DVOTJEDNIK ZA KULTURNA I DRUTVENA ZBIVANJA Zagreb, 18. oujka 2010., godite XII, broj 279

12 kn (HR), 2,5 km (BIH), 1,6 (SLO)

S. MAVROUDEAS: GRKA FORMULA RAZGOVOR S NENADOM MILOEVIEM TEMAT: MI SELJACI, RADNICI, STUDENTI

Otvoreno pismo studenataPlenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u srijedu 9. oujka osvrnuo se na netransparen-tnost u procesu donoenja od-luka od strane najviih sveui-linih instanci. Tim povodom napisano je otvoreno pismo iji sadraj prenosimo u cijelosti: Danas se negdje na Plitvi-kim jezerima sastaje Rektor-ski zbor. Ni mjesto ni datum sastanka nisu prethodno ob-znanjeni javnosti. Do tih se informacija moglo doi samo neslubenim putem. Ono to Rektorski zbor pokuava sa-kriti i preutjeti jest da na da-nanjem dnevnom redu stoji pitanje stava o nacrtu novoga Zakona o sveuilitu o kojem bi se zbor trebao izjasniti. Iako se odvija uz paljivo navuene zavjese zavjerenike utnje, moe se oekivati da e i ovaj konspirativni izlet najviih dunosnika najviih javnih obrazovnih ustanova u dravi na koncu biti predstavljen kao korak u apsolviranju javne rasprave. Post festum, kada su izgledi za utjecaj ire jav-nosti na raspravu ogranieni prigodnim udom izreiranih gotovih injenica. Inscenira-nje farse ove vrste naalost je uobiajen aspekt uhodanog, tihog cinizma u procesima odluivanja, kako unutar sve-uilita, tako i unutar Mini-starstva znanosti, obrazovanja i porta. Ako je institucionalni cinizam svakidanji, ulozi to u ovome sluaju vie nisu. Ono o emu se na Plitvicama iza zatvorenih vrata rasprav-lja zakonski je prijedlog koji prijeti da e iz temelja dove-sti u pitanje status i funkciju visokoobrazovnih ustanova kao javnih institucija. Upravo je zato od presudne vanosti da ira javnost, ali prije svega svi ukljueni u proces visokog obrazovanja, od studenata do profesor, budu upoznati s razmjerima potencijalnih promjena, i da dobiju priliku izjasniti se o njima. S objavljivanjem nacrta zakona kalkulira se s razlogom. Mini-starstvo je svjesno vjerojatnog otpora ire sveuiline za-jednice na smjer putanje u koju bi je zakon trebao jednom zauvijek gurnuti. Gubitak autonomije sveuilita, direktan utjecaj politike na izbor rektor i dalj-nja komercijalizacija temeljni su aspekti inovacij koje MZO servira kao recept za budui prosperitet sveuilita. Sva-koga tko o ustroju i funkciji visokoobrazovnih ustanova ima drugaije miljenje, ovo bi trebalo duboko alarmirati. O uvoenju Bolonje odlueno je visoko iznad glav onih koji

su prisiljeni proivljavati nje-zin kaos i zakazivanje iz dana u dan, i to politikim dekre-tom. Nije rije tek o propute-noj prilici, nego i o stigmi na obrazu svakoga lana sveui-line zajednice, koji su se time pokazali nesposobnima skrbiti i o vlastitom neposrednom interesu, a kamoli da funkci-oniraju kao djelatni korektiv politici u pitanjima od ireg drutvenog dometa. Donoenje novog zakona prijeti postati reprizom istog sramotnog po-raza. Dok se to ne dogodi, dok proces njegova donoenja jo nije okonan, ovo je i prilika da se sveuilina zajednica po-kae dostojnom normativnom idealu sadranome u samome pojmu autonomije: neka ne do-pusti da druge instance donose zakone o njoj, na njezinu tetu! Apeliramo na sve studente i profesore da se javno anga-iraju i ne dopuste da im se pravo na ravnopravno suodlu-ivanje o ustroju i funkciji in-stitucij u kojima djeluju otui! Sada je trenutak za djelovanje! Plenum FFZG-a

Blank filmski inkubatorBlank filmski inkubator, 22. oujka u 20 sati na Trgu Ivana Kukuljevia 1a u panskom organizira besplatnu filmsku radionicu za srednjokolce i studente. Radionica obuhvaa sljedee teme: uvod u kratki film, scenarij, kameru/rasvjetu, zvuk, produkciju. Svaki od su-dionika napravit e scenarij, a po najboljim scenarijima sni-maju se kratki igrani filmovi. Radi se s vrhunskom opremom u HD formatu. Polaznici e po zavretku radionice stei te-meljno praktino znanje za rad na filmu. Blank ve est godina organizira radionice i produ-cira kratke filmove. Blankovi filmovi bili su u konkurenciji Dana hrvatskog filma, Zagreb film festivala te Motovun film festivala. Prijave se primaju na:

blankzg.hr@gmail.com.

iek u Crnoj Gori, Ugrei u BeuU Akademietheteru u Beu, u sklopu programa unutar ko-jeg organizatori ugoavaju

inozemne pisce, 25. oujka u 20 sati gostovat e Dubravka Ugrei. Spisateljicu pred-stavljaju kao vrsto antinaci-onalistiki orijentiranu, ali i od nacionalistikog sistema prokazivanu kao vjeticu ili dravnu izdajnicu. Da-nas Dubravka Ugrei ivi u Amsterdamu i redovito objav-ljuje u europskim novinama i asopisima poput Die Zeita, Neue Zrcher Zeitung, Die Weltwoche. Festival Odakle zovem, Podgo-rica 2010. najavljuje gostovanje Slavoja ieka koje zajedniki organizira knjiara Karver i iz-davaka kua Plima. U okviru gostovanja Slavoja ieka u Crnoj Gori, u Ulcinju e 7. travnja, na Trgu robova u Sta-rom Gradu, biti odrana pro-mocija knjige Gledati iskosa / Uvod u aka Lakana kroz po-pularnu kulturu koja je objav-ljena u Plimi u prijevodu Alek-sandra Beanovia. O knjizi e govoriti Slavoj iek, Sreko Horvat te knjievnici Aleksan-dar Beanovi i An-drej Nikolaidis. U etvrtak, 8. trav-nja u 20 h, u knji-ari Karver, Slavoj iek e odrati predavanje pod na-slovom Uivaj svoju ideologiju!

Revija amaterskog filmaDeveta po redu Revija ama-terskog filma ove se godine odrava od 21. do 27. oujka u preureenom kinu Gri. RAF je najvea smotra ne-zavisnog, neprofesionalnog i amaterskog filma u ovom di-jelu Europe. Ove godine na Reviji bit e prikazano vie od 500 filmova, a odrat e se i popratni program unutar kojeg su organizirane dvije specija-lizirane filmske radionice i pet koncerata. Prva veer namije-njena je najboljim filmovima s prologodinje Revije, koji su

bili prikazivani diljem Hrvat-ske u sklopu programa RAF putuje. Osim novosti da se RAF odrava u kompletno preureenom kinu Gri, jo jedan novitet jest da e se, uz standardne amaterske filmove koji se prikazuju bez selekcije, ove godine prikazati i posebna kategorija niskobudetnih fil-mova (do 35 000 kuna) za koju je raena selekcija. Na dan zatvaranja Revije amaterskog filma, u subotu 27. oujka u prostoru tvor-nice Jedinstvo, Confusion e u proslaviti svoj osmi roen-dan. Uz njihove DJ-e u goste dolaze i zvijezde britanske klupske scene, a uz glazbeni program zagrebaki dizajneri Moe pobrinut e se za vizualne majstorije.

Tjedan iranskog filmaGodinja filmska manifestacija u organizaciji Iranskog kultur-nog centra u Zagrebu i Hrvat-skog filmskog saveza nastoji publici pribliiti novija ostva-renja iznimno zanimljive iran-ske kinematografije. Na pro-gramu ovogodinjeg, estog po redu, Tjedna iranskog filma su etiri filma kultnog redatelja Majida Majidija, prvog iran-skog redatelja nominiranog za

Oscara u kategoriji stranoga filma i to za film Djeca raja iz

1999. godine. Osim ovog, na programu e se nai jo tri nje-gova filma: Otac, Boje raja i Baran te tri filma iz novije iran-ske produkcije (2004. - 2008.): Hayat Gho-lama Reze Rame-

zanija, Sasvim jednostavno Seyyede Reze Mir Karimija i Leptir na vjetru Abbasa Rafeija.

Radionica u sklopu Festivala idovskog filma Festival idovskog filma orga-nizira besplatni meunarodni edukativni program Talent Workshop i tom prilikom po-ziva budue producente, sce-nariste, redatelje, snimatelje,

INFO prIpremIla: JeleNa OstOJI

nastavak na stranici 47

saDraJ

INFO

Jelena Ostoji 2, 47

DrutvO

Glup i gluplji Boris Postnikov 3Jedan lopov krade od drugog: grka formula Stavros Mavroudeas 4-5Sukobi identiteta Zvonko Posavec 6Ili milom ili silom- poljoprivrednici zemalja u razvoju Carlos Oya 8-9

KOlumNa

Kulturna mapa kao nastavak EU strukturnog dijaloga u kulturi Biserka Cvjetianin 7Anatomski jastuk Nenad Perkovi 18Kapetan Koma preporuuje Zoran Roko 18, 36Dvije rijei Neven Jovanovi 47

sOcIJalNa I KulturNa aNtrOpOlOgIJa

Feministiko-vegetarijanska kritika teorija Carol J. Adams 10-11

FIlm

Tamo gdje je promjena, tamo je smisao Renata Jambrei Kirin 12Silviova tvornica snova Nino Kovai 13Film u mutnom Radmila urica 14-15

vIzualNa Kultura

Muzealizacija grada i urbanizacija muzeja Michael Mller i Franz Drge 16-17

eseJ

Demoni, snovi i halucinacije u Ukrajini Maximilian Grosser 17Mark Linkous je bio mrtav Andrej Nikolaidis 32Nova avangarda Berbadette Corporation McKenzie Wark 35-36

tema BrOJa: mi seljaci, radnici, studenti... i potena inteligencija

Priredio: Sreko HorvatPetrokemija i TDZ bitka koja traje Jovica Lonar 19trajkat emo glau i po 20 puta ako treba MASA 20-21Neka se pokrenu svi radnici! MASA 22Vrana vrani oi ne kopa! MASA 23Ne dirajte nam ravnicu! Luka Mati 26-28U Puli se iri kultura otpora 29-30

glazBa

Varijacije kolektivne samoa Trpimir Matasovi 31Upoznavanje Amerika Trpimir Matasovi 31

KazalIte

Ljeva zagonetki Nataa Govedi 33okoladni grb drave koja nas je ostavila Suzana Marjani 34

KNJIge

Svijet u zrnu rie Branislav Obluar 37Glas i puno vie Toni Valenti 38Zbrajanje samoe Martina Peri 39rvanj ideologije i mate Jerko Bakotin 40Vizualna pjesma Bojan Kritofi 41pOezIJa

Razgovor s Nenadom Miloeviem Darija ili 42-43Kasno nou blinji trae podrku Nenad Miloevi 44prOza

O Darwinu, majmunima i narodnim zastupnicima Stanislav Blagec 45

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 2

I mperativ debilizacije krui medijskim prostorom ve dugo, ali nikada nije bio ovako eksplicitan: nova kampanja talijanske modne kue Diesel temelji se na sloganu BE STUPID. Moemo je vidjeti na citylightsima, billboardima i megaboar-dima, postavljenima prolih mjeseci u vese-loj simultanosti globalnoga advertajzerskog vrtuljka na ulice i fasade tisua svjetskih gradova. A na Dieselovoj web-stranici cijela je pria razraena do razine neega to se zove Slubenom BE STUPID filozofijom, objanjenoj u priloenom video-manifestu; uz njega dolazi barem petnaestak slogana i tridesetak tiskanih oglasa koji promoviraju glupost kao aktualnu svjetonazorsku modu pa interaktivna platforma na kojoj su marke-tinki nanianjeni mladi i cool potroai po-zvani da s nama podijele amaterske snimke vlastitih, to glupljih zamisli i postupaka... Sve u svemu, prilian su novac i zavidna pamet uloeni ne bi li nam se direktno po-ruilo ono to copywriteri ionako, s figom u depu, neprestano upisuju u podtekst go-leme veine recentnih oglaivako-medijskih praksi. Ili se, barem, tako ini na prvi pogled: ve na drugi jasno je da je Dieselova nova kampanja daleko od bilo kakvoga pokuaja subverzivnog ironiziranja reklamnoga dis-kursa kojega i sama sukreira.

OD kOReJSke SIROtINJe DO SRetNIh pOtROAA Toliko da-leko da je to, zapravo, sasvim neobino za tvrtku koja je ba izglobljenim, provoka-tivnim, visokostiliziranim tretmanom niza problematinih, kontroverznih drutvenih i politikih tema detabuizirala probleme koje je oglaivaka industrija od samih poe-taka uspjeno ignorirala, etabliravi se tako kroz protekla dva desetljea u jednoga od najzanimljivijih i, svakako, najcininijih svjetskih oglaivaa, iji je utjecaj usporediv, recimo, s onime to su ga u devedesetima imali poznati shock-advertiserski oglasi Oliviera Toscanija za Benetton. I kao to je Toscani na reklame stavljao fotografije katolikog sveenika i asne sestre koji se ljube, leeva ubijenih u mafijakim obrau-nima, elektrinu stolicu ili krvavu uniformu hrvatskog vojnika poginulog u BiH, tako su se Dieselovi kreativci poigravali temama siromatva, gladi, klasnih i rasnih razlika, rodne opresije, potroakog mentaliteta... Njihove su reklame bile formalno izazovne, viestruko kodirane, (auto)ironine i esto parodine; ukratko, par excellence primjeri postmodernog oglaavanja koji su viezna-nou izluivali kulturalne kritiare i cul-ture jammere, jer su, inilo se, unaprijed

potkopavali i dovodili u pitanje iste one poruke koje su odailjali.

Prva kampanja toga tipa, antologijska Diesel for Successful Living, lansirana je 1991. i plasirala je oglase na kojima blazirani mladi, mravi crnci obueni u Dieselovu odjeu prezirno promatraju tuste bijelce koji se prederavaju u fast food restoranu, zatim raskalaene sredovjene ene koje se bacaju na polugolog, nabildanog i nau-ljenog avio-stjuarda pa mladia u krevetu koji se samozadovoljno smijei dok se oko njega uvija zgodna djevojka, a na uzglavlju su poredane brojne fotografije ostalih en-skih trofeja; Brand O, kampanja iz druge polovice devedesetih bez zazora je kom-binirala dokumentarne fotografije sjever-nokorejske sirotinje s kiastim parodijama amerikih turistikih oglasa, a Welcome to the Happy Valley! u sreditu je imala lik Donalda Diesela, pretilu, ekstravagantnu pank-parodiju Ronalda McDonalda, koji je Dieselove muterije otvoreno tretirao kao stupidnu potroaku masu, pozivajui ih da u sretnu dolinu konzumerizma ponesu smijeak na licu, pjesmu u srcu i kreditnu karticu u depu.

BuDI glup, Ne I lIJeN U usporedbi s ovakvim reklamnim strategijama, kampanja BE STUPID krajnje je benigna. Zasnovana na opreci smart/stupid, ona u svome Manifestu fingira subverzivnost navodnim pokuajem redefinicije pojma gluposti. Evo kako to izgleda: Svijet je pun pametnih ljudi. Koji rade razne pametne stvari. To je pametno. E pa, mi smo za glupe. Glupost je neumorna potraga za ivotom bez kajanja. Pametni mogu imati mozak ali glupi imaju muda. Pametni mogu prepoznati stvari ona-kve kakve jesu. Glupi vide stvari onakve ka-kve bi mogle biti. Pametni kritiziraju. Glupi stvaraju. () Pametni mogu imati planove ali glupi imaju prie. Pametni mogu imati autoritet, ali glupi imaju gadan mamurluk. I tako dalje, i tako dalje, sve do zakljuka: Zapamti, samo glupan moe biti stvarno sjajan. Zato, BUDI GLUP!

Vizualni dio kampanje pokazuje nam nizom situacija kakva je to vrsta gluposti koju nam dizelovci predlau: tu su mladi i djevojka koji se, u strastvenom zanosu, svlae pod vodom (Pametni sluaju glavu. Glupi sluaju srce.), cura koja se popela na ljestve i, podigavi majicu, pokazuje grudi nadzornoj kameri (Pametni imaju mozak. Glupi imaju muda.), etvero prijatelja sti-jenjenih na malenoj trokolici (Mi smo s glupima.) I, da, to ne treba posebno naglaavati: svi su modeli mladi, vitki i pri-vlani, a Dieselova im odjea odlino stoji.

Ono to odmah upada u oi potpuni je izostanak bilo kakvih politiki ili ideo-loki suspektnih aluzija: nema tu, recimo, poruke Pametni ele postati ambasadori. Glupi bacaju Molotovljev koktel na am-basadu. Budi glup., ili, ne znam, Pametni napreduju u poslu. Glupi daju otkaz usred recesije. Budi glup. Uostalom, i sama je opreka pametnog i glupog ispranjena od konkretnoga sadraja sve do razine emti-vijevski-dekesovske zabave; nitko nas ovdje ne savjetuje da budemo, na primjer, lijeni, neradnici ili drutveni paraziti. Jer to bi, dakako, bilo stvarno glupo; barem s obzirom na aktualne makroekonomske okolnosti.

DOBRA I lOA vIJeSt A upravo je o njima cijelo vrijeme rije. Promaeno bi bilo ovaj nagli depolitizacijski zaokret

Dieselova marketinkog tima tumaiti kao nenamjeran kreativni podbaaj, koji, zbog pomanjkanja inspiracije i mate, nije us-pio dosegnuti deklarativnu subverzivnost ranijih kampanja, nego se zadrao na blje-dunjavoj afirmaciji kreativnih glupana s mudima naspram dosadnih i predvidljivih pametnjakovia. Iza Dieselovih kampanja stoji velik, uigran i upuen think-tank stra-tega i planera, ali i interes vlasnika koji, za razliku od onoga to promoviraju, ipak nisu toliko glupi da ne bi uzeli u obzir kontekst u kojem objavljuju svoje reklame. I eto zato su iz Dieselova diskursa netragom nestali klasa i rasa, izokrenuti rodni stereotipovi i travestirani potroai, sjevernokorejska sirotinja i problem globalnoga zagrijavanja. Ako su ranije kampanje ivjele od toga da usmjeravaju reflektore na antagonizme i konflikte koji su bili slijepa pjega dominan-tnih modela marketinke reprezentacije, sadanja igra na slinu kartu, ali s bitno drukijim uinkom: dok je medijski prostor preplavljen recesijskom depresijom, vije-stima o nezaposlenosti i pripadajuom pro-izvodnjom straha i panike, ona promovira bezbrian svijet malih, oputajuih, sasvim privatnih ludosti. I kao to su ranije kam-panje predstavljale vrhunac samopouzdanja i trijumfa neoliberalnog trinog modela u devedesetima i nultima, nain na koji nam je on poruivao da ne postoji kritika koju ne moe asimilirati i upotrijebiti za jo je-dan krug uveanja profita, sadanja nam donosi barem dvije vane vijesti. Prva je dobra: kapitalistiki je sustav danas, nakon to ga je recesija itekako uzdrmala, daleko od one samouvjerenosti kojom se done-davno razmetao. Samo, druga je loa: ak i kada kriza proe a njezin se kraj u razvi-jenijim zemljama ve nazire nita se bitno nee promijeniti. Jer, kao to je Diesel bio oglaavaka avangarda onda kada se drugi nisu usuivali reklamirati svoje traperice i gae fotografijama izgladnjelih i ponienih ljudi, tako je avangarda i danas, kada nam poruuje da je sve, zapravo, u redu: kriza e proi, nije to ba tako strano kao to vam govore, samo se vi bezbrino zabavljajte... A njegov je novi slogan pritom laan tek utoliko to, poruujui nam be stupid, za-pravo kae: stay stupid.

ZAhvAlNI DIeSelu Promatrana iz ovdanje perspektive, cijela pria poprima jo jedan zanimljiv obrat. Globalna unifor-mnost, naime, vaan je dio Dieselove pro-midbene strategije: budui da stvara sliku mladih ljudi koje odabir Diesel-lifestylea de-finira snanije i vanije nego nacionalna, ra-sna, klasna ili bilo koja druga pripadnost, on cijelim svijetom plasira identine reklame, uvijek na istom, engleskom jeziku i u isto vri-jeme. Samo, njihova recepcija ipak ne moe biti jednaka u New Yorku, Splitu ili Ateni; obeanje skore, postrecesijske potroake sree jednostavno ne zvui isto tamo gdje je najgore razdoblje krize ve apsolvirano i ovdje, gdje ga tek oekujemo, tamo gdje su najgore posljedice uspjeno eskivirane i negdje gdje ljudi izlaze na ulice. Utoliko, zapravo, trebamo biti zahvalni Dieselu: da je odluio prilagoavati svoje reklame razli-itim regijama, poruka budite glupi jed-nostavno ne bi bila dovoljno jasna za grko, srbijansko ili, recimo, hrvatsko trite. Tu bi je marketingai neizostavno morali malo prilagoditi, precizirati.

Pa bi pisalo: Budite jo gluplji nego to ste sada.

glup I gluplJI

ZAtO Je DIeSel NOvOm kAmpANJOm OtupIO OtRIcu DRutveNe kRItIke, tO NJegOvA pORukA pReuuJe I kAkO BI tReBAlA glASItI DA Je pRIlAgOeNA NAIm pROStORImA

BORIS pOStNIkOv

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 3DRutvO

e konomska kriza u Grkoj podsjea na antiku tragediju (barem za grki narod), pomijeanu s loom kazalinom farsom (sad ve postavljenom u ime europske i grke buroazije).

pRvO DOlAZI FARSA. Donedavno su dvije stranke politikog establimenta (lijevo-centristiki PASOK i de-sno-centristiki ND) propovijedale da su upravo njihove ekonomske politike vodile Grku od uspjeha do uspjeha. Njihovi su se lajtmotivi pomalo razlikovali, iako su se predvidljivo ponaale kao stalni sparing-partneri, no obje su strane ustvari slale jednu te istu poruku. Europska unija podravala je njihovo hvalisanje. Dobro se znalo i u Ateni i u Bruxellesu da su grke slubene statistike kao i talijanske te statistike jo nekih lanica EU bile falsifici-rane prilikom ulaska u eurozonu. Nedavno raskrinkavanje (zapoeto u New York Timesu) o pomoi Goldman Sachsa PASOK-ovoj vladi da sakrije dio javnog duga preko devi-znog swapa ravno je javnom priznanju. Usto je otkriveno da se iz Goldman Sachsa na slian nain nudila pomo i nekim drugim europskim vladama. Naravno da se u EU (i u njezinim dominantnim silama Njemakoj i Francuskoj) dobro znalo to se dogaa i svejedno je donesena politika odluka da se takve slabije ekonomije pripoje eurozoni. Takav izbor nije nainjen iz dobrih namjera, ve iz iste pohlepe. Njihove ekonomije i njihove tvrtke itekako su profitirale pripajanjem. Njihovi paketi pomoi, kojima se toliko die, samo su mali postotak profita zaraenog na ra-un malih ekonomija. Primjerice, Grka je imala trgovinski suficit prema drugim europskim zemljama prije ulaska u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ). Od prikljuenja EU, odnosno od uvoenja eura, ima trgovinski deficit.

DRugI IN To je bio prvi in farse: Grka, lanica EU, plovi prema prosperitetu. Drugi je in mnogo gori. Od posljednjih izbora, politika i medijska propaganda sustava promijenila je priu. Odjednom se otkrilo da se ekonomija rui i da su i javni deficit i vanjski dug mnogo vei nego to se mislilo. Naravno da je opet bilo neto prepucavanja izmeu PASOK-a i ND-a pa su prvi krivili druge za ovaj neuspjeh, ak ih optuujui da su falsificirali statistike po-datke. To je dj vu. Prije est godina, kad je ND preuzeo vlast od PASOK-a, oni su njih optuivali za krivotvorenje slubenih podataka i traili reviziju od EU. tovie, sadanji ministar financija iz PASOK-a (koji optuuje ND za predaju lairanih podataka) bio je tajnik u istome ministarstvu i lan Vijea ekonomskih savjetnika kad su se sklapali spomenuti ugovori s Goldman Sachsom. Sada je, prema novoj pred-stavi koju izvode i PASOK i ND unato svojim sitniavim prepucavanjima nacionalna dunost svakoga dravljana da stegne pojas i prihvati dosad nezamislivo rezanje plaa, smanjenja u zdravstvenom sustavu, pogoranje uvjet rada i povienje dobi za odlazak u mirovinu.

A onda tragedija. Prema stranim i grkim strunja-cima, Grci moraju proi kroz unutarnju devalvaciju. Ovo je vrlo simpatian termin, jer dokazuje da kapitalistike

korporacije mogu biti vrlo matovite. Kao to bilo tko zdravorazumski moe pretpo-staviti, unutarnja devalvacija ustvari je kontradiktoran termin: ne moe se deval-virati novi u lijevom depu, u odnosu na isti novi u desnom. No, kako se cinino ipak priznaje, taj je termin maska za radi-kalne mjere tednje: kad ve ne moete devalvirati svoju valutu, morate si smanjiti plae i penzije. I tako se razotkriva zaplet u tragediji. Grki narod, a pogotovo radnika klasa, mora platiti za spas grkoga kapitalizma.

guBItAk SuveReNOStI Ovdje postoji jo nekoliko finih detalja. Grka ekonomska politika sada je otvoreno pod kontrolom Bruxellesa; odbaeni su ak i izgovori o nacionalnoj suverenosti. Realno gledano, zemlja je ograni-eno suverena. I kao to je do prije nekoliko dana PASOK jo uvijek tvrdio da se trudi obraniti pravo naroda da se brine o sebi, tako se sada otvoreno priznaje da Bruxelles ima nadlenost nad ekonomijom i da su Grci duni izvra-vati naredbe EU. Nedavno je jedan komentator poprilino precizno opisao situaciju: ovo je jo jedna okupacija poput one nacistike za vrijeme Drugog svjetskog rata samo to je ova ekonomska.

Kakva se istina krije iza ovakve fasade? Grka kapita-listika ekonomija zaista je u krizi ne samo zbog trenutne globalne ekonomske krize, ve i zbog nekih grkih pro-blema. Na poetku krize sve buroaske stranke tvrdile su da je posrijedi samo financijski problem koji nee zahva-titi grku ekonomiju jer njezin financijski sektor nije bio izloen toksinim ulaganjima. Taj se mit brzo rasplinuo jer

se pokazalo da kriza nije samo financijska, ve vue korijene iz stvarne ekonomije. tovie, ti korijeni postoje upravo u grkoj ekonomiji. Osim openitih kriznih tenden-cija kakvih ima i u grkoj ekonomiji, postoje strukturni problemi koji su ih pojaali. Naj-ozbiljniji od ovih problema jest sudjelovanje Grke u europskim integracijama. Kad je odlueno da grki kapitalizam srednje ra-zvijen kapitalistiki sustav s odgovarajuim imperijalistikim aktivnostima sudjeluje u ovoj imperijalistikoj integraciji, istodobno se teilo tome da se pobolja njegov polo-aj u imperijalistikom lancu. Meutim, ubrzo je postalo oito da to sudjelovanje kao rezultat donosi gubitak kompetitivnosti Grke u odnosu na hegemonijske europske

ekonomije. Najjasniji je dokaz spomenuta transformacija trgovinske bilance iz suficita u deficit. Otvaranje grke eko-nomije dovelo je do raspada njezine proizvodne strukture koja je postojala 20 slavnih godina (izmeu 1950.1970.) grkoga kapitalizma. Uslune djelatnosti postale su domi-nantne, a multinacionalno poduzetnitvo dobilo je kontrolu nad veinom njih. To ne znai da je grka ekonomija po-stala deindustrijalizirana, kako se esto misli. Industrija postoji i poneki su sektori poprilino produktivni. Ipak, to nije ni vrsta niti konkurentna proizvodna struktura. Grki kapitalizam pokuao je zaustaviti takvo nazadovanje svojim brutalnim imperijalistikim iskoritavanjem drugih balkanskih ekonomija. Nakon kolapsa sovjetskog bloka, grke su se tvrtke agresivno irile po Balkanu i ostvari-vale znaajan profit. Tako je od devedesetih do dananje gospodarske krize grki kapitalizam ostvarivao znaajan profit svojim vanjskim aktivnostima. One su pak nadopu-njene poveanim izrabljivanjem radnika u Grkoj. Grka je meu vodeim zemljama u Europi prema preoptereenosti radnika, najveim dijelom zbog neplaenog rada. tovie, velika crna ekonomija i praktiki neregulirani radni od-nosi bili su temelj znaajnom porastu stupnja eksploatacije u grkoj ekonomiji.

OlImpIJSke IgRe I JAvNI Dug Pojava krize okonala je tu zabavu. Krhkost i unutarnje kontradikcije grkog kapitalizma izale su na vidjelo. Istovremeno je globalna kriza snano pogodila i balkanske ekonomije (pogotovo rumunjsku), to je pootrilo natjecanje stranoga kapitala unutar dotinih ekonomija; vei igrai pogotovo oni dominantni u EU i SAD-u izbacili su grki kapital iz igre i tako presjekli tu vanu ekonomsku arteriju.

U meuvremenu, grka buroaska drava aktivno pri-donosi kapitalistikim profitima kroz izravne i neizravne subvencije. Ironino je da je, pod slavnim zakonom izglasa-nim od PASOK-ove prijanje vlade, Grka subvencionirala tvrtke da se mogu preseliti u druge balkanske ekonomije. To je oznailo kraj tekstilne industrije u sjevernoj Grkoj jer su grki kapitalisti uzeli zajmove, zatvorili tvornice i preselili se u inozemstvo gdje je radna snaga jeftinija. Kad su se stvari poele pogoravati, dravni vrh bacio je pojas za spaavanje. Organizirali su skupe Olimpijske igre 2004. to je bilo prijeko potrebno za oivljavanje kapitalistikih aktivnosti i mogunosti profitiranja. S druge strane, sve ove mjere poveavale su javni dug. Nisu samo grki kapitalisti profitirali ovim porastom potronje. Strani kapital, a naj-vie onaj iz EU, omrsio se velikim dijelom kolaa. Ve su bili prodrli duboko u grku ekonomiju i tako igrali veliku ulogu u sastavljanju infrastrukture i, naravno, golemog dijela ugovora vezanih za Olimpijadu. Prema tome, vika europskih velesila da su razmetni Grci spiskali njemake i francuske novce u najmanju je ruku licemjerna. Njima se ve vratilo mnogo vie od onoga to su svih ovih godina uloili u pakete javne pomoi.

Ipak, pitanje je emu sva ova drama oko globalne prijet-nje grkoga bankrota. Na kraju krajeva, Grka nije jedina drava koja funkcionira uz javni deficit i dugove. Takve su i mnoge druge pa i razvijenije kapitalistike zemlje. ak i danas ima zemalja s veim postotkom duga u odnosu na BDP (npr. 170% Japan, 114% Italija). I SAD ima slian problem: procjenjuje se da e im dug dosei 90% BDP-a i da e im trebati desetak godina da ga vrate na razinu s kojom e se moi nositi. Osim toga, Grka je ekonomija mala, dok su mnoge druge zemlje sa slinim postotkom duga u odnosu na BDP mnogo vee, a samim time pred-stavljaju veu prijetnju globalnom sustavu.

meuIN Ono to se ovdje stvarno dogaa je meuin u imperijalistikim rivalstvima i prikrivenim igricama kojima snaniji imperijalisti prebacuju dio svog tereta na slabije, kao i na nerazvijenije ekonomije. Moderni kapitalizam nauio je lekciju prijanjih globalnih kapitalistikih kriza. Prema tome, od poetka trenutne krize priprema se teka artiljerija. Odustajui od neoliberalnih mantri, dolo je do oputene monetarne politike, a ak su i fiskalni paketi vrijedni razmatranja. ini se da su aktivistike monetarne i fiskalne politike naznaile mogui oporavak i izlazak iz krize. Meutim, taj je oporavak daleko od sigurnog, po-gotovo zato to se mjere poticaja povlae ili se prebrzo potroe. Ovo je veoma ozbiljan problem. Potreban je brz oporavak ako se ele nadoknaditi trokovi financiranja paketa poticaja (inae e rezultat biti ili inflacija u spoju s ponovnim potonuem ekonomije ili stagnacija). Prema tome, ekonomska se kriza trenutno odraava kao fiskalna kriza.

JeDAN lOpOv kRADe OD DRugOgA: gRkA FORmulAO ekONOmSkOJ OkupAcIJI gRke DRAve, guBItku SuveReNOStI I lAIRANJu pODAtAkA

StAvROS mAvROuDeAS uNutARNJA DevAlvAcIJA Je teRmINOlOkA mASkA ZA RADIkAlNe mJeRe teDNJe: kAD ve Ne mOete DevAlvIRAtI SvOJu vAlutu, mORAte SmANJItI plAe I peNZIJe. I tAkO Se RAZOtkRIvA ZAplet u tRAgeDIJI. gRkI NAROD, A pOgOtOvO RADNIkA klASA, mORA plAtItI ZA SpAS gRkOgA kApItAlIZmA

gRkA Je meu vODeIm ZemlJAmA u euROpI pRemA pReOpteReeNOStI RADNIkA, NAJveIm DIJelOm ZBOg NeplAeNOg RADA. tOvIe, velIkA cRNA ekONOmIJA I pRAktIkI NeRegulIRANI RADNI ODNOSI BIlI Su temelJ ZNAAJNOm pORAStu StupNJA ekSplOAtAcIJe u gRkOJ ekONOmIJI

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 4DRutvO

Imperijalistika rivalstva ulaze u kontekst EU. Dobro se zna da EU ne predstavlja optimalno podruje za zajed-niku valutu, zbog velikih razlika izmeu gospodarstava njezinih drava lanica, to ih ini podlonima asime-trinim okovima. Zbog ovoga trenutna kriza ozbiljno prijeti cjelovitosti eurozone. Hegemonijske europske sile unaprijed su odluile disciplinirati nazadnije ekonomije euro-zone i usput profitirati poveanjem iznuenih ka-matnih rata. Prema tome, dug se svjesno poveava da bi se:

a) na silu smanjila cijena rada (ime i njihove vlastite aktivnosti postaju profitabilnije),

b) nametnule vee kamatne rate (ime njihove finan-cijske institucije i voe tih institucija dobivaju zavidne bonuse),

c) smanjila suma novca koju moraju platiti ako bude potrebno isplatiti pakete za spaavanje.

pRemIJe ZA ImpeRIJAlISte Irska je bila prva koja je posrnula pod pritiskom nametanja unutarnje de-valvacije. Grka je druga, iako je ovdje politika i socijalna situacija mnogo zamrenija jer je ljevica mnogo jaa. Druge zemlje eka ista nevolja.

Grki kapitalizam igra igru i pokuava pretvoriti svoje mane u prednosti. Pruio je samo slabaan otpor spomenutom pritisku (iako je itekako svjestan da je sr problema bivanje u eurozoni) zbog svojih unutarnjih neuravnoteenosti, ali i zbog geopolitikih strahova (tj. konflikta s Turskom). Tako je gotovo u potpunosti pre-pustio svoju ekonomsku politiku Bruxellesu i prihvatio platiti masnu premiju protiv rizika stranim zajmodav-cima. U skladu s time, grki kapitalizam gura dubin-ske prokapitalistike strukturne promjene tako to iri bauk nemogunosti vraanja duga, tuei se da ga na to prisiljava EU. Tako plaa premiju snanijim europskim

imperijalistima istovremeno pokuavajui prebaciti teret na lea grkog naroda.

Rije je o jednom lopovu (hegemonijskim europskim si-lama) koji krade od drugoga (grke buroazije), dok drugi prebacuje teret na grke radnike. To je najtraginiji dio drame. Nasuprot ironinom i sarkastinom kritiziranju grkih i me-unarodnih medija o rastronim Grcima, politike tednje imaju gotovo trideset godina iskustva u Grkoj (od 1985.), a ivotni standardi radnika su rapidno opali, posebice nakon uvoenja eura (inflacija za robu iroke potronje je u Grkoj notorno visoka). Moe li ovaj narod izdrati dodatno pogoranje situ-acije? U antikoj tragediji obino postoji deus ex machina. Jedini mogui deus ex machina ovdje jest snani radniki po-kret koji e pokazati to se krije iza te rune fasade.

S engleskoga prevela Dijana urkovi.Izvorno objavljeno 20. veljae u asopisu Monthly Review.

N a Filozofskom fakultetu u Zagrebu odrana je 5. oujka 2010. godine interdisciplinarna rasprava po-sveena analizi razvojne krize u Zagrebu i Hrvatskoj. Iz ra-zliitih aspekata sudionici skupa razmatrali su probleme koje je otvorila trogodinja javna prosvjedna kampanja potaknuta interpolacijom privatnog trgovako-uredsko-stambenog objekta u blok u zatienom povijesnom sreditu Donjeg grada. Uz podrku graanskoj akciji Ne damo Varavsku koju vode nevladine udruge Pravo na grad i Zelena akcija, izlagai su urbanistiku krizu u gradu Zagrebu situirali u kontekst ope razvojne krize i nedostatka razvojnih strategija u Hrvatskoj u cjelini.

U raspravi su sudjelovali dr. Snjeka Kneevi (Institut za povijest umjetnosti), prof. dr. Damir Grubia (Fakultet politikih znanosti), prof. dr. Nenad Fabijani (Arhitektonski fakultet), prof. dr. Ognjen aldarovi (Filozofski fakultet), prof. dr. arko Puhovski (Filozofski fakultet), dr. Nenad Starc (Ekonomski institut) i prof. dr. Ivo ovi (Politecnica di Milano / Arhitektonski fakultet u Zagrebu). Uz navedene ugledne znanstvenike koji su izloili svoja stajalita, u otvore-noj diskusiji su sudjelovali i drugi prisutni lanovi akademske zajednice, lanovi Gradske skuptine i graani. Raspravi je prisustvovao prof. dr. Bojan Baleti, prorektor za prostorni razvoj Sveuilita u Zagrebu.

Polazei od pitanja zatite, odnosno unaprjeenja javnog interesa u transformaciji grada, neposredno potaknuti deva-stacijom javnog prostora ulice i trga navedenim projektom, sudionici su u prvi plan postavili pitanje strategije prostornog razvoja grada i participacije u formuliranju prostorno-razvoj-nih dokumenata grada. Smatramo da bi u toj participaciji vano mjesto moralo imati Sveuilite u Zagrebu, obzirom na svoju tradiciju, kao i na intelektualne, kulturne i drutvene potencijale. Ukljuenost Sveuilita u javnu raspravu o na-inu i prioritetima razvoja grada pripada temeljima tradicije Sveuilita u Zagrebu i povijesti grada Zagreba.

Iz tih razloga, kao lanovi akademske zajednice, predla-emo rektoru Sveuilita u Zagrebu, prof. dr. Aleksi Bjeliu, da pozove gradonaelnika Grada Zagreba i predsjednika Gradske skuptine, kao nositelje politike vlasti i elnike gradske uprave, da predstave recentne projekte i strateke smjernice razvoja grada. Bitno je, naime, da Sveuilite u Zagrebu kao stoerna javna nacionalna institucija na ko-joj studira 65 000 studenata i radi 7 500 profesora bude neposredno i potpuno informirano o temeljnim razvojnim odlukama koje se donose u gradu, ne samo zato da bi se Sveuilite na najirem planu moglo ukljuiti u razvoj grada, nego i zato to ono kroz svoju akademsku misiju preuzima obrazovnu i odgojnu odgovornost za mlae generacije stru-njaka koje koluje.

Na je prijedlog potaknut spoznajom da krizno stanje u kojem privatni interes moe u potpunosti blokirati de-mokratske procese i javnu odgovornost politikih vlasti sve vie dolazi do izraaja u glavnom gradu nae zemlje. Stoga smatramo nunim upozoriti da odsutnost stratekog i integralnog planiranja, degradacija povijesnih vrijednosti, naglaena segregacija gradskih prostora te zanemarivanje ekoloke ravnotee glavnoga grada predstavljaju znakove duboke drutvene krize na koju Sveuilite mora reagirati.

Uvjereni smo da Sveuilite moe dati presudan udio u promjeni tog stanja, pomoi identifikaciji ciljeva i aktivno sudjelovati u traenju putova izlaska iz krize.

Podrku Prijedlogu rektoru dali su lanovi akademske zajednice i graani:Dr. sc. Snjeka Kneevi, Institut za povijest umjetnostiProf. Nenad Fabijani, arhitektDr. sc. Zvonko Makovi, Filozofski fakultetDr. sc. Damir Grubia, Fakultet politikih znanostiDr. sc. Andrea Zlatar Violi, Filozofski fakultetDr. sc. Saa Poljanec-Bori, Institut Ivo PilarDr. sc. Biserka: Cvjetianin, Institut za meunarodne

odnoseNiko Gamulin, dipl. ing. arhitektureUra Raukar, glumicaDr. sc. Nikica Gili, Filozofski fakultetDr. sc. Ognjen aldarovi, Filozofski fakultetDr. sc. Nadeda ainovi, Filozofski FakultetDr. sc. Meri Tadinac, Filozofski fakultetDr. sc. Anita Peti Stanti, Filozofski fakultetDr. sc. Tomislav Lauc, Stomatoloka poliklinikaMr. sc. Jagoda Lukovac, Ekonomski fakultetIzv. prof. Goran Sergej Prista, Akademija dramske

umjetnostiRed. prof. Davor mega, Akademija dramske

umjetnostiAgata Juniku, Akademija dramske umjetnostiDr. sc. Mirjana Krizmani, Filozofski fakultet (prof. u

miru)Vilim Matula, glumacLina Budak, odvjetnicaSlobodan Budak, odvjetnik emeritusDr. sc. Ivo ovi, arhitekt (Zagreb Milano)Dr. sc. Davor Duki, Filozofski fakultetDr. sc. Tatjana Peruko, Filozofski fakultetDr. sc. Boris Senker, Filozofski fakultetDr. sc. Slaven Juri, Filozofski fakultetGiga Graan, Trei program HRDr.sc. Darko Luki, Akademija dramske umjetnostiDr. sc. Lada ale Feldman, Filozofski fakultetDr. sc. Silva Menari, sociologDr. sc. Dinka orkalo Biruski, Filozofski fakultetDr. sc. Hrvoje Juri, Filozofski fakultetDr. sc. Ivan Lozica, Institut za etnologiju i folkloristikuAnte Armanini, pisac i publicistDr. sc. Morana ale, Filozofski FakultetRanka Mesari, redateljica, Dramski program HRSilvija eparovi, novinarkaDr. sc. Frano Dulibi, Filozofski fakultetDr. sc. Mihaela Vekari, Zavod za povijesne znanostiDr. sc. Jelena Markovi, Institut za etnologiju i folkloristikuMr. sc. Tin Gazivoda, Centar za ljudska pravaVesna Domany Hardy, LondonDr. sc. arko Domljan, povjesniar umjetnostiLudwig Bauer, knjievnikDr. sc. Tanja Peri Polonijo, Institut za etnologiju i

folkloristiku

Dr. sc. Miron Kovai, Hrvatski geoloki institutDr. sc. Ida Dunja Desnica, Institut Ruer BokoviDr. sc. Maja Joki, Nacionalna i sveuilina knjinicaMr. sc. Arsen A. Ostoji, Akademija dramske umjetnostiGordana Pain, KonzumTihana Fabijani, EcovastLjubo Pauzin, knjievnik Hrvatski radioDr. sc. Tatjana Haramina, Fakultet strojarstva i

brodogradnjeDr. sc. Sibila Petlevski, Akademija dramske umjetnostiSran Dvornik, sociologLovorka Frlan Toi, dipl. oec., Kron d.o.o.Dr. sc. Sven Cvek, Filozofski fakultetDraena Pavlovi LuiEdin Mehuli, dipl. ing., EdincomDamir Bajs, dipl. ing., HIvica TrubiDr. sc. Mijo Lonari, Institut za hrvatski jezik i

jezikoslovljeAmelio Veki, prof. arheologijeAnja Ivekovi-Martinis, dipl. prof. Mr. sc. Zvjezdana Jembrih, Akademija likovnih

umjetnostiVinja Slavica Gabout, povjesniarka umjetnostiSanja Lovreni, knjievnicaMislav Brei, kazalini redateljJasna Dujmovi-Vitezi, dipl. ing., INAAna Kralj VrsaloviTomislav ZoriiZrinka agar Turin, Proplin d.o.o.Branka Kaaj, dipl. oec.Mr. sc. Dejan Krnjai, Nacionalna i sveuilina knjinicaBranko LintaDr. sc. Renata Jambrei Kirin, Institut za etnologiju i

folkloristikuDr. sc. Rada Bori, Centar za enske studijeDr. sc. Jasmina Muini, Zavod za ornitologiju, HAZUDr. sc. Diana Zalar, Uiteljski fakultet u ZagrebuStella Fatovi-FereniMr. sc. Ljiljana Joji, Institut za hrvatski jezik i

jezikoslovljeDr. sc. Nada Vajs Vinja, Institut za hrvatski jezik i

jezikoslovljeDr. sc. Dragica Mali, Institut za hrvatski jezik i

jezikoslovljeKsenija SokolKatarina Pejovi, umjetnicaBoris Bakal, umjetnikLadislav Tula, skladateljSlavica Juki, glumicaAna GotovacMaja BatorAleksandra Brneti, novinarkaDr. sc. Lovorka Bara Lauc, Institut za antropologijuGordan Herceg, dipl. ing.Dr. sc. Marko piki, Filozofski fakultetDr. sc. Vesna Batovanja, profesorica filozofijeDr. sc. Renato Mati, sociolog

Bunt s razlogom: anatomija razvojne krizeZakljuci skupa i prijedlog Sveuilitu u Zagrebu

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 5DRutvO

N ijedna politika zajednica ne moe demokratski funkcioni-rati ako ne postoji barem mi-nimalni konsenzus o zajednitvu i ako ne postoje pravila mirnoga usuglaavanja kon-flikata. ak i jedan od vodeih teoretiara pluralistike demokracije, dakle demokra-cije koja doputa visoki stupanj pluralizma, kao to je bio Ernst Fraenkel, smatra da je pored ustavno pravnih propisa, procedura i pravila igre fair playa neophodni mini-mum regulativnih ideja opega karaktera (pravednosti i pravinosti) koja nisu pri-jeporna. Demokracija ivi od odreenih pretpostavki u kojima se konsenzus i kon-flikt meusobno izmjenjuju i bez kojih ona ne bi mogla funkcionirati.

tRI pODRuJA kONFlIktA U mo-dernom drutvu postoje, prema mojem mi-ljenju, tri podruja moguih konflikata koja demokratske poretke dovode u pitanje.

Prvo, postoji sukob interesa oko ras-podjele dobara. Rije je ovdje o borbi or-ganiziranih grupa oko to veega udjela u bogatstvu drutva.

Drugo, postoji sukob vrijednosti. Tu je rije o sukobima izmeu raznih vrijedno-snih opredjeljenja. Na primjer sukob iz-meu crkve i pojedinih enskih udruga oko pobaaja, ili sukob oko prava homoseksu-alnih zajednica.

Tree polje napetosti u modernom dru-tvu je sukob identiteta. Sukobi identiteta pokazali su svoju razornu snagu nakon sloma komunizma u istonoeuropskim zemljama, ali kao jezini konflikti postoje i u visokorazvijenim zemljama kao to su Belgija i Kanada.

Naravno, svi mogui konflikti ne mogu se svesti na ovu raspodjelu, ali ipak oni po-krivaju glavninu moguih sukoba.

DvIJe teZe S obzirom na opisanu kon-stelaciju elim postaviti dvije teze i iz njih izvui nekoliko zakljuaka.

Prva teza:Moderna demokracija podnosi mnogo

sukoba interesa. Moderni kapitalizam ra-

zvio je razne mehanizme kojima se spo-razum u raspodjeli dobara moe uspjeno postii. Kad je rije o sukobima oko vri-jednosti, suglasnost se teko moe postii. Vrijednosti imaju za ovjeka drugaije eg-zistencijalno znaenje nego interesi. Tu se ne moe postupati po principu malo meni, malo tebi, nego ili ili. U drutvu, u kojem postoji pluralizam identiteta, nedostaje za-jednika svijest o tome tko smo to MI. U takvoj situaciji ne postoji spremnost da se prihvate zajednika obvezna pravila koja bi obvezivala sve identitete. Time je u samoj jezgri ugroen demokratski konsenzus, a

demokratska pravila postupanja dovedena u pitanje. Sluaj Irske govori vie o osjeaju ugroenosti identiteta Iraca, nego o intere-snom konfliktu.

Druga teza:Bez obzira na jaz izmeu bogatih i siro-

manih, interesni pluralizam staroga kova, kakvog su proklamirali klasici marksizma, gubi na intenzitetu i otrini. Da su se mnogi proleteri uspjeno integrirali u postojei kapitalistiki poredak, spoznali su mnogi lijevo orijentirani intelektualci ve poet-kom 70-ih godina. Marcuse najavljuje kako radnici nee dizati revolucije radi povea-nja nadnica, nego e se boriti za vei udio u razdiobi bogatstva. Dakle, strukturalni nain kapitalistikog privreivanja nije time doveden u pitanje. Habermas, isto tako po-etkom 70-ih godina, misli da su istroene utopijske energije prosvjetiteljstva, a u za-dnje vrijeme, tonije od 1992. s knjigom Faktizitt und Geltung, iznenada se u njemu probudila ljubav prema pravu. Dok je jo 1981. u djelu Theorie des kommunikativen Handelns iskazivao prezir prema pravu u skladu s marksizmom i kritikom teorijom, dotle u navedenom djelu prikazuje pravo kao neophodni oblik kooperacije u moder-nom drutvu.

IStINSkO BRAtStvO lJuDI Naa lijeva inteligencija razvila je teoriju revo-lucije, kojom su sve dotadanje revolucije proglaene pred-revolucijama. Oni su pro-klamirali da u velikoj i konanoj revoluciji nestaje politika kao nain posredovanja meu ljudima, mie se bina polisa, a na njegovo mjesto razvija se istinski svod, tj. istinsko bratstvo ljudi. Tako jedan od pred-vodnika ovog tipa miljenja pie: bilo je dovoljno, ak suvie, previe forme polisa te objavljuje eshatoloku strategiju doi e do rastereenja ljudi putem tehnike i preko nje do mogueg ukidanja siromatva i pomou revolucionarnog proletarijata doi e rastereenja ljudi od ekonomskih pitanja Doi e do nezaustavljivog fe-derativnog pribliavanja samih naroda (E. Bloch). Meutim, s napretkom tehnike

nije dolo do rastereenja ljudi, budunost je neizvjesna, a ne-dostaje energije i vizije za pro-mjene. Bilo je to doba duboke vjere u mogunost promjene zbilje, vjere kojoj je potrebna samo hrabrost da se ove pro-mjene doista i izvre.

Usprkos drugaijim ocje-nama, to ne znai da oni nee i dalje postojati. Meutim, kon-flikti oko diobe dobara rjea-

vaju se u ritualnoj proceduri i nee popri-miti uznemirujui karakter. Mogue je da e se formirati nove fronte borbe, na primjer, umirovljenici protiv radno aktivnih, ili ene protiv mukarca u borbi za ravnopravnost u stjecanju dohotka. Mislim da je moderna demokracija dobro naoruana da ovu vrstu konflikata uspjeno rjeava, ona je nauila kako da se s interesnim pluralizmom izae na kraj.

pORASt SukOBA vRIJeDNOStI to se tie mogueg sukoba vrijednosti, svi podaci govore da je u posljednjih tri

desetljea dolo do njihovog porasta. Nema nikakve sumnje da je dolo do znaajnih promjena vrijednosti u zapadnim drutvima koje ne olakavaju postizanje konsenzusa. Novi nazori sukobljavaju se sa starima, ali to ne znai da stari nestaju. Spomenuo sam problem pobaaja. To je primjer za vrstu konflikata koji ne prestaju i koji se ne mogu rijeiti nagodbom. Genuina karakteristika konflikata vrijednosti je da oni traju. Ni-kakva odluka ne moe uspostaviti trajni mir meu strankama. Temeljni konflikti vrijednosti dovode u pitanje demokratski legitimitet vein-skih odluka. To zabrinjava tim vie to bi se neki od tih konfli-kata mogli i drugaije rjeavati. Najznaajniji primjer je konflikt oko koritenja atomske ener-gije. On bi se mogao razumjeti kao sukob oko razliite pro-cjene rizika, dakle kao faktina neizvjesnost u koritenju ovog izvora energije, a ne kao vrijed-nosni konflikt u kojem na jednoj strani stoje protivnici atomske energije, a na drugoj strani nje-zini zastupnici kao dva vrijed-nosna opredjeljenja. Izgleda kao da dvije vrijednosne zajednice stoje ovdje jedna nasuprot dru-goj. Vrijednosne zajednice konstituiraju se upravo visokim stupnjem izvjesnosti, a ne neizvjesnosti. Neizbjena posljedice ovakve prezentacije konflikata je zaotra-vanje sukoba.

OBIlJeJA kOlektIvNOg IDeN-tItetA Pluralizam identiteta, koji ima svoj korijen u napetostima izmeu kolek-tivnih identiteta, slino kao i vrijednosni pluralizam, dobiva znaajno na otrini i netrpeljivosti. Jo uvijek je osnovno obiljee kolektivnih identiteta jezik i nacionalnost, dok religija kao oblik sukoba identiteta (naravno, u zapadnim demokracija) gubi na svojem znaenju (u Nizozemskoj se 40 posto graana izjanjavaju kao vjernici, a samo 20 posto prakticira svoju konfesijsku pripadnost). Jezini i nacionalni konflikti optereuju demokraciju. Kao primjer mo-emo uzeti zapadnoeuropske zemlje kao to su Irska, Belgija, Kanada, panjolska, a nacionalni konflikti igrali su odlunu ulogu u sukobima na Balkanu kao i nekadanjim socijalistikim zemljama. Vidjeli smo da se jedno veliko carstvo raspalo pod utjeca-jem ovih sukoba. Tu treba navesti i rastue napetosti koje proizlaze iz valova migracija koje zapljuskuju zapadnoeuropsko i sjever-noamerika drutva. ini mi se da nam jo predstoje velika migracijska kretanja. Ona e dovesti vjerojatno do mijeanja stanov-nitva koja e demokracije konfrontirati s problemom pluralizma identiteta. esto se navode primjeri uspjenih rjeavanja ovih problema kao to je to vicarska ili SAD. Meutim, ovi primjeri jasno pokazuju kako se to dogodilo pod izuzetno poseb-nim uvjetima.

Huntington je ustanovio da se posvuda moe zapaziti kriza identiteta. Posvuda, kae on, trae narodi odgovor na elemen-tarno pitanje koje si ljudi postavljaju: tko smo to mi? I oni odgovaraju na ovo pitanje

tako kao to su to ljudi uobiajeno uvijek i odgovarali: ukazujui na stvari koje njima najvie znae. Njegov zakljuak glasi da nadolazei sukobi u svijetu narednog sto-ljea nee izrasti iz sukoba ideologija ili ekonomskih razloga, nego e proizii iz kulturnih razloga. Pritom on smatra da e naroito porasti sukob izmeu zapadne i nezapadne kulture. Prevodim Huntigtonov izraz civilizacija s kulturom jer on pod tim izrazom razumije visoki stupanj kulturnoga identiteta.

OpASNOSt pO DemOkRAtSkI kONSeNZuS Pluralizam identiteta do-vodi, kao to sam naznaio, u opasnost kon-senzus o pravilima demokratskog postupa-nja jer ne postoji spremnost za usklaivanje i deliberaciju. Da bi ona uspjela, potrebna je elementarna svijest o zajednikoj pripadno-sti. Ako ne postoji balans izmeu konflikta i konsenzusa, koji je demokraciji neopho-dan, ona je ugroena. Danas su konflikti vrijednosti i identiteta jai od interesnih konflikata i u tom smislu jae ugroavaju demokracije nego interesni konflikti. Bo-jim se da se nee ostvariti oekivanja da e drutvo budunosti biti neogranieno sposobno tolerirati pluralizam razliitih predodbi vrijednosti i razliite kolektivne identitete. Bojim se da pravila igre demo-kracije nee biti u stanju osigurati neograni-eno koegzistenciju kolektivnih identiteta, a ljudska priroda ne govori mnogo u prilog ovom rjeenju.

U okviru EU djeluju interesni, vrijedno-sni i konflikti identiteta. EU je daleko od politike zajednice. Koncentracija povezi-vanja u EU ima svoje teite u interesnom povezivanju. Svaki pokuaj politikog po-vezivanja praen je mukotrpnim zastojima, prekidima i esto neuspjesima. Ugovor o ustavu za Europu nije prihvatila Francuska i Nizozemska, a Lisabonski ugovor nakon dugog oklijevanja prihvatila su sve lanice EU. Pred nama stoji dug put stvaranja po-litikog identiteta EU i u tome nam, bojim se, nai zajedniki europski korijeni nee mnogo pomoi. Politiki identitet nije da-nost kulturnog zajednitva, nego rezultat tvorbe politike mudrosti, froneze, kako bi rekli stari, ili moi ispravnoga suenja kako bi rekli moderni teoretiari. Politiki iden-titet ne moemo osigurati, nego ga moemo samo uvijek iznova obnavljati. U najveoj mjeri on ovisi o konkretnim politikim ak-terima i njihovoj mudrosti.

SukOBI IDeNtItetADvIJe teZe O tRI pODRuJA kONFlIktA u SuvRemeNIm DemOkRAtSkIm DRutvImA. RIJe Je O kONFlIktImA kOJI OZBIlJNO DOvODe u pItANJe DemOkRAtSke pORetke

ZvONkO pOSAvec

BeZ OBZIRA NA JAZ IZmeu BOgAtIh I SIROmANIh, interesni pluralizam StAROgA kOvA, kAkvOg Su pROklAmIRAlI klASIcI mARkSIZmA, guBI NA INteNZItetu I OtRINI

NAA lIJevA INtelIgeNcIJA RAZvIlA Je teORIJu RevOlucIJe, kOJOm Su Sve DOtADANJe RevOlucIJe pROglAeNe pReD-RevOlucIJAmA. ONI Su pROklAmIRAlI DA u velIkOJ I kONANOJ RevOlucIJI NeStAJe pOlItIkA kAO NAIN pOSReDOvANJA meu lJuDImA

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 6DRutvO

B rze promjene koje se u posljed-njih nekoliko godina zbivaju u podruju digitalne kulture svje-doi i najnovija studija Europske komisije, objavljena poetkom oujka 2010. pod na-slovom Kulturna mapa (CultureMap), uz podui podnaslov: Mapiranje i vrednovanje postojeih platformi (websiteova) u kultur-nom sektoru s ciljem poticanja rasprave i prekogranine razmjene sadraja koji se odnose na europsku kulturu. Strunjaci su krajem prolog i poetkom ovog stoljea isticali digitalnu kulturu kao proizvod kom-pleksnih interakcija (Gere, 2002.), potres u kulturi (Le Glatin, 2007.), novu perspektivu interkulturne komunikacije (Dyens, 2008.) i naglaavali vanost mrea i portala u svim ovim aspektima. Ova studija po prvi put obuhvaa websiteove u kulturi s nizom no-vih i zanimljivih analiza, preporuka i rezul-tata koji zahtijevaju iru raspravu.

Ciljevi studije koju je naruila Europska komisija i realizirala empirica GmbH iz Njemake s partnerima P.A.U. Education i IBK Remscheid, bili su mapiranje i analiza postojeih platformi/websiteova u Europi kojima su u sreditu djelovanja razmjena informacija i rasprave o kulturi, ukljuu-jui miljenja o europskom projektu. Cilj je bio, takoer, formuliranje preporuka kako poticati uporabu interneta kao sredstva raz-mjene informacija i rasprava na europskoj razini te kako primjenjivati prekogranini i meusektorski pristup u podruju kulture i umjetnikog izraza.

tO Je pOkAZAlA StuDIJA Uvodno se konstatira da su websiteove za razmjenu informacija i dijalog u kulturi ve uspostavile razliite kulturne organizacije i mnogi projekti te stoga Europska komisija smatra da je vrijeme za mapiranje postoje-ih online prostora namijenjenih razmjeni informacija i raspravi o kulturnoj proble-matici, kao i o europskom projektu izmeu kulturnih djelatnika, umjetnika, menadera kulturnih organizacija, istraivaa itd. i ire javnosti. Mogue je oekivati da e virtualni prostori i rasprave pridonijeti razumijeva-nju graana to je europska kultura, to su njezina bogata kulturna raznolikost i zajed-niko kulturno nasljee te promicati inter-kulturni dijalog i razvijanje meusobnog razumijevanja. Meutim, iz studije jasno proizlazi da europska kultura obuhvaa 27 zemalja lanica EU plus jo tri zemlje (Island, Norveka i Lihtentajn), to znai da je znatan broj europskih zemalja ostao izvan ovog pojma europske kulture, odno-sno europske umjetnosti, umjetnika, kul-turnih organizacija i svih koji u njima rade, izvan europskog trita kulture o kojem je takoer rije u studiji.

Studija je obuhvatila analizu 388 kul-turnih platformi (websiteova). Na nekim mjestima koristi se sintagma websiteovi i platforme, na nekima kulturni portali i websiteovi, u njih su ukljuene i mree, to kategorizaciju ini nejasnom. Studija se bazira na kriterijima koji propisuju da uvrteni websiteovi imaju europsku

dimenziju (pokrivaju nekoliko zemalja), da su funkcionalni i imaju sloenije za-dae od samog prezentiranja informacija te da su interaktivni (komunikacija putem blogova, foruma i drugih naina doprinosa korisnika). Najvei postotak analiziranih platformi predstavljaju neprofitne organi-zacije (68%) te se moe pretpostaviti da kulturni sektor u Europi najveim dijelom obiljeavaju akteri iz neprofitnih institucija. Samo 7% su profitne, privatne organizacije (komercijalni websiteovi). Istraivanje je takoer pokazalo da kulturne websiteove u novijim zemljama EU odravaju dravna tijela dok su u starijim lanicama mnogo ee neprofitne organizacije. Oko 35% websiteova obuhvaa tri dis-cipline (izvedbene umjetnosti, vizualna umjetnost i glazba), a s 20-25% slijede film, batina, knjievnost, kulturna politika.

Najvei broj analiziranih websiteova (97%) kao svoju glavnu funkciju navode dise-minaciju informacija (novosti, dogaanja, dokumenti), 57% je aktivno u koritenju drutvenih mrenih usluga za komunika-ciju i informiranje, 34% daje potporu mobilnosti umjetnika, a 28% obrazovnim i strunim seminarima. Interkulturni dijalog i razumijevanje su prvi na ljestvici kulturnih vrijednosti koje treba promicati (64%), a slijedi umjetniko stvaralatvo (51%).

Premda je kao jedan od kriterija za ukljuivanje kulturnih websiteova bila in-teraktivnost, analiza je pokazala da 53% od 388 websiteova ne nudi mogunost korisni-cima/posjetiteljima da aktivno pridonose informacijskoj ponudi ili razvijaju sloenije oblike interaktivnosti. U velikom broju slu-ajeva korisnici su jo uvijek ogranieni na pasivno primanje informacija te se u analizi istie da Web 2.0 jo nije stigao na kul-turnu scenu (forum, blog, chat, Wiki itd., svi ispod 20%). Meu najsporije u tom po-gledu spadaju websiteovi kulturne politike (34%), to jo jednom potvruje injenicu da digitalna kultura ne nalazi mjesto u kul-turnim politikama te da je potrebna nova konfiguracija kulturnih politika kojom bi se danas ve vrlo iroko podruje digitalne kulture znaajnije ukljuilo u kulturnu po-litiku, ali i druge javne politike (obrazovna, socijalna).

mRee pOD umBRellA pORtA-lOm? U europskoj Agendi za kulturu o kojoj je Zarez vie puta pisao, naglaena je vanost kontinuiranog strukturnog dijaloga s kulturnim sektorom koji bi trebao dati okvir za stalnu razmjenu miljenja i najbo-ljih praksi. Studija o websiteovima donosi niz preporuka o razvoju i promicanju online pristupa europskoj kulturi, onoj kulturi koju ine 27+3 zemlje. Osim ovog, sasvim upitnog odreenja, nameu se i druga pita-nja. U zakljunim razmatranjima govori se o dungli kulturnih websiteova u Europi te potrebi uspostavljanja centralne pristupne

toke mnotvu informacija i razliitim ti-povima usluga koje su ve raspoloive na internetu za sva kulturna podruja: To bi moglo dobiti format portala europskog ki-obrana. Takav umbrella portal omoguio bi sveobuhvatnu strukturu u okviru koje bi se organizirali postojei kulturni websiteovi i portali i koja bi ponudila posjetiteljima/ko-risnicima transparentnost u pogledu eljene orijentacije ili navigacijske potpore, izbora i direktnog pristupa. Radni naziv centralne pristupne toke je CulturEurope. U studiji se preciziraju koraci koje je potrebno podu-zeti u realizaciji ovog izazova, od koritenja Otvorene metode koordinacije (OMC) do tehnike implementacije.

ini se da se pri tome zanemaruje pri-roda mrea pa i portala u okviru mapi-ranja websiteova/platformi kojih su dio. Nije rije o dungli, ve se virtualni svi-jet razvija na tisuu nepredvidivih naina. Mree predstavljaju dinamian sustav ko-munikacije, one u meunarodne odnose uvode nove ideje i metode rada, zasnovane na decentralizaciji i ne-institucionalizaciji, tj. na nepostojanju zatvorenih struktura. Svojom otvorenosti, nehijerarhijskim i ho-rizontalnim obiljejima, svojom fleksibil-nosti, mree promiu razmjenu razliitih kulturnih vrijednosti, afirmiraju kulturnu raznolikost i olakavaju interkulturni dija-log. One nisu sektor usluga za korisnike/posjetitelje o emu govori zakljuak studije CultureMap, ve autentian izraz kulturnih promjena i novog pristupa kulturnoj razno-likosti. Mree nastaju i nestaju (pa i takve kao to je bila najvea europska kulturna mrea CIRCLE koja je tiho nestala), ali njih predloeni umbrella portal nee izvui iz fragilne financijske situacije, niti e pred-loeni nadprojekt ovladati scenom.

Od odreenja europske kulture (27+3) do sredinje pristupne toke (umbrella por-tal), ostaje injenica da je u studiji rije o statinom pristupu dinaminom virtualnom svijetu u brzim promjenama.

kulturna politikakultuRNA mApA kAO NAStAvAk eu StRuktuRNOg DIJAlOgA u kultuRIStuDIJA kulturna mapa kOJu Je NARuIlA euROpSkA kOmISIJA, mApIRA I ANAlIZA pOStOJee weBSIteOve u euROpI kOJImA Su u SReDItu DJelOvANJA RAZmJeNA INFORmAcIJA I RASpRAve O kultuRI. StuDIJA uklJuuJe 388 kultuRNIh pORtAlA I SIteOvA, I pRemA NJOJ pRvI NA lJeStvIcI kultuRNIh vRIJeDNOStI kOJe Se pOtIu JeSt INteRkultuRNI DIJAlOg I RAZumIJevANJe (64%), A pOtOm umJetNIkO StvARAlAtvO (51%)

BISeRkA cvJetIANIN

ANAlIZA Je pOkAZAlA DA 53% OD 388 weBSIteOvA Ne NuDI mOguNOSt kORISNIcImA/pOSJetItelJImA DA AktIvNO pRIDONOSe INFORmAcIJSkOJ pONuDI IlI RAZvIJAJu SlOeNIJe OBlIke INteRAktIvNOStI

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 7kOlumNA

p OJAvA AgRARNOg NeOlIBeRA-lIZmA I NJeZINA OSNOvA: teO-RIJA Prevlast neoliberalnih ideja u aka-demskom svijetu i nekim krugovima koji se bave razvoj-nom politikom, ponajprije u Svjetskoj banci, MMF-u, regionalnim bankama za razvoj i, suptilnije, u nekim institucijama UN-a (FAO, IFAD) uzela je zamah u ranim osamdesetima, u isto vrijeme kada se dogodio obrat u ekonomskom i politikom modelu dominantnom u SAD-u, Velikoj Britaniji i nekim europskim zemljama. tovie, utjecaj vlade SAD-a na kljune multilateralne institucije i druge vlade zemalja OECD-a bio je temelj za nastanak i irenje neoliberalnih ideja po svijetu. Po-stavke neoliberalizma primijenjene su na poljoprivredu: dihotomija dravatrite, gdje se drava i trite gledaju kao razdvojene i meusobno iskljuive institucije; uinkovitost mehanizma trita suprotstavljena inhe-rentnoj neuinkovitosti dravnih institucija; razorni uinci dravne intervencije u pogledu traenja zajmova, tehnoloke nazadnosti i loe raspodjele resurs.

Ove su premise jasno vidljive u nekima od najcitira-nijih radova o dravnim intervencijama u poljoprivredi afrikih zemalja, npr. Bergov izvjetaj Svjetske banke iz 1981. i Batesova studija, koji su ponudili temelj za ostva-rivu primjenu neoliberalnih poljoprivrednih reformi od ranih osamdesetih do danas. U Junoj Americi neolibe-ralni programi za poljoprivredu poeli su se provoditi ve u sedamdesetima, posebice u zemljama poput ilea, gdje je diktatorski reim vjeto prigrlio neoliberalne politike reforme. Stav neoliberalne politike prema poljoprivredi ukorijenjen je u najpopularnijem neoklasicistikom dje-lovanju, utemeljenom na modelima idealiziranih poljo-privrednih kuanstava. U ovim teoretskim apstrakcijama pretpostavlja se da su poljoprivredni procesi racionalni maksimizatori profita, koji se istovremeno tretiraju i kao kompetitivne tvrtke i kao potroai. Poljoprivrednici bi trebali donositi racionalne odluke o svojem izdanom resursu radu a usto bi trebali i reagirati na subvenci-onirane cijene te biti podloni ogranienjima i okovima (vremenske prilike, vode, ceste, napasti).

Upotreba neoklasinih modela kuanstava i uvje-renost u njihove postavke dovele su do zavaravajueg koncepta prosjenog reprezentativnog poljoprivred-nika to ignorira vane povijesne razlike u agrarnim strukturama, tehnolokim uvjetima i znaajnim stup-njevima nejednakosti i stratifikacije ruralnih podruja siromanih zemalja i onih sa srednjim primanjima. Za-mislite samo kolika je razlika u agrarnim strukturama bivih kolonijalnih ekonomija u Africi (Zimbabve, JAR, Kenija), saharskih drava (Senegal, Mali, Niger), Nige-riji, Obali Bjelokosti, velikih srednje razvijenih zemalja June Amerike (Brazil, Meksiko, Kolumbija, Argentina) i tranzicijskih drava u Africi (Etiopija, Mozambik, Angola) i Aziji (Kina, Vijetnam, Laos, Kamboda). Postavke o univerzalnom seljaku-poljoprivredniku ili homogenom ratarstvu u ovim razliitim kontekstima jednostavno su nezamislive. Odnos prema seljacima-poljoprivrednicima kao prema reprezentativnim tvrt-kama od kojih se sastoji fiktivni poljoprivredni sektor u siromanim zemljama tako je stvorio iluziju homogene mase atomiziranih seljaka-poljoprivrednika koji bi se, u odsustvu politikih iskrivljenja, trebali ponaati kao kompetitivne tvrtke na gotovo savreno kompetitivnim tritima.

S gledita ovakve teorijske podloge ostaje nam da se usredotoimo na ogranienja s kojima se susree idealni reprezentativni poljoprivrednik te na njegove ili njezine

reakcije na poticaje. Ogranienjima se pristupa odvojeno pa se treba usredoto-iti na ona koja vlade toboe kontroliraju. Ne iznenauje da su proizvodne cijene, koje su odreene dravnom regulacijom trita, jedna od opsesija tipinih neoli-beralnih kutova gledanja. Prema tome, odreivanje pravih cijena postalo je kamen temeljac neoliberalnih programa za zemlje u razvoju. Neoliberali oekuju da e ukidanje deformiranih cijen pokre-nuti produkcijski potencijal inae izra-bljivanih i porezom preoptereenih ratara. Njihov neopravdani cjenistiki fokus i dvojbena pravovalja-nost analize djelominog ekvilibrija, kao i indikatori koje koriste da bi opravdali neoliberalne argumente podloni su kritici iz mnogo uglova. Esencijalno, teorij-ski i empirijski, mnogi radovi na kojima su utemeljene neoliberalne reforme pogreni su i zavaravajui.

wAShINgtONSkI kONSeNZuS I pOlJOpRI-vReDA u ZemlJAmA u RAZvOJu: pRAkSA U stvaranju konsenzusa utjecaj Svjetske banke i MMF-a, pogotovo za siromane afrike zemlje, postavio je i tran-sformirao politike debate i utemeljio i razvio program kojemu su se posvetile mnoge vlade, ali i istraivai. Veina analiz, a pogotovo one koje podrava Svjet-ska banka, pokuavaju prikazati potrebu za reformom i oekivane ishode kao veu uinkovitost raspodjele, vii stupanj proizvodnje i nie fiskalne deficite. Poetna toka procjene politik to su prethodile neoliberalnim reformama ukljuila je dva osnovna elementa za afrike drave: (1) pretpostavku da su predreformne politike prouzroene pogrekama povezanima s neznanjem, nesposobnom dravom ili izvlaenjem rente koje bi se mogle ispraviti informiranijim tehnokratskim stru-njacima uz podrku multilateralnih institucija; i (2) pretjerani pesimizam u ocjeni poljoprivrednog djelova-nja ezdesetih i sedamdesetih, da bi se pokazalo da su krive politike dovele do poljoprivredne stagnacije. U irim se okvirima na poljoprivrednu prilagodbu gledalo kao na nadopunu makroekonomskoj prilagodbi da bi se stvorio pozitivan odgovor na ponudu. Glavne mete politike primjenjivane u osamdesetima i devedesetima bile su, prvo, ukidanje subvencij na poljoprivredni re-promaterijal i cijenu hrane za potroae, tj. slom politik jeftine hrane koje navodno favoriziraju privilegiranu klasu gradskih potroaa. Drugo, eliminacija precijenje-nih valuta mega-devalvacijama, da bi se stvorili poticaji za ratarsku izvoznu poljoprivredu. Tree, eliminacija ili drastina reforma paradravnih agencija za marketing i procesuiranje, da bi se omoguila kompetitivna tri-ta i ohrabrili privatnici, a koje navodno favoriziraju seljake-poljoprivrednike, i da bi se umanjili fiskalni deficiti povezani s paradravnim agencijama. etvrto, deregulacija i liberalizacija poljoprivrednih cijena (ili usklaivanje s cijenama svjetskog trita), koje bi mo-gle poveati cijene proizvodnje i ohrabriti pozitivnu reakciju ponude. I posljednje, zamjena potpor u vidu poljoprivrednih kredita alternativnim mjerama ko-jima bi se ustanovile odrive financijske institucije, stabilizirala financijska trita/burze i umanjili veliki dugovi i fiskalni deficiti.

U ovim okvirima, dravi (navodno) ostaje komplet nejasno definiranih temeljnih funkcija, npr. osposo-biti trite ili osigurati sredinu pogodnu za privatna ulaganja. Formulacije koje se trenutno mogu nai u

dokumentima o poljoprivrednim politikama poprilino su neodreene i ne izraavaju jasno na koji bi nain specifine intervencije mogle unaprijediti novu ulogu drave: npr. pruanje informacij o tritu i cijenama poljoprivrednicima i trgovcima; promicanje privatnih i kooperativnih aktivnosti; stvaranje trine infrastruk-ture; osiguranje pravilne upotrebe mjernoga sustava; nadzor kvalitete i izvoza; odreivanje pravnih okvira za produbljivanje kompetitivnog marketinga; smanjivanje zaprek regionalnoj trgovini.

U praksi, neoliberalni program ukljuuje dvostruki, meusobno nedosljedan paket mjera: jedan prema li-beralizaciji i deregulaciji trit, a drugi prema povla-enju direktnih dravnih poticaja poljoprivrednicima. Kontradiktorni uinci ovih reformi na razliite slojeve poljoprivrednik rijetko su naglaeni u srednjostru-jakim analizama iako se ulae golem trud u procjenu utjecaja neoliberalnih reformi na poljoprivredu. Postoje vana metodoloka ogranienja u takvim procjenama te ozbiljni tehniki problemi u ekonometrijskim radovima utemeljenim na loim podacima. Obino, iako je paket poljoprivrednih politik univerzalan, stvarne refor-mne mjere variraju od drave do drave. Prema tome, sekvenciranje i mjerenje opsega reforme ne mogu se valjano napraviti ako se ne uzmu u obzir razlike u broju i kvaliteti predloenih mjera.

pOSt-wAShINgtONSkI kONSeNZuS Nakon objavljivanja standardnih neoliberalnih djela kao to je ono Schiffa i Valdsa, ini se da je neoliberalni program za poljoprivredu malo oslabio pojavom post-washin-gtonskog konsenzusa (PWK), za koji se tvrdi da iri obzor razvoja i poljoprivredne politike devedesetih nadilazei slogane o uspostavi realnih cijena i ma-kroekonomske prilagodbe te da nije iskluivo fokusiran na neuspjeh vlad i politik. U PWK-u, uravnoteeniji pogled na drave i trita te uloge koje im odgovaraju, opseg trinih neuspjeha, pohvale stvaranju institucija i dobrog vodstva dodali su nov aspekt poljoprivrednoj politici Svjetske banke. Meutim, zadrani su argumenti protiv intervencij drave u poljoprivredu kao i konven-cionalna rjeenja washingtonskog konsenzusa (WK) za poticanje trit; a vei naglasak stavljen je na faktore nevezane uz cijene, iako bez priznanja tetnih uinaka i kontradikcij liberalizacije trita.

Pokraj ovih metodolokih primjedbi, opseno se kritizira i ogranienost studija WK-a i neoliberalnih poljoprivrednih politika u zemljama u razvoju. Na pri-mjer: politike SAP-a (strukturnih prilagodbi) uvelike su rastavile afrike marketinke odbore i paradravne institucije to su zadovoljavale nabavne zahtjeve ratar, kontrolirale robne standarde i osiguravale jednosmjerne trine olakice i kontrolirane cijene. Privatni trgovci, koji su ih zamijenili, razlikovali su se u uinkovitosti, kako gdje i kako kad, no sve vie dokaz upuuje na

u pRAkSI, NeOlIBeRAlNI pROgRAm uklJuuJe DvOStRukI, meuSOBNO NeDOSlJeDAN pAket mJeRA: JeDAN pRemA lIBeRAlIZAcIJI I DeRegulAcIJI tRIt, A DRugI pRemA pOvlAeNJu DIRektNIh DRAvNIh pOtIcAJA pOlJOpRIvReDNIcImA

IlI mIlOm IlI SIlOm pOlJOpRIvReDNIcI ZemAlJA u RAZvOJu DONOSImO pRIJevOD pOglAvlJA IZ kNJIge Neoliberalizam kritika itanka (Neoliberalism. A critical Reader, plutO pReSS, lONDON, 2005.) kOJe IStRAuJe IZvORItA, pOZADINSku lOgIku I pRImJeNu NeOlIBeRAlNIh IDeJA NA pOlJOpRIvReDu, uZ pOSeBAN FOkuS NA ZemlJAmA u RAZvOJu

cARlOS OyA

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 8DRutvO

injenicu da nisu ispunili oekivanja koja su pred njih postavile meunarodne financijske insititucije.

Neoliberalna literatura ustrajala je u svojim pretje-rano optimistinim oekivanjima od vrtoglave pojave rastueg privatnog sektora u trgovini, slubama, finan-cijama, ratarstvu i ratarskom ponudom kao odgovorom. Meutim, privatni trgovci esto su se ograniili na tri-ta uroda i sjemena, ostavljajui druga nabavna trita gotovo netaknutima, zbog niske mogunosti zarade, visokih cijena marketinga i oskudnog radnog kapitala a to je stvarnost koja se esto ignorira u neoliberal-nim analizama. Konkurencija jo nije onoliko snana koliko se oekivalo, a barijere prema proizvodima, ak ni na tritima uroda, nisu znaajne. Ovo je, zajedno s opadajuim razinama javnih ulaganja u poljoprivredu, esto rezultiralo porastom nedovoljne kapitalizicije ra-tar, veim zaduenjima i padom produktivnosti, ime su propali ratari prisiljeni traiti alternativne ne-ra-tarske izvore prihoda.

Openito, utjecaj na cijene bio je nejednak i zahva-tio je razliite slojeve ratar na razliite naine: cijene repromaterijala beziznimno su porasle, dovodei do manje intenzivne upotrebe produktivnijih sredstava, dok su izvozne cijene, sve usklaenije sa svjetskim ci-jenama, slijedile uvjete meunarodnih trita koji su se pogorali u osamdesetima i krajem devedesetih; cijene uvezene hrane snizile su se ili povisile ovisno o ukupnim efektima devalvacije, ali su se povisile za domau hranu nakon ukidanja kontrole cijen; ukidanje kontrole esto je pogoravalo sezonske i regionalne fluktuacije cijena pa je nepostojanost cijen openito narasla, pogodivi proizvoae smjetene u udaljenim regijama te su siro-maniji ratari bili prisiljeni prodavati proizvode po niim cijenama nakon etve. Sve u svemu, ti su efekti tetno utjecali na najsiromanije nedovoljno kapitalizirane ra-tare, koji si nisu mogli priutiti skuplji repromaterijal i orue, zatim radnike bez zemlje, kupce hrane u ruralnim predjelima i siromanije gradske potroae, pogoene porastom cijena hrane i veim fluktuacijama, dok su bogatiji ratari i lokalni trgovci mogli poeti povlastice viih cijena i vee varijabilnosti cijen.

BRAk NeOlIBeRAlNIh I NeOpOpulIStIkIh IDeJA O pOlJOpRIvReDI Agrarna reforma bila je kamen temeljac za brak neoliberalnih i neopopulistikih ideja o poljoprivredi, uklopljenima u tradiciju favorizi-ranja malih seljakih farmi. tovie, kritian je i utjecaj institucionalistikih pristupa u naglaavanju vanosti prikladnih institucionalnih okvira, a osobito fokus na sigurnosti privatnog vlasnitva te strogo provoenje uvjet ugovor kao sredstava za maksimizaciju poljo-privrednih ulaganja i jednakost u ruralnim podrujima. Neoliberalni autori razvijaju program reforme voene tritem (voljni prodavai, voljni kupci), voeni forma-lizacijom prav na privatno vlasnitvo i razvojem trita zemlje, oekujui da e ovo gotovo u isto vrijeme dovesti do uinkovitosti i pravednosti. I u ovom diskursu ima vanih mana. Prvo, navodna nadmonost malih farmi (prema etvenom urodu po hektaru) ostaje nedokazana za razliite tehnoloke razine, urode i agroekoloke regije. Drugo, uinak zemljinog vlasnitva na pristup kreditima, a samim time i na privatna poljoprivredna ulaganja, nije jo poduprt uvjerljivim dokazima u kontek-stu siromanih zemalja s nedovoljno razvijenim ruralnim financijskim tritima. Tree, rijetka iskustva konzisten-tnih trino voenih agrarnih reformi, primijenjenih u

kontekstu siromanih zemalja s rastuom deregulacijom i smanjenim dravnim potporama, pokazala su znaajnu tendenciju prema koncentraciji zemljinoga vlasnitva, iskljuenju najsiromanijih i rastuoj proleterizaciji. U sutini su trini pristupi agrarnoj reformi naivni, apo-litini i zavaravajui.

Sve skupa se ini da iz razliitih procjena neoliberalnog eksperimenta u zemljama u razvoju, ukljuujui srednje razvijene zemlje, proizlazi da neoliberalne politike imaju razliite uinke na ruralnu populaciju pa jedni dobijaju, a drugi gube. Dokazana je injenica da se procesi soci-jalnog raslojavanja i rastue nejednakosti pojaavaju za vrijeme i nakon provoenja neoliberalnih reformi. Obino su pobjednici rijetki kapitalisti i bogati ratari, i to oni koji ive blie gradskim podrujima, a koji su ekonomski i politiki sposobni prilagoditi se novim uvjetima trita, tj. ekonomski i politiki odrivi ratari; dok su gubitnici siromaniji seljaci-ratari s malim kompetitivnim potenci-jalom koji se bore za opstanak i oni koji ovise o ruralnim plaama, a iji su uvjeti rada postali neizvjesniji.

ANtI-NeOlIBeRAlIZAm u pRAkSI u RAZvI-JeNIm kApItAlIStIkIm ZemlJAmA: pARA-DOkS Unato dominantnosti poljoprivrednog neolibe-ralizma u akademskim i meunarodnim politikim sfe-

rama, stvarnost poljoprivredne politike ekonomije u razvijenim kapitalistikim zemljama vrlo je razliita. Poljoprivredna trita Europe, SAD-a i Japana karakte-rizirana su svojim istaknutim protekci-onistikim mjerama, npr. sistematskim dampingom kod izvoza (sputanjem ci-jen ispod domaih trokova proizvod-nje), umjetnim poticajima za stvaranje sve veih farmerskih suficita te ogranienjima uvoza poljoprivrednih proizvoda. Kriti-ari strukturalne prilagodbe i liberaliza-cije u siromanim zemljama istiu inje-nicu da ni EU ni SAD nisu promijenili svoje protekcionistike poljoprivredne politike. Tek se odnedavno ova injenica spominje i otvorenije kritizira u Svjetskoj banci. Zato ne bi zastupnici neolibera-lizma primijenili politiku koja ide s po-ljoprivrednim zajmovima za prilagodbu i u svojim domovinama? Zato ne bi vrlo

uinkoviti i tehnoloki napredni ratari iz EU i SAD-a bili izloeni disciplini me-unarodnih trita? Odgovor moda lei u tradicionalnoj vanosti ratarskog sektora kao bojita politikih sukoba, lobiranja i mobilizacije izborne podrke na lokal-noj, regionalnoj i nacionalnoj razini, i u SAD-u i u nekim utjecajnijim lanicama EU. Gradski birai skupa s udrugama ratar i velikim poljoprivrednim kompa-

nijama vre velik pritisak na odluke o poljoprivrednim politikama navodno radi obrane nacionalne i regionalne prehrambene sigurnosti, kvalitete i suvereniteta. Poljo-privredni sektor nekako postaje kulturalno i politiki izgraen tako to utjee na politike odluke iznad diktata tehnokratskih razmatranja o uinkovitosti.

U stvarnosti je veina primjera uspjenog poljopri-vrednog razvoja i transformacije, ak i kada su nejednaki ili diskriminirajui, utemeljena na nekom obliku dravne potpore ili prisilnih mjera, ili jeftinim subvencioniranim unosima, kreditima, potporama primanjima, potporama cijenama proizvod, shemama stabilizacije cijen ili agrarnom reformom. U Africi, gdje je poljoprivreda procijenjena kao slabo kompetitivna, sluajevi uspjeha ovisili su o razliitim oblicima dravne intervencije, bilo u marketingu i distribuciji materijala, bilo u istra-ivanju i javnoj infrastrukturi navodnjavanja. Kapitali-stiko ratarstvo u povijesti je ovisilo o raznim nainima izravne i neizravne dravne potpore, raznim dravnim subvencioniranjima i pritiscima drave, i u kolonijalnim ekonomijama s kapitalistikim ratarstvom i u dravama s razliitim agrarnim strukturama.

U isto vrijeme, veina primjera uspjene industrijali-zacije utemeljena je na izdanim priljevima uvoza hrane, esto financiranima iz priljeva stranog kapitala, zajedno s dugoronim strukturnim promjenama. Prema tome, ideja da se neoliberalnom programu moe suprotsta-viti naginjanjem romantinim konceptima nezavisnosti i suvereniteta nad hranom ili dobronamjerne drave naklonjene siromanim seljacima naivna je i politiki kratkovidna.

ZAklJuAk Poljoprivreda je riskantan posao, po-gotovo u zemljama u razvoju s nesofisticiranom tehno-logijom i ranjivou pred loim vremenskim prilikama, epidemijama i loom ruralnom infrastrukturom. Zbog visokih rizika povezanih s potencijalnim dobicima pod ovim uvjetima, seljake-ratare konvencionalno se sma-tra nesklonima riziku. Doputajui trinim silama da djeluju pod ovim stvarnim uvjetima, skupa s promje-njivim cijenama i uvozom ispod trine cijene, mnogi seljaci-ratari i (kvazi-)bezemljai mogli bi biti osueni na trajno stanje ranjivosti i neizvjesnosti. S vremenom bi se velik dio seljak-ratar mogao prestati baviti ratar-stvom, a njihovi uvjeti rada postati jo nesigurniji. Tako ekspanzija poljoprivredne proizvodnje, kao i ulaganje u tehnoloka poboljanja i primjenu novih tehnika bez izravnih poticaja drave ili neke druge legitimne agen-cije, ostaju puke elje.

Ako je poboljanje pristupa tritu automatski interpretirano kao liberalizacija poljoprivrednih trit, odnosno izlaganje ratar na Sjeveru i Jugu neizvjesnosti i nepostojanosti meunarodnih trita ili odlukama divovskih maloprodajnih agrokompanija to kontroliraju razne slojeve proizvodnog lanca, treba oekivati otpor obiju sastavnica poljoprivrednih procesa, tj. malih ratara sa Sjevera i ratara to izvoze hranu s Juga. Na kraju, ostaju nam oblici pristupa tritu i preferencijalni sporazumi sklopljeni unutar reguliranih okvira koji ciljaju na zatitu interesa pojedinih birakih tijela u bogatim i siromanim zemljama. To je realna politika. Naizmjenice bi vlade zemalja u razvoju trebale ponovno imati pravo zatititi svoje ratare i primijeniti selektivne politike (na domae cijene i uvoze) da bi povisile kom-petitivnost svojih ruralnih sektora, i to bez kanjavanja kupaca hrane i u ruralnim i u urbanim podrujima. Ovo pokazuje vanost zatitnih i selektivnih politika za odr-ivo ratarstvo i druge forme poljoprivrednog razvoja. One bi trebale maksimizirati razvojni potencijal zemalja i omoguiti relativnu stabilnost zarada za poljoprivred-nike i njihove radnike i u razvijenim zemljama i u onima u razvoju. Ovo je osobito vano u potonjima, koje dis-proporcionalno nose teret loe osmiljenih neoliberalnih poljoprivrednih eksperimenata.

S engleskoga prevela Dijana urkovi.Preuzeto s www.slobodnifilozofski.com

AgRARNA ReFORmA BIlA Je kAmeN temelJAc ZA BRAk NeOlIBeRAlNIh I NeOpOpulIStIkIh IDeJA O pOlJOpRIvReDI, uklOplJeNImA u tRADIcIJu FAvORIZIRANJA mAlIh SelJAkIh FARmI

OBINO Su pOBJeDNIcI RIJetkI kApItAlIStI I BOgAtI RAtARI, I tO ONI kOJI Ive BlIe gRADSkIm pODRuJImA, A kOJI Su ekONOmSkI I pOlItIkI SpOSOBNI pRIlAgODItI Se NOvIm uvJetImA tRItA, tJ. ekONOmSkI I pOlItIkI ODRIvI RAtARI; DOk Su guBItNIcI SIROmANIJI SelJAcI-RAtARI S mAlIm kOmpetItIvNIm pOteNcIJAlOm kOJI Se BORe ZA OpStANAk I ONI kOJI OvISe O RuRAlNIm plAAmA, A IJI Su uvJetI RADA pOStAlI NeIZvJeSNIJI

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 9DRutvO

Z dravo seksualno bie pozira pored svojega pia: na sebi ima samo bikini gaice i uiva na udob-nom stolcu s glavom zavodniki opruenom na elegantnom ipkanom ubrusu. Njezino zavodljivo pie s krikom limuna eka na stolu. Oi su joj zatvorene; njezino lice zrai uitkom, oputenou, zavodljivou. Ona dodi-ruje svoje meunoje u pozornoj, masturbirajuoj radnji. Anatomija zavoenja: seksualni objekt, pie, soba koja po-ziva, seksualna aktivnost. Formula je potpuna. Ali ena ne poziva da joj se prie. To radi svinja. Ursula Hamdress se pojavila u Playboaru, asopisu kojega kritiari opisuju kao Playboy uzgajivaa svinja. Kako emo objasniti zamjenu ene za neljudsko bie, ivotinju, na toj pornografskoj slici? Poziva li ona nekoga da je siluje ili da je pojede?

SekSuAlNO NASIlJe NAD eNAmA I kO-mADANJe pRIRODe Nedavno sam opisala Ursulu Hamdress na diskusiji naslovljenoj Seksualno nasilje: reprezentacija i realnost, u sklopu konferencije na Viso-kim enskim studijima Sveuilita Princeton Feminizam i njegovi prijevodi. Istog mjeseca, na neto manje od 90 kilometara udaljenosti, pronaene su tri ene u lancima u podrumu kue Garyja Heidnika u Philadelphiji. Povrh toga, pronaena su i tijela ena u kuhinji, na tednjaku i u hladnjaku. Njihovim nogama i rukama hranjene su ene koje su bile zatoene u podrumu. Jedna od preivjelih je izjavila da ju je tijekom razdoblja u kojem je bila zatoena Heidnik uestalo silovao.

Mislim da su Ursula Hamdress i silovane, izmasakri-rane i pojedene ene povezane s preklapanjem kulturnih slika seksualnog nasilja nad enama i fragmentacije i ko-madanja prirode i tijela u zapadnoj kulturi. Posebno u se posvetiti kulturnim prikazima klanja ivotinja jer je jedenje mesa najei nain kojim interagiramo sa ivoti-njama. Klanje je temeljni in omoguivanja jedenja mesa. Izvodi ga se doslovnim komadanjem ivotinja, i pripadnim tvrdnjama o naem intelektualnom i emotivnom odvajanju od prava ivotinja na ivot. Klanje kao paradigma omo-guuje, takoer, razumijevanje uzroka zbog kojih postoji takvo obilje preklapajuih slika.

Klanjem ivotinje postaju odsutni referenti. ivotinje tijelom i imenom postaju odsutne da bi postojale ivoti-nje za meso. ivoti ivotinja prethode postojanju mesa i omoguuju ga. Tako mrtvo tijelo zamjenjuje ivu ivotinju. Bez ivotinja ne bi bilo jedenja mesa, a, s druge strane, one su ipak odsutne iz ina jedenja mesa jer su pretvo-rene u hranu.

ivotinje su uinjene odsutnima zahvaljujui jeziku koji preimenuje mrtva tijela prije negoli konzumenti poinju sudjelovati u njihovom jedenju. Naa kultura dodatno mistificira naziv meso gastronomskim jezikom, tako da mi ne prizivamo mrtve zaklane ivotinje, nego kulinar-stvo. Jezik tako dodatno pridonosi odsutnosti ivotinja. Iako se kulturna znaenja mesa i jedenja mesa povijesno

mijenjaju, temeljni dio jedenja mesa je statian: meso ne moemo jesti bez smrti ivotinje. ive ivotinje su stoga odsutni referenti u pojmu mesa. Odsutni referent nam doputa da zaboravimo na ivotinju kao neovisan entitet, a omoguuje nam i da se odupremo pokuajima da ivotinje uinimo prisutnim.

Postoje zapravo tri naina na koje i-votinje postaju odsutni referenti. Jedan je doslovan: kao to sam upravo rekla, u jedenju mesa one su doslovno odsutne jer su mrtve. Drugi je definicijski: kad jedemo ivotinje, mijenjamo nain na koji govo-rimo o njima, primjerice, vie ne priamo o mladunadi ivotinja, nego o teletini ili mesu. Trei nain je metaforiki. ivoti-nje postaju metafore za opisivanje ljud-skih iskustava. U tom metaforikom smislu, znaenje odsutnog referenta dolazi od primjene ili reference na neto drugo.

Kako odsutni referent postaje metafora, njegovo se znaenje podie na viu ili imaginativniju funkciju od one koju bi otkrila ili zasluila njegova.

kOmAD meSA Primjer je kad rtva silovanja ili za-toena ena kae: Osjeam se kao komad mesa. U tom primjeru, znaenje mesa ne referira na meso, nego na nain na koji zlostavljana ena osjea muko nasilje. To da meso funkcionira kao odsutni referent vidljivo je kad malo pojaamo znaenje metafore: nitko se zapravo ne moe osjeati kao komad mesa. Teresa de Lauretis to ovako komentira: Nitko sebe zaista ne moe sagledati kao tromi objekt ili kao besprizorno tijelo, i nitko se uistinu ne moe osjeati kao komad mesa jer je meso po definiciji neto to je lieno svakog osjeaja. Sluenje frazom osjeati se kao komad mesa zbiva se unutar metaforikog sustava jezika.

ivotinje su postale odsutni referenti, ija je sudbina pretvorena u metaforu za neiju drugu sudbinu ili posto-janje. Metaforiki, odsutni referent moe biti bilo to, pod uvjetom da je njegovo izvorno znaenje potkopano u toj apsorpciji njega u razliitu hijerarhiju znaenja: u ovom sluaju, izvorno znaenje sudbina ivotinja je apsorbirano u ljudski centriranu hijerarhiju. A u odnosu na ene rtve silovanja i zatoenosti, iskustvo smrti ivotinja slui da bi se ilustriralo ivljeno iskustvo ene.

Odsutni referent je tu i nije tu. Tu je preko zakljuivanja, ali njegova se besmi-slenost odraava samo preko onoga na to referira jer izvorno, doslovno iskustvo koje pridonosi znaenju nije tu. Mi ne uspijevamo dati postojanje tom odsutnom referentu.

Struktura preklapajuih, ali odsutnih referenata povezuje nasilje prema enama i ivotinjama. Kroz strukturu odsutnog re-ferenta, patrijarhalne vrijednosti postaju

institucionalizirane. Ba kao to su mrtva tijela odsutna iz jezika o mesu, u opisima kulturnog nasilja ene su ta-koer esto odsutni referenti. A posebno silovanje nosi tako mone slike da se taj naziv prebacuje iz doslovnog iskustva ena i primjenjuje metaforiki na druge primjere nasilnog razaranja te se, primjerice, u ekolokim spisima iz ranih sedamdesetih govori o silovanju Zemlje. Iskustvo

ena tako postaje sredstvo opisivanja drugih ugnjetavanja. ene, na ijim se tijelima najee poini nasilje, postaju odsutni referenti kad se jezikom seksualnog nasilja slu-imo metaforiki. Ti nazivi upuuju na enska iskustva, ali ne i na ene.

Kad se koristim nazivom silovanje ivotinja, isku-stvo ena postaje sredstvo za objanjavanje ugnjetavanja drugoga bia. Neki su nazivi toliko snano specifini za ugnjetavanje jedne skupine da je njihovo prisvajanje za bilo to drugo potencijalno izrabljivako; primjerice, sluiti se terminom holokaust za bilo to osim istrjebljivanja idova; ili ropstvom za bilo to osim prisilnog poroblja-vanja crnaca. Ipak, feministice, meu ostalima, prisvajaju metaforu klanja, a da pritom ne priznaju izvorno tlaenje ivotinja koje stvara snagu te metafore. Preko svoje funkcije odsutnog referenta, zapadna kultura stalno uva materi-jalnu zbilju nasilja u kontroliranim metaforama, odnosno metaforama koje podlijeu kontroli.

SekSuAlNO NASIlJe I JeDeNJe meSA Sek-sualno nasilje i jedenje mesa, koji izgledaju kao razliiti oblici nasilja, nalaze toku spajanja u odsutnom referentu. Kulturne slike seksualnog nasilja, i stvarno seksualno na-silje, esto se oslanjanju na nae znanje o tome kako se ivotinje kolje i jede. Primjerice, Kathy Barry govori o maisons dabbatage (doslovni prijevod je: klaonica) u kojoj est ili sedam djevojaka svake noi ima 80 do 120 mukaraca-klijenata. Povrh toga, sado/mazo pornografski rekvizitarij lanci, psee ogrlice, uad upuuju na kontrolu nad ivotinjama. U govoru o enama kao rtvama nasilja, esto se zaziva postupanje prema ivotinjama.

Isto tako, u slikama ubijanja ivotinja, erotski naglasci upuuju na to da su ene odsutni referenti. Ako su u frazi klanje ena ivotinje odsutni referenti, u frazi silovanje ivotinja odsutni referent su ene. Utjecaj zavodnike svinje oslanja se na odsutnu, ali zamislivu, zavodljivu, putenu enu. Ursula Hamdress je i metafora i ala; njezin neskladan (ili aljiv) uinak je utemeljen na injenici da smo svi naviknuti gledati ene na taj nain. Ursuline slike referiraju na neto to je odsutno: ljudsko, ensko tijelo. Struktura odsutnog referenta u patrijarhalnoj kulturi oja-ava pojedinana ugnjetavanja tako to uvijek zaziva druge ugnjetavane skupine.

Budui da je struktura preklapajuih odsutnih refere-nata tako duboko ukorijenjena u zapadnoj kulturi, ona nuno implicira pojedince. Nae se sudjelovanje zbiva kao

FemINIStIkO-vegetARIJANSkA kRItIkA teORIJAFemINIStIkO-vegetARIJANSkA teORetIARkA cAROl J. ADAmS pOkAZuJe kAkO pOStOJe tRI NAINA NA kOJe IvOtINJe pOStAJu ODSutNI ReFeReNtI. JeDAN Je DOSlOvAN u JeDeNJu meSA ONe Su DOSlOvNO ODSutNe JeR Su mRtve. DRugI Je DeFINIcIJSkI, A tReI NAIN Je metAFORIkI

cAROl J. ADAmS

IpAk, FemINIStIce pRISvAJAJu metAFORu klANJA, A DA pRItOm Ne pRIZNAJu IZvORNO tlAeNJe IvOtINJA kOJe StvARA SNAgu te metAFORe

NA SAmOm pOetku 20. StOlJeA, uptON SINclAIR Je uAO u klAONIcu ZBOg SvOJIh ItAtelJA. ON Je RADNJe klAONIce uZeO kAO metAFORu SuDBINe RADNIkA u kApItAlIZmu

zarez, xii /279, 18. oujka 2010. 10SOcIJAlNA I kultuRNA ANtROpOlOgIJA

dio ope socijalizacije s kulturnim obrascima i nazorima te zbog toga ne uspijevamo uoiti nita uznemirujue u nasilju i dominaciji koji su neiskorjenjivi dio te strukture. Kao posljedica toga, ene jedu meso, rade u klaonicama, povremeno tretiraju druge ene kao meso, a mukarci su povremeno rtve seksualnog nasilja. A budui da ene, ba kao i mukarci, sudjeluju u toj strukturi odsutnog referenta jedui meso, ni jedni ni drugi ne mogu postii dovoljnu osobnu distancu da bi uoili vlastitu upletenost u tu struk-turu, niti izvorno nasilje nad ivotinjama koje stvara mo metafore klanja.

DIJAlektIkA ODSutNOStI I pRISutNOStI pOtlAeNIh SkupINA Interakcija izmeu fizi-kog tlaenja i ovisnosti o metaforama koje se oslanjanju na odsutnog referenta kazuju nam da se mi distanciramo od svega onoga to je razliito tako to to izjednaujemo s onim to smo ve objektivirali. Primjerice, razgranienje ivotinja i ljudi bilo je prizvano tijekom ranog modernog razdoblja da bi se istaknulo drutveno distanciranje. Prema Keithu Thomasu, djeca, mladi, siromani, crnci, Irci, duevno bolesni i ene bili su prislieni zvijerima: A jednom kad ih sagledavate kao da su zvijeri, ljudi postaju prikladni da se tako prema njima i postupa. Etika ljudske dominacije je izvela ivotinje iz sfere ljudske brige. Ali je takoer legitimirala zlostavljanje onih ljudi koji su navodno bili u ivotinjskom stanju.

Preko strukture odsutnog referenta, pojavljuje se dija-lektika odsutnosti i prisutnosti potlaenih skupina. Ono to je odsutno referira na jednu potlaenu skupinu, dok definira drugu. To ima teorijske implikacije za klasu i rasu, kao i za nasilje prema enama i ivotinjama. Iako se ovaj tekst bavi preklapanjem ugnjetavanja ena i ivotinja, potrebno je i dalje istraivati funkciju odsutnog referenta, onako kako to, primjerice, radi Marjorie Spiegel u knjizi Zastraujua usporedba: ljudsko i ivotinjsko ropstvo. Spiegel raspravlja o vezi izmeu rasnog tlaenja i ivotinjskog tlaenja i tako pokazuje njihov preklapajui odnos.

Struktura odsutnog referenta zahtijeva pomonike koji uspijevaju eliminirati ivotinju, oblik otuenog rada. ive, cijele ivotinje su odsutni referenti ne samo u jedenju mesa, nego i u trgovini krznom. Zanimljiva je i veza izmeu ugnje-tavanja ivotinja u trgovini krznom i ugnjetavanja crnaca kao robova, a ne Indijanaca. Crni povjesniari kau da je jedan od razloga zbog kojeg su crnci, a ne Indijanci bili ugnjetavani u bijeloj amerikoj instituciji ropstva, klanje ivotinja koje imaju krzno. Vincent Harding u knjizi Tu je rijeka: crnaka borba za slobodu u Americi kae: Jedan vaan rani izvor prihoda Europljana u sjevernoj Americi je bila trgovina krzno