim situacijama. Znam za velikodušnost i predanje s kojima vi, dragi pastiri, služite Gospodinu i Crkvi. Vaš svakodnevni rad odgajanja u vjeri novih naraštaja, kao i priprave na brak i praće-nje obitelji, glavni je put obnove Crkve, kojim se također oživ-ljava društveno tkivo zemlje. Nastavite s tom raspoloživošću ovu vašu dragocjenu pastirsku zauzetost!

Svakomu je dobro poznato kako je kršćanska obitelj posebni znak Kristove nazočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati posebni i nenadomjestivi doprinos evangelizaciji. Blaženi je Ivan Pavao II., koji je čak tri puta posje-tio ovu plemenitu zemlju, tvrdio da je «kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem biti i djelovati, kao intimno zajedništvo života i ljubavi» (enciklika Familiaris consortio, 50). Kršćanska je obitelj uvijek bila primarni put prenošenja vjere te i danas posjeduje velike mogućnosti za evangelizaciju u mnogovrsnim okruženjima.

Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sakramentima, oso-bito Euharistiji jer ove godine slavite 600 godina «ludbreškog euharistijskog čuda»; uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!

Danas, Bogu hvala, mnoge kršćanske obitelji stječu sve više svijest o svojem misijskom pozivu te se ozbiljno zauzimaju u svjedočenju za Krista Gospodina. Blaženi Ivan Pavao II govorio je: «Prava obitelj, utemeljena na braku, sama je po sebi dobra vijest za svijet». I dodaje: «U naše vrijeme sve su brojnije obitelji koje aktivno sudjeluju u evangelizaciji… U Crkvi je dozreo trenutak obitelji, a to je također trenutak misionarske obitelji» (Angelus, 21. listopada 2001.).

U današnjem je društvu više no ikad žurno potrebna nazočnost uzornih kr-šćanskih obitelji. Moramo na žalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi se-kularizacija koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji.

Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednosti-ma; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu. Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu! Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočan-stvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je je-dinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece.

Drage obitelji, budite hrabre! Ne popu-štajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočan-stvom da je moguće ljubiti poput Krista, be-zrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očin-stvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u bu-dućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti ono što sam tvrdio prije: «Izgradnja svake pojedine kršćan-

8


ske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve» (Discorso di apertura del Convegno ecclesiale diocesana di Roma, 6. lipnja 2005). Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj!

Drage hrvatske obitelji, živeći u zajedništvu vjere i ljubavi, budite što očitiji svjedoci obećanja koje je Gos-podin, uzašavši na nebo dao svakomu od nas: «…ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta» (Mt 28,20). Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje ri-ječi: «Pođite i učinite mojim učenicima sve narode» (Mt 28,19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!

Hrvati – narod duboke katoličke vjerePapina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 8. lipnja 2011.

Draga braćo i sestre!Danas ću vam govoriti o pastoralnom pohodu u Hrvatsku, u kojem sam bio prošlu subotu i nedjelju. Bio je

to, istina, kratak apostolski posjet, koji je u cijelosti održan u glavnom gradu Zagrebu, no ipak bogat susretima i nadasve snažnim duhom vjere, jer su Hrvati narod duboke katoličke vjere. Ponovno izražavam svoju iskrenu za-hvalu kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom, mons. Srakiću, predsjedniku biskupske konferencije i ostalim biskupima iz Hrvatske, kao i Predsjedniku Republike za topli doček koji su mi ukazali. Hvala i svim civilnim vlastima i svima koji su na razne načine sudjelovali u tome događaju, na osobit način osobama koje su za tu nakanu prikazivali molitve i žrtve.

Geslo moga pohoda bilo je «Zajedno u Kristu». Ono izraža-va prije svega iskustvo zajedništva svih vjernika sabranih u Kri-stovo ime, iskustvo Crkve, što se očitovalo u sabranosti Božjeg naroda oko Petrova nasljednika. Ali to «Zajedno u Kristu» imalo je, u ovom slučaju, posebnu poveznicu s obitelji: naime, glavni povod moga pohoda bio je Prvi Nacionalni dan hrvatskih katolič-kih obitelji, koji je imao svoj vrhunac u euharistijskom slavlju u nedjelju ujutro održanom na zagrebačkom hipodromu, na kojem je sudjelovalo veliko mnoštvo vjernika. Za mene je bilo veoma važno učvrstiti u vjeri prije svega obitelji, koje je Drugi vatikan-ski koncil nazvao «kućnom Crkvom» (usp. Lumen gentium, 11). Blaženi Ivan Pavao II., koji je Hrvatsku pohodio čak triput, stavio je snažan naglasak na ulogu obitelji u Crkvi; tako sam, ovim puto-vanjem, htio dati kontinuitet tome aspektu njegova Učiteljstva. U današnjoj Europi, narodi čvrste kršćanske tradicije imaju posebnu odgovornost u obrani i promicanju vrijednosti obitelji utemeljenoj na ženidbi, koja bez sumnje ima presudnu ulogu kako na odgoj-nom tako i na društvenom polju. Ta je poruka imala dakle osobitu važnost za Hrvatsku, bogatu duhovnom, etičkom i kulturnom ba-štinom, koja se priprema ući u Europsku Uniju.

Sveta je misa slavljena u posebnom duhovnom ozračju devetnice Duhova. Kao u velikoj «dvorani Posljednje večere» pod otvorenim nebom, hrvatske su se obitelji okupile u molitvi, zazivajući zajedno dar Duha Svetoga. To mi je omogućilo istaknuti dar i zauzetost zajednice u Crkvi, kao i obodriti bračne drugove u njihovu poslanju. U našim danima, dok se nažalost konstatira sve veći broj rastava i razvoda, vjernost bračnih drugova je postala samo po sebi značajno svjedočanstvo Kristove ljubavi, koja omogućuje živjeti brak zbog onog što on jest, to jest zajednica muškarca i žene koji se, s Kristovom milošću, uzajamno ljube i pomažu čitav život, u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti. Prvi odgoj u vjeri sastoji se upravo u svjedočenju one vjernosti bračnom savezu: iz nje djeca bez ijedne izgovorene riječi uče da je Bog vjerna, strpljiva, smjerna i velikodušna ljubav. Vjera u Boga koji je ljubav prenosi se prije svega svjedočenjem vjernosti bračnom savezu, koja se nekako prirodno pretače u ljubav prema djeci, plodu te zajednice. Ali ta vjernost nije moguća bez Božje milosti, bez oslonjenosti na vjeru i Duha Svetoga. Eto zašto Djevica Marija neprekidno zagovara kod svoga Sina da – kao u svadbi u Kani – ne prestane bračnim drugovima udjeljivati dar «dobrog vina», to jest svoju milost, koja im omogućuje živjeti «kao jedno tijelo» u ra-znim vremenima i životnim okolnostima.

9


U to ozračje velike pozornosti prema obitelji, vrlo se lijepo uklopilo bdjenje s mladima, održano u subo-tu navečer na Jelačićevu Trgu, središtu grada Zagreba. Ondje sam se imao priliku susresti s novim hrvatskim naraštajem i primijetio sam snagu njegove mlade vjere, nošene velikim poletom prema životu i njegovu smi-slu, prema dobru, prema slobodi, to jest prema Bogu. Bilo je lijepo i dirljivo čuti te mlade kako pjevaju s radošću i zanosom, a zatim, u trenutku osluškivanja i molitve, vidjeti ih sabrane u dubokoj tišini! Njima sam ponovio pitanje koje je Isus uputio svojim prvim učenicima: «Što tražite?» (Iv 1, 38), ali sam im rekao da Bog traži njih prvi i više no što oni traže njega. To je radost vjere: otkriti da nas Bog prvi ljubi! To nas otkriće trajno čini učenicima i stoga uvijek mladima u duhu! Taj je misterij, tijekom bdjenja, doživljen u molitvi euharistijskog klanjanja: u šutnji je to naše «zajedno u Kristu» našlo svoju puninu. Tako je moj poziv na nasljedo-vanje Isusa bio odjek riječi koju je On sam uputio srcu mladih.

Drugi događaj kojeg bismo mogli nazvati događajem «Posljednje večere» bilo je slavlje večernje u katedrali s biskupima, svećenicima, redovnicima i mladima u formaciji u bogoslovijama, sjemeništima i novicijatima. I tu smo, na poseban način, iskusili da smo kao crkvena zajednica jedna «obitelj». U zagrebačkoj katedrali se nalazi monumentalni grob blaženog kardinala Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. On se, u Kristovo ime, hrabro su-protstavio nasiljima nacizma i fašizma a, zatim, nasiljima komunističkog režima. Bio je zatočen i boravio u kuć-nom pritvoru u rodnom selu. Postavljen kardinalom od pape Pija XII., umro je 1960. od bolesti od koje je obolio u zatvoru. U svjetlu njegova svjedočanstva, ohrabrio sam biskupe i prezbitere u njihovoj službi, potaknuvši ih na zajedništvo i na apostolski polet; ponovno sam predložio posvećenim osobama ljepotu i radikalnost njihova obli-ka života; pozvao sam bogoslove i sjemeništarce, novake i novakinje da s radošću slijede Krista koji ih je pozvao po imenu. Taj molitveni događaj, obogaćen prisutnošću mnogobrojne braće i sestara koji su posvetili svoj život Gospodinu, bio je za mene velika utjeha, i molim da hrvatske obitelji budu uvijek plodno tlo za rađanje brojnih i svetih poziva u službi Božjega kraljevstva.

Veoma je značajan bio također susret s predstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti, kulture i gospo-darstva, s diplomatskim zborom i vjerskim vođama u narod-nom kazalištu u Zagrebu. U tom ozračju imao sam radosnu prigodu iskazati poštovanje velikoj kulturnoj tradiciji Hrvat-ske, koja je neraskidivo povezana s njezinom poviješću vje-re i žive prisutnosti Crkve, koja je tijekom stoljeća pokretala mnoge institucije i prije svega odgojila glasovite tražitelje istine i općeg dobra. Među njima sam podsjetio osobito na isusovca Ruđera Boškovića, velikog znanstvenika čija se 300. obljetnica rođenja slavi ove godine. Još jednom nam je postao bjelodan najdublji poziv Europe – čuvati i obnavljati humanizam koji ima kršćanske korijene i koji se može na-

zvati «katoličkim», to jest univerzalnim i cjelovitim. To je humanizam koji stavlja u središte čovjekovu savjest, njegovu otvorenost vrhunaravnom i istodobno njegovu povijesnu stvarnost, koja je kadra nadahnuti raznolike političke projekte koji imaju za zajednički cilj izgrađivati sadržajnu demokraciju, utemeljenu na etičkim vrijedno-stima ukorijenjenim u samoj ljudskoj naravi. Promatrati Europu s gledišta jedne nacije drevne i čvrste kršćanske tradicije koja je sastavni dio europske civilizacije, dok se priprema ući u Europsku Uniju, omogućilo je iznova osjetiti urgentnost izazova pred kojim stoje narodi ovoga kontinenta, a taj je izazov ne bojati se Boga, Boga Isusa Krista, koji je ljubav i istina, i koji ne oduzima ništa slobodi već je vraća samoj njoj i daje joj obzor pouzdane nade.

Dragi prijatelji, svaki put kada Petrov nasljednik boravi na apostolskom putovanju, čitavo tijelo Crkve sudje-luje na neki način u dinamizmu zajedništva i poslanja vlastitom njegovoj službi. Zahvaljujem svima onima koji su me pratili i podupirali molitvom. Zahvaljujući tome taj je moj pastirski pohod protekao u najboljem redu. Sada, dok zahvaljujemo Gospodinu za taj veliki dar, molimo njega, po zagovoru Djevice Marije, Kraljice Hrvata, da ono što sam uzmogao posijati donese obilne plodove, za hrvatske obitelji, za čitav narod i za cijelu Europu.

(Informativna katolička agencija – IKA)

10

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

Vatikan objavio statističke podatke o Crkvi u Hrvatskoj

U povodu apostolskog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 4. i 5. lipnja u Sveta Stolica je objavila statističke podatke o Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Podaci su dobiveni iz Središnjeg crkvenog ureda za statistiku, a objavljeni su, po običaju uoči svakog Papina pohoda, 17. svibnja. Podatke je istoga dana prenio i informativni servis Tiskovnog ureda Svete Stolice Vatican Information Service.

U podacima se navodi kako Hrvatska ima 4.429.000 stanovnika od čega su 3.981.000 ili 89.88% katolika. U Hrvatskoj postoji 17 biskupija i 1.598 župa te 15

ostalih pastoralnih središta. Prema istim podacima, zaključno s 30. travnja ove godine, u Crkvi u Hrvatskoj ima 25 biskupa te 2.343 svećenika od čega 1.540 dijecezanskih i 803 redovničkih. U Hrvatskoj je, nadalje, 11 stalnih đakona, 175 redovnika nesvećenika i 3.536 redovnica te 1.912 katehista. Sjemeništaraca je 149 a bogoslova 438.

Što se tiče obrazovnih središta koja su u vlasništvu ili kojima upravljaju biskupije ili redovničke zajednice, od jaslica i vrtića do fakulteta, u Hrvatskoj ih je ukupno 41. Pohađa ih ukupno 13.362 učenika i studenata. Biskupije i redovničke zajednice vode jednu bolnicu, 30 domova za starije osobe i nemoćne, 53 sirotišta, jaslica i vrtića, 14 obiteljskih savjetovališta i drugih centara za zaštitu života, 16 specijaliziranih centara za socijalni odgoj i preodgoj te 6 ostalih institucija.

(IKA)

Papa Ivan Pavao II. proglašen blaženimPapa Benedikt XVI. na Nedjelju božanskog milosrđa 1. svib-

nja ove godine proglasio je blaženim slugu Božjega Ivana Pavla II. Tijekom svečanog misnog slavlja na Trgu sv. Petra, na kojem se prema nekim procjenama okupilo oko dva milijuna ljudi, Papa je izgovorio obrazac beatifikacije čime je veliki poljski papa i služ-beno uvršten među blaženike Crkve. U obrascu je Papa istaknuo kako se slugu Božjega Ivana Pavla II. od sada pa nadalje može častiti kao blaženika prema običajima mjesta i crkvenog prava, a blagdan novog blaženika slavit će se svake godine 22. listopa-da. Zatim je na pročelju vatikanske bazilike otkrivena slika novog blaženika, a njegove moći donesene na oltar. Moćnik u kojem se nalazi ampula s krvlju blaženika pred oltar su donijele s. Sebastijana, kuharica i sobarica pape Ivana Pavla II. te s. Maria Simon Pierre koja je po zagovoru bla-ženika ozdravila od Parkinsonove bolesti. Moćnik je izložen na čašćenje vjernicima. Tijekom prinošenja moćnika zbor je pjevao pjesmu nadahnutu riječima koje je papa Wojtyla izgovorio kada je 1978. preuzeo papinsku službu: «Širom otvorite vrata Kristu». U vatikanskoj bazilici je izložen lijes s tijelom novog blaženika kojem će vjernici moći odavati počast. Obred beatifikacije je završio zahvalom Papi što je proglasio blaženim Ivana Pavla II. koju je izrekao generalni papinski vikar za grad Rim kardinal Agostino Vallini.

IVAN PAVAO II. - prilog s Hrvatskog radijaIvan Pavao II, rođen 18. svibnja 1920. u Wadowicama u Poljskoj, proglašen je

blaženim 1. svibnja ove godine. Umro je 2. travnja 2005, a Hrvatski radio je zamolio svoga suradnika fra Vicu Blekića da za Papin rođendan 18. svibnja 2005. napiše i pro-čita prilog u emisiji Dogodilo se na današnji dan. Taj prilog se svake godine ponavlja na Papin rođendan i na dan njegove smrti. Darujemo ga i našim čitateljima.

Ivan Pavao II, krsnim imenom i prezimenom Karol Wojtyla, sin vojnog časnika, si-roče bez majke u djetinjoj dobi i bez oca u mladićkoj dobi, bez sestre koja je umrla prije njegova rođenja i brata također u djetinjoj dobi, sam se probijao kroz život. Radio je i školovao se, učio jezike, pisao drame i pjesme, glumio, studirao poljsku književnost i jezik, potajno i teologiju, bavio se športom i šahom i postao svećenik 1946. god. Nakon doktorata iz teologije radio je kao profesor u Krakovu. Okupljao je mladež, katehizirao ih i vodio. Mlad postaje pomoćni, a potom i biskup ordinarij u Krakovu. U konklavama

11


16. listopada 1978. izabran je za Papu. «Papa iz daleka», kako sam za sebe reče u prvom obraćanju Crkvi i svijetu, stvorio je blizine od daljina, obišao svijet više puta naviještajući i svjedočeći za nadu od koje kršćani žive, ponu-dio svijetu humanizam utemeljen na evanđelju i pokrenuo mnoge procese demokratizacije, doprinosio urušavanju totalitarnih političkih sustava, osobito komunizma, kojemu je simbol bio Berlinski zid, srušen u vrijeme njegova pontifikata.

Njegova riječ koju je izrekao na početku pontifikata: ne bojte se otvoriti vrata Kristu Spasitelju, bila je trajna pratiteljica svih njegovih pothvata i pokretač bezbrojnoga mnoštva mladih koji su se okupljali oko njega sa željom da evanđelje humanizira sve sfere ljudskoga života: privatnog, obiteljskog, crkvenog i društveno-političkog. Hr-vatska je imala sreću da je Ivan Pavao II. prvi prizna kao samostalnu državu te tako potakne i druge da isto učine, a posjetio nas je tri puta: 1994. u vrijeme rata kao mironosac, 1998. kad je u Mariji Bistrici proglasio blaženim Alojzija Stepinca i 2003. kad je u Dubrovniku proglasio blaženom s. Mariju Propetog Isusa Petković. Bosnu i Hercegovinu posjetio je dva puta; u vrijeme drugog posjeta Banjoj Luci proglasio je blaženim Ivana Merza. Ivan Pavao II. umirući okupio je svijet u tuzi, a na svomu pogrebu u Rimu 8. travnja, najvećem u povijesti, političare iz svega svijeta i višemilijunsko mnoštvo iskrenih štovatelja.

Zagrlio me BlaženikVatikan, Trg sv. Petra 25. srpnja 1979. u 18

sati. U Rimu sam u četvrti Talenti, u župi S. Ac-hille. Dan uoči zove me tajnik uprave Reda fra Alberico Candela i pita da li bi sutra htio biti u audijenciji kod svetoga Oca. «Kako ne bi», od-govaram, «ali samo ako nekomu ne oduzimam mjesto. Naime, odgojitelji mladih iz moje redov-ničke zajednice iz svega svijeta imali su sastanak i dobili mjesto na audijenciji i evo zovu me da im se pridružim. Pitam starijeg redovnika fra Filippa Siracusana što ću obući, da li habit, jer idem u au-dijenciju Papi, a on mi odgovara da nema smisla, jer vozit ću se u autobusu do Vatikana više od sat vremena po ljetnoj vrućini i bit ću negdje u sredi-ni trga te neka se obučem ljetno. I tako u ljetnoj

košulji nađoh se među redovnicima u habitu u prvom redu mnoštva. Ispred mene samo ograda, a unutar ograde bolesnici u kolicima.

Stiže Papa helikopterom iz svoje ljetne rezidencije u Castel Gandolfu i za čas je na trgu. Mnoštvo kliče, pjeva i radosno romori. S povišenog mjesta Papa govori na temu ljetnog odmora na šest jezika, pjeva Oče naš i blagoslivlja, a potom silazi najprije k bolesnicima, a onda i drugima. U ruci mi oveća medalja s likom Majke Božje Čenstohovske s jedne strane, a s druge Papin lik. Medaljom me «oboružao» član uprave Reda, Amerikanac poljskog podrijetla fra Adalbert Wolski. Ide Papa redom, zaustavlja se uz svakoga u prvom redu, razgovara, sluša, blagoslivlja. Evo ga i k meni. Čas prije prekorava me fra Marko Japundžić, moj stariji hrvatski redovnički brat s duljim stažom boravka u Rimu, zbog odijela, a ja odgovaram da neću zbog toga propustiti priliku susreta sa svetim Ocem, a uostalom ja sam u sre-dini, između kreposnih ljudi fra Srećka Badurine, kasnijeg šibenskog biskupa i više se ne sjećam kojeg fratra iz Italije, te i meni pada u dio barem nešto njihovih vrlina koje me čine vrednijim nego što jesam i zaslužujem audijenciju. Oko mene se podsmjehuju, a što će drugo. Predstavljam se Papi i kažem da sam župnik u Zagrebačkoj nad-biskupiji i molim ga da blagoslovi medalju koju ću ostaviti župljanima za uspomenu. Papa me zagrlio i pozorno sluša, a Poljak do mene, ovaj visoki koji se vidi na fotografiji upada mi u riječ i

12


hoće nešto reći, a Papa ga blago odgurne jer nije on na redu nego ja mališ iz Hrvatske. Pogleda medalju s obadvije strane i dvaput kaže «benedico, benedico», što znači blagoslivljam, blagoslivljam. Ode Papa dalje, a ja ostadoh zadovoljan i sretan.

Ispričao sam ovo mnogo puta: svojim tadašnjim župljanima u Kloštru Podravskom, mojoj redovničkoj braći, svojim roditeljima i evo sada vama, dragi čitatelji. Bio sam kasnije tri puta u Papinoj blizini: u Zagrebu, u Mariji Bistrici i u Rijeci, pisao sam mu pismo u ime organizatora kongresa problemskog šaha, na koje je on njima i odgo-vorio, govorio sam uživo o njemu na Hrvatskom radiju uvečer nakon njegova ukopa, ali onaj zagrljaj i razgovor s Papom posebno pamtim, jer govor je govor, blizina je blizina, a zagrljaj Blaženika ljepši je i topliji. Blaženi Ivan Pavao II. slušao je tada moje riječi i zagrlio me, a nadam se da me sada zagovara u nebu svetačkim žarom. I ne samo mene, nego i sve vas, našu Hrvatsku, svu Crkvu na zemaljskom putu i sav svijet.

fra Vice Blekić

Biblija u životuBiblija kao sveta knjiga, riječ Božja, kršćanima predstavlja više od književno-

umjetničkog djela. To je knjiga preko koje nam Bog progovara i danas i koja je osnov-no mjerilo svega našega života. Pogotovo Evanđelja predstavljaju, zbog svog sadrža-ja, samu srž Božanskog navještaja ljudima.

Pitanje je kako tekstove, koji su nastali prije 2000 godina i više, shvatiti i razu-mjeti u sadašnjem vremenu i načinu života? Kako čovjek može pronaći samog sebe u konkretnim situacijama biblijskog teksta?

Pokušat ću to pojasniti na jednome biblijskom tekstu, na događaju Isusova ukaza-nja na putu u Emaus (Lk 24,13-35):

«I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.

Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: «Što to putem pretresate među sobom?» Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: «Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?» A on će: «Što to?» Odgovore mu: «Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.» A on će im: «O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: «Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!» I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: «Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?» U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: «Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!» Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.»

Po čitanju teksta potrebno je zamisliti situaciju u kojoj su se našla dva uče-nika (putuju u Emaus), odrediti ako je moguće vrijeme događaja (vrijeme na-kon Isusove muke i smrti, tj. nakon uskrsnuća), što se moglo događati prije i poslije ovoga događaja za ove učenike (zašto putuju u Emaus, gdje je on geografski smješten, kako se oni osjećaju...). Da bismo si pojasnili još bolje situaciju, koristit ćemo se i drugim podacima koje će nam pojasniti događanje u tekstu (židovska kultura, običaji, politička situacija toga vremena...).

Kada smo ovo pojasnili, možemo odabrati jedan od likova koji se pojav-ljuju u tekstu ili čak odabrati lik koji se izričito ne spominje u tekstu, ali koji bi mogao «ispričati» priču na svoj način (npr. slučajni prolaznik). Čitamo tekst još jednom, ali sada tako da to činimo iz položaja lika kojeg smo odabrali. To nam omogućuje da se još bolje uživimo u događaje.

Možda će nam se iz te perspektive javiti i novi dijalog kojeg ćemo voditi sa Isusom ili nekim drugim likom iz teksta, postavljat ćemo pitanja koja se u stvarnom događaju ne postavljaju, zapravo pitat ćemo ono što nas tre-

13


nutno zanima ili zahtijeva odgovor (možda će to biti čak vezano uz moju privatnu situaciju, neki događaj koji me trenutno zaokuplja...).

Kroz ta pitanja vjerojatno će nam se iskristalizirati naša trenutna situacija, pojasnit će nam se nedoumice koje smo si postavili, u ovoj fazi možemo i zapisati raspoloženja koja su nas obuzela dok smo prolazili događaj. To činimo u svrhu pojašnjenja misli i osjećaja koji su se javili, a i kasnije možemo napraviti odmak od vremena u kojem smo se zatekli u razmišljanju i konačnih dojmova.

Zanimljivo je da ovakav način pristupa biblijskom tekstu donosi svaki put drugi rezultat, bar što se tiče osob-nih promišljanja i osjećaja. Ono što je potrebno proslijediti u vlastitom životu je djelovanje tj. što nas je iz teksta potaknulo da promijenim u svom životu ili kako mogu primijeniti naučeno. Ova faza nam zapravo pokazuje kako je moguće Bibliju uprisutniti u svom životu, preispitujući svoj odnos s Bogom i aktualizirajući ga u kontekstu osobne povijesti. Značajan je i moj odnos prema Crkvi kao zajednici, jer nisam jedinka koja je udaljena od te zajednice. Ona postaje mjesto življenja Božje riječi i moje aktivno mjesto življenja vjere. Življenje Božje riječi traži od mene otvorenost i iskrenost, ponire u moje dubine, kojih često puta ni sami nismo svjesni, ali koje su dio mene i moje prošlosti i budućnosti. Naravno, ovdje je nezaobilazno mjesto molitve, gdje se ponovno otvaramo u dijalogu s Bogom. Zbog svih ovih činjenica, doista možemo s pravom reći da je Biblija i danas aktualna u našim životima, što ovisi o tome koliko ćemo je duboko «pustiti» da postane dio našeg života.

Ana Stipetić

ZNAK NARODIMA - Ivan Pavao II. blaženik

Gledam: čaša puna nektara, pružam ruku dok usne drhte

Stani, u ovoj čaši nema tvoga znoja ni suza

On je uz uljanicu prkosio noći, a danju podnevima i vjetrovima

Ruka oteščala od pružanja i grljenja

I Sjever ima Srce i Ruku a ne šapu

Gledam: torba mu puna zrnja ljubavi, a ruka ih sije ko gudalo zvuke

Lome se ledenjaci u bratskom zagrljaju na Ekvatoru

Gledam: Maslinik, Vapaj, Znoj, Krvlju poprskana haljina i Očevo naručje

Počini brate i uspravi se za Znak narodima V. B.

14

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Vijesti pripremio Zvonko Ranogajec

Đakonsko ređenje Šime Božića i Dina RupčićaU nedjelju Krštenja Gospodinova, 9. siječnja, bilo je vrlo sve-

čano u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću. Akolite Šimu Božića i Dina Rupčića za đakone je zaredio gospić-ko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović. Po prvi put gospićka je katedrala bila prepuna, pretežito župljanima župa Sv. Jurja iz Korenice i Sv. Jurja kod Senja, odakle dolaze ređenici. Predvodeći obred đakonskog ređenja, biskup Bogović je izrazio zadovoljstvo prvim đakonskim ređenjem na početku druge dekade biskupije, a po prvi puta dva su kandidata. Zahvalio je kršćanskim zajednicama koje su ređenike pripremile za sakramente, poglavarima u sjeme-ništu, profesorima na teologiji, sve koji su ih pripremili za buduće svećenike. «Budite glasnici božje dobrote, ali i simbol kršćanske borbe kao što je bio sv. Juraj. Simbolično je da oba kandidata do-lazite iz župa kojima je sv. Juraj patron. Zmaj kao simbol zloće

jača onoliko koliko ga sami hranimo. Vi budite nova snaga i uzdižite ljudski rod iz grijeha kako je činio i Krist. Lakomislenost smatrajte robovanjem, budite neporočni i besprijekorni u širenju i propovijedanju evanđelja.»

Uz biskupa Bogovića svečanost đakonskog ređenja uveličalo je jedanaest svećenika Gospićko-senjske i Ri-ječke nadbiskupije među kojima rektor Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci mons. Nikica Uravić, župnik i dekan gospićki mons. Mile Čančar kao i župnici Korenice, Stipe Zebe i Sv. Jurja, Silvio Milin. Svečanost liturgije uzve-ličao je katedralni zbor pod vodstvom s. Velimire i uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića.

Caritas obilježio Dan života i Dan bolesnikaDjelatnici Caritasa Gospićko-senjske biskupije tra-

dicionalno su u tjednu (drugi tjedan u veljači) u koje-mu se obilježava Dan života i Dan bolesnika pohodili Ogulin te posjetili porodni i interni odjel Opće bolnice u Ogulinu kao i Caritasov Dom za stare i nemoćne bi-skup Srećko Badurina. Na početku je tajnica Caritasa Ivana Bilen sa suradnicima u ime ravnatelja vlč. Luke Blaževića obišla više trudnica kojima je darovala voće, sokove i slastice. U društvu voditelja odjela dr. Kru-noslava Cindrića posjetili su tri rodilje kojima je Ca-ritas uručio i novčanu pomoć. Time se Crkva ne samo deklarativno uključuje u promoviranje života već daje podršku onima koje se za njega odlučuju. Ono što ve-seli u vremenu demografskog nazadovanja čak dvije trudnice očekuju dvojke, dok su prošle godine u ogu-linskoj bolnici, jednoj od dvije u Gospićko-senjskoj bi-skupiji rođene 183 bebe, 25 više nego prethodne 2009. godine.

U nastavku su povodom Dana bolesnika, odnosno blagdana Gospe Lurdske, djelatnici Caritasa posjetili Ca-ritasov dom za stare i nemoćne «Biskup Srećko Badurina». Tom prilikom tajnica Caritasa Ivana Bilen je u ime ravnatelja vlč. Luke Blaževića štićenike doma darovala voćem, sokovima, slatkišima te im prenijela pozdrave u ime ravnatelja vlč. Luke. Ravnateljica doma Ružica Salopek zahvalila je u ime ustanove, djelatnika i štiće-nika osnivaču, biskupijskom Caritasu na redovitoj skrbi oko doma kao i na poklonima za korisnike doma. Bi-skupija redovito pokušava pronaći najbolji modalitet djelovanja doma, i brine o proširenju njegovih kapaciteta. Caritasovi djelatnici su pohodili i interni odjel Opće bolnice u Ogulinu te su također darovali bolesnike na odjelu voćem i sokovima te im u razgovoru izrazili riječi podrške. Istog dana djelatnici Caritasa su pohodili i Dom za stare i nemoćne u Otočcu te također darovali štićenike.

15


Pobjednici vjeronaučne olimpijade učenici Ogulina i Karlobaga

U Oštarijama je 18. veljače održana Vjeronaučna olimpi-jada za Gospićko-senjsku biskupiju. U župi i svetištu Gospe od Čudesa okupilo se preko stotinu natjecatelja osnovnih i srednjih škola sa svojim mentorima i vjeroučiteljima. Susret je u Vatrogasnom domu DVD-a Oštarije otvorio predstojnik Katehetskog ureda Gospićko-senjske biskupije Nikola Tur-kalj. Nakon toga je održan kraći program učenika Osnovne škole Josipdol, Područne škole «Siniša i Zrinko Rendulić» iz Oštarija. Pročelnik je podsjetio na temu ovogodišnje olimpi-jade «Marija, Isusova i naša majka» što je nastavak prošlogo-

dišnjeg mariološkog simpozija o štovanju Blažene Djevice Marije u Gospićko-senjskoj biskupiji. Nakon pozdrava ravnateljice OŠ Josipdol Zorice Jurašić, načelnika općine Josipdol Zlatka Mihaljevića i župnika Oštarija popa Antuna Luketića Olimpijadu je u ime odsutnog biskupa Mile Bogovića otvorio dekan ogulinski Tomislav Rogić. On je pohvalio trud vjeroučenika i posebno vjeroučitelja koji je posebno značajan u Godini župne kateheze za našu biskupiju, kada tragamo za novim putovima pre-nošenja vjere na mlađe generacije.

Nakon natjecanja, prvog kruga pismenih testo-va, te kasnije tombole, dobiveni su najuspješniji. U konkurenciji 20 osnovnih škola pobjednici su posta-li Osnovna škola Karlobag s vjeroučiteljicom Anom Biondić u sastavu Ivona Marija Vrban, Marina Ma-tijević, Ana Marija Prpić i Bruno Farkaš. Drugo mje-sto osvojila je OŠ Slunj s vjeroučiteljicom Andrejom Jurčević, a treće mjesto OŠ Josipdol, PŠ «Siniša i Zrinko Rendulić» Oštarije s vjeroučiteljem Josipom Anušićem. U konkurenciji sedam srednjih škola šestu godinu za redom najuspješnija je bila Gimnazija Ber-nardina Frankopana iz Ogulina s mentorom Stankom Smiljanićem u sastavu: Inka Salopek, Helena Kaurić, Ante Pavlović i Darija Grgurić. Drugo mjesto osvojila je Srednja škola Otočac s vjeroučiteljicom Silvijom Vaša-rević, dok je treća Gimnazija Gospić s vjeroučiteljem Denisom Žunićem. Predsjednica povjerenstva za provedbu natjecanja bila je Ana Stipetić. Za osnovne škole natjecanje je vodio Dario Košćak dok je veliku ulogu u organi-zaciji imala časna sestra Robertina Medven.

Školama ekipa koje su sudjelovale načelnik općine Mihaljević poklonio je Modruški zbornik, a ravnateljica prof. Jurašić knjige «Oštarije na raskrižju puteva» i «Ikavska čakavica nekada i sada u oštarskom kraju i na širem podkapelskom okružju». Predsjednik Katehetskog ureda vlč. Nikola Turkalj na kraju je svima čestitao i zahvalio na uloženom trudu posebno domaćinima uručivši im u znak zahvalnosti Spomenicu Gospićko-senjske biskupije.

Stručno vijeće vjeroučitelja gospićko-senjske biskupijeU Srednjoj školi u Otočcu odr-

žano je 5. ožujka treće ovogodišnje stručno vijeće vjeroučitelja Gospić-ko-senjske biskupije, pod predsje-danjem voditelja stručnog vijeća za srednje škole Darija Košćaka i za osnovne škole Ane Biondić. Molitve-no meditativni početak pripremili su vjeroučitelji Berislav Kostelac i Sil-vija Vašarević. Središnje predavanje «Učenici u riziku i razvoj poremeća-

16


ja u ponašanju u školskom okruženju», održala je ravnateljica Obiteljskog centra Ličko-senjske županije u Senju socijalna pedagoginja Suzana Svetić, prof. defektolog. Ukazala je na opće kriterije za praćenje pojava poremećaja u ponašanju. Istaknula je i specifične kriterije za prevladavanje teškoća u učenju i izgradnji međuljudskih odnosa u školi. Neprimjereni oblici ponašanja mogu biti uvjetovani osobnošću djeteta, te odgojnim, socijalnim, ekonom-skim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

Defektologinja je ukazala na četiri kategorije rizičnosti kod djece i mladih na temelju njihova ponašanja te pojasnila pojmove rizičnih ponašanja, teškoća u ponašanju i u poremećajima u ponašanju. Istaknula je zaštitne i rizične čimbenike koji utječu na dijete ili mladu osobu tijekom života, određenu osobinama djeteta odnosno njegovim genetskim nasljeđem, užem okruženju u obitelji, (druženju s vršnjacima u vrtiću, školi, zajednici) i u socijalnom okruženju. Najčešće su u obitelji rizični čimbenici konflikti, stavovi roditelja prema asocijalnim pona-šanjima djece, stavovi roditelja prema sredstvima ovisnosti. Delikventno ponašanje vršnjaka i njihovo korištenje sredstava ovisnosti negativno utječe na druge. Naime, u međuljudskim odnosima vrlo je važna komunikacija. To je proces u kojem ljudi utječu jedni na druge prenoseći informacije, ideje, stavove i osjećaje. U komunikaciji s djecom odrasli često koriste destruktivne poruke koje su uzrok nerazumijevanja, osjećaja odbačenosti i sukoba.

Nakon predavanja održane su radionice s primjerima djelotvornog i nedjelotvornog roditeljskog ponašanja. Na kraju se predstojnik Katehetskog ureda Gospićko-senjske biskupije vlč. Nikola Turkalj osvrnuo na Vjeronauč-nu olimpijadu održanu u Oštarijama te zahvalio ravnateljici OŠ Josipdol Zorici Jurašić, djelatnicima PŠ Oštarije na čelu s vjeroučiteljem Josipom Anušićem, kao i mjesnom župniku i upravitelju svetišta Gospe od čudesa popu Antunu Luketiću. Podsjetio je vjeroučitelje na Godinu župne kateheze u biskupiji i na njihovu obvezu da se barem jedan sat tjedno uključe u župnu katehizaciju. Određeno je da se 9. travnja održi tradicionalni susret za prosvjetne djelatnike i odgojiteljice u vjeri na Krasnu.

Biskupijski susret mežnara i sakristanaSusret mežnara i sakristana Gospićko-senjske biskupije održan je u Otočcu 12. ožujka. Sve okupljene, oko

tridesetak mežanara sa župnicima, pozdravio je na početku domaćin, župnik Otočca i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić. Središnje predavanje na temu «Mežnar nekada i danas» održao je umirovljeni profesor Teologije u Rijeci mons. dr. Milan Šimunović. Mons. Šporčić najavljujući susret istaknuo je kontinuitet održavanja ovakvih susreta pojedinih kategorija župnih suradnika zadnjih pet godina, a pred koje novo vrijeme postavlja sve zahtjevni-je zadatke. Zadnji susret sakristana bio 2009. godine u Senju, a prošle godine nije održan zbog zahvalnog hodočašća biskupije u Rim povodom 10. obljetnice osnutka biskupije.

Na početku dr. Šimunović je obja-snio etimološko značenje pojmova: me-žanar i sakristan. Ukazao na potrebu ob-nove tkiva župnih zajednica kako je još 1988. godine pojasnio papa Ivan Pavao II. Župe ne smiju postati samo admini-strativne zajednice s tendencijom osi-panja vjernika. Posljednjih godina raste potreba za formiranjem liturgijskih za-jednica ili liturgijskih inicijativnih sku-pina kojima je cilj produbljivanje značenja liturgije i njeno što dostojanstvenije slavlje. Dr. Šimunović je istaknuo temeljne zadatke mežnara koji trebaju povezivati župljane sa župnikom, kao i njihove konkretne zadaće u pripremi slavlja i održavanju crkvenih objekata. Mežnar treba biti liturgijski animator koji komunicira s članovima župne zajednice. U raspravi je predavač iznio niz praktičnih savjeta u radu mežnara posebno za liturgiju Velikog tjedna.

Mons. Tomislav Šporčić na kraju je sudionicima susreta govorio o pripremama obitelji naše biskupije za Pa-pin posjet Hrvatskoj u lipnju. To je molitva u obiteljima, tjedno euharistijsko klanjanje ili križni put petkom, te post jednom tjedno. Novost korizmenih hodočašća u gospićku katedralu biti će nazočnost roditelja ovogodišnjih krizmanika.

17


Blagovijest proslavljena u gospićkoj katedraliSvečano je proslavljen blagdan Navještenja Gospodinova, 25.

ožujka, koji je patron gospićke katedrale. Misu je predslavio za-darski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić u zajedništvu s više bi-skupa, riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem, mjesnim bisku-pom Milom Bogovićem, porečko-pulskim Ivanom Milovanom i šibenskim Antom Ivasom kao i 20 svećenika mjesne biskupije i ri-ječke nadbiskupije među kojima je bilo više voditelja interdijece-zanskih ustanova. Misi je prethodila procesija središtem Gospića od zgrade Caritasa do katedrale. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića i vodstvo s. Velimire Marinović.

Domaćin, biskup Mile Bogović na početku pozdravivši goste, istaknuo da je biskupija već ušla u drugo desetljeće postojanja i da se tradicija već pomalo stvara. Održan je sabor biskupa Riječke metropolije, a ovogodišnja je Blagovijest u mje-snoj biskupiji u znaku Godine župne kateheze kao i skore posjete pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Nakon što je veliki nacionalni projekt Crkve hrvatskih mučenika prošle godine došao do faze blagoslova crkve, ove godine se crkva treba i posvetiti. Predvoditelj slavlja zadarski nadbiskup Puljić je čestitao domaćinima na 10 godina bisku-pije. Dalekosežne misli nadbiskupa Tamaruta o potrebi osnutka ove biskupije i izbor biskupa Bogovića za njenog prvog pastira pokazala se kao blagodat za ovaj kraj i čitavi hrvatski narod. Zahvalio je i nadbiskupu Devčiću na skrbi za bogoslove zadarske nadbiskupije.

Govoreći u homiliji o Blagovijesti, nazvao ju je natpovijesnim događajem kojim smo postali Božja braća. Ma-rija je uz Isusa trajno nazočna u Crkvi, a njegovim utjelovljenjem na zemlji je počelo naše spasenje. Riječ «neka bude» u dva navrata ima sudbonosno značenje. Kada je Bog stvarao svijet i kada je Marija prihvatila Božji plan. Tim natpovijesnim događajem postali smo dionici božanske najave i zahvalno kličemo Mariji na njenom «neka mi bude po Tvojoj riječi».

Nakon mise održano je u ordinarijatu tradicionalno primanje biskupa Bogovića za uzvanike iz javnog života biskupije.

Biskupijski susret medijskih djelatnika u SlunjuU subotu 2. travnja, u Slunju je u pastoralnoj dvorani župe Presvetog Trojstva, održan godišnji biskupijski

susret novinara u crkvenim medijima s prostora Gospićko-senjske biskupije. Skup je okupio tridesetak sudionika među kojima i generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislava Šporčića, kancelara biskupije Marinka Miličevića, župnika ogulinskog Tomislava Rogića, župnika Oštarija popa Antuna Luketića i katedralnog vikara iz Gospića don Anđelka Kaćunka. Kao gost, susretu je nazočio i predsjednik Hrvatskog društva katoličkih novinara Neno Kužina.

Nazočne je predstavio domaćin, župnik i dekan slunjski i predsjednik odbora za medije u Biskupijskom pastoralnom vijeću, mons. Mile Pecić. Podsjetio je da je ovo peti susret novinara u zadnjih šest godina, a da su prethodni predavači bili: tadašnji di-rektor IKA-e Anton Šuljić, ravnatelj HKR-a Anto Mikić, novinar HTV-a pater Tonči Trstenjak i katedralni vikar iz Gospića Anđelko Kaćunko. Na ovogodišnjem susretu glavni je gost novinar Glasa koncila Vlado Čutura, a uz njega lokalni katolički novinar Zvonko Ranogajec i Dražen Vuković, web master iz Slunja.

Mons. Pecić je poručio da je Crkva dužna koristi se mediji-ma koji trebaju informirati ali i formirati. Oni imaju svetu zadaću prosljeđivati istinu. Zvonko Ranogajec je predstavio trenutno sta-nje medija biskupije, od onih nacionalne razine (listovi: Hrvatska vjernost i Život), preko biskupijske razine (Glasnik biskupije i list mladih Osvit) do brojnih tiskovina na dekanat-skoj i župnoj razini. Zatim je podsjetio na elektronske medije, duhovno-vjerske programe radijskih postaja kao i web stranice s prostora biskupije. Zaključio je da je biskupija u svom desetgodišnjem postojanju na polju medija položila ispit, dostojno šireći evanđelje i preko medija.

18


Vlado Čutura je govorio o mogućnostima koje nude mediji u pastoralu župnih zajednica, od župnih listova, radio emisija do web stranica i blogova. Društvena stvarnost je takva da ako niste u medijima kao da ne postojite. Mediji djeluju emotivno a ne racionalno. Mogu djelovati dvojako, obogaćivati i osiromašivati. Crkva nedovoljno koristi medijski prostor te nedovoljno tumači svoje doktrine putem medija. Vrlo je važna formacija korisnika medija kao i formacija i edukacija za medije. Čutura navodi enciklike «Communio et progressio» iz 1971. i «Ae-tatis novae» 20 godina kasnije u kojima crkveno učiteljstvo potiče na korištenje modernih sredstava informiranja. Kod novinara se zapaža da su podložni «meteorološkim promjenama», kakav sustav, takav kaput. Govoreći o liku katoličkog novinara naglasio je da on treba biti neizostavni dio društva, živjeti evanđelje u konkretnom druš-tvu i narodu, ne propuštajući naviještati evanđelje svojim novinarskim radom. Problem svih medija je što prate samo vrh i dno a ne i ono između, što čini život. Velik je problem komercijalizacija medija i njena tabloidizacija. Oni prate samo državni vrh, svjetske vijesti, crnu kroniku i prljavi veš, ostalo pozitivno ih ne zanima. Čutura je zaključio svoje predavanje mislima kako je potreban odgoj za komunikaciju. Medijski pastoral je značajan vid evangelizacije u kome na prvom mjestu treba biti Bog i radosna vijest spasenja.

Dražen Vuković iz Slunja je govorio o tehničkim mogućnostima u pripremi župnih web stranica. Neno Kužina je u ime Hrvatskog društva katoličkih novinara izrazio zadovoljstvo da se u ovoj biskupiji iskazuje povjerenje laicima koji daju značajan doprinos u župnim aktivnostima, osobito na području medija. Na kraju je održana kraća rasprava o mogućnostima unapređivanja pastorala putem medija.

Roditi se 'odozgo'Katehetski ured Gospićko-senj-

ske biskupije već godinama u svome korizmenom programu ima sadržaje duhovne pripreme i za druge pro-svjetne djelatnike osim vjeroučitelja. U svetištu Majke Božje na Krasnom, učitelji s cijelog prostora biskupije, njih četrdesetak, u subotu, 9. trav-nja, poticani i vođeni Riječju Bož-jom i poticajnim mislima fra Roze Palića, razmatrali su o Učitelju, slo-bodi, zajedništvu, molitvi... Skup su organizirali predstojnik Katehetskog ureda vlč. Nikola Turkalj i tajnica s.Robertina Medven.

Tijekom susreta, bilo je nekoli-ko bučnih rasprava na temu molitve, obraćenja, slobode i uvijek spornog zajedništva koje ostaje trajna zadaća graditelja kraljevstva Božjeg. Čuli su se i kritički osvrti na neke molitvene zajednice, koje unutar Crkve žive same za sebe, izolirano, koje pritom pod-cjenjuju duhovni život praktičnog, «običnog» vjernika, a negdje ima i vrbovanja, nalik onomu u sektama, da se pristupi njima kao jedino ispravnima. Završni dio druženja bio je rezerviran za ispovijed i euharistijsko slavlje u svetištu, koje je dalo onaj pravi mir i snagu za buduće izazove.

Voditelj duhovnih vježbi, fra Rozo Palić, za središnji dio razmišljanja uzeo je evanđeoski tekst o susretu Ni-kodema učitelja i Učitelja Isusa. Od naroda uvaženi učitelj Nikodem zanemaruje svoj visoki status, pa i ponos. Dolazi s priznavanjem Isusovog božanstva, i nastavlja s pitanjima, želi biti poučen od Učitelja. «Treba se roditi nanovo odozgora» (Iv3,7). Ova poruka snažno odjekuje i današnjem učitelju, roditelju, svećeniku...

Današnji čovjek je pred velikim izazovima. Osim materijalne krize, razvidna je i kriza vjere, povjerenja i lju-bavi. Zanemaruju se iskrene kršćanske, a time, i ljudske vrijednosti. U takvoj se situaciji često poseže za instant rješenjima, udovoljavajući samo tjelesnoj dimenziji čovjeka, zanemarujući «hranu» za osnaživanje čovjekova duha i duše, koji su uz tijelo čovjekova bit. Zanemari li se samo jedno od ovoga čovjekova «trojstva», doći će do bolesti, nesreće i pada čovještva, isticao je fra Rozo.

19


Treći saziv Prezbiterskog vijećaPrva sjednica novoga Trećeg saziva Prezbiterskog vijeća

Gospićko-senjske biskupije održana je 11. travnja u Gospiću. Tijelo koje s biskupom donosi smjernice duhovnog razvoja bi-skupije na početku je izabralo svoj poslovni odbor kojega čine mons. Mile Čančar, dr. Richard Pavlić i mons. Tomislav Rogić. Biskup Bogović je govorio o stanju klera kao i tekućim pitanjima te o Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Istaknuo je potrebu da i slijedeća pastoralna godina opet bude u znaku župne katehe-ze. Ukazao je na potrebu uređenja pastoralnih prostora, župnih dvorana, da bi se župna kateheza i opći pastoralni rad digao na

višu razinu. Poslovni odbor i generalni vikar obvezali su se pripremiti pastoralni plan za iduću godinu. Zatim je o provedbi biskupijskog pastoralnog plana do kraja ove pastoralne godine u godini župske kateheze i posjete pape Benedikta XVI. govorio generalni vikar mons. Tomislav Šporčić. Slijedila su izvješća ekonoma biskupije vlč. Nikole Turkalja o financijskom poslovanju, te vlč. Luke Blaževića o poslovanju Caritasa.

Misa posvete ulja u GospićuU Gospićko-senjskoj biskupiji svećenici se radi proslave svoga dana i obnavljanja svećeničkih obećanja tradi-

cionalno okupljaju uoči proslave Posljednje večere, tj. na Veliku srijedu, kako bi se u svojim župama lakše mogli pripremiti za slavlje Večere Gospodnje i svečano slavlje preduskrsnih blagdana. Zato su Misom posvete ulja gotovo svi svećenici biskupije, 20. travnja, u katedra-li u Gospiću, u zajedništvu sa svojim biskupom Milom Bogovićem, proslavili spomendan ustanovljenja sveće-ničkog reda. Biskup je na misi blagoslovio i posvetio ulja za podjelu sakramenata krizme i bolesničkog poma-zanja, a u prinosu darova predstavnici župa donijeli su pred oltar priloge za biskupijski Caritas.

«Velika srijeda je dan kada se najbolje očituje zajed-ništvo naše Gospićko-senjske biskupije. U prvoj crkvi naše Biskupije, uz biskupa tu su oko oltara naši svećeni-ci, naše prezbitersko i pastoralno vijeće, naši kanonici i savjetnici, naš svećenički pomladak, predstavnici raznih vjerničkih udruga, đaci i predstavnici naših župa», istaknuo je biskup Bogović na početku propovijedi, koja je bila u prvom redu upućena svećenicima. Posvijestivši važnost zajedništva svećenika s biskupom, mons. Bogović je istaknuo da za ispunjenje svećeničke zadaće nije dovoljna čvrsta organizacija niti dobro funkcioniranje pravnog poretka. Tako je i u međuljudskim odnosima, u obiteljima, na radnim mjestima, u državi, u narodu, u svijetu. Po-svećeno ulje treba biti vez između pojedinca i strukture. To ulje je međusobna ljubav, rekao je biskup, pojasnivši da se ono daje svakom kršteniku kao znak da ga ljubav povezuje sa svakim čovjekom; svakom krizmaniku da u svojoj zrelosti može očitovati kršćansku ozbiljnost u svakoj službi koju će u društvu obnašati, kod svećeničkog i biskupskog ređenja da u upravljanju kršćanskom zajednicom nadiđu svojom ljubavlju pravne norme crkvenog sustava. Na kraju, to ulje je posebno potrebno slabim udovima tijela Crkve - našim bolesnicima.

U nastavku propovijedi mons. Bogović je svećenicima i vjernicima posvijestio kako je to slavlje uvod u sveto trodnevlje. Znakovito je da evanđelist Ivan povezuje Judin izlazak iz dvorane Posljednje večere (aktiviranje izda-je) s početkom Isusove proslave, što znači da je došlo vrijeme kada će se ljubav očitovati kroz patnju za spasenje.

«Trpljenje pravednika, nepravedna osuda, napuštanje prijatelja, zlostavljanje - to je put najveće slave kada se podnosi iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To su slavni trenuci», rekao je biskup, istaknuvši da su jednako tako i u životu svećenika slavni trenuci onda kada takav put prihvaća i tim putem ide. «Slavni su, braćo svećenici, oni trenuci kada radeći dobro dobivaš prigovore, ali ne sustaješ, kada u tišini svoje sobe moliš za svoje župljane, kada za njihovo spasenje prikazuješ i svoju samoću i svoju napuštenost, kada nailaziš na nerazumijevanje u župi i u biskupiji, a ipak nastavljaš kao dobri pastir. Najjači si onda kada prihvatiš svoju nemoć da budeš protiv ikoga, kao što je to Krist učinio. U tom času se Božja slava očituje u tebi», rekao je biskup, istaknuvši da je papa Ivan Pavao II. bio slavan kada je sa svojom patnjom išao svijetom. A upravo je on naš narod pozvao da bude narod nade. Vidio je da to možemo biti, rekao je mons. Bogović, dodavši kako smo, nažalost, danas u napasti da na našu prošlost

20


gledamo na način kako to svijet u svojoj ne-pravdi prosuđuje.

«Opasno je da svoju vrijednost mjerimo po njihovim mjerilima. Ono što je bilo veliko u našoj prošlosti nikakav svjetski sud ne može poništiti ni umanjiti. Naš moralni poraz bio bi kada bismo posumnjali u smisao žrtve koja je podnesena, ali i onda kada bismo se hva-lili zlom koje smo počinili. Nitko nije mogao oduzeti slavu Kristovu: ni Juda, ni farizeji, ni Pilat, ni Herod, ni nahuškana masa. Nije Isus niti u jednom času povjerovao da je onoliko vrijedan koliko oni do njega drže, da je on ono što su oni prosudili i presudili», istaknuo je bi-

skup, zaključivši razmišljanje pitanjem: «Tko može oduzeti veličinu onim braniteljima koji su dan za danom svoje živote stavljali na oltar domovine zato da bi drugima osigurali mirniji i sretniji život?» Pozvao je na kraju svećeni-ke i ostale vjernike da uđu u sveto trodnevlje otkrivajući Kristovu slavu u časovima njegove nemoći i napuštenosti od ljudi, jer je upravo tada osjetio Očev zagrljaj ljubavi i života. Biskup je svima zaželio radosne vazmene dane.

Liturgijsko pjevanje na misi animirao je katedralni zbor pod vodstvom bogoslova Josipa Šimatovića.

Biskupijski susret crkvenih pjevača u SenjuU Senju je, 7. svibnja, održan godišnji susret i duhovna obnova pjevača crkvenih zborova iz svih pet dekanata

Gospićko-senjske biskupije. Okupilo se blizu dvije stotine pjevača i njihovih svećenika u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta Milutin Cihlar Nehajev. Sudionike susreta, na čelu s biskupom mons. Milom Bogovićem, po-zdravio je i najavio temu susreta generalni vikar mons. Tomislav Šporčić, te domaćin, župnik Se-nja dr. Richard Pavlić. Predavanje na temu litur-gijskog pjevanja održao je mons. dr. Pavao Kero iz Zadarske nadbiskupije, nakon čega je u senj-skoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije misno slavlje predslavio biskup Mile Bogović. Na kraju su sudionici susreta razgledali Sakralnu baštinu i Gradski muzej Senj.

Mons. Kero je proniknuo u naše liturgijsko glazbeno nasljeđe koje je nastalo iz latinske kul-ture kao i autohtonih narodnih elemenata. Proble-mi su nastali kada se sa staroslavenskog pjeva-nja prešlo na narodni jezik, tada su se neki teško snašli. Mons. Kero je ukazao na uzroke nestanka pučkog pjevanja koje su ponajviše čuvali glagoljaši. Razlozi su u novom načinu života, depopulaciji i odlasku u gradove Problem je nastao i u pomodarstvu i neznanju. Danas smo u situaciji kada se evanđelja vrlo rijetko pjeva-ju. Sakralna glazba se stalno obnavlja, a poštivanje liturgijskih propisa pridonosi miru u crkvi. Treba razlikovati liturgijske od duhovnih pjesama, istaknuo je dr. Kero te odgovorio na više pitanja pjevača vezanih za nove tenden-cije u pjevanju mladih s instrumentima i održavanju koncerata u crkvama. Mons. Šporčić je u ime Povjerenstva za pastvu obitelji pred skori posjet Pape istaknuo potrebu uvježbavanja prigodnih pjesama.

Nakon svete mise biskup Bogović pjevačima je predstavio jedinu glagoljašku katedralu u kojoj je bila do-puštenja misa na starohrvatskom ili staroslavenskom jeziku, te katedralu u kojoj se čuva hrvatski grb u kamenu iz 1491. godine. Govoreći o liturgijskoj glazbi istaknuo je da sveti prostor u sveto vrijeme današnji svijet želi promijeniti, čemu se treba suprotstaviti. Glazba kao snaga koja budi osjećaj za prenošenjem evanđeoske poruke treba biti u službi te poruke. Svaka riječ liturgijske glazbe budi kod vjernika ono plemenito i vjerničko u duši. Liturgijsko pjevanje treba biti u službi poruke euharistije, zaključio je biskup Bogović.

21


Proslava 11. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupijeSvečanim euharistijskim slavljem koje je 25. svibnja u gospićkoj

katedrali predvodio gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, u konce-lebraciji s kanonicima, dekanima, članovima Prezbiterskog vijeća, sve-ćenicima i vjernicima te predstavnicima Grada Gospića, proslavljena je jedanaesta obljetnica uspostave Gospićko-senjske biskupije.

Biskupa i sve nazočne pozdravio je na početku gospićki župnik i dekan mons. Mile Čančar te svima čestitao obljetnicu. Biskup Bogović uvodno je napomenuo kako je papa Ivan Pavao II., osim što je svečanim pismom 25. svibnja 2000. osnovao Gospićko-senjsku biskupiju te nje-ga imenovao prvim njezinim biskupom, također gospićku župnu crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije uzdignuo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve.

U propovijedi biskup je istaknuo kako je u prigodi prošlogodišnjega slavlja desete obljetnice biskupije mnogo toga o njoj rečeno i zapisano pa je stoga, ovom zgodom na početku novoga desetljeća biskupije, odlu-čio izraziti zahvalu utemeljitelju i novom blaženiku papi Ivanu Pavlu II. Već sama činjenica da je proglašen blaženim mnogo govori o njemu kao čovjeku, svećeniku, biskupu i papi, dodavši kako je u posljednjih 500 godina bilo malo papa koji su proglašeni blaženima ili svetima.

Ivana Pavla II. mnogi smatraju glavnim rušiteljem komunizma u Europi, nastavio je biskup, i on je zoran dokaz kako se zlo ne pobjeđuje drugim zlom, nego dobrom. «Mnogo je pridonio izgradnji duhovnog jedinstva cijeloga svijeta. I pored toga što je poštovao sva uvjerenja, nije nikada umanjio važnost katoličke vjere za spasenje svijeta. Svuda je radio na njezinu učvršćivanju. Posebno je nastojao poduprijeti u njihovu rastu katoličke narode, kao što su Hrvati. Pozvao nas je da budemo narod nade. U nama je vidio sačuvane vrednote koje nam osiguravaju posebnu ulogu u Europi, da sačuva svoju kršćansku dušu. Izravno i preko vatikanske diplomacije mnogo je uči-nio da Hrvatska bude međunarodno priznata država. Želio je da to bude što prije jer je i sam vidio da ima dosta neprijatelja, odnosno onih koji je ne žele kao samostalnu državu.» Zatim je biskup istaknuo kako je papa Ivan Pavao II. proročki na pragu trećeg tisućljeća pozvao sve narode da popišu svoje mučenike jer je u mučeničkom svjedočenju vidio bolju budućnost za cijeli svijet. Nakon toga su odasvud počela u Rim dolaziti svjedočanstva o najnovijim kršćanskim mučenicima na svim stranama svijeta pa je i Hrvatska biskupska konferencija osnovala posebnu Komisiju za Hrvatski martirologij, na čijem čelu je upravo gospićko-senjski biskup.

Na kraju je biskup podsjetio da je upravo Gospićko-senjska biskupija pokrenula projekt Crkve hrvatskih mučenika i time najkonkretnije odgovorila na Papin poziv. Podsjetio je da će Crkva hrvatskih mučenika biti 10. rujna ove godine posvećena, a pred njom će biti kip Ivana Pavla II., djelo kipara Slavena Miličevića. Kip prikazuje Papu kako s visoko uzdignutim križem prelazi prag trećeg tisućljeća. Križ je oblikovan po uzoru na Križ krbav-skih biskupa, a Papa u ruci nosi i pastoral krbavskih biskupa. Dodao je da će i na pročelju crkve prema Krbavi biti likovi triju papa koji su najviše učinili za nas Hrvate. Uz Ivana VIII. i Grgura VII. tu je i Ivan Pavao II., čije je djelo zajedno s njegovim porukama itekako prisutno u našoj biskupiji pa mu i na taj način želimo zahvaliti za njezin osnutak, zaključio je biskup. Pozvao je vjernike da, prema evanđeoskoj prispodobi, ostanu loze koje će i u budućnosti donositi obilan duhovni rod za Liku i cijelu Hrvatsku.

Biskupijski susret ministranata Gospićko-senjske biskupijeGodišnji biskupijski susret ministranata Gospićko-senjske biskupije u organizaciji generalnog vikara biskupi-

je mons. Tomislava Šporčića i domaćeg župnika dr. Richarda Pavlića održan je 21. lipnja u Senju i Krivom Putu. U dopodnevnom dijelu, uz sudjelovanje oko 200 ministranata i dvadesetak svećenika na čelu s biskupom, održano je pokorničko bogoslužje, procesija ministranata kroz Senj i misno slavlje u senjskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. U popodnevnom dijelu susreta održan je rekreativno-sportski dio i druženje.

Središnji senjski trg Cilnica bio je ispunjen ministrantima iz svih župa biskupije. Biskup Mile Bogović održao im je kraće predavanje o povijesti toga starog biskupijskog središta i o njegovom značaju u crkveno-duhovnoj povijesti Hrvatske s težištem na glagoljaškoj baštini i nekadašnjoj školi za svećenike - Sjemeništu. Slijedila je procesija i misa u senjskoj katedrali.

22


Mons. Šporčić je pokorničko bogoslužje i procesiju nazvao najboljom pri-premom za skori blagdan Tijelova za one koji uz svećenike najviše sudjeluju na misama, a to su ministranti. Biskup Bogović je ministrantima pojasnio značenje senjske katedrale u kojoj su biskupi stolovali od 5. do 20 stoljeća. Govoreći o današnjem svecu sv. Alojziju istaknuo ga je kao primjer svima jer je, prem-da iz plemićke obitelji Gonazaga, sigurnost aristokratskog staleža zamijenio služenjem Bogu u redu isusovaca. Biskup se zatim osvrnuo na nedavni posjet pape Benedikta XVI. Hr-vatskoj te izrazio zado-voljstvo slikom koju su mladi pokazali. To su bili mladi koji teže višim duhovnim idealima a ne samo razbibrigi, zabavi i plesu. To su mladi koji se savjesno pripremaju za život, istaknuo je biskup te ministrante pohvalio

kao osobe koje su glavni suradnici svećenika kod oltara. Objed i sportsko rekreativni dio održan je u župi Gospe Snježne na Krivom Putu.

Svećenički dan Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije

Tri župe Bakarskoga dekanata bile su 22. lipnja domaćini Svećeničkog dana Riječke nadbiskupije i Gospić-ko-senjske biskupije. Šezdesetak svećenika okupilo se ispred crkve Blažene Djevice Marije od Porta u Bakru gdje je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić poželio da njihovo zajedništvo urodi plodovima za druge: «Nasuprot egzistencije 'za', koja je ljubav i nesebičnost, stoji egzistencija 'protiv' koja vodi u egoizam. Neka nas

naš susret danas potakne da budemo ljudi koji su spremni živjeti 'za'. Svećenički dan koji ove dvije biskupije proslavljaju zajedno svjedoči da i nakon administrativne podjele Riječko-senjske nadbi-skupije postoji zajedništvo prezbitera. Neka to za-jedništvo bude zalog za vjernije i bolje služenje i djelovanje u svećeničkoj službi.»

Nakon pozdrava domaćina, župnika Giuse-ppea Vosilla te molitve, svećenici su pogledali znamenitosti Bakra, grada koji tragove civilizaci-je bilježi još iz rimskog doba. Posjetili su crkvu Sv. Andrije, jednu od najvećih u Hrvatskoj, pret-postavlja se treću nakon zagrebačke i đakovačke katedrale. Današnji oblik dobila je tijekom druge polovice 18. stoljeća i u prvoj polovici 19. stolje-

ća, a posvetio ju je 28. kolovoza 1853. izaslanik modruško-senjskog biskupa Ožegovića. Razlog zašto je građena tako velika crkva objasnio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Podsjetio je da je u to doba Bakar bio jedan od većih gradova u Hrvatskoj i središte sjeverno-primorskog kraja. Posebnost crkve je i kripta ispod svetišta s dva hodnika i 80-ak grobova u koju su se zakapali ugledniji građani, kao i graditelj crkve biskup Vjenceslav Šoić.

Svećenici su u Bakru posjetili i frankopanski kaštel, rimsku i tursku kuću, te zatim krenuli prema Podhumu i Jelenju. Posjetili su groblje Podhumskih žrtava, koje su streljali fašisti, te mjesto skore gradnje crkve Sv. Maksi-milijana Kolbea. U župnoj crkvi u Jelenju župnik i dekan Sanjin Francetić govorio je o jelenjskom župniku Srećku Blaževiću i njegovim kapelanima koji su bili mučenici komunističkog progona nakon Drugog svjetskog rata. Na kraju dana posjetili su i Grobnik, drevnu utvrdu i župnu crkvu gdje ih je pozdravio župnik Ivan Friščić.

Danijel Delonga

23


Iz župe Sv. Križa OgulinVijesti pripremio Zvonko Ranogajec

Betlehemsko svjetlo i slavlje sakramenta krštenjaIste večeri nakon što je Betlehemsko svjetlo iz Beča doneseno

u zagrebačku katedralu, članovi Izviđačkog odreda Frankopan iz Ogulina donijeli su ga u Gospićko-senjsku biskupiju, u Ogulin na treću nedjelju došašća, 12. prosinca. Izviđači na čelu sa starješi-nom Josipom Badanjkom donijeli su svoje lampaše sa svjetlom iz zagrebačke prvostolnice u župnu crkvu sv. Križa na večernju misu u 18.30 sati koju je predslavio vlč. Stanko Smiljanić, župni vikar. Brojni vjernici prenijeli su zatim svjetlo koje simbolizira svjetlo svijeta, odnosno rođenje Isusa Krista, te uz adventsko ozračje iščekivanja i mira odnijeli ga u svoje domove.

Na treću nedjelju Došašća vrlo svečano je bilo u župi sv. Križa u Ogulinu. Župnik Rogić je na jutarnjoj misi u 10.30 krstio osmero male djece, novih članova župne zajednice. Vrijeme iščekivanja

blagdana rođenja Isusa Krista mladim roditeljima ostati će u nezaboravnom sjećanju po ulasku njihove djece u svijet kršćana. Iako je ove godine po drugi puta na drugu nedjelju u mjesecu kršteno osmero djece, njihov broj ipak je znatno manji od broja umrlih.

PolnoćkaMisa polnoćka središnje je slavlje kojim se u najve-

ćoj župi Gospićko-senjske biskupije slavi blagdan Isu-sova rođenja. U prepunoj župnoj crkvi sv. Križa misu je predslavio župnik Tomislav Rogić u suslavlju župnog vikara Stanka Smiljanića i akolite Šime Božića. Litur-gijsko pjevanje na misi predvodio je župni zbor pod vodstvom s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića.

Podsjetivši na vrijeme cara Augusta pred 2010 go-dina i tadašnjeg popisa stanovništva, propovjednik se podsjetio vremena kada su Josip i Marija otišli u Betle-hem, grad pastira i priprostog puka, gdje će se u štali-ci roditi Isus. Kroz cijelu dotadašnju povijest, niti voda (Noa) niti vatra (Sodoma i Gomora) nisu obratili čovjeka od poroka niti približili njegovo srce Bogu. A onda je Bog uzeo ljudsko srce i postao čovjekom. Srce rođeno u Betlehemu koje krvari na Kalvariji bit će na posljednjoj ve-čeri darovano čovjeku. Upravo to nam želi poručiti božićna noć. Za Božju ljubav nema recesije, njezine dionice nikada ne padaju. Imamo li u našim srcima mjesta za Boga, zapitao se propovjednik, jer ako ima onda će biti mjesta i za bližnjega. Dozvolimo novorođenom spasitelju da uđe pod naš krov, za-ključio je župnik Rogić.

Uoči male polnoćke u 20 sati skazanje su izveli ovogodiš-nji prvopričesnici pod vodstvom vjeroučiteljice Danice Blaš-ković, a uoči velike Polnoćke skazanje su izveli mladi pod vodstvom vjeroučiteljica Vesne Vrbanić i Ane Stipetić. Nakon mise na trgu ispred crkve splet božićnih plesova i pjesama izveli su članovi KUD-a Klek.

24


Blagdan Sv. ObiteljiGospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović tradicionalno

je večernju misu na blagdan sv. Stjepana prvomučenika koji se ove godine poklopio s blagdanom Svete obitelji predslavio u Ogulinu, u župi sv. Križa. Uz mjesnog župnika koncelebriralo je više svećenika Ogulinskog dekanata: župnik župe bl. A. Stepinca fra Marijan Jelu-šić, fra Vice Blekić iz samostana franjevaca trećoredaca iz Oguli-na, župnik Josipdola Petar Šporčić i župni vikar Ogulina vlč. Stanko Smiljanić.

Biskup Bogović govoreći u božićnom ozračju, a na blagdan sv. Stjepana prvomučenika i Sv. obitelji, zapitao je roditelje tko bi trebao djeci u vrtićima predstavljati blagdansko ozračje, djedica u sanjkama

ili Isus. Ukazao je na sve veću oholost ljudi koja je posljedica odbacivanja dječjeg u sebi. Na dijete se sve više gle-da kao na teret u obitelji i «agresora». Tako je spomenuo sličicu iz ratnih dana kada je u Senju boravio 17-mjesečni prognanik Nikola Barić koji je svojim dječjim veseljem i igrom unosio u tmurnu zbilju ugodne tonove. Potrebno je stvarati optimalne uvjete za odgoj djece, a u tome će nam nagodinu pomoći i sv. otac Papa svojim posjetom Hrvatskoj. Odgojiti odgovornu osobu moguće je samo u zdravoj obitelji, zaključio je biskup Bogović.

Nakon mise Vokalni ansambl KUD-a Klek iz Ogulina održao jer svoj tradicionalni božićni koncert pod nazi-vom «Dobra večer oven stanu». Koncert pod ravnanjem dirigenta mr. sc. Joška Ćalete održan je u župnoj crkvi sv. Križa, čestoj pozornici vrhunskih glazbenih interpretacija u vrijeme Adveta i Božića. Pred nekoliko stotina ljubi-telja božićnih pjesama ansambl je izveo niz božićnih pjesama koje su kroz povijest sačuvane u hrvatskom narodu.

Misa zahvalnicaMisa zahvalnica za proteklu godinu služena je na Silvestrovo

u ogulinskoj župnoj crkvi sv. Križa. Misu je u 18 sati predslavio župnik Tomislav Rogić u suslavlju župnog vikara Stanka Smilja-nića i akolite Šime Božića. Velikim župnim zborom ravnala je s. Pankracija uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića.

Dok neki nastupajuću noć doživljavaju kao najluđu, kršćani je promatraju drukčije, uz dva neizostavna zaziva, hvala i oprosti. Prilika je da na kraju godine zahvalimo Gospodu na svim darovi-ma koje smo dobili protekle godine. Bilo da je riječ o duhovnim darovima milosti ili poteškoćama života kroz koje smo prošli. Da zahvalimo Bogu na rezultatima rada ali i na svim bolnim darovi-ma. Bol i radost, trud i napor, uspjeh i neuspjeh sastavni su dio ži-vota i sredstvo duhovnog sazrijevanja. Na kraju godine ispitajmo svoju savjest, kako smo se služili Božjim darovima i dobročinstvima. Zahvalnost i kajanje dvije su naše dužnosti.

Nakon mise uslijedilo je polsatno klanjanje pred Presvetim, nakon čega je župnik predstavio kroniku župe za proteklu godinu. Ona je demografski gledano poražavajuća, jer je kršteno samo 72 djece a pokojnika su 103. Od umrlih čak 40 nije primilo sakrament bolesničkog pomazanja. Prvopričesnika je bilo 71, a krizmanika 99. Vjen-čala su se 33 bračna para.

Svijećnica i Dan posvećenog životaNa večernjem misnom slavlju, 2. veljače, u župi sv. Križa sve-

čano je proslavljen blagdan Svijećnice i Dan posvećenog života. Misu je predslavio župnik u suslavlju župnog vikara Stanka Smilja-nića i đakona Šime Božića. Pjevao je župni zbor pod vodstvom s. Pankracije. Prikazanje Gospodinovo poseban je blagdan kada do-lazimo Bogu izraziti zahvalu. To je poziv svima da Bogu prinesu žrtve zahvalnice. Osjećaj zahvalnosti Bogu za sve primljene darove obveza je svakog ozbiljnog i odgovornog kršćanina. Ako zanema-rimo zahvalnost, lako se rodi obijest. Govoreći o Danu posvećenog

25


života župnik se zapitao zašto danas nedostaje duhovnih zvanja? Zato što nedostaje spremnosti žrtvovanja života za služenje Bogu. Osjećamo li radost života i nade kao starac Šimunu koji je ustrajao u molitvi za spas svoga naroda? On nam pokazuje što znači biti posvećen, ustrajati u molitvi i spremno pomagati bližnjima. Ako krenemo njegovim putem onda nasljedujemo Krista, svjetlo svijeta koje svijetli preko dvije tisuće godina. Hoćemo li slije-diti to svjetlo ili se prepustiti ispraznostima trenutnih zadovoljstava. Taj izbor je pred svakim čovjekom, svakoga dana. Na početku mise blagoslovljene su svijeće i održan ophod, procesija kroz Park kralja Tomislava u kojem su sudjelovali ovogodišnji krizmanici.

Dan životaDan života proslavljen je 6. veljače u ogulinskoj župi sv. Križa

misama koje je u 10.30 i 18 sati predslavio kancelar Varaždinske biskupije mons. mr. Toni Perčić u koncelebraciji mjesnog župnika Rogića. Mons. Perčić istaknuo je značaj blagdana u kome Crkva slavi Dan života, ističući da smo svi mi sol zemlje i svjetlo svijeta što je čast ali i obveza za sve vjernike. Isus nas poziva da budemo istinski svjedoci njegove dobrote, a to znači ljubitelji života. I to od njegova začeća pa do naravne smrti što je značajno u današ-njem društvu koje tako ne razmišlja. Istinsko svjedočenje života je kada poštujemo roditelje, bračnog druga, kada pošteno zarađu-jemo, kada mediji korektno rade svoj posao. Dužni smo kao ka-tolici pridonositi boljitku svog društva, zaključio je propovjednik. Nakon mise održan je u čast Dana života tradicionalni koncert, ove godine župnog zbora mladih «Glas ljubavi», koji je izveo nekoliko duhovnih šansona i svojom izvedbom oduševio sve nazočne. Milodari s večernje mise bili su namijenjeni udruzi «Oda prijateljstvu» koja već pet godina skrbi o obiteljima s bolesnom djecom.

Blagoslov kapelice Gospe LurdskeNa blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, koji Crkva sla-

vi i kao Dan bolesnika, u Ogulinu je svečano blagoslovlje-na obnovljena kapelica posvećena Gospi Lurdskoj koja se nalazi na granici dviju ogulinskih župa, Sv. Križa i bl. A. Stepinca. Službu riječi i svečanost blagoslova predvodio je župnik Tomislav Rogić u suslavlju župnog vikara Stanka Smiljanića i đakona Šime Božića. Na svečanosti se okupilo pedesetak vjernika obje župe kao i članovi župnog zbora pod vodstvom s. Pankracije.

Župnik Rogić je na početku zahvalio gradu Ogulinu koji je pomogao pri obnovi kapelice te u znak zahvalnosti uručio krunicu i papinu knjigu «Svjetlo svijeta» Zdravku Salopeku kao i obitelji Blašković koja skrbi oko kapelice.

Sveta Marija slika je vidljivog Krista i uzor Crkve. U njoj gledamo pralik koji nas vodi prema svetome i jedinstvu s Kristom. Neka ova kapela bude i dalje znak kršćanske nade kao za naše pretke koji ovu kapelicu podigoše 1907. godine, poručio je mons. Rogić te blagoslovio obnovljenu kapelicu.

Predstavljena biskupova knjiga: «Žao mi je naroda»U pastoralnoj dvorani župe sv. Križa u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Ogulin i župe održano je pred-

stavljanje knjige Gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića «Žao mi je naroda». U glazbenom dijelu nastupio je Vokalni ansambl KUD-a Klek pod ravnanjem mr. Joška Ćalete, a između više od stotinu gostiju pred-stavljanju knjige su nazočili gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić sa zamjenicima Tonom Radočajem i Vladimi-rom Kubelkom, kao i predsjednik gradskog vijeća Milan Sabljak.

Predsjednica ogulinskog ogranka Matice Hrvatske Višnja Lipošćak koja je moderirala predstavljanje knjige i najavljivala goste, za biskupa Bogovića je rekla kako on deset godina radi, gradi i stvara, te nije propustila

26


istaknuti odličnu suradnju Matice i biskupa. Književnik Hrvoje Hitrec je biskupa Bogovića stavio uz bok svećenicima koji su svoju duhovnu snagu stavljali u službu naroda. Kao biskupove uzore naveo je kardinala Alojzija Stepinca i popa Marka Mesića. Biskup je u sramnom, zadnjem, desetljeću hrvatske politike bio branitelj istine i branitelja, koji je vidio dalje od drugih. Biskup je shodno legendi o sv. Jurju ukazivao na potrebu napadanja i prokazivanja zla. Biskup Bogović je bio opsjednut idejom «nove hrvatske katedrale» te «Bogom, Hrvatskom i istinom». Bez ljudi kao što je biskup nema Hrvatske, zaključio je Hrvoje Hitrec ak-tivan zajedno s biskupom Bogovićem u Hrvatskom kulturnom vijeću.

Glavni «krivac što je ova knjiga objavljena» i njen priređivač i lektor dr. Ante Bežen naveo je tri razloga za objavljivanje knjige. Prvi je što je biskup Bogović jedan od medijski najeksponiranijih hrvatskih biskupa i naj-dosljedniji tumač socijalnih, vjerskih i političkih zbivanja. Kao crkveni dostojanstvenik i intelektualni autoritet nedvosmisleno je odgovarao i na najotvorenija pitanja, a probleme nije umatao u celofan. Drugi je razlog 10 godi-na Gospićko-senjske biskupije i gradnja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini čiji spiriutus movens je bio upravo biskup Bogović. Treći je razlog intelektualno-kulturna i mentalna slika biskupa kao intelektualca i znanstvenika koji je progovarao o važnim temama, o odnosu državne vlasti, politike i Crkve. Nije se bojao dati mišljenje o Mili Budaku, Jeleni Brajši, Srbima u Hrvatskoj, značenju Like i Gospića.

Glavni urednik knjige i Alfine biblioteke «Duh vremena» Božidar Petrač je istaknuo dva temeljna razloga za objavljivanje knjige. Prvi su Crkveno-vjerska pitanja vezana za Gospićko-senjsku biskupiju i Crkvu hrvatskih mučenika, a drugi su biskupova promišljanja. On je hrabro isticao opasnost od četiri B (Beča, Budimpešte, Be-ograda i Brisela) te se nije libio progovoriti u vremenu hrvatske recesije i šutnje. Ova je knjiga pravi dokument naših zadnjih 10 godina. Na kraju je o knjizi progovorio i njen autor biskup Bogović. Svaki narod treba imati svoje vodstvo, no gledajući zadnjih 10 godina biskup se pita misle li političari na narod ili usavršavaju mehanizme varanja tog naroda. Tko puno obećava, taj vas i vara, poručio je biskup Bogović koji je pokušao u narod unijeti malo svjetla.

PepelnicaBrojni župljani župe Sv. Križa svečanom večernjom misom na blagdan Čiste sri-

jede, 9. ožujka, i obredom pepeljenja ušli su u vrijeme korizme. Misno slavlje predsla-vio je župnik Tomislav Rogić, u suslavlju župnog vikara Stanka Smiljanića i đakona Šime Božića. Korizmene napjeve izvodio je veliki župni zbor uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića i vodstvo s. Pankracije Žižić. Župnik je poručio da je korizma poziv na ozbiljnije življenje naše vjere, vrijeme u kojem treba pokazati volju za obra-ćenjem. Cilj je postati bolji pred Bogom kao i jedni prema drugima. U korizmu uđimo s takvom motivacijom, ne zbog straha od Božje kazne ili suda već zbog Boga koji nam daje priliku za novi život i nudi nam beskrajnu ljubav po svom raspetom Sinu. Jače se zagledajmo u križ koji treba biti poticaj našem odgovoru na Božju ljubav. Odgovorimo si na pitanje: želimo li dosita biti bolji? Bez te svijesti i zahvata na duši korizma može biti bezuspješna. Neka nam ne bude teško moliti se i odreći u korist potrebnijih, vježbajmo se u dobroti, zaključio je propovjednik. Vjernici su pristupili obredu pepeljenja kojim su simbolično ušli u korizmeno vrijeme.

Kao Krist pobijedimo zloNa 1. korizmenu nedjelju, 13. ožujka, predvodnik misnih slavlja u župi

sv. Križa u Ogulinu bio je gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi dr. fra Draženko Tomić. Koncelebrirali su župni vikar Stanko Smiljanić i đakon Šimo Božić a na misi u 10.30 krštenjem je u župnu zajednicu primljeno petero djece.

Korizma je vrijeme izazova za mlade i stare, vrijeme u kome Krist dokazuje da se može pobijediti zlo. No, ne pripisujmo sve loše učinjeno đavlu, jer zavist, oholost, bludnost je dio naše ranjene ljudske naravi. Zlu u čovjeku suprotstavi-mo se dobrim, čineći dobro i po cijenu trpljenja nepravde. Tako širimo redove

27


dobra, tako raste kraljevstvo Božje, poručio je propovjednik. U korizmi odaberite barem dvije stvari u kojima ćete hodajući kroz pustinju pokazati svoju vjeru, zaključio je dr. Tomić. Vjernicima je na kraju preporučio i knjigu raz-mišljanja fra Bazilija Pandžića - za svaki dan korizme jedno razmišljanje. Misno slavlje na misi u 9 sati uzveličao je dječji župni zbor, a na onoj u 10.30 sati veliki župni zbor, oba pod ravnanjem s. Pankracije Žižić.

Predtsvaljanje knjige fra Petra Runje o križarici Branki PerkovićU ogulinskoj župnoj crkvi održano je, 1. travnja, predstavljanje nove knjige plodnog

autora fra Petra Runje u izdanju Kršćanske sadašnjosti pod nazivom «Branka Perković – jedan Bogu posvećeni život». Predstavljanje knjige organizirala je župa sv. Križa u suradnji s križarskim društvom Dragutin Kukalj, a predstavljači su bili jedan od urednika u Kršćan-skoj sadašnjosti prof. Anton Šuljić i sam autor fra Petar Runje. Predstavljanje je glazbom uzveličao zbor mladih Glas ljubavi kao i članice križarskog društva koje su čitale dijelove iz knjige.

Prvi predstavljač vlč. Anton Šuljić koji je o liku križarice na putu svetosti Branke Perko-vić prozborio i na prethodnoj misi istaknuo je ovu mladu osobu koja je umrla u 23. godini, 1949. godine, kao osobu rijetke duhovnosti i svetosti koja je i svoju bolest prihvatila. Izra-stajući iz miljea svojih uzora bl. Ivana Merza i Marice Stanković pokazala je da je i u Hrvata bilo svetih duša koje su ostavile veliki trag a čija biografija za svakoga predstavlja izazov poziva na svetost. Njen kratki život pokazuje da svatko, kao i Branka Perković, treba pomoć duhovne osobe koju je Branka imala ponajviše u svećenicima Dragutinu Kukalju i fra Jo-

sipu Dujmoviću. Ona je pokazala kako se dušom i tijelom davala za križarski pokret, životom prepunim kreposti, posebno u vrijeme kada su križari i drugi vjernici bili prozivani i omalovažavani. Ova knjiga je, kao i svaka dobra knjiga, doprinos rastu duha, suprotno životu u neznanju i površnosti, istaknuo je Šuljić.

O knjizi je osobne impresije kao i razmišljanja svoje kćeri Ane iznijela predsjednica Ogranka Matice hrvatske Ogulin, prof. Višnja Lipošćak. Za prof. Lipošćak knjiga je putokaz kako živjeti svoju vjeru ali je i znak zrelosti Branke Perković koja je imala samo 23 godine, a tako je duboko promišlja o životu i svemu kroz što je morala proći.

Na kraju je prozborio autor knjige fra Petar Runje ispričavši kako je do njega dospjela ostavština te djevojke od subraće franjevaca trećoredaca i kako su četiri sveska dnevničkih zapisa čekala pet godina dok ih autor nije otvorio. Tako se plodni pisac i znanstvenik, proučavatelj srednjeg vijeka, dao na pisanje knjige o jednoj osobi 20. stoljeća. Runje je ukazao na njen rast u svetosti od najmlađih dana potkrijepivši to pismima i zapisima iz vremena njezina boravka u Čakovcu, Osijeku, Bjelovaru, dva puta u Ogulinu i Zagrebu. Upisala se u Počasnu stražu, a kasnije i u križarski pokret. Prateći svoje uzore shvatila je značaj obrazovanja te je na nagovor oca upisala hrvatski i poljski jezik. Iako je teško bolovala isticala je da ponosno nosi križ koji joj je dao Isus Krist. Kada je umrla na Božić 1949. godine za nju su rekli «ne znamo da li se treba moliti za nju ili se moliti njoj».

Predstavljanje je zaključio domaćin, župnik Rogić zahvalivši autoru, predstavljačima kao i ogulinskim križa-rima na čelu s predsjednicom Zrinkom Drenšek. (Knjiga se može nabaviti u Župnom uredu.)

Hodočašće Ogulinskog dekanata u gospićku katedraluNa 4. korizmenu nedjelju, 3. travnja, održano je tradicionalno korizmeno hodočašće vjernika Ogulinskog

dekanata u gospićku katedralu Navještenja Blažene Djevice Marije. Oko 400 hodočasnika iz svih župa toga dekanata predvođenih s 11 svećenika slavilo je euharistiju u gospićkoj katedrali, gdje je misu predslavio biskup Mile Bogović. Na misi je pjevao združeni zbor više župa ogulinskog dekanata pod ravnanjem s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Podatke o Ogulinskom dekanatu iznio je na početku župnik i dekan Tomislav Rogić.

Biskup je pozdravljajući hodočasnike ukazao na to da smo ušli u drugo desetljeće biskupije, te se zapitao naviješta li se riječ Božja jasnije i bolje nego prije deset godina? Ako je odgovor potvrdan, ona je opravdano svako pastoralno zauzimanje u proteklih 10 godina. Za Ogulinski dekanat je istaknuo da ne prednjači samo po broju vjernika već i po vjerskom životu. Nakon što je objasnio personalne promjene od prošle godine pozdravio

28


je krizmanike uz poruku da se što više otvore snazi Duha Svetoga. Vjernike je biskup pozvao na molitvu za domovinu te naglasio važnost papina pohoda Hrvatskoj. Nakon mise kraćim glazbenim programom predstavio se band Angelus iz Gospića.

Na putu u Gospić, svi su hodočasnici pohodili Otočac i sudje-lovali u pobožnosti križnog puta na brdu Fortica ponad Otočca. O tome jedinstvenom križnom putu nastalom nastojanjima Kate-dre čakavskog sabora pokrajine Gacke i kiparske kolonije 2006. i 2007. godine govorio jer domaćin, župnik Otočca mons. mr. To-mislav Šporčić. Križni put predvodio je župnik Oštarija i Cerovni-ka i upravitelj svetišta Gospe od čudesa pop Antun Luketić.

Korizmeni koncert LadaAnsambl narodnih plesova i pjesama Lado održao je,

15. travnja, u okviru ovogodišnje turneje «Pasijom kroz hr-vatske krajeve» koncert u Ogulinu u župnoj crkvi sv. Križa. Pod dirigentskom palicom Dražena Kurilovčana i maestra Joška Ćalete Lado je izveo svoj program tradicionalnih ko-rizmenih napjeva sjeverne i južne Hrvatske. Vrhunski pro-fesionalci izveli su program kojim su oduševili brojnu ogu-linsku publiku već naviklu na Lado koji je pred tri godine u istom ambijentu održao uspješan Božićni koncert.

Lado je izveo korizmene napjeve Dalmacije, Podravine, Međimurja, Dalmatinske zagore, Hercegovine, Sjeveroza-padne Hrvatske te Slavonije i Baranje. Ansablu Lado se na kraju zahvalila, u ime svih nazočnih, voditeljica mjesnog KUD-a Klek Nikolina Luketić.

CvjetnicaNedjelja Muke Gospodnje dostojanstveno je obilježena u župi sv. Križa. Blagoslov maslinovih grančica odr-

žan je u dvorištu drevnog Frankopanskog kaštela. Župnik Rogić posvijestio je simbolički značaj spomena spaso-nosnog ulaska Isusa u Jeruzalem. Procesija s brojnim župljanima kao i onima u narodnoj nošnji kroz Park kralja Tomislava uputila se do župne crkve sv. Križa. Nakon pjevane Muke Isusove prema evanđelju po Mateju, župnik je u propovijedi istaknuo da Isusova smrt i uskrsnuće postaje zaglavi kamen novog hrama, novog susretišta Boga

i čovjeka. Vjerovati znači imati smisao, snagu i ustrajnost i u trpljenju, što postaje ostvarivo za svakog čovjeka koji nasljeduje Isusa Krista. Isusova smrt postaje razlog obra-ćenja. Neka ovaj dan bude prožet premišljanjem i otkriva-njem Božje ljubavi za čovjeka, zaključio je propovjednik.

U popodnevnim satima istoga dana, prema višego-dišnjoj tradiciji, na ogulinskoj Kalvariji održan je križni put, trinaestu godinu za redom. Pripremu za pobožnost križnog puta na planinarski zahtjevnoj ruti pomogao je mjesni odbor Žegar-Podvrh kao i Dobrotvorno podupira-juće društvo Sv. Antun na čelu s predsjednikom Željkom Mihalićem. Specifičnost je ovog križnog puta što prolazi šumom i uspinje se sa 325 m nadmorske visine naselja Žegar do 551 m. nadmorske visine vrha Drenovac. Križ-ni put je predvodio župnik uz sudjelovanje đakona Šime

Božića. U molitvi i čitanju aktivno su se uključili članovi Dobrotvornog podupirajućeg društva sv. Antun iz Že-gar-Podvrha i članovi Župnog pastoralnog vijeća. U pobožnosti koja je služena u spomen Isusove muke, ali i kao molitva za naše nevino osuđene generale u Hagu, sudjelovalo je blizu dvije stotine vjernika, ljudi treće životne dobi, djece i mladih.

29


Uskrsni ponedjeljak Gospićko-senjski biskup Mile Bogović tradicionalno je pred-

vodio večernje misno slavlje na Uskrsni ponedjeljak, 25. travnja, u Ogulinu. Koncelebrirali su ogulinski župnik Rogić, župnik župe Ogulin II. fra Marijan Jelušić, Zagorja i Modruša dr. Željko Bla-gus, župni vikar Stanko Smiljanić i đakon Šime Božić. Liturgijsko pjevanje predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Pan-kracije Žižić i uz orguljsku pratnju profesora Slavka Barčića. Uz brojne vjernike na misi su nazočili ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić sa suradnicima, kao i ravnatelji većine ustanova u gradu.

Biskup Bogović je Uskrs nazvao osmim danom stvaranja i središnjim događajem povijesti. Može se dogoditi da čovjek dođe do najudaljenije zvijezde, no time neće nadići značaj Uskrsa. Taj

događaj je trijumf istine nad laži i svjetla nad tamom. A istina je da je Bogu stalo do čovjeka. No, čovjek laže još od vremena Kristova uskrsnuća, kada se htio zanijekati taj vrhunski događaj, ali i od vremena prvog čovjeka koji je nasjeo lažima Sotone. Laže se i danas narod kada se od njega traži da napusti svoje korijenje radi vedrije budućnosti. Izdvajajući pojedinosti iz cjeline pokušava se cijelom narodu nametnuti atribut zločinačke skupine. Uskrsnuće je najvažniji Kristov znak vječnosti kojega su apostoli prepoznali. Kršćanstvo nije samo teorija već i praksa, a kršćanin se ne postaje samo izjašnjavanjem kod popisa stanovništva i odlaskom na misu nekoliko puta godišnje. Svaki kršćanin na svom mjestu treba svjedočiti Kristovu istinu. Dosljednije živimo svoj kršćanski život, pozvao je biskup Bogović. Na kraju mise biskup je supružnicima Tomici i Katici Blašković uručio papinski apo-stolski blagoslov povodom 40. obljetnice braka.

Nakon večernje mise, održano je tradicionalno uskrsno prima-nje za predstavnike javnog, kulturnog i gospodarskog života grada Ogulina. Primanju je nazočio i gospićko-senjski biskup Mile Bo-gović. Mons. Rogić je brojne uzvanike pozdravio nakon euhari-stijskog slavlja u crkvi, uz stol župnog zajedništva u pastoralnoj dvorani, kako se od prvih dana kršćanstva običavalo. Pohvalio je najbliže suradnike koji su pripomogli oko uspješno održanih pastoralnih aktivnosti u korizmenom vremenu, Župno pastoralno vijeće i pjevački zbor.

Dekan Rogić je u ime župe Sv. Križa nagradio tri člana župne zajednice za doprinos posljednjih godina u životu župe. Skulptu-re iz maslinovog drveta Blažene Djevice Marije dobili su Vlado Despot kao dugogodišnji mežnar i predmolitelj krunice, Tomica Blašković kao višegodišnji zaslužni član Župnog pastoralnog vijeća i pjevačkog zbora, te Zvonko Ranogajec kao istaknuti novinar koji neumorno bilježi vjerska događanja u župi, dekanatu i cijeloj biskupiji.

Sv. FlorijanU Ogulinu je po tradiciji svečano obilježen blagdan sv. Flori-

jana, zaštitnika vatrogasaca. Misi koju je predslavio župnik Tomi-slav Rogić nazočili su brojni predstavnici vatrogasnih društava, Vatrogasne zajednice grada Ogulina, na čelu s predsjednikom Va-trogasne Zajednice Grada Ogulina Franjom Kolićem kao i grado-načelnikom grada Ogulina Nikolom Magdićem. Svečanost liturgi-je pratio je Puhački orkestra DVD-a kao i predstavnici društava sa svojim zastavama. Misi su nazočili i predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja, Stanica Ogulin.

Propovjednik je govoreći o liku sveca iz Gornje Austrije (iz ranih razdoblja kršćanstva, koji je bio poznati vojni časnik i či-novnik za vrijeme cara Dioklecijana) ukazao na njegovu odanost kršćanstvu. Nije htio prinijeti žrtvu u poganskom hramu. Zbog toga je bio osuđen na smrt, mučen i bačen u rijeku. Umro je mučeničkom smrću 4. svibnja 304. godine, a on kao i brojni mučenici iz prvih stoljeća Crkve sve nas

30


i danas hrabre u vjeri i svjedoče da smo s Kristom djeca vječnosti. Sveci mučenici osobe su kroz koje prosijava snaga vjere, a iza sebe su ostavili nadahnuće koje stoljećima kasnije i dalje snaži vjernike. Oni su pokazali da se isplati živjeti za druge. Dekan Rogić je na kraju zaželio zagovor sv. Florijana za plemenite akcije vatrogasaca, jer samo dobri ljudi mogu stvarati bolji svijet.

Slavlje Prve sv. pričestiSveta ispovijed za prvopričesnike bila je u subotu 28.

svibnja u 9 sati. Samoj Prvoj sv. pričesti prethodile su vi-šemjesečne pripreme i učenika i roditelja. Kroz mjesec svi-banj prvopričesnici su se okupljali svake subote u 9 sati u crkvi na završnim pripremama i pouci. Prvopričesničke bijele haljinice dobili su nakon klanjanja u srijedu 25. svib-nja i u njima su u nedjelju 29. svibnja na slavlju Prve svete pričesti primili tijelo Kristovo. «Ovo je nadasve veliki dan za prvopričesnike. Isus s kojim su kroz ove godine vjerona-uka naučili prijateljevati sada dolazi u njihovo srce gdje se želi trajno nastaniti i biti im stalni izvor milosti» naglasio

je predvoditelj slavlja. Misu i slavlje Prve sv. pričesti za 72 djece predvodio je župnik Tomislav Rogić u suslavlju župnog vikara Stanka Smiljanića i đakona Šime Božića.

Slavlje sv. krizmeNa večernjoj misi blagdana Duhova, u nedjelju

12. lipnja naš biskup mons. Mile Bogović podijelio je sakramenat sv. krizme. Nakon susreta s Benedik-tom XVI. prošle nedjelje, slavili smo rođendan Cr-kve, silazak Duha Svetoga nad apostole i sakrament krizme za 91 krizmanika naše župne zajednice. Još jedna generacija primila je pečat dara Duha Svetoga da ga nosi kroz život kao trajni izvor životne snage i svjedočenja. Sakrament svete potvrde ili krizme (berme) zajedno s krštenjem i euharistijom čini cjelinu «sakramenata kršćanske inicijacije». Ovaj sakrament nužan je za primanje Kristove milosti. Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi. U propovijedi je biskup Bogović ohrabrivao krizma-nike, da se ne boje svjedočiti svoju vjeru u Isusa Krista.

Sv. Antun Padovanski u HreljinuFilijalna crkva Sv. Antuna Padovanskog župe sv. Kri-

ža u Ogulinu prva je nova crkva izgrađena u novoosno-vanoj Gospićko-senjskoj biskupiji u rujnu 2000. kada ju je blagoslovio biskup Mile Bogović. Ove godine po je-danaesti put svečano je proslavljen nebeski zaštitnik sv. Antun Padovanski, a misno slavlje predvodio je ogulinski župnik Tomislav Rogić u koncelebraciji ogulinskoga žu-pnog vikara Stanka Smiljanića i đakona Šime Božića, koji je propovijedao. Na misi je pjevao veliki župni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju s. Pankracije Žižić. Uz brojne hodočasnike iz Ogulina na misi su se okupili pred-stavnici Dobrotvornoga podupirajućeg društva Sv. Antun iz Žegar-Podvrha kao i istoimenog domaćeg društva.

31


Župnik je na početku mise sv. Antuna nazvao najštovanijim svecem svijeta koji je svojim životom i riječju mnoge doveo Kristu, baš kao i hodočasnike u Hreljin. Đakon Božić izrazio je zahvalu sv. Anti za sve što po nje-govu zagovoru od Boga primamo. Koliko su zvijezde divni ukras neba, to isto su i sveci, a jedna od najsjajnijih zvijezda zasjala je pred osam stoljeća u Lisabonu. Suprotstavljao se krivovjercima i živio je evanđelje. On je zvijezda koja i dalje sije te nas upućuje da evanđelje živimo u svom svakodnevnom životu. Svecima se divimo, njima se molimo, ali ih moramo i nasljedovati. Tek tada osjetit ćemo snagu duha koji je i njih vodio, naglasio je đakon u propovijedi. Nakon mise mještani mjesnog odbora Hreljin pripremili su agape za brojne hodočasnike.

Mise zahvalniceU župnoj crkvi Sv. Križa u Ogulinu slavljena

je 13. lipnja misa zahvalnica za završetak školske godine na kojoj se okupilo oko 500 stotina učenika viših razreda obje ogulinske osnovne škole. Misu je predslavio ogulinski župnik Tomislav Rogić u su-slavlju đakona Šime Božića dok je liturgijsko pje-vanje predvodio dječji župni zbor pod vodstvom s. Pankracije Žižić.

Propovjednik je, pozdravljajući brojne učenike, njihove nastavnike i ravnatelje istaknuo tri misli zna-čajne za današnji dan. To je Duhovski ponedjeljak, blagdan Marije Majke Crkve i blagdan sv. Ante. Po uzoru na Isusovu majku koja je bila uporna i upo-zorila Isua u Kani Galilejskoj na svadbi da od vode stvori vino, te je znala da ju Isus neće iznevjeriti, i mi trebamo vjerovati da nas Isus neće iznevjeriti ako činimo sve ono što on govori i od nas traži. Mons. Rogić zatim je brojnim mladim župljanima predstavio lik najštovanijeg sveca među katolicima, sv. Antu. Rođen u 13. stoljeću u Portugalu, najveći dio života proveo je u Italiji, u Padovi. Jedini dio tijela koji se nije po smrti raspao je jezik, jer je kroz njega i njegove briljantne propovijedi progovarala riječ Božja i žar vjere. Na kraju je župnik istaknuo značaj ocjene u životu ljudi. Kod mladih je to ovih dana školska ocjena ali ništa manje važno je koliko i koga u životu cijenimo. Shvaćamo li koliko smo Isusu dragocjeni i koliko nam je dragocjeno prijateljstvo s njime. Čuvajmo dragocjenosti, prijateljstvo s najbližima ali i s Isusom Kristom, poručio je župnik.

Prije mise ravnatelj Prve osnovne škole Ogulin Zvonko Ranogajec uručio je župniku dar u ime obje škole a nakon mise nastavnici su kratko navratili na druženje u župnu dvoranu. Poslijepodne u 13.30 sati slavljena je misa zahvalnica za niže razrede obje osnovne škole.

Sutradan, u utorak, 14. lipnja u 8 sati ujutro, slavljena je zahvalna Služba Božja za srednjoš-kolce. Na početku su predstavnici Gimnazije Ber-nardina Frankopana, Obrtničke i tehničke škole i Učeničkog doma uručili dar za župu i cvijeće. Pozivajući se na dnevna biblijska čitanja župnik je pokušao ohrabriti mlade da se prepoznaju kao dragocjeni u Božjim očima, a na darove Božje neka odgovore svojim zalaganjem, kako nikada ne bi bili podcijenjeni, ni od drugih ni od samih sebe. Na kraju su mladi izveli skazanje obitelj-ske tematike pod naslovom «Stranac». Velikim pljeskom nagrađeni su za vrlo dojmljivu izvedbu i snažnu poruku. Zahvalnu Službu Božju pjeva-njem je uzveličao zbor mladih «Glas ljubavi». Potom je u župnoj dvorani bilo kratko druženje za sve djelatnike srednjih škola i Učeničkog doma.

32


TijelovoSvetkovina Tijelova, uz sudjelovanje brojnih vjernika

obje ogulinske župe, svečano je u Ogulinu proslavljena mi-snim slavljem i procesijom. Koncelebriranu misu je pred-slavio župnik Rogić, uz kojeg su bili fra Marijan Jelušić župnik druge ogulinske župe, župni vikar Stanko Smiljanić i đakon Šimo Božić. Misno slavlje je glazbom uzveličao veliki župni zbor pod ravnanjem s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Postaje - oltare za tijelovsku procesiju i ove su godine postavili djelatnici i učenici ogulinskih osnovnih i srednjih škola te Učeničkog doma. Djeca iz Dječjeg vrtića «Bistrac» sudjelovala su u procesiji odjevena u narodne nošnje.

Tijelo Kristovo čini nas više djecom Božjom i pred tom tajnom treba zastati. Baš kao što su to učinili mladi na bdjenju s papom Benediktom XVI. u Zagrebu. Litani-je presvetom oltarskom sakramentu tu tajnu nazivaju ne-beskim lijekom, darivanjem besmrtnosti i okrjepom svetih duša. Ovaj je blagdan prilika da se osvrnemo i razmislimo o euharistiji kojoj trebamo pristupiti čista srce i duše, rekao je propovjednik. Nakon mise održana je veličanstvena pro-cesija središtem grada uz nazočnost većine laičkih udruga Ogulina, uz molitve i blagoslov gradu Ogulinu i njegovim vjernicima.

PetrovaBlagdan apostola Petra i Pavla tradicionalno se svečano slavi u dijelu Ogulina nazvanom Sveti Petar, gdje se

nalazi istoimena grobljanska crkva kao i vojarna sv. Petra. Tu je ustoličena vojna kapelanija za pripadnike Voj-no-obavještajne bojne. Dopodnevno misno slavlje za pripadnike bojne ali i brojne vjernike predslavio je vikar za pastoral u Vojnom ordinarijatu don Josip Stanić u suslavlju ogulinskog župnika i dekana Tomislava Rogića, vojnog kapelana u vojarni i župnika župe Ogulin II, fra Marijana Jelušića, vojnog kapelana iz Delnica o. Mirka Vukoje, vojnog kapelana iz Petrinje don Milenka Majića kao i ogulinskog kapelana Stanka Smiljanića i đakona Šime Božića. Pjesmom je misu animirao veliki župni zbor župe sv. Križa iz Ogulina pod vodstvom s. Pankracije Žižić uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Među vjernicima nazočio je i zamjenik gradonačelnika Ogulina Tone Radočaj i kancelar u Vojnom ordinarijatu Robert Stipetić.

Propovjednik, don Josip Stanić se u homiliji obratio domaćim vjernicima ali i vojnicima koji u Ogulinu odrađuju složenu zadaću neophodnu za sigurnost sviju nas. Sve ih je podsjetio na temelj-nu ulogu koju je sv. Petru dao Isus kao stijeni na kojoj će sagraditi Crkvu čiji smo dio i mi danas. Mi danas nismo pozvani biti kopija Petrova niti njegovo 2. izdanje, već je on primjer kako Bog ljudima daje priliku da se ostvare, a kao što je dao njemu, daje i svima nama. Mi kršćani na primje-ru sv. Petra mnogo možemo naučiti. Mnogi vjer-nici su šutljiva većina, a trebali bi glasnije širiti evanđelje. To je potkrijepio primjerom indijskog književnika Tagore koji je evanđelje nazvao naj-važnijom knjigom, iako nije kršćanin. No isto je tako istaknuo da ne zna mnogo kršćana koji to evanđelje shodno njegovom značaju svjedoče. Za sv. Petra je rekao da je bio običan čovjek, ne toliko školovanog koliko inteligentnog, koji je znao razlučiti dobro od lošega. Upravo po tome nam može biti uzor.

33


Blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla predslavio je na sam blagdan u popodnevnim satima kod istoimene crkve u župi Ogulin fra Slavko Antunović, župnik Plaškog i Saborskog. Kon-celebrirali su župnik i župni vikar, te đakon Šimo Božić. Misi je nazočilo više stotina vjernika iz svih dijelova župe.

Propovjednik fra Slavko Antunović je vjernicima predstavio najbliže Isusove učenike. Petar je uz Andriju prvi otišao iz Kafar-nauma i Galileje uz Isusa naviještati radosnu vijest s ciljem ostva-renja nauma svog učitelja. Isus je dobro znao sve Petrove osobine, pa tako i slabosti ali nije ga isključio, što se pokazalo ispravim, jer je za dosljedno svjedočenje vjere mučenički skončao u tadaš-njem Rimu. Isto vrijedi i za Pavla, učenog farizeja i progonitelja kršćana sve do odlaska u Damask i preobrazbe iz Savla u Pavla, kada postaje velebni širitelj riječi Božje kod poganskog svijeta. Svoju ulogu završio je u Rimu koji je u to vrijeme čeznuo za čovječnošću i u kojemu ljudski život nije bio na visokoj cijeni. Rim je tada primao sve krive nauke i nemoral, a Petar i Pavao počinju u njemu širiti evanđelje odnosno jednakost i ljubav među ljudima. Skončali su život mučeničkom smrću, a krv mučenika bila je sjeme novih kršćana koji su se nadahnuli njihovom žrtvom i hrabrim svjedočenjem vjere.

Svećeničko ređenje vlč Šime Božića i vlč. Dina RupčićaU subotu, 9. srpnja u župnoj crkvi sv. Križa u Ogulinu odr-

žano je svećeničko ređenje đakona Šime Božića i Dine Rup-čića. Uz Gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Milu Bogovića koji je đakone zaredio za svećenike misnom slavlju nazočilo je 40 svećenika Gospićko-senjske biskupije, Riječke i Zadarske nadbiskupije kao i dvadesetak bogoslova s Teologije u Rijeci. Osim toga župna crkva bila je prepuna župljana iz župa ređeni-ka, sv. Jurja iz Korenice Šime Božića, te Sv. Jurja Dine Rupči-ća, kao i hodočasnika iz Gospića. Svečanu liturgiju uzveličali su veliki župni zbor župe sv. Križa pod vodstvom s. Pankraci-je i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčiča te zbora mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo.

Dino i Šimo na kraju su dugog puta koji je počeo kada su osjetili Božji poziv i krenuli prema svećeništvu, a to je bilo pripremano u njihovim obiteljima i župnoj zajednici. Danas osjećamo zahvalnost prema svima koji su ih podržali na tom putu na kome nisu uvijek nailazili na ugažene staze i uređene putove, već su savladavali mnoge prepreke u sebi i oko sebe. Čestitajmo im na ustrajnosti i uspješ-no pređenom putu. Gospodin nas stalno iskušava pomanjkanjem svećenika. Posljednjih godina u našoj biskupiji tri su svećenika preminula, nekoliko je obolilo i onemoćalo. No, i to je korisno za našu Gospićko-senjsku biskupi-ju jer nas Bog neprestano drži budnima u molitvi i prošnji, istaknuo je na početku mise biskup Bogović obraćajući se ređenicima. U homiliji je ređenicima zahvalio jer su povjerovali da im je život na čvrstom tlu, ako se oslone na Isusa Krista. On je kamen temeljac na kojem njihova životna građevina čvrsto stoji, On je stijena koja odolijeva svim olujama i svakom nevremenu, što su ređenici dobro procijenili i što trebaju naviještati drugima. Danas se u svijetu proklamiraju vrijednosti izvan i mimo Isusa Krista. U duhu relativizma danas se proklamiraju jedne a sutra će druge. Graditi bez Krista znači graditi na pijesku, a graditi na Kristu znači graditi na čvrstoj stijeni, istini. Mi ipak živimo u svijetu koji nas zapljuskuje svojim duhom i valovima u kome će uvijek biti vremena za osuđivanje nevinih i hvaljenje zločinaca, u kome će se osuđivati branitelji, a podržavati krivci za tisuće nevinih života. Živi-mo u svijetu koji uživa u iznošenju ljudskih slabosti, a zaboravlja na žrtve i patnje koje time prouzrokuje. Vi koji ste se oslonili na Krista i ne smijete biti nijemi promatrači kada kraj vas muče nevinoga, nemate pravo pilatovski oprati ruke pred osudom pravednika. Poslani ste kao ovce među vukove, no nikada ne smijete prihvatiti vučju ćud i logiku. Svjedočite i živite evanđelje, Radosnu vijest Isusa Krista.

U ime ređenika, na kraju mise, zahvalio se vlč. Šimo Božić, a čestitke novim svećenicima u ime župljana Gospića uputio je Nikola Grgurić Sokol. Od ustanovljenja biskupije, 10 godina, ovo je drugo svećeničko ređenje u Ogulinu a po prvi put zaređena su dva nova svećenika.

34


Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – OgulinŽupna kronika mlađe ogulinske župe

Mise zornice u došašću bile su dobro posjećene. Početkom došašća proradilo je grijanje u crkvi, pa nije više bilo tako hladno na zornicama. Uoči Božića završeni su radovi na dvorani, a onda su marljive ruke dobrih žena i ostalih suradnika uredile i očistile dvoranu i tako je dale na uporabu. Par dana prije Božića bila je ispovijed, kako za župljane tako i za vjernike iz hrvatske vojske koji djeluju o vojarni sv. Petar u Ogulinu. Za Božić smo se pripre-mali na razne načine. Djeca su za malu polnoćku pripremila pri-godni igrokaz o životu jednog svećenika. Poslije velike polnoćke zadržali smo se u pjesmi u novo uređenoj dvorani. Na sam Božić župnu misu je predvodio fra Vice Blekić, a popodne zajednički

smo podijelili radost Božića i u našoj samostan-skoj kapelici. U nedjelju smo slavili blagdan sv. Obitelji i sv. Stjepana, na misi je pjevao Gradski zbor. Po prvi puta uz blagdan Sv. Obitelji 11 brač-nih parova obnovilo je svoje bračne zavjete.

U blagoslov kuća i obitelji, krenuli smo na sv. Ivana, fra Vice je išao po starom dijelu, a fra Marijan po novom dijelu, jer je trebalo objasniti smisao pripajanja nekih ulica iz župe sv. Križa k novoj župi Bl. Alojzija Stepinca. U novom dijelu usprkos malog mrmljanja vjernici su nas lijepo prihvatili, a blagoslov smo završili uoči blagdana Tri kralja. Navečer, na blagdan Tri kralja, KUD Klek održao je prigodni božićni koncert u crkvi bl. Alojzija u Kučinićima. Oduševili su nas lije-pim pjevanjem.

Uoči blagdana Bl. Alojzija Stepinca pripre-mali smo se trodnevnicom koju je vodio fra Vice Blekić, a na sam dan slavlje je predvodio naš bi-skup dr. Mile Bogović okružen s 26 svećenika. Tom prigodom je blagoslovio našu crkvu povo-dom 10. obljetnice župe. Na misi su bili prisut-ni svi dosadašnji izvođači radova i kooperanti iz župe, kao i predstavnici grada Ogulina, svećenici iz dekanata i 18 fratara iz naše Provincije Franje-vaca Trećoredaca glagoljaša na čelu s provinci-jalom fra Ivanom Paponjom. Poslije mise je bilo čašćenje koje su priredili župljani i domjenak za sve uzvanike. Crkva je po prvi put bila dupkom ispunjena vjernicima i velikim brojem svećenika. Do samog slavlja uspjeli smo urediti dvoranu kao i pripadajući hodnik.

Kroz Korizmu redovito smo molili Križni put, petkom prije mise, tako i nedjeljom. U nedjelju, 6. ožujka poslije župne mise naši prvopričesnici imali su mali koncert duhovnih pjesma, pod vod-stvom gđe Ankice Salopek i sviračice Ane Škrtić.

U nedjelju 3. travnja popodne, hodočastili smo u Katedralu u Gospić, povodom dekanatskog korizmenog hodočašća, navratili smo u Otočac

35


gdje smo molili pobožnost Križnog puta na otočkoj Fortici. Predivno toplo vrijeme okupalo je naš hodočasnički duh.

Uoči pete korizmene nedjelje imali smo malu radnu akciju. Kroz nekoliko dana, uređene i bojane su klupe koje smo dobili iz donacije od Hrvatske katoličke misije u Freiburgu, tako da se povećao broj sjedećih mjesta u crkvi.

Na petu korizmenu nedjelju, 10. travnja molili smo Križni put hodajući kroz Kučiniće, Salopeke i kroz lijepu prirodu, okupio se lijepi broj i djece i odraslih.

Na Cvjetnicu, 17. travnja, imali smo blagoslov maslinovih grančica pred crkvom te ophod oko crkve, a pjeva-la se i Muka po Mateju. Navečer je bio prigodni korizmeni koncert Kud-a Klek i okolnih kudova iz Tounja i Zagorja. U velikom tjednu, 19. travnja bila je korizmeno-uskrsna is-povijed za župljane, odazvao se lijepi broj, također je bila ispovijed i za hrvatsku vojsku iz vojarne sv. Petar.

Za uskrsno trodnevlje pomagao je fra Vice, na Veliki četvrtak imali smo apostole, te prigodni domjenak nakon slavlja, a u 22. 30 getsemansku uru. Na Uskrs mise su bile dobro posjećene, na jutarnjoj je bio i blagoslov jela, župnu misu je predvodio fra Vice Blekić.

Početkom svibnja započela je intenzivnija priprava za dolazak pape Benedikta XVI kao i prijave za naš odlazak u Zagreb.

Za prvu pričest priprema-li smo se trodnevnicom. Ove godine imali smo 31 prvo-pričesnika. Prigodni recital za misno slavlje uvježbala je njihova učiteljica gđa Ljubica Kučinić, lijepo su bila uklju-čena sva djeca kao i djeca iz novog dijela župe.

Kao vojni kapelan, žu-pnik je i ove godine bio na ho-dočašću u Lourdesu s Hrvat-skom vojskom. To su doista predivna iskustva zajedništva i molitve među vojnicima iz cijelog svijeta pod okriljem nebeske Majke Marije.

Za krizmeno slavlje pri-premali smo se kroz trodnevnicu, tj. prigodu za ispovijed za roditelje i kumove, a misno slavlje za 25 krizmanika u subotu 28. svibnja je predvodio mons. Tomislav Šporčić, generalni vikar naše biskupije, koji je bio posebno radostan jer je po prvi puta slavio sv. Misu u novoj crkvi, a veći dio krizmanika je on i krstio još kao malu djecu dok je bio župnik u Ogulinu.

U subotu, 4. lipnja krenulo je 20 mladih s ostalim mladima iz dekanata pod vodstvom povjerenika za mlade Tomislava Rogića na susret s papom Benediktom XVI u Zagrebu, tj. na molitveno bdijenje na Jelačićevu trgu. U nedjelju ujutro krenuli smo vlakom iz Ogulina. Sa zagrebačkog kolodvora kao i iz raznih dijelova grada slijevale su se kolone hodočasnika prema hipodromu gdje smo slavili s Papom Prvi susret hrvatskih katoličkih obitelji. Sve je prošlo u najboljem redu. Bilo smo umorni ali i sretni za taj divni doživljaj, kako u subotu tako i u nedjelju.

Blagdan sv. Ante padovanskog slavili smo u Dujmić selu. Sv. misu pred malom kapelicom sv. Ante koja je podignuta još davne 1939. g., misu je predvodio i propovijedao je fra Vice Blekić, a nakon mise zadržali smo se u kratkom druženju.

U nedjelju 19. lipnja slavili smo 100. godina kapelice Duha Svetoga, misno slavlje predvodio je fra Draženko Tomić, franjevac – gvardijan samostana u Dubravi, misno slavlje smo slavili u crkvi jer je bilo kišno vrijeme.

Na blagdan sv. Alojzija Gonzage održan je susret ministranata u Senju s misom koju je predvodio naš biskup dr. Mile Bogović, a domjenak i sportsko druženje nastavili smo na Krivom putu ponad Senja.

36


U srijedu 22. lipnja održan je susret svećenika Riječke nadbi-skupije i naše Gospićko-senjske biskupije u Bakru.

Na blagdan Tijelova, 23. lipnja popodne smo slavili sv. misu s procesijom oko crkve na kojoj sudjelovao lijepi broj prvopričesnika u svojim prvopričesničkim haljinama.

Od ponedjeljka 27. lipnja do 1. srpnja održan je tradicionalni susret ministranata naših trećoredskih župa na Glavotoku, na njemu su sudjelovala 2 ministranta.

U toku mjeseca srpnja planiramo krenuti s radovima oko budu-će župne kuće.

Dragi župljani podsjećamo: do sada ste nas pratili prema svojim mogućnostima, nadamo se da ćete nas i u buduće pratiti i pomagati

svojim darom, da zajedno izgradimo i dovršimo župnu kuću. Unaprijed se zahvaljujemo svim dobrotvorima, a sve nas u radu i djelovanju neka prati svojim nebeskim zagovorom naš bl. Alojzije Stepinac.

Vaš župnik – Fra Marijan Jelušić

Iz župe Sv. Jurja – Zagorje

Dragi čitatelji ZOV-a!Od posljednjeg broja našeg dekanatskog lista u župi Zagorje obilovali smo samo

redovitim događajima svakodnevice, a kako kaže sveta Mala Terezija: umijeće je od redovitog učiniti nešto izvanredno. I to je upravo ono što čini milost Božja: otkupljuje i osmišljava za vječnost naše vrijeme i naše svakodnevne situacije i događaje.

Duhovna događanja u župiDvogodišnju župnu vjeronaučnu pripravu za sakramente svete prve pričesti i svete

potvrde, vjeroučenici drugih i trećih, kao i šestih i sedmih razreda, primili su s velikim oduševljenjem i revnošću, te s velikim poletom redovito sudjeluju i u nedjeljnim slavlji-ma svete mise, dajući poticaj i odraslim vjernicima, a osobito svojim roditeljima da i oni redovito proslave Dan Gospodnji euharistijskim slavljem.

Kao i prethodnih godina, hodočastili smo na četvrtu nedjelju korizme u gospićku katedralu i pripremili se za blagdan Uskrsa kojeg smo svečano proslavili.

Zbog datuma Uskrsa ove godine, tj. zato što je 23. travnja pala Velika subota i vazmeno bdijenje, župni smo blagdan morali liturgijski pomaknuti na prvi slobodni dan, a to je bio ponedjeljak, 2. svibnja, odmah iza Bijele nedjelje. Sveto misno slavlje predvodio je i propovijedao dr. fra Draženko Tomić, nekadašnji kancelar naše bi-skupije, a sada gvardijan u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi. U koncelebraciji je bilo preko deset svećenika, tako da ne pamtimo kad je bilo toliko koncelebranata na župni blagdan u našoj crkvi. Okupio se lijepi

broj vjernika, djece i odraslih, ali i hodočasnika iz susjednih župa.

Dan prije župnog blagdana, na samu Bijelu nedjelju ili na nedjelju Božanskog milosrđa kad je u Rimu proglašen blaženim naš voljeni papa Ivan Pavao II, u našoj je župi bila Prva sveta pričest za desetero prvopričesnika. Imali smo osam djevoj-čica i dva dječaka. Dopratili su ih njihovi roditelji, rodbina i prijatelji, a na misi su im čestitke uputili i djelatnici i učenici Područne škole Zagorje na čelu s voditeljicom škole, gospođom Dinkom Mališ.

Nakon višegodišnje prakse vezivanja Prve pri-česti uz blagdan sv. Vida, suzaštitnika župe, ove smo godine to promijenili i vanjsku proslavu sve-

ca održali na sam dan njegovoga blagdana, budući da je u nedjelju prije bio blagdan Duhova, a nedjelju nakon sv. Vida ove godine blagdan Presvetog Trojstva.

Ove godine nema sakramenta sv. potvrde u našoj župi.

37


Ostali događaji u župi – odlazak na susret s Papom u Zagreb i ljetni rasporedU prvih nekoliko mjeseci ove godine obnovila se župna zgrada preko puta župne crkve u kojoj je nekada bio

dućan. Kako je krajem prošle godine Trgovačko poduzeće «Ogulin» otkazalo najam i zatvorio trgovinu, župno vijeće je odlučilo oglasiti da se prostor iznajmljuje za istu ili sličnu prikladnu djelatnost. Dva se mjeseca nitko nije javio pa je župnik već naumio uz pomoć biskupije prostor preurediti za župnu polivalentnu dvoranu za župni vje-ronauk i slične sadržaja, kad li se iznenada javila jedna župljanka spremna otvoriti vlastiti dućan. Na zadovoljstvo mještana Cetinjana, Lesara, Bertovića, pa i Donjih Puškarića, a i onih oko crkve, sad imaju modernu samoposlugu blizu svojih domova.

Nažalost, zbog općih okolnosti u društvu i nerazumljivih odluka Ministarstva kulture, a osobito zbog nemara konzervatorskog odjela u Karlovcu koji je nadležan za našu župnu crkvu kao spomenik kulture, ove se godine neće moći praktički ništa napraviti, a postoji opravdana bojazan, da kad jednom izgubimo ritam i kontinuitet ra-dova, teško će biti ponovno ih pokrenuti.

Ipak, zbog liturgijskih potreba u župnoj crkvi, župnik je od skromnih priloga vjernika nabavio novi Rimski misal, neke misne i obredne knjige, jednu albu i misnicu bijele boje marijanskog tona, kako bi služila za marijan-ske blagdana i slična slavlja.

Početkom lipnja, nakon razdoblja oduševljene du-hovne i molitvene priprave, došao je napokon i dugo iščekivani susret s Papom u Zagrebu, na misi povodom susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Iako od mladih nit-ko iz župe nije mogao poći na bdjenje sa svetim Ocem, na samu nedjeljnu misu pošlo je dosta hodočasnika koji su nas predstavljali i svi su se vratili oduševljeni doživ-ljenim! To nam je bio sjajan uvod i poticaj za ljetna du-hovna slavlja u župi Zagorje od kojih je prvo proslava Srca Isusova u kapelici u Ribarićima, zatim obilježava-nje osnutka prve vojne postrojbe na ovom području u Domovinskom ratu, pa misa zadušnica za sve poginule i umrle branitelje iz zagorskog kraja, piknik Hrvatske bratske zajednice, ogranka Ogulin, te proslava svetog Roka na Lišćevki. Ciklus zatvaramo proštenjem Male maše u Kaševarima na blagdan Rođenja Marijina.

U svemu se uzdamo u pomoć svojeg nebeskog zaštitnika sv. Jurja i blagoslov Blažene Djevice Marije!Željko Blagus, župnik župe sv. Jurja, Zagorje

Iz župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Oštarije i Kristova Uzašašća – Cerovnik

Kronika događaja od Božića 2010.U radosnom proglašenju blaženikom omiljenog nam pape Ivana Pavla II. žitelji Ogulinskog kraja okupljeni

su u Svetištu Gospe od Čudesa 1. svibnja zajedno sa Gospićanima u narodnoj nošnji i bendom «Angelus» predvo-đeni don Anđelkom Kaćunkom, župnm vikarom i prof. Ivicom Mataijom, dožupanom ličko-senjskim. Povodom pohoda Svetog Oca pape Benedikta XVI. našoj Domovini Hrvatskoj i tom prilikom okupljanja sa sve četiri strane svijeta vjernika na Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, sedamdesetak župljana u tridesetak narodnih nošnji te s barjacima Gospe od Čudesa i bl. Iva-na Pavla II. radosno je hodočastilo na zagrebački hipodrom 5. lipnja 2011.

Popis pučanstva 2011. godine mnogo govori: Župa Oštarije broji 1873 žitelja koji žive u 644 oditeljska doma. Župa Cerovnik broji 390 žitelja koji žive u 149 domova ili «numera». Vidljivo je veliko strada-vanje ovog puka u II. svjetskom ratu i poraću u vrijeme komunizma, te u Domovinskom ratu. O tom svjedoči i spomen ploča postavljena

38


na Cerovniku na mrtvačnici 2008. na kojoj je navedeno 156 žrtava rata i poraća. Među tim žrtvama potrebno je posebno spomenuti vlč. Dragutina Fifku, posljednjeg župnika koji je boravio na Cerovniku, ubijenog 1943. godi-ne. Župa Oštarije broji oko 180 žrtava u Oštarijama i Skradniku. Skradničkih 95 žrtava dobilo je svoj spomenik na Domu Sv. Marka u svibnju 2010. godine. Vidljivo je prema navedenim podacima, mnoštvo raseljenih, ubijenih i kako je ova župa mnogo pretrpjela. Još je vidljivije kako se župe dižu unatoč nebrojenim križevima koji su ih snašli. To je jedino moguće snagom vjere i duhom istine. Upravo nošeni tim Božjim Duhom proteklih mjeseci obogaćeni su mnogim lijepim susretima koji su usmjereni Bogu na čast, a Rodu na spas.

Betlehemsko svijetlo stiže na mise polnoćke i mnoge obitelji prenose lampašem ili lampionom svjetlo u svoje obitelji. Blagoslov obitelji bio je od 28. prosinca do 11. veljače. Župnik osobnije upoznaje župljane i oni njega te se rađaju mnogi planovi za daljnji pastoral župe. Obitelji pripreme križ, svijeću, blagoslovljenu vodu i Bibliju ili Novi zavjet ili Molitvenik. Obiteljima je podijeljen formular o članovima i sakramentima kojega će ispuniti i vratiti župniku.

Učenici od prvog do četvrtog razreda iz Područne škole Skradnik, 8. siječnja ove godine, pod vodstvom svojih marlji-vih učiteljica Verice Mamić i Sanje Salopek Porubić, održali su božićni program u kapeli na Vojnovcu te oduševili okupljeno mnoštvo Vojnovčana i Skradničana.

Sv. Antuna Opata, Pustinjaka ili Zimskog slavili smo Sv. Misom na Vojnovcu u subotu, 22. siječnja. Okupilo se stotinjak vjernika, a fra Slavko Antunović, župnik plaščanski i saborčan-ski predvodio je misu u novoobnovljenoj i proširenoj kapeli. Mežnar Marko Jularić iz Kulaša kod Prnjavora na slavlje dolazi u bosansko-posavskoj narodnoj nošnji i time potiče Cerovničan-ke na šivanje narodnih nošnji.

Svijećnica ili Prikazanje u Hramu ili Prva Svetica, 2. veljače. Misu u Svetištu predvodi pater Mate Miloš, karmelićanin iz Zagreba i naš bivši župnik.

Pedesetak zainteresiranih župljana, 8. veljače, koji imaju prekrasne domaće heklane, šlingane, štikane ili tkane ručnike, stolnjake, koperte ili staru narodnu nošnju susreću se u Župnom domu u Oštarijama gdje se prebiru motivi i elementi za izradu oltarnika.

Dana 10. veljače 2011. odlazimo na hodočašće pod geslom «S bl. Alojzijem Stepincem do BD Marije». Krećemo prema rodnom Krašiću i zatočeničkoj Lepoglavi te put Križevaca i sti-žemo u Ogulin 2, u župu Bl. Alojzija Stepinca na misno slavlje u 18 sati koje predvodio Otac Biskup i tom prigodom blagoslivlja novoizgrađenu crkvu.

U Vatroga-snom domu u Oštarijama, 21. veljače, okupljamo se na susret s dr. sc. Mandom Svirac, etnologinjom iz Zagreba. Donose se pre-krasne domaće rukotvorine. Proširuje se odluka o šivanju narodne nošnje kako Ceorvničana i Vojnovčana tako i Oštaraca i Skradni-čana. Predložak za «košuljac» uzet je od stare nošnje s kraja 19. stoljeća koju je sačuvao pop Mate Pavlić od svoje bake s numera «Izidovi» (iz zidov – dakle stare kuće koja je imala zidine, dok su ostale bile drvene). Oštarke šivaju prema uzorku stare nošnje sa-čuvane u oštarskoj obitelji gospođe Zdenke Ivčević. Muške noš-nje slijede uobičajeni lički kroj s ličkom kapom koju se planira ukrasiti pripadajućim grbovima dobrotvornih društava.

Dana 12. ožujak 2011. na Vojnovcu, misno slavlje u subotu u 15.30 sati i molitva Križnog puta te potom sveta misa i blagoslov novih postaja. Misu i blagoslov predvoditi fra Vice Blekić, franjevac trećoredac iz Ogulina. Križni put posvećen papinom pohodu Hrvatskoj i za blagoslov naših obitelji moljen je prema izdanoj knjižici fra Vice Blekića. Redovito se moli na Cerovniku petkom u 16 sati, a na Vojnovcu subotom u 15.30 sati. U Svetištu se moli utorkom i petkom te nedjeljom, a u Skradniku petkom i nedjeljom. Ministranti i odrasli rado se uključuju u moljenje postaja.

39


U ožujku započinje radionica za izradu crkvenog ruha i narodne nošnje srijedom u 18 sati u Oštarijama u Župnom domu. Zainteresirani za izradu rukotvorina mogu se obratiti u Oštarijama Jasminki Mihaljević a na Ce-rovniku mežnarici Josipi Jandrlić.

Dana 12. ožujka održava se u Skradniku godišnju skupštinu DPD «Sv. Marko». Društvo ove godine slavi 75. obljetnicu postojanja, a na kraju skupštine daruje članove i uzvanike. Posebni dar slika Sv. Marka Križevčanina uručena je mežnaru Marku Julariću za kapelu Sv. Antuna Padovanskog na Vojnovcu. Ovo Dobrotvorno društvo na čelu s predsjednikom Milanom Bokulićem iz Skradnika te Nikolom Luketićem s Cerovnika, među prvima prepoznaje potrebu vjernika i žitelja filijale Vojnovac te im je nesebično priteklo u pomoć darovavši im uokvirene postaje Križnog puta, uređenje klupa, tabernakul...

Na filijali Vojnovac započela je 15. ožujka, pobožnost 13 utoraka sv. Anti, molitvom krunice i litanija svetcu svega svijeta te se moli redovito utorkom u 16 sati.

Na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka, župljani se uključuju u izložbu u Oštarijama upriličenu povodom krsnog imendana (Jo-sef) pape Benedikta XVI. Izložene su stare sačuvane Biblije, kr-šćanske knjige i molitvenici osobito izdani još prije II. Svjetskog rata. Nakon mise u Svetištu, u župnoj dvorani, održano je otvara-nje izložbe molitvenika pod nazivom «Obiteljskom molitvom uz Riječ Božju ususret Papi». Uvodnu riječ o značaju tiskane knjige i Modruša održao je predsjednik Katedra Čakavskog sabora Mo-druše Zvonko Trdić, dok je izložbu otvorio generalni vikar Gos-pićko-senjske biskupije i nekadašnji župnik mons. mr. Tomislav Šporčić.

U povodu blagdana sv. Josipa i Dana očeva održano je preda-vanje «Uloga oca u katoličkom odgoju djece» za roditelje u Ošta-

rijama i Skradniku te na Cerovniku i Vojnovcu. Tijekom mjeseca ožujka dvadesetak obitelji uključuje se u Petrovu stražu kao duhovna priprema obitelji ususret Papi.

Dana 25. ožujka u Svetištu slavimo Blagovijest ili Drugu Sve-ticu. Misno slavlje predvodio je vlč. Mile Šajfar, naš dugogodišnji župnik koji se nalazi na službi u Drežnik Gradu i Vagancu.

Na četvrtu korizmenu nedjelju, 3. travnja, župljani se uključu-ju u hodočašće Ogulinskog dekanata u gospićku katedralu. Križni put izmolili smo na Fortici ponad Otočca, a misu slavili s Ocem Biskupom u Gospiću.

Članovi župnih vijeća i pjevači pozvani su 6. travnja na susret u Župni dom u Oštarije gdje su planirana liturgijska slavlja tije-kom Velikog tjedna. Predlaže se u obje župe izbor dvanaestorice apostola za Veliki četvrtak.

Za vrijeme korizme u Caritasove kutijice prikuplja se pomoć potrebitima, a biskupijskom akcijom Misereor za biskupijske ustanove.

Na Veliku srijedu, 20. travnja, na misi posvete ulja u gospićkoj katedrali predstavnik župa prinosi darove akcija Caritas i Misereor.

Na Veliki četvrtak, na Misi večere Gospodnje u župama je upriličen obred pranja nogu. Dvanaestorica apostola radosno i ponosno sudjelovaše na misnom slavlju.

Na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, 24. i 25. travnja, slavljene su mise u Skradniku i na Vojnovcu. U obje filijale postavljen je blagoslovljeni tabernakul, rad i dar Milana Bokulića, predsjednika skradničkog DPD Sv. Marko.

Inicijativom Zbora apostola, na večer u «staroj školi», 25. travnja, održan je prvi radni sastanak četrdesetak župljana Cerovnika. Dvanaestorica su sa župnikom izabra-na u Inicijativni odbor za osnivanje Dobrotvornog podupirajućeg društva «Uzašašće Isusovo» - Cerovnik, te pripremu Osnivačke skupštine u subotu, 14. svibnja 2011.

U nedjelju, 1. svibnja, petnaestak društava Ogulinskog kraja sa svojim crkvenim, državnim i društvenim barjacima sudjeluju na misnom slavlju u oštarskom Svetištu u zahvalu za beatifikaciju pape Ivana Pavla II. Na misi su sudjelovali između mnogih uzvanika Ivan Vučić, župan karlovački i prof. Ivica Mataija, dožupan ličko-senjski.

40


Druge nedjelje u svibnju, slaveći Majčin dan proslavili smo Prvu svetu pričest s 21 oštarskim prvopričesni-kom.

Kroz peti mjesec održavaju se svibanjske pobožnosti, moli-tva Gospine krunice i litanija u svim zajednicama: svakodnevno u Svetištu, petkom u Skradniku, a petkom i nedjeljom na Ce-rovniku, te utorkom i subotom na Vojnovcu. Molitvu krunice namjenjivali smo za naše obitelji i blagoslovljen Papin pohod.

U svibnju pjevači Oštarija, Skradnika, Cerovnika i Vojnovca pod vodstvom orguljaša Domagoja Šlata imaju probu pjevanja petkom večer u oštarskom Župnom domu kao pripremu za ho-dočašće na blagdan Sv. Antuna u Okučanima.

Dana 14. svibnja 2011. godine u 17 sati, na Cerovniku, u školi održana je Osnivačka skupština Dobrotvornog podupiraju-

ćeg društva «Uzašašće Isusovo» - Cerovnik i izabran prvi predsjednik Marijan Gerovac. Na udivljenje okupljenog mnoštva Cerovničana i uzvanika, osnivanje je proteklo u odličnoj organizaciji te popraćeno kroz mnoge medije.

Prva sveta pričest na Cerovniku, dvojice prvopričesnika, proslavljena je 29. svibnja, posljednje nedjelje u mjesecu.

Na Cerovniku, 2. lipnja, slavimo Uzašašće ili Spasovo ili Križevu kao župnog zaštitnika i izdajemo prvi broj godišnjaka «Cerovnik» kojeg posvećujemo dvojici papa:

- Blaženom Ivanu Pavlu II. - što smo na prostoru naše župe ostali i opstali na relaciji Kapela – Pitomi Javor – Sabalj-ska Draga i Radošić, tada kad nam je bilo najteže, kad su nam bili okupirani dijelovi župe – Vain Vrh, Vojnovac i Trojvrh. Župa Cerovnik ovim činom zahvaljuje Papi koji je priznao Re-publiku Hrvatsku ratne 1992. godine i u nama potakao vjeru i nadu u pobjedu nad zlom. Blaženik je utemeljio 25. svibnja 2000. godine Gospićko-senjsku biskupiju i darovao nam prvog biskupa u osobi mons. dr. Mile Bogovića. Kristovim Duhom bio je mirotvorac koji je ponajprije povezivao rimokatolike i ostale kršćane, a također i vjernike ostalih religija. Njemu se utječemo u zagovor neka nas i dalje s nebesa blagoslivlja kako bismo dostojno živjeli svoje zajedništvo utemeljeno na Kristu.

- Papi Benediktu XVI. – što u vremenu bremenitom ra-znim kušnjama kojima se iz «napredne Europe» pokušava slomiti hrvatski duh i uništiti duša, dolazi blagosloviti obitelji te time pojačati bit našeg ljudskog, crkvenog i narodnog zajedništva. Sveti Otac nas potiče kako se tre-bamo ugledati u svoje korijene pa su, njemu ususret, ponovno šivane narodne nošnje već zaboravljene i zamrle u cerovničkom kraju. Tim činom još se više uvjerismo kakva snaga «drijema» u tom cerovničkom srcu koje sve ovo napaja s neiscrpnom ljubavlju.

Grafičku pripremu u Gospiću dovršava Muhamed Hasanić, a tiskara OG-grafika u Ogulinu prvi broj je otisnu-la u petsto primjeraka.

Sedamdeset župljana hodočastilo je na misno slavlje sa svetim Ocem u Zagreb, 4. i 5. lipnja. U subotu, dan ranije na susretu mladih s Papom, Martina Jandrlić, srednjoškolka iz cerovničkih Pavlića u ime Gospićko-senjske biskupije sudje-luje na susretu u narodnoj nošnji. Ona je marljiva ministranti-ca i čitačica te se uključila i u biskupijsku edukaciju za župne animatore. Uz Martinu u narodnoj nošnji bio je mladić Dario Stošić, aktivni ministrant oštarskog Bužina. Ovo je nagrada župama Cerovnik i Oštarije te filijalama Vojnovac i Skradnik koji su ususret Papi pokrenuli šivanje tridesetak narodnih noš-nji. Hodočasnici na misu sa sv. Ocem 5. lipnja već u jutro oko 4 sata kreću sa željezničke stanice Oštarije (pod Krpelom).

Vlakom odlazimo u Zagreb te pješice do Hipodroma.Dvjestotinjak ministaranata Gospićko-senjske biskupije održava svoj susret u Senju i na Krivom Putu, 21.

lipnja. Na susretu sudjeluje 23 ministranta iz naših župa Oštarije i Cerovnik.

41


Dana 1. srpnja župa Cerovnik objavljuje Proglas u povo-du 20. obljetnice agresije na župu Cerovnik i poziv na misu zahvalnicu za obranu župe Cerovnik i Ogulinskog kraja koja će se slaviti 10. srpnja u Cerovniku. Godine 1991. u mjesecu srpnju započela je agresija na župu Uzašašća Isusova Cerov-nik koja se nalazi u Ogulinskom dekanatu i tadašnjoj Općini Ogulin.

U subotu, 2. srpnja dvanaest hodočasnika iz Oštarija, Skradnika, Cerovnika, Zagorja i Desmerica hodočastilo je od oštarskog Svetišta Gospi od Utjehe u Trošmariju. Ostali su pristigli svojim privatnim prijevozom ili autobusom u narodnim nošnjama i s bar-jacima Gospe od Čudesa i blaženog pape Ivana Pavla II.

Pedesetak župljana, 9. srpnja, predvođeni župnikom i desetak ministranata, su-djeluje na svećeničkom ređenju vlč. Šime Božića i vlč. Dine Rupčića u ogulinskoj crkvi Sv. Križa.

Dana 10. srpnja 2011. proslavljena je 20. obljetnice obrane od agresije i postrojavanjem naših branitelja Ba-taljuna «Klek», Zbora Narodne Garde (ZNG) Ogulin. Dvadesetak barjaka Republike Hrvatske i Vatikana, HV-a i MUP-a, Župa, Grada i Općina, DPD-a i KUD-ova, DVD-a i LD-a i ostalih udruga, osobito proisteklih iz Do-movinskog rata svrstani u istu povorku u 11.15 sati na Pitomom Javoru, na blagoslovu spomen kamena Bataljuna «Klek» i spomen kamen s Pitomog Javora za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini svjedoči o zajedništvu puka Ogulinskog kraja i njegovih branitelja.

Zahvalno misno slavlje u podne u župnoj crkvi na Cerovniku predvodi mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup. Molitve su upućene u zahvalu za sve branitelje te blagoslov njih i njihovih obite-lji. U mislima su nam osobito poginuli i pokojni branitelji Bata-ljuna Klek i Ogulinskog kraja među kojima je prvi poginuli bio Ivica Cindrić Piva, pričuvni policajac. Uz oca Biskupa na misi sudjeluju svećenici: Tomislav Rogić, župnik i dekan ogulinski, fra Marjan Jelušić, župnik Bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu i vojni kapelan, pop Mate Pavlić, domaći sin i župnik u Lipi te vlč. Petar Šporčić, župnik u Josipdolu dok skladno pjevanje predvode pje-vači Cerovnika, Vojnovca, Oštarija i Skradnika vođeni orgulja-šem Domagojem Šlatom.

Zahvalu upućujem svima koji su dali svoj doprinos proslavi: Hrvatski vojnici i policajci - aktivni i umirovlje-ni; Lovačka društva; Narodna zaštita; Udruge proizašle iz Domovinskog rata; Ivan Vučić, župan Karlovačke županije i pokrovitelj proslave; Nikola Magdić, gradonačelnik Grada Ogulina i suradnici; Zlatko Mihaljević, načelnik Općine Jo-sipdol; Predstavnici Općina Saborsko, Plaški i Tounj; Zvon-ko Trdić, predsjednik Katedra čakavskog sabora Modruše i suradnici; Josip Ceranić Matek, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Ogulin; Frankopanaka garda Ogulin; Vjernici u narodnim nošnjama s Cerovnika, Voj-novca, Skradnika i Oštarija; Konjanici Ogulina i Josipdola predvođeni Željkom Komesom i Josipom Ceranićam; Do-brotvorna podupirajuća društva; Dobrovoljna vatrogasna društva; Športska društva; mediji; žitelji župe Cerovnik i čitavog Ogulinskog kraja. Blagoslovljeno spomen-kamenje biti će 10. rujna odneseno na Udbinu i prineseno u prikaznoj povorci s ostalim spomen-kamenjem iz drugih mjesta Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Raduje nas što je ova obljetnica u ozračju proglašenja blaženikom pape Ivana Pavla II. koji nas je prvi priznao kao i u ozračju nedavnog susreta sa svetim ocem Benediktom XVI. Taj nedavni susret osobito nas je ojačao u odluci očuvanja naših obiteljskih vrednota. Zahvaljujući našim braniteljima postrojenim, 7. srpnja 1991. godine u Zagorju Ogulinskom upravo na dan stradavanja prvog hrvatskog mjesta Ćelije, obiteljska vrednota, zajedništvo

42


i ponos svih župa i općina, svih udruga i društava te svih ustanova Ogulinskog kraja čini nas jednom velikom obitelji. Neka nas u tom zajedništvu podrži i zagovara naša nebeska Majka Marija, koju rado nazivamo Kraljicom Hrvata, oko koje ćemo se okupiti na Velku Mašu.

Blaženi Ivane Pavle II. – moli za nas!Sveti oče Benedikte XVI. – blagoslovite nas!

pop Antun Luketić, župnik oštarski i cerovnički, čuvar Svetišta Gospe od Čudesa

Iz župe Sv. Nikole biskupa – Lipa

Prema knjizi posjetitelja župe u LipiIdem u Lipu da vidim prijatelja popa Matu. Nisam ga dugo

vidio, a draga mi je njegova riječ i smijeh. Njegov imendan 14. svibnja, sv. Matija, prošao je davno, a primio je priznanje općine Bosiljevo 15. lipnja na dan sv. Vida koji je ujedno dan općine. Idem vidjeti što radi i kakvo mu je junačko zdravlje. A kada do-đem k njemu, ne mogu a da ne zavirim u župnu Knjigu posjetite-lja, jer pop Mate marljivo bilježi i komentira događaje. Meni je to drago jer tako događaji ostaju živi za povijest. Čitam i prepisujem: «Danas je 14. svibnja 2011. Pristigli svećenici na čelu s dekanom Tomislavom Rogićem, ogulinskim župnikom. Trebali smo održati zadnji dogovor pred povijesni pohod pape Benedikta XVI. hrvat-skoj Crkvi i Državi i o hodočašću našeg ogulinskog dekanata u Zagreb 4. i 5. lipnja». Prekidam za čas navode iz Knjige posjeti-telja i hoću reći da su se svećenici okupili baš u Lipi zbog Matina imendana. A drago nam je doći k njemu jer on je naš prvak po godinama, iskustvu, znanju i ljubavi prema braći svećenicima. I nastavljam s napisanim u Knjizi posjetitelja: «Osim dekana Rogića i domaćeg župnika popa Mate Pavlića bili su na ovom sastanku ovi svećenici: velečasni don Alojzije Knežević iz Generalskog Stola, velečasni fra Slaven Mijatović iz Tounja, velečasni pop Ante Luketić iz Oštarija, velečasni Petar Šporčić iz Josipdola i velečasni Šimo Božić, đakon na službi u Ogulinu». Moram opet prekinuti navode Knjige i reći da drugi svećenici iz dekanata pa i prepisivač iz Knjige nisu bili jer su obavljali neodgodive poslove, neki i podalje od dekanata. Radi toga će žaliti do sljedećeg imendana. Nastavljam s navodima iz Knjige: »Imali smo kvorum (7:6). Prevladalo je slavljeničko ozračje pa se dogovor o hodočašću u Zagreb nije ni održao. I tako je sve bilo jasno što se tiče hodočašća. Domaćin je za časno svećenstvo o svom imendanu u župnom uredu priredio svečani ručak».

Čitam dalje u Knjizi posjetitelja: «Prije kraja moga života želio sam još jednom posjetiti župu u koju sam dola-zio prije četrdeset godina, dok je ovdje živio župnik pop Petar Medved. Oživio sam uspomene na njega i posjetio njegov grob. Župniku, velečasnom Mati želim uspješan, plodonosan rad i još dugo godina i čilo zdravlje do du-boke starosti. Mons. Bratina Gabrijel, Rijeka. Lipa 28. svibnja 2011". Evo vidite, dragi čitatelji, da svećenik koji je nekada dolazio u Lipu nije ponio za uspomenu samo prašinu na obući i sliku krajolika u očima, nego je stavio nešto i u dušu što se ne smije i ne može izbrisati. Jer Lipa je i selo i župa i krajolik, ali najviše ljudi, ljudi kršćani.

Čitam dalje: «Danas je 7. lipnja 2011. Časna majka sestra Felicita Špehar, vrhovna glavarica sestara Srca Isu-sova iz Rijeke, kojima pripada i sestra Imelda Ćurić koja je od 2004. na službi u Lipi na Dobri, došla je u kanonsku vizitaciju (službeni posjet) sestrama u Lipi i u Ogulinu. U pratnji časne majke bila je ekonoma Družbe sestra Celesti-na Beljo. Časna majka se u Lipi zadržala tri ure. Ostavila je lijepe dojmove u razgovoru sa sestrom Imeldom kao i sa župnikom popom Matom Pavlićem. Čestitala je sestri, što unatoč bolesti, uredno drži kuću (farof) i crkvu (uz po-moć vrijednih žena). Odlazeći iz Lipe u Ogulin časna maj-ka je pozvala sestru Imeldu i župnika popa Matu Pavlića

43


na blagdan Srca Isusova, 1. srpnja u Rijeku na Drenovu, gdje se nalazi matični samostan sestara Srca Isusova. Konstatiramo: duh spreman, ali je tijelo slabo». Evo, vidite, da pop Mate zna za tekst iz evanđelja koji govori o događaju u Getsemanskom vrtu, ali je i duhovit.

Prepisujem dalje: «Dana 15. lipnja 2011. Dražen Kotić iz Slunja posjetio je ovaj župni ured i u ugodnom raz-govoru sa župnikom u Lipi, popom Matom Pavlićem, prisjetio se vremena kada je pop Mate bio župnik u Slunju u razdoblju od 1970. do 1979. godine.» Evo što je ostalo zapisano u Knjizi: «Dan općine Bosiljevo. Od gradona-čelnika gospodina Bogovića smo Dražen Kotić i ja (Viktor Smolić) dobili zadatak da prisustvujemo obilježavanju Dana općine Bosiljevo. Ovo mi je bilo predivno iskustvo i obogaćen sam za jednog novog prijatelja, popa Matu Pavlića, ali i prijateljicu, sestru Imeldu. Dražen Kotić i Viktor Smolić, Slunj».

I dodaje pop Mate Pavlić kao opasku: «Zahvaljujem ovoj delegaciji iz Slunja: Draženu Kotiću i Viktoru Smo-liću koji su na povratku iz Bosiljeva sa slavlja Dana općine posjetili župnika u Lipi na Dori popa Matu Pavlića».

«Danas na Vidovu 15. lipnja 2011. bili smo u Bosiljevu u čast palima u II. svjetskom ratu, poraću i u Domo-vinskom ratu. Upriličena je upečatljiva komemorativna svečanost, a potom je u Lovačkom domu Družec Bosilje-vo bila svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Bosiljevo na koju je stigao posebno velik broj gradonačelnika, načelnika ili njihovih zamjenika iz mnogih općinskih mjesta i gradova u Hrvatskoj, a bio je i župan karlovački Ivan Vučić. To uvelike govori o osobi načelnika Općine Bosiljevo, Josipa Korenića.

Na svečanoj sjednici jedan je svećenik primio javno priznanje Općine za poseban doprinos razvoju vjerskog života, itd. Svećenik koji je primio javno priznanje Općine Bosiljevo je župnik u Lipi na Dobri pop Mate Pavlić

koji u Lipi službuje sedamnaest godina (od 1994). U objašnjenju priznanja spominje se četrdeseto-godišnji rad na području župnog tiska: od Cvitovačke, Slunjske, Gos-pićke do Lipske panorame – fenomen panorama. Župa sv. Nikole na Dobri nalazi se najvećim dijelom u Općini Generalski stol, jednim dijelom pod gradom Duga Resa, a jednim dijelom u Općini Bosiljevo». Bio sam na svečanosti u Bosiljevu i promatrao popa Matu povodom primanja priznanja. On se držao jednostavno, a ja sam zbog njega bio ponosan.

Tako piše pop Mate Pavlić u knjizi posjetitelja. No, od moga čitanja Knjige posje-titelja do vašega čitanja u ZOVU bilo je još događaja u Lipi koje je sigurno pop Mate zabilježio. Izložba fotografija Lipe tijekom jednog stoljeća i više Valentine Malović u Generalskom stolu i u Lipi, Škapulirovo, Magdalenino kraj križa u Crnom Kamanju i drugo, ali o tomu će sigurno koja riječ biti u božićnom broju ZOVA. Ja ovo prepisah, a ništa ne ukradoh, nego ovjekovječih pred očima mnogih čitatelja našega lista.

fra Vice Blekić iz Ogulina i prijatelj popa Mate i Lipljana

Iz župe sv. Ane – Plaški i sv. Ivana Nepomuka – Saborsko

Proslava Božića 2010.Kao i uvijek za proslavu Božića smo se pripremali misama zornicama u 7.30 na kojima je bilo tridesetak vjer-

nika. U zadnjem tjednu zornica župnik je zajedno sa vjeroučiteljima kratkim nagovorima na kraju mise podsjetio što su sakramenti i istaknuo njihovu važnost u vjerničkom životu. Objašnjena su i praktična pitanja, npr. tko može biti kum i slično.

Na božićnu ispovijed odazvao se dobar dio vjernika Plaškog i Saborskog, a u tom tjednu je bila ispovijed starijih i bolesnih. Tih predbožićnih dana predstavnici Župnog pastoralnog vijeća su obišli starije i bolesne. Misa polnoćka u Saborskom je bila u 22 sata, a u Plaškom u 24 sata.

Priprema i proslava UskrsaU korizmenom vremenu smo molili za uspješan Papin pohod

i za obitelji, a u crkvi imali petkom poslijepodne i nedjeljom prije mise pobožnost križnog puta na tu nakanu. Na korizmeno hodo-čašće u gospićku katedralu išao je jedan autobus, pedesetak naših

44


vjernika. U Otočcu smo sudjelovali na križnom putu na Fortici, a u gospićkoj katedrali vjernici su imali prigodu za sv. ispovijed. Naš biskup mons. Mile Bogović predvodio je sv. misu u koncelebraciji sa svećenicima našeg dekanata.

Cvijetnicu smo svečano proslavili s blagoslovom maslinovih grančica i čitanjem muke.U svetom vazmenom trodnevlju imali smo obrede i mise u Saborskom i u Palškom. Mise smo pjevali uz prat-

nju Maria Matovine i Ratka Petrušinskog na harmoniju.

Plaški – svibanjska pobožnost i prva pričestKroz mjesec svibanj imali smo svaki dan svibanjsku pobožnost Blaženoj Djevici Mariji. Molili smo krunicu i

Gospine litanije. Zadnju nedjelju u svibnju Prvu sv. pričest primilo je devetero dječaka i djevojčica trećeg razreda.

Susret s papom Benediktom XVI. na HipodromuU župi Plaški organizirali smo jedan autobus za sve one koji su htjeli sudjelovati na euharistijskom slavlju s

Papom Benediktom XVI. Krenuli smo rano u jutarnjim satima i priključili se mnoštvu hodočasnika. Nezaboravno iskustvo susreta s Papom nosimo još i danas, a vratili smo se duhovno i vjerski osnaženi. Sveti Oče hvala ti!

Hodočašće sv. Ivanu Krstitelju u PodmilačjeHodočašće sv. Ivi u Podmilačje već je postalo tradicionalno u našoj župi. Zajedno sa nekolicinom susjednih

župljana organizirano smo se zaputili autobusom na hodočašće. Blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja svečano smo proslavili na euharistijskom slavlju kojeg je predvodio mons. Marko Sremen, pomoćni banjalučki biskup. Dio župljana je išao i osobnim automobilima.

Priprema za sakrament sv. potvrde u Plaškom i SaborskomNaši krizmanici sakrament sv. potvrde primit će 24. srpnja: u Saborskom 9,30 i Plaškom u 12,00 sati. Kroz

ovo proteklo vrijeme pripremali su se subotom i nedjeljom župnim vjeronaukom.Najavljujemo proslavu blagdana sv. Joakima i sv. Ane Zaštitnice župe Plaški na sam dan 26. srpnja u 11,00

sati. Sv. misu predvodi biskup mons. dr. Mile Bogovićik

45


Saborsko Proslava sv. Ivana NepomukaBlagdanu sv. Ivana Nepomuka prethodila je trodnevnica. Proslava je počela procesijom od crkve do spome-

nika žrtvama Domovinskog rata, gdje su predstavnici općinske uprave, civilnih i braniteljskih udruga položili cvijeće i zapalili svijeće, a vlč. Zlatko Sušić je predvodio molitvu za odrješenje grijeha svim stradalima u Domo-vinskom ratu. Proslava je nastavljena svetom misom u župnoj crkvi koju je predvodio vlč. Zlatko Sušić, inače dugogodišnji župnik u predratnom Saborskom. Prilikom priprema za proslavu sv. Ivana Nepomuka, fra Slavko je rekao, «misu će predvoditi jedan svećenik kojega uvijek hvalite i kojega se uvijek rado sjećate», znali smo odmah o kome je riječ, o Zlatku Sušiću inače omiljenom svećeniku i u drugim župama gdje je službovao. Uz vlč Zlatka u misnom slavlju su sudjelovali svećenici susjednih župa: dekan ogulinski Tomoslav Rogić, dekan slunjski mons. Mile Pecić, župnik Tounja fra Slaven Mijatović, fra Vice Blekić iz ogulinskog samostana, mons. Marijan Ožura župnik Cetingrada, vlč. Alojzije Knežević župnik Generalskog Stola, pop Ante Luketić župnik iz Oštarija i doma-ćin fra Slavko Antunović župnik Saborskog i Plaškog. Posebno bi zahvalili vjernicima iz župa Lovinac, Oštarije i Podupirajućem društvu Sv. Marko Križevčanin iz Skradnika koji su došli u Saborsko uveličati naše slavlje. Na harmoniju je svirao Ratko Petrušinski iz Plaškog, a pjevao je župni crkveni zbor iz Saborskog.

Ivan Matovina

Iz župe Presv. Trojstva – Modruš

Predragi čitatelji ZOV-a!Za razliku od prošle godine, u župi Modruš od prethodnog broja ZOV-a nemamo, naizgled, mnogo zanimlji-

vosti. Ono što je pozitivno je da u tom razdoblju nije čak nitko ni umro u župi, pa nismo imali niti jednom spro-vod. Ionako nas malo ima, a i svi su se «pričuvali» za ovaj popis stanovništva, koji je bio u travnju, tako da ipak dadnemo neku pristojnu demografsku sliku o sebi, koliko je to moguće u ovim okolnostima. Istina, nije bilo niti jednog krštenja ni vjenčanja, ali budućnost svoje zajednice ipak predajemo u ruke Providnosti Božje. Što se doga-đa u tajnosti njegova Promisla, a što u skrivenosti naše ljudske svakodnevice, ne znamo pouzdano, no vrijeme će to pokazati i život iznjedriti, vjerujem, na naše lijepo iznenađenje. Tamo gdje mi ljudi ne vidimo nekih značajnih događaja ili pomaka, možda se događa nešto veliko i vrijedno pred Bogom, a pokazat će se u svoje vrijeme.

Župni život u redovitosti svakodneviceBlagdan svetog Antuna pustinjaka predvodio je

susjedni župnik iz Oštarija, vlč. Ante Luketić, dok je propovijed s riječima utjehe i poticaja uputio domaći župnik. Obojicu je skromno, ali od srca, nakon sve-te mise počastila naša mežnarica, gđa Mira Antončić. Moramo istaknuti njezin višegodišnji predani rad na uređenju naše župne crkve. Iako joj za pojedine dane trebaju pomoćnici, kao što je to kod dopremanja boro-va i njihova kićenja za Božić, ili kod uređenja okoliša crkve na proljeće i ljeto (košnje i slično), ipak je ona «dobri duh» koji pokreće i koordinira u dogovoru sa župnikom.

Kako je na blagdan svetog Antuna pustinjaka uo-čeno, dio krošnje jednog velikog stabla, opasno se nad-vio nad krov kapelice i već je počeo stvarati prve ozbiljne probleme. Župnik se obratio vatrogascima u Josipdolu ne bi li oni, uz pripadajuću naknadu, profesionalno uklonili štetne grane, ali oni to nisu po svojoj procjeni mogli učiniti, pa je to bez ikakave novčane naknade učinilo nekoliko dragovoljaca župljana. Iako su posao obavili kao amateri, sam posao nije bio amaterski odrađen, nego posve dobro i prikladno, a svima koji su se na tome angažirali ovim putem još jednom javno zahvaljujemo!

Zimska kapela, korizma, Uskrs i prva pričestKako je u zimskom razdoblju mnogo snijega, a put od glavne ceste do župne crkve strm, ni župniku, a ni

ostalim vjernicima nije ponekad moguće doći do same župne crkve, pa je odlučeno da se u doba najvećega snijega

46


nedjeljne mise održavaju u «zimskoj kapelici», tj. kod svetog Nikole koji je na glavnoj cesti koja se uvijek čisti. Iskustvo nam je pokazalo da je to dobra odluka.

Od početka školske godine, a osobito kroz koriz-mu, naših se četvero prvopričesnika revno pripremalo za sakramente prve svete ispovijedi i prve svete pri-česti. Na treću nedjelju vazmenog vremena svečano smo proslavili prvu svetu pričest na veliku radost i ve-selje samih prvopričesničkih obitelji i svih prisutnih župljana. Kao i u Zagorju, tako i ovdje, ove godine nemamo sakramenta svete potvrde u našoj župi.

Ostale zanimljivosti iz župeNa inicijativu Župnog pastoralnog vijeća organi-

zirano je prikupljanje sredstava za popravak i očuva-nje vitraja na župnoj crkvi. Ukoliko konzervatorski odjel u Karlovcu izda potrebne dozvole, sanacija bi se izvela postavljanjem vanjskih prozora koji bi spr-ječavali kišu, snijeg i ostale atmosferilije da ulaze u crkvu mimo okvira sadašnjih vitraja, a neka ošteće-na stakalca zamijenila bi se novima koji imaju istu teksturu kao i oštećena, tako da bi vitraji izgledali puno ujednačenije. Međutim, veliko je pitanje hoće li uopće konzervatorski odjel i kada izdati potrebne dozvole. Problem u hrvatskom društvu je – kad se radi o ovakvim i sličnim stvarima – u tome što bilo koji državni službenik: tajnica, konzervator, načelnik općine, državni tajnik u nekom ministarstvu... može staviti bilo koji predmet u ladicu i ladicu zatvoriti na neodređeno vrijeme po svojoj miloj volji, a da za to ne trpi nikakve posljedice ili kazne. Često puta neodgovornost, lijenost, komocija, sebičnost, nepožrtvovnost... samo su neke od istaknutih mana našeg hrvatskog čovjeka s kojim se suočavamo u mnogim segmentima, a osobito u državnoj i javnoj upravi, u građevinarskom sektoru, kod mnogih obrtnika, uslužnih djelatnosti i u nekim drugim djelatnostima koje bi trebale biti humane. I kao društvo i kao pojedinci, morali bismo se s time boriti.

Početkom lipnja nekoliko župljana naše župe, kao naši pravi predstavnici, odvažili su se poći u Zagreb na susret sa svetim ocem Benediktom XVI. Bili su puni dojmova i oduševljeni onim što su doživjeli.

«Ljetnoga» svetog Antona ili svetog Antu Padovanskog, proslavili smo isto tako svečano kao i «zimskoga». Ovaj put nam nije samo predvodio misno slavlje, nego i propovijedao susjedni župnik iz Oštarija, vlč. Ante Luketić. Neka ga nebe-ski zaštitnik krijepi blagoslovom i pomoći u njegovom svećeničkom radu!

Župni blagdan ove godine je izuzetno kasno zbog toga što ovisi o datumu Uskrsa, pa smo Presveto Trojstvo proslavili 19. lipnja. Propovijedao je i svečanu koncelebriranu svetu misu predvodio opet naš susjedni župnik vlč. Anton Luke-tić, jer je najavljeni preč. gosp. dr. Zvonimir Kurečić, prebedar Zagrebačke nad-biskupije u zadnji čas otkazao dolazak zbog neplaniranih obveza u inozemstvu. Naravno, imali smo nekoliko Kulturno-umjetničkih društava koja su sudjelovala u procesiji prije mise i u prigodnom programu poslije svete mise, kako bi naš go-dišnji zbor bio što svečaniji i veseliji.

U nadi u Božju pomoć i zaštitu Blažene Djevice Marije, nastavljamo redoviti život i rad ovog ljeta uvjereni da ćemo se čitati i u Božićnom broju ZOV-a s novim zanimljivostima.

Željko Blagus, župnik župe Presv. Trojstva, Modruš

47


Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija

Biskup Bogović predvodio bdijenje u Gospinu svetištu u TrošmarijiGospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović pred-

vodio je u subotu 2. srpnja tradicionalno 218. bdijenje u svetištu Gospe od Utjehe koje se održava od davne 1793. godine kada je tadašnji papa Pio VI svetištu dao bulu kojom se hodočasnicima izriče oprost grijeha. Pred više od tisuću hodočasnika iz Ogulina, susjednih župa kao i Generalskog Stola, Slunja, Bosiljeva i susjedne Slovenije, suslavili su upravitelj svetišta don Željko Kuten, župnik i dekan ogu-linski i više svećenika ogulinskog dekanata. Koncelebrirali su i župnik iz Vinice u Sloveniji Joža Rački i don Giovanni Trussina iz Trsta.

Biskup je razmišljajući o Blaženoj Djevici Mariji kao tješiteljici ukazao na činjenicu da je ona u svom naručju baš kao i starac Šimun držala spasitelja svijeta, Isusa Kri-sta. Iako je bio spasitelj, od mnogih je bio osporavan, što je veliki apsurd, svijet ga je odbio. Isus koji je navještavao spasenje i bolji svijet. Imao je puno poklonika i sljedbenika, no bilo je i onih koji su ga odbili. Farizeji i saduceji zau-stavljali su dobrotu i ljubav. To se događa i danas kao što će se događati do kraja svijeta. Biskup je zatim napomenuo dva temeljna pogleda na narod. Jedan narodu pomaže, za njega živi i umire, što pokazuje Isus Krist. Druga situacija je kada se narod iskorištava i upotrebljava za osobne ciljeve ili ideologije. Narod je takvima dobar dok ga trebaju a ako ne, odbacuju ga kao svjetinu. Isus je uvijek služio narodu, pomagao, tješio, hrabrio i opraštao.

Biskup je zatim ukazao na farizejski odnos prema Hrvatskoj. Preko medija se ističe kriminal i lopovluk, a prešućuje se ono dobro u narodu. Pronađimo u našem narodu sljedbenike Isusa Krista, one koji slušaju glas Crkve. Takvih srećom ima, što se najbolje vidjelo za posjeta pape Hrvatskoj. Tiho i kršćanski, skoro 400 tisuća Hrvata je pokazalo osjećaj za poruku Crkve. To je put spasenja. I naša mladež dan ranije pokazala je spremnost preuzeti odgovornost za svoju budućnost. U Zagrebu smo pokazali da želimo biti vođeni tim duhom Crkve i spasenja. Nakon mise vjernički se puk vratio u crkvu gdje su pjevane litanije Blaženoj Djevici Mariji.

Zvonko Ranogajec

Iz župe sv. Josipa – Josipdol

Važnija događanja u župiOd prošlog Božićnog ZOV-a do danas, u župi Josipdol, mnogo se toga lijepoga dogodilo. Krenimo redom

kako sam zabilježio. Božić i božićni blagdani vrlo su lijepo proslavljeni u našoj župi. Interesantno je da je više ljudi bilo na misi na sam blagdan Božića nego na polnoćki, iako je ove godine bilo lijepo vrijeme za polnoćku.

Na spomendan Nevine dječice dakle 28. prosinca započeo sam blagoslov obitelji. Blagoslov obitelji sam za-vršio 7. siječnja. Blagoslovio sam 360 obitelji.

U ponedjeljak, 14. veljače bio je poseban dan za našu župu. Tradicionalno i vrlo svečano proslavili smo blagdan svog suzaštitnika sv. Valentina. Središnju misu u 11 sati pred više stotina vjernika predslavio je gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi u Zagrebu dr. fra Draženko Tomić u koncelebraciji mjesnog župnika Petra Šporčića i brojnih svećenika Ogulinskog dekanata. Liturgijsko pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom Ivanke Gašparović i uz orguljsku pratnju Marice Rendulić.

48


U propovijedi je fra Draženko govorio o smislu trpljenja, mučeništva i patnje. Krist svojom žrtvom na križu daje patnji novi smisao. A mi danas imamo brojne križeve u našim obiteljima: poput alkohola, droge, bolesti, kra-đe i sl. Kroz svoje mučeništvo možemo očitovati slavu koju nam Bog daje, zaključio je propovjednik te poručio da kao kršćani ne budemo jedni drugima vukovi i ne povećavamo patnju drugima. Svima je za uzor ljubavi prema bližnjemu preporučio sv. Valentina.

U subotu, 19. ožujka na blagdan sv. Josipa, zaštitnika naše župe, slavimo zaštitnika očeva, radnika, zaručni-ka i djece. Pred brojnim vjernicima, ali i hodočasnicima iz susjednih župa središnju misu predslavio je župnik Oštarija i upravitelj svetišta Gospe od čudesa pop Antun Luketić u koncelebraciji ogulinskog dekana Rogića, mjesnog župnika Petra Šporčića, vojnog kapelana iz Zagreba Davida Klarića, vlč. Mate Pavlića i župnika župe bl. A. Stepinca iz Ogulina fra Marijana Jelušića. Propovjednik je sv. Josipa predstavio vjernicima kao zaštitnika njihove župe, zaštitnika Crkve ali i domovine Hrvatske. Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac

najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.

Sv. Josipa je za zaštitnika Hrvatske 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao Hrvatski sabor. Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972. «... stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. godine, kojom se sv. Josip proglašava nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. Jutarnje misno slavlje liturgijskim pjevanjem animirao je župni zbor pod vodstvom Ivanke Gašparović a popod-nevno dječji zbor pod vodstvom Marice Rendulić. Misi su nazočili predstavnici svih udruga župe i općine na čelu s načelnikom Zlatkom Mihaljevićem.

Na Cvjetnicu, je bio blagoslov maslinovih grančica u crkvi u 11 sati. Prije mise smo imali ophod oko Crkve s maslinovim grančicama.

Popodne u 16 sati, na Viničici od ceste do crkvice sv. Katarine, održana je pobožnost križnoga puta.

U Velikom Tjednu, na Veliki Četvrtak, Petak i Subotu slavili smo obrede Velikog Tjedna. Okupio se solidan broj ljudi na Vaz-meno bdjenje u 21 sat i na blagoslov Uskrsnog jela. Na Uskrs je bilo značajno više ljudi.

Mjesec svibanj smo započeli pobožnošću u čast Majci Božjoj, našoj Gospi, molitvom krunice i sv. misom. Svaku večer u svibnju okupljali smo se na molitvu krunice i sv. misu.

U nedjelju, 15. svibnja, bilo je svečano u našoj župi: petna-estero djece trećeg razreda škole i članovi župe Josipdol po prvi su puta u svoje nevine i mlade duše primili Isusa u maloj bijeloj

hostiji, Prvu sv. pričest. Njima čestitam taj za njih u prvom redu veliki dan, a za našu župu svečan dan, blagdan i zahvaljujem njihovim roditeljima na suradnji i podršci koju su im ovih proteklih godina pružali da dođu do ovog svečanog dana.

Na blagdan Duhova, 12. lipnja, proslavili smo sv. misom na Viničici obljetnicu obnove i posvete te kapele. Zahvaljujući lijepom vremenu skupilo se stotinjak ljudi. Koncelebrirao je župnik Ante Luketić iz Oštarija.

Odmah slijedeći dan bio je blagdan sv. Antuna Padovanskoga. Svečano je bilo u Carevom polju gdje su na kapelici sv. Ante na zid postavljene i blagoslovljene spo-men ploče u čast svih stradalih u II. svjetskom ratu i poraću i domovinskom ratu. Na ploči su 54 imena, za jedno tako malo selo puno, previše.

Na kraju ovog priloga još jednom sve srdačno pozdravljam i zahvaljujem na pažnji uz obilje Božjeg blagoslova svima vama.

Petar Šporčić, župnik Josipdola.

49


Iz župa Sv. Antun Padovanski – Generalski Stol i Sv. Mihovil – Mrežnički Brest

Krizma u Generalskom StoluSakrament sv. Potvrde u General-

skom Stolu primilo je 36 krizmanika, u nedjelju, 22. svibnja ove godine. Krizma-nici su završili 7 i 8 razred, pripremani za ovaj sakrament kroz školski i župni vjeronauk. Svetu potvrdu podijelio im je biskup mons. Mile Bogović uz kon-celebraciju župnika Alojzija Kneževića. Praćeni svojim kumovima i roditeljima, krizmanici su odgovarali na pitanja koja im je postavio biskup, odrekli se grijeha i ispovjedili vjeru u Trojedinog Boga. Otac biskup i župnik su čestitali krizmanicima i kumovima, te pozvali da darove Duha Svetoga koje su u ovom sakramentu pri-mili svojim životom svjedoče i drugima donose.

Sveti Antun Padovanski u Generalskom StoluBlagdan sv. Antuna Padovanskog kao župni

patron i središnje misno slavlje u crkvenoj go-dini svečano je proslavljen u župi Ogulinskoga dekanata u Generalskom Stolu. Misu je pred više stotina župljana predslavio ravnatelj Kato-ličkog školskog centra iz Bihaća u Banjolučkoj biskupiji u Bosni i Hercegovini, mr. Slavo Gr-gić u koncelebraciji s mjesnim župnikom Aloj-zijem Kneževićem i svećenicima Ogulinskoga dekanata.

Propovjednik je predstavio lik najštovanijeg među svecima koji svijetle i koji su nam vodilja u mraku naših života. Sveti Ante je zahvaljujući svojoj darovitosti u propovijedanju obraćao lju-de i izvodio ih na pravi put, u vrijeme kada je carevalo krivovjerje, bludnost i lakomislenost. Premda je umro mlad sv. Ante je, nakon godinu dana beatificiran, a onda i proglašen svetim, te je ostao svijetliti kao svijeća na oltaru da rastjera mrak u našim životima. Mr. Grgić je istaknuo značaj mudrosti, vrline koja se posebno isticala u Starom zavjetu i koja je važnija od bilo kakvog blaga. Ona nas može dovesti u kraljevstvo Božje. Zatim je pojasnio svako od osam blaženstava koja su smjernice za naš život i temelji Kraljevstva Božjeg. Blaženstva koja Isus naviješta aktualna su uvijek, a pogotovo u današnje vrijeme kada imamo puno oblika psovke a malo riječi za milosrđe i krotkost. Zapitao se kako danas živimo, jesmo li milosrdni i ponizna srca. Iako živimo po standardu bolje nego naši djedovi, pitanje je jesmo li sretniji. Živimo li svoj život kršćanski te pomažemo li drugima i sebi da uđemo u Kraljevstvo Božje, zapitao se propovjednik. Na orguljama je svirao župljanin Alen Halar, praćen župnim zborom i ostalim vjernicima koji su došli na proštenje. Slavlje se nastavilo ispred župne kuće uz kolače i sok.

vlč. Alojz Knežević, župnik Generalskog Stola i Mrežničkog Bresta

50


Iz župa sv. Ivana Krstitelja – Tounj i sv. Mihovila Arkanđela – Tržić - Kamenica

Vijesti iz župe TounjBožićno veselje Tounjaca

Da je i ove godine Božić u Tounju pro-šao u veselju, pobrinuli su se članovi KUD–a «Tounjčica». KUD «Tounjčica» održao je drugi Božićni koncert pod nazivom «Narodi nam se Kralj nebeski». U koncertu su sudje-lovale sve tri grupe KUD–a, i to dječja grupa, tamburaški orkestar i izvorna grupa. Sve je započelo na Polnoćku unošenjem Božićnog svjetla u crkvu svetog Ivana Krstitelja. Dok su najmlađi članovi unosili svjetlo, izvorna grupa je uz pratnju tamburaškog orkestra otpjevala Tihu noć. Svečano misno slavlje predvodio je Tounjski župnik fra. Slaven Mi-jatović, a KUD «Tounjčica» je pod svetom misom pjevao Božićne pjesme. Na kraju sve-te mise, dječja grupa otpjevala je nekoliko Božićnih pjesama, koje je s njima uvježbala Ankica Pribanić.

Svetu misu na Božić također su uljepšali članovi KUD–a «Tounjčica». Brojni Tounjci, ali i oni iz Zagreba i Rijeke došli su uživati u prekrasnim pjesmama tounjskog kraja. Na kraju svete mise fra. Slaven je predstavio novi broj ZOV–a, ali i prvi broj Glasnika župe svetog Ivana Krstitelja i župe svetog Mihovila.

Posebno je bilo na blagdan svetog Stjepana, kada je KUD «Tounjčica», posjetio župu svetog Mihovila u Kamenici. Istog dana KUD «Tounjčica» pjevao je i na svetoj misi u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Tounju. Misa je započela pjesmom Radujte se narodi koju je izvela dječja grupa. Na kraju svete mise svi su zajedno zapjevali pjesmu Narodi nam se Kralj nebeski. Dijelio se letak o KUD–u «Tounjčica», u kojem se osim podataka o KUD–u, navode i brojne aktivnosti koje je ovo društvo imalo u 2010. godini. Božić je u Tounju ove godine protekao u za-jedništvu, miru i blagoslovu. Prema riječima Tounjaca, svake godine sve je ljepše i ljepše biti na Božić u Tounju.

Dana 28. prosinca 2010. godine s početkom u 19.30 sati održao se Božićni koncert KUD-a «Oštarska zvona» iz Oštarija. Pjesme je s KUD-om uvježbala Nikolina Luketić. Sve prisutne je pozdravila Viktorija Pribanić, pred-sjednica KUD-a «Oštarska zvona», koncert je posvetila pokojnoj Ireni Dujić. Na kraju su svi zajedno otpjevali pjesmu Radujte se narodi. Kao gost nastupio je KUD «Tounjčica» iz Tounja. Po završetku koncerta kulturno umjetnička društva su nastavila ugodno druženje uz tambraški orkestar KUD-a «Tounjčica».

Uskrs u TounjuVazmeno bdijenje održano je u crkvi sv. Iva-

na Krstitelja. Misa je započela unošenjem svi-jeće upaljene na novom ognju u mračnu crkvu. Plamen nas je podsjetio na Kristovo uskrsnuće. Obredi su završeni blagoslovom hrane.

Svečano misno slavlje u 12 sati na Uskrs predvodio je župnik fra. Slaven MIjatović. Svetu misu na Uskrsni ponedjeljak uljepšao je pjevački zbor na čelu s Daliborom Pribanićem.

51


Prva sv. pričestU nedjelju 12. lipnja ove godine sa-

krament Prve svete pričesti primilo je 12 malih Tounjaca i Tounjki: Danijela Brletić, Ivan Brletić, Fanika Capan, Tomislav Ca-zin, Katarina Đurić, Karla Grčar, Tomislav Jelenac, Marija Juraić, Iva Lulić, Leonardo Rebrović, Borna Salopek i Ivan Vuković.

Dan župe sv. Ivana KrstiteljaDan općine Tounj i Dan župe «Sveti

Ivan Krstitelj» proslavljen je 24. lipnja. Slavila se velika obljetnica, 530. godina utemeljenja grada Tounja i vladavine pr-vog vladara Stjepana II. Ozaljskog. Sve-čani program započeo je polaganjem vi-jenaca kod spomenika na groblju, svim žrtvama Domovinskog rata s tounjskog područja i žrtvama I. i II. svjetskog rata kod spomenika u Zdencu. Nakon sve-čane sjednice Općinskog vijeća Tounj, uslijedila je sveta misa koju je predvo-dio don Anđelko Kaćunko. Svečano je bilo i na tounjskom mostu, gdje su blagoslovljene statue rimskih vojnika i nove kamene ploče, a potom je blagoslovljena turistička kuća.

Toga dana i KUD «Tounjčica» imao je pune ruke posla. U goste su došli članovi KUD–a «Mijat Stojanović» iz Babine Grede. Goste smo poveli u šetnju Tounjom i na svetu misu. Gosti iz Babine Grede izveli su kratki pro-gram kod turističke kuće. U 15 sati na Cimiteru (prostor ispred crkve svetog Ivana Krstitelja) uslijedio je nastup kulturno umjetničkih društava. Nakon zajedničkog ručka, članovi KUD–a «Mijat Stojanović» uputili su se doma-ćinima odnosno Tounjcima koji su ih ugostili. Večer je završena druženjem uz bend «Kocka šećera» iz Karlovca. U subotu ujutro Tounjci su svoje goste poveli u razgledavanje Tounja. Navratili smo u kuću u Orljaku, obišli most, Ožaniće, špilje i dr. Poslijepodne posjetili smo Ogulin, razgledali Frankopansku kulu i muzej, Đulin ponor i Park kralja Tomislava. Zadovoljni posjetom i stečenim brojnim prijateljstvima članovi KUD–a «Mijat Stojanović» vratili su se u Babinu Gredu.

Ostale vijesti slijedom događanjaOsnivači bloga Moj Tounj proslavili su svoj prvi rođendan. Iako je proslava bila skromna, dogovorena je

daljnja suradnja te su razvijene nove ideje. Više na: www.mojtounj.bloger.hr Dana 21. veljače 2011. godine KUD «Tounjčica» sudjeluje na izložbi rukotvirina «Oštarskim vezovima usu-

sret Papi». Predstavljen je dio Tounjskih rukotvorina: tkanih ručnika, tabletića, koperti, narodne nošnje i ostalog.Dana 4. ožujka ove godine održan je dječji maskenbal u Područnoj školi Lucije Capan. Bilo je tu vojske, ma-

nagera, princeza, bolesnika i ostalih. U sklopu programa spaljen je i Mesopust, kao glavni krivac za sve nedaće. Kulturno umjetničko društvo «Tounjčica» u nedjelju, 6. ožujka, organiziralo je treći put Bele krinjke. Pohodili

smo kuće u našem Tounju. Svugdje smo bili ugodno dočekani, a zauzvrat smo domaćinima malo otplesali i nešto otpjevali. Tijekom popodneva KUD–u «Tounjčica» pridružilo se i nekoliko članica KUD–a «Oštarska zvona» iz Oštarija, te smo brojne Tounjce obradovali zajedničkom pjesmom i plesom. Zajednička večera i druženje nastav-ljeno je u prostorijama KUD–a «Tounjčica».

Branko Rumenović i KUD «Tounjčica» sudjeluju na izložbi «Obiteljskom molitvom uz Riječ Božju ususret Papi» u Oštarijama. Predstavljeno je nekoliko vrijednih obiteljskih molitvenika s područja Tounja.

Dana 26. ožujka ove godine u 10 sati u Područnoj školi «Lucija Capan» u Tounju održala se svečana sjednica i proslava 50. godina kontinuiranog rada Lovačkog društva «Srnjak» Tounj. U sklopu proslave bile su upriličene izložbe arhivske građe Lovačkog društva «Srnjak» Tounj, trofeji divljači i dermopreparati te eko–etno izložba

52


tounjskog kraja. Nakon svečane sjednice položeni su vijenci na tounjskom groblju. U 13 sati uslijedio je svečani domjenak za sudionike proslave. Proslavu su svojim nastupom uveličali Rogisti lovačkog saveza i KUD «Tounj-čica».

Dana 17. travnja, u crkvi bl. Alojzija Stepinca u Kučinićima održan je korizmeni koncert «Poslušajte braćo mila». Na koncertu su nastupili članovi vokalnog ansambla KUD–a «Klek» a kao gost muška pjevačka skupina KUD–a «Gradina» iz Modruša i ženska pjevačka skupina župe svetog Ivana Krstitelja iz Tounja. Vokalni ansambl KUD-a «Klek» nastupio je pod dirigentskom palicom mr. Joška Ćalete. Isti koncert održan je i 12. travnja u crkvi svetog Blaža u Zagrebu u sklopu 20. pasionskih večeri. Ženska pjevačka skupina župe svetog Ivana Krstitelja, koju je okupila gđa. Milka Ujdenica, otpjevala je napjeve: Počinje se strašna muka, Oj Isuse ja spoznajem i Oj Isuse moj premili. Ženskoj pjevačkoj skupini pridružile su se i članice KUD–a «Tounjčica» te tako pomogle u izvođenju ovog koncerta. Pjevačku skupinu uvježbala je Nikolina Luketić.

Dana 9. travnja, održana je redovita godišnja skupština KUD–a «Tounjčica». Održana je u posebno svečanoj atmosferi jer je ujedno obilježena i 40. godišnjica KUD-a. Svojim prisustvom ovu su skupštinu uveličali i gosti, u ime općine Tounj načelnik gospodin Ivica Sopek, zatim predstavnici KUD–a «Sv. Juraj» Zagorje, članovi Lovač-kog društva i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tounj.

Dana 9. svibnja, održana je 9. županijska smotra dječjeg folklora na kojoj su nastupali i mali članovi KUD-a «Tounjčica». Predstavili su se koreografijom Nedilja po-podne, koju je uvježbala Ivana Capan.

Dana 17. lipnja, otvorena je 15. smotra izvornog folklo-ra Karlovačke županije «Igra kolo», Ogulin 2011. U sklopu otvorenja održana je svečana revija narodnih nošnji «Bo-gatstvo tradicijskog ruha Karlovačke županije». Na reviji su se predstvili i članovi KUD-a «Tounjčica», i to: mladenci Katica Juraić i Branko Rumenović, stariji bračni par Milka i Franjo Ujdenica, te mladenci Željka Grčar i Matija Mateš-ković. Drugi dan smotre posvećen je folklornim skupina-ma koje na ovaj način dobivaju priliku pokazati bogatstvo i ljepotu folklora svoga kraja. Među brojnim društvima na smotri su nastupili i članovi KUD-a «Tounjčica» iz Tounja. Tounjci su se predstavili pjesmom Kladilo se momče i dje-vojče, te plesovima Staro kolo, Vanstep i Drmeš.

U subotu, 25. lipnja, Dobrovoljno vatrogasno društvo Tounj proslavilo je 50. godišnjicu djelova-nja. Svečana skupština povodom 50 godina DVD Tounj započela je mimohodom od Vatrogasnog doma u Zdencu do crkve Sv. Ivana Krstitelja. Fra Slaven Mijatović je održao prigodnu svetu misu. Ostatak svečanosti se održao u sportskoj dvorani naše osnovne škole.

Malonogometni turnir «Marko Pribanić» odr-žan je 25. lipnja ove godine.

Tijekom 2011. godine nastavljeno je s radovima na području općine Tounj. Na tounjski most vra-ćeni su kipovi i kamene ploče koje su tijekom II. svjetskog rata porušene. Nastavljeno je s uređenjem groblja, stavljen je svjećomat, postavljena je prva

oznaka za ulice (Ulica Linije), uređeni su nogostupi, općinske ceste, komunalna oprema, tounjski trg, obnovljene i postavljene klupe uz most i crkvu sv. Ivana Krstitelja.

Branko Rumenović

53

IZ NAŠIH KRAJEVA

Onomastika je dio lingvistike koja proučava znače-nje i postanak nazivlja (imena naseljenih mjesta, loka-liteta, rijeka, imena i prezimena stanovnika).

Toponimi su vlastita imena ljudskih naselja (zase-laka, sela, gradova) i različitih zemljopisnih objekata, kopnenih i vodenih površina (brda, humaka, dolina, polja, klanaca, rijeka, šuma, jezera, mora, otoka, po-luotoka, kanala). Znanost koja se bavi toponimima je toponomastika. Skup naziva određenog prostora naziva se toponimijom .

Hrvatska toponimija obuhvaća tri skupine vlastitih imena:

- imena naseljenih mjesta ili ekonimi (oikonimi)- imena gora ili oronimi i- imena voda (potoka, rijeka, jezera, mora) ili hi-

dronimi.U svakoj regiji toponimija ima svoje povijesne ko-

rijene, jer je naslijeđena iz prošlih vremena. Za kultur-nu povijest imaju posebno značenje toponimi u kojima je sačuvano sjećanje na nestale građevine (mostine, kloštar, kula). U ranom srednjem vijeku naš je kraj bio na razmeđu Dalmatinske i Panonske Hrvatske. Iz toga doba sačuvani su brojni, dosad neistraženi ostaci tzv. «grčkih zidina», «crkvina», bunara i groblja. Narod u ovim krajevima naziva «grčkim» sve ono što ima neu-tvrđenu starost.

Imena naseljenih mjesta (oikonimi)Oikonimi većine naselja na prostoru Ogulinsko-

modruške udoline imaju određena obilježja u kojima je naglašena poljoprivredna funkcija koja je imala temelj-ni poticaj za naseljavanje u prošlosti.

Nastanak imena Ogulin vezan je uz ogoljelost kra-jolika. Ime Drežnica povezano je uz određenu biljnu vrstu. Toponim Plaški izvorno obilježava položaj među njivama. U 10. stoljeću bizantski car i pisac Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu De administrando im-

perio (O vladanju carstvom) u popisu starih hrvatskih županija ne spominje modrušku. Krajevi koja je ova područna jedinica obuhvaćala nalazili su se zapadnije od najbližih županija poznatih ovom piscu (Krbava, Lika i Gacka).

Krčki knezovi Frankopani postupno u 12. stoljeću proširuju svoju vlast s matičnoga otoka Krka na Vino-dol i Modruš. U 13. stoljeću stječu modrušku oblast kao nasljedno kneštvo.

Početkom 14. stoljeća stvorena je na ovom prostoru jedinstvena upravna oblast, Modruška županija. Iako je područje županije bilo pokriveno gustim šumama i ri-jetko naseljeno, važnost ovih krajeva porasla je nakon što su se u zapadnom dijelu Panonske nizine počela ra-zvijati jača gradska središta.

Preko ovih krajeva vodio je važan «Modruški put» iz zapadne Panonije do Jadranskog mora povezujući Zagreb sa Senjom. Ovaj put, poznat već u prapovijesti i antičkom vremenu, sačuvao je svoje trajno značenje. Uočavajući važnost ove prometnice Krčki knezovi te-žili su zavladati većim dijelom toga puta. Krajem 12. stoljeća postaju upravitelji grada Senja, a početkom 14. stoljeća i gospodari Gacke. Modruška županija prosti-rala se na području plodnih gorskih dolina i polja sje-verno od Velike i Male Kapele, obuhvaćajući doline rijeka i rječica: Dobre, Mrežnice, Tounjčice, Munjave, Dretulje, Vrnjike, Jesenice, a djelomično i dijela toka Kupe.

Središte županije, grad Modruš ili Tržan razvio se zbog važnosti svoga prometnoga položaja i zbog većih površina plodne zemlje uz tokove Dobre, Munjave i Dretulje. Plodna polja pružaju se oko današnjeg Oguli-na, Oštarija, Josipdola do Plaškog.

Toponim Modruš se prvi put spominje u 12. sto-ljeću, u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana III., 1163. godine, kao crkvena župa u Splitskoj metropoliji. Drugi spomen vezan je uz godinu 1185., kada je na za-sjedanju crkvenog sabora u Splitu određeno da Modruš pripadne novoosnovanoj Krbavskoj biskupiji, u sklopu Splitske metropolije. Ime Modruš nije prvotno naziv za mjesto nego za područje (Modruše). To područje je pri-padalo starohrvatskoj modruškoj županiji (comitatus Modross).

Popis crkvenih župa iz 1185. godine odgovara ta-dašnjoj političkoj podjeli.

Utvrđeni grad Modruš je u 15. st. nazvan Tržan (ca-strum Thersan). Nastanak toponima Tržan-grad vezan je s odvijanjem trgovine od Ugarske preko Hrvatske preko Modruša do Senja. Cesta koja je povezivala kon-tinentalnu Hrvatsku i Primorje uvjetovala je nastanak imena Tržan-grad.

UVOD U OGULINSKU TOPONIMIJU

54

IZ NAŠIH KRAJEVA

U bližoj okolici Ogulina, na brdu Malo Gradišće (Gradina, 515 m), iznad naselja Sveti Petar naziru se tragovi gradinskog naselja. Na desnoj obali Dobre, na zaravni kod naselja Mirići, nalazi se gradina «Glavica». U blizini je zemljište koje se naziva «Kućište». Ovi to-ponimi govore o naseljima koja su postojala prije dose-ljavanja Hrvata na ove prostore.

Prvi popisi toponima na području Ogulinsko-mo-druške udoline zabilježeni su u 15. stoljeću u Modruš-kom urbaru iz 1486. godine, iz vremena kneza Bernar-dina Frankopana.

Ime Ogulin tada se još ne spominje jer je utvrda na-stala krajem 15. stoljeća. Umjesto Ogulina popisana su naselja koja prethode nastanku ogulinskog kaštela. To su Krnice, selo u blizini Kučinić Sela, Prapruća (Pra-puće), Gorica, dio Ogulina na brežuljku iznad Dobre, Suglice, današnje naselje Sv. Petar i Jablanovci (Jabla-novo) ili Sveti Jakov.

Tada je na području modruškog feuda zabilježeno više naseljenih mjesta. Pojedina sela nose imena kmet-skih podanika (npr. selo Hrdenića). Riječ selo označuje skupinu zemalja koje pripadaju kmetskom selištu. Za naseobine s više kuća upotrebljavao se naziv: vas, ves. Vas ili ves obilježavalo je stalno kmetsko naselje. Selo je prvotno označavalo pokretno naselje. Kasnije i selo postaje stalno naselje s feudalnim gospodarom i kmeto-vima. Tada su prvi put zabilježena i prezimena pojedi-nih podanika (antroponimi).

U ogulinskoj toponimiji prevladavaju «sela». Ime naselja većinom se sastoji od dvije riječi: prezime i «selo». Sela su prvenstveno smještena na rubnim pa-dinama.

Npr. Salopek Selo (iznad Kučinića), Marković Selo, Dujmić Selo, Mirić Selo, Turković Selo (Tur-kovići Ogulinski), Salopek Selo (kod Modruša) itd. U imenu naselja rijetko je zastupljen oblik «vas» ili «vac» npr. Čakovac Oštarijski, jugoistočno od Oštarija. Kao tragovi starih naselja sačuvani su predjelni toponimi «selišće i «kućište».

Većina manjih naselja nastala je na rodovskoj osno-vi. Obiteljske kućne zadruge istoga prezimena postupno su se širile i većinom takva naselja imaju prezimenska imena. Npr. Ivanci, Puškarići, Turkovići, Markovići itd.

U imenima pojedinih naselja sačuvani su i vlasnički odnosi. Među vlasničke toponime moguće je ubrojiti zaselak Gavani, koji označava bogatstvo nekadašnjih vlasnika. Carevo Polje (kod Josipdola) nije vlasnički toponim, već obilježava plodnost nekog prostora sa ze-mljom «carevicom».

Jedan broj imena naselja upućuje na stare djelat-nosti poput toponima Ribarići uz Zagorsku Mrežnicu, ispod brda Veljuna.

Imena danas najvažnijih naselja na području Ogu-linsko-modruške udoline nisu povezana s «tvrđavskim» ili «gradskim» podrijetlom. (Ogulin, Josipdol, Tounj, Saborsko, Plaški).

OgulinPrvi povijesni spomen utvrde donosi i njegovo da-

našnje ime, Ogulin (1500.). Samo naselje Ogulin koje se razvilo pod zaštitom utvrde, prvi put se spominje 1558. godine. Narod je u Ogulinu u prošlosti ogulin-sku utvrdu nazivao Zulum-grad, Đulin ili Julin-grad, vezujući uz ime utvrde legendu o Juliji ili Zulejki, kćeri jednog Frankopana koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre.

Pojedini autori iznose pretpostavku da ime Ogulin potječe od latinske riječi «ob gula», tj. «oko ždrijela» (ponora). Neki navode da se Ogulin prije zvao «Vučja jama». Ova tvrdnja nema svoje povijesno ishodište.

Postoji vjerojatnost da je toponim Ogulin povezan uz zahtjev da se šumski krajolik koji je okruživao novo-sagrađenu utvrdu ogoli, kako bi se dobila veća pregled-nost kraja, važna za obranu utvrde. Na prvom zemljo-vidu Hrvatske koju je izradio i izdao isusovac Stjepan Glavač 1673. godine, Ogulin se naziva Julin-grad, a uz njega su upisana naselja Sv. Petar i Sv. Jakob.

Mjesta oko OgulinaNaselje JOSIPDOL se najprije nazivalo Munjava

po istoimenoj rječici, ponornici. Nakon 1775. godine, kada je ovaj kraj posjetio car Josip II., naselje je dobilo ime JOSEPHSTAL. Josipdol je samo prijevod njemač-kog toponima.

TOUNJ, toponim potječe od slavenske riječi hto-nje, tonje sa značenjem duboka voda, jezerce i dr. Ime Tounj zapisano je u povijesnim ispravama u više ina-čica: THOWI, PEECH, THONYAPECH, TOHUNJ, TOGUNJ, TOVUNJ, TUNJ, Tovunjska peć (THOWO-NOZKA PECH).

Sličnog podrijetla je i toponim Vitunj. Naselje VI-TUNJ-WYTHUN, prvi put spominje se 1466. na po-dručju modruškoga feuda.

55

IZ NAŠIH KRAJEVA

SABORSKO toponim je vezan uz vojno nazivlje (sbor, zbor). U Modruškom urbaru zapisano je kao Za-borsko, inačice: Saborski, Zaborski.

PLAŠKI – (PLASI). Izvorno plasi označava ravni-cu u gori. Plaški se više puta u izvorima spominje kao zasebna župa (1185.-1481.). Plaški je sekundarni topo-nim prema vrhu Plaška Glava (794 m), ispod kojega se nalaze ostaci utvrde Plaški.

ZAGORJE je predjelni toponim. U statističkom popisu naselja nalazimo: Donje i Gornje Zagorje, te Modruško Zagorje. U narodu i na starim zemljovidi-ma zabilježeno je samo Zagorje. Suvremena kartogra-fija razlikuje Modruško Zagorje ispod brda Veljuna od ostalih dijelova Zagorja. Toponim je zabilježen u Mo-druškom urbaru što upućuje na relativno veliku starost prije kraja 15. stoljeća. Toponim obilježava ono što se nalazi «za gorom». Ovaj kraj se nalazi iza brda Veljun, pa stoga i ime Zagorje.

SKRADNIK je vrh (412 m) i ujedno sekundarno ime naseljenog mjesta. Imenica «skrad» obilježava ono što je na kraju kralježnice ili hrpta. Na to upućuje izgled ovog reljefnog uzvišenja na rubu brda Krpela.

Ime naselja OTOK OŠTARIJSKI upućuje na ne-kadašnje poplave u poplavnom području Mrežnice. Za vrijeme velikih poplava imalo je obilježje otoka. U Mo-druškom urbaru spominje se kao Otočac. Ime naselja spada u red logičnih toponima, koji odražavaju posto-jeću zemljopisnu stvarnost.

DREŽNICA je skupni toponim. Na starim zemljo-vidima zabilježeni su toponimi: Drežnica Gornja, Sred-nja i Donja. Velik broj imena naseljenih mjesta vezano je uz vegetaciju. Biljni pokrov pruža temeljne krajobra-zne značajke kraja. Toponim Drežnica nastao je prema biljci Drezga.

GORNJE I DONJE DUBRAVE je skupni toponim. Toponim Dubrava označava hrastovu šumu ili hrastik, smještenu u nižim prostorima. Dubrave su šikarasta zaravan kod Ogulina i dijelom ogoljeni i pošumljeni prostor kod Gornjih i Donjih Dubrava. Antonimi «Gor-nji –Donji» označuju međusobno suprotstavljene riječi.

Gornje Dubrave se nalaze na nešto višem reljefu i ima-ju manje prometno značenje.

Toponim GRADINA više puta je zabilježen i od-nosi se na pojedine vrhove na kojima su bile izgrađene utvrde u prapovijesti i srednjem vijeku. To se odnosi na Veliko i Malo Gradišće iznad Svetog Petra, na Gradinu s ostacima utvrde Vitunj i na Gradinu iznad polja oko Plaškog.

Toponim PONIKVE vezan je uz veću udubinu u kršu. Imena šumskog drveća utjecala su na nastanak mnogih toponima. Npr. selo Jasenak, Drežnicu itd.

Toponim OŠTARIJE stranog je podrijetla. Naselje je dobilo ime prema svratištu («osteria») koje je nasta-lo na putu između Primorja i Dubovca. U Modruškom urbaru Oštarije se naziva Otočce (Otok) i u prošlosti je bilo dio današnjeg naselja Otok kod Ogulina.

Ime naselja TROŠMARIJA, pripada u religijsko-crkvenu toponimiju. Poput naselja Marija Trošt kod Delnica. Prijevod je njemačkih riječi Maria - Trost, Marija od utjehe. U prošlosti ovo je naselje imalo na-ziv Otok na Dobri - Trošmarija. (Biskupski arhiv Senj, «Podaci župa», 1925.)

U istu skupinu toponima spada naselje Sveti Petar u blizini Ogulina i Popovo Selo. U posebne toponime moguće je ubrojiti one koji se ne odnose na naselja, već su povezani uz lokalitete s kapelicama kao: Sveta Nedjelja u Kaševarima, uz jezero Sabljaci.

Topografija Modruša i OgulinaNa zemljovidima nastalim u 15, 16 i 17. stoljeću

hrvatske zemlje su predstavljene u okviru zemljovida zemalja srednje Europe na kojima je ucrtano i ogulin-sko područje. Ime Modruš prvi put je zabilježeno na zemljovidu srednje Europe humanista Nicolausa Cusa-nusa iz 1439. godine u obliku Modrussa. Martin Stier 1664. godine izradio je kartu Ugarske i susjednih ze-malja na kojoj je vidljiv veći dio Hrvatske. Poznata je i Valvasorova karta iz 1689. godine na kojoj je prikaz zapadne Hrvatske. Dosta podataka o našim krajevima

56

IZ NAŠIH KRAJEVA

pruža prvi zemljovid Hrvatske isusovca Stjepana Gla-vača iz 1673.

Izvori za raščlambu toponimije na ogulinskom po-dručju su i topografske karte različitih mjerila. Prva ili jozefinska topografska izmjera hrvatskih zemalja izvr-šena je u okviru izmjere Habsburške Monarhije (Josep-hinische landesaufname). Izmjera Karlovačkog gene-ralata obavljena je 1775./1776. godine. Tom izmjerom izrađene su karte u mjerilu 1:28 000.

Druga ili franciskanska topografska izmjera Ha-bsburške Monarhije nazvana je po caru Franji I. zapo-četa je 1806. i dovršena je 1869. godine. Tada je nastala nova generacija topografskih karata u mjerilu 1:28 000.

Treća ili franz-jozefinska topografska izmjera obavljena je u razdoblju od 1869.-1887. godine. ovom izmjerom nastala je topografska karta Monarhije u mje-rilu 1:75 000.

U kartografskoj zbirci Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu čuva se zemljopisna karta Karlovačkog ge-neralata iz 1795. godine koju je izradio vojni kartograf hrvatskog podrijetla Lovrenić. Na karti su prikazana sva naselja i prometnice. Posebno je ucrtana trasa stare Jozefinske ceste Karlovac - Senj.

U kartografskom fondu Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu nalazi se karta Senjsko-modruške

ili Krbavske biskupije iz 1814. godine koju je izradio Mathias Zergollern.

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu pohra-njeni su zemljovidi Ogulinske graničarske pukovnije iz 19. stoljeća s trasama prometnica, s prikazom stare i nove Jozefinske ceste, upisana su i imena većine današ-njih naselja.

Najviše podataka pružaju austrijske topografske karte različitih mjerila, između ostalih Generalkarte von Mitteleuropa u mjerilu 1:200 000, sekcija Zengg (Senj) iz 1894., nastala na temelju Osterr. ung. Spezial-karte 1:75 000.

Jozefinskom i kasnijim izmjerama zabilježen je ve-lik broj hrvatskih zemljopisnih naziva - toponima. Na taj način sačuvano je jezično blago hrvatske narodne toponimije. Habsburški mjernici koji su izrađivali to-pografske i katastarske karte nisu poznavali hrvatski jezik. Prilikom upisa pojedinih toponima hrvatski gla-sovi koji ne postoje u njemačkom jeziku: č, ć, đ, dž, lj, nj, š, ž prilagođeni su pravilima njemačke grafije. Pri terenskom kartiranju sudjelovali su i domaći ljudi koji su služili kao kazivači lokalnog nazivlja. (Vidi ŠIMU-NOVIĆ i PAVIĆ)

Ivan Tironi

LITERATURA:

LASZOWSKI (Emilije), 1894, Modruš, Prosvjeta, g. II, br. 24, Zagreb, 746-750LOPAŠIĆ (Radoslav), 1894, Hrvatski urbari, MHJSM-vol. V, Zagreb (Novo izdanje Ogulin, 1997.)KLAIĆ (Vjekoslav), 1901, Krčki knezovi Frankapani, Zagreb, 42-49MAŽURANIĆ (Vladimir), 1908-1922, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik (Reprint 1975.) Zagreb, 676, 933, 1457, 1581MAGDIĆ (Mile), 1909, Narodne priče o gradinama, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Zagreb, 130-133SZABO (Gjuro), 1920, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 167,169, 170,171,172, 173 CIVIDINI (Ante), 1966, Ogulin i njegova krajina, Bakarska zvona br. 2/ 1966, 6-7HERKOV (Zlatko), 1971, Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu, Rijeka, 114-115ŠIMUNOVIĆ (Petar), 1972, Toponimija otoka Brača, SupetarPAVIĆ (Radovan), 1975, Geografija Hrvatske, knjiga 4: Gorska Hrvatska, Zagreb, 162-169BOGOVIĆ (Mile), 1988, Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Mateja Maruta do Šimuna Kožičića Benje, Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka-Zagreb, 41-81LUKETIĆ (Antun), 1994, Zagorje kod Ogulina: mjesto i župa, Zagorje, 9, 17ERCEG (Ivan), 1995, Kratak prilog za upoznavanje Modruškog urbara (1486), ACTA HISTORICO-OECONOMICA, Za-greb, VOL. 22 (1), 7-23 KONSTANTIN (Porfirogenet), 2003, O upravljanju carstvom, Zagreb, 63-83SLUKAN-ALTIĆ (Mirela), 2003, Povijesna kartografija - Kartografski izvori u povijesnim znanostima, SamoborSALOPEK (Zlatko), 2007, Ogulinsko-modruški rodovi, Zagreb, 214-219KRUHEK (Milan), 2008, Srednjovjekovni Modruš, Ogulin,19-25

SLIKOVNA GRAĐA:VACLAV ANDERLE, crteži u knjizi: Dragutin Hirc, Lika i plitvička jezera, 1900.

57

IZ NAŠIH KRAJEVA

Ishod borbe za istinu o povijesti pojedinog kraja značajno utječe na ljude u vremenu u kojem živimo i koje je pred nama. Pred žiteljima Ogulin-skog kraja je dan branitelja Bataljuna «Klek» Zbora narodne garde (ZNG) Ogulin i 20. obljetnica proslave osnut-ka ove postrojbe 7. srpnja 1991. godi-ne. Župu Uzašašća Isusova Cerovnik koja se nalazi u Ogulinskom dekanatu i tadašnjoj Općini Ogulin uzduž nje-nog područja, od Pitomog Javora pre-ko Pavlića i Poljaka prema Radošiću, agresija JNA i srpskih paravojnih for-macija je prepolovila. Naselja Vain-vrh, Vojnovac i Trojvrh ostala su četiri godine odsječena od župe. Župaljni susjednog Sabor-skog prognani su, a njihovi domovi i crkva su spaljeni. Mnoštvo je ubijenih i prognanih. I ostale župe Ogulin-skog kraja i dekanata potpuno su ili djelomično strada-le: Plaški, Josipdol, Tržić – Kamenica, Tounj, General-ski Stol i Mrežnički Brest. Drugi dio dekanata i Općine Ogulin bio je četiri godine u danonoćnoj životnoj opa-snosti. Bio je to rat koji nam je nametnut. Zahvaljujući našim braniteljima, danas se možemo javno i glasno sjetiti, okupljati i moliti na mjestima stradavanja svih onih koji su izginuli u Drugom svjetskom ratu, Križ-nome putu i Domovinskom ratu s područja Ogulinskog kraja. Samo s područja Župe Cerovnik na popisu je 156 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata. Ogulinski kraj u svojoj grudi krije preko dvadeset masovnih grobnica dok se mnogi iz tog vremena i Do-movinskog rata do danas vode kao nestali.

Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za hrvatski martirologij pod predsjedanjem dr. Mile Bogovića održana u Zagrebu 18. lipnja 2011. godine,

potiče nas na poziv pape Ivana Pavla II. da na pragu trećeg tisućljeća svi narodi popišu svoje mučenike i da sli-jede njihovo vjerno svjedočenje. Taj Papin poziv motivirao je oca Biskupa da pokrene izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini koja će ove godi-ne biti posvećena. Grad Ogulin i puk Ogulinskog kraja prikupio je značajna novčana sredstva za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Komi-sija predlaže da svaka župa odredi svoj dan sjećanja na svoje mučenike i izradi cjeloviti martirologij. U nedjelju, 10. srpnja 2011. slavimo misu zahvalnicu za obranu od agresije. Za tu prigodu

pripremamo i spomen kamenje koje će na Pitomom Javoru blagosloviti mons. Juraj Jezerinac, vojni ordi-narij. Potom ćemo to spomen kamenje u rujnu odnijeti na Udbinu. U novije vrijeme razvija se i dorađuje ideja o izgradnji Svehrvatskog groba na Udbini gdje bi svoje mjesto počinka našle prosute kosti svih žrtava prona-đene prilikom raznih ekshumacija sa mnogih križnih putova. Pripremaju tri spomen kamena:

Bataljun Klek ZNG Ogulin 1991. – u spomen poginulim pripadnicima ove postrojbe koja je uz po-moć ostalih vojnika i policajaca uspostavila crtu obrane Ogulinskog kraja. Uz pomoć Župe Oštarije kamen su priredili Zoran Pađen i Ivica Puškarić Pipa, predsjed-nik i član Udruge Bataljuna Klek ZNG Ogulin. Ova postrojba brojila je 109 pripadnika čijih je 14 članova dalo svoje živote za slobodnu i nezavisnu Domovinu i bila je ishodište vojnih formacija Ogulinskog kraja.

CEROVNIK - Pitomi Javor – 2. svjetski rat i poraće – u spomen oko 30 vojnika i civila, većinom

Spomen kamenje iz Ogulinskog kraja za Udbinu

58

IZ NAŠIH KRAJEVA

njih s područja Ogulina, Josipdola i Modruša. Uz po-moć Župe Cerovnik kamen su priredili aktivni hrvatski vojnik i policajac Srećko Jandrlić i Saša Poljak, do-predsjednik i član Dobrotvornog podupirajućeg društva Uzašašće Isusovo s Cerovnika.

OGULIN 1 - Galge - 2. svjetski rat i poraće – grobište u šumi Galge nalazi se na periferiji Ogulina prema Oštarijama kod naselja Otok gdje je među mno-gima u ratu i poraću likvidirano oko 300 zarobljenih domobrana iz samoborskih zarobljeničkih logora. Uz pomoć Župe Sv. Križ Ogulin kamen su priredili Mladen Petrušić i Dragan Petrušić, predsjednik i blagajnik Do-brotvornog podupirajućeg društva Sv. Rok iz Ogulina.

Raduje nas što je ova obljetnica u ozračju proglaše-nja blaženim pape Ivana Pavla II. koji nas je prvi pri-

znao, a također i u ozračju nedavnog susreta sa Svetim Ocem Benediktom XVI. Taj nedavni susret osobito nas je ojačao u odluci očuvanja naših obiteljskih vrednota. Zahvaljujući našim braniteljima ta obiteljska vredno-ta – zajedništvo i ponos - svih župa i općina, udruga i društava te svih ustanova Ogulinskog kraja čini nas jednom velikom obitelji. Dođite, zahvalimo im na toj odvažnosti i radujmo se jer imamo svoj slobodni dom. Neka nas u tom zajedništvu zagovaraju hrvatski muče-nici, a svojim plaštem sve žitelje Ogulinskog kraja neka zakrili nama uvijek vjerna Gospa od Čudesa.

Uoči proslave 20. obljetnice obrane Ogulinskog kraja, 10. srpnja 2011.

pop Antun Luketić, župnik oštarski i cerovnički, čuvar Svetišta Gospe od Čudesa

SVE ŠTO MOGU OKOM POGLEDATITO JE MOJA DOMOVINA MATIČIJU SLIKU U SRCU JA NOSIM I NJOME SE DIČIM I PONOSIM.

POVIJEST TI JE KRVLJU ISPISANASLAVA TVOJA NIKAD IZBRISANAŠTO STEKOŠE PRADJEDOVI MOJITEŠKOM BORBOM NAPISANO STOJI.

TURCI TEBE NISU POROBILISINCI TVOJI HRABRO TE BRANILIDA UZ IME RODA HRVATSKOGAVEŽU POVIJEST SVIJETA KRŠĆANSKOGA.

SLOBODNA SU BRDA I DOLINEMOJE DRAGE MAJKE DOMOVINENAKON DUGIH PATNJI I NEVOLJASUTRAŠNJICA BIT ĆE TEBI BOLJA.

ŽRTVE DO SLOBODE TEŠKE SU NAM BILEAL SU IPAK PLODOM URODILEZASTAVA SLOBODE NAD TOBOM SE VIJEA SUNCE SLOBODNU TE GRIJE.

O HRVATSKA, DOMOVINO OD SRCA TI HVALAZA DAROVE KOJE SI MI DALAI SRETNA SAM IZ DNA SRCA SVOGAŠTO SAM DIJETE RODA HRVATSKOGA.

HRVATSKOJ DOMOVINI

Zdravka

59

OBITELJSKA STRANICA

Za svu djecu koja su rođena 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vrijeme upozorenja u stilu «čuvati daleko od dohvata djece» na bočicama sa lijekovima, vratima i orma-rima nisu postojala. Mi, kada smo imali 10-11 mjeseci nismo nosili Pampersice. Mokrili smo u krpe ili u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga.

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se STALNO IGRALI VANI.

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pan-dura, kraljica 1-2-3, kauboja i Indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.

Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja, ali bez zlostavljanja u obitelji. I ni-kad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili koč-nice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA !Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na

sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijatelje-ve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

Kad smo upadali u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su dale najbo-lje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! Možda ćeš željeti podijeliti ovo s ostalima koji su imali sreće odrasti kao prava djeca, prije nego što su odvjetnici, države i vlade počeli određivati kako treba živjeti!

Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Pozdrav generacijo. ŽIVJELI !Svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni...

N. N.

60

OBITELJSKA STRANICA

PONOS (I AM PROUD TO BE...)Dok se u mom gradu priča o tzv. povorci ponosa – ja svjedočim: I am proud to be.Ponosan sam što sam čovjek, s dostojanstvom djeteta Božjega, koji iskreno vjeruje da ga Bog, dobri Otac voli i da mu je u Isusu Kristu to i pokazao!Ponosan sam što sam vjernik, katolik, član Crkve koja jest slaba i grešna, ali i koja je ovih dana pokazala da je vjera nosi, kad slavi svoga Gospodina i Spasitelja!Ponosan sam na zajedništvo mnogih obitelji, koje s istinskom radošću na licima i djecom u naručju, svima svjedoče što je i gdje je prava ljubav!Ponosan sam što sam Hrvat, član naroda svijetla obraza, kojemu je svjetiljka križ Spasiteljev po svjedočanstvu blaženog Alojzija Stepinca.Ponosan sam što je moju domovinu pohodio sveti otac i što je rekao na sav glas ono što i ja mislim i u što vjerujem, bez oportunizma i bojazni.Ponosan sam što su troškovi njegova pohoda iznosili manje od 10 kuna po glavi stanovnika, a mnogi bi dali i puno više, i što ni jedna nije odnesena iz Hrvatske!Ponosan sam što je i predsjednik države, nadam se iskreno, priznao korjenite i temeljne vrijednosti kršćanske kulture koja je nadahnjivala našu povijest!Ponosan sam jer su i biskupi očitovali istinu da dobro ne određuju državni zakoni, i da svaki čovjek ima naravno pravu na obitelj, te da je ubojstvo nerođene djece - zločin!Ponosan sam što su mladi Hrvati katolici pokazali da vjeruju Bogu u Isusu Kristu, i da se znaju u šutnji pokloniti Jedinom koji je dostojan ljudskog poklonstva.Ponosan sam što se nitko nije osvrtao na onih tridesetak što su demonstrirali protiv dolaska pape, pa makar se sad opet pojavili na naslovnim stranicama.Ponosan sam što se na licima svih koji su se susreli s papom vidjela iskrena radost, i da iza 50 tisuća mladih nije ostao razbijen ni jedan izlog ili demolirani tramvaj!Ponosan sam i na sve sjemeništarce i bogoslove, svećenike i redovnike mlade i stare, i na sve djevojke pripravnice i redovnice, dok raspjevani kliču: Veliča duša moja Gospodina!Ponosan sam što Sveti Otac nije odbio susret ni s kim, iako je susret s njim odbio onaj tko se protivi kršćanskoj vjeri, a dovodi razne gurue i udjeljuje im ordene!

Ponosan sam što se katolička većina u ovoj zemlji ne boji dobrote i istine koju agresivna manjina zdušno pogrđuje, nego je slavi u ljepoti euharistijskog bogoslužja!Ponosan sam na sve vjernike koji su sudjelovali na svetoj misi sa svetim ocem Benediktom XVI., a bilo ih je toliko, da bi u omjeru, na primjer u Italiji, trebalo biti 6 milijuna!Ponosan sam ne samo na dva dana radosti, nego na nanovo uzoranu njivu i posijano sjeme vjere, hrabrošću nade i duhom ljubavi !Ponosan sam na tebe, oče Benedikte! Hvala ti što si mi osnažio duh. Neka te dobri Bog na svim putovima prati, da Kristova zastava zavijori svijetom. Amen.

don Ante Mateljan, 7. lipnja 2011.

61

OBITELJSKA STRANICA

Ljubomora – najgluplji od svih grijeha «Grijeh puno nudi, malo daje, a sve oduzima.» Sva je djelatnost Zloga sadržana u ta tri glagola. On uvijek nešto

nudi. Ne bi se čovjek odazvao njegovoj ponudi kada uistinu nešto ne bi dobio. Bio bi glup kada bi tako učinio. Čovjek čini grijeh jer oče-kuje da će neka od njegovih potreba biti zadovoljena ili da će neki od njegovih strahova nestati, pa će tako čovjek koji se ne osjeća voljenim u danim okolnostima sagriješiti bludno, jer se želi osjećati voljeno; čovjek koji bi imao drugome što dati neće to htjeti učiniti zbog straha da bi to moglo ugroziti njegovu materijalnu sigurnost; neki neće htjeti svoje talente staviti na raspolaganje široj zajednici, jer će ih u tome sprječavati njihova oholost. Zadržavanje talenata samo za sebe činit će ih većima, važnijima, mudrijima od ostatka zajednice, tako da ni oni neće sebe htjeti dati drugima, jer se boje ostati bez sebe i svoje važnosti.

Pitam se što to nudi ljubomora da joj se čovjek ne može oteti. Kakve se to sjene nadviju nad čovjekovo srce da svu ljubav koju bi mogao dati drugome zadrži za sebe – sav povrijeđen jer u tuđem srcu nije zauzeo prvo mjesto.

Tko to od ljudi u mome srcu uopće smije imati prvo mjesto? Druge ljude volim onoliko koliko mi Bog daje da ih ljubim. Ja ne mogu ni svoje vrijeme ni svoje srce rasipati

na mnoštvo ljudi. Moje me tjelesne mogućnosti u tome ograničavaju. Bog nam zato udahne ljubav prema onima za koje zna da ćemo im mi na njihovu potrebu da budu ljubljeni znati odgovoriti, jer je i nas opremio darovima koji će nam u tome pomoći. U tom je smislu nemoguće sve ljude voljeti jednako, jer ni svi ljudi ne očekuju našu ljubav u jednakoj mjeri.

Potrebno je zato uvijek i u svemu oslanjati se na Onoga koji će nam dati da prepoznamo potrebe tuđih srdaca, a kada ih uz Božju pomoć spoznamo, znat ćemo na njih i odgovoriti. Prvo mjesto u mome srcu mora stoga uvijek biti rezervirano za Gospodina. Ja ne smijem ni u kojoj ljubavi tražiti za sebe dobit.

Naš Bog je ljubomoran Bog, osjetljiv na svaku pa i malu izdaju i Njemu jedinome dopušteno je tako ljubiti čovjeka. Sve nam je željan dati ali očekuje vjernost. Kuša nas želeći vidjeti koliko smo uistinu Njegovi. Sve će nam dati kad ispunimo njegov zavjet vjernosti. Pravog prijatelja dat će nam onda kad bude siguran da će to pri-jateljstvo biti na obostranu izgradnju i to onima koji poznaju i ljube najprije Njega. Gledajmo zato na ljubomoru kao na prepreku koja nas alarmira da smo nekome od svojih prijatelja dali mjesto koje njemu kao čovjeku nikako ne smije pripadati. Idealizirati čovjeka grijeh je protiv prve Božje zapovjedi. Budimo mudra djeca Božja uvijek i u svemu nalik svome Stvoritelju.

Renata Špehar-Vojvodić

Cvijeće nije zeljeU tete Ane često se okupe susjedi na kavi i življe je nego u brijačnici, gdje se pretresa dnevna politika. Eto

i nas iz ZOVA, jer kava i riječ tete Ane i njezinih susjeda razbudi tijelo i razgali dušu. Pretresamo Papin pohod Hrvatskoj sa svim detaljima, tko je bio na Jelačićevu trgu, Hrvatskom narodnom kazalištu i na Hipodromu, a tko je sve gledao na malim ekranima, kako smo se osjećali i što će dobroga ostati od ovoga pohoda Kristova namje-snika na zemlji. I o čemu god počnemo, završimo s obiteljima, mladima i politikom. Od politike uvijek očekujemo da odgovori na sva pitanja, da razriješi sve naše teškoće, da nas ekonomski osigura i ne praštamo nijedan pro-

mašaj onima koji nas vode. Od mladih očekujemo da točno budu ono što od njih očekujemo, da ostvare sve ideale nas koji mnogo toga vidimo kako bi trebalo, a što smo u dobroj mjeri prokockali. A kad poteče riječ o obitelji, nikada kraja. Uvijek potpuno suglasje s načelima, u teoriji, ali kad se dohvatimo konkretnoga, koliko nas ima, toliko mišljenja, a i više, jer mislimo da bi se moglo ovako i onako te kad sve stavimo u posudu za kavu, bome i nije baš uvijek ukusna. Ali moramo razgovarati o svemu, jer Bog nam je dao oči i jezik: vidimo svašta, a tko će zaustaviti ovaj mlin u ustima koji melje i melje.

Kako je kuća tete Ane puna cvijeća kao i skoro sve druge i kako nam oči kolutaju po svemu oko nas, nikne počesto dobra riječ

62

OBITELJSKA STRANICA

nadahnuta cvijećem. Tako kad smo razgovarali o obitelji, teta Kate ispali usporedbu o cvijeću i zelju. Kaže ona da cvijeće nije zelje. Nasmijemo se, jer svi to znamo, ali ne znamo što hoće reći i ona objašnjava: «Zelje posadiš u uzoranu zemlju, zaliješ, okopaš i još ponešto, a kada dozrije, berba, rezanje i potrošnja. A oko cvijeća svaki dan posla: te jedno čuvaj od vjetra, drugo od sunca, treće se ne smije iznositi iz kuće, četvrto je uvijek vani, peto negdje u kutu vrta, šesto je u visećoj posudi, itd. Neko možeš rezati i darivati, a neko ne smije nitko poprijeko ni pogledati, a nekmoli ubrati, neko darivaš dragoj osobi kad pođeš u posjet, a neko mora ostati na svom mjestu dok ne uvene, a onda možda za njim i zaplačeš. Zelje pojedeš i pričaš kako je ukusno i korisno kao hrana ili ga možda i ne sanjaš kao poželjno, a od cvijeća nema koristi, nego ga samo gledaš i gledaš, zalijevaš, osmjehuješ mu se i duhovno se odmaraš dok ga njeguješ. Bez koristi je a voliš ga i biraš riječi kad o njemu govoriš. I daješ ljudima i njihovim vrlinama nešto cvjetno. Tako za nekoga kažeš da je on cvijeće, misleći na njegovu dobrotu, a za nekoga da baš i nije cvijeće i misliš na njegove nedostatke. Eto, cvijeće nije zelje.»

«Dobro Vi to, teta Kate o cvijeću i zelju, ali što ga uspoređujete s obitelji, odnosno, što obitelj uspoređujete sa cvijećem?», pitamo je. «E, sinko moj, obitelj ti je kao cvijeće, ona ne može biti potrošna roba kao zelje koje uzgajaš dok ga trebaš a onda ga zaboraviš i ponovno započneš sa sličnom ili drugom vrstom ili na drugoj njivi ili ga zaboraviš kroz zimu. Obitelj je cvijeće koje uzgajaš svaki dan, ne zbog neke materijalne koristi, nečega prolaznoga, nego se veselimo što postojimo, što smo skupa, što se gledamo, što se volimo. Na obitelj ne gledamo kao na zelje kojega za nekoliko mjeseci više neće biti, nego nam je draga i ove godine kao i prošle i kao što će biti i dogodine. I želimo da traje do Božje, a ne do naše volje, obitelj ne mijenjamo, ona je trajno naša. Zelje možemo uzgojiti, kupiti, posuditi, dobiti na dar od nekoga, a obitelj kao i cvijeće trajno držimo blizu oka i srca, čak i onda kad zbog po-slova nismo jedni uz druge. Muža, ženu, djecu se ne kupuje niti prodaje, niti posuđuje niti prima na posudbu, ne traži se netko bolji i ljepši, nego što nam je Bog dao, to njegujemo do kraja života, a ljubav ostaje i preko granica naših zemaljskih koraka. Obitelj je cvijeće, uvijek lijepo, najljepše. Ona je radost jer postoji i jer smo mi njezin dio. I drago nam je što postoji mnogo obitelji, mnogo cvijeća. Ali treba naše njege svaki dan da bi nam srce bilo puno, kao i pogled na cvijeće koje smo njegovali.»

Teta Ana se osmjehuje i dodaje riječi odobravanja, a i susjed Mijo koji se zna često našaliti na svoj račun i na račun drugih, ali bez zlobe, kima potvrdno glavom. Zna se on našaliti na račun svoje Mande i djece i unučadi, ali zna kada treba stati i reći kako bi mu život bez obitelji bio besmislen i kako mu nije žao ni jedne kapi znoja koju je prolio za obitelj i žali što su mu godine postale teret, da još pomogne i unučadi. «Ali ti se još igraš s unučadi, praviš im igračke, pričaš im priče, pričuvaš ih dok im roditelji rade, Mande kuha, zar onda nisi još koristan», kaže teta Ana. A Miji drago da ga drže korisnim i kaže kako ga dječica vole i traže da im priča, da im pomogne u nji-hovim igrama, a da ih ponekada i obrani od tvrđeg roditeljskog postupka.

Upitasmo za njihovo mišljenje o istospolnim vezama i brakovima o kojima se danas toliko piše i na neki se način propagira, a teta Ana odmah dohvaća i otvara Bibliju i čita iz prvog poglavlja poslanice sv. Pavla apostola Rimljaninma: «Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima» (diže glavu i tumači i pojašnjava da se to odnosi na pogane koji su se vladali bezbožno, a moderni pogani su im jednaki, makar su nerijetki kršteni) «njihove žene zamijeniše naravno općenje nenaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja». Zatvara Bibliju teta Ana te dodaje: «A ima ih među njima koji bi posvajali djecu! Hoće uzeti tuđu, a žive tako da ih ne mogu imati! Tko pametan, koja žena, koji muškarac, koja društvena ustanova može dati takvima dijete na posvajanje i odgoj!?» Nakon kratke šutnje teta Kate će pomalo šaljivo: «Dosta je u kući jedna gazdarica, dvije u jednom paru ne mogu zapovijedati.» A Mijo će onako po mušku: «Da mi u krevetu umjesto mirisne Mande bude smrdljivi muškarac! Uh, fuj! Svašta sam u životu vidio i čuo, ali to, o tomu ne mogu niti razmišljati. Ako je netko nezdrav i nastran, žalim ga, ali ne mogu prihvatiti da je normalno i da može postati normalno i zakonom zaštićeno. E, svašta na svijetu. Hvala Bogu da smo kršćani i da nas Božja riječ, koju ti, Ane pročita, čuva i drži na pravomu put. Uostalom i Papa je u Zagrebu potvrdio tradicionalni oblik braka žene i muža.»

Upitasmo što misle o onima koji stalno odgađaju ženidbu ili kažu da je i ne trebaju, jer da im je i ovako lijepo, a Mijo će: «Oni će sami sebi biti kazna, a kad ostare neće imati pravo nikoga prozivati niti pozivati da im pomo-gne. Odrasli su a motaju se oko majki i traže pomoć, a oko koga će se kasnije motati i od koga će tražiti pomoć i tko će se njima obraćati kao roditelju? I oni su sami sebi kazna, a što će im Gospodin Bog reći, ne miješam se i ne

63

OBITELJSKA STRANICA

znam. Ti, Kate govoriš o cvijeću i zelju i kažeš da cvijeće nije zelje, a ovi nisu ni cvijeće ni zelje, kao ni oni što traže isti spol za svoje tobožnje bračno zajedništvo.»

Gledamo na sat i konstatiramo da, hvala Bogu, ima mnogo mladih zdrave duše i dobro odgojenih i oni će stvarati zdrave kršćanske obitelji i oni će održati na ži-votu naš narod. Oni će se držati Crkve i njezina učenja, hranit će se Božjom riječju i sakramentima, radit će po-šteno i za obitelj i za narod, oni će biti blagoslov svijetu, a mi ćemo mirno usnuti, jer znamo tko će nas naslijediti na ovoj dragoj hrvatskoj grudi. Jeste li ih vidjeli lijepe, razigrane i raspjevane s Papom na Jelačićevu trgu u Za-grebu! A i oni u katedrali i koji su se pred nadbiskupskim dvorom slikali s Papom, naši budući svećenici, govore nam da nam nada nije vjetar nego litica.

Hvala Vam, teta Ane, Vaša je kava najbolja, a i riječi sviju bile su pitka kava koja nas je razbudila i osvježila.R.

Pričica iz «onih» vremenaU ono doba za koje i roditelji današnje djece tvrde da je bilo –

davno, bio sam zrel za školu. Nakon strašnog rata kojega je majka, skupa sa mnom trapila u Osijeku, u Retfali, vratili smo se poru-šenih snova materinima u Ogulin, bez oca, koji je zaglavio tamo negdje na potezu od Maribora do Virja. Izrastao sam na palenti i mlijeku u kući pri starom tati i staroj mami Luciji u Procama, s mutnim slikama u obličju oca i u nepokolebljivoj materinoj nadi da će se možda odnekud - pojaviti…

Luce bi, pamtim i danas, za sve gadno i nevoljno, jedino uz-dahnula sa … «hvala ti dragi Bože», a ja se čudio, tko je taj komu Luce tako tiho zahvaljuje a ja ga ne vidim. Onda sam, iako zaigran, zamijetio da bi, prije večere za stolom, nakon što bi stari tata Ivan privukao štokrl i sjeo, podigao desnicu k čelu, dotakao ga, pa spu-

stio do lančića za vratom, dotakao ga, pa prebacio na klavikulu lijevog ramena i na kraju to isto učinio na desnoj strani, potom sklopio ruke, pogledao nas, izustio… «Bogu hvala» i dodao… «djeco – Dobar tek!»…

Uskoro sam krenuo u školu. Umiven, zalizane kosice nad obrvama, zbunjen i ustrašen, istovjetno kao za rata u Osijeku, našao sam se po prvi put usred gomilice istovjetnih koji su se čvrsto držali za materinu ruku. Došla učiteljica, prozvala nas, uvela u razred, porazmjestila po klupama i zamolila roditelje da nas prepuste njezinoj brizi. I tako je počelo… Pri kraju skraćenog «radnog dana» nakon kratke stanke na vratima se pojavio – katehe-ta, svećenik u smeđem habitu, kratko ošišan, živahnih očiju koje su što prije htjele obuhvatiti sve nas, zbunjene. Učiteljica je bez suvišnih riječi zatvorila za sobom vrata, a svećenik nas je zamolio da se ustanemo i slijedimo ga. Potom je kao moj stari tata prije večere stavio križ na sebe.

Vjerski se nauk u školi nastavio uredno, po rasporedu sati. Kateheta nas je «doveo» do Prve pričesti i nastavio spremati za «bermu» o kojoj su malo stariji pričali da će doći biskup pa će nas nakon križa na čelu lagano – išćuš-kati. Nismo se toga puno plašili jer smo znali da će nas iza leđa čuvati «kum» koji će nas kasnije darivati. No na-skoro se prekinula vjerska nastava u školi, a mi, koji smo htjeli (i smjeli) mogli smo je pohađati u kapelici – preko mosta. Odvojili su crkvu od države. Ipak, «dogurao» sam do ministranta.

I došao je dan «berme». Mama me je zbigecala, nazula bijele dokoljenke, dala sašiti bijelo odjelce, navukla bijelu košulju i zalizala, sa otopinom cukra u vodi, štrčeće lasi. Poredali su nas u red pred ulazom u crkvu. Bilo je puno naroda. Park je bio pun, a mi kao labudovi, poslagani uz rub šetališta ispred kumova i roditelja. Iz crkve su izašli stariji ministranti, pa svećenici i uz njih biskup. Obavio je svoje. Kum mi je stavio svoju desnu ruku na rame i kad sam primio svoju «čušku» okrenuo se materi i ozbiljno rekao: «Broje nas», pokazujući glavom na sta-zicu u dubini parka, prema grupici ljudi koji su pažljivo promatrali svečanost, a pod rukom jednoga bio je smotan primjerak «BORBE». Slijedeće godine nije više bilo crkvenih svečanosti u parku…

Ivica Hripko

64

MOZAIK

In memoriam Srećko Boban (1962. – 2011.)Opraštamo se od tebe dragi prijatelju, dragi kolega Srećko. Neutješni smo, još uvijek u nevjerici ne možemo prihvatiti da nisi više među

nama. Bio si velik čovjek, neustrašiv u poslu i životu. Uvijek u pokretu, neumoran, raspoložen i voljan pomoći.

Nadasve si volio ljude. Volio si i svoj posao koji si obavljao s vedrinom, uvijek dajući maksimum od sebe, pronalazeći rješenja i za naizgled nerješive probleme. Sve izazove si uspješno savladavao, s lakoćom.

Veliki si doprinos dao našoj zajednici svojom stručnošću i svojim djelima. Na sva-kom koraku, u svakom dijelu našega grada, podsjećat će nas nešto na tebe i na tvoju predanost poslu. Za tobom ostaje velika praznina, teško ispunjiva, tragovi i lijepa sje-ćanja. Žalosni smo, prerano si otišao u vječnost. Tvoja dobrota i plemenitost zauvijek će nam ostati u trajnoj uspomeni.

Kad izgubimo dragu osobu: Duša traži utjehu. Misao pokušava doseći razloge. Volja pokušava vratiti vrijeme koje nezaustavljivo ide dalje i ne da se povratiti una-trag. Neočekivanost i uranjenost gubitka povećava bol.

Sv. Franjo ovako se molio Bogu:Bože, daj mi hrabrosti promijeniti ono što mogu!Bože, daj mi snage prihvatiti ono što ne mogu promijeniti!Bože daj mi mudrosti razlikovati jedno od drugoga: ono što mogu i ono što ne

mogu promijeniti.Sudbonosni gubitak dragih nam osoba ne možemo promijeniti. Ostaje nam molitva Bogu za snagu prihvatiti

nepromjenjivo. Samo vjera u Kristovu blizinu i njegovo uskrsnuće može nam dati tu snagu. Pjesnik Mak Dizdar niže stihove:

Ni život ni smrt ne pripada meniJa sam samo onaj što iz svoje jeseniIz zatoka tvari iz te tvarne mukeU ona daleka sunčana počivalištaPružaRuke.I naša misao traga za onim vječnim počivalištem. Naši dragi ostaju u našoj ljubavi koja se njihovim odlaskom

ne umanjuje. Vjera u uskrsnuće i ljubav prema voljenima ruši barijeru smrti i nudi nam utjehu da ćemo se opet sresti onkraj ovoga žića.

Srećko je za sobom ostavio svijetli trag, u svojoj obitelji, među tolikim prijateljima, poslovnim suradnicima. Volio je život i radovao mu se. Marljivim radom htio je mnogima pomoći. Svaki susret s njim sugovornika je obogatio, oplemenio. Izgubili smo prijatelja, vrijednog suradnika i dobročinitelja.

Neka mjesto tuge zauzme zahvalnost Bogu što smo ga imali, poznavali, mogli s njime surađivati i uz njega živjeti. Neka se naša tuga zbog tvoga odlaska istopi u molitvi i radosnoj nadi da te Gospodin k sebi pozvao i na-gradio za sva dobročinstva.

Neka te čuvaju anđeli i laka ti Hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem!Prijatelji

Papin posjet - tjedan poslijeVidim danas napokon na stranicama jednog dnevnog lista, malo manje tenzija i jedan drugačiji pogled na Pa-

pin posjet Hrvatskoj. Govori se o Papinom posjetu kao kulturnom događanju. Ovo što se događalo zadnjih dana od jednoga manjeg dijela korisnika Interneta, koji stalno preračunavaju koliko je što koštalo vezano uz organizaci-ju posjeta, jednostrano je gledanje i više nego jasno izražavanje neprijateljstva. Još nekako sam i mogao razumjeti te «novčarske» vizije i komentare prije Papinog dolaska, ali da je mržnja jednaka nakon svih održanih događanja i Papinih poruka, koje su u suštini «filantropski vitamini», nekako mi nije jasno. Ostaje zaključak da takve osobe jedino znaju jezik mržnje i još bih mogao o tome pisati pet stranica teksta, ali neću.

Da malo obrazložim. Imao sam sreću biti hodočasnikom na prvo putovanje ovoga Pape izvan Italije. Bio je to Köln i Svjetski susret kršćanske mladeži. Mi iz Hrvatske doputovali smo deset dana ranije. Prvih pet dana bili smo razmješteni po pokrajini Bavarskoj, po njihovim župama. Potpuno besplatno, i to ne samo mi, već i mladi iz dru-

65

MOZAIK

gih zemalja. Upoznali smo tu krasnu pokrajinu, te krasne ljude i uopće upoznali smo što to znači katolički (sveopći, jedno od cijeloga svijeta). Kao hodočasnici nikako nismo mogli zaklju-čiti da netko tamo u Njemačkoj piše i potpisuje nekakve brojke i izračunava koliko sve to košta. Naprotiv, naši domaćini na svakom koraku gledali su kako bi nam nešto dodatno darovali. Kad smo došli u Leverkusen, četiri dana prije samoga događaja papine mise s mladima iz cijeloga svijeta u blizini Kölna, tada smo od organizatora dobili kvalitetan i moderan ranac, ruksak, s oznakama Kölna. To je bio njihov dar, s još nekim sitnicama koje su bile unutra, za desetke ili stotine tisuća mladih hodoča-snika iz drugih zemalja. I ne znam je li netko to preračunavao u zemlji gdje je nešto preko polovine protestanstskih kršćana?

Kako sam ja sebi objasnio tu darežljivost? Velika gesta prihvaćanja, gostoljubivosti, ali i reklama, eto tako. I nije to samo turistička reklama, već i razvijanje pozitivnih emocija prema zemlji, ljudima i svemu što je njihovo. Gospodarstvo, trgovački lanci potpomagali su taj veliki susret. Njihovo se ime moglo čitati u dnu letaka i brošura. I što su oni time postigli? Ja tu zemlju još više volim, kada kupujem nešto onda gledam da je to domaće, a ako nije domaće onda kupujem njemačke proizvode. Tada sam potrošio preko 100 eura na sitnice, sokiće, limuniće, uspomene i sl. Po zemlji im se vrzmalo oko milijun ljudi koji su svaki dan imali potrebu nešto kupiti, makar neku sitnicu. Mislim da smo ostavili dosta novaca. Stvar je u tome što njihovo gospodarstvo nije bilo škrto, već su se nudili organizatorima za pomoć. Ljudi su taj posjet doživjeli skroz drugačije nego ovi naši «kritičari» po razno-raznim internetskim forumima ovih dana.

U Hrvatskoj bi ovakav pristup bio povod za demonstracije bar 20-tak osoba, ili i više. Više sam očekivao da će biti prigovora na tromost naših poduzetnika. Da će se o Papinom posjetu govoriti kao o prilici za predstavljanje naše zemlje. Mediji su učinili svoje. Hrvatska i Papine poruke bili su središnja vijest televizija mnogih zemalja na svim kontinentima. Mi smo otkrili namisli nekih srdaca (neću pisati mnogih, već nekih) koji čak uspijevaju otro-vati i jedan dio naših «formiranih» novinara. I to je sve? Slična situacija je bila za vrijeme Papinog posjeta Velikoj Britaniji, ali prije dolaska. Nakon Papinog posjeta priča je bila puno drugačija, s više poštovanja prema Papi. I mi smo se našli učiti baš od Britanaca, poznatih kolonizatora koji su živjeli i žive od kolonija? Zašto ne od radinih i vrijednih Nijemaca koji žive od svoga rada?

Bio sam na Hipodromu. Malo sam izgorio na suncu, ništa nisam vidio osim na video zidu, ali sve sam čuo, vidio Papu kada je prolazio papamobilom. Osjećaj i oduševljenje što sam zajedno molio, meditativno ponirao u sebe (šu-tio) s Papom i 400 000 vjernika i svim tim na-šim svećenicima, biskupima, časnim sestrama, mladima i starima, ne može ništa nadomjestiti. Primijetio sam, i bio ljut zbog toga, da u blizini nije bilo moguće kupiti suvenira, osim bedževa i zastavica. Nisam mogao kupiti ništa za jesti neposredno nakon susreta. U mom polju nisu se kupili milodari, a mislim da je trebalo.

Kako god, 400 000 hodočasnika i mnogo više gledatelja preko malih ekrana ili posjetitelja Interneta imalo je priliku biti uz Papu i slušati njegove riječi mira, praštanja, otvorenosti životu, ljubavi prema bližnjemu i solidarnosti. Bio je to poticaj na razmišljanje svo-jom glavom i slušanja svoga glasa savjesti. Niti jedne riječi mržnje ili nečega protivnoga lijepome životu za sve. Uistinu je to kulturan događaj kako piše Večernjakov novinar u uvodniku za podlistak Obzor.

Eh da, i na ovom hodočašću potrošio sam nešto novaca, isto tako i drugi. Benzinske postaje na auto-putu bile su pune autobusa s hodočasnicima. Zaradili su i prijevoznici i restorani uz auto-put. Popilo se na milijun litara vode u bočicama, ili druge tekućine... A Papa, ima li on svoju zaradu? Da li je dijeli s drugim «Ratzingerima» ili troši na letove u svemir i na ljetovanja?

Pitanje za kraj: ogroman broj ljudi je bio u pokretu, imao određene potrebe, da li je netko izračunao koliko smo zaradili Papinim posjetom?

Josip Anušić

66

MLADI ZA MLADE

34. Sabor katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupijeU subotu, 11. prosinca 2010., održan je 34. Sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. U pastoralnoj

dvorani župe Sv. Križa okupilo se oko stotinjak mladih iz župa svih pet dekanata biskupije s više svećenika, a kao gosti na Saboru sudjelovali su mladi iz Splitsko-makarske nadbiskupije na čelu s povjerenikom za mlade i župnikom župe Sv. Ivana Krstitelja iz Trstenika u Splitu don Jenkom Bulićem.

Sve sudionike na početku je pozdravio domaćin, župnik i povjerenik za mlade Gospićko-senjske biskupije Tomislav Rogić kao i predsjednik sabora mladih Juraj Tomljanović. Don Jenko Bulić je održao na početku sabora duhovno razmatranje na temu «Pripravite put Gospodinu», progovorivši o značaju molitve. Čovjek koji je religi-ozno biće teži za Bogom i to pokazuje molitvom. Ona je dar Božji kojim se hrani naša vjera. Molitva mora rasti i razvijati se a bitno je čime ju duhovno hranimo. Molitvom i otvorenih očiju hrabro kročimo kroz život.

Zatim je vjeroučitelj iz Splita, Marin Periš, prezentirao video uratke mladih njegove nadbiskupije znakovitog naziva «Hrvatsko nadzemlje» kojima su ismijali aktualnu medijsku scenu s ciljem promoviranja pozitivnih vijesti. Poruka je da mladi imaju odgovornost i potrebu svjedočenja Krista i širenja dobre i radosne vijesti.

Slijedila je misa koju je pred-slavio don Jenko Bulić u suslavlju povjerenika Rogića koji je propo-vijedao. Nakon kraće pauze u po-podnevnom dijelu održan je radni dio sabora mladih. Župnik doma-ćin, predstavio je novi 16. broj glasila mladih biskupije Osvit. Predstavnici pojedinih dekanata podnijeli su izvješće o aktivnosti-ma od posljednjeg sabora, Lidija Lapić za Slunjski, Blaženka Perša za Gospićki, Dijana Beganović za Ogulinski i Juraj Tomljanović za Senjski. Predstavljeni su rezultati adventske akcije kojom se pomaže bolesnog dječaka iz Ogulina. Mla-di su informirani o početku škole za animatore, o proslavi svjetskog dana mladih slijedeće godine u Madridu, te sudjelovanja na križnom putu u Korizmi u organizaciji udruge Ecosspritus.

Sabor je zaključen druženjem i igrama mladih iz Ogulina i Josipdola. Mons. Rogić je posebno pohvalio dvo-jicu sabornika Milana Ninkovića iz Ogulina i Pericu Oreškovića iz Ličkog Osika koji zadnjih godina živi u Splitu u župi don Jenka. Njih dvojica su jedini od nazočnih sudjelovali i na prvom saboru mladih 30. rujna 2001. godine u Gospiću.

15 godina križarskog društva Dragutin KukaljU župi sv. Križa, 22. siječnja ove godine, svečano je obilježena 15. godišnjica osnutka Križarskog društva

Dragutin Kukalj, odnosno obnove Križarskog društva u Ogulinu. Svečanosti je ispred Križarske organizacije Hrvatske nazočio dopredsjednik Andrija Mihaljević kao i instruktori za župne animatore na čelu s voditeljicom Ureda HBK za mlade Ivanom Čogelj. Svečanost je počela misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Križa koju je pred-slavio biskupijski povjerenik za mlade Gospićko-senjske bisku-pije Tomislav Rogić u suslavlju đakona Šime Božića. Misi su uz goste, križare iz Josipdola nazočili brojni nekadašnji križari, danas odrasli obiteljski ljudi.

Propovjednik je u svojoj homiliji podsjetio na 15 godina kri-žara u Ogulinu. Kroz to vrijeme više od stotinu mladih bili su članovi križarske organizacije. Danas živimo ugodnije no ika-da, a sve smo nezadovoljniji. Više žurimo i hoćemo više, danas kad toliko toga možemo stići brzo napraviti, mi hoćemo uvijek više. Puni smo pitanja na koja tražimo brze odgovore, nama se ne da ništa dugo čekati, niti dublje promišljati. Odgovor na sva

67

MLADI ZA MLADE

pitanja nudi naša povezanost s Bogom i njegova Riječ, odnosno naše dopuštenje da Duh sveti živi u nama, da nas prosvjetljuje i vodi. Nemojmo se predati malodušju i pesimizmu, nego otvorena duha tražimo Božju snagu za mijenjanje svijeta i svojih života na bolje, zaključio je župnik. Tijekom mise održana je svečana prisega tri nova člana križarskog društva Dragutin Kukalj. U nastavku je održana akademija povodom 15 godina križara u Oguli-nu na kojoj su o povijesti ovoga Društva govorili, aktualna predsjednica Zrinka Drenšek, župnik Tomislav Rogić i dopredsjednik Križarske organizacije Andrija Mihaljević.

Drugi vikend škole animatoraU pastoralnom centru župe sv. Križa u Ogu-

linu održan je od petka 21. do nedjelje 23. siječ-nja drugi vikend škole animatora za polaznike s prostora Gospićko-senjske biskupije i Zagre-bačke nadbiskupije iz Karlovačkog dekanata. Školu animatora vodili su animatori instruktori, voditeljica Ureda HBK za mlade Ivana Čogelja, voditelj programa formacije mladih «Mladi za mlade» Marin Skoklev, te s. Maja Dolenec ispred Salezijanske mladeži. Na drugom vikendu škole animatora sudjelovao je 21 polaznik.

Nakon pozdrava domaćina, biskupijskog po-vjerenika za mlade i podjele po grupama, održa-no je tijekom vikenda više predavanja kao i dvije radionice na temu obitelji te Crkve i zajedništva. Ovo je treći ciklus školovanja animatora s područja Gospićko-senjske biskupije, a dosadašnja iskustva govore o značajnoj ulozi animatora u pastoralnom radu župe, posebno u župnoj katehezi. U nekoliko dijelova programa sudjelovao je i vlč. Zoran Grgić, župnik iz Duge Rese.

Duhovni vikend za mlade na Baškim Oštarijama«Zaručnička ljubav u svjetlu Božjeg nauma» bila je tema duhovnog vikenda održanog od 11. do 13. ožujka

na Baškim Oštarijama za mlade Gospićko-senjske, Sisačke i Šibenske biskupije. Pedesetak mladih triju hrvatskih biskupija slušali su predavanja o dostojanstvu čovjeka i njegovoj bogolikosti, o zavjetu poslušnosti, o bračnim pa-rovima u Bibliji i o sakramentalnosti braka, koja su im upriličili povjerenici za pastoral mladih Gospićko–senjske biskupije Tomislav Rogić, i šibenske vlč. Marinko Mlakić, te katedralni župnik u Sisku mr. Antun Sente. Slušajući predavanja mladi su aktivno sudjelovali u raspravama te postavljali pitanja, ali i sudjelovali u pobožnosti križnog

puta, sakramentu pomire-nja i euharistije. Voditelji su mladima pripremili brojne multimedijalne materijale koji im poma-žu lakše razumjeti vlasti-tu spolnost, te istu cijeniti i prema njoj se odnositi s poštovanjem, jer je to uzvišeni Božji dar po ko-jem je čovjek suradnik Božji u stvaranju novog života. Mlade je posjetio i gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, sva-kome od njih poklonio novi broj Hrvatske vjer-

nosti, te sudjelovao u subotnjem razgovoru o sakramentalnosti braka. Mladi nisu krili oduševljenje ovim duhov-nim vikendom, te izrazili želju da bude više ovakvih susreta.

68

MLADI ZA MLADE

35. Sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupijeNa Udbini je u subotu 30. travnja održan

35. Sabor mladih katolika Gospićko-senjske bi-skupije. Pod vodstvom biskupijskog povjerenika za mlade Tomislava Rogića i predsjednika Sabo-ra mladih Jurja Tomljanovića, na saboru se oku-pilo sedamdesetak mladih iz svih pet dekanata bi-skupije. Sabor je počeo pobožnošću Puta svjetla. Povjerenik Rogić je predvodio pobožnost Puta svjetla koji je počeo kod crkve Sv. Marka Groba uz nakane molitve za mlade, obitelji, domovinu, hrvatske generale i osobne nakane mladih. Slije-dila je misa za sve sudionike koju je predslavio župnik Udbine i čuvar svetišta fra Nediljko Kne-zović u suslavlju nekolicine svećenika. Glazbom je misu animirao band mladih iz Gospića Angelus. Fra Nediljko je mladima pojasnio smisao nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika podignutog u čast branitelja koji su bili lučonoše kroz povijest njegujući i čuvajući svoj nacionalni i vjerski identitet. Za to su dali i svoje živote. Podsjetio je na ideju pape Ivana Pavla II o potrebi po-pisivanja nacionalnih mučenika koju je oživotvorio biskup Mile Bogović. Kada crkva bude završena bit će pravi nacionalni i vjerski kalendar mučenika. Logika Boga i današnjeg svijeta nisu iste, a na kršćanima je da pronose evanđelje Isusa Krista. Dužni smo biti svjedoci i jedni drugima trebamo biti Šimuni Cirenci, istupiti iz mase i boriti se za istinu. Mladima je fra Nediljko poručio da promisle kako troše svoje vrijeme. «Izgrađujte se u dobru uz odgovornost i ozbiljnost. Ne odstupajte od svojih vrijednosti i budite svjedoci.»

Slijedio je odlazak na mjesto stare katedrale Sv. Jakova gdje je fra Nediljko održao sat povijesti. Nakon toga je u pastoralnoj dvorani u donjem dijelu Crkve hrvatskih mučenika održan radni dio Sabora. Izvješća o aktivnostima od posljednjeg sabora održanog u Došašću, podnijeli su predstavnici svih dekanata. Izvijestili su o rezultatima adventske akcije kojom su pomogli mlade u potrebi. Posebno je zanimljivo bilo izvješće Josipa Tomljanovića koji je biskupiju zastupao u Loretu na festivalu mladih od 5. do 10. prosinca prošle godine. Mladi su pozvani na prikupljanje materijala za novi 17. broj Osvita. Dio saborovanja bio je posvećen pripremi za odlazak na susret s papom Benediktom u Zagreb, 4. i 5. lipnja. Dogovorene su aktivnosti oko školovanja animatora i ljetovanja u Mo-dravama. Dana 30. rujna ove godine obilježit će se 10 godina djelovanja Sabora mladih, a mons. Rogić je istaknuo potrebu da se do tog svečanog jubileja pokuša ustrojiti zajednički biskupijski zbor mladih. Sabor je zaključen molitvom i pjesmom koju su predvodili mladi iz Ogulina, Josipdola i Gospića.

69

MLADI ZA MLADE

Peti festival duhovne glazbe TonkafestPeti festival duhovne glazbe Tonkafest održan je

u nedjelju 15. svibnja u Ogulinu. U školskoj sport-skoj dvorani pred više stotina nazočnih nastupilo je devet izvođača koji su se nadmetali za tri nagrade, publike, žirija i samih izvođača. Riječ je o jedinom festivalu duhovne glazbe u Karlovačkoj županiji i Gospićko-senjskoj biskupiji, kao i jedinom huma-nitarnom festivalu u Hrvatskoj. Izvršni ravnatelj fe-stivala i predsjednik udruge Oda prijateljstvu, koja je organizator festivala, Hrvoje Magdić, na početku je podsjetio na mali jubilej, pola desetljeća festivala, čime se vizionarski ostvaruju stihovi pokojne An-tonije Turković kojoj se u čast i održava festival, o slavljenju prijateljstva i Gospodina.

Proteklih 5 godina na festivalu je nastupilo više od 300 izvođača duhovne glazbe, a udruga Oda prijateljstvu prikupila je 300 tisuća kuna za pomoć oboljeloj djeci, samo od ulaznica za Tonkafest 30 tisuća kuna. U vremenu loših vijesti taj festival budi nadu za bolje su-tra, zaključio je Magdić. Ove godine od ulaznica je prikupljeno 10 tisuća kuna, a namijenjeni su bolesnim djevojčicama, sestrama Mariji i Petri. U stankama su čitani brzojavi podrške organizatorima od dosadašnjih po-bjednika: VIS-a Laudentesa, Matheusa, Ben Hura i Marije Jaramazović, dok je svojim pjevanjem publiku oduševila prošlogodišnja pobjednica Maja Tadić iz Rijeke.

Nakon uspješnih nastupa sami izvođači nagradu su uručili Antoniju Tkalecu iz Varaždina, žiri je najuspješniji-ma proglasio Zbor mladih Advocata Croatiae iz Remeta, dok je nagradu publike osvojila mlada Eleonora Dobro-vić iz Rovinjskog Sela za skladbu «O ti plamu ljubavi» čiji je tekst i glazbu potpisala Vesna Terzić. Nagradu joj je uručio ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić. Festival je kao i svih prethodnih godina vodila Sanja Drenšek, a uz čelništvo grada Ogulina festivalu su nazočili ogulinski župnik i više svećenika dekanata. Svi sudionici okupili su se prije festivala na misi u župnoj crkvi Sv. Križa koju je predvodio katedralni župnik iz Siska, vlč mr. Anton Sente.

USNUŠE MASLAČCI NA SMIRAJU DANACVRČAK SE U NOĆNU SMJENU SPREMA,PODRIJEMALE PČELE, UTIHNULE PTICE,

NIČEG U SRCU OSIM PRAZNINE NEMA.

ZANIJEMILA LIPA I KESTEN STARI,POPUSTILA ŽEGA, TRAVA MIRIŠE,

OŽIVJELA SJETA, SAMOĆA PRKOSINEMA VAS DUGO, NEMA VAS VIŠE.

TIŠINA VRIŠTI A SRCE ŠUTI,PRAZNO JE JUČER, DANAS I SUTRA.

NADA IZČEZLA, POVRATKA NEMA,OSTAŠE PUSTE NOĆI I JUTRA.

DALEKO GORE LJUBAV ŽIVIBESKRAJ JE TAMO, NEPOZNAT, SVET.

DUŠA JEDINA, ŠAPĆE TIHO,JEDNOGA DANA SREST ĆEMO SE OPET.

Marija

SREST ĆEMO SE OPET

70

Izložba fotografija profesora Slavka Barčića "Dok gledam u daljinu..."Izložbu fotografija prof. Slavka Barčića u ogulinskom kaštelu

postavila su njegova djeca Klara, Ivana i Marijan u suradnji sa Zavičajnim muzejom grada Ogulina. Izložbu je 2. srpnja 2011. otvorio gradonačelnik gosp. Nikola Magdić i možete ju pogledati još u subotu i nedjelju zaključno sa ponedjeljkom 18. srpnja 2011.

Povodom 80. rođendana našeg tate prof. Slavka Barčića po-stavljamo izložbu njegovih fotografija u ogulinskom kaštelu u su-radnji sa Zavičajnim muzejom grada Ogulina.

Naš tata, profesor Slavko Barčić, rođen je 3. lipnja 1931. na otoku Rabu u «staroj kući» u Kamporu. U sjećanjima nas djece ta ista «stara kuća» ne predstavlja tek nekoliko ruševnih zidova od bijelog kamena već čitav univerzum kojim je naša dječja mašta ispunjavala zelenilom obrasle prostore unutar tih istih zidova. Tamo bi se, u duga mirisna popodneva, bezbrižno igrali s našim sestričnama. …

Članke biblijskog sadržaja piše za ZOV, Zajednicu ogulinskih vjernika, od 1994. do 2000. Zbor župne crkve Sv. Križa vodi od 1993., pet godina kao dirigent zbora a kasnije kao crkveni orguljaš.

Ljubav prema fotografiji rađa se početkom šezdesetih godina. Entuzijazmom za fotografiju tatu je zarazio bivši kolega profesor Krpan. Diveći se lijepim snimkama svog kolege, tata se u dubini duše pitao ne bi li i on mogao posegnuti za plodovima tog do tada još nepoznatog mu svijeta. Što je naumio, to je i učinio. Počeo je sli-kati fotoaparatom istočnonjemačke proizvodnje EXA 2B da bi kasnije, tijekom svojih dugih fotografskih godina, promijenio četiri fotoaparata. U srpnju 2010., u skladu s tehnološkim duhom vremena, prelazi na digitalnu foto-grafiju. Od 2000. do 2010. ovjekovječio je videokamerom niz obiteljskih proslava, susreta, nikad nezaboravljenih trenutaka i blagdana.

Izložba «Dok gledam u daljinu...» zamišljena je kao retrospektiva tatinog umjetničkog stvaranja. Gledanje u daljinu gledanje je u prošlost koja se, prepuna šarenih događaja, poput cvijeta otvara na horizontu uspomena. Započinje crno-bijelim a završava digitalnim fotografijama te obuhvaća period od 45 godina. Izložba je portret čovjeka čiji se život odvija paralelno sa životom grada Ogulina. Promjene ne samo u gradu već i promjene na zelenom otoku Rabu, neizbježne promjene u životu brižno je zabilježilo budno oko dragog i nerazdvojnog mu prijatelja fotoaparata.

Fotografije su podijeljene na pet tematskih grupa. Obzirom da je svaka tematska grupa stavljena u vremenski okvir, nismo svaku foto-grafiju posebno obilježavali datumom. Prva grupa fotografija odnosi se na otok Rab i kreće se u razdoblju od 1967. do 2005. godine. U njoj su izložena sjećanja na djetinjstvo kao i motivi slikani u ne tako davnoj prošlosti ali koji tatu uvijek jednako vežu na njegovu najraniju dob: ta-tini roditelji, "stara kuća", nova kuća s pinijom starom 120 godina koju je posadio tatin djed Ante, pogled na crkvu Sv. Eufemije u Kamporu, sinje more i rapski zvonici.

Druga grupa posvećena je gradu Ogulinu i obuhvaća razdoblje od 1975. do 2010. godine. Cilj ove tematske grupe je sažeta kronologija promjena u gradu: stari i novi Đulin most, radovi u parku pred crkvom Sv. Križa te novouređeni park, preuređenje hotela Frankopan i hotel u «novom izdanju», poplava od 29./30. srpnja 1999. U istu grupu spadaju i simboli grada Ogulina: Frankopanska kula, Đulin ponor, Klek i Bukovnik.

Treću grupu «Krajolici» istkali smo tek malim dijelom tatinih reminiscencija na zimu, na posebnu draž igre boja u jesen, na zalaze sunca, na Bašku, Šibenik, Ostiju, Ostiju Antiku i Rim. Vremenski okvir ove grupe usmjeren je na zadnjih sedam godina tatinog fotografiranja s iznimkom fotografije Baške koja je iz 1973. godine.

Portrete članova naše obitelji uvrstili smo u četvrtu grupu. Započinjemo 1965. godinom a završavamo s 2010. Trilogija, kojom je ovjekovječen tatin tata kako vadi vodu iz bunara, snimljena je 1972., a mamin portret na crno-bijeloj fotografiji 1970.

Darovi zemlje, cvijeće i voće, tema su pete i posljednje grupe. Boja i miris bit su cvijeća i voća, a pažljivom promatraču mogu se najbolje dočarati fotografijom u boji. Opojnost zemaljskih plodova, koji su oduvijek zauzi-mali važno mjesto u tatinom poimanju prirode i svijeta, uokvirili smo razdobljem od 2005. do 2010.

Postavljanjem ove izložbe htjeli smo izraziti zahvalnost ne samo našem dragom tati već i svima onima koji su nam dali podršku u ostvarenju naše zamisli kao i gradu Ogulinu u kojem je tata proživio najveći dio svog života i svog radnog vijeka.

71

POEZIJA

Dok gledam u daljinu...

Dok gledam u daljinu Naslućujem more, šume, planine i gradove. Osluškujem šapat vjetra, kotrljanje valova I jeku nekih minulih razgovora. U narančastim zalazima sunca Knjigu svog života listam. Skrivene kutke mojih snova Na stranicama njenim tražim. Ah, koliko staza radosti i bola U danima mojim hrabro propješačih. Mozaik taj šareni poput briljanta Na suncu sada svjetluca. Danas sam tu, sretan što postojim I što bićem svojim sreću dodirujem Koju život moj brižno je tkao I u zlatno ruho moj univerzum obukao. Klara Barčić

NE PLAČI MAMA

Ti ne plači draga mama što odlazim iz doma tog.Zbogom moje dite milo – čuvao te dragi Bog.Trinaesta meni bila kad odlučih od kuće poć,kad zaradim nešto novca, ja ću opet natrag doć.Siromaštvo, pusta bijeda odlučiše sa mnom tako, ja ti eto sad odlazim i ne plači draga majko.Zbogom svima, braćo, sestre, zbogom selo malo moje.Doći ću ja opet k vama, to je obećanje moje.Teško je kad čovjek mora svoje gorke suze kriti,u srcu su teške patnje, a nasmijan moraš biti.

Tek što sam si počela ostvarivat svoje snove, sreća dugo ne potrajaotac kući natrag zove – dođi doma i to odmah, ti si kćeri najstarijamajka u krevetu leži i jako je obolila.Dvi sestrice moje mlađe i sa njima bratac maliidem kući zabrinuta jer si skuhat nisu znali.Ja već tada tinejđerka, sve te drame podnosilasve do onog tužnog dana kad je smrt majku pokosila.I sada mi tuga dođe kad se sjetim toga dana,u panici otac viče – djeco mila ode mama.Bože mili što učini, što nam majku rano uze,Dugo, dugo trajalo je kad su stale moje suze. D. F.

VELIKI ZAGOVOR MAJCI MARIJI

HITE HRVATI MAJCI MARIJIZAVJETE NOSE NEBESKOJ KRALJICIDA IM SAČUVA DJECU NJENUVJERU, DIVNU I LIJEPU DOMOVINU.

ČUVAJ NAM DJECU DA BUDU KO DJEDOVIZA KRIŽ I VJERU KO HRIDINE NEPOMIČNIVJERNI ČUVARI MARIJO, IMENA TVOGAI DA SE NIKAD NE ODREKNU BOGA.

TI ZNADEŠ MAJKO, SVE NEVOLJE NAŠEGA RODAIZ NJEGA JE UVIJEK ZRAČILA SLOBODAZAGOVORI NAS MAJKO, KOD ISUSA, SVOGA SINADA NAM BUDE SRETNA DOMOVINA.

BUDI NAM SVIJETLO U MRAKU TMINEŠIROM NAM DRAGE I LIJEPE DOMOVINEI PRIMI NAM MAJKO MOLITVE NAŠEDA SE HRVATI BUDUĆNOSTI SVOJE NE PLAŠE.

Zdravka

ZAHVALITE BOGU

O MARIJO, BEZ GRIJEHA ZAČETA,MOLI ZA NAS KOJI SE TEBI UTJEČEMOI ZA ONE KOJI SE TEBI NE UTJEČUA NAROČITO ZA NEPRIJATELJE SVETE CRKVEI ZA ONE KOJI SU TEBI PREPORUČENI.

RADUJTE SE MAJKE I OČEVI I ZAHVALJUJTE BOGUNA DARU KOJI VAM JE DAN.ZAR IMA IŠTA LJEPŠE OD DJEČJEG POZIVA: MAMA I TATATAKO NEKA BUDE: AMEN

Suzana Stojmenovski

Documents

ZAJEDNO U KRISTUIvana Pavla II. Hrvatskoj te zahvalio Gospodinu za dugu povijest vjernosti koja povezuje Hrvatsku sa Svetom Stolicom. Od samih početaka, vaš narod pripada Europi