Zašto trebamo „zelenu“ plastiku?

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Oštećenost šuma Oštećenost šuma nije poraslanije porasla 22

LondonLondon 24 24

TrstenoTrsteno 20 20

Nacionalni park Nacionalni park MercantourMercantour 32 32

Đurđevački Đurđevački peskipeski 36 36

Šuma i javnost 8

broj

151/2Godina XIII.,

Zagrebsrpanj/kolovoz

2009.

broj

151/2Godina XIII.,

Zagrebsrpanj/kolovoz

2009.

Naslovna stranica:Ljetna idilaMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: Raskoš – Gospodinova krunica

(Passifl ora coerulea)Marinko Bošnjaković

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Šumarev krug oko Štirovače

I ove godine položeno je cvijeće i upaljene svijeće

na Baričkov kamen

Izvlačenje glomaznog otpada iz ponora Štirovače

Druženje uz vatru i pjesmu potrajalo je.. Ivica, mali od kužine

Dogovor pred polazak na Krajačev kuk

Umre li šuma, Umre li šuma, umrijet će i umrijet će i

narod.narod.(Francuska poslovica)(Francuska poslovica)

u ovom broju2 – 11

12 –23

24 – 31

32 – 39

40 – 48

Otkrivena skulptura kralja Petra Svačića

Arbun, ljepotan JadranaPlijen odaje lovca

Bačvarske dužice izrađivale su se još početkom 19. stoljeća!

Lastavice kao kolateralne žrtve civilizacije

Đurđevački pijesci-hrvatska Sahara

Hrvatska na europskom putu zaštite prirode

Nacionalni park Mercantour

Mediteranske šume imaju uglavnom zaštitnu funkciju

Šumarica (Anemone nemorosa)Kamelije (Camellia; Thea)

Ako je turizam doživljaj, onda je London doživljaj2 !

Linearni ili nelinearni sustav gospodarenja šumama ?

Sanacija orijaških platana u TrstenomZašto trebamo „zelenu“ plastiku?Na Macelju raste prekrasna jela!

Našice u mreži europskih gradova

Javnost i šuma - nije dovoljno dobro raditi, to i drugi trebaju znati!

U zaštitu od požara oko 90 milijuna kuna

Izvanredna revizija zbog ciklona

Dobar znak - oštećenost šuma nije u porastu!

2 • Broj 151/2 • srpanj/kolovoz 2009. HRVATSKE ŠUME

U usporedbi s 2007. (30,1%) kontrola (moni-toring) oštećenosti šuma za 2008. godinu (30,0%) u Republici Hrvatskoj pokazala je slično stanje značajne oštećenosti stabala

svih vrsta drveća-istaknuto je to na jubilarnom, dva-desetom po redu seminaru o procjeni oštećenosti kro-šanja, održanom početkom srpnja u Radničkom domu Šumarije Jasenak (UŠP Ogulin). Seminar je organizirao Šumarski institut Jastrebarsko, u suradnji s Hrvatskim šumama, a prisustvovali su mu i predstavnici Šumar-ske savjetodavne službe. Naglašeno je kako je značaj-na oštećenost listača gotovo ista kao i prethodne go-dine (porast s 24,2% na 25%). Trend rasta oštećenosti listača je od 1987. (6%) do 1995. (27,7%), a zatim slijedi pad do 1998. (16,8%), kada se zadržava na približno istoj razini. Od 2003. godine evidentiran je ponovni rast, koji se nastavlja do prošle godine. Kod četinjača

šumski ekosustav OŠTEĆENOST ŠUMA

Dobar znakDobar znak -- oštećenost oštšuma nije u porastu!šuma nije u poraKontrola

oštećenosti šuma za 2008. godinu (30,0%) u Republici Hrvatskoj pokazala je slično stanje značajne oštećenosti stabala svih vrsta drveća kao i prethodne, 2007. godine (30,1%)

se osutost krošanja smanjila s 53,2% na 50,2%. Anali-zirajući četinjače od 1987. (17,1%) može se ustanoviti stalan rast do maksimalnih 56,7% u 1996., a niža je vri-jednost zabilježena sljedeće godine (38,6%) pa zatim 2002. (40,7%) i postupni rast do spomenute 2007. U odnosu na 2007. godinu zabilježen je manji pad ošte-ćenosti obične jele (sa 73,7% na 72,2%). Inače, najniža vrijednost osutosti krošanja ove četinjače je 1988. go-dine (36,6%), a 1993. taj postotak iznosi već 70,8% i uz manja odstupanja zadržava se do 1999., kada pada na 58,1%. U 2001. godini je već 70,4%, a u 2004. 73,5%. Bitno je napomenuti kako se ova vrijednost zadržala sve do lani, kada je evidentiran već spomenuti neznat-ni pad na 72,2%. Oštećenost alepskoga bora je 32,2% i to je pad za 5,3% u odnosu na prethodnu godinu, a kod crnoga bora je neznatno povećanje oštećenosti za 1,30% (od 43,1% na 44,4%).

Piše: Ivica Tomić

Foto:I. Tomić, Izvještaj Šumarskog instituta Jastrebarsko

Broj 151/2 • srpanj/kolovoz 2009. HRVATSKE ŠUME 3

Dobar znak - oštećenost tećenost šuma nije u porastu!astu!

Značajno povećanje oštećenosti lužnjaka-Kod hrasta lužnjaka oštećenost se bitno povećala s 33,0% u 2007. na 1,9% prošle godine. Između 1988. (8,1%) i 1994. (42,5%) naglo je rasla, a 1999. pala na 23,5% te takva ostala i sljedeće godine. U 2001. go-dini je porasla na 30,2%, 2002. pala (21,3%), a postu-pno raste do 2007. (33%) te se lani bitno povećava na 41,9%. Prošlogodišnja oštećenost hrasta kitnjaka iznosi 29,5%, što je za 6% više nego 2007. godine (23,6%). U posljednjih deset godina oštećenost obič-ne bukve nije se bitno mijenjala (od 4-10%), a lanjska zabilježena vrijednost iznosila je 9,9%.

Izvještaj o prošlogodišnjoj oštećenosti šuma u Hrvatskoj podnijeli su dr. sc. Ivan Seletko-vić i dr. sc. Nenad Potočić iz Šumarskog instituta Jastrebarsko. U uvodnom izlaganju naglasili su kako je lani po dvadeseti put provedena godišnja pro-cjena oštećenosti šumskih sastojina, a procjenjivalo se na 85 bioindikacijskih ploha (mreža 16 x 16 km) i 422 osnovne plohe (mreža 4 x 4 km). Obuhvaćeno je 12.167 stabala različitih vrsta drveća, od čega 9734 li-stača i 2.433 četinjača. Obrađeni rezultati pohranjeni su u bazi podataka Šumarskog instituta te u jedin-stvenoj europskoj bazi Međunarodnoga programa za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests). Opažanje se obavlja na plo-hama jednake međusobne udaljenosti, a na svakoj plohi ocjenjuje se 24 stabla. Za svako stablo u uzor-ku procjenjuje se osutost (defolijacija) krošnje, gubi-tak boje (diskoloracija) asimilacijskih organa te lako prepoznatljivi biotički i abiotički uzroci štete. Važno je napomenuti kako se značajno oštećenim stablima smatraju ona čija je osutost iznad 25%. Na europskoj je razini dogovoren razmak točaka 16 x 16 km, a uz ovu mrežu Hrvatska održava i mrežu točaka 4 x 4 km za dobivanje podataka na nacionalnoj razini.

Jela najugroženija na delničkom područ-ju-Gledajući značajnu oštećenost stabala svih vrsta drveća po podružnicama Hrvatskih šuma i prošle go-dine uočljive su vrlo velike razlike. Izrazito visoke vri-jednosti zabilježene su u delničkoj (47,7%), zagrebač-koj (44,1%), buzetskoj (42,8% )i vinkovačkoj (40,8%) podružnici, a neznatno su ,iznad donje granice zna-čajne oštećenosti, UŠP Ogulin (28,1%) i UŠP Split (31,2)%. Najniže vrijednosti evidentirane su u bjelo-

Terenski dio seminara održan je na području Šumarije Jasenak (UŠP Ogulin), u raznodobnoj jelovo-bukovoj šumi, a procjena oštećenosti i ove je godine pokazala ujednačene kriterije, s prosječnim rasponom 5-10%

Tijekom seminara u Radničkom Tijekom seminara u Radničkom domu Šumarije Jasenakdomu Šumarije Jasenak

Dr. sc. Ivan Seletković, dr. sc. Nenad Potočić i mr. sc. Petar Dr. sc. Ivan Seletković, dr. sc. Nenad Potočić i mr. sc. Petar Jurjević s predstavnicima UŠP Ogulin Jurjević s predstavnicima UŠP Ogulin (dipl. ing. Nenad Vukadinović i dipl. ing. Dubravko Hodak)(dipl. ing. Nenad Vukadinović i dipl. ing. Dubravko Hodak)

Procjena oštećenosti krošanja u Procjena oštećenosti krošanja u jelovo-bukovoj šumi (g.j. Jasenačka jelovo-bukovoj šumi (g.j. Jasenačka

kosa, Šumarija Jasenak)kosa, Šumarija Jasenak)


varskoj (5,1%) i koprivničkoj (7,3%) podružnici. U UŠP Delnice i UŠP Vinkovci visoki su postoci posljedica in-tenzivnoga sušenja jele, odnosno hrasta lužnjaka, a na buzetskom području gotovo svih promatranih vrsta dr-veća. Na delničkom području stanje obične jele i dalje je vrlo loše (86,2%), a oštećenost bukve (15,6%) neznatno

je manja u odnosu na 2007. godinu (9,7%). Na području UŠP Zagreb zabilježeno je ozbiljno povećanje značajne oštećenosti, ukupno (s 18,2 na 44,1%) i po promatranim vrstama (kod lužnjaka s 21,4 na 64,5%, kitnjaka s 28,8

na 62,3%, bukve s 13,4 na 18,1%). Na vinkovač-kom području manje je povećanje oštećenosti hrasta lužnjaka (s 35,7 na 40,8%), a osobito je veli-ko kod poljskoga jasena (s 11,3 na 26,2%).

Ploha u jelovo-bu-

kovoj šumi - Terenski dio seminara održan je u odjelima 49 a i 46 a gospodarske jedinice “Jasenačka kosa” Šuma-rije Jasenak, na plohi s 24 obilježena stabla, na četiri stajališta s po 6 stabala. Odjeli su razno-dobne sastojine obične jele i bukve, s primiješa-nom smrekom i javorom. Sastojine se nalaze na nadmorskim visinama od 630 do 828 m, a fi -tocenološki gledano, to je dinarska jelovo-bu-kova šuma na smeđem tlu, na vapnencu i dolo-mitu, dobre kvalitete i pomlađenosti. Sklop je prekinut, obrast 0,90, a od 2005. provođene su stablimično-grupimične sječe. Sudionici semina-ra, predstavnici Instituta hrvatskih šuma i Šumar-

ske savjetodavne službe, procjenjivali su oštećenost na obilježenim stablima jele (11), bukve (12) i smreke (1). Raspoređeni u grupama, usmjeravali su pozornost na osutost (defolijaciju) i gubitak boje lišća, uspoređujući svako konkretno stablo s potpuno razvijenim, zdravim i vitalnim stablima. Pritom su se koristili korisnim poma-galima kao što su fotoalbumi s fotografi jama krošanja različitih oštećenja te pokojim dvogledom. Oštećenost i požutjelost krošanja razvrstavali su za svako stablo u

Izrazito visoke vrijednosti zabilježene su u delničkoj

(47,7%), zagrebačkoj (44,1%), buzetskoj (42,8% ) i

vinkovačkoj (40,8%), a najniže u bjelovarskoj (5,1%) i

koprivničkoj (7,3%) podružnici.

pojedine stupnjeve, upisujući podatke u manuale. Tako je nulti stupanj bez oštećenja krošnje, a obu-hvaća do 10 posto gubitka lišća. Prvi je stupanj slabo oštećenje od 11 do 25%, drugi umjereno oštećenje (gubitak lišća> 25-60%), treći stupanj znači veliko oštećenje (>60-<100%), a četvrti podrazumijeva pot-puno oštećenje i stopostotni gubitak lišća. Gubitak boje lišća obuhvaća procjenu od nultog do četvroga stupnja.

Stavljanje “magnetića” na Stavljanje “magnetića” na demonstracijsku pločudemonstracijsku ploču

Obična jela (Abies alba)- naša najoštećenija vrsta drveća


• Procijenjeno je 12.167 stabala različitih vrsta drveća, od čega 9.734 listača i 2.433 četinjača.

• Značajna oštećenost listača gotovo je ista kao i prethodne, 2007. godine (porast s 24,2% na 25%).

• Kod hrasta lužnjaka oštećenost se bitno povećala s 33,0% na 41,9%.

• U posljednjih deset godina oštećenost obične bukve nije se bitno mijenjala (od 4-10%), a lanjska zabilježena vrijednost iznosila je 9,9%.

• Oštećenost hrasta kitnjaka iznosi 29,5%, što je za 6% više nego prethodne godine.

• Kod četinjača se osutost krošanja smanjila s 53,2% na 50,2%, a zabilježen je manji pad oštećenosti obične jele (sa 73,7% na 72,2%).

Ujednačeni kriteriji i prihvatljiva odstupanja - Rezultati procjene pregledno su prikazani na demon-stracijskoj ploči (stavljanjem “magnetića”), po brojevi-ma i stupnjevima oštećenih stabala. Najveća odstupa-nja uočena su kod stabla br. 1 obične jele, kod kojega je raspon procjene iznosio od 5 do 35%, i stabla broj 11, obične bukve, s većim rasponom, od 15-70%. Sporna su stabla još jednom temeljito pregledana i uz detalj-nu analizu ponovno procijenjena. Uzrok takvih raspona

kod jelovoga stabla vje-rojatno je veći broj grana imele u krošnji te neod-govarajući izbor stajališta. Kod bukovoga stabla ras-pon je bio još veći, premda za to nije bilo nekog osobi-tog razloga, a odstupanje u procjeni tumači se speci-fi čnim položajem u okružju s drugim stablima te duži-nom krošnje. Unatoč činje-nici da su u pojedinačnim slučajevima kriteriji bili u rasponu od vrlo blagih do izrazito oštrih, većina procjenitelja nalazila se u prihvatljivim granicama od 5-10%, s ujednačenim kriterijima.

Sporno jelovo stablo br. 1


O O ujednačavanju ujednačavanju kriterija kriterija oštećenosti oštećenosti krošanjakrošanja

Dletovo je reljefno vrlo raznolika gospodarska jedinica u kojoj prevladava obilje grebena, glavica, manjih i većih udolina. Najviša kota je vrh Lisac (941 metar nad morem), dok je

najniži vrh Velike Vode (541 metar nadmorske visine), tako da je razlika između najvišeg i najnižeg vrha 400 metara. Bogata je vodotocima i izvorima pitke vode.

Područje gospodarske jedinice nalazi se na prijela-zu iz submediteranskog u kontinentalni dio. Osim bu-

kve, zastupljene su vrste drveća poput hrasta kitnjaka, cera, crnog graba, gorskog javora, javora gluhača, lipe i trešnje. Umjetno su unijeti crni i obični bor, ariš, smreka, borovac i duglazija.

Povijesno, šume ove gospodarske jedinice dijelom su pripadale državi, a dijelom su bile zemljiš-ne zajednice sela Lisac i Klana. Poslije II. svjetskog rata šume su bile pod upravom Kotarskih narodnih odbora, kasnije šumskih gospodarstava, odnosno Šumarija, kao ustanova sa samostalnim fi nanciranjem, ovisno o tome kako su se mijenjali organizacijski ustroji u šumarstvu.

Državnim šumama, u ovoj gospodarskoj jedinici, gospodarilo se sukladno osnovama gospodarenja, a prvi takav elaborat napravljen je još u 19. stoljeću. Nje-

Delnice

U organizaciji Odjela za ekologiju delničke Podružnice, krajem lipnja održan je kolokvij o ujednačavanju kriterija procjene oštećenosti kro-

šanja te lako prepoznatljivih uzroka šteta na osnovnim plohama 4x4 km i bioindikacijskim točkama 16x16 km. Kolokvij se održavao na terenima Šumarije Rijeka u GJ „Jelenje Velo“.

Cilj kolokvija, koji se održava već devetu godinu zaredom, bio je procijeniti oštećenost stabala jele, smreke i bukve, a pri tome što više ujednačiti kriterije procjene. Zadana su bila 24 stabla. Procjenu su vršili revirnici-ocjenjivači osutosti iz svih četrnaest Šumarija delničke Podružnice. Odstupanja u procjenama nisu bila velika.

U realizaciji i ovog kolokvija treba pohva-liti stručne suradnike iz odjela za ekologiju na čelu s rukovoditeljem Željkom Kauzlarićem te kao dobre domaćine Šumariju Rijeka na čelu s upraviteljem Dejanom Švob.

Sudionici kolokvija na terenima Šumarije Rijeka

uređivanje šuma

Gospodarska jedinica Dletvo (Šumarija Klana) delničke Podružnice nalazi se na sjeverozapadu Hrvatske. Sjeverno graniči s Republikom Slovenijom, zapadno se prostire do mjesta Lisac, dok su joj na jugu gospodarske jedinice Lužina i Jarki (Šumarije Rijeka). Obuhvaća katastarske općine Škalnica, Studena, Lisac i Klana.

U ciklonu je stradalo oko 13 276 m3 drvne mase

(trogodišnji etat), na površini od 50,39 ha

Članovi povjerenstva za ispitivanje Članovi povjerenstva za ispitivanje Osnove gospodarenja za GJ DletvoOsnove gospodarenja za GJ Dletvo

Izvanredna revizija Izvanredna zbog ciklonazbog ciklona

Piše: Vesna Pleše

Foto: D. Janković


mladika na 63 ha, njega kultura 46 ha, čišćenje sastojina 60 ha, prorjeđivanje mladih sastojina 86 ha. U PBR: po-šumljavanje biljkama na 39 ha, popunjavanje biljkama 6 ha,pripremni radovi na sastojini na 46, ha.

Početkom lipnja, radom u uredu i na terenu, stručno povjerenstvo u sastavu Krešmir Turk pred-sjednik te članovi Josip Crnković i Denis Stojsavljević pregledalo je elaborat izvanredne revizije Osnove gos-podarenja za GJ Dletvo. Utvrdilo je da je izvanredna re-vizija u potpunosti opravdana te napravljena sukladno odredbama Pravilnika o uređivanju šuma.

Ministarstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vod-nog gospodarstva upućen je zahtjev da izda odobrenje na predloženi elaborat izvanredne revizije Osnove gos-podarenja za GJ „Dletvo“ s rokom valjanosti od 1. siječ-nja 2004. do 31. prosinca 2013.

Radu povjerenstva prisustvovali su rukovoditelj delničklog Odjela za uređivanje Boris Pleše, samostalni taksator Tijana Grgurić, upravitelj Šumarije Klana Željko Perković i revirnik Miljenko Jakšetić.

DELNICE / GOSPODARSKA JEDINICA DLETOVO

gova revizija napravljena je 1906., a predviđala je 100 godišnju ophodnju i gospodarenje kao s visokom regu-larnom šumom.

Između I. i II. svjetskog rata gospodarilo se po tali-janskim osnovama gospodarenja, koje nažalost nisu pronađene, ali su sačuvane detaljne gospodarske karte.

Poslije II. svjetskog rata gospodarilo se na osnovu godišnjih planova koji su se donosili sukladno s dugo-ročnom osnovom sječa,a prva sačuvana osnova gospo-darenja sačuvana je za razdoblje od 1962. do 1971.

Osim državnih šuma, već smo napomenuli da je dio šuma ove gospodarske jedinice pripadao i bivšim općinskim šumama, u kojima se gospodarilo na osnovi godišnjih planova. Gospodarilo se na isti način kao i sa državnim šumama, ali je pomladno razdoblje bilo dugo te su sastojine mjestimično slične prebornima. Glavni prihod iz tih šuma bilo je drvarenje i šumska paša.

Površina gospodarske jedinice iznosi 1748 ha. Od toga na obraslo zemljište otpada 1677 ha.

Zbog ciklona koji je 7. srpnja 2008. zahvatio gospodarsku jedinicu, šumski predjel Dletvo, prišlo se izradi izvanredne revizije Osnove gospodarenja, koju je napravio delnički Odjel za uređivanje. U ciklonu je stra-dalo oko 13 276 m3 drvne mase (trogodišnji etat), na površini od oko 50 ha. Ovom vremenskom nepogodom prouzročena je velika šteta na sastojinama. Zbog većih ogoljelih površina morala se promijeniti gospodarska podjela te formirati novi odsjeci. Na novoformiranim odsjecima propisan je etat jednak prikazanom drvnom

fondu,a propisani su i novi šumsko uzgojni radovi. Na di-jelovima odsjeka koji nisu bili zahvaćeni ciklonom propisan je novi etat, uz intenzitet sje-če iz stare osnove gospoda-renja.

Etat po važećoj osnovi gospodarenja za razdoblje od 2004.-2013. na površini od 1299 ha iznosi ukupno 42 848 m3 (8259 m3 crnogorice i 34 589 m3 bjelogorice), od-nosno revidirani 54 338 m3 (12 529 m3 crnogorice i 41 859 m3 bjelogorice).

Revidirani šumsko uz-gojni radovi za navedeno razdoblje iznose u JBR: njega

Izvanredna revizija revizija zbog ciklona Piše: Vesna Pleše

Foto: Boris Pleše

Posljedice ciklona u DletvuPosljedice ciklona u Dletvu


Na konferenciji je održano niz zanimljivih izla-ganja na kojima se pokušalo odgovoriti na pitanja kako prilagoditi gospodarenje šuma-ma novim zahtjevima javnosti, kako približiti

šume društvu i razvijati šumarsku pedagogiju te kako pokušati više utjecati na donošenje političkih odluka vezanih za šume.

Najveći interes i raspravu među sudionicima potaknulo je izlaganje Ingwalda Gschwandtla iz Mi-nistarstva poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodnog gospodarstva Republike Austrije, inače voditelja UNE-

CE-FAO-ve mreže šumarskih komunikatora, na temu „Šumarska komunikacija na europskoj razini – izazovi i rješenja“. Ključni problem je u tome što nije dovoljno dobro raditi svoj posao, nego o tome treba i javno go-voriti te proširiti informaciju o tome. Nužno je komuni-cirati na europskoj razini jer se relevantne odluke da-nas donose na međunarodnoj razini, tvrdi Gschwandtl. Urbanizacija i globalizacija oblikuje mišljenja ljudi te se i tu može primijeniti parola „misli globalno – djeluj lokalno“. Stoga trebaju surađivati svi – od nacionalnih

institucija i poduzeća, do europ-skih (Eustafor, CEPI, CEPF, EFI, FAO-vih komisija te Ministarskih konferencija o zaštiti šuma u Eu-ropi itd). Svrha te komunikacije treba biti zatvaranje rupe izme-đu javne percepcije i stvarnog činjeničnog stanja u šumama i šumarstvu te zadobivanje ve-ćeg utjecaja na političke odluke vezane za šumu. Šume znače različite stvari različitim ljudima. Pitanje šuma vrlo je kompleksno jer su interesi različitih interesnih skupina potpuno oprečni, a sta-nje ne olakšava ni činjenica da su

ljudi često emocionalno vezani za šume pa u pojedinim zemljama (Bavarska, npr.) stanovnici imaju čak i roman-tičan odnos prema njima.

Problematično je i pojavljivanje šumarske tematike u medijima; šume se spominju uglavnom u negativnom kontekstu (ilegalne sječe, nestajanje šuma, šumski požari, nezgode u lovu i sl.), dok su dobre vije-sti uglavnom nezanimljive ili kako bi to rekli nakladni-ci, – dobre vijesti za njih su loše vijesti! Novine prodaju skandali. Poruka koja se pritom usijeca u umove ljudi jest da su šume povezane s problemima! Stoga je kao zanimljiv i pozitivan primjer istaknuta reklama za drvo s FSC certifi katom s Jennifer Lopez i Pierce Brosnanom u glavnim ulogama.

Komunikacijski proces stoga treba biti pažljivo isplaniran, dugoročan i sistematski proveden, a u osno-vi mu trebaju biti točni podaci, pouzdanost, otvorenost i transparentnost, poštenost i kontinuiranost.

Primjer dobre kampanje prošlogodišnji je Europski tjedan šume, 20. – 24. listopada 2008., prilikom kojeg je u 30 zemalja obilježeno 150 organiziranih događanja s centralnom porukom da europske šume obogaćuju naše živote i pomažu spašavanju našeg planeta.

U tu svrhu osnovana je Mreža šumarskih komuni-katora, s glavnim ciljem poboljšavanja komunikacije između javnosti i šume te omogućavanja bolje među-narodne suradnje u navedenom području.

Nakon niza daljnjih izlaganja, u kojima su sudionici stavljali naglasak na šumarsku pedagogiju i otvorenost za suradnju s javnosti, Hrvatska se predstavila kao do-maćin konferencije za 2010. godinu. Tema će biti „Šu-marstvo u razdoblju recesije“.

srednjoeuropsko šumarstvo 10.KONFERENCIJA DIREKTORA EUROPSKIH DRŽAVNIH ŠUMA, SENOHRABY, 8.-11. lipnja 2009.

U gradiću Senohraby u Češkoj je od 8. do 11. lipnja održana 10. konferencija direktora europskih državnih šuma (CESFO) na temu „Javnost i šuma“. Na konferenciji su sudjelovale 22 europske zemlje, a otvorio ju je češki ministar poljoprivrede Jakup Šebesta.

Javnost i šuma Javnost i šuma - nije dovoljno dobro - nije dovoljno dobro raditi, to i drugi trebaju znati!raditi, to i drugi trebaju znati!

šume se spominju uglavnom u negativnom

kontekstu (ilegalne sječe, nestajanje šuma,

šumski požari, nezgode u lovu i sl.), dok su dobre

vijesti uglavnom nezanimljive.

Uspješni hrvatski šumariNa terenskom dijelu

konferencije održan je i lo-vački petoboj, u kojem su se sudionici okušali u pet disciplina: pucanje iz zračne puške na pokretnu metu,

pucanje iz zračnog pištolja, bacanje sjekire u drvenu metu, pucanje iz samostrela i gađanje glinenih golubova. Hrvatsko izaslanstvo osvo-jilo je pritom velik uspjeh –

Ana Juričić Musa osvojila je pobjedu u kategoriji žena, dok je u kategoriji muška-raca Željko Ledinski osvojio prvo, a Ratko Matošević tre-će mjesto.

Piše: Ana Juričić-Musa

S konferencijeS konferencije

Važno je privući pozornost! (Jenifer)Važno je privući pozornost! (Jenifer)

Pune ruke pehara (Ž.Ledinski, Pune ruke pehara (Ž.Ledinski, A.Juričić, R.Matošević)A.Juričić, R.Matošević)


Ako ovoliko kiše u lipnju, pa i prvom dijelu srp-nja, turisti baš i nisu pozdravili, šumari, bar s toga aspekta, imaju razloga za zadovoljstvo – tih je mjeseci evidentirano najmanje šumskih

požara nego ijedne u posljednjih desetak godina te je opožareno samo, (ako se tako smije reći!), 359 ha! U op-ćoj recesiji, koju generira sve veći dug drvne industrije, eto, bar protupožarna preventiva, u koju Hrvatske šume svake godine ulažu značajna sredstva, bilježi dobre re-zultate.

No, i pored toga ljeto, koje je još pred nama, samo po sebi poziva građane na oprez (o tome govore i sva-kodnevne poruke s TV ekrana i s radio postaja), poseb-no u priobalju i uljučivanje u protupožarnu zaštitu. A to mogu vrlo jednostavno; da ne bacaju opuške oko sebe; da paze ako pale vatru “za neki mali roštilj”, ili još bolje, da to ne rade na otvorenom; da pozovu vatrogasce ako primijete neki sumnjivi dim...

Mnogo je ozbiljnih razloga da se svi subjekti po-našaju krajnje ozbiljno u nadolazećim vrućim i suhim ljetnim danima kada i najmanja nepažnja može izazvati katastrofu (a o onima što namjerno pale da i ne govo-rimo!).

Pa podsjećamo: lani je u Hrvatskim šumama za-bilježeno 228 požara u kojima je opožareno 6.697 ha šuma i šumskog zemljišta u državnom vlasništvu. Sli-ku o ukupnoj (dobroj, ako ona to može biti!) požarnoj sezoni „pokvarila“ su dva velika požara u Makarskoj

protupožarnu preventivu. Tako će Hrvatske šume i ove godine u tu svrhu uložiti preko 90 milijuna kuna, kaže rukovoditelj Službe za ekologiju Petar Jurjević. Ta sredstva utrošit će se za različite radove - za najvažniji posao, ako se tako može reći, organiziranje motrilačko dojavne službe i njezin rad u koji je uključeno motrenje na području krša s 89 stalnih, 12 čvrstih objekata i 48 privremenih motrilačkih mjesta. Za šume I. stupnja opa-snosti od požara organizirat će se motrenje 24 sata na dan, a uz radnike Hrvatskih šuma na tim će poslovima biti angažirani i radnici na određeno vrijeme. Planirana je i izgradnja 106 km novih protupožarnih prosjeka s elementima cesta te održavanje oko 240 km, kaže mr. Jurjević, te podsjeća da je od osnivanja Hrvatskih šuma ukupno izgrađeno preko 4.500 km protupožarnih pro-sjeka. Dio sredstava otići će i na šumsko uzgojne radove njege, čišćenja, prorede i druge, u sastojinama kojima prijeti opasnost od požara.

Naravno, podsjeća mr. Jurjević, pored ovih sredsta-va, Hrvatske će šume 5% novca prikupljenog od nakna-de za opće korisne funkcije šuma usmjeriti županijskim vatrogasnim zajednicama i jedinicama lokalne uprave i samouprave na području krša. (m)

požari PROTUPOŽARNA PREVENTIVA

U zaštitu od U zaštitu od požarapožara oko 90 milijuna kunaoko 90 milijuna kuna

Do polovice srpnja evidentiran je 61 šumski požar u kojem je gorjelo 350 ha šuma i šumskog zemljišta, što je apsolutno daleko najmanje opožarenih površina u tome razdoblju otkako se požari sustavno prate! Ove godine Hrvatske šume će u preventivu uložiti oko 90 milijuna kuna.

i Omišu pred kraj rujna te jedan u Drnišu (oko 70 ha), u listopadu. Unatoč tome, šumari su 2008. godinu, za-hvaljujući dobro organiziranoj preventivi, provedenim uzgojnim radovima te uspješnoj suradnji s vatrogasnim postrojbama, sa stanovišta protupožarne zaštite mogli smatrati zadovoljavajućom. Pogotovo kada se opožare-ne površine usporede s godinama u kojima su brojke prelazile 20 i više tisuća hektara. Da bi se dobila ukupna slika šumskih požara u Hrvatskoj, ovim brojkama treba dodati opožarene površine u privatnom vlasništvu.

Većina požara dogodila se na krškom dijelu (183), no sreća je da je uglavnom gorjelo nisko raslinje, ma-kija, garig, šikare te oko 1.087 ha visokih borovih šuma (16,3%). Na požare u ostalim šumama (srednje, niske, panjače) otpada 41%. Po broju požara i opožarenih po-vršina prednjači najveća, splitska Uprava. Najviše poža-ra dogodilo se u mjesecu kolovozu, 75.

Ukupne štete, uključujući i one od općekorisnih funkcija šuma, procijenjene su na više od 247 milijuna kuna, što je daleko manje nego 2007. kada je šteta bila procijenjena na 826 milijuna kuna!

Ovakvo stanje i rezultati u zaštiti šuma od požara poticaj su da tvrtka nastavi s ulaganjima u


Višegodišnja suradnja grada Našica i austrijskog gradića Gussinga, unaprijeđena je nedavnim potpisivanjem Sporazuma o suradnji Europ-skog centra za obnovljive energije i grada Naši-

ca. Tom svečanom činu u Gradskoj vijećnici u Našicama, nazočni su bili i veleposlanik Austrije u Zagrebu, Jan Kickert, Thomas Gluck, izaslanik za trgovinu, te Franz Jandrisitch, direktor poljoprivredne i stručne škole u Gussingu.

Prije potpisivanja Sporazuma, Peter Vadasz, grado-načelnik Gussinga, održao je prezentaciju što su i kako u Gussingu u proteklih 18 godina napravili te od gradića s oko 4000 stanovnika, koji je isključivo ovisio o korište-nju fosilnih goriva, postali proizvođači toplinske i elek-trične energije u tolikim količinama da ju sada i ispo-ručuju i prodaju u energetski sustav Austrije. Ali što je

bioenergija OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Našice u mreži Našice u mreži europskih gradova europskih gradova

Potpisivanjem Sporazuma o suradnji Europskog centra za obnovljive energije iz Gussinga i grada Našica, osigurana su najnovija saznanja i tehnologija za proizvodnju toplinske i električne energije iz šumarstva i poljoprivrede

još važnije, umjesto da izdvajaju stotine tisuća eura za kup-nju, novac ostaje u gradu i općini, a osigurali su i novih 1300 radnih mjesta.

Tako to rade u Gussingu - Gu-ssing se nalazi u Gradištu, (Burgen-land), pokrajini iz koje se poslije I. svjetskog rata goto-vo 60% stanovnika iselilo, uglavnom u Ameriku. Ni poslije II. svjetskog rata,

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Sporazum su potpisali gradonačelnik Našica Krešimir Žagar i gradonačelnik Gussinga Petar Vadasz

Drvnih ostataka ima dovoljno!Drvnih ostataka ima dovoljno!


uslijed blizine istočnog bloka, nije se previše ulagalo u taj dio Austrije, a preostalo stanovništvo životarilo je od poljoprivrede i šumarstva. Bez povezanosti sa središ-njim djelom Austrije, lošim cestama i bez željeznice, s malim rascjepkanim poljoprivrednim i šumskim posje-dima, 1988.godine bili su proglašeni najsiromašnijom županijom u Austriji. Godine 1991. samo za troškove grijanja trebali su izdvojiti više od 650.000 eura, što se odlijevalo iz tako siromašne općine. Stoga su odlučili fo-silna goriva zamijeniti obnovljivim ,što im je preostalo od drvne industrije i šumarstva kao i od ostataka poljo-privrede. Znajući da imaju godišnje 300 sunčanih dana, prvo su krenuli u proizvodnju solarnih ćelija kao izvora električne energije, zatim u proizvodnju toplinske ener-gije iz šumarstva i drvne industrije.

Danas, nakon 18 godina, Gussing je primjer kako jedan mali siromašni gradić, umjesto kupovanja fosilnih goriva, proizvodi dovoljne količine toplinske i električne energije za čitavo svoje područje i još k tome prodaje višak svoje električne energije u energetski pr-sten Austrije. Uz to, omogućili su otvaranje novih radnih mjesta za više od 1300 mladih stručnjaka raznih profi la. Izgradili su istraživački centar koji danas zapošljava 25 znanstvenika, otvorili novih 35 poduzeća za proizvod-nju solarnih ćelija, energetskih postrojenja koji koriste obnovljive izvore i drugih pratećih industrija. Za tako kratko vrijeme postigli su nemjerljive rezultate kojima se divi Europa pa i cijeli svijet. Stoga i nije čudo kako se baš u tom malom gradiću Burgenlanda nalazi i Europ-ski centar za obnovljive izvore energije, na čijem čelu se nalazi upravo gradonačelnik Gussinga Petar Vadasz.

Potpisujući Sporazum u ime grada Našica, gradonačelnik Krešimir Žagar je naglasio kako ovaj do-gađaj otvara mogućnost da grad Našice, u ovoj godini kada obilježava 780 obljetnicu postojanja i kada je pro-glašen najljepšim manjim gradićem Hrvatske, postane i zelenim gradom Hrvatske. Zahvalio se mr. sp. Josipu Dundoviću, predsjedniku Hrvatske udruge za bioma-su, koji je pionir na ovom području i koji već jedno

desetljeće aktivno djeluje na zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima, prije svega šumskoj biomasi. Gospo-din Dundović je i najzaslužniji, rekao je gradonačelnik, što je grad Našice uspio ući u mrežu gradova Europskog centra u Gussingu.

Gotovo godinu dana je proteklo od prvih razgovora prošle jeseni na Danima slavonske šume do potpisiva-nja Sporazuma, koji ustvari predstav-lja Ugovor između Europskog centra za obnovljive energije u gradu Gu-ssingu i grada Našica kao umreženog partnera u mreži gradova koju stvara

ovaj Europski centar. Ugovorom grad Našice dobiva sve mogućnosti korištenja najnovijih saznanja i tehnologije u korištenju obnovljivih izvora energije te koristiti sva dosadašnja iskustva grada Gussinga jer se ne moramo vraćati na početke koje je Gussing imao.

Uvjeti koje imaju Našice i našički kraj, uspoređuju-ći sa općinom Gussing su čak i bolji po pitanju resursa jer imamo veće i kvalitetnije šumske površine i dobro razvijenu poljoprivrednu proizvodnju, koji mogu osi-gurati dovoljne količine obnovljivih izvora biomase za

Ugovorom, grad Našice dobiva sve mogućnosti

korištenja najnovijih saznanja i tehnologije u

korištenju obnovljivih izvora energije te koristiti

sva dosadašnja iskustva grada Gussinga

Gussing je pokazao kako se može uspješno u jedno spojiti zaštita okoliša, zaštita klime i proizvodnja energije

Prezentaciju dostignuća gradića Gussinga prikazao je Prezentaciju dostignuća gradića Gussinga prikazao je gradonačelnik Petar Vadaszgradonačelnik Petar Vadasz

Sudionici potpisivanja SporazumaSudionici potpisivanja Sporazuma

proizvodnju toplinske energije pa i električne energije. Moram iskreno priznati, kazao je gradonačelnik Žagar, kako nije očekivao toliki interes austrijske vlade za ovo potpisivanje sporazuma kojem je nazočio i sam Velepo-slanik Austrije Jan Kickert sa suradnicima.

Hrvatska i Austrija povijesno su vezane jedna za drugu, istaknuo je veleposlanik Jan Kickert. Sadašnji naši bilateralni odnosi pokazuju visok stupanj prijatelj-skih i političkih odnosa na nivou naših vlada, a i pot-pisivanje Sporazuma ova dva grada pokazuje kako se može puno postići i na lokalnoj razini. Stoga sam rado došao da i osobno prisustvujem razvoju jedne, nadam se dugoročno uspješne suradnje dviju općina. Naš grad Gussing do sada je pokazao kako se može uspješno u jedno spojiti zaštita okoliša, zaštita klime i proizvodnja energije na regionalnoj razini. Austrija će i dalje, i na vi-sokoj političkoj razini, ali i na regionalnoj razini, poma-gati Hrvatskoj i njenim regijama kako bi što prije dosti-gli europski stupanj razvoja.


koju otpada oko 55% ukupnog drvnog pokro-va te od jele sa značajnih 23% udjela. Od važ-nijih vrsta treba spomenuti još hrast kitnjak, na koji otpada 15%. Ovome treba dodati još jednu specifi čnost od 1990. Ovdje se, upravo zbog velikog udjela crnogorice, gospodari i jed-nodobnim i prebornim načinom.

Od ukupnog bruto etata (22.413 kubika) na glavni (jednodobni) prihod otpada 8.800 m3 te na pre-borni 9.700 m3.

Planina Macelj (720 m) na granici sa Slovenijom bitno određuje ovdašnje šumarstvo, najvažnija je od tri gospodarske jedinice (3.000 ha) i iznimno važna za poslovanje Šumarije. Ne pretjerano visoka, no iznimno teška za obavljanje šumskih radova zbog ispresjecanih strmina i „odrezanih“ kosa. Na Macelju se, zbog velikih količina jele i nešto smreke, gospodari prebornim nači-nom, dok se bukva, glavna gospodarska vrsta, proteže kroz sve tri gospodarske jedinice. Druge dvije su Stra-hinjščica-Trnovec i Pregrada-Klanjec.

S 39 zaposlenih, Šumarija uspješno izvršava godiš-nje planove.

-Problem je što 12 radnika ima rješenje medicine rada o smanjenoj radnoj sposobnosti, što znači da ne mogu raditi s velikom motornom pilom, kaže upravitelj Tušek. Koristimo ih za obavljanje uzgojnih radova. Kad

Gospodareći s 4.500 ha šuma i šumskog ze-mljišta, Šumarija Krapina ide u red manjih (ili srednje velikih, obzirom na to da ima i ma-njih!)) Šumarija zagrebačke Uprave. Zaklju-

čuje „zagorski niz“ u kojem su joj na sjeveru i sjeveroi-stoku susjedi Šumarije Ivanec i Zlatar, na jugu se dotiče sa zagrebačkom Šumarijom, dok se na sjeverozapadu krapinski šumari gledaju sa – slovenskima!

Mi smo našu granicu sa Slovenijom riješili (!), kaže upravitelj krapinske Šumarije Branko Tušek. Dok smo tamo do 1990. godine normalno prelazili granicu jer je većina cesta bila na slovenskoj strani, godinu dana nakon osamostaljenja komunikacija je prekinuta. Jed-nom smo uz posebnu dozvolu njihovog Ministarstva unutrašnjih poslova izvezli drvo i nakon toga problem riješili izgradnjom šumskih cesta! Dva kilometra 1995., još dva 2006., a problem ćemo potpuno riješti izgrad-njom još nešto vlaka.

Sa stručnoga stanovišta krapinska je Šumarija odre-đena time što je brdska i – zagorska! Živi se od bukve na

obavimo “domaći” posao idu na ispomoć u druge šuma-rije, tako da će pola radnoga vremena imati realizirano izvan krapinske Šumarije.

Zbog toga Šumarija zapošljava dio radne snage na određeno vrijeme, pa uz 58% radova na sječi, izradi i izvlačenju koje obavimo sami, oko 25% naprave podu-zetnici, a 17% se realizira u samoizradi.

U Krapini se radi, za razliku od nekih drugih Šu-marija, brigadnim sistemom. To znači da radnici raspo-ređeni u dvije skupine svi rade sve, a svaka ima po jedan traktor. Radi se poludebalnom metodom, a preuzima na pomoćnom stovarištu, nema zastoja.

Na jednom od radilišta na Macelju zatekli smo bri-gadu poslovođe Stjepana Grinžeka, četiri radnika s trak-torom koji je izvlačio masu.

-Ovo je jako težak teren, na mjestima vrlo strm tako

šumska razglednica ŠUMARIJA KRAPINA UPRAVA ŠUMA ZAGREB

Šumarija Krapina je s 4.500 ha šuma najveća zagorska Šumarija u kojoj se zbog većeg udjela crnogorice u sastavu gospodari i jednodobno i na preborni način. Smještena uz granicu sa Slovenijom, najvećim dijelom na planini Macelj, Šumarija svojim stabilnim poslovanjem pridonosi ukupnom gospodarskom razvitku središta Krapinsko-zagorske županije.

Na Macelju raste prekrasna jela !Na Macelju raste p

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Dipl. ing. Branko TušekDipl. ing. Branko Tušek

Središte Krapine sa Središte Krapine sa spomenikom Ljudevitu Gajuspomenikom Ljudevitu Gaju

jelov pomladakjelov pomladak


Na Macelju raste prekrasna jela !prekrasna jela !

Jela je na Macelju vrlo kvalitetnaJela je na Macelju vrlo kvalitetna


da ponegdje drvnu masu moramo ručno spuštati, kaže Grinžek. Zato radnici moraju biti dobro obučeni i znati sve raditi kako bi ispunili normu. A primjenjuju se tkz. „bjelovarske norme“ za brigadni sistem.

-Ako ne bude nekih velikih, nepredviđenih pore-mećaja, nekih nepogoda, mi ćemo etat izvršiti i ove godine. No, obzirom na krizu, u dogovoru sa stručnim ljudima iz Podružnice, prilagođavamo radove novona-stalim uvjetima, kaže Tušek. U ovom trenutku dobro idu bukva i jela pa smo i naše planove prilagodili trenutnim zahtjevima tržišta.

Kada je o uzgojnim radovima riječ, prema propisu osnove Šumarija godišnje radi 50 ha pripreme staništa, oko 10 ha popunjavanja i sadnje sadnica, blizu 160 ha različitih vrsta njege te zaštitu šuma od štetnika i biljnih bolesti na oko 22 ha.

Problem koji će trebati rješa-

vati konstantno, svake godine, su – šumske ceste. One su nešto bez čega (moderno) šumarstvo ne može, a Šumarija Krapina tu je u popriličnom zaostatku. Ima predjela koji uopće nisu otvoreni i da bi se dosegao neki zadovoljavajući prosjek otvorenosti, svake godine trebalo bi, prema rije-čima upravitelja, izgraditi po pet kilo-metara šumskih vlaka kao i održavati postojeće prometnice.

A za budućnost su vezane još neke aktivnosti kojima će se Šumarija neizbježno baviti. To je povrat imo-vine, odnosno šuma. Na području, koje pokriva Šumarija, nalazi se oko 16.500 ha privatnih šuma, dakle tri puta više nego državnih. I moglo bi ih biti i nešto više, ako se, i kada se reali-ziraju neki već pristigli zahtjevi za po-vratom. U ovom je trenutku aktualan povrat oko 114 ha u G.J. Strahinjščica-Trnovec te 126 ha u G.J. Pregrada-Kla-njec. To znači, ako se povrat provede, i izvanrednu reviziju Gospodarske osnove.

Šumarija Krapina, kao grad-

ska Šumarija, našla je svoje mjesto i na gospodarskoj karti grada, među (manjim) fi rmama koje poslovično stabilno posluju. Krapina danas broji oko 12000 stanovnika i kulturno je i gospodarsko središte Krapinsko-za-gorske županije. U virovima pretvor-be nestala su nekad velika poduzeća pa i privredne grane (Kotka, tekstilna industrija, Jedinstvo, metalna indu-strija, drvna industrija), no razvile su se nove manje tvrtke, pojavili brojni poduzetnici, ugostitelji. Novom auto-cestom Krapina se „približila“ Zagre-bu na 40-ak minuta, granični prijelaz prema Sloveniji na Macelju postao je prozor u Europu, a brojni turisti pri-vučeni povijesnim, ali suvremenim sadržajima zagorske prijestolnice više je ne zaobilaze, nego sve češće posjećuju.

Povijest grada na Krapinčici seže devet stoljeća unatrag, prvi puta se u pisanom dokumentu spominje 1190. godine. No, pretpostavlja se da je u toj zaštićenoj kotlini kraj Panon-skog mora bilo naselja i ranije. O tome svjedoče rimski žrtvenici Jupiteru te ostaci legionarske postaje u Miha-ljekovom Jarku koji podsjećaju na postojanje rimske ceste iz Siscije (Si-ska) prema Petoviji (Ptuju), kao dokaz boravka Rimljana na ovom području. Iz toga je razdoblja i legenda o Čehu, Lehu i Mehu, trojici braće koja su ži-

Površina 4.500 ha

Etat 22.413 m3

Bukva 55%

Jela 23%

Kitnjak 15%.

Ostalo 7%

Izvlačenje na Macelju Izvlačenje na Macelju

Brigada poslovođe Stjepana Grinžeka Brigada poslovođe Stjepana Grinžeka (s upraviteljem Šumarije, desno)(s upraviteljem Šumarije, desno)


Nova zgradaJedna od ljepših zgrada u ulici najpoznatijeg Krapinčanina, Ljudevita

Gaja, jest i ona šumarijska. Izgrađena krajem 50-ih godina prošloga stolje-ća, djelomično tijekom godina popravljana, da bi temeljito bila obnovljena prije dvije godine. Osim fasade, kompletno je obnovljena i unutrašnjost zgrade, tako da krapinski šumari, shodno svome ugledu, imaju i uređenu poslovnu zgradu. Planira se i uređenje dvorišta s nekoliko garaža i poveća-nje prostora za parkiranje.

Homo krapiensisSvjetski poznato je nalazište Krapinskog pračovjeka (Homo krapiensisa)

na Hušnjakovu brdu kraj Krapine, za kojeg najnovija istraživanja kažu da je čovjek kromanjonac ovdje živio prije nekih 3.500 godina. Taj je špiljski čo-vjek bio malenog (srednjeg) rasta, niska čela, jakog zubala i izbočene pred-nje čeljusti. Poznavao je vatru, živio od lova, a pronađeni su i kalupi za izradu oruđa i oružja od bronce. Na Husnjakovu je brdu pronađeno 876 fosilnih ljudskih ostataka, tu je osnovan i Muzej evolucije.

Ljudevit GajPosjetitelji Krapine ne smiju propustiti obići rodnu kuću dr. Ljudevita

Gaja (1809.-1898.), idejnog začetnika hrvatskog preporoda i utemeljitelja Ilirskog pokreta, čiji veliki spomenik ukrašava glavni trg. Danas je to Me-morijalni muzej u kojem se posjetitelji mogu upoznati s djelom ovog Ilirca, koji je osvijestio i utemeljio hrvatski jezik. Ilirski pokret, kao neposredni ot-por mađarizaciji, bio je zapravo pokret za uspostavu Hrvatske kao nacije, na svim onim europskim idejama i temeljima prosvjetiteljskih ideja na kojima su se rađale europske države.

vjela na tri brda iznad Krapine, njihovom pokušaju oslo-bađanja od Rima, bijegu i osnivanju triju novih država.

Hrvatsko ugarski kralj Bela IV stolovao je ovdje 1225., nakon njega u Krapini je boravio i Ljudevit I., Matija Korvin i mnogi drugi. Godine 1347. vlasnikom Krapine postaje Ljudevit I., nakon njega gradom gospo-dare kneževi Celjski. Kada je vlasnikom postao ban Ivan Drašković, u Krapini je održano pet hrvatskih Sabora, od 1598.- 1607. Kao posljednji gospodari Krapine zabilje-žene su obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Ovdje su se kra-jem 19.stoljeća sastajali dr. Ante Starčević, biskup Juraj Strossmayer, na dogovore je dolazio i dr. Stjepan Radić.

Turisti koji danas posjete Krapinu obavezno će obići župnu crkvu sv. Nikole, zaštitnika grada. Ona se spominje još 1311. g. U 19 st. bila je razrušena u potresu te obnovljena na prijelazu u 20. st. Tu je i barokna crkva Marije Jeruzalemske na Trškom Vrhu izgrađena 1761., zavjetno mjesto okupljanja vjernika hodočasnika, pa franjevački samostan i crkva sv. Katarine utemeljen 1641. godine.

U ranijem srednjem vijeku, Kraljeva povelja omogu-ćava razvoj obrtništva i trgovine, održavanje godišnjih sajmova (od 1416.), a krajem 16. stoljeća već postoji po-pis zanatlija, razvijaju se cehovski staleži zidara, tesara, klesara, lončara, mlinara, draguljara i drugi. Umjetnička keramika počinje se proizvoditi 1800.g. (manufaktura „Krapinske kamenine“), a zdravstveni turizam počinje s osnivanjem „Kneippovog lječilišta“ 1903. godine.

Danas je Tjedan kajkavske kulture s festivalom po-pevke zaštitni znak grada, svojevrsni „čuvar“ kajkavskog govornog i glazbenog stvaralaštva.

Obnovljena zgrada šumarijeObnovljena zgrada šumarije

Lovačka kuća LoboršćakLovačka kuća Loboršćak

Novoizgrađeni propust na šumskoj cesti Novoizgrađeni propust na šumskoj cesti sprečava naglo izlijevanje vode i štete od sprečava naglo izlijevanje vode i štete od

vodene bujicevodene bujice


Polimeri, od kojih se danas proizvodi plastična masa, rade se koristeći fosilna goriva, a raz-gradnja takvih proizvoda traje od 100 – 1000 godina. Takva plastična masa se odbacuje u

okoliš u prekomjernim količinama i na taj način postaje opasnost za životinje i ljude. Zar nije zabrinjavajuće, pa i nerazumno, to što proizvode koje potrošimo za jedan dan pakiramo u ambalažu koja se u prirodi razgrađuje više od 100 godina? Potrošnja plastične mase za jedno-kratnu upotrebu (plastične vrećice, plastične čaše, ta-njuri, pribor za jelo, ambalaža za pakiranje hrane) toliko je velika da se recikliranjem ne uspijeva riješiti problem zagađenja.

Budući da se cijena fosilnih goriva konstantno po-većava, a svjetska proizvodnja i potrošnja polimernih materijala stalno raste, (dosegla je 200 milijuna tona go-dišnje), vidljivo je da će proizvodnja polimera iz fosilnih goriva kao resursa doći do ruba ekonomske isplativosti. Posljedica toga je da se velike svjetske kemijske kom-panije (BASF, Zeneca Bio Products, Metabolix) sve više usmjeravaju na istraživanje biotehnološke proizvodnje polimera.

Tražeći alternativu za plastiku iz naftnih sirovina, proizvođači i istraživači svoju pozornost sve više prida-ju polihidroksialkanoatima, biorazgradivim polieste-rima.

Polihidroksialkanoati (PHA) su poliesteri koji su dio građe živih organizama.

Bakterije proizvode takve poliestere kako bi sačuva-le energiju i ugljik na isti način na koji se glukoza spre-ma kao glikogen u ljudima ili škrob u biljkama.

PHA, kojeg sintetiziraju mnogi mikroorganizmi, može se proizvoditi u velikim količinama biotehnološki, iz obnovljivih supstrata, pomoću fermentacije te se po-znatim fi zikalnim i kemijskim procesima ekstrahiraju iz biomase nakon proizvodnje.

zaštita okoliša

Zašto trebamo Zašto trebamo „zelenu“„zelenu“ plastiku?plas

Hranu i različita pića koja trošimo i potrošimo za jedan dan, nosimo i pakiramo u plastičnu opremu koja se, odbačena u prirodu, razgrađuje 100 godina! Suludo! Zagađenja su unatoč recikliranju velika i traže nova rješenja. Ona su u potrebi biorazgradive plastike, o čemu je riječ u ovome članku.

Ovisno o bakterijama i izvoru ugljika, proizvedeni PHA može biti od krte i krute plastike do gumastog po-limera. Imaju slična svojstva kao propilen i polietilen, elastični su i termoplastični ,(nakon hlađenja zadržava-ju oblik).

Biotehnička proizvodnja PHA - 1980-ih na MIT-u, u SAD-u počelo je istraživanje bakterija koje proizvode granule PHA. Od tada pa do danas otkriveno je mnogo različitih vrsta bakterija i drugih mikroorganizama koji se mogu koristiti kao industrijski proizvođači prirodnih polimera. Problem proizvodnje PHA je činjenica da su u većini slučajeva troškovi proizvodnje veći nego kod konvencionalne proizvodnje poliestera te je produktiv-nost procesa niska. Da bi uklonili ovaj problem, bioteh-nolozi moraju naći nove načine proizvodnje na jeftinim izvorima ugljika i dušika. Takvi izvori mogu biti dostu-pni kao poljoprivredni otpad i viškovi iz razne indu-

strijske proizvodnje . U industrijskom biotehnološkom postupku, hidrolizom primarnih neobrađenih sirovina, (škroba, celuloze, proteina, masti i ulja), dobiva se sup-strat za mikroorganizme koji fermentacijom proizvode različite biorazgradive polimere. Proizvodnja PHA iz jef-tinih izvora ugljika (otpad ili višak industrijske proizvod-nje nekog drugog proizvoda) je nužna i zbog toga što 50% troškova za proces fermentacije otpada na cijenu izvora ugljika, a još 50% je potrebno za izolaciju i proči-šćavanje konačnog proizvoda.

Saharoza kao izvor ugljika - U Brazilu imamo primjer tvrtke PHBISA koja proizvodi etanol iz šećerne trske. Saharoza je nusproizvod takve proizvodnje pa su oni među prvima razvili i pilot-pogon za proizvod-nju PHB i PHBV-a na saharozi kao supstratu, koji pro-izvodi 50 tona PHA godišnje. Sva energija potrebna u procesu (para i struja) dobiva se spaljivanjem bagase

Piše: Goran Živković

Foto: G. Živković

BIORAZGRADIVA PLASTIKA – BIORAZGRADIVA PLASTIKA – MATERIJAL KOJI JE VEĆ STIGAOMATERIJAL KOJI JE VEĆ STIGAO


(nusproizvod proizvodnje šećera-pulpa šećerne tr-ske), a višak el. energije se prodaje. U Brazilu se danas proizvodi 20 milijuna m3 etanola godišnje te su vo-deće kompanije (Braskem, Solvay, Dow) najavile veli-ka ulaganja u proizvodnju biopolimera.

Laktoza iz sirutke kao izvor ugljika - U Europi je situacija druga-čija jer je cijena saharoze puno veća u usporedbi s Brazilom. Ali, u Europi je ra-zvijena mliječna industrija i proizvodnja sira koja kao nusproizvod ima sirutku i to oko 13.426.000 tona godišnje. Primjer održive proizvodnje PHA je isko-rištavanje te sirutke koja sadrži 620.000 t laktoze. Iz ovog disaharida može se proizvesti preko 200.000 t PHA koji ima komercijalnu upotrebu u pakiranju i am-balaži proizvoda.

U projektu WHEYPOL, pod pokroviteljstvom EU, inženjeri su koristili Halo-ferax mediterranei, halofi l-nu bakteriju što otklanja potrebu za odsoljavanjem sirutke, a visoka koncen-tracija soli pogoduje jer onemogućava rast ostalih mikroorganizama. Bioma-sa na kraju procesa sadrži oko 50% PHBV.

Glicerol kao izvor ugljika - Ostali jeftini izvori ugljika koji se mogu upotrijebiti za proizvodnju PHA su otpadne masti i

ulja iz prehrambene industrije. Kombiniranim procesi-ma može se dobiti glicerol koji se koristi kao hranjiva podloga.

Glicerol se dobiva i kao nusproizvod proizvodnje biodizela (2008. god. u Europi u proizvodnji 2.650.000 t biodizela dobiveno je 265 000 t glicerola). Taj glicerol koristimo kao izvor ugljika za Haloferax mediterranei, a kao jeftini izvor dušika mogu se upotrijebiti hidrolizati proteina iz otpadnih materijala mesne industrije. Na ovaj način smanjujemo i cijenu biodizela jer uz njega dobivamo i plastiku kao vrijedan proizvod.

Lignocelulozni materijali kao izvor ugljika - Za proizvodnju po principima „bijele biotehnologije“ značajni su lignocelulozni materijali (LCM), koji su pri-sutni u prirodi u velikim količinama.

Kao polazne sirovine mogu se upotrebljavati poljo-privredni ostatci (slama, pšenica, ječam, riža, raž, kuku-

ruzovina) ili otpad iz šumarstva i drv-ne industrije: drvo, (strugotine, piljevi-na, kora, šumski ot-pad), kao i otpadni papir. Udio celuloze i hemiceluloze varira u ovim sirovinama od 50 – 70% suhe tvari biljke. Osnovni problem kori-štenja lignoceluloznih materijala je njihova volumino-znost, doprema do tvornice i hidroliza do fermentabil-nih šećera.

Celulozu je teško hidrolizirati jer ima kristaliničnu građu i zato što je celulozno vlakno obavijeno ligninom što ga fi zički štiti.

U novije vrijeme, da bismo izbjegli upotrebu ke-mikalija za ekstrakciju, koriste se enzimski postupci. Enzimski postupci ne zahtijevaju uvjete visokog tlaka i temperature, što je također u skladu s pravilima „zele-ne kemije“. Enzimska obrada je ekološki prihvatljivija, a sastoji se od stupnjevite obrade pomoću triju enzima.

Korištenje lignoceluloznih materijala kao sirovine u proizvodnji PHA je zasad skupo, no usavršavanjem pro-cesa hidrolize može se postići ekonomska isplativost. Rješenje moramo potražiti i u genetički modifi ciranim mikroorganizmima koji bi mogli koristiti izravno celulo-zu ili hemicelulozu kao hranjivu podlogu.

Još jedan od obnovljivih izvora ugljika koji se može koristiti je škrob. Za razliku od korištenja otpad-nih lignoceluloznih materijala kao hranjive podloge za uzgoj, upotreba škroba, (npr. iz kukuruza), za proizvod-nju „zelene plastike“ može naići na etičke konfl ikte zbog neriješenog pitanja gladi u svijetu. Ipak, postoje biljke koje se uzgajaju, ne samo za prehrambene svrhe, već i za širu upotrebu. Primjer je kasava (Manihot esculenta) koja se uzgaja u vlažnim tropima i ima veliki udio škro-ba, znatno veći nego kukuruz ili riža. Ukoliko se poveća uzgoj kasave može se osigurati jeftini izvor škroba i za industrijske svrhe. Ova biljka bi mogla postati važan čimbenik razvoja biotehnološke industrije u tropskim dijelovima svijeta.

Proizvodi napravljeni od PHA su razgradivi u mikrobiološki aktivnom okolišu, npr. na kompostu. Budući da PHA unutar stanice slu-ži kao izvor ugljika i energije, bakte-rije i kvasci mogu razgraditi PHA i koristiti ga kao re-zervnu energiju. U aerobnim uvjetima konačni produkti razgradnje su voda i CO2 , a u anaerob-nim uvjetima se proizvodi i metan.

R a z g r a d n j a PHBV-a može biti dosta brza u bi-ološki aktivnom okruženju - samo 45 dana!

Japanska vlada je 2002. god. donijela plan (“Biomass Nippon Strategy”) s ciljem da do 2020. god. 20% plastike (govorimo o 2,9 milijardi kilograma godišnje) korištene u Japanu mora biti proizvedeno iz obnovljivih izvora energije.

Zašto trebamo „zelenu“ plastiku?stiku?

Granule PHA u bakteriji:Granule PHA u bakteriji:


Zar nije zabrinjavajuće, pa i nerazumno, to što proizvode koje potrošimo za jedan dan pakiramo u ambalažu koja se u prirodi razgrađuje više od 100 godina?

Sadašnja i buduća upotreba PHA - Danas je ši-roka potrošnja i upotreba „zelene“ plastike ograničena zbog ekonomske neisplativosti u odnosu na polime-re sintetizirane kemijski, uz potrošnju fosilnih goriva. Cijena proizvoda načinjenog od PHBV je između 2 i 3 dolara za kilogram. Ipak, to je još uvijek visoko u odno-su na cijenu polipropilena, koja je unatoč porastu cije-ne nafte ispod 1 dolara po kilogramu. Treba naglasiti da je prije samo 10 godina, 1988. godine cijena PHBV bila deset puta viša nego danas, a 1980. cijena mu je bila viša čak 600 puta. Iz ovoga vidimo da je uz neke preinake procesa pročišćavanja ili modifi kacije radnog mikroorganizma moguće postići konkurentnu cijenu i omogućiti široku upotrebu biopolimera. Danas je 60% proizvodnje biopolimera smješteno u Europi. Unatoč višoj cijeni, biopolimeri imaju nezaobilaznu primjenu u medicini jer je PHB biokompatibilan (kontrolirano otpuštanje lijeka na točnom mjestu djelovanja, kirurški šavovi – razgradivi konac). Široka primjena moguća je u pakiranju proizvoda, a počela je i proizvodnja ribarskih mreža od biopolimera.

Korisni GMO - Mogućnost genetičkog mijenjanja osobina mikroorganizama, koji sintetiziraju PHA, rezul-tirat će proizvodnjom polimera željenih osobina. Geni odgovorni za sintezu PHA su već izolirani i klonirani, tako da znanstvenici mogu „krojiti“ biosintetski put i proizvesti biopolimere specifi čnih osobina. Povećanje proizvodnje različitih biopolimera omogućuje i njihovo međusobno miješanje te postizanje željenih svojstava.Znanstvenici su nakon dugo proučavanja pokušali, da bi izbjegli troškove pripreme hranjive podloge i održa-vanja uvjeta za rast bakterija, „uzgojiti“ plastiku direktno u biljci. Prije 15 godina započelo je istraživanje uzgoja biljaka koje spremaju PHA kao rezervni materijal, koji se nakon uzgoja biljke ekstrahira i ide na daljnje obli-kovanje u konačni proizvod. Sinteza željenog polimera

potaknuta je tako što se u genetič-ki kod biljke “ubacuje” sintetizirani gen koji potiče nakupljanje polime-ra PHA. Dosad su istraživači proveli pokuse s duhanom, šećernom tr-skom i s prerijskom travom. Ovako proizvedeni biopolimeri su jeftiniji nego oni proizvedeni pomoću mikroorganizama, jer nema pro-cesa ekstrakcije šećera za hranjivu podlogu i fermentacije. Ovom me-todom komercijalne proizvodnje PHA-a, može se sniziti cijena na 1 dolar po kg. Ipak, još uvijek se vode rasprave o tome koliko je ovaj pro-ces energetski i ekološki prihvatlji-

viji od ostalih (ne iskorištavaju se otpadne sirovine kao za mikrobiološku proizvodnju, mikroorganizmi rastu brže nego biljke).

U Europi se danas gotovo 40% plastike upotre-bljava u području ambalaže, dok dodatno na primjenu plastike u domaćinstvu otpada 22%. Dakle, potpuno je jasno da će polietilen, kao jedan od materijala koji velikim dijelom participira u tom postotku potrošnje, i nadalje ostati u dijelu ambalaže, posebno u primjeni savitljive ambalaže. Međutim, kada je riječ o vrećicama za nošenje, vrećicama za otpatke, za pakiranje hrane te drugim jednokratnim oblicima ambalaže, biorazgradivi i kompostirajući proizvodi na bio osnovi, postaju impe-rativ 21. stoljeća upravo s ekološkog stajališta rastere-ćenja okoliša, a manje zbog smanjenja potrošnje neob-novljivih izvora sirovina za sintezu polimera, budući da svega 3 do 4% ukupne potrošnje nafte i plina otpada na proizvodnju polimera. Dokazano je da su potroša-či, ukoliko im se prenese prava poruka, spremni platiti više za bolji proizvod. U razvijenom svijetu sve što ima pridjev “bio” ili “zeleno” automatski privlači znatiželju

Pilot pogon tvrtke PHBISAPilot pogon tvrtke PHBISA


kupca i stvara pozitivnu reakciju. Proizvodnja biorazgra-divih polimera svakako je moderni izazov za biotehno-loge, inženjere i kemičare. Također, moramo djelovati i na svijest o problemu plastike u društvu, jer dok mar-ljivo sakupljamo plastične boce, ne vidimo da smo se iz dnevne kupnje vratili s 4 plastične vrećice s kojima više ne znamo što bi napravili. Rješenje nisu platnene vrećice, ni papirnate, već biorazgradive.

Japanska vlada je 2002. god. donijela plan (“Bio-mass Nippon Strategy”) s ciljem da do 2020. god. 20% plastike (govorimo o 2,9 milijardi kilograma godišnje) korištene u Japanu mora biti proizvedeno iz obnovlji-vih izvora energije.

I mi u Hrvatskoj trebali bismo se više ugledati na “istok”, a manje na “zapad”. I moramo biti svjesni da organski otpad nije smeće, nego je sirovina! Ono što je otpad u našoj industriji, poljoprivredi i šumama mora-

mo preusmjeriti u proizvodnju novih, korisnih proizvoda, jer jedino tako su svi na dobitku – ljudi i planet.

LITERATURA:

• Gerhart Braunegg, Martin Koller, Aid Atilic, Yolanda Gonzalez-Garcia; “Sustai-nable plastics from renwable resources from agro-food waste”

• United states congress offi ce of techno-logy assessment; “Biopolymers: Making materials nature`s way” , 1993.god.

• V. Marić; „Biotehnologija i sirovine“

• Zvonimir Janović; “Polimerizacije i poli-meri”

Pokus s Panicum virgatum (vrsta prerijske trave)


U Trstenom, malom mjestu dubrovačkog pri-morja (18 km od Dubrovnika,) nalazi se naj-stariji arboretum u Hrvatskoj. Utemeljen je prije nekoliko stoljeća zahvaljujući more-

plovcima Dubrovačke Republike koji su iz raznih uda-ljenih krajeva svijeta donosili razne biljne vrste koje su posađene u arboretumu. Jedan od njih bio je i kapetan Florio Jakoba Antunova zvani Indian. Ploveći oko obale Male Azije zadivljen ljepotom starih platana na Bosporu donio je u Trsteno pet mladih sadnica i posadio ih. Od njih pet do današnjih dana preživjele su dvije. Njihova starost procjenjuje se na oko 400 godina.

Dva su stabla platana preživjela zahvaljujući ne samo povoljnoj klimi i blizini izvora s vodom, već i kul-turi tadašnjeg stanovništva koje je i u ono vrijeme bilo dosta osviješteno po pitanju očuvanja prirode. Briga o platanama čak se oporučno ostavljala nasljednicima ovog mjesta u dubrovačkom primorju.

Platane su spomenici parkovne arhitekture. Jedna je zaštićena 5. srpnja 1961., a druga 27. listopada 1962.

Impozantnih su dimenzija i predstavljaju dva najve-ća stabla na europskom kontinentu.

O kakvim je stablima riječ, govori dr. sc. Karmelo Poštenjak: „Da se radi o vrijednim primjercima stabala upozorio je već 1961. prof. S. Bertović u članku Botanič-

zaštićena priroda TRSTENO

Sanacija orijaških Sanacija orijaških platana u Trstenomplatana u Trstenom

ko-hortikulturni spomenici objavljenom u knjizi „Zaštita prirode u Hrvatskoj“. Navodi da je platana na trgu visoka oko 46 metara, opseg debla joj je 11,37 m ili promjer 3,62 m, a promjer krošnje oko 40 metara. Prigodom izrade Elaborata za sanaciju platana 2007., platana na trgu imala je nešto veće dimenzije: visinu 50 m,opseg 12,56 m (promjer 4m) te promjer krošnje 50 m.

Tijekom godina, zbog zapuštenosti, truleži debla i krhkosti grana teških i do tone, postale su opasnost za turiste, vozila, ali i mještane. Posebno su ugroženi životi ljudi, jer se ispod platane na trgu nalazi autobusna po-staja lokalne prigradske linije, a u sezoni pak štandovi sa suvenirima i domaćim proizvodima.

Na zabrinjavajuće stanje platana upozorili su stručnjaci Viktor Lohchert i Karmelo Poštenjak na Me-đunarodnom savjetovanju o njezi stabala u urbanom prostoru u Dubrovniku, u ožujku mjesecu 2003., u refe-ratu na temu „Neka zapažanja i iskustva o njezi stabala u Nϋrnbergu i kod nas“.

Dolaskom novog ravnatelja Ive Stanovića na čelo Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Dubrovačko-neretvanske županije, kre-nulo se sa projektom sanacije platana. Nakon ishođenja potrebnih dozvola i suglasnosti, (za što je trebalo četiri godine), krajem 2007. se krenulo u izradu Elaborata o prosudbi stanja platana, s prijedlogom mjera i zahvata

njege na stablima.

Terenske izmjere na stablima i izradu Elaborata izvršio je Bodo Siegert, sud-ski vještak, vlasnik i stručnjak Nϋrnberške škole za njegu i sanaciju stabala, u suradnji sa Viktorom Lochertom, vla-snikom tvrtke „Stablosan“ d.o.o. njega i sanacija stabala i arborikultura, sestrinskom fi r-mom spomenute „Nϋrnberger Schule fϋr Baumpfl ege und Baumsanerung“.

Terenski radovi prosudbe zdravstvenog stanja, statike i vitaliteta obaju stabala, deba-la i grana u krošnji, izvršeni su u studenom 2007. primjenom mjernih instrumenata rezisto-grafa i sonarnog tomografa.

Platane su spomenici parkovne arhitekture. Jedna je zaštićena 5. srpnja 1961., a druga 27. listopada 1962.Impozantnih su dimenzija i predstavljaju dva najveća stabla na europskom kontinentu.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Bodo Siegert i arhiva

Sanirane grane plataneSanirane grane platane


Elaborat s prijedlogom mjera i zahvata nje-ge, (posebice s aspekta sigurnosti prometa i zadržavanja osoba u njihovoj blizini), u cilju očuvanja stabala dostavljen je Javnoj usta-novi za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Dubrovačko-neretvanske žu-panije u siječnju 2008.

Sa sanacijom platana krenulo se početkom svibnja ove godine. Tijekom pe-todnevnog rada, petorica profesionalnih penjača- njegovatelja, trojica iz „Nϋrnberške škole“ te dvojica iz Zagreba i Krka, obavili su sve predviđene radove prve faze sanacije stabala. Pomagali su im radnici zagrebačkog Zrinjevca i karlovačkog Zelenila. Posao je bio

naporan i zahtjevan. Penjači su radili na visi-nama od 35 do 40 me-tara, viseći na užadi i po dvanaest sati dnevno. Grane teške do tonu rezane su motornim pilama, spuštane kroz krošnju užadima kako se ona ne bi oštetila. Niže grane, ispod 20 m visine, bile su obrađiva-ne iz košara sa dizalica. Radove su nadgledali i koordinirali projektanti Elaborata Bodo Si-

egert i Viktor Lochert, a bili su na-zočni i ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Dubrovačko-nere-tvanske županije Ivo Stanović i u ulozi njegovog savjetnika Karmelo Poštenjak.

Obje platane u zapuštenom su stanju. Istina, dosada u dva navrata izvršena je nestručna, pogrešna i po čovjeka pogubna intervencija u granama u krošnji, što je gore nego li da nije ništa rađeno, pojašnjava Poštenjak. Biološke funkcije plata-na su oslabjele, narušena je i statika cjelokupnog stabla, a posljedice su lomovi debelih grana. Uz pomoć mjernih instrumenata rezitografa i sonarnog tomografa na obje plata-ne utvrđeno je zdravstveno stanje svih debljih grana. One će biti pri-kraćene ili potpuno odrezane što će pridonijeti stabilnijoj statici krošnje.

Dosada je na oba stabla

izvršeno orezivanje-skraćivanje cijele krošnje sa ciljem njenog ra-

Radovi na krošnjiRadovi na krošnji

Platana u TrstenomPlatana u Trstenom

Dijelovi krošnjeDijelovi krošnje

sterećenja. Time je uklonjena opasnost od utjecaja vjetra na lom debelih grana. Sanaci-ja je poduzeta i iz razloga kako bi se spriječio najgori mogući ishod, potpuno uklanjanje platana. Dozvolu za sanaciju izdao je Ured državne uprave uz suglasnost Ministarstva kulture, pod čijom se nadležnošću nalaze i ovi spomenici parkovne arhitekture.

Navedenim zahvatima nije ni izdaleka osigurana budućnost ovim orijaškim sta-blima. Predstoje radovi na daljnjoj sanaciji, „sidrenje“ krošnji na odgovarajućim kritič-nim mjestima i debelim granama, kako bi se poboljšala narušena statika stabala. Isto tako u pitanje dolazi i pojava nove lisne mase iz adventivnih pupova, jer je gotovo polovica mase izvađena tijekom sanacije. Uz to, ako potraje duže vremensko razdoblje bez obo-rina, to bi moglo biti pogubno za stabla jer bi se osušila, što je najgori mogući scenarij, ističe Poštenjak.

Svrha ove faze sanacije platana posti-gnuta je, ne samo zbog toga što je otklo-njena opasnost zbog mogućeg pada teških grana, već i zbog poboljšanja statike sta-bala, zdravstvenog stanja i vitaliteta, što bi moglo produžiti životni vijek ovih prekra-snih stabala.


Međunarodnim programom za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests), u 2005. godini procje-njena je značajna oštećenost stabala jele

obične 77%, hrasta lužnjaka 34% i obične bukve 11%. Značajno oštećenim stablima smatraju se stabla osuto-sti krošnje iznad 25%, što će reći kako su naše tri glavne vrste drveća ušle u nestabilno i kaotično stanje. Moni-toring stanja oštećenosti krošanja za 2007. i 2008. go-dinu pokazuje trend povećanja oštećenosti svih vrsta drveća. U uvjetima klimatskih promjena, stanje i trend propadanja šuma je alarmantan.

Problem održivog gospodarenja i sušenja šuma može se riješiti samo spoznajom o sveobuhvatnoj zakonitosti rasta i razvoja šuma. Pronaći sveobuhvatnu zakonitost rasta šume bila mi je životna preokupacija. Mnogi znanstvenici sma-trali su kako ju je nemoguće pronaći, da je jamačno utopija. Proučavanje struk-ture i oscilacija rasta i prirasta u neli-nearnim dinamičkim sustavima dovelo me do spoznaje, u kojoj mjeri je šuma deterministički sustav, podobna za isko-rištavanje, a u kojoj mjeri je čudljiva i ne-predvidljiva.

Sveobuvatna je paradigma, kako staze za multidimenzijsko mode-liranje prirode vode kroz diferencijalne jednadžbe

Tijekom proučavanja sveobuhvatne zakonitosti rasta i razvoja šuma, pristup mi je bio redukcionistički i holistički. Iz-bor modela: Logaritamske spirale i Zako-na prigušenih sinusoidnih oscilacija bio je osobni redukci-onistički pristup. Povezivanje suptilnih veza univerzalnih konstanata prirode, valnih amplituda, koefi cijenata ili brojeva s rastom šuma, bio je holistički pristup. Sinteza svjetski priznatih teorija, klasične Newtonove teorije, Boškovićeve teorije prirodne fi lozofi je, Kvantne teorije, Teorije disipativnih struktura, Teorije determinističkog kaosa, Teorije kompleksnosti, osobnih spoznaja i ekspe-rimentalnih mjerenja, iznjedrila je formulu koja oponaša.

Šuma je kaotični nelinearni dinamički sustav. Titrajni sustav koji postaje kaotični jer posjeduje ele-ment povratne veze (feedback eff ect). Nelinearnost u prirodi je neupitna činjenica. Dinamički sustav je pra-vilo koje opisuje promjenu stanja u nekom prostoru u ovisnosti o vremenu. Pravila rasta šuma su moje kom-pleksne jednadžbe rasta i razvoja debljinske i visinske strukture.

mišljenja KAKO ODRŽIVO GOSPODARITI ŠUMAMA U UVJETIMA KLIMATSKIH PROMJENA

Linearni ili nelinearni sustav Linearni ili nelineagospodarenja šumama ?gospodarenja šum

Kompleksne jednadžbe univerzalni su alati za modeliranje multidimenzijske dinamike rasta i razvo-ja šuma u šest dimenzija. Tri su prostorne, četvrta je vrijeme, peta je brzina, a šesta dimenzija diskretno je skrivena u titrajnom sustavu. Rješenja su kompleksni brojevi, a njihova preslika dendrogrami u kojima oko-miti smjerovi prikazuju amplitude ili multidimenzio-nalne vektore. Vodoravni smjerovi prikazuju prostor i vrijeme. Kompleksni brojevi su skupovi koji predstav-ljaju moguća fi zička stanja i tvore kompleksni vektor-ski prostor rasta i prirasta. Integracijom kompleksnih brojeva dobiva se prirast, a daljnjom integracijom rast debljinske i visinske strukture. Kompleksni brojevi to-pološka su dimenzija, a skupovi kompleksnih brojeva fraktalna dimenzija šume.

Dendrogram jednog dominantnog stabla hrasta na grafi čkom prikazu pokazuje kako je debljinski rast i rast krošnje u širinu prigušeno gibanje, a rast stabla u visinu prisilno gibanje. Sila gravitacije, vanjska je sila koja usporava rast stabla u visinu. Dendrogram šire-nja promjera krošnje pokazuje neke čudne atraktore, neke nepravilne trajektorije.

Dendrogram razvidno pokazuje spoznaju koju je akademik Klepac često isticao kako „hrast lužnjak raste sto godina, živi sto godina i umire sto godina“.

Pokazuje neperiodična gibanja. Neperiodično gi-banje nastaje kada se ni za jednu varijablu koja utječe na stanje sustava vrijednosti točno ne ponavljaju. U periodičnom sustavu varijabla, nakon proteka čvrsto određenog vremenskog intervala, točno ponavlja svo-je prethodno ponašanje.

Održivo gospodarenje šumama nameće se kao jedan od ključnih čimbenika, ne samo u kontekstu zaštite okoliša, već i u kontekstu ekonomskog i socijalnog razvoja ljudskog društva.O tom problemu zasjeda i Forum za šume Ujedinjenih naroda. Šuma u ravnoteži, veza tradicije i tehnologije bio je moto XXII. IUFRO šumarskog kongresa, održanog 2005. godine u Australiji.

Piše: Dr. sc. Karlo Bezak

Viši znanstveni suradnik


U rastu i razvoju šuma važno je da valne duljine debljinskog rasta, visinskog rasta i rasta promjera krošnje imaju

omjere 1:2:4. U kontekstu nelinearne dinamike koefi cijenti pul-sacije debljinske i visinske strukture indiciraju točke fenomena rezo-nancije. Omjeri 1:3 ili 2:3 vode šume u kaos. Što su valne dužine rasta i prirasta kraće to je i brzina rasta drveća veća.

Dendrogram stabla, kao i dendrogram kod čovjeka, pokazuje bioritam i aritmiju. Povezuje ih nelinearna dinamika. Normalan srča-ni ritam je periodičan, ali postoje i mnoga neperiodična patološka stanja koja vode do nestabilnog stanja. Srce ima oblik u prostoru i može se pratiti pulsni val kroz tri dimenzije. Stablo ima također oblik u prostoru, ali njemu se može pratiti.pulsni val u pet dimenzija. Tri su prostorne, četvrta je vrijeme, a peta dimenzija je brzina.

Numeričko bonitiranje staništa obavlja se iteracijama otpora visinskom rastu. Numeričko vrednovanje brzine debljinskog rasta i rasta promjera krošnje detektira se iteracijama otpora debljinskom rastu ( k ) prema shemi disipativne strukture, prikazanoj na posteru.

Priroda u sebi sadrži duboki red i vjeruje se kako se on pri-rodno uspostavlja. Prvi holistički razrađeni opis samoorganizirajućih sustava bila je teorija disipativnih struktura nobelovca Ilya Prigogi-ne. Prigogine razlikuje sustave u ravnoteži, blizu ravnoteže i sustave daleko od ravnoteže. Sustav koji je daleko od ravnoteže ulazi u kao-tični period, mijenja se u različitu razinu spontane uređenosti, samo-organizacije. U sustavima daleko od ravnoteže tvar se reorganizira. Tu nalazimo prijelaz između nereda, toplinskog kaosa u red. Mogu nastati nova dinamička stanja tvari, stanja koja su odraz interakcije danog sustava s njegovom okolinom. Prigogine je te strukture na-zvao disipativnim (rasipnim) strukturama jer zahtijevaju više energije za opstanak. Općenito, disipativne strukture uključuju proces prigu-šenja. Kada sustav, koji je daleko od ravnoteže, uđe u kaotični period, mijenja se u različitu razinu spontane uređenosti, samoorganizacije.

Šuma je otvoreni sustav koji mora trošiti energiju kako bi se održala. Povećanje broja vrsta drveća u sastojini i povećanje broja veza među njima, povećava, kako njezinu kompleksnost, tako i stu-panj nestabilnosti. Podstojna i kodominantna stabla crpe više hranji-va iz tla jer im je potrebno više energije za opstanak. Veći broj stabala u svim stadijima razvitka, na jedinici površine, traži više energije nego što mu stanište može dati. Takvo stanje usporava rast debljinske strukture i dolazi do nelinearnog povratnog učinka...

Disipativnu strukturu možemo prepoznati u svakoj šumi bez obzira na starost. Dominantna i predominantna stabla su u sta-bilnom ravnotežnom stanju, srednje sastojinska su u periodičnom, podstojna i prigušena stabla su u neperiodičnom i nestabilnom sta-nju, a prigušena stabla s krošnjom koja umire u kaotičnom su stanju. Kaotična stabla nemaju više energije za opstanak i dolazi do neline-arnog povratnog učinka, što će reći sušenja. Disipacija se ogleda u borbi za opstanak. Od početnih uvjeta mladih sastojina, kada imamo oko 10 000 jedinki podmladka pa sve do kraja ophodnje kada ostane oko 100 stabala, jedva 1%. Svjetska monetarna ekonomija je disipativ-na, disipativna je ekonomija Europske unije, disipativna je i ekonomija Republike Hrvatske. Ekonomija hrvatskog šumarstva ovisi o disipativnoj strukturi šuma.

Kod vrsta drveća umjerene zone mogu se pratiti promjene rasta i prirasta stabala. Na osnovi širine godova u prošlosti mogu se ustanoviti periodi klimatskih promjena, kao i godine stresnih pojava svakog stabla. Nelinearna dendrokronologija promatra razvoj godo-va kroz mrežu pojava koje su povezane i međusobno su zavisne. U pojedinim starosnim razdobljima dolazi prirodno do oscilacija de-bljinskog prirasta, sukladno dinamici rasta svake vrste drveća. Inter-pretacijom događanja u prošlosti, linearnim modelom, može se doći do pogrešnih zaključaka. Obradom stabla nelinearnom metodom, primjenom kompleksne jednadžbe debljinske strukture, dobiva se kvalitativni i kvantitativni uvid u nelinearnu dendrokronologiju sta-bla. Metodama nelinearne dinamičke analize mogu se spoznati male promjene u samo jednom parametru koji može prebaciti inače stabi-lan sustav preko bifurkacijske točke u kvalitativno novo ponašanje. Nelinearnom dendrokronologijom i metodama nelinearne dinamič-ke analize mogu se iteracijama, preko koefi cijenta otpora rastu (k), spoznati promjene stanja rasta stabla. Vremenske serije otpora rastu, uspoređuju se s vremenskim serijama klimatskih promjena.

Vremenski period oko prve kulminacije prirasta za sva tri analizi-rana stabla su početni uvjeti o kojima ovisi daljnji razvoj događanja u šumi. Početni uvjeti poznati su kao učinak leptira (butterfl y eff ect). Dominantno stablo broj 208 pokazuje kako tijekom razvoja nije bilo ekscesnih pojava. Kodominantna stabla broj 215 i 210 u svojem ra-zvojnom tijeku prolazila su kroz kraća razdoblja nestabilnosti i kao-tičnosti, a potom se stanje stabiliziralo.

Sušenje šuma emergentna je pojava, što će reći nelinearni povratni učinak. Bifurkacijama, (grananjem) nastaju novi nelinearni dinamički sustavi. Grananje, opće je prirodno načelo.

Kako gospodariti šumama u uvjetima klimatskih promjena, disi-pacije i recesije? Moja je spoznaja:

Iskorak iz krutog linearnog sustava u nelinearni dinamični sustav, poštujući zakone prirode, jedina je alternativa održivog gospodarenja šumama.

Linearni ili nelinearni sustav arni sustav gospodarenja šumama ?mama ?


O Londonu je već toliko toga napisano i toliko se zna da je teško ponuditi nešto što već ni-ste čuli. Grad zabave i vrhunske arhitekture, grad brojnih etničkih grupa i religija, grad

bajki, središte vrhunskih restorana, stjecište umjetnika, grad nogometa, mode, parkova, grad u kojem ima sve što bi čovjek mogao poželjeti. A da-nas je London odredište koje je zbog niskobudžetnih aviokompanija te de-valvacije funte, izazvane svjetskom krizom, pristupačnije hrvatskom dže-pu, više nego ikad prije.

Obzirom na to da sam imao veliku sreću s vremenom, u obilazak Londo-na krenuo sam pješice, što se poka-zalo punim pogotkom. Naime, cijeli grad funkcionira kao velika kazališna predstava na otvorenom, tako da sam imao prilike gledati svjetski poznatu uličnu utrku London Marathon, brojne umjetnike koji su oslikavali pločnike na Trafalgar Squareu, prosvjede Tamilskih Tigrova na Parliament Squareu te foto session manekenki na Millennium Bridgeu.

po svijetu U GRADU VRHUNSKE ARHITEKTURE, ZABAVE, SHOPINGA I - NOGOMETA

Ako je turizam doživljaj, Ako je turizam dožonda je London doživljaj onda je London do 2 !

Svoju šetnju sam započeo na Westminster Bridgeu odakle puca odličan pogled na zgradu par-lamenta sa najvećim satom na svijetu, popularnim Big Benom, dok se sa druge strane mosta nalazi 135 me-tara visoki London Eye, kotač-promatračnica podignuta 2000. godine za proslavu ulaska u novi milenij. Neda-

leko od tog mjesta je i opatija Wes-tminster čiji svećenici, po tradiciji, prvi priznaju novog engleskog vladara te obavljaju krunidbu. Pet minuta hoda prema sjeverozapadu i doći ćete do Buckinghamske palače, rezidencije kraljevske obitelji, ispred koje se uvi-jek nalazi vojska turista, nadajući se fotki nekog od članova najpoznatije svjetske obitelji.

Dalje me put naveo na poznate trgove Piccadilly i Trafalgar Square, mjesta na kojima se susreću brojni ulični umjetnici i zabavljači te Soho,

boemsku četvrt sa brojnim restoranima, kavanama i pubovima. Nekoć najpomodniji dio grada, poznat po razuzdanom životu, danas je Soho, mjesto koje pred-stavlja pojam multikulturalnog života Londona.

Nekoć iznimno popularni Carnaby Street, koji se šezdesetih godina prošlog stoljeća hvalio velikim brojem butika za mlade, danas je pao u zaborav

Kada smo već kod brze

hrane, ne smijete propustiti

poznati londonski Fish &

Chips, pohanog oslića sa

pommes fritesom i hrpetinom

majoneze, ketchupa i drugih

umaka. Vrlo nezdravo, ali

isplati se probati!

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Bridge - Poznati simbol LondonaBridge - Poznati simbol Londona Churchill - Prosvjedi Ta-Churchill - Prosvjedi Ta-mila pored Churchillovog mila pored Churchillovog spomenikaspomenika

Hodajući dalje prema istoku doći ćete do veli-čanstvene katedrale sv. Pavla, djela najpoznatijeg en-gleskog arhitekta u 17. st. Christophera Wrena koji ju je izgradio na zamolbu vlasti, nakon velikog požara 1666. godine. Tu sam se spustio dolje prema Temzi te uz obalu nastavio do Tower of London, 900 godina starog dvor-ca, poznatog što je stoljećima predstavljao tamnicu za političke zatvorenike. Odmah do Towera je i znameni-ti Tower Bridge, pokretni most, jedan od najpoznatijih simbola Londona.

Od silne šetnje čovjek ogladni, a vjerujte mi, u Londonu nećete ostati gladni. Iako je engleska kuhinja ismijavana kao jedna od najlošijih na svijetu, danas u gradu postoji ogroman broj restorana i pubova sa ga-stronomskom ponudom iz cijeloga svijeta, zbog čega je London postao jedno od najvećih gastronomskih centara na svijetu. Mnogi će pretpostaviti da su i cijene samim time astronomske, no to nije tako. U restorani-ma azijskih kuhinja cijene za pristojnu porciju ukusnog jela kreću se oko 80 kuna, a tek nešto malo skuplji su latinoamerički i talijanski restorani. No, dan je najbolje započeti dobrim engleskim doručkom, kombinacijom omleta, pečenih kobasica, sira i salate za koji ćete izdvo-jiti 40-ak kuna, no dat će vam dovoljno energije da izdr-

žite do kasnog poslijepodneva, kada si možete priuštiti ranu večeru u nekom boljem restoranu.

No, onaj tko ne želi trošiti novac na hranu tu se nalazi nebrojeno mnogo restorana brze hrane, u kojima obil-na porcija ukusne azijske ili meksičke hrane stoji oko 30 kuna. Kada smo već kod brze hrane, ne smijete propustiti poznati londonski Fish & Chips, pohanog oslića sa pom-mes fritesom i hrpetinom majoneze, ketchupa i drugih

umaka. Vrlo nezdravo, ali ispla-ti se probati!

London je već stoljeći-ma shoping meka pa će lju-bitelji peglanja kartica ovdje doći na svoje. Osim standar-dne ponude poznatih marki i brandova, koje možete naći na ultraskupom i otmjenom Knightsbridgeu, do jeftine ulične mode sa Camden Mar-keta, London je iznjedrio neka od najpoznatijih imena svjet-ske mode, stoga se može reći kako ljudi ovdje nose neki svoj fi lm. Poznati francuski modni dizajner Jean Paul Gaultier je izjavio kako cijeni London više od Pariza, jer je ovdje ulična moda oslobođena stege dobrog ukusa.

No, nije odjeća jedino što se može u Londonu kupiti. Naj-poznatija robna kuća u gradu,

Ako je turizam doživljaj, ivljaj, onda je London doživljaj oživljaj 2 2 !! Camden - Shoping u Camden TownuCamden - Shoping u Camden Townu

Soho - Opušteni život u SohouSoho - Opušteni život u Sohou

Abbey - Opatija WestminsterAbbey - Opatija Westminster


Rod kamelija (Camellia; Thea) pripada porodici čajevaca (Theaceae), a obu-hvaća vrste vazdazelenog ukrasnog grmlja ili manjih grmolikih stabala iz

istočne i jugoistočne Azije. Rasprostranjene su od Koreje na sjeveru, Japana na istoku, Nepala na zapadu i Vijetnama na jugu. Od dvjestotinjak osnovnih, divljih kamelija, uzgojeno je na tisuće kultivara. Vrste ovoga roda imaju vazdazelene, sjajne i kožaste listove ušiljenog vrha i napilje-noga ruba, a neobično lijepi cvjetovi razlikuju se po veličini, obliku i boji. Rodu je dao ime poznati švedski botaničar Karl von Linne u čast isusov-ca Camellusa, zaljubljenika u botaniku. Premda svojim privlačnim cvjetovima i listovima privla-če pozornost ljubitelja biljaka već stotinama go-dina, zbog tih osobina nisu se počele uzgajati, nego zbog čaja. Naime, kamelija se prvi put spo-minje 1725. godine prije Krista, kada je kineski car objavio kako je čaj od listova kamelije, kine-skog čajevca (Camellia sinensis), s malim bije-lim cvjetovima i ljekovitim svojstvima, njegovo omiljeno piće. Na europski su kontinent japan-ski čajevac (Camellia japonica) dopremili iz Japana prije tristo godina Portugalci, Englezi, Nijemci i Francuzi, no pokazalo se da europska klima i ukus Europljana ne prihvaćaju proizvod-

Harodd’s hvali se sa tri stotine odjela od kojih se posebno ističu odjeli s prehrambenim namirni-cama, porculanom i staklom te elektronikom, no cijene nisu baš prihvatljive. Velik broj robnih kuća nalazi se na Oxford streetu, kao što su Selfridge’s i Marks & Spencer. Nekoć iznimno popularni Carna-by Street, koji se šezdesetih godina prošlog stolje-ća hvalio velikim brojem butika za mlade, danas je pao u zaborav te ga iz nostalgije, većinom posje-ćuju vremešni turisti.

Kada ste u Londonu, priuštite si dobar izlazak! Ovdje će svoje mjesto pod suncem naći svatko tko je jednom u životu upalio radio i poslu-šao top ljestvicu. Od brojnih barova, u svim dijelo-vima grada, do brojnih klubova u kojima se može čuti apsolutno sve od popa, rocka, jazza, reggaea, elektronske glazbe do brojnih festivala i koncerata (igrom slučaja, u gradu je baš svirao Bob Dillan), noćni život Londona zadovoljit će i najkritičnije

ukuse. Naravno, za osobe željne mirnijeg provoda, kazališta, kina i opere svjetskoga glasa stoje vam na raspolaganju.

Sve u svemu, London, jedna od svjetski najpo-znatijih metropola, postala je idealna destinacija za produženi vikend, i ako ga do sada niste imali prilike posjetiti, vrijeme je da o tome razmislite.

mala enciklopedija šuma

KamelijeKamelije(Camellia; Thea)(Camellia; Thea)

Vrste ovoga roda obuhvaćaju vazdazeleno ukrasno grmlje ili manja grmolika stabla iz istočne i jugoistočne Azije, a od dvjestotinjak osnovnih, divljih kamelija uzgojena su tri osnovna tipa i na tisuće kultivara neobično privlačnih cvjetova i listova

Parlament- Zgrada Parlamenta sa Big BenomParlament- Zgrada Parlamenta sa Big Benom

Eye - Poznata Promatračnica London EyeEye - Poznata Promatračnica London Eye

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić

Japanska kamelija (Camellia japonica)Japanska kamelija (Camellia japonica)

26 •26 • Broj Broj 151/2 151/2 •• srpanj/kolovoz 2009. srpanj/kolovoz 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME


nju čaja od ove biljke. Ipak, zbog raznolikosti oblika i boja cvjetova te toplozelene boje zimzelenoga grma, kamelija je postala neobično cijenjena vrtlarska vrsta te već u devetnaestom stoljeću postala ponos industrije cvijeća južne Francuske. Europski su doseljenici proši-rili kulturu kamelija u Ameriku, južnu Afriku, Australiju i Novi Zeland. Ubrzo se pojavila i u našim krajevima: u Opatiji i dubrovačkom primorju.

Cvatnja od rane jeseni do kasno-ga proljeća-Bitno je napomenuti da ove neobične ukrasne biljke cvjetaju u vrije-me kada je u vrtu malo cvjetnih vrsta, a to je jesen, zima i rano proljeće. Tako ra-zlikujemo kamelije jako rane cvatnje (od rane jeseni do rane zime), rane cvatnje (od zime do ranog proljeća), srednje cvat-nje (rano proljeće) i kasne cvatnje (kasno proljeće). Pritom je paleta boja velika i ra-skošna: od svih nijansi ružičastih, nježne do snažno jake crvene, bijele, šarene, s točkicama ili pjegama. Zahvaljujući upor-nim i stručnim kineskim uzgajivačima, iz divlje kamelije (Camellia nitidissima) kultivirana je žuta kamelija (Camellia Jinhuacha). Danas su poznata tri osnov-na tipa kamelija.

Japanska kamelija, japanski čajevac (Came-llia japonica) je ukrasni grm ili drvo porijeklom iz Kine, a raste samoniklo u južnome Japanu (Kyushu). Naraste u visinu do 12 m, a u kulturi je znatno rasprostranjena na području Kine i Japana. Premda služi za dobivanje čaja, pretežito se uzgaja kao ukrasna biljka. Kada se go-vori o kamelijama, obično se misli na japansku. Listovi su joj naizmjenični, jednostavni, kožasti, sjajni, jajaste i ušiljene plojke, s izrazito napiljenim rubom. Odozgo su

arstva

U Hrvatskoj neobično lijepi primjerci

kamelija, “cvjetova nad cvjetovima”, rastu

u opatijskim parkovima i dubrovačkim

vrtovima te u arboretumu Trsteno i

botaničkom vrtu na otoku Lokrumu

Kineski čajevac (Camellia sinensis)Kineski čajevac (Camellia sinensis)

Kamelije na opatijskoj rivijeriKamelije na opatijskoj rivijeri

Žuta kamelija (Camellia Jinhuacha)Žuta kamelija (Camellia Jinhuacha)


sjajne tramnozelene, a odozdo mutne svijetlozelene boje. Cvjetovi su veliki, pravilni, uspravni i sjedeći. Pretežit broj gusto poredanih prašnika na osnovi je srastao s laticama, a tek njih 5-15 je slobodno. Zbog neobično lijepih, bezmi-risnih cvjetova koji se odlikuju bogatstvom boja (od bijele do tamnocrveno-ružičaste), svrstavamo je među najljep-še ukrasne grmove. Plod je kožast, odrvenjeli tobolac s tri sjemenke. Na prikladnim staništima doživi relativno visoku starost, vrlo rano počne s cvatnjom, no potpuno je razvijena tek oko dvadesete godine. Osjetljiva je na hladnoću, u hladnijim područjima mora biti zaštićena, no zato se u toplijim krajevima uzgaja na otvorenom prostoru. Raste na svježim, humu-snim, siromašnim vapnenačkim, kiselim i pješčanim tlima, a najbo-lje uspijeva u blagom podneblju, na polusjenovitim i vlažnim mje-stima. Naime, ona je porijeklom iz humusom bogatih zelenih šuma i planinskih krajeva Azije te joj za uspješan rast treba omogućiti slične uvjete. Razmnožava se ci-jepljenjem na dvogodišnje biljke, zračnim povaljenicama (u ožujku) ili reznicama (u srpnju i kolovozu) i sjemenjem, (ali ne i kultivari), no u određenoj sredini.

U opatijskim parkovima i dubrovačkim vrtovima-Japan-ska kamelija ima mnogo vrtnih odlika koje razlikujemo po veliči-ni i obliku cvjetova (jednostavni, polupuni, puni, “formalni” oblik, oblici “anemona”, “ruža” i “božur”, s različitim rasporedom i brojem la-tica), preljevima boja i prugama. U našim krajevima uspijevaju odlike koje mogu podnijeti temperature i do – 20 stupnjeva Celzijevih, na zaštićenim pozicijama, uz zaštitu nadzemnoga dijela, a ne smiju biti izložene dugotrajnim minimalnim temperaturama. Tako navodimo ‘Adolphe Audusson’ (jarkocrveni cvjetovi), ‘Acashigata’ ili ‘Lady clare’ (ružičastocrveni cvjetovi), ‘Berenice Body’ (ružičasti cvje-

tovi, tamno osjenčane latice), ‘Bob Hope’ (sjajnocrveni cvjetovi), ‘C.M. Hovey’ (ružičasti cvjetovi s bijelim mrlja-ma). U Hrvatskoj neobično lijepi primjerci kamelija rastu u opatijskim parkovima i dubrovačkim vrtovima te u ar-boretumu Trsteno i botaničkom vrtu na otoku Lokrumu. U kontinentalnom dijelu najbolje ih je uzgajati u stakleni-cima, no uspješno se mogu uzgajati i kao lončanice. Tre-ba napomenuti kako rasadnički uzgoj kamelije u nas nije razvijen, a najbolje ih je nabavljati u talijanskim rasadni-

cima. Iako sporo rastu i traže više pozornosti od ostalih ukrasnih gr-mova, strpljive i uporne uzgajiva-če kamelije nagrađuju raskošnim i plemenitim cvjetovima, koji su spoj ljepote anemone, elegancije ruže i profi njenosti orhideje. Ne-rijetko stoga prevladava uzrečica da je to cvijet nad cvjetovima.

Camellia sasangua (“cvijet planinskoga čaja”) dospjela je u Europu s japanskog otoka Ky-ushua te privukla pozornost za-padnih uzgajivača. Jača je i otpor-nija od japanske kamelije, od koje se razlikuje po manjim cvjetovima i listovima i manjim brojem kulti-vara (nekoliko stotina), a dobro se prilagodila novim uvjetima. Izvor-na boja blago mirisavoga cvijeta je bijela, no danas je još razvijena briljantno ružičasta te duboko cr-vena boja rubina.

Camellia reticulata pori-jeklom je iz kineske provincije Yumman, a zanimljivo je da se u ovoj mnogoljudnoj azijskoj zemlji uzgaja i proučava već devetsto godina. U suradnji kineskih, eu-ropskih i američkih botaničara uzgojen je niz križanaca, znatno otpornijih na sunce od japanske kamelije. Tijekom sadnje i uzgo-ja ova kamelija zahtijeva mnogo truda, pozornosti i ambicioznosti, a za nju se odlučuju oni koji u svo-me vrtu žele imati raskošnu biljku, u proljeće bogatu velikim cvjeto-vima duginih boja, koji nalikuju leptirima.

Na prikladnim staništima japanska kamelija doživi relativno visoku starost, vrlo rano počne s cvatnjom, no potpuno je razvijena tek oko dvadesete godine. Osjetljiva je na hladnoću, a najbolje uspijeva u blagom podneblju, na polusjenovitim i vlažnim mjestima

Camellia sasanguaCamellia sasangua Camellia reticulataCamellia reticulata

Camellia japonica var. alba plenaCamellia japonica var. alba plena

Camellia japonica ‘C.M. Hovey’Camellia japonica ‘C.M. Hovey’

Divlja kamelija (Camellia nitidissima)Divlja kamelija (Camellia nitidissima)


Šumarica (obična ili bijela šumarica) (Ane-mone nemorosa) je zeljasta trajna biljka (trajnica) iz porodice žabnjaci (Ranunculaceae), rasprostranjena u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Iz žućkastog ili smeđeg, vodoravnog podanka (rizoma) izraste u visinu 10-30 cm. Stabljike su uspravne, gole ili neznatno dlakave, a prize-mni list, kao i listovi stabljike, su trodijelni, na rubu ne-pravilno pilasto nazubljeni, s 1-2 cm dugim peteljkama. U gornjoj polovici cvijetne stabljike nalaze se tri pršlje-nasto smještena lista, a na njenom su vrhu pojedinačni, veliki bijeli cvjetovi, promjera 1,5-4 cm, na dugim petelj-kama. Katkada su ružičasto nahukani (u svibnju), posebi-ce s vanjske strane. Ocvijeće je sastavljeno uglavnom od šest cvijetnih, duguljasto ovalnih listića (rijetko od pet ili više od šest). Cvijet je sa 6-7 latica i mnoštvom žutih prašnika koji su nekoliko puta kraći od listića ocvijeća. Tučkovi su duguljasti, dlakavi, dugi 4-4,5 mm, s neznatno savijenom njuškom. Plodnice su nadrasle i brojne, a svaka od njih sadrži po jedan sje-meni zametak. Plodovi su jednosjemeni oraščići. Cvatnja ove zeljaste trajnice je od ožujka do svibnja. S obzirom na veličinu i boju cvjetova, veću ili manju dlakavost te veću ili manju urezanost lisnih dijelova (segmenata), opi-sano je nekoliko infraspecijskih oblika (podvrsta).

zeljaste biljke

ŠumaricaŠumarica (Anemone nemorosa)(Anemone nemorosa)

Ova trajnica pojavljuje se u svijetlim, umjereno vlažnim, (mezofi lnim) listopadnim šumama i šikarama uz rubove šuma, na šumskim čistinama te kiselim i humoznim tlima. Visinski se rasprostire do subalpskoga pojasa gdje je u sastavu zajednice klekovine, bora, u šumi molike, munjike i u smrekovim šumama.

U brojnim šumskim zajednicama-Šumarica se pojavljuje u rano proljeće u svijetlim, umjereno vlaž-nim, (mezofi lnim) listopadnim šumama, šikarama uz rubove šuma, na šumskim čistinama te kiselim i humo-znim tlima. Najčešće raste u većim grupama, a kao pra-tilica dolazi u brojnim šumskim zajednicama, primjerice u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba, brdskoj buko-voj šumi, bukovo-jelovoj šumi, poplavnim šumama i dr. Visinski se rasprostire do subalpskoga pojasa gdje je u sastavu zajednice klekovine bora (Pinetum mughi), u

šumi molike, munjike i u smre-kovim šumama. U Hrvatskoj je nalazimo u sloju prizemnoga rašća u šumama greda i suših terena: u šumi hrasta lužnja-ka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris), tipičnoj šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino be-

tuli-Quercetum roboris typicum), šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba s bukvom (Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum), šumi lužnjaka i običnoga graba sa cerom (Carpino betuli- Quercetum roboris querce-tosum cerris), šumi lužnjaka i običnoga graba s lipom (Carpino betuli-Quercetum roboris tilietosae). U ilirskoj vegetacijskoj zoni raste u bujnom sloju prizemnoga rašća, ističući se pokrovnošću, u ilirskoj bukovoj šumi s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae).

U Hrvatskoj šumaricu nalazimo u sloju

prizemnoga rašća u šumama greda i suših

terena (lužnjakovo-grabove šume) te ilirskoj

vegetacijskoj zoni (ilirska bukova šuma s

mrtvom koprivom)

Gusti bijeli pokrivač šumarice Gusti bijeli pokrivač šumarice u šumskoj sastojiniu šumskoj sastojini

Listovi i cvjetoviListovi i cvjetoviKultivar ‘Robinsoniana’ s Kultivar ‘Robinsoniana’ s blijedoplavim cvjetovimablijedoplavim cvjetovima

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva


Nigdje nije tako jako izražen utjecaj čovjeka i njegovih navika na pro-padanje šuma kao na području Mediterana. To je ujedno i glavni

razlog što je Sredozemlje ostalo bez šuma, a kao posljedicu toga imamo i nestanak vode, tla, lošu poljoprivrednu proizvodnju, ekstre-mne klimatske uvjete, jake erozije i sl.

Promatrajući krajobraz Italije i Grčke iz zraka, lako se uočavaju zelena obrađena po-lja, ali i ogromne površine planina izbrazda-ne vododerinama gdje je opstalo vrlo malo šuma. Još je lošiji utisak nastavimo li iz „ptičje perspektive“ gledati Izrael, Egipat i Afriku.

Gledajući s juga, čini se kao da pustinja potapa i ono malo preostalih šuma, dok se blizu granice između Egipta i Cyrenaice, dva beskraja, pustinja i more, stapaju u jedno.

Mediteransko podneblje i njegove šume klasifi cirani su, prema IUCN- u (Center for Mediterranean cooperation), kao jedna od najznačajnijih regija na svijetu prvenstve-no radi svoje izražene bioraznolikosti. Me-diteranske šume smještene u tranzicijskog zoni između Europskog, Afričkog i Azijskog

Dekorativna, otrovna i ljekovita biljka -Zbog njenih lijepih dekorativnih cvjetova, uzgo-jeno je mnoštvo vrtnih kultivara (‘Alba Plena’, ‘Alllenii’, ‘Bowles’, ‘Robinsoniana’, ‘Royal Blue’, ‘Virescens’ i dr.), a poznat je križanac Anemone x lipsiensis’Palida’, kao rezultat križanja između A. nemorosa i A. ranuncoloides. Cijela je biljka otrovna za životinje i ljude jer u listovima i cvjetovima sadr-ži otrovne aktivne tvari protoanemonin i anemonin. Osim toga sadrži i saponine, trijeslovine, smole. Na-kon sušenja protoanemonin i anemonin se razgra-đuju i gube otrovna svojstva koja izazivaju oštećenje kože i stvaranje plikova te probavne smetnje, ako su u probavnom sustavu. Veće količine otrova nerijetko dovode do smrtnog ishoda. Šumarica se, međutim, odavno koristila i u medicinske svrhe, za liječenje le-targije, glavobolje, reume, upale čira i drugih bolesti.

Zanimljivo je da su je Egipćani smatrali simbolom bo-lesti, a Kinezi je nazivaju cvijetom smrti. Rimljani su brali prve šumarice, jer su vjerovali da ih štite od gro-znice. Ponegdje se i danas zadržao taj običaj, uz veza-nje biljke oko vrata. Ugledni antički pisac i znanstve-nik Plinije potvrđuje da se cvjetovi rastvaraju samo kada vjetar puše, što je nadahnulo mnoge pjesnike.

Cijela je biljka otrovna za životinje i ljude

jer sadrži aktivne tvari protoanemonin i

anemonin. No, odavno se koristi i u medicinske

svrhe, za liječenje letargije, glavobolje, reume,

upale čira i drugih bolesti

šume mediteranašume mediterana

Mediteranske šume imaju Mediteranske šumuglavnom zaštitnu funkcijuuglavnom zaštitnu

Područja u kojima pridolaze šume mediteranske regije nose značajno obilježje vrlo rane naseljenosti i intenzivnog razvoja kulture stanovništva. Naša civilizacija rođena je na obalama Sredozemnog mora. O tome nam govore bezbrojna umjetnička blaga koja potječu od starih Grka, Rimljana, Arapa i ostalih naroda koji su obitavali na obalama Mediterana. No, tamo gdje je koncentracija stanovništva bila veća, gdje su formirane veće urbane cjeline i pritisci na šumu bili su veći. Dijelovi biljkeDijelovi biljke

Piše: Irena Devčić Buzov

Q. suber) te ostale vrste tipične za medite-ranske šumske zajednice kao što su planika, čempresi, Juniperus sp., Pistacia sp. te euka-liptusi.

Makije, kao degradacijski stadiji crniko-vih šuma, najčešći su oblik koji nalazimo na površinama gdje pridolazi crnika, a pseudo-makije na kontaktnim područjima između crnike i medunca te šikare u medunčevim šumama.

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća sušenje šuma diljem Eu-rope postaje sve intenzivnije pa Hrvatska 1987. godine pristupa me-đunarodnom programu (ICP Forest) kojim se prati stanje šuma i njihova reakcija na stresove s naglaskom na zračno onečišćenje šuma. Anketa o sušenju šuma od-nosno oštećenost šumskih vrsta procjenjuje se bioindi-kacijskim točkama u mreži 16x16km i osnovnim ploha-ma 4x4km prema jedinstve-noj metodologiji dogovore-noj na razini Europske unije.

Gotovo sve zemlje Sredozemlja proizvode manje drva od vlastitih potreba. Međutim, novo vrijeme koje nastupa, kada se usluge vrednuju značajnije od bilo kakve proizvodnje, funkcija šuma dobiva nove vri-

Mediteranske šume imaju me imaju uglavnom zaštitnu funkcijuu funkciju

U Portugalu se zapuštena

poljoprivredna zemljišta

pretvaraju u šumska i to

sadnjom brzorastućih

vrsta kao što su

eukaliptusi, borovi

kontinenta predstavljaju jedan od svjetskih centara fl orističke raznolikosti sa 25 000 bilj-nih vrsta. Mediteranske vrste drveća sa Pan-europskom distribucijom, kao što su jela, bukva, bor i smreka, često su opisane kao najvarijabilnije u smislu genetičke varijabil-nosti. Također, mediteransko područje pred-stavlja jednu od 34 svjetske tzv. «hotspots» u koje se ulažu maksimalne snage za njegovo očuvanje i sprečavanje velikog broja vrsta od mogućeg izumiranja.

Vrste drveća koje tvore sredozemne šume nisu toliko brojne poput onih u američkoj i azijskoj umjerenoj zoni, ali su sva-kako brojnije od onih u šumama središnje i sjeverne Europe.

Glavno obilježje šumama mediteran-ske regije daju šumski ekosustavi koji prido-laze u eumediteranskom području, koje je tipično po šumama hrasta crnike (Quercus ilex) i alepskog bora (Pinus halepensis).

Najčešće vrste koje se pojavljuju u go-tovo svim mediteranskim zemljama jesu različite vrste borova (P. halepensis, P. pinea, P. pinaster), hrasta (Quercus ilex, Q. pubescens,

jednosti izražene kroz općekorisne funkcije i usluge, kao što je turizam.

Mediteranske šume danas imaju uglavnom zaštitnu, ekološku, ali sve više i rekreativnu funkciju. Te funkcije nadaleko nadmašuju gospodarske koje se izražavaju kroz vrijednost drvne mase.

Zanimljivo je da se u Portugalu zapuštena poljoprivredna zemljišta pretva-raju u šumska i to sadnjom brzorastućih vrs-ta kao što su eukaliptusi, borovi i sl. Naime, Portugalci su zaključili kako, kao članica EU-a nemaju mogućnosti konkurirati jakim

proizvođačima hrane kao što su Francuska i Njemačka te su za sebe izabrali drugi put. Pošumljavanje u turističke svrhe, ali i proizvodne. Upravo na primjeru alepskog bora, primorskog bora i pinije, pokazali su kako ovaj, kod nas od milja zvani «drač» i «šumski korov», može biti itekako gospodarski ispla-tiv. Portugal je tako glavni izvoznik paleta u Veliku Bri-

taniju te na taj način iskorištavaju alepski i primorski bor. Također, jedni su od najjačih proizvođača pinjola, šumskog proizvoda ko-jeg plasiraju diljem europskog, ali i svjetskog tržišta.

Najčešće vrste:

Bor (P.halepensis, P.pinea, P.pinaster),

Hrast (Quercus ilex, Q.pubescens, Q.suber),

Planika, čempresi (Juniperus sp., Pistacia sp.),

Eukaliptusi,

Makije.

Šuma alepskog boraŠuma alepskog bora

Tipična mediteranska vegetacijaTipična mediteranska vegetacija

Otok bez šume –PagOtok bez šume –Pag

MakijaMakija

Broj 151/2Broj 151/2 • • srpanj/kolovoz 2009. srpanj/kolovoz 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 3131

Iako je Mediteran udaljen manje od 50 kilometara od ovog parka, s mnogih njegovih vrhova se ne pru-ža veličanstveni pogled na more, kao što je to slu-čaj s našim planinama, npr. Velebitom i Biokovom.

Unatoč tome je mediteranski ugođaj ipak prisutan. Za toplih ljetnih i jesenskih dana, miris lavande i pjesma skakavaca i zrikavaca pomalo podsjeća na šetnju našim otočnim vrhovima.

No sličnost vrlo brzo nestane u zvucima brojnih po-toka i zvonima veselih krava koje uz pratnju velikih pasa ovčara pasu bogate alpske livade. Osim krava, česte su i ovce i upravo su one ponekad uzrok velikih razmirica između ovčara i uprave NP-a. Naime, u devedesetim go-dinama prošlog stoljeća, u park je reintroduciran vuk te su nečuvana (ili nedovoljno čuvana) stada ponekad na meniju ovih gladnih divljih pasa. Ima ih svega nekoliko i gotovo ih je nemoguće su-sresti. No, zimi se prema tra-govima u snijegu proučava njihovo kretanje i brojnost. Ove zvijeri, u Hrvatskoj su relativno brojne u usporedbi s Europom, nisu jedina zani-mljiva stvorenja koja naselja-vaju ovo područje. Tu živi veliki broj divokoza koje su i simbol ovog parka, a ponekad se mogu vidjeti i ibeks, mufl on ili zerdav. Dok sam šetala brojnim dolinama, između visokih, golih vrhova, često bi čula neke neo-bične krikove. Pomalo su podsjećali na glasanje orla ili

neke druge ptice grabljivice, no vrlo brzo sam saznala da je to zapravo glasanje svizaca koje upozorava na

opasnost, najčešće onu zračnu (npr. kraljevski orao...). Jednom prilikom sam susrela čitavu pete-ročlanu obitelj svizaca koja je u tren oka nestala u jednom od mnogobroj-nih podzemnih brloga. U takvoj dolini s kravicama što veselo zvone te čita-vom obitelji svizaca, osje-ćala sam se kao da sam

dio reklame za milka čokoladu.

No, nekoliko detalja čine ovaj alpski park dru-gačijim od drugih. Jedan od njih je dolina Medeville. Udaljena je oko 3 sata hoda od planinarskog doma Neige. Ova dolina krije brojne tajne naših predaka

francuska NACIONALNI PARKOVI U SVIJETU

Nacionalni park MercantourNacionalni park MerJedan od najdivljijih krajeva Francuske, smješten na samoj granici s Italijom, područje je Nacionalnog parka Mercantour. Od Italije je odijeljen dugačkim tunelom kroz najviši planinski lanac u zapadnoj Europi- Alpe. Na manje od 700 četvornih kilometara koje pokriva park, raste preko 2000 biljnih vrsta. Zajedno s Parkom prirode Alpi Maritime s talijanske strane čini jednu zaštićenu cjelinu i dio je europske mreže Natura 2000.

Vittorio-Emmanuel II. je davne 1859. godine ovo

područje proglasio “Réserve Royale de Chasse”

(kraljevski lovački rezervat). Pravni status

Mercantoura se nakon toga mijenjao u nekoliko

navrata. Napokon je 1979. godine proglašen

Nacionalnim parkom kakav je i danas

Piše: Olga Jovanović

Foto: O. Jovanović

Planinarski dom Neige et MerveillesPlaninarski dom Neige et Merveilles

Vrhovi strše iznad šume


koji su ovdje dolazili odavati svoju počast bogovima- silama prirode koje utječu na naše živote. Jedan vrh je posebno istaknut, jer su ovdje gromovi češći nego na ostalim vrhovima. U cijeloj dolini pronađeno je oko 37 000 petroglifa iz brončanog doba i danas

je to područje strogo zaštićeno te je kreta-nje dozvoljeno jedino uz pratnju vodiča po označenim stazama. U prvom većem naselju Tende nalazi se muzej s nekoliko originalnih petroglifa te reprodukcijama i objašnjenjima svega nađenog u ovoj svetoj dolini. Za one putnike koji iz nekog razloga ne stignu do same doline, muzej bi trebao biti dostojna zamjena.

Na manje od 700 četvornih kilome-tara koje pokriva park, raste preko 2000 biljnih vrsta. Od toga je 220 rijetkih poput runolista, i čak 40 endemskih poput vrsta Saxifraga fl orulenta ili Berardia subacualis. Osim značajnih vrsta koje ovdje rastu, pažnju privlači i velika raznolikost koja se našla na jednoj raskrsnici klime i okoliša. Mediteran-ske vrste poput hrasta crnike i rododendro-na, isprepliću se s jelama, smrekama i borovi-ma, dok glavnu ulogu ipak imaju ariši- jedna od rijetkih četinjača koja zimi odbacuje lišće. Na otvorenom se, osim nebrojenih polja bo-rovnica, nađu između ostalog i plavi ljiljani, čuvarkuće i gentiana.

Pogled u prošlost - U današnje doba, razvijene zemlje pokušavaju sačuvati i naj-manji komadić očuvane prirode, pošto su svojim razvojem često uništili veći dio onoga što su imali. No, strah od gubitka nije jedini razlog da bi se neko područje zaštitilo. Po-nekad su dovoljni ljepota i bogatstvo kao što je to bio slučaj s Mercantourom. Prvi je to uvidio Vittorio-Emmanuel II. koji je davne 1859. godine ovo područje proglasio “Réser-ve Royale de Chasse” (kraljevski lovački re-zervat). Pravni status Mercantoura se nakon toga mijenjao u nekoliko navrata. Napokon je 1979. godine proglašen Nacionalnim par-kom kakav je i danas, nakon 33 godina pri-preme. Mercantour je također dio europske mreže Natura 2000, te zajedno s Parkom prirode Alpi Maritime s talijanske strane čini jednu zaštićenu cjelinu.

Zanimljivo je i to da se na području par-ka još sredinom 20. stoljeća nalazio izrazito značajan rudnik olova. Dva jezera te plani-narski dom Neige, ostali su kao tragovi ove djelatnosti. Danas je rudnik zatvoren i u do-sta lošem stanju, a vrlo ograničeni posjeti su dozvoljeni isključivo znanstvenicima.

Iako je Mercantour smješten u sre-dištu razvijene Europe, brojna fl ora i fauna ovog područja još uvijek nije sustavno popi-sana, a samim time ni dovoljno istražena. U cilju poboljšavanja spoznaja o ovom jedin-stvenom alpskom kutu, trenutno se provodi projekt inventarizacije oba parka u ovom di-jelu Alpa, Mercantour i Alpi Maritime u Italiji. Istraživanje se provodi u sklopu European Distributed Institute of Taxonomy (EDIT, Eu-ropski distribuirani institut taksonomije) pod pokroviteljstvom Europske unije.

Nacionalni park Mercantourrcantour

Jedan od brojnih alpskih pašnjakaJedan od brojnih alpskih pašnjaka

Crkvica koju su nekad posjećivali Crkvica koju su nekad posjećivali rudari danas je otvorena za sve rudari danas je otvorena za sve izletnike i planinareizletnike i planinare

Carlina acaulisCarlina acaulis

Hieracium tomentosumHieracium tomentosum

Sempervivum arachnoideum- Sempervivum arachnoideum- paučasta čuvarkućapaučasta čuvarkuća


m


Hrvatska je među onim europskim zemljama koje imaju dugu tradici-ju uzakonjene zaštite svog osebuj-nog blaga i bogatstva. Kako ističe

dr. sc. Agneza Szabo, prvi hrvatski zakon o zaštiti prirode i okoliša donesen je l884. godine. Regulirao je zaštitu i korištenje bo-gatstva određenih prirodnih dobara, napose jednog od najljepših srednjeeuropskih par-kova i perivoja, Maksimir, na sjeveroistočnim ulaznim vratima u grad Zagreb. Na prijelazu l9. u 2O. stoljeće, Zagreb i druge srednje hr-vatske gradove povezuju nove kolne ceste između Panonije i Jadranskoga mora te že-ljeznička pruga od Zidanog mosta i Siska preko Zagreba do Rijeke. Grade se pivovare, šećerane, uljare, mlinovi, zatim ciglane, tvor-

zaštićeni prirodni objekti HRVATSKA I EUROPA

HrvatskaHrvatska na europskom na europskom putu zaštite prirodeputu zaštite prirodeIako (još) nije članica Europske unije, Republika Hrvatska svojim zaštićenim prirodnim objektima gospodari u skladu s (visokim)

europskim standardima zaštite okoliša. Sve što je postigla, napose u posljednje dvije godine, na tom važnom životvornom

polju, plod je različitih zakonskih mjera sustava zaštite jedinstvenih vrijednosti hrvatskog okoliša, zapravo zlatne riznice prirodnog blaga i neprocjenjive kulturno-povijesne

baštine. Isti sustav tvore razne organizacije i ustanove, stručne i druge udruge, a najveće ovlasti pa i najodgovorniju ulogu ima

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

nice cementa, tvornice odjeće, tvornice pa-pira i drugo. Sve je to, uz veće zapošljavanje radnika, stvaralo veliku buku i nečistoću pa je Hrvatski sabor reagirao donošenjem na-vedenog oglednog Zakona o uvjetima tvor-ničkog smještaja, pobliže oblicima izgradnje, zaštitnim dimnjacima i drugim normama. Primjerice: „Kada tvorničko poslovanje ili po-ložaj, ili kakvoća radionice uznemiruje, ošte-ćuje ili u pogibelj stavlja građane ili susjedne posjednike, onda takve radionice ili tvornice smiju poslovati samo ako im nadležna grad-ska ili općinska vlast podijeli dozvolu“ stoji u čl. 25. Zakona.

No, brojne nove odredbe teško su se pri-mjenjivale pa su i dalje nastajale brojne štete i onečišćenja okoliša, zaključuje dr. Szabova.

Kako je danas ? - Nakon Industrijske revolucije, u proteklih 200 godina, zaštita prirode i okoliša zadobiva planetarne raz-mjere, aktualna je i važna za cijeli svijet i da-našnjih 260 država, koje sa svojim položajem i svim razlikama i različitim mogućnostima u svekolikom razvoju sačinjavaju segmente suvremene civilizacije. Kao takve pozvane su preuzeti zajedničku odgovornost za sudbinu planeta Zemlje, zajedničkog doma ljudskih naraštaja i živih bića. Kroz prizmu modernog, ali neravnomjernog razvoja, ekološki proble-mi i složena pit anja zaštite prirode i okoliša nadolaze pod pritiskom globalno prijetećih klimatskih promjena pred svjetski odgovor-ne forume kao što je Generalna skupština UN, nacionalni parlamenti, nadnacionalne

organizacije kao što je Europska unija. Njima se bave i razne stručne institucije znanosti i istraživanja što se u svezi s naznačenim klimatskim promjenama, napose zaštitom prirode i okoliša, okupljaju na svjetskim konferencijama, regionalnim skupovima te nacio nalnim organiziranim istupima i susta-vima.

To su zacijelo dobri znaci i vjerodostoj-ne potvrde da se inače politički atomizirani te podijeljeni postmoderni svijet ipak uje-dinjuje na području izgradnje svjetske eko-loške svijesti, koji na tom posve humanom, kulturnom te civilizacijskom području nema univerzalnijeg ili boljeg pristupa, nego da se svi narodi solidarno i uzajamno ujedine jedni s drugima na spašavanju zajedničkog doma.

Svijet se ipak povezuje i vidi da glede zaštite prirode ne može ići tako rascjepkan, svatko ispod svoje duge, a da iznad nje ve-lika većina žudi, dok (bogata) manjina uži-va ili sebi prisvaja cio obzor. Na primjer, što pokazuje suodnos između prirode, okoliša

Kroz prizmu modernog, ali

neravnomjernog razvoja, ekološki

problemi i složena pitanja zaštite

prirode i okoliša nadolaze pod

pritiskom globalno prijetećih

klimatskih promjena

Piše: Josip Vuković

Iskonska ljepota - u dolini Neretve


i energije. O povezanosti pa i uslovljenosti-ma sva tri entiteta pišu te uvelike razglabaju mnogi današnji znanstvenici i stručnjaci. Oni poput američkih i drugih analitičara podasti-ru na podlozi prirode, ekologije i okoliša pla-netarnu panoramu ugroženog opstanka, uz još uvijek bogatstvo divovskih mogućnosti u živototvornoj zemaljskoj kolijevci.

Ne zbog Europe – Naša država štiti svoje prirodno blago. Kako priznaju i mnogi strani stručnjaci te mnogobrojni posjetitelji, Hrvatska je velika divna arabeska raznoliko-sti prirodnih ljepota, među najsačuvanijima u svekolikoj riznici svjetske prirodne te kul-turno-povijesne baštine.

Štitite i zaštitite to svoje najdragocjenije blago – poruka je koju Hrvatska dobiva iz najstručnijih krugova zaštite prirode i okoli-ša. Baš zbog toga potrebno je da nacionalni kriteriji te pravni i ini standardi ne ustuknu pred stranima što se kriju pod raznim maska-ma neokolonizatorskih i srodnih procesa.

Naravno, Hrvatska kao i svaka suverena država, mora to imati pred svojim očima, šti-teći svoje kopno i more.

U skladu s tim stavom je i već pripre-mljeno Poglavlje 27. Okoliš za ulazak Repu-blike Hrvatske u EU. To je Poglavlje jedno od najskupljih i najtežih. Donijeli smo i uskladili sve naše zakone s pravnom stečevinom Eu-ropske unije. U tijeku je donošenje podza-

Hrvatska na europskom putu zaštite prirode

konskih akata i pravilnika te završni prego-vori s Europskom komisijom. Dobrano smo ustanovili sustav planiranja. Dok je 2004. bilo izrađeno cijelih l30 prostornih planova, da-nas ih imaju svih 556 jedinica lokalne samo-uprave, poglavito gradovi, općine i županije. To je prijelomno i značajno za stanovništvo i investitore jer se sada točno zna gdje i što se može graditi u Hrvatskoj. Poslovno smo oživotvorili Fond za zaštitu okoliša i energet-sku učinkovitost. Agencija za zaštitu okoliša preuzela je nove zadaće uz veću efi kasnost po uzoru na naše potrebe, odnosno europ-ske standarde. Napokon imamo Strategiju

gospodarenja otpadom. Prijelomno je i naj-važnije da smo odlučili graditi dvije spalio-nice te petnaestak centara za gospodarenje otpadom. No to je, uz druge važne sadržaje strategije, dokument obvezujućeg rada, kre-ativnih zahvata i aktivnosti bez odgode.

Odista, Hrvatska je od svoga postanka u prostornoj Panonskoj nizini, šumovitom i krškom gorju te na otocima i obali svoga dijela Jadrana odviše lijepa, dragocjena, eko-loški jedinstvena, da bi sama sebi dopustila devastaciju tog jedinstvenog prirodnog bo-gatstva.

Spomenik parkovne arhitekture MaksimirSpomenik parkovne arhitekture Maksimir

Peski, kako ih jednostavno domaćini od davni-na zovu, nastali su zahvaljujući kombiniranom djelovanju fl uvijalnih i eolskih procesa tijekom kvartara (pleistocena i holocena). Topljenjem

velikih količina leda i snijega nad Alpama, vodene su bujice potpomognute olujnim vjetrovima raznosile ve-like količine materijala prema Panonskoj nizini. Na taj način nastale su mlađe lesne naslage te sedimenti pi-jeska širom Panonske nizine, a posebice u Mađarskoj. Kao manji relikt tih nanosa nastali su Đurđevački pijes-ci. Dinama je zajedničko da su građene od sitnih, ne-povezanih, slobodnih čestica pijeska koje lako prenosi i pokreće vjetar (zato su dobili naziv živi pijesci). Dine imaju valoviti oblik i pod utjecajem vjetra pokreću se kao valovi na moru.

Stoljećima zahvaljujući ne samo klimi, već prije svega ljudima koji su počeli naseljavati područje Đur-đevačkih pijesaka (intenzivnije u srednjem vijeku), do-lazi do promjena, odnosno širenja pješčanih površina sa „živim“ pijeskom. Krčenjem i uništavanjem šuma te ispašom stoke, površine pijeska su ogoljele. Pijesak je prekrio obradive površine i zasipao stambene i gospo-darske objekte,uzrokujući veliku gospodarsku štetu.

Uz otežanu obradu njiva te korištenja livada i šuma, teško je bilo zaprežnim kolima prijeći iz Novigrada, Virja, Đurđevca ili Kalinovca prema rijeci Dravi, gdje su se po-čeli formirati tzv. stočarski stanovi ili konaci. Još i danas u narodu žive priče ili legende o živim ili „krvavim pe-skima“ jer su kola i ljudi nestajali u pješčanim olujama (D.Feletar).

šumski predjeli PODRAVINA

Krajem 19. stoljeća (1891.) počinju prvi radovi na pošumljavanju pijesaka na inicijativu tadašnjeg pro-čelnika Narodno-gospodarstvenog odsjeka kraljevske zemaljske vlade Mirka pl. Halpera Sigetskog. Pošumlja-vanjem sadnicama crnog i običnog bora podignut je vjetrobran dužine 150 m i širine 30 m, u svrhu zaštite loznjaka, odnosno kasnije vinograda od sjevernih vje-trova.

Godine 1899. Imovna općina đurđevačka kupuje veće površine Đurđevačkih pijesaka. Pola otkupljene površine su bili nevezani živi pijesci, a ostalo travama vezani pijesak. Postavši većinski vlasnik pijesaka, u Imovnoj općini đurđevačkoj, krenuli su s prvim sustav-nim radovima na smirivanju i pošumljavanju pijesaka. O tome više saznajemo od V. Blaškovića iz njegove di-sertacije „Krvavi peski“. Primijenjene su metode meha-ničkog vezivanja, ukroćivanja i smirivanja pokretnog pijeska koji se koristio i u drugim europskim područji-ma živih pijesaka. Ovakav način smirivanja pijesaka rada pokazao se posebno uspješnim u Deliblatskoj pje-ščari. Radovi su se odvijali u nekoliko faza: skarpiranje, (uravnavanje tla), smirivanje pijesaka, sađenje bagrema i zamjene bagrema borom. Kako je uravnavanje tla bio vrlo težak posao, radili su ga uglavnom muškarci i to uz pomoć najjednostavnijeg alata, motike i lopate.

U sveobuhvatnom procesu melioracije pokret-nih pijesaka najznačajnija faza bilo je njihovo smiriva-nje. Na terenu su bili iskopani jarci u koje su polagane grane zečjaka, brijesta, hrasta, borovice i johe. Time su

Đurđevački pijesci-Đurđevački pijesci-hrvatska Saharahrvatska Sahara

Đurđevački pijesci ostatci su jedine hrvatske pustinje. To je područje od oko 20 ha uz rijeku Dravu, na prostoru sjeverno i istočno od Đurđevca (oko Molvi, Đurđevca i Kalinovca). Poznati su i pod nazivom „Krvavi peski“ i „Hrvatska sahara“. Dio tih površina 1963. proglašen je posebnim geografsko-botaničkim rezervatom, kao stanište s velim brojem endemičnih vrsta jedinstvene fl ore i faune te vidljivim oblicima pješčanih dina. Rješenjem Skupštine Koprivničko-križevačke županije, dio šuma gospodarske jedinice Đurđevački pijesci na površini od 115,18 ha zaštićen je kao park-šuma.

Nanosi pijeskaNanosi pijeska

36 •36 • Broj Broj 151/2 151/2 •• srpanj/kolovoz 2009. srpanj/kolovoz 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME

Piše: Vesna Pleše

Foto: Boris Pleše i arhiva

se dobili solidni zaštićeni vjetrobrani pojasevi. U tim ra-dovima naročito je bila svrsishodna primjena zečjaka kao dobrog melioratora (pospješuje stvaranje i nago-milavanje nitrata),a brzim i grmolikim rastom zaštićuje ostale sadnice. Između redova sijana je trava vlasulja bradica, čiji gusto razvijen korijenov sistem dobro veže pijesak stvarajući povoljne uvjete za apsorpciju vlage. Nicanju trave bradice pogodovale su i proljetne kiše pa su se do jeseni sve ove biljke dobro učvrstile na staništu. Poslije mehaničkog načina vezivanja pijesaka sadio se od šumskih sadnica prvo bagrem, kasnije crni bor jer je bagrem uništavan brštenjem stoke. Osim bagrema i bora sađeni su i smreka, jablan i pajasen, ali s nešto manje uspjeha.

Tijekom 20. stoljeća nestali su živi podravski pijes-ci. Pravi pustinjski ugođaj danas se može doživjeti tek na malim poljima za eksploataciju pijesaka na prostoru zvanom Draganci, između Kalinovca i Podravskih Se-sveta.

Posebna zanimljivost ovog područja je vege-tacija. Evidentirano je oko 130 biljnih vrsta. Osebujnu biljnu zajednicu grade trave sivkaste gladice i vlasulje bradice. Tu rastu i biljke poput pješčarskog dvornika, trobridnog lanilista, poljskog pelina, običnog ili gor-skog prisadnika, metličaste zečine, pješčarske majčine dušice, pješčarskog trputca te mahovine i lišajevi. Sve ove biljke, koje rastu na pješčanim sipinama ili dinama, spadaju u biljne zajednice biljaka pješčarki ili Psamofi ta.

Danas je najveći dio površine pijesaka prekriven šumom bagrema, bijelog i crnog bora, a u vlažnom alu-vijalnom području raširenija je šuma hrasta lužnjaka i običnog graba.

Veliki doprinos istraživanju vegetacije ovog po-dručja dao je i Ivan Sokolić. Istraživati je započeo u ljeto 1939. Na oko 94 promatrane plohe otkrio je preko 279 različitih biljnih vrsta.

Bogat je i životinjski svijet koji tu obitava. Karakteri-stične su vrste mravlji lav, nosati skakavac, osa kopačica, gušter zelembać, poljska voluharica, brojne vrste lepti-ra, paukova i sl.

Današnja ekološka slika Đurđevačkih pijesaka znatno je izmijenjena zahvaljujući brojnim čovjekovim aktivnostima, prije svega pošumljavanjima. Isto tako na tim površinama zasadile su se biljke zečjak, lakotnik, trava, kopnena šašljica, koje vežu pijesak na način da stvaraju mnogo humusa potiskujući pješčarsku vege-taciju. Slobodne površine živog pijeska ostale su samo

na vrhovima dina, gdje se zbog ispiranja ne može stvoriti velika količina humusa.

Temeljna promjena dogodila se i u tlu koje sadrži sve više organskih sastojaka i pokazuje druge značajke vodnog i zračnog režima u odnosu na nekadašnje čisto pješčano tlo. Površine golog pijeska nestaju i nalaze se samo na ne-koliko manjih površina. Vegetacija pijesaka nestaje ili se tek nalazi u tragovima na neznatnoj površini rezervata.

Danas, poslije gotovo stotinjak godina od prvih radova na smirivanju pijesaka, javila se potreba vraćanja rezervata u prvobitno stanje, sa autoh-tonom vegetacijom pijesaka kao dopri-nosom u očuvanju svekolike biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj. Stanište se može očuvati samo na na-čin da se redovito uklanjaju nadzemni i podzemni dijelovi biljaka koje su ve-zivanjem pijesaka i stvaranjem humusa ugrozile pješčarsku vegetaciju, što po-goduje razvoju šumske vegetacije. Do sada poduzete mjere nisu dale očekiva-ni rezultat.

U sklopu tih težnji Đurđevački pi-jesci uključeni su u Cards projekt, kao pilot projekt zaštite zaštićenih područja u našoj zemlji, koja su po svojim značaj-kama i vrijednostima predložena u po-pis Natura 2000 područja u Hrvatskoj. U sklopu tog projekta, a u cilju zaštite rezervata, projektom se žele postići slijedeći ciljevi:

-pokrenuti proces i pripremiti nacrt plana upravljanja rezervatom Đurđe-vački pijesci,

-izraditi promidžbeni materijal za prezentaciju Đurđevačkih pijesaka,

-osposobiti ljude vodiče koji će pre-zentirati vrijednosti i ljepotu ovog po-dručja,

-razviti mrežu sudionika koji će svako na svom područ-ju djelovanja osiguravati najučinkovitiju zaštitu rezervata.

Projektni tim koji će se baviti ovim aktivnostima sastavljen je od ljudi iz ustanova poput Državnog zavoda za zaštitu prirode, Javne ustanove za upravljanje zaštiće-nim dijelovima prirode Koprivničko-križevačke županije (koja upravlja Đurđevačkim pijescima), Hrvatskih šuma, grada Đurđevca ,TU grada Đurđevca.

Đurđevački pijesci-hrvatska Sahara

Na području rezervata provodit će se i odgovarajuće mjere zaštite. Neke od tih mjera su:

- uklanjanje obrastajuće nepješčarske vegetacije,- zabranjeno je sakupljanje, branje, oštećivanje biljaka i njihovo uklanjanje

sa staništa, - ispaša i kretanje stoke na području rezervata,- zabranjeno je unošenje i sadnja alohtonih, hibridnih i kloniranih biljnih

vrsta na području rezervata,- nije dozvoljen lov i sl.,- radi zaštite bioloških, geoloških, geomorfoloških i krajobraznih

vrijednosti zabranjeno je kopanje pijesaka i svako drugo zadiranje u tlo kojim se uništavaju izvorne vrijednosti geološke podloge i time onemogućava normalan razvoj pješčarske vegetacije i sl.

Brigu oko provođenja mjera zaštite vodi Javna ustanova za upravljanje prirodom Križevačko-koprivničke županije, koja u tom smislu surađuje s nosiocima gospodarenja rezervatom na tom području, a to su Hrvatske šume, a po potrebi i s drugim pravnim i fi zičkim osobama.Poučna tablaPoučna tabla

Vlasulja bradicaVlasulja bradica

Vegetacija Đurđevačkih Vegetacija Đurđevačkih pijesakapijesaka


Hrane u zraku očigledno da je manje. Tako do-znajemo od susjeda iz Anine ulice da su lasta-vice ove godine izbacile mlade iz gnijezda, gole ptiće još neoperjale. Za pretpostaviti je

da roditelji nisu imali dovoljno hrane. Nitko takvo što ne pamti u 30-godina koliko lastavice ovdje gnijezde.

Današnji Osijek nije onaj iz 50-tih. Promijenio mu se izgled, demografi ja pa i njegova urbana fauna. Za pri-mjer navodimo da je spomenutih godina malo spretniji brojač mogao u zraku, iznad današnjega Starčevićevo-ga trga, izbrojati barem 200-300 lastavica. Gnijezdile su se po okolnim balkonima i ispod fasadnih ukrasa zgra-da. Samo ispod pročelja Osječke banke bilo ih je stoti-njak pa onda na fasadi glasovitoga Hotela Central još toliko, ako ne i više. «Einfurti», «gajnkovi» u Pejačeviće-voj i Aninoj ulici bili su zaposjednuti sa najmanje dva do tri gnijezda. Čini nam se i da su se ondašnji stanovnici manje uzrujavali nego ovi današnji.

Sudbina ovih nadasve zanimljivih ptica u gradu, u trendu suvremenog načina života, postaje sve nesigur-nijom. Međutim, da u mnogim slučajevima za sudbinu lastavica nije kriv čovjek, pokazuju neki od zabilježenih slučajeva iz prošlosti.

Tako se mjesec travanj, daleke 1970. godine, pokazao u mnogo čemu atipičnim za ovo godišnje doba. Ugodan i topao dan na Sakadašu već sutradan je zamijenio jak sjeverac sa snijegom. Za kratko vrijeme našli smo se usred zime. Do idućega jutra snijeg je pre-krio tlo, zabijelio je cestu Kopačevo - Podunavlje, rampu

i put do ribarskih čiklova, obli-žnje vrbe. Uz sve to zahladilo je, sve se okrenulo u zimu koja je trajala gotovo tjedan dana, dovoljno da lastavice koje su netom u jatima počele pristi-zati ostanu bez hrane i one potrebne proljetne topline. Nemajući kuda, zaposjele su obližnji šlep na jezeru Sakadaš preuređen za boravak radnika. Moglo ih se naći u blagovao-nici, sobi za društvene igre, u radionici, kuhinji, a posebno u strojarnici gdje se nalazio elek-trični agregat, koji je osim buke podizao temperaturu na nekih + 30 °C. No unatoč tome ugi-bale su u velikom broju. Mirno sjedeći, neke glavom pod krili-

svijet ptica ŽIVOT LASTAVICA

Lastavice kao kolateralne Lastavice kao kolažrtve civilizacije žrtve civilizacije

ma kao noću, premda je bilo gotovo podne, pomirile su se sa zlom sudbinom.

Nije im se moglo pomoći, ubila ih je priroda, hlad-noća. Kukci u zraku, njihova prirodna hrana, jednostav-no su nestali.

Lastavice u pravilu dolaze u travnju za Josi-povo. Neke ranije, neke kasnije. Prof. E. Rössler, koji je od 1875. do 1900. godine pratio seobu ptica u našem kraju, zaključuje da se lastavice pojavljuju u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja, a napuštaju nas u prvoj dekadi rujna. Dolaze u manjim jatima, gotovo ne-primjetno. Prenoće gdje stignu pa i na vrlo riskantnim mjestima.

Za razliku od mnogih drugih ptica, lastavice su pri-vržene ljudima. U Kopačkom ritu nalazili smo ih oko lu-garnica i ribarskih kuća. Jednostavno, uz ribare su bile sigurne, pred noć bi poneke letjele u spavaonicu i na užetu za rublje prenoćile. Kada su ribari napustili ribo-

Ovih se dana u gradu Osijeku vode poznate (periodične) polemike o komarcima, njihovom suzbijanju, proračunu i trošenju novaca u te svrhe. Doznajemo da je grad Osijek za to izdvojio iz proračuna čak 13 milijuna kuna. U toj euforiji protiv malih napasnika nitko ne spominje kolateralne žrtve, npr. ostale korisne i poneke zakonom zaštićene životinje kao što su mnogi leptiri, kornjaši, ali i ptice kao što su lastavice, piljci, čiope koje žive od kukaca u zraku pa i od komaraca.

Lastavica zgrade Quatre Nations u Parizu

O duševnim sposobnostima lastavica, njihovoj solidarnosti, mnogo je napisano. Neki Francuz Dupont N., po pisanju Gjurašina spominje slučaj kada su lastavice presjekle konopac u koji se jedna od njih zaplela. Lastavica je visila na nozi, na rubu zgrade kolegija Quatre - Nations i nije se mogla osloboditi. Njezin „poziv u pomoć“ privukao je veliki broj drugih lastavica, koje su se prema pričanju Duponta pričinjale kao manji oblak, bilo ih je na tisuće. Zatim su se jedna za drugom zaletavale na konopac te ga kljunom pokušale slomiti. Nakon pola sata konopac je popustio, a lastavica se oslobodila.

Piše: Mr. sc. Darko Getz


Lastavice kao kolateralne ateralne žrtve civilizacije lov na Dunavu pa onda i ribarsku kuću, broj

lastavica počeo se osipati.

Turistička kuća Sakadaš utočište je lastavica. Projektirao ju je poznati osječki ar-hitekt Mitevski, a izgradilo LŠG Jelen, većim dijelom iz drveta. Unutar kuće nalazio se ma-nji buff et i suvenirnica, a ispred zgrade je bila lijepa terasa sa pogledom na jezero. Zbog povišenog položaja ljetne vrućine gotovo da se nisu osjećale, a zbog gibanja zraka nije bilo ni komaraca. Po drvenim gredama, unu-tar zgrade, dvadesetak je lastavica savilo gni-jezda i nešto manje ispod strehe oko kuće. Za život u kući i oko nje bile su zadužene konobarice Drenka i Marija. Jutrom, nakon što bi otvorile vrata, lastavice bi izletjele iz zgrade veselo cvrkućući pa se to dojmilo kao neko pozdravljanje. Pred večer bi pratile nji-hovo kretanje i na zveket ključeva jedna za drugom, često i nekoliko u jednom naletu, pomalo u panici, uletjelo je u zgradu, tako da je Drenka, prije nego što bi stavila ključ u bravu, još jednom bacila pogled prema jezeru kao da se htjela uvjeriti da su se sve vratile. A unutra, još duboko u noć čuo bi se

Lastavica (Hirundo rustica Linn.,1758.)

Sinonimi: lastavica pokućarka, seo-ska lasta, dimnjačica, crna lasta, cigan-ka, vilarica, viličarka, rašljika, srašljika, rašljasta lastavica. Pripada redu vrap-čarki (Passeriformes), podredu pjevica (Oscines), porodici lastavica (Hirundi-nidae), rodu lasta (Hirundo,Linn.1758). Karakteristika vrste: vrlo razvijena i šilja-sta krila, slabe nožice sa čvrstim kandži-cama, široki usni otvor. Rep je rašljast. Odličan je letač. Hrani se različitim kuk-cima koje nalazi u zraku. Na tlo slijeće zbog pijenja vode i blata od kojeg gradi gnijezdo.

Boja perja: gornja strana je crna s plavkastim sjajem, grlo rđasto, trbuh bjelkast, poneki puta i blago smeđ. Gnijezda su sastavljena od velikoga broja fragmenta blata i sline. Nalazimo ih na pročeljima kuća, štala, raznih vo-do-građevnih objekata, u mosnim kon-strukcijama, kućnim vježama, najčešće u uglu između okomice zida i vodo-ravno položene grede, tako da kalota hvata veći dio vertikale i nešto manje vodoravnu plohu. Gnijezdo je odozgo otvoreno.

Lastavicama našega podneblja pripada još: bregunica (Riparia ripa-ria) ili vodena lasta, čađavica te piljak (Delichon urbika) ili gradska lasta. U obitelj lastavica zapadnoga paleartika (i drugih zoogeografskih regija) ubraja se: smeđegrla bregunica (Riparia palu-dicola), hridna lasta (Hirundo rupestris), mala hridna lasta (H. obsoleta), afrička hridna lasta (H. fuligula), crvenoprsta lastavica (H. lucida), nitorepa lasta (H. smithii), pečinska lasta (H. daurica), lastavica litičarka (Petrochelidon pyrr-honota) i indijska lastavica litičarka (P. fl uvicola).

živahan i razgovijetan cvrkut koji je podsje-ćao na «razgovor», kao da su jedna drugoj „prepričavale“ svoje dnevne dogodovštine.

Rat u selu Lugu -Zanimljiv je i slučaj lastavica, piljaka i vrabaca u selu Lugu. Prije desetak i više godina desetak lastavica i pi-ljaka savilo je gnijezda na zgradi Mjesnoga ureda. Međutim, netko ih je rušio. Prljale su ulaz u zgradu pa su ih stanovnici rušili, pomi-slili smo. Međutim, jedan stariji čovjek upo-zorio nas je da to sa lastavicama (piljcima) i vrapcima nije sve onako kako izgleda. Tvrdio je da se radi o sukobu, pravom ratu vrabaca i lastavica za poziciju iznad pošte i Mjesnog ureda. Lastavice bi izgradile gnijezdo koje bi vrapci ubrzo zaposjeli. Tako da je u jednom trenutku bilo više zaposjednutih gnijezda iz koji je virila osušena trava, nego lastavičinih s lastavicama (piljcima). Vrapci su po svemu sudeći htjeli otjerati laste i piljke ne samo okupacijom njihovih gnijezda, već i grad-

njom vlastitih. Posljedica sukoba mo-gla se zapaziti podno ulaznih vrata: osim osušenog blata koje potječe od gnijezda lastavica, bilo je tu još vlati trave, perja, dijelovi novina koje su koristili vrapci. Da bitka lastavica sa vrapcima u Lugu nije bila bezopasna, dokaz je i jedan vrabac oslijepljen na jedno oko.

Lastavice se inače uspješno nose sa svim poznatim pernatim i dlakavim grabežljivcima, dapače u nekoj solidarnosti karakterističnoj za lastavice napast će jastreba, škanjca, eju, orla i otjerati ih svojom krikom i hitrim oblijetanjem. Međutim, nji-hov pravi neprijatelj je sokol grlaš (Falco subbuteo), veoma brz i okretan grabljivac koji će bez većega napora uhvatiti svaku pticu pa i lastavicu.

«Pokaže li se na obzorju», piše Gjurašin, «ma koja grabljivica, dadu se za njom uz glasno kričanje, pro-gone ju i dodijavaju joj dok se ne povuče. Međutim, primijete li grlaša rasprše se kud koja.»

O lastavicama i njihovim izvan-rednim osobnostima postoji velik broj dogodovština. Ovo su samo neke vezane uz Baranju i Kopački rit.



Početkom 19. stoljeća, gradnjom prometnica, željezničke pruge te cesta poput Lujzijanske i Karolinske, počinje jačati trgovina drvom. Tim putovima iz unutrašnjosti zemlje otpremali

su se proizvodi od drva prema luci u Rijeci ili Senju, a otuda brodovima prevozili u svijet. Tako se od Karlovca do Rijeke Lujzijanskom cestom od 1827. do 1829. go-dišnje prosječno otpremalo oko 47.000 centnera (2632 t) hrastovih bačvarskih dužica.

Otkad je dvadesetih godina 19. stoljeća riječki trgovac Adamić zapo-čeo trgovati s Francuzima hrastovim du-žicama za izradu vinskih bačvi, za njega su ih izrađivali brojni Gorani, ali i Kranjci (stanovnici graničnih područja Gorskog kotara). Po uzoru na Adamića i drugi ve-letrgovci drvom koristili su Gorane kao vrsne drvodjelje za izradu dužica, koje su se otpremale u Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju, ali i u ostale zemlje. Gorani su pak, kao vrsni „dužičari“,

povijest šumarstva MANUFAKTURNA OBRADA DRVA

Bačvarske dužice izrađivale su se još Bačvarske dužice izrapočetkom 19. stoljeća!početkom 19. stoljeća!

Šumsko prerađivačka djelatnost, odnosno manufakture za obradu drva počele su se razvijati na ovim prostorima u 16.,17. i 18. stoljeću. Vezane su uz radove na sječi drva, ali i izradu građe za bačvarske dužice, željezničke pragove, izradu krovišta, ogrjevnog drva i sl.

odlazili obavljati te poslove i u druge krajeve Hrvatske poput Slavonije, Pokuplja, Posavinu, ali i u europske ze-mlje te Ameriku.

Dužice za bačve bile su krajem 18. i početkom 19. stoljeća vrlo tražen proizvod i jedna od najvažnijih dje-latnosti prerade drveta u našoj zemlji tih godina. Isko-rištavanje hrastovih šuma u svrhu izrade dužica zapo-

činje oko 1824. na području Karlovca i Moslavine, oko 1830. na području Siska i uz rijeku Unu te oko 1851. proširilo se do Đakova preko šuma brodske pukovnije. Prije prelaska na pilansku preradu drva u Hrvatskoj to je bio naš najvažniji izvozni proizvod.

Uglavnom su se proizvodila dva tipa dužica: francuske i njemačke. Francuske su se koristile za proizvodnju vinskih bačvi, a u Engleskoj za izradu pivskih bačvi. Od njemačkih dužica

proizvodile su se bačve za pivo. Od 1861. do 1901. za izradu francuskih dužica posječeno je oko 17,2 miliju-

Uglavnom su se

proizvodila dva tipa

dužica: francuske, koje su

se koristile za proizvodnju

vinskih bačvi i njemačke,

od kojih su se proizvodile

bačve za pivo.

Piše: Vesna Pleše

Foto: arhiva

Izrada francuskih dužica Izrada francuskih dužica Gradina (Jasenovac 1824.)Gradina (Jasenovac 1824.)


na m3 hrastovine. No, za razliku od francuske proizvodnje dužica koja je starija, ali je danas i potpuno nestala, njemačka proizvodnja zadržala se i do današnjih dana, a posebno s razvojem pivarstva.

Obje vrste dužica proizvodile su se od cjepljive hrastovine. Za izradu francuskih ko-ristio se uglavnom hrast kitnjak ili lužnjak,a kasnije cer. Drvo za njihovu izradu trebalo je imati određeni stupanj gibljivosti, zdravosti, nepropusnosti,čvrstoću i trajnost. No, za ra-zliku od francuske dužice, kod njemačke se za izradu koriste dijelovi debla koji po kva-liteti i dimenzijama ne spadaju u vrjednije drvne sortimente.

Izrađivala ih je kompanija od najma-nje dvanaest ljudi. Svaki drvodjelac imao je svoj alat i tako obavljao rad na izradi dužica. Proces izrade obuhvaćao je cijeli niz poslova. Oboreno stablo sjekirom se čistilo od grana. Nakon toga mjerila se duljina debla, dok je radnik crtar, na osnovu utvrđenih dužina, prikrajao i označavao dužinu trupčica (fur-ki). Na označenim mjestima pilari su pilama vršili prerezivanje debla. Tako pripremljeni trupčići osovljavali su se tanjim krajem pre-ma gore. Drvodjelac zvani zgonatar na čelo trupčića ucrtavao je širinu i debljinu dužica, a radnik vagač cijepao ih je drvenim i že-ljeznim klinovima na polovice, četvrtine ili osmine. Oštrim sjekirama skidala se s trup-čića kora i bijel, izravnavali su se rubovi te čistio višak kvržica na drvu. Zatim se drvo obrađivalo specijalnom sjekirom krajčari-com tako da su se trupčići tesali na željenu širinu te se dodatno blanjalo da bi se uklonio višak drveta. Obrada se dovršavala maklja-njem užih krajeva trupčića.

Izrađene dužice sušile su se na način da se iskopala jama, u koju se zabijalo po četiri rašljasta stupa-nosača. Na njih su se stavljali

na m3 hrastovine. No, za razliku od francuske proizvodnje dužica koja je starija, ali je danas i potpuno nestala, njemačka proizvodnja zadržala se i do današnjih dana, a posebno s razvojem pivarstva.

Bačvarske dužice izrađivale su se još ađivale su se još početkom 19. stoljeća! vodoravni nosači. Na vodoravne nosače sla-

gale su se dužice križno, red preko reda, te se na taj način dobivao „složaj“ zvan odar ili ran-te. Odozdo se stavljalo iverje i granje koje se pomalo ložilo te su se na taj način posušile za 24 sata. Dužice su se obračunavale na tovare. Jedan tovar sačinjavalo je 12 podova,a jedan pod iznosio je 1m 2 dužica složenih po širini, jedna do druge.

Osim dužica izrađivali su se hrastovi, grabovi, bukovi, željeznički pragovi, bordu-nali (grede) od jele, smreke i bukve za brod-ske jarbole i stupovi za tunere. Izrađivale su se i šubije, (grubo izrađena bukova vesla) i to od mlađih, čistih, ravnih bukovih stabala, razrezanih u četvrtine.

Ovim radovima bavili su se goranske dr-vodjelje sve do kraja II. svjetskog rata.

I danas je hrastovina, poglavito hrast lu-žnjak, najbolje i najcjenjenije drvo za izradu vinskih bačava, kako kod nas tako i u svijetu.

Kako zbog odlične cjepljivosti i lagane obra-de, tako i zbog optimalnog sadržaja tanina i ostalih aromatskih komponenti koje su va-žan faktor nastanku kvalitetnih vina. Danas je u našoj zemlji razvijena industrijska proi-zvodnja kvalitetnih bačava velikog kapaci-teta, a razvijene su i obrtničke radionice u kojima se uz bačve proizvodi i ostalo drveno posuđe.

Tesanje gredaTesanje greda

Izrada željezničkih pragovaIzrada željezničkih pragova


Dlakavi grabežljivci i ptice grabljivice se po-glavito hrane mesnom hranom. Zato moraju loviti i ubijati svoje žrtve, no mogu se hraniti i strvinom. Pojedine vrste se manje ili više ra-

zlikuju u načinu usmrćivanja plijena, gdje i kako ga “či-ste”, jedu i što ostavljaju. To su također tragovi divljači. Kao i drugi, važni su za lov i lovno gospodarenje, a ovi i za zaštitu rijetkih i ugroženih vrsta divljači i drugih si-savaca i ptica.

Najlakše je utvrditi čiji je plijen po tragovima nogu, ako je teren takav da su ostali. Može se to uči-niti i po tragovima zuba, kljuna i kandži, po mjestu na kome se plijen jede, načinu čupanja perja i dlake i drugim tragovima koji su ostali, a karakteristični su za pojedine vrste. U blizini se mogu naći i izmet dlakavih grabežljivaca, odnosno izmet i gvale ili izbljuvci dnev-nih grabljivica ili sova, koji mogu pomoći da se ustanovi tko je ulovio plijen.

Prvo treba reći da su mjesta, na kojima dlakavi gra-bežljivci i ptice grabljivice trgaju i jedu plijen, u uskoj svezi s njihovim osjetilima - njuhom, vidom i sluhom.

U sisavaca su njuh i sluh bolje razvijeni od vida. Zato dlakavi grabežljivci za trganje i proždiranje plijena izabiru takva mjesta gdje će skriveni i neometani moći

jesti, a u slučaju opasnosti sakriti se ili pobjeći. Za ot-krivanje opasnosti uzdaju se u njuh i sluh, a manje u vid. Takva mjesta su šumske branjevine, šikare, gusto grmlje, visoke zeljaste biljke, usjevi, trščaci i druga skri-vena mjesta.

Drugi razlog je otimačina ili krađa, koji nisu rijetki u životinjskom svijetu. Snažniji grabežljivac će oteti plijen od slabijeg, slabiji će, ako može, ukrasti od jačeg. Zato dlakavi grabežljivci često ostaju u blizini većeg plijena dok ga ne pojedu, osobito kada plijena ima malo ili su prilike takve da se teško lovi. Sitniji grabežljivci se skri-vaju i zato što im prijeti opasnost iz zraka - i sami mogu postati plijen.

Ptice imaju bolje razvijen vid od sluha, a naro-čito od njuha. Zato ptice grabljivice obično jedu plijen tamo gdje su ga ulovile ili izabiru mjesto gdje mogu lako i brzo uočiti opasnost i, ako treba, nesmetano i brzo odletjeti. Takva mjesta su polja, šumske čistine, prosjeke, putovi i staze, rubovi šuma, stabla, panjevi itd. Krupniji grabežljivci mogu se loviti čekanjem uz ostatke plijena.

Druga glavna razlika je da dlakavi grabežljivci od-grizaju, a ptice grabljivice iščupaju perje s krila i repa svojih žrtava. I jedni i drugi čupaju dlaku s čupercima s krupnijih sisavaca, čija je koža dosta čvrsta. S manjih si-savaca, čija je koža mekana i slaba, trgaju dlaku zajedno s komadićima kože ili je uopće ne čiste.

Kako postupaju pojedini dlakavi grabežljiv-ci vidi se iz slijedećih primjera. Smeđi medvjed ubija krupnu divljač i stoku prednjom šapom, kojom može udariti i razderati prsa. U stanju je jednim udarcem šape probiti vrat jakom volu ili konju.

Dio plijena pojede na mjestu, a može ga i odvući da-

lje i tamo jesti. Medvjed je dovoljno snažan da odvuče i krupni plijen. Ostatke krupnog plijena ili ovce medvjed odnosi i sakriva među kamenje, pod klade i drugdje i tamo ih pokrije zemljom ili granjem i opalim lišćem, odnosno snijegom. Voli se vratiti ostacima plijena, kada se usmrde. Medvjed i drugi krupni grabežljivci mogu se loviti čekanjem uz ostatke plijena.

Vukovi najčešće ubijaju plijen ugrizom za grlo. Veći plijen, u koji spada i krupna stoka, vukovi hvataju za but, stražnjicu ili njušku i tako omogućavaju jednom članu čopora da zgrabi žrtvu za vrat i tako je usmrti. Čim vukovi ubiju plijen, počnu ga jesti. Obično prvo jedu utrobu, a onda ostale dijelove tijela.- Ako je moguće, pojedini vuk otrgne komad mesa i ode s njim nekoliko

lovstvo I ŽIVOTINJE IMAJU SVOJE NAVIKE I OBIČAJE

Tragovi su važni za lov i lovno gospodarenje, a tragovi na plijenu i uz njega i za zaštitu rijetkih i ugroženih vrsta divljači i drugih sisavaca i ptica.

Ako nitko ne uznemirava vukove, ostaju uz plijen

dok ga ne pojedu. Kada nema druge hrane,

vraćaju se da pojedu i kosti.

Plijen odaje lovcaPlijen

Lisica s ulovljenom Lisica s ulovljenom fazankom fazankom

l. Načeta lovina risa, l. Načeta lovina risa, pokrivena “priručnim” pokrivena “priručnim” materijalommaterijalom

Piše: Zoran Timarac


koraka dalje i tamo jede. Događa se da vuko-vi otrgnu dio žrtve i daleko je odnesu.

Poslije hranjenja vukovi si čiste krzno od krvi tako da se trljaju i valjaju po tlu. Često se odmaraju u blizini ostataka plijena. U sni-jegu se takva mjesta poznaju po krvi koja je raznešena okolo na krznu i šapama. Ako nitko ne uznemirava vukove, ostaju uz plijen dok ga ne pojedu. Kada nema druge hrane, vraćaju se da pojedu i kosti.

Čagalj veću životinju, primjerice ovcu, usmrti ugrizom u vrat, zatim je načne na tr-buhu i često pojede samo jetra, srce, pluća i nešto rebara.

Kada se radi o krupnijim pripadnicima obitelji pasa i štetama na divljači i stoci, tre-ba razlikovati jesu li žrtve usmrtili vukovi, ča-gljevi ili psi skitnice.

Prije nego što počnu jesti,mačke uklone nešto dlake ili perja.

Za mačke je karakteristično da usmr-ćuju žrtve ugrizom u vrat, u predjelu zatiljka ili dušnika, a to važi i za risa. On zgrabi živo-tinju, koju je napao, snažnim prednjim noga-ma s dugim srpastim kandžama koje djeluju kao noževi. Ugrize je s oba gornja očnjaka koji se zabodu do dva cm duboko i s kojima ju usmrti kao s bodežima.

Plijen odaje lovcaodaje lovca

Ris ne počne odmah jesti plijen, nego ga, držeći ga za vrat, najčešće odvuče na skrive-no i manje pregledno mjesto. Može ga odvu-ći nekoliko metara pa do kilometar daleko. Kao i druge mačke, prije nego što počne jesti ukloni nešto dlake (ili perja). Papkastu div-ljač, po pravilu, počne jesti na stražnjem dije-lu, najradije od buta. Od unutrašnjih organa pojede srce, pluća i bubrege. Ostatak plijena pokrije opalim lišćem ili drugim, a snijegom kada ga ima. Ris se vraća ostacima, iako to nije pravilo. Ovisi to o količini i dostupnosti plijena i je li uznemirivan ili otjeran od jačih grabežljivaca - medvjeda ili vukova.

Divlja mačka usmrćuje manji plijen ugri-zom u prsni ili hrpteni dio, a veći ugrizom u vrat ili zatiljak. Na lovini divlje mačke vide se karakteristične tanke grebotine kandži. Jede plijen tamo gdje ga je ulovila ili ga odnese na sigurno mjesto. Većim sisavcima i pticama odgrize glavu i najprije jede utrobu, a ostavi kožu, perje i veće kosti.

Lisica usmrćuje veći plijen ugrizom u vrat i odnosi ga u gustiš i tamo jede. Ostatak i cijeli plijen, ako je sita, odnosi na skriveno mjesto i tamo ga zakopa ili pokrije opalim li-šćem i drugim. Često sprema za gladne dane jaja, ptice i manje sisavce.

Kuna zlatica i bjelica ubijaju žrtve ugri-zom u zatiljak ili preko cijele glave. Znaju odnijeti ulovljeni plijen malo dalje od mjesta na kojem su ga ulovile. Sisavcima, a naročito pticama, odgrizu najprije glavu i jedu mozak i vrat.

Svojstven im je jak nagon za spremanje i sakrivanje ostataka hrane: u rašlje stabla, napuštena gnijezda ili skloništa ili ona gdje su ubile stanara, u duplje, među korijenje stabala, u rupe u zemlji i drugdje.

Tvor na isti način usmrćuje lovinu, obič-no je odnese u svoju nastambu i tamo je jede, gdje često ima i skloništa hrane.

Kod ptica grabljivica postoje razlike između dnevnih i sova. Dnevne grabljivice čupaju plijen temeljito, ali ne sve. S većih kostiju skidaju meso i jedu ga u manjim ko-madima. Na mjestu, gdje čupaju i jedu plijen, uz perje i dlaku, ostaju krupnije potpuno oči-šćene kosti, noge, tvrđi i krupniji kljunovi.

Sove očupaju plijen vrlo površno i djelo-mično. Jedu proždrljivo i gutaju velike koma-de zajedno s kostima, perjem i dlakom. Pri-mjerice, sovuljaga buljina vješto oguli ježa, ali proguta i poneku bodlju,. Mnoge sove sakrivaju hranu i spremaju zalihe.

Nekada se među očupanim perjem ili dlakom i drugim ostacima žrtava ptica gra-bljivica mogu naći gvale ili izbljuvci od ne-probavljenog - perja, dlaka, kostiju i drugog. Kao da ptica hoće osloboditi mjesto za novu hranu. U proljeće se među očupanim perjem nekada može naći jaje, koje je ispalo iz žrtve-ženke.

Orao štekavac jede svoj plijenOrao štekavac jede svoj plijen


Arbun može (po literaturi) narasti do 3 kg težine, ali prosječni lovni primjerci nisu teži od 100 do 350 grama. Ipak, ribolovci ga veoma cijene kao kvalitetnu ribu. I zbog mesa, a i kao sportsku – na udici. Tome doprinosi njegovo stisnuto, bočno, mišićavo tije-lo.

Arbun je jatna riba, koja ne ide daleko od obale. U proljeće, dapače, prilazi obali, gdje ga i treba tražiti na dubinama od 10 do 20 m. Inače, arbun nastanjuje područja s ljušturastim i pjeskovitim dnom, najčešće na dubi-nama od 10 do 60 m, iako ga se može naći i na daleko većim dubinama pa čak i onim preko 100 metara. Na Jadra-nu su najbolje pozicije za ribolov arbu-na u kanalima zadarskog i šibenskog arhipelaga, a koliko se zna, najveći pri-mjerci lovljeni su uz istarsku obalu. Tu su, uz zapadnu istarsku obalu, zabilje-ženi ulovi arbuna težih od 2 kg.

Od proljeća pa sve do kraja jeseni, najbolje doba dana za ribolov arbuna je rano ujutro, od izlaska sunca pa do pred podne, te uoči sumraka.

Najbolji mamci za ribolov arbuna su oni svježi, kao što je meso školjki, dagnji i kozica, komadići sipe, li-gnje, srdele te morskog crva. Crv bibi je zakon za ribolov ove ribe. Sreća je da se više ne mora po njega u Italiju jer se može kupiti i u mnogim specijaliziranim trgovina-ma ribolovnog pribora i u Hrvatskoj. Kada arbun krene, može ga se u nekoliko sati uloviti i više kilograma. Ma-mac prima oštro, a guta ga halapljivo pa ribolovcu nije teško pravovremeno kontrirati i zategnuti ovu ribu na vrijeme.

Arbun je riba dna pa ga tu treba i tražiti, odnosno loviti dubinskim sistemima za takav ribolov. Drugim riječima udicu s mamcem treba mu prezentirati upravo na samom dnu.

Za ribolov arbuna koristi se klasična kančanica. Pri-stalice smo ribolova na moru štapom i rolom pa za ovaj ribolov predlažemo specijalizirane štapove osjetljivog vrha za ribolov iz čamca, odnosno za ribolov s obale ne-što duže i tvrđe bolognese štapove. Najbolje je nabaviti specijalizirane surfcasting štapove za morski ribolov s obale koji omogućuju daleke izbačaje, a koji su dugi do 4 m. Za kratke štapove osjetljivog vrha, u ribolovu iz čamca, treba nabaviti odgovarajuće stacionirane role bržeg prijenosa, dok se za ribolov s obale, uz surfcasting

ribolov MORSKE RIBE

Arbun, Arbun, ljepotan ljepotan JadranaJadrana

štapove koriste velike role s velikim kalemovima za da-leke izbačaje tipa surf i beach.

Sistem za ribolov arbuna je jednostavan. Na osnov-ni najlon promjera do 0,22 mm veže se predvez dug oko

pola metra najlona, nešto tanjeg od osnovnog, na kojem se veže «brk» od para udica. Same udice treba vezati na «brkove» duge 15-20 cm. Iznad «brka» treba prije vezati vrtilicu iznad koje do-lazi manja olovnica (do 10 grama). Ovo je sistem za ribolov iz čamca, koji se jednostavno spušta na dno uz čamac. Za ribolov arbuna treba koristiti udice od tanke žice veličine 14 do 10. Među odličnim udicama za ovakav ribolov su npr. Gamakatsu serije 1050, Sode fi rme Sasmeili Maruto serija 1210 (po Š. Du-vančiću), koje se lako mogu nabaviti u našim trgovinama ribolovne opreme.

Za uspješniji ribolov dobro je ko-ristiti primamu. Najbolje pale najjednostavnije prima-me pa i za arbuna predlažemo primamu od samljevenih ježinaca i školjaka.

Skrećemo pažnju da su arbuni zakonom zaštićeni. Za njih je propisana minimalna dužina od 12 cm. Imajte to na umu.

Arbun Arbun

Na Jadranu su najbolje

pozicije za ribolov arbuna

u kanalima zadarskog i

šibenskog arhipelaga,

a koliko se zna, najveći

primjerci lovljeni su uz

istarsku obalu. Tu su, uz

zapadnu istarsku obalu,

zabilježeni ulovi arbuna

težih od 2 kg.

Za ovu ribu kažu da je ljepotan Jadrana. Razlog takvom laskanju je boja njegovih leđa, koja od crvenkaste, tamno ružičaste, postupno se, preko tijela, mijenja i od svijetlorumene postaje srebrnasto bijela na trbuhu. S obje strane glave, iznad škržnih poklopaca, arbun je prepoznatljiv i po tamnoj mrlji te po krupnim očima na velikoj glavi. Bočna linija kod ove ribe smještena je visoko duž tijela. Duž jadranske obale arbun je poznat još i pod imenima: ribun, arbul, fag, višnjica, rombun te još nekima.

Piše: Siniša Slavinić

Foto: Šime Duvančić

izrekeizreke ŠUMA KAO ŽIVOT

Haramo ih, jer ih ne cijenimo, a ne cijenimo ih, jer ne poznajemo njihove znamenitosti.(Bogoslav Šulek)

Ne ostavljajte u šumi ništa osim tragova vaših koraka.(Milan Krmpotić)

Dok šuma diše, dišemo i mi.(Poslovica)

Šuma je simbol obnove života i života samog.(Poslovica)

Kad bi drveće hodalo

dječji kutak PRIČE O ŠUMAMA, ŠUME U PJESMAMA

Časopis Hrvatske šume u suradnji s dječjim vrtićima „I.B.Mažuranić“ iz

Slavonskoga Broda, „Josip-dol“ iz Josipdola i „Sesvete“ iz Sesveta, u svakom broju objavljuje kratke odlomke iz „Priča“ Ivane Brlić Mažuranić i pjesama drugih hrvatskih pjesnika o šumi, koje su dje-ca iz tih vrtića na svoj način doživjela i ilustrirala. To je naš doprinos želji da djeci već od predškolske dobi usadimo ljubav prema šumi i nauči-mo ih da vole prirodu koja ih okružuje i čuvaju okoliš u kojem žive.

A dječji likovni izričaji lje-pote i vrijednosti šume izlet su u dječji svijet mašte i iskre-nosti kakvu samo još kod dje-ce možemo naći.

Projekt nazvan „Priče o šumama, šume u pjesma-ma“ (izbor citata iz „Priča“ I.B.Mažuranić, odabir pje-sama hrvatskih pjesnika) osmislile su mr. sc. prof. Jasna Ažman (S.Brod) i od-gojiteljica Ljiljana Ivković (Ogulin).

U šumi, s leptirom

Kad bi drveće hodalošume bi se razilazile na sve

strane.Drveće bi hodalo

a mahale njegove grane.

Kad bi drveće hodalo,i parkovi bi šetali nedjeljom sa

šetačima,a možda bi i zaigrali malo s

igračima.

Kad bi drveće hodalo,među pticama bi došlo do veli-

ke pometnje,jer bi i gnijezda krenula u šetnje.

Kad bi drveće hodalo,ja bih pisao naranči s juga

nek dođe kod moga bolesnoga druga.

(Grigor Vitez)

Samanta Cazin, DV Josipdol-U ŠUMI, S LEPTIROM

Dora Blašković, DV Josipdol-U ŠUMI, S LEPTIROM

Ana Benčina, 6,4 god.;DV S.Brod-KAD BI DRVEĆE HODALO

Karlo Glavačević, 5,1 god.; DV S.Brod

-KAD BI DRVEĆE HODALO

Lucija P.; 4,8 god.; DV S.Brod-KAD BI DRVEĆE HODALO

U šumi, na čistini,Mirno sjedim, na suncu,

I kroz graje gledamNebo, blijedoplavo.

Ne pomiču se sjene.U daljini lavež psa.

A žuti leptirNajprije me oblijeće.

Pa se zatim spustiNa golo moje koljeno

I miruje, sa mnom.

Beskrajno dugo:Možda mi se činiDa sam ja Zemlja.

(Dragutin Tadijanović)

Pripremila: Ljilja Ivković



Za predsjednika ponovno Za predsjednStjepan BlažičevićStjepan BlažiProgram rada za mlade i odrasle osobe

s invaliditetom namijenjen je osobama koje su navršile 16 godina i usmjeren je zadovo-ljavanju njihovih specifi čnih potreba uvje-tovanih dobi, vrstom i stupnjem smetnji u razvoju.

Rehabilitacijsko-terapeutske aktivnosti razvijaju motoričku spretnost, kreativno izražavanje, samostalnost i samopouzda-nje, smanjuju oštećenja te razvijaju socijal-ne kompetencije kod korisnika, a ostvaruju se kroz brojne radionice.

Jedna od takvih radionica pod nazivom „Od šume i vune do ukrasa“ održana je 3. srpnja u prostorima stare pilane Bliznec na Sljemenu, u organizaciji UŠP Zagreb i Ozane.

PROJEKT ŠKOLA U ŠUMI, ŠUMA U ŠKOLIškola u šumi događaji

Od šume i vune do ukrasaOd šume i vune do ukrasa

„Ozana“ je dnevni centar za rehabilitaciju i radne aktivnosti koji provodi program rada za odrasle osobe sa invaliditetom i usmjeren je zadovoljavanju njihovih potreba.

Ova radionica je zapravo nastavak dru-ženja šumara i Ozanovaca koji je dogovo-ren na izletu u lipnju. Šumari su naučili po-laznike Ozane koje su vrste dominantne na Sljemenu i kako ih prepoznati, skupili su li-šće bukve, hrasta, kestena, graba, od kojih su voditeljice rehabilitacijsko-terapeutskih aktivnosti Mira Kliček, Branka Brčić Crnko-vić i Pavica Tipković osmislile sliku „Slje-mensko stablo“. Pravo lišće bilo je kalup za vuneno lišće koje je sve zajedno našlo svo-je mjesto na „Sljemenskom stablu“. Centar Ozana provodi projekt „Spasimo vunu“ pa su nas naučili da od vune mogu nastati ra-zni korisni predmeti, a i prava umjetnička djela kao što je i ovaj nastao u radionici na Bliznecu.

Tijekom radionice Bliznec je posjetila Anka Slošnjak, pravobraniteljica za oso-be s invaliditetom i dala veliku podršku za odvijanje ovakvih radionica te ponu-dila suradnju i pomoć kompletnom pro-jektu.

Piše: Irena Franić

Foto: I. Franić

„Čuda“ od lišća i vune-sa „Čuda“ od lišća i vune-sa sljemenske radionice!sljemenske radionice!

Nakon razrješnice dosadašnjim tijelima, izabran je novi Upravni odbor od 15 članova s predsjednikom Stjepanom Blažičevićem, kojemu je povjeren još jedan mandat za vođenje ogranka

Na izbornoj skupštini požeškog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva, održanoj potkraj svibnja u objektu “Vinarstvo i vino-gradarstvo” Enjingi u Hrnjevcu, za predsjed-nika Društva ponovno je izabran Stjepan Bla-žičević, a dopredsjednici su Tomica Lešković i Boris Miler. Izabran je i novi 15-eročlani Upravni odbor, Nadzorni odbor, (predsjed-nik Ivica Fliszar, članovi Marijan Matić i Dra-go Lucić). Predsjednik Suda časti je Božidar Legac, a članovi Antun Starčević i Hrvoje Zdelar. Predstavnici za skupštinu Hrvatskoga šumarskog društva su Marijan Aladrović, Ivi-ca Đurčević i Tomica Lešković.

Upravni odbor čine: Stjepan Blažičević, Tomica Lešković, Boris Miler, Miljenko Ka-tranček, Dragica Šimić, Ivica Đurčević, Rado-van Rotar, Damir Nuić, Josip Orešković, Milan Jurković, Ivan Goran Adžić, Željko Ognjenčić, Marcel Kostić, Kruno Pavić i Krešimir Pavić.

Na skupštini je podnesen izvještaj o radu u proteklom razdoblju, fi nancijski izvještaj te izvještaji Nadzornog odbora i Suda časti.

Podnoseći izvje-štaj o aktivnostima između dviju skupšti-na, dosadašnji (i novi) predsjednik Stjepan Blažičević istaknuo je posjete kolegama u Vinkovcima te u Bosni i Hercegovini (Mostar, Hutovo Blato, Kupres), ekskurziju u Čeho-


Za predsjednika ponovno nika ponovno Stjepan Blažičevićičević

Ovdje je nekoliko smjernica kako kontro-lirati poriv za prekomjernim jelom:

Nemojte preskakati obroke. Ljudi koji preskaču doručak ili ručak imaju sklonost da prekomjerno jedu navečer. Problem je u tome što za vrijeme preskakanja obroka do-lazi do pada glikogena u organizmu. To daje signal tijelu da traži hranu i može vas učiniti gladnim.

“Utopite” svoj apetit. Piti vodu je naj-bolji način kako umjetno smanjiti apetit. Na-stojte popiti 1,5 do 2 litre tekućine dnevno. Osim vode, dobar izbor su obrano mlijeko, čaj i niskokalorični voćni sokovi.

Ne zaboravite na juhu. U jednom ispi-tivanju ispitanicima su davali tri predjela: juhu od rajčica, sir i krekere ili svježe voće. Ko-ličina kalorija u svakom pre-djelu bila je ista. Nakon toga bi ispitanici pojeli glavno jelo. Juha od rajčica “pobijedila” je druga dva predjela u sma-njenju konzumiranih kalorija u glavnom obroku. Stvar može biti u veličini volumena kojeg juha zauzima u želucu.

Prezalogajite razumno. Mama nas je uvijek upozoravala da ne jedemo ništa prije glavnog obroka. Sada znanstvenici revidira-ju taj savjet. S manjim, ali češćim obrocima, manje se inzulina oslobađa kroz kraći period. Smatra se da takav režim ishrane pomaže u borbi protiv prekomjerne tjelesne težine, na taj način što smanjuje količinu stvarne i uskladištene masti. Međutim, kad se kaže manji i češći obroci, ne misli se na kolače i sla-doled jer će se razina inzulina i apetit poveća-ti. Misli se na grickanje, konzumiranje hrane s malo masnoća i puno vlaknastih kompo-nenata kao što su mrkva, breskve, naran če, paprika... što će potiskivati apetit.

Jedite više kompleksnih ugljikohi-

drata. Hrana bogata kompleksnim uglji-kohidratima, a malim sadržajem masti (riža,

GODIŠNJI ODMORI

POŽEŠKI OGRANAK HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA zdravi život

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić

slovačku, pomoć pri izdavanju, uređivanju i predstavljanju stručnih knjiga svojih člano-va; dviju iz područja zaštite šuma (zaslužan pok. dipl. ing. Zlatko Lisjak) te knjige “Požega i Požeština okom šumara”(autor mr. sc. Juraj Zelić). Članovi Društva sudjelovali su u berbi grožđa na požeškom području, a na nedav-nom Memorijalnom nogometnom turniru u Bjelovaru osvojili su prvo mjesto.

I u narednom razdoblju ogranak će, osim novca od članarine, do sredstava po-kušati doći organiziranjem različitih akcija (u vinogradarstvu, izdavačkoj djelatnosti i dr.) Za početak treće dekade lipnja predviđeno je otvaranje poučne staze Hajderovac kod Kutjeva, planirano je i izdavanje još jedne stručne knjige, a bit će organizirana jedna stručna ekskurzija. U zabavnom dijelu skup-štine nastupio je poznati požeški tamburaški sastav “Naša grana”.

Radno predsjedništvo skupštineRadno predsjedništvo skupštine

Tijekom skupštineTijekom skupštine

Kako kontrolirati Kako kontrolirati svoj apetit za vrijeme svoj apetit za vrijeme godišnjih odmora! godišnjih odmora!

Došlo je ljeto, a s njim i sezona godišnjih odmora. To je doba kada će popriličan broj ljudi vjerojatno dobiti na tjelesnoj težini

više nego u bilo koje drugo vrijeme tokom godine. Ako ste poput većine ljudi, željet ćete kušati malo od svačega.

krumpir, kukuruz i tjestenina) doživjela je ve-lik “povratak” zahvaljujući djelomično tome što je sposobna zadovoljiti apetit s manje kalorija. Osim toga, ugljikohidrati se teže probavljaju i teže uskladištuju u tijelu nego masti.

Gostite se vlaknastim komponenta-ma. Hrana bogata vlaknastim komponenta-ma obično se konzumira sporije, a to znači i ukupno manje. Topiva vlakna u hrani kao što su ječam, grah, jabuke, agrumi, cikla, mrkva, krumpir, također smanjuju inzulinsku reakci-ju. Normalno, nakon obroka razine inzulina pomažu da se metabolizira šećer i mast. Me-đutim, topiva vlakna pomažu da se razine in-zulina održavaju nižim nakon obroka. Hrana

bogata vlaknima ima manje kalorija u svakom zalogaju, što znači i manje ukupno kon-zumiranih kalorija.

Upoznajte svoje vla-

stite “povode”. Bez obzira jesu li to kobasice koje cvrče u tavi ili hrskave kokice, mi-

ris, pogled, zvuk, čak i sastav hrane snažni su povodi da se prekomjerno jede. Prvo, zapitajte sebe zašto želite jesti jer to mož-da nema nikakve veze s glađu. Neki put već sam pogled na neku hranu učini da ju po-želimo pojesti. Emocije su slijedeći razlog zbog čega ljudi jedu. Glavni povod je stres. Prije nego krenete jesti zapitajte se: “Jedem li zato što sam gladan ili zato što sam uzne-miren, zabrinut ili potišten?”.

Svatko povremeno doživljava pojačanu želju za hranom, posebno za vrijeme godiš-njih odmora, praznika i blagdana. Kad se ta-kva jaka želja pojavi, odvratite svoju pažnju, učinite nešto što je nespojivo s hranjenjem, npr. pođite na jedno hodanje. U dvadesetak minuta taj će se nagon za jelom vjerojatno smanjiti. Što češće budete prakticirali ova-kvu ili sličnu tehniku, ona će biti lakša za izvesti.

Bez obzira jesu li to kobasice

koje cvrče u tavi ili hrskave

kokice, miris, pogled, zvuk, čak

i sastav hrane snažni su povodi

da se prekomjerno jede.

Piše: dr. Ivo BELAN


turistička razglednica TURISTIČKI CENTAR PETROVA GORA

Otkrivena skulptura Otkrivena skulptura kralja Petra Svačićakralja Petra Svačića

Drvena skulptura kralja Petra Svačića rad je Damira Pavelića, dipl. ing.šum. zaposlenog u zagrebačkoj Upravi. Skulptura je izrađena od jednog ko-mada hrasta lužnjaka visine 230 cm. Svačićev izgled planiran je temeljem crteža ratnika iz tog razdoblja te ima pancir kapuljaču, preko pancir košulje je navučena halja, dok su ramena i dijelovi nogu oklopljeni. Na kruni, štitu i odjeći prikazani su dijelovi hrvatskog pletera: križ na prsima i kruni, cvi-jet na kopčama plašta, pleter na rubu halje i plašta te na rubu štita. Svačić je izrađen s odlučnim pogledom u žustrom koraku, čvrstih izražajnih crta lica, s rukom spremnom na maču čime se željela prikazati nepokolebljivost u teškim trenucima sudbonosne bitke za Hrvatsku 1097. godine.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Sa svečanosti otkrivanja skulptureSa svečanosti otkrivanja skulpture

Kralj Petar SvačićKralj Petar Svačić

U okružju lovačkog domaU okružju lovačkog doma

...Jekni Gvozde, tamna goro!

Hoću l’pasti ili ću pob’jedit?!? ...

Ja ću pasti, ja kruna Hrvata,možda zadnji ove zemlje kralj? !Ali ipak – strah me nije mr’jeti...

Opomena bit će - - - moj smrtni kraj!!!

Otkrivanjem spomenika, skulpture kralja Petra Sva-čića u drvu, u okružju lovačkog doma Muljava u Turi-stičkom centru Petrova gora, 15. srpnja, Uprava šuma Karlovac nastavlja s promicanjem kulturnih i povijesnih vrijednosti ovoga kraja. S takvim će se aktivnostima na-staviti i dalje, rekao je voditelj Uprave Zoran Sabljarić pozdravljajući goste, najavivši postavljanje maketa kul-turnih i povijesnih znamenitosti Petrove gore.

Na povijesnu ulogu posljednjega kralja hrvatske krvi, čiji je grob na Petrovoj gori također obilježen, go-ste je podsjetio predsjednik Hrvatskog šumarskog druš-tva Karlovac, Oliver Vlainić. Istaknuo je kako je on po-stao “metafora slobode i utjelovljenje žrtve i stradanja za slobodu” te je duboko urezan u pamćenje hrvatsk-oga naroda, a u spomen njegovog stradanja i Petrova gora nosi njegovo ime.

Spomenik su otkrili Biserka Šavor, ravnateljica Up-rave za šumarstvo u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Zoran Sabljarić, voditelj karlovačke Uprave.

Uz skulpturu je i spomen ploča s uklesanim stihovi-ma Zlatka Tomičića u kojima Petar Svačić progovara:

ljudi i planine PD ŠUMARPiše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Deseto jubilarno druženje članova PD Šumar na Štirovači, okupilo je ove godine od 24-28.lipnja najveći broj sudioni-ka. Nisu se, na sreću, ostvarila meteorološka „kišna“ predvi-đanja (uz manje izuzetke!), tako da je šezdesetak članova i

gostiju, od najmlađih trogodišnjih, do najstarijih, aktivno sudjelovalo u programu koji je ove godine održan pod motom „Šumarev krug oko Štirovače“.

Prvog dana, na Ivanje, manja grupa posjetila je i zapalila svijeću te položila cvijeće uz Baričkov kamen iznad Alana, u spomen na na-šeg preminulog člana, šumara, Branimira Baričevića.

Drugi dan kada je pristigla i glavnina planinara, obavljene su pri-premne radnje za glavni događaj kojim je PD Šumar želio obilježiti jubilarno deseto okupljanje na Štirovači. Očišćen je i obilježen pri-stup ponoru Štirovači, zatim osi-guran pristup do vječnog snijega u ponoru Snježnici, očišćen i mar-kiran dio staze do šume u kojoj je smrekov potkornjak napravio naj-veće štete.

Treći, središnji dan ovogo-

dišnjeg susreta promoviran je programom „Šumarev krug oko Štirovače“ koji je obuhvatio po tri šumarska, turistička i planinarska sadržaja. Promovirana je šumarska poučna staza koja se sastoji od tri lokacije: prašume Klepina duliba, šume Štirovače, te šume na Lube-novcu gdje je najveća epidemija potkornjaka koji su već stigli i do samog ruba Štirovače.

Šumarsko – turistički dio sa-država tri lokacije u neposrednoj blizini Štirovače. To je prije svega prostor livade na Štirovači gdje je 1870. godine podignuta parna pi-lana kapaciteta 4000 kubnih metara u jednoj smjeni, sa objektima za stanovanje radnika, jer se tu nalazi i najveći izvor vode na Velebitu. Tu je zatim ponor Štirovača koji se proteže u duljinu više stotina me-tara i gdje završavaju slijevne vode Štirovače, te treći lokalitet, ponor Snježnica u kojem se zadržava snijeg tijekom cijelog ljeta, što je bilo vrlo značajno u prošlosti za ondašnje stanovnike Štirovače. Porijeklo naziva ovog lokaliteta, najvjerojatnije dolazi od narodnog imena za biljku štir (loboda) ili divlji špinat, botaničkog naziva Chenopodium bonus Henricus.

Četvrti dan boravka naši članovi su u više grupa usprkos nekoli-ko iznenadnih pljuskova, obišli desetak okolnih omiljenih vrhova, od Zavižana, Šatorine, Zečjaka, Ljuljevca, Krajačeva kuka do Hajdučkih i Rožanskih kukova.

I tako je u nedjelju, petog dana, rastankom svih sudionika i do-govorom za iduću, završena ovogodišnja vrlo uspješna 10.Štirovača.

Šumarev Šumarev krug oko krug oko ŠtirovačeŠtirovače

I ove godine položeno je I ove godine položeno je cvijeće i upaljene svijeće cvijeće i upaljene svijeće

na Baričkov kamenna Baričkov kamen

Izvlačenje glomaznog otpada iz ponora ŠtirovačeIzvlačenje glomaznog otpada iz ponora Štirovače

Druženje uz vatru i pjesmu potrajalo je..Druženje uz vatru i pjesmu potrajalo je.. Ivica, mali od kužine Ivica, mali od kužine

Dogovor pred polazak na Krajačev kuk Dogovor pred polazak na Krajačev kuk

Umre li šuma, umrijet će i

narod.(Francuska poslovica)

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Oštećenost šuma nije porasla 2

London 24

Trsteno 20

Nacionalni park Mercantour 32

Đurđevački peski 36

Šuma i javnost 8

Documents

Zašto trebamo „zelenu“ plastiku?