ZAKON

O POREZU NA DOBIT REPUBLIKE SRPSKE

I - OSNOVNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim zakonom uređuje se oporezivanje dobiti pravnih osoba u Republici Srpskoj i stranih

pravnih osoba koje ostvaruju prihod u Republici Srpskoj.

Članak 2.

Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedede značenje:

1) pravna osoba je osoba koja je registrirana za samostalno obavljanje djelatnosti radi

stjecanja dobiti sukladno zakonima Republike Srpske,

2) strana pravna osoba je pravna osoba koja ima sjedište u inozemstvu,

3) poslovna jedinica strane pravne osobe (u daljnjem tekstu: stalno mjesto poslovanja) je

stalno mjesto poslovanja strane pravne osobe gdje se poslovanje odvija u potpunosti ili

djelomično,

4) kamata predstavlja bilo koji iznos koji treba platiti u novcu ili naturi za korištenje novca,

bilo da se plada obveza po dugu ili depozitu ili sukladno ugovoru o leasingu, prodaji na

otplatu ili nekoj drugoj vrsti prodaje na odgođeno pladanje,

5) osnovica imovine je cijena koštanja ili nabavna cijena neke imovine i koristi se za izračun

dobiti i gubitka od prodaje ili transfer imovine iu svrhu amortizacije,

6) usklađena osnovica imovine je osnovica umanjena za amortizaciju i uvedana za troškove

investiranja i druge troškove koji se ne odbijaju, a koji povedavaju vrijednost imovine,

7) investicijska imovina je sva imovina koju posjeduje porezni obveznik, a koja se ne koristi za

obavljanje djelatnosti poreznog obveznika i

8) financijska institucija obuhvada banke, osiguravajuda društva, društva za reosiguranje,

leasing društva, mikrokreditna društva, burze, dobrovoljne mirovinske fondove, društva za

upravljanje investicijskim fondovima, investicijske fondove, brokerska i dilerska društva.

II - POREZNI OBVEZNIK

Članak 3.

Sukladno odredbama ovoga Zakona, porezni obveznik je:

1) pravna osoba iz Republike Srpske za dobit koju ostvari iz bilo kojeg izvora u Republici

Srpskoj, Federaciji BiH, Brčko Distriktu BiH ili u inozemstvu,

2) poslovna jedinica pravne osobe sa sjedištem u Federaciji BiH ili Brčko Distriktu BiH za dobit

koju ostvari na teritoriju Republike Srpske,

3) strana pravna osoba koja obavlja djelatnost i ima stalno mjesto poslovanja u Republici

Srpskoj, za dobit koja se odnosi na to stalno mjesto poslovanja,

4) strana pravna osoba koja ostvaruje prihod od nekretnina koje se nalaze u Republici

Srpskoj, za dobit koja se odnosi na te nekretnine,

5) strana pravna osoba koja ostvaruje prihod u Republici Srpskoj, a nije obuhvadeno t. 3) i 4)

ovog članka, oporezuje se porezom po odbitku sukladno glavom VI ovog zakona i

6) pravna osoba navedeno Uto 1), 2) i 3) ovog članka iu slučaju da svojom poslovnom

djelatnošdu ostvari gubitak u toj poreznoj godini.

Članak 4.

(1) Porez na dobit ne pladaju sljedede osobe:

1) Centralna banka Bosne i Hercegovine,

2) tijela i institucije Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave,

3) privredna društva osnovana sukladno propisima o zapošljavanju invalida,

4) javne ustanove, ovlašteni regulatorno-nadzorni organi financijskog sektora, zavodi, vjerske

zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, dobrovoljna vatrogasna društva,

zajednice, savezi, društva, zaklade, fondacije i druge pravne osobe koje su registrirane za

obavljanje nedobitne djelatnosti i koja ostvaruju prihode: iz proračuna ili javnih fondova, od

sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi, članarina, kao i prihode od prodaje ili prijenosa

dobara, osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti na tržišnoj

osnovi.

(2) Ukoliko osoba iz stavka 1. točka 4) ovog članka vrše i djelatnosti na tržišnoj osnovi i

ostvaruju prihode iz tržišnih izvora, obveznici su poreza na dobit, za dobit koju ostvare

obavljanjem takvih djelatnosti.

III- POREZNA OSNOVICA

Članak 5.

(1) Porezna osnovica za poreznu godinu je razlika između oporezivih prihoda i rashoda koji se

odbijaju za tu poreznu godinu, u skladu sa ovim zakonom.

(2) Prilikom utvrđivanja porezne osnovice, dobit poslovne jedinice pravne osobe sa sjedištem

u drugom entitetu ili Brčko Distriktu BiH odgovara onoj dobiti koju bi ostvarila poslovna

jedinica da je samostalno i neovisno pravna osoba, koja obavlja istu djelatnost pod istim ili

sličnim uvjetima kao i pravna osoba čija je poslovna jedinica.

1. Usklađivanje prihoda

Članak 6.

Oporezivi prihod u cilju izračuna porezne osnovice uključuje ukupan prihod iskazan u bilanci

uspjeha, u skladu s propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim prihoda koji

sukladno ovim zakonom imaju drugačiji tretman.

Članak 7.

Sljededi prihodi se ne uključuju u obračun porezne osnovice:

1) dividenda i udjeli u dobiti u drugom pravnom licu sa sjedištem u Republici Srpskoj, ukoliko

se ispladuju iz dobiti na koju je obračunat i pladen porez na dobit,

2) prihod u obliku nominalne ili ugovorene kamate na dužničke vrijednosne papire koje

emitira Republika Srpska i jedinice lokalne samouprave u njenom sastavu,

3) kamata na depozite u banci,

4) dobici utvrđeni direktno u kapitalu,

5) prihod od ukidanja rezerviranja,

6) prihodi od usklađivanja vrijedosti imovine, koja u skladu sa ovim zakonom podliježe

amortizaciji i

7) prihodi po osnovu usklađivanja vrijednosti zaliha.

2. Usklađivanje rashoda

Članak 8.

Radi izračuna porezne osnovice priznaju se rashodi iskazani u bilanci uspjeha u skladu s

propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim rashoda koji sukladno ovim

zakonom imaju drugačiji tretman.

Članak 9.

Sljededi rashodi se ne priznaju pri utvrđivanju porezne osnovice:

1) rashodi koji se ne mogu dokazati vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama,

2) kamate zbog neblagovremeno pladenih obveza,

3) novčane kazne, ugovorne kazne i penali,

4) rashodi prisilne naplate javnih prihoda,

5) rashodi koji se odnose na neoporezivi prihod iz članka 7. ovog zakona,

6) gubici na zalihama zbog isteka roka trajanja zalihe, kao i rashodi u vezi sa uništenjem tih

zaliha,

7) ispravka vrijednosti pojedinačnih potraživanja od osoba kojima se istovremeno duguje,

8) pokloni i prilozi dati političkim strankama i organizacijama,

9) porez po odbitku iz glave VI ovog zakona, koji je obračunat i pladen na teret isplatitelja,

10) gubici utvrđeni direktno u kapitalu,

11) rashodi od usklađivanja vrijednosti imovine, koja u skladu s ovim zakonom podliježe

amortizaciji,

12) rashodi koji nisu u vezi s djelatnošdu koju porezni obveznik obavlja, osim ako ti rashodi

mogu dovesti do ostvarenja prihoda po istom osnovu i

13) rashodi po osnovu usklađivanja vrijednosti zaliha.

Članak 10.

(1) Troškovi materijala i nabavna vrijednost prodane robe priznaju se u iznosima

obračunatim primjenom prosječne ponderirane cijene ili FIFO (engl. First input - first output)

metode, sukladno propisima kojima se uređuje računovodstvo.

(2) Nabavna vrijednost zaliha na početku i na kraju porezne godine iskazuje se primjenom

iste metode utvrđivanja nabavne vrijednosti zaliha.

Članak 11.

(1) gubici na zalihi smatraju se gubici koji nastaju tijekom čuvanja, pri manipulaciji, kao

posljedica prirodnih utjecaja, tehnoloških procesa ili kao posljedica poduzimanja potrebnih

radnji u postupku čuvanja, proizvodnje i prometa zalihe.

(2) Gubici na zalihi po osnovu kvara, loma, kala i rastura priznaju se kao porezni dopustivi

rashodi do iznosa propisanog normativom rashoda količina robe koja je u određenom

razdoblju nabavljena, prerađena, proizvedena ili prodana.

(3) Utvrđivanje gubitaka na zalihi vrši popisno povjerenstvo poreznog obveznika io izvršenom

popisu obvezno sačinjava zapisnik i popisnu listu, koji se smatraju knjigovodstvenom

ispravom, bez koje se gubitak zalihe ne može priznati.

(4) Za utvrđivanje gubitka na zalihi kod poreznih obveznika na koje se ne može primijeniti

normativ iz stavka 2. ovoga članka, primijenit de se odgovarajudi normativi Privredne komore

Republike Srpske.

(5) Manjak zalihe koji se može pravdati višom silom je porezni priznat rashod, najviše do

iznosa koji je evidentiran u poslovnim knjigama poreznog obveznika, a manjak se utvrđuje

popisom od popisnog povjerenstva nadležnog organa, o čemu se sačinjava zapisnik i popisna

lista. U smislu ovog zakona, pod višom silom podrazumijevaju se elementarne nepogode i

prirodne katastrofe (poplava, požar, potres i drugo) proglašene na temelju akta nadležnog

organa.

(6) Ministar financija (u daljnjem tekstu: ministar) donosi pravilnik kojim se propisuju

normativi iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 12.

(1) Amortizacija stalnih sredstava priznaje se kao rashod u iznosu obračunatom na nabavnu

vrijednost po linearnom metodu primjenom godišnjih amortizacijskih stopa.

(2) Stalnim sredstvima se smatraju nematerijalna sredstva, osim goodwilla (engl. Goodwill) i

materijalna sredstva (nepokretnosti, postrojenja, oprema i biološka sredstva), čiji je vijek

uporabe duži od 12 mjeseci.

(3) amortizacije ne podliježu zemljišta, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva,

investicijska imovina, spomenici kulture i umjetnička djela.

(4) Amortizacija stalnih sredstava priznaje se kao rashod od prvog dana mjeseca koji slijedi

nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u uporabu.

(5) Ne priznaju se rashodi amortizacije sredstva s kojima se ne obavlja djelatnost poreznog

obveznika.

(6) Ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunata na otpisanu osnovicu

sredstva.

(7) Amortizacija je porezni priznat rashod samo za sredstva koja su u vlasništvu poreznog

obveznika.

(8) Iznimno od stavka 7. ovog članka amortizacija je porezni priznat rashod zakupniku

sredstava nabavljenih financijskim leasingom.

(9) Ukoliko zakupac poboljša iznajmljenu imovinu, zakupniku je dozvoljen odbitak za

amortizaciju u iznosu amortizacije obračunate za vrijednost poboljšanja, au slučaju da zakup

istekne prije isteka vijeka amortizacije i ne dođe do produženja zakupa, tada zakupac ima

pravo na odbitak do onog iznosa koji nije amortiziran u trenutku raskida zakupa.

(10) Neotpisana vrijednost stalnih sredstava uništenih usljed elementarnih nepogoda ili

prirodnih katastrofa (poplava, požar, potres i drugo) proglašenih na temelju akta nadležnog

tijela s kojima se ne može obavljati djelatnost je porezni priznat rashod.

(11) Sredstva uništena usljed elementarnih nepogoda popisom utvrđuje popisno

povjerenstvo nadležnog organa, a o izvršenom popisu sastavlja se obavezno zapisnik i

popisna lista.

(12) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju smjernice za primjenu godišnjih

amortizacijskih stopa i uobičajeni razdoblje rada.

Članak 13.

(1) U svrhu umanjenja porezne osnovice rashodi po osnovu sljededih rezerviranja se mogu

odbiti:

1) za troškove u garantnom roku,

2) za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, ukoliko nisu prethodno uključena u

nabavnu vrijednost prirodnog bogatstva,

3) za zadržane kaucije i depozite i

4) za naknade i beneficije zaposlenih.

(2) Rashodi po osnovi rezerviranja iz stavka 1. ovoga članka priznaju se u razdoblju kada ona

budu iskorištena, odnosno kada obveza bude izmirena i dođe do odljeva resursa po osnovi

danog rezerviranja, pod uvjetom da su prethodno priznata u bilanci uspjeha.

(3) Ako iznos stvarno nastalih rashoda po osnovi rezerviranja bude vedi od prethodno

formiranog rezerviranja, razlika se priznaje kao porezno dopustiv rashod u poreznom

razdoblju u kojem je nastao.

Članak 14.

(1) Obračunate kamate i pripadajudi troškovi po osnovi zajma za obavljanje poslovne

djelatnosti priznaju se na teret rashoda samo ako iznos kamate i pripadajudih troškova koji

se odbija predstavlja obvezu porezne godine u kojoj se odbijanje vrši.

(2) Ukoliko matično pravna osoba ne iskoristi pravo na odbitak kamate po osnovi zajma, to

pravo mogu iskoristiti ovisna pravne osobe srazmjerno iznosu iskorištenog zajma.

Članak 15.

Izdaci za reprezentaciju u vezi s poslovnom djelatnošdu poreznog obveznika priznaju se u

iznosu od 30% troškova reprezentacije (izvođenje poslovnih partnera u ugostiteljske objekte,

na sportske priredbe, u kazališta, troškovi rekreacije i slično), pod uvjetom da su nastali radi

unapređivanja poslovanja, da su dokumentirani i da njihov primatelj nije povezana osoba.

Članak 16.

Donacije u humanitarne, socijalne, kulturne i sportske svrhe su porezni priznat rashod u

iznosu do 3% od ukupnog prihoda u toj poreznoj godini.

Članak 17.

Rashodi po osnovu sponzorstva su porezni priznat rashod u iznosu do 2% od ukupnog

prihoda u toj poreznoj godini.

Članak 18.

Rashodi po osnovu reklamacija proizvoda i usluga priznaju se prilikom utvrđivanja porezne

osnovice najviše do iznosa od 3% od poslovnog prihoda u toj poreznoj godini.

Članak 19.

Naknadno odobreni popust se priznaje pri utvrđivanju porezne osnovice kod davaoca

popusta, pod uvjetom da se popust odnosi na tekudu poreznu godinu, da je unaprijed

ugovoren i da je dokazan vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom.

Članak 20.

Poreznom obvezniku se priznaju rashodi po osnovi danih stipendija učenicima i studentima

koji su na redovnom školovanju do iznosa na koji se ne plada porez na dohodak.

Članak 21.

(1) Poreznim obveznicima, izuzev financijskih institucija, priznaje se na teret rashoda ispravka

vrijednosti sumnjivog potraživanja koja proistekne u vezi s prodajom robe ili usluga, ali samo

ako je prihod od prodaje bio prethodno uključen u poreznu osnovicu poreznog obveznika.

(2) Potraživanje iz stavka 1. ovoga članka smatra se sumnjivim ako nije napladeno u roku od

12 mjeseci od dana dospijeda potraživanja na naplatu i ako je porezni obveznik poduzeo

najmanje jednu od sljededih mjera za naplatu tog potraživanja, ako je:

1) utužio potraživanje,

2) podnio zahtjev za izvršenje nadležnom sudu,

3) pokrenuo postupak prisilne naplate,

4) potraživanje prijavljeno u stečajnom postupku nad dužnikom ili

5) postignut sporazum s dužnikom u postupku likvidacije ili stečaja.

(3) Sumnjiva potraživanja koja su priznata kao rashod, a kasnije se naplate, uključuju se u

poreznu osnovicu za poreznu godinu u kojoj je izvršena naplata.

Članak 22.

(1) Financijskim institucijama, osim osiguravajudim društvima, priznaju se rashodi po osnovi

neizravnog otpisa plasmana koji su u skladu s internim aktima financijske institucije iskazani

u bilanci uspjeha u poreznom razdoblju, a najviše do iznosa koje propisuje Agencija za

bankarstvo Republike Srpske za kategorije kredita B , C, D i E.

(2) Osiguravajuda i reosiguravajudim društvima priznaju se rashodi matematičkih rezervi,

koje su oni dužni formirati prema propisima Agencije za osiguranje Republike Srpske, pod

uvjetom da je rezerva uključena u bilancu uspjeha.

(3) Rashodi po osnovu tehničkih pričuva osiguravajudih društava, osim matematičkih rezervi,

priznaju se prilikom umanjenja porezne osnovice u visini do 20% iznosa formiranih rezervi

prema propisima Agencije za osiguranje Republike Srpske, pod uvjetom da je rezerva

uključena u bilancu uspjeha.

(4) Sva otpisana, ispravljena i druga potraživanja za koja je izvršeno rezerviranje, a koja se

kasnije naplate, u momentu naplate ulaze u prihode koji se oporezuju u skladu sa ovim

zakonom.

Članak 23.

Poslovnoj jedinici pravne osobe sa sjedištem u drugom entitetu ili Brčko Distriktu BiH

priznaju se opdi i administrativni troškovi te pravne osobe koji su u vezi s prihodom poslovne

jedinice, a najviše do visine učešda prihoda te poslovne jedinice u ukupnom prihodu te

pravne osobe.

3. Kapitalni dobici i gubici i porezni gubitak

Članak 24.

(1) Kapitalni dobici ili gubici predstavljaju razliku između prodajne cijene i usklađene

osnovice imovine koja se ostvaruje prodajom ili transferom na drugi način stalnih sredstava

ili investicijske imovine.

(2) Prodajnom cijenom iz stavka 1. ovoga članka smatra se ugovorena cijena, odnosno tržišna

cijena koju utvrđuje Porezna uprava Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Porezna uprava)

ako utvrdi da je ugovorena cijena niža od tržišne.

(3) Kapitalni dobici ili gubici koji nastanu tijekom porezne godine se priznaju prilikom

utvrđivanja porezne osnovice.

Članak 25.

(1) Porezni gubitak predstavlja negativnu razliku između prihoda i rashoda u postupku

utvrđivanja porezne osnovice.

(2) Porezni gubitak iz stavka 1. ovoga članka prenosi se i nadoknađuje umanjivanjem porezne

osnovice u sljededih pet godina.

(3) Ukoliko porezni obveznik ima gubitak u više poreznih godina, porezni gubitak iz ranije

porezne godine nadoknađuje se prije poreznog gubitka iz novije porezne godine, a rok od

pet godina za prijenos i odbijanje poreznog gubitka od porezne osnovice teče posebno za

svaki porezni gubitak.

(4) Kada je riječ o stranim pravnim osobama koje obavljaju poslovnu djelatnost na temelju

stalnog mjesta poslovanja u Republici Srpskoj uzimaju se u obzir samo oporezivi prihodi i

rashodi koji se odbijaju, a odnose se na to stalno mjesto poslovanja.

(5) Kada pravna osoba iz Republike Srpske ostvari porezni gubitak koji se odnosi na poslovnu

jedinicu u Federaciji BiH ili Brčko Distriktu BiH, taj gubitak se ne može odbiti od porezne

osnovice te pravne osobe u Republici Srpskoj, niti se porezna osnovica poreza na dobit

poslovne jedinice u Republici Srpskoj pravne osobe iz Federacije BiH ili Brčko Distrikta BiH

može umanjiti za gubitak tog pravnog lica iz Federacije BiH ili Brčko Distrikta BiH.

(6) Kada pravna osoba iz Republike Srpske ostvari gubitak koji se odnosi na stalno mjesto

poslovanja u inozemstvu, taj gubitak se ne može odbiti od porezne osnovice te pravne osobe

u Republici Srpskoj.

(7) Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i oblik obrasca pregleda nastalih, iskorištenih i

neiskorištenih poreznih gubitaka.

4. Umanjenje porezne osnovice za ulaganje u proizvodnju i zapošljavanje

Članak 26.

(1) Obveznik koji na teritoriju Republike Srpske izvrši ulaganje u opremu, postrojenja i

nepokretnosti za obavljanje registrirane proizvodne djelatnosti ima pravo na umanjenje

porezne osnovice za vrijednost izvršenog ulaganja.

(2) Ministar donosi rješenje kojim utvrđuje listu djelatnosti koje se smatraju proizvodnim

djelatnostima iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Opremom i postrojenjem iz stavka 1. ovoga članka smatra se oprema i postrojenja koja se

neposredno koriste u procesu proizvodnje, odnosno prerade.

(4) Nepokretnostima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se novi građevinski objekti i zemljište

ispod njih, a koji neposredno služe za obavljanje djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Umanjenje porezne osnovice vrši se u poreznom razdoblju u kojem su oprema,

postrojenja ili nepokretnosti iz stavka 1. ovoga članka stavljeni u uporabu.

(6) Obveznik ne može ostvariti pravo na umanjenje porezne osnovice za opremu, postrojenja

ili nepokretnosti koje je stekao poklonom.

(7) U slučaju da su oprema, postrojenja ili nepokretnosti iz stavka 1. ovoga članka nabavljeni

financijskim leasingom, porezna osnovica se umanjuje za vrijednost otpladene glavnice

leasinga u tom poreznom razdoblju.

(8) Ukoliko porezni obveznik otuđi ili da na korištenje opremu, postrojenje ili nepokretnost

prije isteka razdoblja od tri godine od trenutka njihovog stavljanja u uporabu, gubi pravo iz

stavka 1. ovoga članka i dužan je obračuna i plati porez koji bi bio pladen da nije koristio

pravo na umanjenje porezne osnovice uz pripadajudu kamatu sukladno zakonu.

Članak 27.

(1) Porezni obveznik koji u jednoj kalendarskoj godini zaposli najmanje 30 novih radnika na

neodređeno vrijeme ima pravo na umanjenje porezne osnovice za iznos pladenog poreza na

dohodak i doprinosa za te radnike.

(2) Pravo na umanjenje porezne osnovice iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik može

ostvariti ukoliko zaposli radnike koji se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje

Republike Srpske.

(3) Pravo na umanjenje porezne osnovice iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se na kraju

poreznog razdoblja, u godini u kojoj su radnici zaposleni, a nakon što Porezna uprava utvrdi

da se u evidenciji Jedinstvenog sustava registracije, naplate i kontrole doprinosa nalazi 30

radnika više kod tog poreznog obveznika u odnosu na kraj prethodnog poreznog razdoblja.

(4) novozaposleni radnikom iz stavka 1. ovoga članka smatra se radnik s kojim je sklopljen

ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno propisima kojima se uređuju radni odnosi.

(5) novozaposleni radnikom iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se osobe koje su bila

zaposlena u ovisnom ili matičnom pravnoj osobi poreznog obveznika.

(6) Ukoliko porezni obveznik ne zadrži broj radnika temeljem kojih je ostvario pravo na

umanjenje porezne osnovice najmanje tri godine, ne računajudi godinu u kojoj su zaposleni,

gubi pravo iz stavka 1. ovoga članka i dužan je obračuna i plati porez koji bi bio pladen da nije

koristio pravo na umanjenje porezne osnovice uz pripadajudu kamatu sukladno zakonu.

5. Porezni tretman statusnih promjena i likvidacije

Članak 28.

(1) Ako nastupi likvidacija poreznog obveznika, dobit ili gubitak utvrđuje se u razdoblju dok

traje postupak likvidacije i on se nastavlja na posljednji porezno razdoblje.

(2) Početni bilanca za razdoblje likvidacije identičan je bilanci na kraju prethodnog poreznog

razdoblja, a ako takav bilanca nema, vrijednost imovine i obveza utvrđuje se procjenom.

(3) Završni bilanca razdoblja likvidacije pokazuje imovinu koja se raspodjeljuje na likvidacijski

dobit ili likvidacijski gubitak.

(4) Imovina se na kraju razdoblja likvidacije procjenjuje po tržišnoj vrijednosti.

(5) U slučaju stečaja, primjenjuju se odredbe st. 1. do 4. ovog članka.

Članak 29.

(1) Spajanjem, pripajanjem i podjelom smatraju se one statusne promjene koje su izvršene u

skladu sa zakonom kojim se uređuje područje privrednih društava.

(2) Prava i obveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih poreznih obveznika preuzima pravni

sljedbenik.

(3) Porezni obveznici koji se spajaju, pripajaju ili dijele dostavljaju Poreznoj upravi financijska

izvješda i poreznu prijavu, računajudi do dana koji prethodi danu spajanja, pripajanja ili

podjele.

Članak 30.

(1) Ako pri spajanju, pripajanju ili podjeli iz članka 29. ovog zakona postoji kontinuitet u

oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja djelatnost, te da to nema utjecaja na

oporezivanje.

(2) Kontinuitet u oporezivanju u smislu stavka 1. ovoga članka postoji ako pri prijenosu na

drugu pravnu osobu ne dolazi do promjena u procjeni imovine i obveza.

(3) Ako se prilikom spajanja, pripajanja ili podjele ne nastavljaju voditi iste knjigovodstvene

vrijednosti preuzete imovine i obveza, razlika kapitala koja iz promjene proizlazi smatra se

oporezivom dobiti.

(4) St.. 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se neovisno o tome da li je riječ o jednom ili više

osoba koje su izvršila prijenos, odnosno osobe koja nastaju.

6. Transakcije između povezanih osoba

(Pravila o transfernim cijenama)

Članak 31.

(1) Transfernom cijenom smatra se cijena nastala u vezi s transakcijama sredstvima i

stvaranjem obveza između povezanih osoba.

(2) Jedna osoba je povezano s drugim kada ta osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi,

nadzoru ili kapitalu tog drugog lica ili kada ista osoba ili iste osobe sudjeluju izravno ili

neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu oba lica.

(3) Lice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe kada to lice

posjeduje neposredno ili posredno najmanje 25% dionica ili udjela u drugoj pravnoj osobi ili

kada ta osoba ima faktičku mogudnost da kontrolira poslovne odluke druge osobe.

(4) Lice ima faktičku mogudnost kontrole nad poslovnim odlukama drugog lica kada:

1) ima ili kontrolira 25% ili više glasačkih prava u drugom pravnom licu,

2) ima kontrolu nad sastavljanjem odbora direktora druge pravne osobe,

3) ima pravo na sudjelovanje u dobiti druge osobe od 25% ili više,

4) je član obitelji ili povezana osoba sa članom obitelji ili

5) na drugi način ima faktičku kontrolu nad poslovnim odlukama druge osobe.

(5) Članovima obitelji iz stavka 4. točka 4) ovog članka smatraju se: bračni i izvanbračni

supružnici, djeca i usvojenici, roditelji i usvojitelji, brada i sestre, odnosno srodnici u pravoj

liniji bez obzira na stupanj, u pobočnoj liniji do tredeg stupnja , kao i tazbinsko srodstvo do

drugog stupnja.

Članak 32.

(1) Porezni obveznik koji ima jednu ili više transakcija s povezanim osobama dužan je utvrditi

svoju oporezivu dobit na način koji je u skladu s načelom "izvan dohvata ruke".

(2) Porezna osnovica poreznog obveznika koji ima jednu ili više transakcija s povezanim

osobama u skladu je s načelom "izvan dohvata ruke", ukoliko se uvjeti pod kojima se

transakcije s povezanim osobama obavljaju ne razlikuju od uvjeta koji bi postojali između

nepovezanih osoba u usporedivim transakcijama obavljenim pod usporedivim okolnostima.

(3) Transakcija između nepovezanih osoba iz stavka 2. ovoga članka je usporediva s

transakcijom između povezanih osoba:

1) kada ne postoje značajne razlike između transakcija koje bi mogle materijalno utječu na

financijski pokazatelj koji se ispituje u skladu s odgovarajudom metodom za provjeru

transfernih cijena ili

2) kada je, unatoč postojanju značajnih razlika iz točke 1) ovog stavka, razumnim preciznim

prilagodbama relevantnog financijskog indikatora eliminiran učinak takvih razlika.

(4) Ukoliko uvjeti transakcije s povezanim licem nisu u skladu s načelom "izvan dohvata

ruke", Porezna uprava de povedati poreznu osnovicu poreznog obveznika tako što de ili

povedati oporezivi prihod ili smanjiti priznate rashode da bi se ostvarila usklađenost s

načelom "izvan dohvata ruke ".

Članak 33.

(1) Za utvrđivanje usklađenosti transakcija između povezanih osoba s načelom "izvan

dohvata ruke" koristi se jedna od sljededih metoda:

1) metoda usporedive cijene na tržištu,

2) metoda cijene koštanja uvedana za uobičajenu zaradu (metoda troškova uvedanih za

bruto maržu),

3) metoda preprodajne cijene,

4) metoda transakcijske neto marže,

5) metoda podjele dobiti,

6) bilo koja druga metoda kojom je mogude utvrditi cijenu transakcije po principu "van

dohvata ruke", pod uvjetom da primjena metoda navedenih Uto 1) do 5) ovoga stavka nije

moguda.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prilikom utvrđivanja cijene transakcije po principu

"van dohvata ruke", može se koristiti i kombinacija više metoda, kada je to potrebno.

Članak 34.

(1) Porezni obveznik koji ima transakcije s povezanim osobama obvezan je u vrijeme

podnošenja porezne prijave poreza na dobit posjeduje dokumentaciju o transfernim

cijenama, koja sadrži dovoljno podataka i analize na temelju kojih se može potvrditi da su

uvjeti transakcija s povezanim osobama sukladno principom "izvan dohvata ruke".

(2) Porezni obveznik dužan je dokumentaciju i analize o transfernim cijenama iz stavka 1.

ovoga članka dostavi Poreznoj upravi u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva Porezne

uprave za njenu dostavu.

(3) Porezni obveznik koji ima transakcije s povezanim licem u iznosu iznad praga koji propiše

ministar, dužan je podnijeti godišnju prijavu kontroliranih transakcija.

Članak 35.

Ministar donosi pravilnik kojim se uređuje primjena pravila o transfernim cijenama iz čl. 31,

32, 33. i 34. ovog zakona.

IV - POREZNA STOPA, POREZNA GODINA, PRIJAVA I AKONTACIJE

Članak 36.

(1) Porez na dobit se plada po stopi od 10% na poreznu osnovicu za tu poreznu godinu.

(2) Porez po odbitku utvrđuje se po stopi i na način koji je propisan odredbama u glavi VI

ovog zakona.

Članak 37.

(1) Porezna godina za pravne osobe je kalendarska godina.

(2) U slučaju kada pravna osoba postane porezni obveznik tijekom porezne godine ili

prestane biti porezni obveznik tijekom porezne godine, porezna godina je razdoblje u

kalendarskoj godini kada je određeno pravna osoba bilo porezni obveznik.

(3) Ukoliko strana pravna osoba obavlja poslovnu djelatnost preko stalnog mjesta poslovanja

u Republici Srpskoj, onda se porezna godina strane pravne osobe može koristiti za

utvrđivanje dobiti koja se odnosi na to stalno mjesto poslovanja u Republici Srpskoj na

temelju posebnog akta Ministarstva financija.

Članak 38.

(1) Porezna prijava za poreznu godinu podnosi se Poreznoj upravi najkasnije u roku od 90

dana nakon završetka porezne godine, au slučaju kalendarske porezne godine, najkasnije do

31. ožujka tekude godine za prethodnu godinu.

(2) Porezni obveznik je dužan platiti porez na dobit po konačnoj prijavi u roku iz stavka 1.

ovoga članka.

Članak 39.

(1) Porez na dobit plada se akontativno, mjesečno, do desetog u mjesecu za prethodni

mjesec, a na temelju podataka iz godišnje porezne prijave za prethodnu poreznu godinu.

(2) Ukoliko porezni obveznik planira da de u tekudoj godini ostvariti vedu ili manju dobit,

može podnijeti zahtjev za utvrđivanje akontacije poreza na dobit u skladu s planom.

(3) Pravna osoba koja se prvi put registrira kao porezni obveznik dužno je podnijeti poreznu

prijavu s procjenom dobiti do kraja porezne godine u roku od 30 dana od dana početka

obavljanja poslovne djelatnosti.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim propisuje sadržaj i formu obrazaca iz ovoga članka i članka

38. ovog zakona.

V- OPOREZIVANJE STRANIH PRAVNIH OSOBA ZA PRIHOD OSTVAREN U REPUBLICI SRPSKOJ

Članak 40.

(1) Strano pravna osoba koja obavlja poslovnu djelatnost preko stalnog mjesta poslovanja u

Republici Srpskoj plada porez na dobit na poreznu osnovicu koja se odnosi na to stalno

mjesto poslovanja.

(2) Porezna osnovica iz stavka 1. ovoga članka određuje se sukladno odredbama koje su

propisane u glavi III ovog zakona, tako da se:

1) samo prihodi koji se odnose na stalno mjesto poslovanja uključuju u utvrđivanje porezne

osnovice i

2) samo rashodi koji su u vezi s prihodima tog stalnog mjesta poslovanja uključuju u rashode

koji se odbijaju.

(3) Kamata i pripadajudi troškovi po osnovi zajma, koje odobrava strana pravna osoba svom

stalnom mjestu poslovanja, ne priznaju se kao rashod stalnog mjesta poslovanja.

(4) Rashodi stalnog mjesta poslovanja prema svom sjedištu po osnovi autorskog prava i

srodnih prava i prava industrijskog vlasništva se ne priznaju.

(5) Stalnom mjestu poslovanja u Republici Srpskoj priznaju se opdi i administrativni troškovi

strane pravne osobe koji su u vezi s prihodima stalnog mjesta poslovanja, a najviše do visine

učešda prihoda stalnog mjesta poslovanja u ukupnom prihodu strane pravne osobe.

(6) Troškovi iz stavka 5. ovog članka dokazuju se aktom strane pravne osobe o kriterijima i

metodama alokacije, te drugim dokazima kojima se dokazuje da su dati troškovi u vezi s

ostvarenjem prihoda stalnog mjesta poslovanja u Republici Srpskoj.

Članak 41.

(1) Stalno mjesto poslovanja stranog pravnog lica je mjesto u Republici Srpskoj gdje strana

pravna osoba obavlja djelatnost u Republici Srpskoj u cijelosti ili djelomično, a podrazumijeva

naročito:

1) mjesto rukovođenja, filijalu, ured, tvornicu, trgovinu, radionicu, rudnik, naftni ili plina,

kamenolom ili neko drugo mjesto eksploatacije prirodnih resursa na teritoriju Republike

Srpske i

2) mjesto izvođenja građevinskih, instalaterskih ili montažerskih radova u Republici Srpskoj,

kao i mjesto instalacije ili strukture koje se koriste u istraživanju ili eksploataciji prirodnih

resursa ili djelatnost nadzora u vezi s navedenim aktivnostima.

(2) Mjesto gdje drugo fizička ili pravna osoba djeluje u ime strane pravne osobe i ima ovlast

da zaključuje ugovore u ime tog stranog pravnog lica, smatra se stalnim mjestom poslovanja

strane pravne osobe.

(3) Mjesto gdje domade fizička ili pravna osoba, bez ovlasti da zaključuje ugovore u ime

strane pravne osobe, djeluje u ime strane pravne osobe držedi zalihe proizvoda ili trgovačke

robe iz kojih obavlja redovite isporuke u ime strane pravne osobe, smatra se stalnim

mjestom poslovanja strane pravne osobe.

(4) Stalno mjesto poslovanja ne obuhvada:

1) korištenje od pravne osobe bilo kakvog prostora samo u svrhu smještaja ili izlaganja

proizvoda ili robe koja pripada toj pravnoj osobi,

2) održavanje zalihe proizvoda ili robe koja pripada pravnoj osobi samo u svrhu čuvanja i

izlaganja,

3) održavanje zalihe proizvoda ili robe koja pripada pravnoj osobi samo u cilju obrade i

dorade od druge pravne osobe,

4) prodaju proizvoda ili robe koja pripada pravnoj osobi, a koja je bila izložena za vrijeme

sajma ili izložbe ukoliko su ti proizvodi ili roba prodati najkasnije u roku od mjesec dana od

zatvaranja sajma ili izložbe,

5) mjesto obavljanja aktivnosti radi nabave proizvoda ili robe ili prikupljanja informacija za

pravno lice,

6) mjesto obavljanja aktivnosti radi izvršenja bilo kakve djelatnosti pripremne ili pomodne

prirode za pravna osoba i

7) mjesto obavljanja aktivnosti za bilo koju kombinaciju djelatnosti u gorenavedenim

slučajevima, s tim da je cjelokupna djelatnost koja se vrši na tom mjestu poslovanja po svojoj

prirodi pripremna ili pomodna.

(5) Strano pravna osoba nema stalno mjesto poslovanja u Republici Srpskoj ako vrši

privrednu djelatnost u Republici Srpskoj preko brokera, generalnog konsignacijskog agenta ili

drugog agenta sa posebnim statusom, s tim da je ta djelatnost agenta njegova redovita

gospodarska djelatnost.

(6) Strano pravna osoba nema stalno mjesto poslovanja u Republici Srpskoj ako je pod

poslovnom kontrolom pravne osobe iz Republike Srpske ili od osobe koja vrši privrednu

djelatnost u Republici Srpskoj, bilo preko stalnog mjesta poslovanja ili na neki drugi način.

(7) Iznimno od načina određivanja stalnog mjesta poslovanja iz st. 1. do 6. ovog članka, ako

ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na drugačiji način uređuje stalno mjesto

poslovanja u odnosu na odredbe ovog zakona, primijenit de se odredbe tog ugovora.

Članak 42.

Porezni obveznik iz članka 3. t. 1, 2. i 3. ovoga Zakona koji zaključi ugovor o obavljanju

poslova sa stranim pravnim licem koji te poslove obavlja putem stalnog mjesta poslovanja,

dužan je obavijestiti Poreznu upravu o zaključenju i bitnim elementima tog ugovora u roku

od pet dana od dana njegova sklapanja .

Članak 43.

(1) Strano pravno lice koje ostvaruje prihod od nekretnina koje se nalaze u Republici Srpskoj

plada porez na dobit koja se odnosi na tu vrstu prihoda.

(2) Prihod od nekretnina koje se nalaze u Republici Srpskoj uključuje sljedede:

1) prihod od iznajmljivanja ili drugih prava za korištenje nepokretnosti koje se nalaze u

Republici Srpskoj,

2) dobitak od prijenosa prava vlasništva ili drugog prava u svezi s nekretninama koje se

nalaze u Republici Srpskoj,

3) dobitak od prijenosa dionica strane pravne osobe, ukoliko je vedi dio vrijednosti imovine

te osobe nepokretnost koja se nalazi u Republici Srpskoj i

4) prihod ostvaren od iskorištavanja prirodnih resursa koji se nalaze u Republici Srpskoj,

uključujudi dobitak od prijenosa bilo kojeg prava koji se odnosi na te prirodne resurse.

(3) Porezna osnovica za nepokretnosti koje se nalaze u Republici Srpskoj utvrđuje se

sukladno odredbama navedenim u glavi III ovog zakona i podnosi se godišnja porezna

prijava.

VI - POREZ PO ODBITKU OD PRIHODA KOJE STRANO PRAVNO LICE OSTVARI U REPUBLICI

SRPSKOJ

Članak 44.

(1) Porez po odbitku obračunava se i plada pri isplati prihoda stranom pravnom licu

primjenom stope 10% na iznos prihoda strane pravne osobe, ukoliko ugovorom o

izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije uređeno.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, porez po odbitku obračunava se i plada pri isplati

prihoda od dividende i udjela u dobiti stranog pravnog lica primjenom stope od 5% na iznos

tog prihoda, ukoliko ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije drukčije

uređeno.

Članak 45.

Porez po odbitku plada se na sljedede isplate prihoda stranom pravnom licu:

1) dividende i udjele u dobiti,

2) kamate,

3) naknade po osnovi autorskog prava i srodnih prava i prava intelektualnog vlasništva (prava

na reprodukciju književnih, umjetničkih, znanstvenih i kinematografskih djela, patente,

licence, prava na upotrebu imena, dizajn, model, zaštitni znak, nacrt, plan i druga slična

prava ),

4) za izvođenje estradnog, zabavnog, umjetničkog ili sportskog programa u Republici Srpskoj,

5) za istraživanje tržišta, reklamu i promociju, rukovođenje, konzalting, porezno i poslovno

savjetovanje, revizorske, računovodstvene i pravne usluge,

6) za premije osiguranja za osiguranje ili reosiguranje od rizika u Republici Srpskoj,

7) za telekomunikacijske usluge između Republike Srpske i strane države i

8) za zakup pokretne imovine.

Članak 46.

Porez po odbitku ne plada se na:

1) dobit vradenu u zemlju strane pravne osobe koja se odnosi na njegovo stalno mjesto

poslovanja u Republici Srpskoj, pri čemu dobit vradena u zemlju znači preostalu dobit stranog

pravnog lica nakon pladenog poreza na dobit u Republici Srpskoj,

2) kamate po kreditima i zajmovima korištenim od pravne osobe iz Republike Srpske i

stalnog mjesta poslovanja strane pravne osobe u Republici Srpskoj za ulaganje u opremu,

postrojenja i nepokretnosti u smislu članka 26. ovog zakona i

3) prihode u obliku nominalne ili ugovorene kamate na dužničke vrijednosne papire koje

emitira Republika Srpska i jedinice lokalne samouprave u njenom sastavu.

Članak 47.

(1) Porezni obveznik iz Republike Srpske (u daljnjem tekstu: isplatitelj) koji ispladuje stranom

pravnom licu prihode iz članka 45. ovog zakona, dužan je odbiti porez od iznosa prihoda

strane pravne osobe i da odbijeni porez uplati na račun javnih prihoda Republike Srpske .

(2) Pladeni porez po odbitku u skladu s ovim člankom je konačan porez u vezi sa tim

prihodom strane pravne osobe.

(3) Ukoliko isplatitelj prilikom isplate prihoda iz članka 45. ovog zakona ne odbije porez po

odbitku od tog prihoda, dužan je obračuna i plati porez na ispladeni iznos po stopi iz članka

44. ovog zakona.

Članak 48.

(1) Isplatilac podnosi godišnju poreznu prijavu Poreznoj upravi u roku iz članka 38. ovog

zakona.

(2) Godišnja prijava za porez po odbitku obuhvada sljedede informacije o svakom stranom

pravnom licu u čije ime je izvršeno odbijanje poreza za tu godinu:

1) naziv strane pravne osobe i zemlja njegovog mjesta poslovanja,

2) vrsta i ukupan iznos prihoda,

3) iznos obračunatog poreza i

4) iznos upladenog poreza po odbitku.

Članak 49.

Porezna uprava dužna je na zahtjev stranog pravnog lica izda uvjerenje o pladenom porezu

po odbitku u Republici Srpskoj, ukoliko je porez odbijen od prihoda strane pravne osobe.

II- OTKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

Članak 50.

(1) Ukoliko porezni obveznik ostvaruje prihod u stranoj državi, a prihod se oporezuje iu

Republici Srpskoj iu stranoj državi, onda se porez pladen stranoj državi, bilo da je neposredno

pladen ili po odbitku koji upladuje druga osoba odbija od poreza na dobit poduzeda u

Republici Srpskoj, ukoliko takvo pravna osoba iz Republike Srpske ne izabere da se porez u

inozemstvu tretira kao rashod koji se odbija prilikom utvrđivanja porezne osnovice za

poreznu godinu.

(2) Umanjenje poreza na dobit za pladeni porez u inozemstvu za poreznu godinu ne može biti

vede od iznosa poreza na dobit utvrđenog primjenom stope poreza na dobit navedenog

pravne osobe za tu poreznu godinu u Republici Srpskoj.

(3) Porezni obveznik može umanjiti porez na dobit za porez pladen u inozemstvu, ukoliko

dostavi odgovarajudu dokumentaciju koju ovjeri porezna institucija strane države da je porez

pladen u stranoj državi.

Članak 51.

(1) Ukoliko porezni obveznik ostvaruje dobit iz drugog entiteta ili Brčko Distrikta BiH, porez

na dobit koji taj porezni obveznik treba platiti u vezi s tom dobiti umanjuje se za iznos poreza

koji je platio ili treba platiti na taj prihod u drugom entitetu ili Brčko Distriktu BiH.

(2) Umanjenje poreza na dobit u smislu stavka 1. ovoga članka ne može prijedi iznos poreza

koji bi inače platio za taj iznos dobiti u Republici Srpskoj.

(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka dužan je Poreznoj upravi podnijeti dokaze o

visini dobiti i visini poreza na dobit koji je njegova poslovna jedinica dužna platiti u drugom

entitetu ili Brčko Distriktu BiH.

Članak 52.

(1) Ukoliko je strana pravna osoba - korisnik prihoda na koji se primjenjuje porez po odbitku,

rezident strane države koja je s BiH zaključila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,

tada porezna stopa iz članka 44. ovog zakona koja se primjenjuje na svaki takav izvor prihoda

ne može predi poreznu stopu iz tog ugovora, ukoliko je ugovor ratificiran i prihvaden od

Bosne i Hercegovine.

(2) Oslobađanje od poreza ili niža porezna stopa primjenjuje se na prihod na koji se

primjenjuje porez po odbitku, samo ako strana pravna osoba - korisnik prihoda osigura

isplatiocu prihoda, u momentu isplate, dokaze o stjecanju prava na oslobađanje ili primjenu

niže porezne stope zasnovane na međunarodnom ugovoru.

(3) Ukoliko su isplatitelj prihoda i strana pravna osoba - korisnik prihoda na koji se

primjenjuje porez po odbitku, ugovorili da se pružanje usluga, odnosno pladanje tih usluga

vrši kontinuirano tijekom godine, u tom slučaju strana pravna osoba - rezident države s

kojom je BiH zaključila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, potrebne dokaze u

svrhu primjene tog ugovora ne mora dostavljati prilikom svake isplate prihoda, ved jednom

tijekom godine prije prve isplate prihoda.

(4) Ministar donosi pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja prava na oslobađanje iz stavka 2.

ovoga članka.

VIII - NADZOR I OSTALE ODREDBE

Članak 53.

Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo financija, a inspekcijski nadzor Porezna

uprava.

Članak 54.

Porezni obveznik ne može vršiti isplate dividende i udjela u dobiti, ukoliko na dan isplate ima

nepodmirenih dospjelih poreznih obveza.

Članak 55.

Porezna uprava surađuje s poreznim tijelima u Bosni i Hercegovini radi prevencije

izbjegavanja izvršavanja poreznih obveza.

Članak 56.

(1) Porezni obveznici radi utvrđivanja porezne osnovice dužni su osigurati prikupljanje i

sačinjavanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga i sačinjavanje financijskih

izvješda sukladno propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija.

(2) Porezni obveznici dužni su voditi i druge evidencije i poslovne knjige, sukladno zakonu.

Članak 57.

Na kontrolu, utvrđivanje, naplatu i zastarjelost poreza na dobit primjenjuje se zakon kojim se

uređuje porezni postupak.

IX- KAZNENE ODREDBE

Članak 58.

(1) Novčanom kaznom od 20.000 KM do 60.000 KM kaznit de se za prekršaj pravna osoba,

ako:

1) ne posjeduje dokumentaciju o transfernim cijenama koja sadrži dovoljno podataka i

analiza na temelju kojih se može potvrditi da su uvjeti transakcija u skladu s načelom "izvan

dohvata ruke" (članak 34. stavak 1),

2) na zahtjev Porezne uprave, u roku od 30 dana, ne dostavi dokumentaciju iz točke 1) ovog

članka (članak 34. stavak 2),

3) ne podnese godišnju prijavu kontroliranih transakcija s povezanim osobama (članak 34.

stavak 3) i

4) vrši isplate dividende i udjela u dobiti, a ima dospjele nepodmirene porezne obveze

(članak 54).

(2) Novčanom kaznom od 5.000 KM do 15.000 KM za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka

kaznit de se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 59.

(1) Novčanom kaznom od 5.000 KM do 15.000 KM kaznit de se za prekršaj pravna osoba ako

ne obavijesti Poreznu upravu o zaključenju i bitnim elementima ugovora o obavljanju

poslova sa stranim pravnim licem koji te poslove obavlja putem stalnog mjesta poslovanja, u

roku od pet dana od dana njegova sklapanja (članak 42).

(2) Novčanom kaznom od 1.500 KM do 4.500 KM za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit

de se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 60.

Za druge povrede odredaba ovog zakona koje imaju obilježja prekršaja, kao i odgovornosti i

sankcije za prekršaje, primjenjuje se zakon kojim se uređuje porezni postupak.

X- PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 61.

Ministar de, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti:

1) Pravilnik o primjeni normativa rashoda za utvrđivanje kala, rastura, kvara i loma (članka

11. stavak 6),

2) Pravilnik o primjeni godišnjih amortizacijskih stopa (članak 12. stavak 12),

3) Pravilnik o obliku i sadržaju obrazaca i poreznih prijava poreza na dobit (članak 25. stavak

7, članak 39. stavak 4),

4) Pravilnik o transfernim cijenama i metodama za njihovo utvrđivanje (član 35) i

5) Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja prava na oslobađanje od pladanja poreza (članak 52.

stavak 4).

Članak 62.

Utvrđivanje porezne osnovice, prijavljivanje i pladanje poreza na dobit za 2015. godinu izvršit

de se sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit ( "Službeni glasnik Republike Srpske",

br. 91/06 i 57/12).

Članak 63.

Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o porezu na dobit ( "Službeni glasnik

Republike Srpske", br. 91/06 i 57/12).

Članak 64.

Ovaj zakon se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1.

siječnja 2016. godine.

Broj: 02 / 1-021-1317 / 15

Datum: 29. listopad 2015. godine PREDSJEDNIK NARODNE SKUPŠTINE: Nedeljko Čubrilovid