Žalovanje kod djece

Emina Simunić

►Zbog čega djeca osjećaju tugu?

-različiti oblici privremenih separacija(razvod roditelja, razdvajanje od obitelji);

-zlostavljanje i zanemarivanje od strane okoline;

-bolest njih samih ili nekoga njima bliskog;

-neispunjenje različitih želja;

-trajni gubitci (smrt bliskih osoba);

►Privremena separacija

- u ranom djetinjstvu vrlo je bitno tko je osoba od koje se dijete odvaja, odnosno djetetova “zavisnost” od te osobe

Primjer privremene separacije: Hospitalizacija bliske im osobe

Umanjivanje stresa kod privremene separacije

- ostajanje sa drugim bliskim osobama;

- korištenje različitih predmeta koji simboliziraju djetetov prostor sigurnosti i/ili mu dragu osobu;

- djetetovo cirkularno poimanje vremena;

►Trajna separacija – gubitakbliskih osoba

- smrt bliske osobe u starijoj dobi normativan je stresni događaj, dok u djetinjstvu nije;

Razlikuje li se žalovanje djece od žalovanja

odraslih osoba?

Uzroci različitog izražavanja tuge kod djece u odnosu na odrasle: - prema Boyd-Webb

1) Nedovoljni kognitivni razvoj;

2) Ograničena sposobnost toleriranja emocionalne boli;

3) Ograničena sposobnost verbaliziranja onoga što proživljavaju;

4) Osjetljivost spram “različitosti” od vršnjaka;

5) Izbjegavanje primanja suosjećanja od svojih vršnjaka ili prijatelja;

►Razumijevanje značenja smrti i reagiranje ovisno o razvojnomstupnju djeteta

Prije pete godine-ne razumiju dugoročno poimanje događaja i

zaokupljena su sadašnjim terminima;

- plač i povlačenje od osoba koje ga podsjećaju na voljenu osobu;

- zabrinutost za tjelesne potrebe preminule osobe;

- vjerovanje da će umrla osoba ponovno oživjeti;- vjerovanje da su oni uzrokom nečije smrti;- potpuno odsustvo bilo kakvog oblika

tugovanja;- prisutnost regresivnih ponašanja;

Od pete do desete godine

-postupno shvaćaju kako je smrt nepovratna i kako njome prestaju sveživotne funkcije.”Kad si mrtav, mrtavsi.”- ne prihvaćaju mogućnost vlastite smrtnosti;

- plač i poricanje onoga što se dogodilo;- pojava tjeskobe i straha;- krivnja i poistovjećivanje sa bliskom

osobom;- regresivna ponašanja;- izljevi agresije i depresivni simptomi;- izolacija od vršnjaka i sanjarenje;

Od desete do adolescencije

- pojam smrti postaje sve apstraktniji i djeca u toj dobi mogu razumjeti dugoročne posljedice gubitka;

- shvaćaju smrt kao univerzalnu i neizbježnu pojavu;

- smrt može postati i osobna stvar;

- mogu se pojaviti sukobi sa roditeljima i drugima;

- smetnje u razredu i školi;- magično se mišljenje manifestira u obliku

krivnje i samooptuživanja;

►Podjela reakcija tugovanja

Neposredne reakcije tugovanja- šok i nevjerica;- Očaj i protest;- Apatija i nastavljanje sa uobičajenim aktivnostima;

Uobičajene reakcije tugovanja

- tjeskoba, koja se može javiti u različitim oblicima:

a) djeca postaju više zahtjevnija i zavisnija od drugih;

b) prevelika briga za roditelje; c) strah za vlastiti život; d) razvijanje snažnih reakcija trzanja; e) pojava razližitih fobičnih ponašanja;

- Živa sjećanja i noćne more;

- Tuga, najčešći oblici su: a) izolacija od drugih; b) skrivanje vlastite tuge;

- Čežnja, koja se također može javitiu nekoliko oblika: a) traženje preminule osobe; b) zaokupljenost sjećanjima; c) usvajanje ponašanja ili načina života pokojnika;

- Bijes i ispadi gnjeva;

- Krivnja i stid;

Druge moguće reakcije tugovanja

- tjelesne tegobe;- regresivna ponašanja;- socijalna izolacija, najčešći razlozi zbog kojih

se javlja su: a) nerazumijevanje i izbjegavanje od strane

vršnjaka; b) stid zbog mogućih pokazivanja osjećaja;- fantazije; - promjene u ličnosti;- zaokupljenost mislima o uzroku i značenju;- sazrijevanje;

►Faktori koji utiječu na tugovanje

Dead-related factors

1) Vrsta smrti: - smrt roditelja; - smrt brata ili sestre; - smrt bake ili djeda; - smrt prijatelja i drugih

osoba;

2) Kontekst doživljavanja gubitka;

Obiteljski faktori

1) Podrška;

2) Zamjenske osobe;

Osobni faktori

1) Ličnost i prošla iskustva;

2) Fantazije i djetetova vlastita slika uzroka i posljedica;

►Skrb djece u situacijama tugovanja

•Način priopćavanja vijesti o smrti nekoga – najbolje da vijest o smrti prenesu roditelji ili druga njemu vrlo bliska osoba, poruka treba

biti točna i provjerena te rečena riječima koje odgovaraju dobi djeteta;

•Mjesto priopćavanja vijesti – treba djetetu omogućiti slobodno izražavanje različitih reakcija;

•Vrijeme – vijest treba priopćiti bez odgode;

•Omogućiti djetetu emocionalno sučeljavanje i misaono ovladavanje

•Konkretni izrazi tuge – pod njih

smatramo odlaske na sprovode i prisustvovanje različitim obredima, paljenje svijeća i nošenje cvijeća nagrob preminulom;

•Kontinuitet normalnog života – nastojati održati što je više moguće normalan, uobičajen način života;

• Slobodno pokazivati svoju tugu i žalost djeci ;

►Terapija djece u situacijamatugovanja

“Da li je terapija uopće potrebna?”

Razlozi zbog kojih je terapija potrebna u situacijama tugovanja

1) Mnogim odraslima nije ugodno razgovarati sa djecom o smrti;

2) Često su odrasli zaokupljeni vlastitom patnjom tako da nisu u mogućnosti pružiti djeci odgovarajuću utjehu;

3) Dijete može jako dobro skrivati svoje osjećaje;

4) Djeca ne uživaju utjehu od strane svojihprijatelja i druge djece u njihovoj okolini;

5) Pružanje utjehe i razgovor sa djecom u takvim situacijama nije jednostavan;

6) Terapija je potrebna u situacijama kada je dijete izgubilo nekoga samoubojstvom/ubojstvom te možda bilo svjedokom jednog takvog događaja;

Alarmantna ponašanja koja nisu karakteristična za normalan proces žalovanja “red flags”

- pokušaj samoubojstva;

- dijete i dalje pokazuje stanja šoka i kada se većina ožalošćenih vratila svojim svakodnevnim aktivnostima;

- vrlo izraženi psihosomatski problemi;

- promjene u dječjim hranidbenim navikama;

- prisutnost različitih oblika poremećaja spavanja;

Vrste terapija

1) Obiteljska terapija –najprikladnija za ranu fazu žaljenja

Prednosti: promatranje dječje uloge u obitelji te promatranje na koji se način članovi obitelji odnose prema gubitku, edukacija članova obitelji.

Nedostaci: djeca se mogu izgubiti među svojim članovima obitelji i njihovom žaljenju

2) Grupna terapija – najprikladnija u srednjoj fazi žaljenja

Prednosti: okruženje u kojemu se slobodno mogu izraziti osjećaji, “normaliziranje

iskustva gubitka, mogućnost primanja suosjećanja.

Nedostaci: djeca mogu čuti niz “strašnih priča” o iskustvima drugih.

3) Individualna terapija-najprikladnija kada je dječje iskustvo gubitka bilo traumatično

Prednosti: prilagođena je potrebama jednoga djeteta, dublja analiza osjećaja i djetetova problema.

Nedostaci: djeca se mogu osjećati “izdvojenima”.

Zaključno o terapiji sa djecom

Bez obzira o kojoj se vrsti terapije radisrž svake terapije je igra.

Djeca kroz igru mogu puno saznati o svojim osjećajima, suočiti se s njima i izraziti ih na

pravi načina.