OBI^NA ^IGRA (Sterna hirundo L.)

519

Naraste u du`inu oko 35 cm s rasponom krila80–95 cm, a po veli~ini je malo manja od rije~nog ga-

leba (Larus ridibundus L.) s kojim je ~esto zajedno.Boja perja na vratu, prsima i trbuhu je bijela, krila i le|asu sivi, a gornji dio glave, zatiljak i vrhovi primarnihletnih pera odozdo su crni. Rep je izrazito ra{ljast.Kljun je ravan, tanak i {iljast, svijetlo crvene boje, kojiza gnije`|enja na vrhu potamni. Mlade ptice imaju bi-jelo ~elo sa sme|im tjemenom, pojedina~no valovitorazmje{tenim sme|im perima po le|ima i krilima tesvjetlo ru`i~astom osnovom kljuna. Gnijezdi se u ma-njim kolonijama ili pojedina~no na ribnjacima i mo~-varnim predjelima uz Savu i Dravu te na otocima odIstre do srednje Dalmacije. Gnijezda gradi na tlu i obla-`e ga vlatima mo~varnog bilja. Gnijezdi jedanput tije-kom godine, nese 2–3 zelenkasto sme|ih jaja s tamnimpjegama veli~ine oko 40 mm. Nakon tri tjedna izlegu semladi pti}i ~u~avci, koji gnijezdo napu{taju poslije ~e-tiri tjedana starosti. Hrane se manjim ribama koje loviblizu povr{ine vode nakon strelovitog obru{avanja iuranjanja u vodu. Kako bi {to bolje locirale lovinu, ~es-to prije obru{avanja trepere na mjestu u zraku.

U Hrvatskoj boravi od travnja do rujna, a vrlo jebrojna za selidbe kada se susre}e i uz vodene povr{ineizvan podru~ja gnije`|enja.

Obi~na ~igra je za{ti}ena vrsta u Republici Hrvat-skoj.

Tekst i fotografija:Krunoslav Ara~, dipl. ing. {um.

ZA[TITA PRIRODE

Obi~na ~igra u letu

^AROLIJA JAVORAKada sam proljetos u \ur|evcu svratio do mog pri-

jatelja g. Ivana Re{etara, nisam mogao ni slutiti kako}e me njegov rasadnik i njegova velika zbirka ~etinja~asna`no dojmiti. Znao sam od prije kako se ovdje mo`esusresti i razgledati velik izbor svojti ~etinja~a u Hr-vatskoj, znao sam i to kako ovaj vrijedan “amater”, poprofesiji prosvjetni djelatnik, i sam iskazuje zamjetanstvarala~ki poriv glede otkrivanja, oblikovanja, selek-cije i uzgoja mnogih noviteta na podru~ju hortikulture idendrologije. No, ono {to je u okoli{u njegove obi-teljske ku}e kod mene izazvalo najsna`niji dojam jeove}a populacija javora i velik trud koji je ulo`en u uz-goj mnogih svojti velike porodice (Aceraceae) vi{eg

bilja, ~ije mnoge svojte imaju gotovo nezamjenjivomjesto u hortikulturi.

Razli~ite svojte i kultivari javora (rod Acer) gotovoiz cijeloga svijeta, toliko su lijepi svojim izgledom, bo-jama li{}a i oblikovanjem kro{nji, da je te{ko rije~imaizraziti to bogatstvo i opisati tu sliku. To se u istoj mje-ri odnosi na mnogobrojna pojedina~na stabalca, kojana razne na~ine iskazuju svoju rasko{ boja na osobitna~in oblikovanih listova i kro{anja i na ~itave skupinejedinki koje su se na skoro idealan na~in stopile s ~ita-vom paletom boja zelenih kro{anja mnogobrojnihsvojti ~etinja~a. U tome i le`i najve}a dra` ovog krea-tivnog poligona g. Re{etara, ~ovjeka pronicava oka,

520

Sl. 1. Li{}e jedne svojte javora u ljetnom razdoblju

Sl. 2. Spektar boja u rasadniku I. Re{etara Sl. 3. ^etinja~e i javori

koji umije otkrivati i one najmanje pojedinosti u proce-su spontanih mutacija, fiksirati ih i od njih na razli~itedruge na~ine stvarati unikatne i do tada nevi|ene pri-mjerke. Ovim perivojem mo`ete prolaziti i s najboljomsuvremenom enciklopedijom o javoru u ruci, ali vam~esto ni ona ne}e pomo}i u identifikaciji mnogobroj-nih oblika koje ovdje zamije}ujete i pred ~ijom ljepo-tom ostajete zapanjeni. Tu }ete susresti tako oblikova-no li{}e mnogih svojti javora, koje nije mogla predvid-jeti ni zamisliti najbujnija ma{ta, a njihove boje, odonih diskretnih i jedva zamjetno zelenih pa sve do onihplamte}ih, vatrenih, u raznim nijansama ~esto na hori-zontalno polo`enim ograncima, izazivaju u vama po-sebne titraje du{e. A listovi, sve od onih minijaturnihili na uske isperke podijeljenih, koji kao vlasi vise sgran~ica, do onih krupnih krpastih i na razne druge na-~ine razdijeljenih plojki, zaustavljaju vas u miru i jedi-no s onim prostodu{nim pitanjem koje sami sebi po-stavljate: “Kako je to mogu}e”? Zato ovim perivojem ivelikim radili{tem ne mo`ete jednostavno {etati i stazi-cama prolaziti uz brojne privla~ne jedinke, ve} je va{ekretanje u ve}oj mjeri sazdano od mnogih zastajkivan-ja i obilazaka pojedinih primjeraka koji u svako dobadana, osjajeni suncem, zra~e druga~ijom ljepotom.Ujedno se u vama bude promi{ljanja o velikoj stvara-

la~koj mo}i prirode i ~ovjeka, koji ju umije oslu{kivatii u njoj otkrivati ono privla~no i lijepo.

Preko mnogobrojnih veza sa stru~njacima i specija-listima “javora{ima” iz gotovo ~itavog svijeta, u peri-voju g. Re{etara prikupljena je golema biljna gra|a,velik genski fond ovih prekrasnih biljaka kojem ~ovjekdotkiva ruho trenuta~nog izgleda i koje na mnogimjavnim povr{inama nikada ne ostaju nezamije}enezbog svoje nesvakida{nje ljepote. To je velik kapitalkojega danas nalazimo u Hrvatskoj, bogatstvo ne samoza hortikulturu, ve} i za znanost. Dosada{nji rad g. Re-{etara protkan je i plemenitim nastojanjem ustanovlje-nja hrvatskog nazivlja za vi{e od dvije stotine svojti ja-

vora iz ~itavog svijeta, kao i nastajanjem rukopisa noveknjige o toj porodici vi{eg bilja s opisima i foto do-kumentacijom svega onoga {to ovdje postoji.

Osim `ivotnog opredjeljenja i izvora egzistencije,za g. Re{etara je dru`enje s javorima i svim ovim osta-lim rasko{nim zelenilom, na~in i stil `ivota u kojemudjeluje svim svojim fizi~kim i intelektualnim snagama,`ivota u kojemu otkriva, stvara i umna`a ljepotu, ~a-roliju javora, sebi i mnogima oko sebe. Zato, vjerujemkako je zbog toga – sretan ~ovjek.

Tekst i fotografije:Dr. sc. Radovan Kranj~ev, prof.

521

NA CRETU UZ DRETULJU

Sl. 1. Cret uz Dretulju sa zajednicom {iljkice Sl. 2. Ljetna zasukica (Spiranthes aestivalis)

U okolici naselja Pla{ki, jugozapadno, pod Marka-novim vrhom izvire rijeka Dretulja, a malo podalje,sjeverozapadno od Pla{kog, ispod Grabove kose i bli-zu naselja Buni}a, i njezina pritoka Vrnjika. Do izvori-{ta ove posljednje danas se mo`e do}i jedino u pratnjidoma}ih ljudi koji dobro poznaju teren na kojemu imazaostalih eksplozivnih sredstava iz Domovinskog rata.

Cijeli tokovi ovih rje~ica u floristi~kom i fitoceno-lo{kom pogledu posebno su zanimljivi i osebujni pa subili u zna~ajnoj mjeri predmetom vi{ekratnih istra`iva-nja na{ih botani~ara. Me|utim, najzna~ajniji su upravonjihovi izvori{ni dijelovi, gdje se i danas nalaze vla`-ne, mo~varne, povr{ine manjih ili ve}ih dimenzija, nakojima se razvija posebna vegetacija i na kojoj rasteniz rijetkih i osebujnih biljaka hrvatske flore.

Takvih povr{ina razli~itog botani~kog sastava imanajvi{e uz gornji tijek rijeke Dretulje, tek 100 do 500metara nizvodno od izvora s jedne i s druge strane oba-la. Najzna~ajniji dio povr{ina nalazi se kojih par stoti-na metara nizvodno od izvora uz desnu obalu. Naime,

tu je jo{ i danas razvijena vegetacija niskog bazifilnogcreta na dolomitnoj podlozi, koji je jo{ 1931. godineopisao dr. Stjepan Horvati} i drugi istra`iva~i. Njega je1973. godine podrobnije istra`ila dr. Valentina Ga`i-

522

Sl. 3. Ljetna zasukica, cvat

20-tak primjeraka, karakteristi~ne vrste zajednice {ilj-kice, rijetke biljke koja je do sada poznata u hrvatskojflori samo iz ovog nalazi{ta. Ovo creti{te se rapidnosmanjuje i na stani{te prodiru drvenaste vrste, a najvi{ejoha (Alnus glutinosa).

Uz put koji vodi do postrojenja na crpili{tu kod iz-vora Dretulje, nalazi se jo{ jedna sli~na povr{ina, znat-no obrasla, nagnuta i natapana vodom, sa sli~nim bota-ni~kim sastavom te bi detaljnija analiza vjerojatno i tuotkrila jo{ neke vrste s prethodnog nalazi{ta.

Samo nekoliko metara ni`e od ovog creta sa {iljki-com nalaze se tako|er zanimljiva cretna stani{ta boga-to natopljena vodom i s malim potokom u sredini. Ve-}u povr{inu naseljava skoro ~ista sastojina mo~varnogljutka (Cladium mariscus), malo podalje zajednica trs-ke niskog i rijetkog sklopa, a najni`u vegetaciju uz {ilj-kice i nekih predstavnika porodice orhideja (Epipactispalustris, Dactylorhiza majalis), gradi trolistica (Me-nyanthes trifoliata), velike populacije mahovina, alibez mahovina tresetara /Sphagnum), {irokolisna suho-perka (Eriophorum latifolium), livadni procjepak(Scilla pratensis), ali i okruglolisna rosika (Droserarotundifolia) u maloj populaciji. Rosika raste na malimpovr{inama s mahovinom u blizini poto~i}a, slabe jevitalnosti te ako proces obra{tavanja i dalje napreduje,velika je vjerojatnost njezinog nestanka s ovih stani{ta.

Cretovi u Hrvatskoj danas su sve malobrojniji. Sobzirom na specifi~na stani{ta i specifi~nu floru kojaih naseljava, predstavljaju posebnu stani{nu i botani-~ku dragocjenost. Postoji niz uzroka koji su doveli idalje dovode do degradacije, naj~e{}e prosu{ivanjatakvih stani{ta pa bi stvarne, prakti~ne mjere za{tite, ane samo zakonodavna regulativa, mogli produljiti nji-hovu trajnost. Cretovi uz Dretulju i Vrnjiku ubrajaju seu rijetke u Hrvatskoj, gdje proces degradacije nije jo{ uvelikoj mjeri uznapredovao i gdje bi takve mjere zasi-gurno polu~ile `eljeni u~inak.

Tekst i fotografije:Dr. sc. Radovan Kranj~ev, prof.

Baskova i na njemu izdvojila, uz ostale, dvije zna~ajnebiljne zajednice: zajednicu {iljkice (Schoenetum nigri-cantis illyrucm H-i}, 1963.) i zajednicu {iljkice s orhi-dejama (Orchido-Schoenetum nigricantis Oberdorfer).

Za nas je posebno zanimljiva biljna zajednica {ilj-kice koja ima i {ire prostiranje na susjednim povr{ina-ma. Razvijena je na nagnutim polo`ajima, na obronkuniz koji se cijedi voda s okolnih izvora i pri dnu obron-ka gradi mali poto~i} koji otje~e na malo bolje ravnatla okrenuta prema rijeci. Na tom malom stani{tu kojenije ve}e od 100–150 m2 razvio se mali ravni cret stal-no natapan vodom bogatom karbonatima. Danas je tapovr{ina skoro u cijelosti obrasla razmjerno bujnomvegetacijom {iljkice (Schoenus nigricans), trave mod-re beskoljenke (Molinia caerulea) i nekoliko vrsta {a-{eva, a na neznatnim ogoljelim i mokrim povr{inamaima prostora za tusticu kukcolovku (Pinguicula vulga-ris), ~a{kastu balu{ku (Tofieldia calyculata) i dr. Natom cretu prvi istra`iva~i bilje`e i vrstu orhideje, ljetnuzasukicu (Spiranthes aestivalis), koju u kasnijim istra-`ivanjima Ga`i-Baskova ne bilje`i, o~ito radi dolaskana ovo stani{te u vrijeme kad ova vrsta ne cvate. Kra-jem mjeseca srpnja 2005. na tom stani{tu potvr|en jenalaz ljetne zasukice u maloj populaciji od svega

523

VODENI KOS – MAJU[NI GNJURACnog kosa je gusto s postavom od paperja, a i o~ni kapcisu mu obrasli perjem. Mitari samo jednom godi{nje ito poslije izvo|jenja mladih, jer mu dobro perje stalnotreba zbog stalnog boravka u hladnoj vodi.

Pokraj korijena repa, iz trti~ne `lijezde izlu~uje seobilna masno}a, koju vodeni kos stalno razmazujekljunom po perju, pa je ono uvijek masno i odbija vo-du. Na nosnim otvorima i na u{ima ima poklop~i}e ko-ji se zatvore kada je glava pod vodom.

@ivi u parovima, obi~no po kilometar nizvodno iuzvodno kakvog brbljavog vodotoka brda i planina.Parovi tu obi~no provedu ~itav `ivot. Par vodenih ko-sova brani svoje podru~je od uljeza, slo`no i `estokonapadaju}i svoje istovrsnike, sve dok ih ne protjerajuizvan granica svoga posjeda.

Vodeni kosovi obi~no lete nisko, prate}i krivudavitok teku}ice gdje `ive. Dobro tr~e, rijetko plivaju, alako polije}u s vode. Izvrsno roni i to na dubinu od 1 do 1,5 m, hoda po dnu 10 do 20 m, a pod vodom mo-`e ostati 50 sekundi, no obi~no je to 15 do 20 sekundi.Hranu nalazi u vodi: ribice, `abe, meku{ce, vodenekukce i njihove li~inke, gacaju}i po pli}aku ili borave-}i pod vodom.

Ranije se smatralo da vodeni kos hoda po dnu, tra-`e}i hranu, no prema novijim istra`ivanjima utvr|enoje da ~e{}e roni kao maju{ni gnjurac, vrlo brzo odbacu-ju}i se krilima. Krila dr`i tako da ga vodena struja tjeraprema dnu.

U blizini vodotoka u kome nalaze hranu, po pukoti-nama stijena, ~ak i ispod slapova, ili medju korijenjem,vodeni kosovi rade gnijezdo od gran~ica, korjen~i}a,trave i mahovine. Gnijezda su velika i okrugla s bo~-nim ulazom. Iz 4 do 7 malih, bijelih jaja za dva tjednaizlegu se pjegavi pti}i, koje roditelji marljivo hrane.Vodeni kosovi gnijezde se i do tri puta godi{nje.

Na{ vodeni kos je jedan od pet pripadnika svogaroda (Cinklus) koji se mogu na}i ~ak i na 3600 m nad-morske visine Himalaja. Sre}a je za vodene kosove,ljubitelje ~iste i bistre vode, {to su u ve}ini slu~ajeva inajone~i{}enije rijeke u svojim izvorima, u brdima iplaninama jo{ uvijek dovoljno ~iste.

Zoran Timarac

Zateknemo li se uz neki `ubore}i potok ili rje~icu,mo`da }emo vidjeti omaju pticu kako stoji na nekomkamenu, okru`enom vodom, ~udno trza repom i klanjase, zatim se baci u vodu, nestane u njoj, a potom izronina drugom mjestu i dovesla krilima do kopna sa slas-nim zalogajem u ustima. Tu ga i pojede ili ga odnesepti}ima. Mo`emo je vidjeti kako gaca po pli}aku ilileti, pjevaju}i pri tom svoj zvonki cvrkutavi triler. Pa ikada je naj`e{}a zima tu ~udnu pticu mo`emo vidjetikako brlja po vodi i veselo cvrku}e.

Ako ste sve ovo vidjeli i ~uli (ili barem ovo pro~i-tali), pomislit }ete da se radi ili o ptici mo~varici ilipjevici. Ptica je to pjevica, vodeni kos ili brljak, a posvom na~inu `ivota i mjestu gdje nalazi hranu, kao daje na prijelazu od pjevica prema mo~varicama. Samoime vodeni kos nosi zbog toga {to mu je pjesma sli~naonoj crnog kosa, a `ivi uz vodu, a ime brljak mo`dazato {to brlja po vodi.

Euroazijski voden kos (Cinklus cinklus) je omanja,zdepasta ptica, du`ine do 20 cm, ~vrstog tijela, tankogi o{trog kljuna, jakih nogu, malih i zaobljenih krila,tankog repa. Spolovi su jednakog izgleda. Perje vode-