16
-Zagađenje i zaštita zemljišta - AZOTNA ĐUBRIVA I NJIHOV UTICAJ NA BILJKE I ZEMLJIŠTE

Zastita zemljista

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zemljiste

Citation preview

-Zagaenje i zatita zemljita -

AZOTNA UBRIVA I NJIHOV UTICAJ NA

BILJKE I ZEMLJITEProfesor: Jelica Jakovljevi

Student: Jovana Savi

Br. Poena: Br. Indeksa:171304/10

Poarevac 2013.Sadrzaj:

UVOD..........................................................................................................31. ubrenje I ubriva.............................................................................42. Azot i azotna ubriva.........................................................................5

3. Klasifikacija zemiljita prema sadraju azota....................................74. Primena azotnih ubriva.....................................................................8 4.1.Opasnosti nepravilne primene mineralnih hraniva..........................85. Uticaj azotnog ubriva na biljke i zemljite.......................................9ZAKLJUAK..............................................................................................10LITERATURA......................................................................................................11

UVOD

Veliki broj ljudi upotrebljava ubriva za ubrenje svojih zasada a da nemaju

ni osnovnu informaciju kakve e efekte postii ovom agrotehnikom merom.

Pre ubrenja je, naravno, potrebno ispitati hemiski sastav zemljita da bi na

osnovu rezultata mogle da se odrede norme ubrenja prema zahtevima pojedinih

kultura.

Kvalitet plodova, njihova boja, ukus, veliina, vrstoa i dr. su sortne

osobine. Na pomenuta svojstva utiu i ekoloki inioci a posebno agrotehnike

mere, meu kojima treba istai uticaj ubrenja.

Zavisno od primenjenih doza i odnosa pojedinih ubriva ona mogu da

poboljaju ili u sluaju njihove nestrune primene da pogoraju kvalitet plodova.

Od neophodnih elemenata na kvalitet plodova u ratarskim kulturama u najveoj

meri utiu: azot, kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum i bakar. Njihov

nedostatak ili suviak moe veoma nepovoljno da se odrazi na kvalitet plodova.

Savremeni koncept proizvodnje hrane i odrivi razvoj proizveo je radikalne

promene u svetskoj poljoprivredi, gde visoka ulaganja, uzmiu pred znanjem, a

kojem je cilj vea ekoloka delotvornost poljoprivrede. Konvencionalna

(standardna) poljoprivreda je uzrokovala niz poremeaja u ivotnoj sredini, kao to

su oteenja i nestanak prirodnih biotopa, narueni krajolik, povlaenje i nestanak

divljai, smanjenje broja biljnih vrsta, zagaenje vode nitratima i pesticidima,

degradacija poljoprivrednog zemljita i sl.

1. UBRENJE I UBRIVAUBRENJE

ubrenje je neophodna operacija i u organskoj biljnoj proizvodnji koja

iziskuje znacajna finansijska ulaganja. Da bi ulaganja bila opravdana, bez

smanjenja efekata na prinose i kvalitet gajenih biljaka, te bez ugroavanja

ovekove okoline, neophodno je djubrenje sprovoditi na adekvatan nacin.

oznavanje kako i koliko upotrebiti hraniva pri uzgoju pojedinih vrsta je

osnovna pretpostavka uspene i rentabilne proizvodnje. Mnoga nauna i struna

saznanja, te iskustva poljoprivrednih proizvodjaa u ovom segmentu su otkrila

kako se biljke hrane i ta uzimaju iz zemljita, a ta iz vazduha. Na bazi takvih

saznanja definisane su metode (bioloke i hemijske) za utvrdivanje potreba za

djubrenjem.

Bioloke metode

snova biolokih metoda za utvrdjivanje potreba u djubrenju je koritenje

biljaka i mikroorganizama. Neke metode se baziraju na reakcijama biljaka i

mikroorganizama na kolicinu biljnih hraniva, dok druge, uz ove, koriste i hemijska

ispitivanja biljnih tkiva.

Slika br. 1: Izgled biljke bez upotrebe ubriva2. AZOT I AZOTNA UBRIVA

Azot ima vodee mesto u plodnosti poljoprivrednog zemljita i stvaranju prinosa. Poljoprivreda se malo oristi prirodnim zalihama azota (ilska salitra), jer su glavni izvori azota za iva bia u atmosferi u obliku gasa.

Koliina vezanog azota koja iz atmosfere ulazi u zemljite ili koju veu bakterije fiksatori, ograniena je. Zato iskoriavanje atmosferskog azota hemijskom sintezom (Haber-Boshov postupak) je glavni izvor nezamenljivog hranjiva u savremenoj poljoprivredi.

Sva azotna ubriva se ogu podeliti u 4 grupe: nitratna (salitre), amonijana, amonijano nitratna I amidna.

Slika br. 2: Azotni ciklus

Nitrati se ne veu za koloidni kompleks zemljita, zato se lako ispiru ako ih ne primaju biljke I zemiljini mikroorganizmi. Ali se nitrati u anaerobnim uslovima bakterijskim procesom denitrifikacije redukuju u elementarni azot I ovaj se gubi voatizacijom.

Amidni azot (cijanamid u urea) u trasnformaciji prelazi prvo u amonijski oblik, dalje je podvrgnut bakterijskom procesu nitrifikacije sa dve faze: nitritna i nitratna, i dok se nitrati adsorbuju na koloide zemljita, a jednako ni amidni oblici azota, to se amonijumov ion dobro vee za adsorptivni kompleks zemljita, to vie u odreenim uslovima on se jako, pa ak i tetno fiksira na nekoliko meseci. Neki glineni minerali (montmoriolinit, biotit, ilit, vermukulit) imaju izraena svojstva fiksacija amonijumova iona. Na jakost fiksacija amonijumova iona imaju i ekoloki faktori.

Poseban problem je amidni azot ureje zbog znatne nestabilnosti ovog jedinjenja, zato dolazi do transformacije u amonijski oblik, ime je opet otvoren put nitrifikaciji.

Ureja je sama po sebi odlina i brzo delujua, ali se brzo hidrolizira, pri povoljnoj temperaturi za 3-4 dana, zato biljke najvie primaju azot u amonijskom obliku. Urejin azot biljke najvie iskoriavaju kad se ona primenjuje folijarno.

Porastom doza azota u ishrani gajenih biljaka, (amonijana, amonijano-nitratna i amidna ubriva) zaotrava se problem nitrifikacije i potreba da se u zemiljitu stovre zalihe vezanog azota, sprei luksuzno troenje u obliku nitrata i ispiranjem.

Zato se ureja podvrgava hemijskom vezivanju s aldehidima (formaldehid i acetaldehid), derivatima krotonske kiseline (CD-ureja) u ugljenima. Tim se osim zatite od prebrze hidrolize i dalje nitrifikacije postie produno delovanje. Zbog ovakvog tehnolokog postupka, urea je neto skuplje ubrivo u odnosu na ostala

azotna ubriva.

Nitrati i naroito amonijum-sulfat zakiseljuju zemljite. Ali u prisustvu slobodnog kalcijuma moe se zakisljevanje ublaiti odnosno ukloniti. Ostali amonijski oblici a pogotovo isti amonijak u prvo vreme jako alkalizuju sredinu izazivajui stanoviti ok na izbalansirane procese u zemljitu, uz propratnu pojavu blokade mikroelemenata, slino kao kod kalcizacije. Kasnije dolazi do nitrifikacije i time do tendencije prema zakiseljavanju. Kreni azot zbog obilja kalcijuma (54%) alkalizuje sredinu, ali i tu kasnije dolazi do promena iako u ogranienom opsegu. Ureja je u poetku neutralna, nakon hidrolize utie na povienje pH vrednosti zemljita i konano prelaskom u nitrate ima tendenciju prema zakiseljavanju. Biljke azot usvajaju u obliku NO3 - (nitratnog) i NH4 +(amonijum) jona, a odreene biljne vrste (Legiminoseae) zahvaljujui i simbiozi sa kvrinim bakterijama (azotofiksatorima) mogu da koriste elementarni azot iz atmosfere (200 - 300 kg/ha).

Njegova fizioloka uloga je: azot je gradivni element i ne postoji ni jedan proces u biljkama na koji azot ne utie (posredno ili neposredno). Za njega se kae da je prinosni element pa pored visine prinosa, azot determinie i kvalitet proizvoda.

Ukoliko u zemljitu nema dovoljno azota smanjuje se porast, listovi su uti, bledo-zeleni, dolazi do hloroze, koren se izduuje, smanjuje se njegovo grananje, smanjuje se prinos i kvalitet plodova a ako je potronja azota suvie luksuzna dolazi do bujnog razvoja biljke, listovi su tamno zelene boje, veoma soni, koren krai i deblji, a otpornost biljaka na zemljinu suu je slabija.

Slika br. 3: Simptom nedostatka azota na kukuruzu

3. KLASIFIKACIJA ZEMLJITA PREMA SADRAJU AZOTA

Pri odreivanju koliine azota u obzir se uzima sadraj azota u zemljitu, potreba gajenih biljaka shodno planiranoj visini prinosa, kao i karakteristike sezone. Ako zemljite sadri vee koliine ukupnog azota znai da su bolje obezbeena humusom. Prema sadraju ukupnog azota sva zemljita su podeljena u 3 klase: Klasifikacija zemljita prema sadraju azota %NKlasa obezbeenosti zemljita

0.10Siromano

0.10-0.20Srednje obezbeeno

0.20Dobro obezbeeno

AZOTNA UBRIVA VRSTE AZOTNIH UBRIVASADRAJ N U UBRIVU (u %)

ilska salitra 16

Norveka salitra 15.5

Amonijum sulfat 20.5

Kreni azot 20-21

Sintetska mokraevina 46

Amonijum nitrat 32.5-34.0

Anhidrovani amonijak 82

Amonijana voda 20.6-24.7

Kreni amonijum nitrat 27

4. PRIMENA AZOTNIH UBRIVA

Najee se primenjuju u predsetvenom ubrenju i prihrani. Manji deo se daje u osnovnom ubrenju, pogotovo ako se ubri za jarine. Tada se daje manja koliina, jer je podloan ispiranju (nitratni oblik) u vreme kada nema vegetacije (jesen zima) a poveane su koliine padavina. Ostatak, (vea koliina) azota daje se pred dopunsku obradu (predsetveno) i u prihrani. A ako se daje za ozimine, moe se dati vea koliina u osnovnom ubrenju (pred duboko oranje) a ostatak azota u prihrani.

Ureja se obino unosi u zemljite prilikom zaoravanja etvenih ostataka radi ubrzavanje mikrobioloke razgradnje celuloze u koliini od 40 kg/ha ili 8 kg po toni etvenih ostataka. Ako se daje u prihrani okopavinskih useva, mora se plitko zagrnuti zemljom (meuredni kultivatori) da bi se spreila volatizacija azota.4.1. Opasnosti nepravilne primene mineralnih hraniva

Sve vea primena mineralnih hraniva, pesticida i drugih sredstava stvorila je probleme sa kojima ovek mora da se suoava, pogotovo u uslovima intenzivne biljne proivodnje. Prekomerna upotreba hemijskih sredstava prouzrukuje raliite probleme u biolokoj ravnotei a ugroava i zdravlje ljudi. Negativni efekti prekomernih doza hraniva odraavaju se na reakciju, strukturu i biogenost zemljita, a doprinose i nakupljuju tetne materije u biljkama. to se tie vodenih povrina prekomerne koliine hraniva mogu da podstaknu eutrofikaciju. Eutrofikacija je proces bujanja vodenih biljaka usled poveanja hraniva u vodi. Izumiranjem ovih biljaka stvaraju se velike koliine oraganske materije ijim razlaganjem od strane mikroorganizama dolazi do potronje kiseonika iz vode to dovodi do izumiranjaivih organizama u njoj. Mineralna ubriva mogu da utiu na promenu sastava vazduha, da doprinose stvaranju tetnih materija koje izazivaju unitavanje ozonskoh omotaa. Kad se sagledaju sve ove injenice jasno je zato pravilna u potreba mineralnih hraniva ima toliki znaaj.5. UTICAJ AZOTNOG UBRIVA NA BILJKE I ZEMLJITE

Od svih hemijskih sredstava u poljoprivredi najvie se primenjuju mineralna hraniva, posebno azotna. Azot u veini sluajeva veoma povoljno utie na prinos gajenih biljaka. Ishrana minerealnim i organskim hranivima treba da je tako odmerena da onemogui luksuznu ishranu biljaka azotom, a da istovremeno ne ograniava njihov genetski potencijal rodnosti. To se postie pravilnim utvrivanjem potrebnih koliina azotnih hraniva neophodnih za postizanje odgovarujuih prinosa. U tu svrhu se danas najee koristi N-min metoda koja se zasniva na koliini mineralnog azota u zemljitu. Veoma je znaajno da biljke u toku cele vegetacije budu ravnomerno i optimalno obezbeene azotom. Nadalje to znai da doze azotnih ubriva treba uskladiti sa potrebama biljaka u pojedinim fazama rasta i razvia kao i sa dinamikom mineralizacije organske materije u zemljitu. Primena azotnih ubriva moe da utie i na promenu pH vrednosti zemljita. Hraniva koja sadre amonijak ili ijom razgradnjom nastaje amonijum-sulfat, amonijum-sulfat-nitrat, urea, amonijak ili kalcijum-amonijum-nitrat, sniavaju, dok nitratna azotna ubriva sa alkalnim ili zemno-alkalnim katjonima ili kreom poveavaju pH vrednost.

Upotreba visokih doza azotnih hraniva dovedi do zaslanjivanja zemljita, a ovo je posebno izraeno na zemljitima koja prirodno imaju vei sadraj soli. Intenzivna proizvodnja i primena azotnih ubriva dovela je do vremenskog i prostornog poremeaja u kruenju azota u prirodi sa veoma nepovoljnim posledicama po ivotnu sredinu. Unoenje vee koliine azota u zemljite od one koje biljke iznose svojim prinosom ima za posledicu poveanje organski vezanog azota u zemljitu, a poveava se i gubljenje azota ispiranjem nitrata. Ukoliko je sadraj azota vei, ovi procesi su izraeniji. Da bi se izbeglo neracionalno ubrenje neophodno je utvrditi tanu dozu azota za svaku parcelu posebno.ZAKLJUAK:

Savremeni koncept proizvodnje hrane i odrivi razvoj proizveo je radikalne

promene u svetskoj poljoprivredi, gde visoka ulaganja, uzmiu pred znanjem, a

kojem je cilj vea ekoloka delotvornost poljoprivrede. Konvencionalna

(standardna) poljoprivreda je uzrokovala niz poremeaja u ivotnoj sredini, kao to

su oteenja i nestanak prirodnih biotopa, narueni krajolik, povlaenje i nestanak

divljai, smanjenje broja biljnih vrsta, zagaenje vode nitratima i pesticidima,

degradacija poljoprivrednog zemljita i sl.

:

http://www.wikipedia.org/ ukanovi Mara: Ekoloki izazov Novica Miti i Kecman Ivana: ubriva i oplemenjivai temljita Adamovi ivoslav: Kretanje vode i kontaminacija temiljitaPAGE 3