Zbornik radova - Dobrodošli · PDF fileISSN 0584-9063 Zbornik radova PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU SPLIT 2007. GOD. 44, BROJ 2 (85)

ISSN 0584-9063

Zbornik radovaPRAVNOG FAKULTETA U SPLITU

SPLIT 2007.GOD. 44, BROJ 2 (85)

SADRŽAJ

In memoriam: mr. sc. Marin Berket

In memoriam: Lav Dujmov

PRAVNE ZNANOSTI

Prof. dr. sc. Arsen BačićPolitička gramatika federalizma i hrvatsko iskustvo(Izvorni znanstveni rad)....................................................................................161

Doc. dr. sc. Sa�a �egvićLegitimnost građanskog otpora - neki teorijski aspekti(Pregledni rad) ..................................................................................................177

Mr. sc. Zoran MalenicaRasprostranjenost i borba protiv siroma�tva u Republici Hrvatskoj(Izvorni znanstveni rad)....................................................................................201

Dr. sc. Vilma Pezelj i Ljuba BarunUgovori o iskori�tavanju pomorskih brodova u dalmatinskom statutarnom pravu(Izvorni znanstveni rad)....................................................................................217

Doc. dr. sc. Vjekoslav Puljko i Karmela NuićKolizijskopravna za�tita potro�ača u Hrvatskoj i Europi(Pregledni rad) ..................................................................................................241

Mr. sc. Damir JurasNeka pitanja premje�taja policijskih službenika(Stručni rad) ......................................................................................................255

Dr. sc. Goran Vojković i Marija �tambuk-�unjić, dipl. iur.Pravni status hrvatske morske obale od stupanja na snagu Općeg građanskog zakonika do 1914. godine(Pregledni rad) ..................................................................................................267

Doc. dr. Mirela �arac i dr. sc. Zdravko LučićCicero i neglegentia(Izvorni znanstveni rad)....................................................................................283

I

ISSN 0584-9063

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU

God. 44 Broj 2 (85) Split, 2007.

Amra MahmutagićPočeci europske pravne misli i njihov uticaj na modernu pravnu misao u Bosni i Hercegovini(Prethodno saopćenje) ......................................................................................299

PRIKAZI

Samuel HuntingtonTko smo mi? - Izazovi nacionalnom identitetu SAD, Biblioteka Izvori sutra�njice, Zagreb, 2007.prikazao: Prof. dr. sc. Du�ko Lozina ................................................................307

Inge Perko-�eparovićIzazovi javnog menadžmenta - Dileme javne uprave, Golden marketing - tehnička knjiga, Zagreb, 2006., str. 190.prikazao: Prof. dr. sc. Du�ko Lozina ................................................................311

Internationales Sommerseminar in Antiker Rechtsgeschichte“Imperium und Provinzen” (Zentrale und Regionen), Sarajevo, 30. April - 04. Mai 2005.prikazala: Prof. dr. sc. Mirela �arac ................................................................315

Mr. sc. Zorislav Kaleb“Gospodarska kaznena djela iz područja vrijednosnih papira itrgovačkig dru�tava”, “Zgombić & Partneri”, Zagreb, 2006.prikazala: Renata Pražina, dipl. iur...................................................................319

KRONIKA ......................................................................................................325

II

CONTENT

In memoriam: Marin Berket

In memoriam: Lav Dujmov

LEGAL PAPER

Arsen Bačić, professor of lawPolitical grammar of federalism and Croatian experience(original scientific paper)..................................................................................161

Sa�a �egvić, assistant professorLegitimacy of civil resistance - some theoretical aspects(review paper) ..................................................................................................177

Zoran Malenica, lecturer The distribution of and the fight against poverty in the Republic of Croatia(original scientific paper)..................................................................................201

Vilma Pezelj, lecturer and Ljuba Barun, student of lawContract for the employment of seagoing ships under dalmatian statute law(original scientific paper)..................................................................................217

Vjekoslav Puljko, assistant professor and Karmela Nuić, student of lawCollision law consumer protection in Croatia and Europe(review paper) ..................................................................................................241

Damir Juras, LLBSome legally questions about the transfer of police officers(review paper) ..................................................................................................255

Goran Vojković, LLM and Marija �tambuk-�unjić, assistantLegal status of the Croatian coast since enforcement of the General CivilCode until 1914.(review paper) ..................................................................................................267

Mirela �arac, associate professor and Zdravko Lučić, assistant professorCicero and neglegentia(original scientific paper)..................................................................................283

III

ISSN 0584-9063

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU

God. 44 Broj 2 (85) Split, 2007.

Amra Mahmutagić, assistantThe beginnings of legal thought and its influence on modern legal thought in Bosnia and Herzegovina(review paper) ..................................................................................................299

REVIEWS

Samuel HuntingtonWho are we? - Challenges to USA national identity, Biblioteka Izvori sutra�njice, Zagreb, 2007.review: Prof. dr. sc. Du�ko Lozina ..................................................................307

Inge Perko-�eparovićChallenges of public managment - Dilemmas od public administration, Golden marketing - tehnička knjiga, Zagreb, 2006., str. 190.review: Prof. dr. sc. Du�ko Lozina ..................................................................311

Internationales Sommerseminar in Antiker Rechtsgeschichte“Imperium und Provinzen” (Zentrale und Regionen), Sarajevo, 30. April - 04. Mai 2005.review: Prof. dr. sc. Mirela �arac ....................................................................315

Mr. sc. Zorislav Kaleb“Economic criminal acts in the area of securities and corporations”, “Zgombić & Partneri”, Zagreb, 2006.review: Renata Pražina, dipl. iur.......................................................................319

CHRONICAL..................................................................................................325

IV

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Mr. sc. Marin Berket(1924. – 2007.)

Dana 17. VII. 2007. godine u 83. godiniživota umro je gospodin Marin Berket,magistar prava, viši predavač i dugogodišnjinastavnik Pravnog fakulteta Sveučilišta uSplitu na kolegiju Građansko procesno pravo.Mr. sc. Marin Berket rođen je 1. rujna 1924. uKaštel Kambelovcu. Klasičnu gimnazijuzavršio je u Splitu, a diplomirao je na Pravnomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakonpoloženog pravosudnog ispita radio je u

odvjetništvu i u privredi. Poslijediplomski studij iz privrednih pravnih znanosti smagistarskim radom iz tematike o odgovornosti pomorskih brodara završio jetakođer na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i 1967. godine stekao stupanjmagistra znanosti. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu predavao jeGrađansko procesno pravo od 1965. do 1997. godine. Vrsno poznavanjelatinskog jezika usmjerilo ga je na područje pravne povijesti i na prevođenjetekstova iz hrvatske pravne kulturne bašine pisane na tom jeziku. Bio jevišegodišnji i zapaženi član Književnog kulturnog kruga u Splitu.

U bibliografiji mr. sc. M. Berketa posebno su zapaženi sljedeći naslovi:“Odgovornost brodara zbog zakašnjenja kod ugovora o prijevozu stvari morem”,Zagreb 1965, str. 62; “Trogirski spomenici, zapisi kurije grada Trogira”(Monumenta Tragurienisa, Acta Curiae comunis Tragurii ab 1310 usque 1331),Književni krug, Split 1998, str. 619; “Statut grada Trogira iz 1322.” (Statuta etreformationes civitatis Tragurii), u suradnji s Vedranom Gligom i AntunomCvitanićem, Književni krug, Split 1988, str. 785; “Zlatna knjiga grada Splita”(Liber aureus communitatis Spalati – Libro d’oro della communita di Spalato),Latinske dokumente prepisali, preveli i za tisak priredili Vedran Gligo i MarinBerket, a talijanske Vladimir Rismondo i Ljerka �imunković, Književni krug,Split 1996., str. 741.

Kao svjedok i čimbenik utemeljiteljskog razdoblja Pravnog fakultetaSveučilišta u Splitu mr. sc. Marin Berket postao je nerazgradivi dio našihpostignuća i memorije. Pripadnik stare garde po klasičnom obrazovanju iživotnom stilu kolega Marin Berket postojano je i uvjerljivo svojim studentimaprenosio poruku Seneke: Licet sapere sine pompa, sine invidia. U to ime neka muje vječna spomen.

Prof. dr. sc. Arsen BačićGlavni i odgovorni urednik

155

In memoriam: mr sc. Marin BerketZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 155.

156

IN MEMORIAM

Lav Dujmov(1919.- 2007.)

Dana 23. lipnja 2007. godine umro je gospodin LavDujmov, viši predavač i dugogodišnji nastavnikPravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu na kolegiju“Građansko pravo”. Gospodin Lav Dujmov rođen je uKaštel �tafiliću 1919. godine. U Splitu je završio

klasičnu gimnaziju 1938. godine. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebudiplomirao je 1946. godine. Od 1947. do 1956. godine bio je zaposlen u Upravipomorstva u Splitu, u svojstvu pravnog referenta. Od 1956. do 1967. godinezamjenik je Kotarskog javnog tužioca u Splitu, a od 1957. do 1960. godine sudacOkružnog suda u Splitu. Na Pravnom fakultetu u Splitu 1962. godine izabran jeza višeg predavača na predmetu “Imovinsko pravo”, “Stvarno pravo sa autorskimpravom”. Od 1964. godine pa do 1988. godine kada je umirovljen ponovno jesudac Okružnog suda u Splitu. Bio je dugogodišnji honorarni nastavnik Pravnogfakulteta Sveučilišta u Splitu na kolegijima “Građansko pravo”, “Stvarno pravosa autorskim pravom”, “Nasljedno pravo” i “Obiteljsko pravo”.

Dobitnik je Nagrade za životno djelo grada Kaštela 1997. Bio je član Društvapravnika i suosnivač Matice Hrvatske 1971. godine u Kaštelima. Bibliografija muje uvrštena u III. Svesku Hrvatskog biografskog leksikona (Leksikografski zavodM. Krleže, Zagreb 1997, str. 674).

S golemim iskustvom sudačkog i tužiteljskog poziva i dubokim poznavanjempravne prakse gospodin Lav Dujmov bio je dugo jedan od nezamjenjivih lesnotables herojskog doba Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Počivao u miru.

Prof. dr. sc. Arsen BačićGlavni i odgovorni urednik

157

In memoriam: Lav DujmovZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 157.

PRAVNE ZNANOSTI

160

Prof. dr. sc. Arsen Bačić, redoviti profesorPravnog fakulteta Sveučili�ta u Splitu

POLITIČKA GRAMATIKA FEDERALIZMA I HRVATSKO ISKUSTVO

UDK: 342.24 (497.5)

Primljeno: 01. 02. 0007.

Izvorni znanstveni rad

Za razliku od većine europskih zemalja klasičnog ustavnog prava koje su gradile ustavnudemokraciju bez federalizma, Hrvatsku je tijekom ustavnog razvoja u 20. stoljeću obilježilo gotovopolustoljetno iskustvo života u saveznoj državi socijalističkog tipa. Iako je najveći dio života FNRJ,odnosno SFRJ (1945.-1990.), a s njom i Hrvatska prakticirala fasadni federalizam njeni su akterivolens-nolens ipak imali priliku otkrivati političku kulturu federalizma. Može li hrvatsko iskustvoteorije i prakse federalnog načela biti od koristi u nastojanjima ulaska Republike Hrvatske ueuropske integracije? Stajali�te je autora da tome nastojanju doprinosi svaka ona akcija kojanadilazi tradicionalne pozitivističke kanone i potencijal federalnog načela sagledava kao otvorenikoncept utemeljen na potrebi očuvanja identiteta i različitosti Hrvatske u EU kao složenojasocijaciji europskih država kojoj je ustavna tolerancija prvo načelo.

Ključne riječi: federalno načelo, federalizam, federacija, Republika Hrvatska,Europska unija

Fool me once, bad on you;

fool me twice, bad on me.

Američka narodna

I.

Ustavno je pravoznanstvo, a ustavna teorija je samo jedna njegova grananužna reakcija na ono �to se danas događa u ustavnom pravu. Tako je,pretpostavlja se, početkom 2007. godine u Republici Hrvatskoj npr. primarnifokus interesa javnosti sutra�nji mogući sraz države s europskim pravom,odgovarajuće adaptacije nacionalnog Ustava, ali i neposredni politički interesi(vladina agitacija za NATO, održavanje koalicijskih interesa, pripreme zapredstojeće izbore, zauzimanje predizbornih pozicija u medijima, rje�avanjeproblema u pravosuđu, održavanje monetarne stabilnosti, itd...). Bilo biiznenađujuće kad bi se stvari odvijale drugačije. Povijesna perspektiva, dakakouvijek sugerira određene pote�koće za nužno aktualne podsticaje ustavnoj teoriji.Gledajući kroz povijesne dioptrije, jasno je da se ponovno pojavljuju određeni

161

Prof. dr. sc. Arsen Bačić: Politička gramatika federalizma i hrvatsko iskustvoZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 161.-175.

1 Usp. Elazar, David J. FEDERALISM, ENCYCLOPEDIA OF DEMOCRACY, Vol. II (D-K), p. 474.-482.

2 Ustavne promjene 1971. godine (23 amandmana na Ustav SFRJ iz 1963. godine) su se kao rezultatpregovora i kompromisa republičkih partijskih vodstava prije svega odnosile na pitanje suvereniteta,novih funkcija Federacije, odnosa između savezne vlasti i institucija država članica, ulogePredsjedni�tva i tome slično. Od krucijalnog značaja je Am. XX s novom formulom suvereniteta. Unjoj su prioritet imali suverena prava “radnog naroda” u republikama i autonomnim pokrajinama, čimese je otvarao put prijenosa federalnih funkcija na članice saveza. Novi se je koncept reflektirao i nadruge djelove Ustava. Članice federacije su države kojima su temelji u narodnom suverenitetu.Međunarodni ugovori koje je sklapala Federacija i koji su se ticali promjena postojećeg republičkogzakonodavstva nisu se mogli zaključivati bez suglasnosti republičkih i pokrajinskih skup�tina. Novi jekoncept suvereniteta značio i jednakost nacionalnih kultura i jezika i svih drugih aspekata dru�tvenogživota. Eventualna promjena saveznog ustava postala je komplicirana procedura jer je između ostalogapočivala i na potrebi suglasnosti svih skup�tina republika i pokrajina. Proces “nacionalizacijesuvereniteta” na planu raspodjele nadležnosti reflektiraju amandmani XXIX-XXXIV.

3 O potrebi ustavnopravne znanosti da kontinuirano i bez zazora identificira, strukturira i racionalizirasubjekte svog interesa kako bi razumjela ustav kao ‘organsku cjelinu’ i da ne odustaje od “zastarjelih”,“starih”, “tradicionalnih”, “ideolo�kih”, itd. ideja govori Armin von Bogdany u uvodnom tekstuvoluminoznog izdanja PRINCIPLES OF EUROPEAN CONSTITUTIONAL LAW, Oxford 2006., p.3.-52.

ustavni argumenti o kojima se raspravljalo jučer. No, možda oni u svojoj punininose potencijal kojega njihovi izvorni sponzori i nositelji ne priželjkuju? Je lipromjenjene okolnosti nužno opravdavaju mjene ustavne teorije? Jesu li mogućiteorijski pogledi o ustavnom značenju i tumačenju pojmova i institucija koji biizdržali ku�nje vremena? Sve se to naravski tiče ponovne potrebe da se kod nasotvori razgovor o federalizmu, njegovoj dogmatici i uopće o njegovom mjestu uokvirima suvremene države i prava.

U poku�aju da odgovorimo barem na posljednje pitanje podsjećamo na Daniela

J. Elazara koji je svojedobno kazao da se federalizam mora razumjeti kao “rodna”,majčinska forma demokracije na isti način kako se razumiju parlamentarna iliizravna demokracija1. Ako je polazna pretpostavka svakog razgovora upravonavedena misao, onda federalizam i njegovi rezultati na planu reforme federacije uJugoslaviji nakon 1971. godine u Hrvatskoj s pravom transcendiraju određenaiskustva federalističkih ideja i koncepcija2. A, o njima upravo i govori profesor B.

Smerdel u poticajnim i instruktivnim tezama iz promemorije za razgovor oprimjeni federalnog načela i poukama ustavne reforme iz 1971. godine kod nas.Ipak, nije li u međuvremenu potiskivanje federalističke misli kao svojevrsne herezeu demokratski osvojenoj unitarnoj državi uticalo da analitička distinkcija izmeđufederalnih i unitarnih sustava izgubi sposobnost opisivanja i klasificiranjakompleksne i diferencirane suvremene fenomenologije vlasti na vi�e razina (multi-

level systems of government) koja nezadrživo nadire preko svake ideje i prakseunitarne države? Na koji način obnoviti interes za primjenu federalnog načela pro

futuro? Za�to? �to se je u međuvremenu zbilo?3

162


II.

U najkraćim crtama prikaz razvoja federalizma kod nas se može svesti nasljedeće. Federalizam je u socijalističkoj Hrvatskoj kao dijelu Federativne NarodneRepublike Jugoslavije (1945.-1963.), odnosno Socijalističke FederativneRepublike Jugoslavije počivao na ostvarivanju ravnoteže između različitihnacionalnih grupa. Ta se je ravnoteža uglavnom ostvarivala ustavnopravnomracionalizacijom kontrole najbrojnijeg naroda i otvaranjem političkih mogućnostidrugim, manjim nacionalnim grupama. A, to je i�lo od priznavanja novihnacionalnih grupa kojih nije bilo prije formiranja FNRJ sve do racionalizacijerespektivnih kulturnih i teritorijalnih prava. Postojeći konsenzus nacionalnih grupaovisio je o sposobnosti savezne vlasti, odnosno sredi�njeg komunističkog vodstvada intervenira u slučajevima kada bi zahtjevi određene nacionalne grupe postajaliprijetnja drugima u federaciji. Takve su “intervencije” poprimale razne oblike:jednom se nanovo oblikovala ekonomska politika (ekonomske reforme tijekom1965. godine), drugi put se je opravdavala represija, pa su se s političke pozorniceuklanjali republički lideri (zbivanja nakon gu�enja “hrvatskog proljeća” 1971.godine), ili su se “ustavnopravnim inžinjeringom” nanovo ocrtavale nadležnostičlanica federacije kako bi se akomodirali zahtjevi pojedinih djelova (slučaj“autonomnog” statusa Kosova i Vojvodine), itd. U međuvremenu sposobnostdjelovanja savezne vlade i SKJ zavisio je od niza faktora, uključujući partijskimonopol na obna�anje vlasti koji je počivao na supranacionalnoj, klasnoutemeljenoj platformi i percepciji vlasti te postojanju lidera čije se karijere nisutemeljlile samo na politici federalnih članica. Kombinacija ustavnih rje�enja iz1974. godine (kojim se nominalno uvećava uloga članica federacije) i faktičkihprevrata u vodstvu SKJ (koji su kulminirali Titovom smrću) imali su za rezultat dafederacija tijekom 1980-tih vi�e nije bila u stanju igrati svoju ulogu. Razlog iposljedica opadanja sposobnosti centra da intervenira u lokalna područja paralelnije rast kapaciteta republičkih vlada i republičkih partijskih organizacija dakontroliraju područja nacionalne ustavne jurisdikcije. Svojevrsna devolucija vlastina republike, traženje legitimiteta republičkih lidera u republičkim okvirima,postupna mobilizacija i aktiviranje republičkih nacionalizama, prijedlozinajbrojnije nacionalne grupe u SFRJ da se odbaci načelo jednake reprezentacije ukorist reprezentacije koja bi se temeljila isključivo na numeričkoj prevlasti i koja biu konačnici imala za posljedicu dominaciju Srba u saveznoj vlasti, kriza federalnogvodstva, prijedlozi za stvaranjem saveza država koji bi zatomili zahtjeve zaneovisno�ću Slovenije i Hrvatske, itd. potvrdili krizu federalizma u SFRJ koja se jedefinitivno raspala nakon agresije Srbije i Crne Gore na Sloveniju i Hrvatsku 1991.godine. U oružanom krvoproliću okončan je dug put od “utopije do distopije”jugoslavenskih naroda.4

163


4 Usp. THE SOVIET AND EAST EUROPEAN POLITICAL DICTIONARY, Oxford 1984, p. 143-147;Samadržić, S., YUGOSLAV FEDERALISM-UNSUCESSESSFUL MODEL OF AMULTINATIONAL COMMUNITY, na http://www.balkan.archive.org.yu/politics/papers/history/samard.html (5.01.2007.);

5 Elazar, David J., WILL FEDERALISM PRESERVE YUGOSLAVIJA? Jerusalem Center for PublicAffairs, Daniel Elazar Papers Index, na http://www.jcpa.org/dje/articles2/yugoslavia.htm

6 Elazar, David J., EXPLORING FEDERALISM, The University of Alabama Press, Tuscaloza 1987., p.5.

7 Bogdany, von A., CONSTITUTIONAL PRINCIPLES, u PRINCIPLES OF EUROPEANCONSTITUTIONAL LAW, Ed. by Armin von Bogdany & Jürgen Bast, Oxford 2006., p. 51.

8 Vi�e o tome kod Smerdel B., THE CONVENTION ON THE FUTURE OF EUROPE AND THEPROCESS OF CONSTITUTIONAL CHOICE, The Federal Trust Online paper 35/03, p. 5.

Za Daniela J. Elazara i mnoge druge jugoslavenska je kriza bila – “test caseza efikasnost federalnih rje�enja kojim bi se premostila krajnja etničkaneprijateljstva koja su jugoslavenski narodi stoljećima pokazivali jedni napremadrugima”5 Na njegovo pitanje iz teksta pisanog u praskozorje otvorene agresijena Hrvatsku - Will Federalism Preserve Yugoslavia? - povijest nije odgovorilaafirmativno. Nakon raspada SFRJ novi su upravljači u većini biv�ih federalnihjedinica, sada već priznatih i samostalnih demokratskih državakonstitucionalizirali unitarnu državu. Tako je novi ustavni izbor hrvatskog narodaodredio Republiku Hrvatsku kao “jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku isocijalnu državu” (čl. 1.1. Ustava RH). No, ako je Hrvatska političkom voljomnaroda odbacila federaciju kao najpotpuniji institucionalni izraz federalnognačela, treba li općenito zaboraviti na federalizam kao ustavnopravno idemokratsko načelo par lui meme i njegov funkcionalni potencijal? Jer, pokazalose je ubrzo, a to je i�lo s porastom nacionalnih ambicija da se Hrvatska uklopi ueuropske integracije, “da kori�tenje federalnog načela ne znači nužno i uspostavufederalnog sustava u uobičajenom smislu moderne federalne države. Su�tinafederalizma ne nalazi se u posebnoj grupi institucija već u institucionalizacijiposebnih odnosa među sudionicima političkog života.”6

S obzirom da se u suvremenoj teoriji ustavnog prava već duže raspravlja osmislenosti federalno-unitarne dihotomije koja je već uvelike izloženaekstenzivnim izazovima političkog razvitka i institucionalnih aranžmana, aRepublici Hrvatskoj se otvara perspektiva ulaska u europsku uniju koja federalnonačelo živi par excellence, nije li potrebno rekapitulirati neka pitanja ofederalizmu, federaciji i federalizaciji? Ta potreba iskazana u teoriji odnosi se ina nacionalno ustavno pravo. Naime, potvrđuje se predviđanje o tome da ako se– “nacionalno ustavno pravo sve vi�e sagledava kao ustavno pravo socijalnog ipolitičkog pluralizma, to će se prije uspostaviti teorijska i normativna veza”između europskog i nacionalnog pravnog poretka7. Nije li zapravo i to sastavnidio “temeljnog ustavnog izbora” Republike Hrvatske nakon zaključivanjaSporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i podno�enja aplikacije za pridruživanjuEU.8

164


III.

Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće federalno-unitarnu dihotomiju na �irem planuekstenzivno nagriza novi politički razvitak i institucionalni aranžmani. Prviizazov je institucionalizacija regionalizma (Italija, �panjolska, Belgija,Francuska...) kao oblik teritorijalne distribucije vlasti koja nikada nije bila jasnoklasificirana. Tako je regionalizam jednom nekompletan tip federalnog, a drugiput evolutivni tip unitarnog sustava. Drugi je izazov zahtjev za devolucijom skojim su se u posljednjih desetak godina susreli mnogi unitarni sustavi.Devolucija je vodila prema novim oblicima teritorijalne distribucije vlasti ukojima se kombinira decentralizacija s asimetričnim federalnim uređenjima �toponovno otežava svaku klasifikaciju. Treći je izazov evolucija javne politike (sposebnim naglaskom na mjere socijalne države) koja s obzirom na međuvladineodnose i centralizirajuću dinamiku sve vi�e ujednačuje federalne i unitarnesustave. Četvrti izazov se odnosi na postojeću raznolikost federalizma ifederalnih aranžmana. Federalni se sustavi ustavno i institucionalno međusobnovrlo različiti, pa je otežan svaki zadatak njihove kvalifikacije i diferencijacije kaoinstitucionalnih tipova. Peti izazov tiče se “sumnji o predfederalnim ilikonfederalnim �emama” podignutih Ugovorom iz Maastrichta i europskomintegracijom9. Ako se revidiraju stari i razvijaju novi kriteriji klasifikacijevi�estupanjskih sustava vlasti o čemu bi to trebali voditi računa u komparativnomistraživanju distribucije vlasti u europskim zemljama? Je li se u takvimpoku�ajima kristaliziraju nova, drugačija i pozitivna značenja federalizma,federacije i federalizacije koje suvereni novih država-nacija mogu tolerirati?Jedan od poku�aja novih klasifikacijskih �ema teritorijalne distribucije vlasti ueuropi je onaj koji uzima u obzir i konceptualizira dvije analitičke dimenzije:federalizam i decentralizaciju. Federalizam izražava prirodu odnosa izmeđurazina vlasti, sredi�ta i sub-jedinica i to na osnovi ustavnih, institucionalnih ipolitičkih varijabli. Decentralizacija pak izražava aktualnu distribuciju vlastiizmeđu razina vlasti s posebnim pogledom na proces odlučivanja: ovlastiodlučivanja, administrativne i fiskalne izvore.

Može li nam u rekapitulaciji iskustva i pripremi za nove rasprave pomoći(re)konceptualizacija federalizma?10

1. Federalizam, federacija i federalizacija. Da bi razumjeli idejufederalizma bitno je prihvatiti razlikovanje između federalizma i federacije kojeje literatura već odavno prihvatila. Federacija je potpuni institucionalni izrazfederalnog načela; federalizam je načelo po sebi, a ono se može razumjetinormativno i institucionalno. Kao normativno načelo, federalizam priznaje ipotiče “različito u jednom”. Su�tina federalizma ne leži u ustavnoj iliinstitucionalnoj strukturi već u samom dru�tvu. Federalizam je u tom kontekstu

165


9 Wiessner, S., FEDERALISM: AN ARCHITECTURE FOR FREEDOM, New Eur. L. Rev. 1/1993., p. 131.10 Usp. �ire kod Baldi, B., BEYOND THE FEDERAL-UNITARY DICHOTOMY, Berkeley 1999.

166

11 Elazar D.J., EXPLORING FEDERALISM, The University of Alabama Press, Tuscaloza 1987., p. 166.12 Friedrich, C.J., TRENDS OF FEDERALISM IN THEORY AND PRACTICE, New York 1968.13 Elazar, D.J., op. cit,.p. 170.

prije svega normativno načelo koje priznaje i �titi teritorijalne različitosti unutardru�tvenog jedinstva. U institucionalnom smislu federalizam je organizacijskonačelo za teritorijalnu distribuciju vlasti. Prema Elazaru riječ je o “upravljanjusamim sobom i upravljanju s drugima.” Riječ je o institucionalnom načelu kojimse “unutar sveobuhvatnijeg političkog sustava ujedinjuju odvojene zajednice takoda jedna drugoj dozvoljavaju ostvarivanje svog fundamentalnog političkogintegriteta” Federalizam se kao institucionalno načelo otkriva kao antiteza“centralizmu”, on je u svojoj su�tini “ne-centralizmu”.11

Federalizam se može stupnjevati kako u normativnom tako i uinstitucionalnom smislu. U prvom slučaju, o njemu se govori s obzirom nastupanj različitosti koje postoji u dru�tvu, njegovoj recepciji i priznavanju unutarvrijedonosne strukture dru�tva. U drugom slučaju on se odnosi na stupanj ne-centralizma kojeg odslikava struktura vlasti, odnosno garancije teritorijalnedistribucije vlasti. Istaknulo se ranije da su federacije najpotpuniji institucionalniizraz federalizma. Distribucija vlasti između savezne vlasti i konstitutivnihzajednica je konstitucionalizirana i potpuno zajamčena kao ne-centralizirana. Ktome, iskustvo je pokazalo da se federalizam može razviti i bez federacije;federacije mogu biti institucionalno vrlo različite jedne od drugih, i na taj senačin odslikava različiti stupanj ne-centralizma.

O tome na koji se je način federalizam razvijao bez federacije posebno je pisaoC.J. Friedrich.12 Federalizacija je po sebi izraz federalizma, i to je proces koji serazvija po stupnjevima. Federalizacija se može razvijati ili “integracijom” prije -postojećih zajednica ili “disagregacijom” razlazom unitarne zajednice u federalnucjelinu teritorijalnih zajednica. Primjer prve federalizacije je europska integracija.Taj je primjer zanimljiv jer nam pokazuje kako odnos između federalizma ifederacije može biti vrlo dvosmislen. Iako se proces europske integracije razvijaokroz različite oblike federalnih aranžmana, jo� je uvijek nejasno hoće li on odvestido potpune forme federacije. To ukazuje da se federalizam razvija u odsutnostifederacije, a da federacija nije ono �to mora biti zadnja slika političke drame.Federalizam je genus (rod) političke organizacije, dok je federacija samo jednavrsta unutar tog roda. Unutar roda mogu se razviti i drugi institucionalni sklopovi,ali ne onako kompletni ili ustavno definirani kao federacije.13

2. Federalizam kao ograničenje centra. Federalnu distribuciju vlastikarakterizira ne-centralizirajuća priroda. Federalizam je antiteza centralizmu;obna�anje vlasti saveznih institucija ograničeno je garancijama koje su datesredi�tima konstitutivnih djelova koji dijele obna�anje vlasti. Prema tome,federalizam se temelji na institucionalnim mehanizmima koji se mogu definiratikao “ograničavanje sredi�ta”; takvi mehanizmi ograničavaju sposobnost centra dadjeluju centralistički (unilateralno koncentriraju ili devolviraju ovlasti), te


167

14 Lijphart, A., DEMOCRACIES, New Haven 1984.

umjesto toga strukturiraju ne-centralizirane ili multi-sredi�nje strukture vlasti. Nataj način nema pojedinačnog centra koji bi bio u stanju sam obna�ati vlast. A, ono�to omogućuje mehanizme ograničavanja centra su ustavna alokacija vlasti iteritorijalna reprezentacija koji također variraju prema stupnju. Na taj način takviinstitucionalni aranžmani mogu imati niži ili vi�i potencijal ograničavanja centračime ukazuju na različite stupnjeve implementiranja federalnog načela.

3. Operacionaliziranje federalizma. Da bi se analizirali stupnjevifederalizma u vi�e-razinskom sustavu vlasti nužna je operacionalizacija konceptafederalizma, te definirati koje bi se varijable trebale uzimati u obzir prilikomkomparativnog istražaivanja. Riječ je prije svega o ustavnim i paraustavnimvarijablama.

Ustavne varijable koje su u stanju izraziti postojanje i stupanj federalizma suone koje se odnose na alokaciju vlasti između sredi�nje vlasti i sub-jedinica, kaoi teritorijalna reprezentacija unutar drugog doma. Ustavna raspodjela vlasti možese operacionalizirati: podjelom zakonodavne vlasti, rezidualnim ovlastima,kriterijem za podjelom ovlasti, teritorijalnom difuzijom. Predstavni�tvo udrugom domu može se operacionalizirati: ekstenzijom teritorijalne reprezentacijeunutar doma, prostorom političke akcije s obzirom na prvi dom, stupnjemnadzastupljenosti, načinom izbora predstavnika.

Paraustavne varijable odnose se na međuvladine odnose te stranački sustav. Sobzirom da ustavi ne izražavaju stvarno funkcioniranje vi�e-razinskih sustavavlasti, komplesni modeli međuvladinih odnosa odvijaju se povrh ustavnogokvira. U tom smislu oni mogu utjecati koliko na distribuciju vlasti izmeđurazličitih njenih razina toliko i na oblike teritorijalne reprezentacije. U unitarnimsustavima međuvladini odnosi imaju visoki potencijal ograničavanja centra; ufederacijama je njihov efekt kontroverzniji.

Druga je paraustavna varijabla struktura stranačkog sustava koja je u stanjuuticati na teritorijalnu reprezentaciju i njenu regionalizaciju. Visokaregionalizacija nacionalnih stranaka i postojanje jedinstvenih regionalnihstranaka povisuje mogućnost teritorijalno divergentnih većina, a time i političkogkanala za reprezentaciju teritorijalnih interesa unutar nacionalnog parlamenta.

4. Federalizam i decentralizacija. Mada su federalizam i decentralizacijakompatibilni pojmovi, oni su međusobno različite pojave. Prema A. Lijphartufederalizam nije nužan uvjet za decentralizaciju niti je ona dovoljan uvjet zafederalizam.14 Decentralizacija može postojati i bez federalizma, a federacije sekao i unitarni sustavi mogu klasificirati kao vi�e ili menje decentralizirane. Dokfederalizam izražava načelo jednakosti temeljem kojega se nijedna razina vlastine može subordinirati drugoj bez obzira na masu distribuirane vlasti,decentralizacija se razvija u sustavima gdje je periferija subordinirana centru.Decentralizacija izražava aktualnu distribuciju ovlasti između nivoa vlastineovisno o prirodi odnosa među njima.


168

15 Forsyth, M., UNIONS OF STATES-THE THEORY AND PRACTICE OF CONFEDERATION, NewYork 1981., p. 1.-236.

16 Usp. THE SOVIET AND EAST EUROPEAN POLITICAL DICTIONARY, Oxford 1984., p. 143.-148.17 Usp. Feely M.M., COMPLEX POLITIES, u THE OXFORD HANDBOOK OF LEGAL STUDIES,

Ed. by Cane P., & Tushnet, M., Oxford 2003., p. 357. et passim.

5. Operacionalizacija decentralizacije. Decentralizacija izražava aktualnudistribuciju vlasti i resursa između razina vlasti. U tom smislu decentralizacijunije te�ko razumjeti u pojmovima različitih stupnjeva. Međutim, pritom je važnouzeti u obzir o kojoj se vlasti radi, jer različite vlasti u odlučivanju i upravljanjumogu biti vi�e ili manje decentralizirane.

Analiza ustavne distribucije zakonodavnih ovlasti prva ukazuje na stupanjdecentralizacije određene vlasti. Najteže je definirati i odrediti izvr�nu vlast sobzirom na �irinu njenog koncepta i uopće prostor međuvladinih odnosa čijadinamika može nadležnost odlučivanja veoma lako prebacivati s jednog nivoavlade na drugi. Najmanje je decentralizirana fiskalna vlast, uključujući onu ufederacijama. Njena se distribucija može analizirati prema postojanju sredi�njih iporeza koji pripadaju regionalnim i lokalnim zajednicama. Odnos izmeđutro�kova i prihoda svake razine vlasti je veoma čest indikator stupnja fiskalneautonomije i opće decentralizacije vlasti.15

IV.

Uprkos milenijskih tragova ideje i prakse federalizma evidentno je da nemateorije koja bi ga toliko trajno podržavala. Uvijek je riječ o važnim političkimdogovorima pa složene zajednice (federalni sustavi itd.) nastaju nakon ratova,sticanja neovisnosti, itd. Rasprave o federalizmu oživjele su posvuda u drugojpolovici i krajem 20. stoljeća. Pitanje reforme jugoslavenske socijalističkefederacije u pravcu jačanja autonomije sastavnih djelova savezne države kako bise nacionalna politika i političko odlučivanje čvr�će vezalo uz konstitutivnedjelove federacije pokrenuli su hrvatski komunisti 1971. godine.16 U SAD jekrajem osamdesetih Vrhovni sud odbacio ranije stajali�te o tome da su pitanjafederalizma neutuživa iz razloga �to su države članice adekvatno predstavljene unacionalnom političkom procesu (Garcia v San Antonio Metropolitan TransitAuthority, 469 US 528 /1985/). Od tada je Sud proglasio nekoliko zakonaneustavnim zbog toga �to je savezna vlast svojim aktima naru�avala prava državačlanica. U Australiji i Kanadi obnovljeni interes za federalizam je rezultat debatao usvajanju ustava, deklaracija o pravima, te povećani interes i briga za kulturnemanjine. Poseban je slučaj oblik federalizma koji se pojavljuje u Europskoj unijikojoj se jo� secira prava priroda iako je ona jo� u nastajanju. Tako J. Shawjednom poglavlju svoje studije o stanju pravnih studija koje prate razvitak EUdaje naslov: The Nature of the Beast: The Emerging Euro Polity.17 Potraga zapravom prirodom “zvijeri” za sada ne poznaje lovostaj.


U svakom slučaju europske perspektive Hrvatske danas pojačavaju važnostsvake rekapitulacije i (re) konstrukcije ideja koje su bile sastavni dio arsenalaopće semantike komparativnog i jugoslavenskog federalizma, a posebno onihkoje imaju u vidu hrvatski akcent u artikulaciji te teorije i prakse. Tome jedijelom imala poslužiti gore navedena rekapitulacija nekih općih i specifičnihideja o federalizmu i decentralizaciji, među kojima se uklapaju i slična stajali�takoja su među inima artikulirali i hrvatski akteri ustavne reforme 1971. godine.Prva među njima je temeljna ideja da se predanost ljudi postojećoj saveznojzajednici mora zasnivati na kontinuiranoj suglasnosti za kooperativnuparticipaciju u njenim procesima, i upravo je to ona ideja �to je sačuvalakonceptualnu svježinu izdanka sposobnog za daljnji život i razvoj. Ernest Renanje zagovarao ideju o naciji kao grupi koja se svakodnevno rekonstituira i afirmiradobrovoljnom koperacijom svojih članova18. Međutim, su�tina njegove ideje oplébiscite de tous le jours ma koliko idealizirala svoje premise od kritičnog jeznačenja i za zajednice federalnog karaktera, jer nepostojanje takve suglasnostiodvodi prema neslaganjima i na kraju nestanku onih federacije koje su održavanena drugim osnovama. U europskim socijalističkim federacijama ČSSR-u, SFRJ-u i SSSR-u federalizam i samoodređenje s vremenom su postali konkurentniprincipi. A, nužna osnova svakog uspje�nog federalizma je kontinuitetsuglasnosti naroda da bude u članstvu različitih teritorijalnih zajednica kojestvaraju i koje se tiču njihovih života. U tom smislu federalizam i samoodređenjenisu suprostavljena načela. Ta načela mogu biti komplementarna.

Nužnost rekapitulacije političke gramatike federalizma i njegove ponovne (re)konceptualizacije nužno se sučeljava s problemom tradicionalne fiksacije nadržavu-naciju kao jedinog aktera koji je relevantan za međunarodne odnose ipitanjem smislenosti potrage za “sjedi�tem suvereniteta”, odnosno ultimativnogizvora vlasti. Međutim, to nije problem koji nakon osvajanja suverenitetaisključivo prati europske nove demokracije, uključujući i Republiku Hrvatsku.Prije bi se moglo kazati da je riječ o sastavnom dijelu arhitekture Nove Europe ukojoj problematika suvereniteta, demokracije, federalizma, i uopće kontrola iravnoteža poprima značaj samih temelja europskog ustavnog prava čija su načelanužno potrebna za održavanje europskog jedinstva i njenih različitosti.19 �tokarakterizira suvremenu debatu? Je li je njen predmet tradicionalan ili nov?20

169


18 Renan, E., QU’EST-CE QU’UNE NATION, 1982, Wiessner, S., FEDERALISM: AMARCHITECTURE FOR FREEDOM, New Eur. L. Rev. 1/1993., p. 137.

19 Bogdany, von A., CONSTITUTIONAL PRINCIPLES, u PRINCIPLES OF EUROPEANCONSTITUTIONAL LAW, Ed. by Armin von Bogdany & Jürgen Bast, Oxford 2006., p. 3.-52.

20 Zanimljiva je vitalnost i žilavost ovog pitanja kojemu je prirodu možda najbolje ocrtao J.J. Rousseau.Rousseau je naime s Montesquieom djelio temeljnu pretpostavku o vezi između konfederacije irepublikanizma. Republika koju je on opisivao i analizirao u Dru�tvenom ugovoru bila bi veoma mala.“No, ako je mala neće li biti podređena? Ne.”

1. Suvremene debate o federalizmu su po mnogima “najpopularniji” diotekućih rasprava o budućoj arhitekturi Europske unije.21 Za neke je federalizamdugo bila ona “nečista riječ koja počinje s F”. Razloge toga neprijateljstvaMichael Burgess identificira prije svega u “iskrivljenim percepcijamafederalističkog iskustva”. Formiranje federalno strukturirane EU neizbježno bizavr�io u “formiranju Europske države, rastapanjem tradicionalnih država nacijai nacionalnih kultura u melting potu novo formirane Europske nacije”.22

Međutim, nasuprot takvim “pojednostavljenim i himeričkim” i pogre�nimkoncepcijama, kako to ističe Stefan Oeter – “treba nam biti jasno da konstrukcijaujedinjene Europe u federalnim kategorijama nije poduhvat uni�tavanjanasljeđene države-nacije, već očuvanja takvih tradicionalnih zajednica. Ako je touopće moguće one će opstati u svijetu kojega sve vi�e karakterizira međunarodnoprožimanje ekonomija, dru�tava i političkih entiteta jedino tako ako se budu ustanju integrirati u veću, sveobuhvatniju zajednicu. A takva bi zajednica trebalaosposobiti upravljače da nađu odgovarajuće odgovore na izazove “globalizacije”i da u svojoj federalnoj diobi funkcija sačuvaju postojanje tradicionalnih državai njihov (ograničeni) kapacitet djelovanja”.23

U mno�tvu različitih teorijskih pristupa i modela koji koriste federalističkekoncepte kao instrumente za konceptualizaciju EU posebno su delikatne raspraveo suverenitetu i demokraciji u europskoj uniji. No, u kolikoj mjeri na�omteorijskom i ustavnom misli dominira nasljeđe 19. stoljeća i mogu li uopće takvipojmovi i koncepti jo� uvijek biti relevantni za izazove transformiranja države u21. stoljeću?

2. Originarna koncepcija europskih founding fathersa je klasični oblik federalnedržave. Ujedinjene države Europe su zagovarali Robert Schuman, Jean Monnet,Walter Hallstein, Konrad Adenauer, Alcide de Gasperi... Konkurentna DeGaulleova vizija čisto međuvladine političke unije potisnula je federaliste i otvorilavrata ograničenoj “funkcionalnoj integraciji” koja je teorijski postavljena uHallsteinovoj knjizi The unfinished federal state (1969.). Rasprave o europskomUstavu oživjele su i transformirani federalistički argument. U tekućim raspravama,ponajvi�e u njemačkom govornom području i anglosaksonskoj literaturi kori�tenjeteorijskih koncepata kao �to su konfederacija i federalna država, nacionalizam,integracija multinacionalne zajednice na sve razine države, imaju za cilj uspostavudominantnog normativnog leitmotiva kako bi se adekvatno konceptualizirala EUkonstrukcija i isključile stanovite političko-strategijske ideje. Iako kori�tenje irazumijevanje tradicionalnih teorijskih kategorizacija “konfederacija država”,“federalne države”, “konfederalno”, “federalno” koji su međusobno ekskluzivni

170


21 Oeter, S., FEDERALISM AND DEMOCRACY, u PRINCIPLES OF EUROPEANCONSTITUTIONAL LAW, Ed. by Armin von Bogdany & Jürgen Bast, Oxford 2006., p. 53.-93. čijitekst u nastavku koristimo kao izvor sažetog prikaza kontroverzija odnosa federalizma i demokracijeu EU.

22 Burgess, M., FEDERALISM AND EUROPEAN UNION, 2000, p. xi, cit. pr. Bogdany, A.V. et al., op.cit., p. 54.

23 Oeter, S., op. cit. p. 54.

teorijski pojmovi, sustav Zajednice nesumnjivo demonstrira odlike i jedne i drugekategorije i to u kombinaciji koja tijekom vremena mjenja oblik. Na posljetku,dihotomija “konfederacija” i “federalna država” oduvijek su teorijski artefakt. Ipak,neke rasprave imaju vi�e dekonstruktivistički, nego li konstruktivistički potencijal.

Njemačka rasprava fiksira se na tradicionalistički koncept suvereniteta,njegovu vezu s idejama o narodnom suverenitetu i parlamentarnoj demokraciji.Velik broj autora u ovom krugu zaključuje da nije moguće uspje�no“parlamentarizirati” uređenje poput EU, odnosno da bi, gledano iz perspektivenjemačkog ustavnog prava, takva “parlamentarizacija” značila naru�avanjeustavnih garancija demokracije. Međutim, debata o ultimativnom sredi�tusuvereniteta kao opsesiji 19. i početka 20. stoljeća arhaična je, historijska ipozitivistička dedukcija problematike kompatibiliteta parlamentarnog sustava sfederalnim karakterom imperijalnog njemačkog ustava (Reichverfassung) kojanije samo jednom imala za posljedicu da (njemačko) ustavno pravo zapetlja u“mreži koncepta suvereniteta...” i da bude – “poput mu�ice u paukovoj mreži”.24

Za stari konstitucionalizam liberalne provenijencije temelj i vodeće načelomoderne države moglo je biti jedino načelo narodnog suvereniteta. Kompromisikoji traju do danas izdigli su državu (umjesto monarha) u poziciju zbiljskognositelja suvereniteta. Njemačka debata o predstojećem gubitku suvereniteta kojeslijedi nakon Maastrichta može se razumjeti jedino ako se uzme u obzirnjemačko intelektualno nasljedstvo.25

3. Supranacionalni ustroj Europskih zajednica nesumnjivo postavlja pitanje okonstrukciji federalne države, posebno kad se ima u vidu podjela i stupnjevanjesuvereniteta i promjena tog koncepta. Podsjećanja da postojeći “nepisani” UstavEU pokazuje sličnosti s ustavnim ustrojem njemačkog carstva 1867.-1871.,Bismarckovu ideju o “povezivanju monarhijskih vlada”, egzekutiva, blokiranjusvake pobjede parlamentarizma, itd., idu za tim da ukažu na serije kompromisa udistribuciji vlasti, birokratizirani i prediminantni model “međuvladinih”institucija u političkom odlučivanju, odnosno na činjenicu da su pitanjesuvereniteta i načelo demokracije zagonetka neodvojivo povezanih pitanja. Umodernom konstitucionalizmu pitanje suvereniteta je uvijek povezano s pitanjemnarodnog suvereniteta, a njegova konstrukcija o samoj su�tini modeliranjademokratskog načela. U tom smislu način rje�avanja pitanja suvereniteta u –“sustavu federalne integracije zavisit će od modela osiguravanja demokratskoglegitimiteta, Ako netko misli u unitarnim kategorijama, težit će se konstrukcijisuvereniteta federacije, naspram sustava ‘podjeljenog’ suvereniteta. Međutim,ako se prihvati da su subjekti narodnog suvereniteta jedino individualni narodidržava članica koje formiraju konfederaciju, suverenitet će se atribuiratiekskluzivno državama članicama”.26

171


24 Oeter, S., op. cit. p. 65.25 Oeter, S., op. cit. p. 67.26 Oeter, S., op. cit. p. 72.

Terminolo�ke rasprave o suverenitetu, demokraciji, federalizmu,inkompatibilitetu federalno konstruirane zajednice s parlamentarizmom ukazuju nasve pote�koće da se djelatna ustavna rje�enja deriviraju iz tradicionalnih modelapravnog pozitivizma. Razumijevanje EU kao federalne zajednice izazov je zamodeliranje institucionalne strukture EU, ali ne u smislu protjerivanja EU-a uProkrustovu postelju klasičnih federalističkih konstrukcija. Poželjno je imati na umuda - “‘federalna zajednica’ ne znači nužno ‘federalnu državu’, već može značitidruge konstrukcije ‘konfederalne prirode’. Poziv da se odmaknemo od nasljeđenihideala ustavne teorije prema tome ne znači proklamiranje ‘kraja države’”.27

Projekcija federalne strukture koja nije majoritarna demokratska federacija, jerona traži Staatsvolk, demografsku, izborno i kulturno nadmoćnu naciju, već vizijademokratske federacije koja radi svog preživljavanja nužno usvaja konsocijetalneprakse, i u kojoj sustav odlučivanja afirmira “common good”, ali i odgovornostinjegovih aktera upućuje na potrebu stvaranja, prihvaćanja i održavanja“federalističke paradigme” u EU čiji senzibilitet prema permanentnom “ustavnomizboru” neće ograničiti rigidnost pisanog mogućeg europskog Ustava.28

V.

Postoje li određena naravoučenja koja bi bila od koristi svima onima koji sekoriste ustavnopravnim argumentima? Mogu li im ona ublažiti pote�koćeprilikom promjene teorijskih pozicija? Uviđajući postojanje aktivnih sudionika uvremenu te cirkuliranje teorija u konkretnim razdobljima, moguće je formuliratii sugerirati određena pravila koja bi mogla biti od koristi svima onima kojivlastite ustavne teorije modeliraju u duhu vremena. Riječ je o pravilimaodgovornosti, provjere, te teorijskog minimalizma i kontektualizma.

Prva stvar s kojom bi se mogli pozabaviti oni koji se bave ustavnopravnimpitanjima mogla bi se nazvati “empirijskom” odgovornosti. Riječ je o zauzimanjustavova prema problemima o kojima nemamo apsolutne dokaze. Na koji načinpojedine institucije (federalne, unitarne države) doprinose omogućavanjuekonomskog rasta, očuvanju ljudskih prava, ostvarivanju demokracije? Oni kojiproblemima i pitanjima prilaze empirijski svjesni su da odnos institucija isocijalnog dobra čak i onda kada nema jasnog odgovora nudi indikacije kojesugeriraju sumnju. Drugi oblik nužne skromnosti za one koji se baveustavnopravnim pitanjima je povijesna odgovornost. Mnogi za svoju sredinu,državu i dru�tvo ističu da im je bitna oznaka kontinuitet promjena. Lako je gledatiunatrag, zaboravljajući koliko je te�ko predviđati. Povijesna odgovornost sugerirada se teorije moraju testirati u talionici različitih okolnosti. Kad se preporučujuteorije s ustavnim značenjem one se moraju propitivati na način kao da nas se one

172


27 Oeter, S., op. cit. p. 72.28 Vi�e o tome kod Smerdel B., THE CONVENTION ON THE FUTURE OF EUROPE AND THE

PROCESS OF CONSTITUTIONAL CHOICE, The Federal Trust Online paper 35/03, p. 7.

izravno tiču i da jednostavno traže odgovor na pitanje - jesmo li voljni živjeti poddrugačijim političkim konfiguracijama. Zato nam pro�lost može itekako biti odpomoći u sučeljavanju s takvim i drugim sličnim pitanjima. Npr. pitanjima kojadanas izviru iz preokupacija jesu li institucionalne reforme Europske unije dobarvjetar u jedrima europske ustavne tolerancije ili one zapravo favoriziraju procesunitarizacije i zahtjev “ultimativno odgovorne državnosti” u kojoj nema mnogosluha za identitet i različitost.

U svakom slučaju proces mogućih ustavno-političkih promjena, a s njom iproblem sučeljavanja s cikličkim idejama, uključujući one iz oblasti federalizma,može sugerirati sužavanje i kontekstualizaciju na�ih rje�enja, pomno praćenjepreciznih i neposrednih problema, te izbjegavanje brzih skretanja prema temeljnimstrukturalnim promjenama. �to smo spremniji usvajanju nepromi�ljenih rje�enja, toje izglednije da smo u krivu s na�im dijagnozama o vlastitim slabostima. �to su na�arje�enja �ira i otvorenija, to je izglednije da će se ona korigirati u budućnosti. Ali, usvakom slučaju povijest nam uvijek može biti učiteljica. Naravno, nema garancije dabi bilo koja lekcija – ona o odgovornosti, iskustvu, izbjegavanju ishitrenih rje�enjaza strukturalna rje�enja i pomno fiksiranje na egzaktni problem – rije�ila bilo kojiproblem ustavnog prava i njene teorije. Pro�lost i povijest nam pokazuju da seteorijski ustavni argumenti javljaju, nestaju i izranjaju, ali ne svaki puta na ugodannačin. To opet sa svoje strane sugerira potrebu da se ono �to eventualno nazivamona�om “teorijom” promislimo na takav način da svima bude egzaktno i jasno �toustvari ona i njeni odgovori znače u političkom carstvu ustavnog prava.

Ipak, poput znanosti ustavnog prava tako i ustavno pravo ima svoje unutra�njelimite. U recentnim poku�ajima definiranja prostora europskog ustavnog pravaupozorava se na to da se zbog postojećih i potencijalnih tenzija koje se javljaju uodnosu između demokracije i načela koja potiču jedinstvo i različitost definitivnarje�enja te�ko mogu očekivati. Podsjećajući na Carl Schmittovo upozorenje da jeu stvarnim, heterogenim federacijama gotovo nemoguće ostvariti supstancijalnustabilnost, Armin von Bogdany - zaključujući svoju skicu ustavnih načelaeuropskog prava napominje - da ono �to je zbilja važno ipak nisu zastarjeli pustisnovi poput “supstancijalne stabilnosti” već ostvarenje načela jednake slobode,vladavine prava, demokracije, solidarnosti, lojalnosti i federalne ravnotežeizmeđu načela koja promoviraju jedinstvo i načela koja �tite različitost.29

Posljednja situacija, odnosno proces i perspektiva ostvarivanja načela okojima govori suvremeni njemački pravni pisac nije nepoznata teoriji i praksiustavnopravnosti. Poznato je da je J.J. Rousseau dijelio Montesquieovutemeljnu pretpostavku o vezi između konfederacije i republikanizma. Republikakoju je Rousseau opisivao i analizirao u Dru�tvenom ugovoru trebala je biti mala.“Ali ako je veoma mala – govorio je Rousseau – neće li biti podložna? Ne.Pokazat ću kasnije na koji se način vanjska snaga velikog naroda možekombinirati sa slobodnom vladom i dobrim poretkom male države... to je ono očemu sam kanio razmisliti u preostalom dijelu ovoga rada, i to tamo gdje se

173


29 Armin von Bogdany, PRINCIPLES OF EUROPEAN CONSTITUTIONAL LAW, Oxford 2006., p. 3.-52.

govori o vanjskim odnosima, kad se prihvatim predmeta o konfederacijama.Međutim, riječ je o potpuno novom predmetu čija se načela imaju tekuspostaviti”.30

Republika Hrvatska je u međunarodnim odnosima “mala republika”. Postaneli članica Europske unije ona će brojem stanovnika pripadati skupini zemaljakoje imaju ispod 5 milijuna stanovnika.31 Sve je to navodi da nanovo dobropromisli o �irokoj problematici federalnog načela, općenito razlozima idalekosežnim posljedicama mogućeg suživota s drugima. U tom smislu hrvatskase politička i akademska javnost mutatis mutandis danas ponovno kao i u svimonim prilikama - kada je sasvim legitimno, pozitivno i za svoje i opće dobropromi�ljala o rje�enjima prevladavanja krize tipa federalizma kojemu je prijetiladelegitimizacija - ponovno nalazi u situaciji da raspravlja o starom, ali zapravostalno novom predmetu interesa i odlučivanja. A, konačna odluka o pitanjima“saveza s drugim državama”, “državnom zajedni�tvu”, “državnoj svezi”32,početku, trajanju i okončanju asocijacije ma koju ona prirodu imala ionako je,prema najboljoj tradiciji demokratskog konstitucionalizma koju nadamo seprihvaća i živi Republika Hrvatska, neotuđivo pravo njenog naroda kaosupstancijalnog subjekta ustavnopolitičke javnosti.

174


30 Rousseau, J.J., LE CONTRAT SOCIAL, cit. pr. Forsyth, M., UNION OF STATES-THE THEOORYAND PRACTICE OF CONFEDERATION, New York 1981., p. 85.

31 Populacija EU s njenih sada�njih 27 članica iznosi 496. 200, 000 ljudi. Poredak je sljedeći: 1. Njemačka82.422,229; 2. Francuska 63.587,00; 3. UK 60.209,500; 4. Italija 58.751,711; 5. �panjolska 45.061,274;6. Poljska 38.536,869; 7. Rumunjska 22.329,977; 8. Nizozemska 16.407,491; 9. Grčka 11.244,118; 10.Portugal 10.605,870; 11. Belgija 10.455,852; 12. Če�ka R. 10.280,968; 13. Mađarska 10.076,000; 14.�vedska 9.047,752; 15. Austrija 8.206,524; 16. Bugarska 7. 761,000; 17. Slovačka 5.431,000; 18. Danska5.415,978; 19. Finska 5.261,008; 20. Irska 4.234,925; 21. Litva 3.596,617; 22. Latvia 2.290,237; 23.Slovenija 2.011,070; 24. Estonija 1.332,893; 25. Cipar 818,200; 26. Luksemburg 468,571; 27. Malta402,668. Hrvatska prema podacima iz 2003. ima 4. 437 460 stanovnika. (Wikipedia, 14. 01. 2007.).

32 Ustav Republike Hrvatske 1990., čl. 2. st. 4, 5, čl. 141.

POLITICAL GRAMMAR OF FEDERALISM AND THE CROATIAN EXPERIENCE

In contrast to the majority of classic constitutional law countries which built constitutionaldemocracy whithout federalism, Croatia, during constitutional development in the 20th century, hasbeen marked by its experience of almost half a century of existence in a socialistic type offederation. For the greater part of its existence, the FNRJ (that is the SFRJ - Socialistic FederalRepublic of Yougoslavia) (1945-1990), and within it Croatia too, practised a facade of federalism(CJ Friedrich). Neverthless, those involved, like it or not, had the opportunity to discover thepolitical culture of federalism. Can the Croatianexperience of theory and practice of the principleof federalism be of use in the Republic of Croatia’s efforts to enter European integration? Theauthor’s view is that every effort which surpasses traditional positive canons and which considersthe potential of the federal principle as an open concept contributes towards this endeavour. Thisconcept is based on the need to maintain Croatian identity and diversity in the EU which is acomplex association of European states in which constitutional tolerance is the first principle.

Key words: the principle of federalism, federalism, federation, the Republic ofCroatia, the European Union

175


Dr. sc. Saša Šegvić, docentPravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

LEGITIMNOST GRAĐANSKOG OTPORA – NEKITEORIJSKI ASPEKTI

UDK: 342.721.73Primljeno: 15. 02. 2007.Pregledni rad

U suvremenim ustavnim režimima koji se smatraju “približno pravednima” i “približnodemokratičnima” ne postoji nijedno proceduralno pravilo koje može jamčiti da će sva prava bitizaštićena ili da se neće kršiti. Isto tako, ni praktična provedba svih pravila ne može jamčiti u svimslučajevima da će oni biti prihvatljivi za sve društvene skupine i individue. Čak i unajdemokratičnijim sustavima pojedine skupine ili pojedinci mogu se osjećati ugroženi ilinepravedno deprivirani glede ljudskih i demokratskih prava. U takvim uvjetima za pojedince iskupine otvara se temeljna dilema: lojalnost ili neposlušnost.

Autor u radu pokušava analizom različitih načina ispoljavanja građanskog neposluha iprigovora savjesti, kao oblika građanskog otpora, utvrditi gdje su legitimne granice takvim pravimapojedinaca i skupina, ne samo u odnosu na prava drugih građana već i u odnosu na temeljnodemokratsko pravo - pravo većine, odnosno da li spomenuti oblici građanskog otpora mogu i smijudovesti u pitanje temeljne vrijednosti većine, a time i cjelokupni ustavni aranžman.

Ključne riječi: građanski otpor, moralna autonomija, lojalnost, građanskineposluh, prigovor savjesti

”Čovjek (je) osuđen na svoju vlastitusavjest, ali u isto vrijeme to je najveći darkoji je čovjek primio. Dar velik, ali zatoozbiljan, čak i opasan“J.P. Sartre, 1947.

UVOD

Mreža neovisnih stručnjaka vezanih uz temeljna ljudska prava1 početkomprošle godine izdala je 40 stranica opširnog mišljenja koje optužuje konceptsporazuma između Vatikana i Republike Slovačke, a koji dozvoljavamedicinskim stručnjacima da odbijaju vršiti pobačaje i slične postupke koji su

177

Doc. dr. sc. Saša Šegvić.: Legitimnost građanskog otpora - neki teorijski aspektiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 177.-199.

1 Europsku mrežu neovisnih stručnjaka za ljudska prava osnovala je Europska komisija 2002. godine napreporuku Europskog parlamenta. Svaka zemlja članica ima svog predstavnika koji dolazi iz redovaakademika ili starijih odvjetnika. Tijelo izvješćuje europske institucije o stanju temeljnih prava napodručju Unije.

2 Ovaj slovačko-vatikanski konkordat omogućava zdravstvenim djelatnicima u bolnicama koje financiraKatolička crkva da zbog prigovora savjesti odbiju izvoditi pobačaje ili medicinski potpomognutuoplodnju. U tekstu sporazuma stoji da se isti temelji na: “prepoznavanju slobode savjesti u zaštiti ipromociji vrijednosti svojstvenih značenju ljudskog života”. Iako je cilj sporazuma da se svakompojedincu omogući prigovor savjesti on stimulira široko pravo na prigovor savjesti i ne osuguravazaštitu od zlouporabe ovog prava.

3 Vidi izvješće na: www.poslovni.hr./Content4 Komisija o ljudskim pravima OUN u svojoj Rezoluciji 46/87. preporučila je svim državama članicama,

što je ostao stav neizmijenjen do danas, da se države trebaju suzdržavati od zatvaranja onih koji sepozivaju na prigovor savjesti na vojnu obvezu, te alternativnu službu i nepristrano odlučivanje uproceduri potaknutoj postavljanjem prigovora savjesti.

5 Republika Hrvatska spada u red onih europskih država koje su u svojim ustavnim tekstovimalegalizirali pravo prigovora savjesti na vojnu obvezu. Jedna od rijetkih država članica EU koja do danasnije regulirala ovo pravo na prigovor savjesti je Grčka. Vidi čl. 47. Ustava RH (pravo na prigovorsavjesti vojne obveze) i Zakon o obrani (NN33/02., čl. 38.)

178


protivni njihovim religijskim uvjerenjima, pozivajući se na pravo prigovorasavjesti.2 Prema stručnjacima EU, zakonsko pravo osobe na pobačaj odbija pravoostalih da ga ne provedu, ukoliko to ima kao posljedicu ne obavljanje pobačaja.“Pravo na prigovor savjesti zbog vjerskih uvjerenja može i mora biti poštovan, alise mora osigurati mogućnost pobačaja ženama koje to žele” rečeno je u izvješću.3

Prakticiranje tih prava ne smije doći u konflikt s pravima drugih, uključujući ipravo svih žena da prime određene medicinske usluge i savjetovanje bezdiskriminacije. Uz to, mišljenje spomenutih stručnjaka se ne odnosi samo napobačaj. Između ostalih tema o temeljnim ljudskim pravima koja se jamčegrađanima EU spominju se i eutanazija, potpomognuto samoubojstvo, istospolnibrakovi i dostupnost kontracepcije. Pri tome treba naglasiti da je Vatikan do sadaveć potpisao sličan sporazum i s Italijom, Portugalom i Latvijom, ali da tiugovori imaju više ograničenja, te da se klauzule o prigovoru savjesti odnosesamo na izuzeće od služenja vojne obveze.

Iako pravo prigovora savjesti na vojnu obvezu nije u tom dokumentu biotematiziran, niz prethodnih dokumenata i stavova OUN, EU, kao i mnogih drugihmeđunarodnih institucija, aktualiziraju i to područje temeljnih ljudskih prava, štosve zajedno govori da iako se pravo prigovora savjesti dugo držalo za jedan odoblika građanske neposlušnosti i kao takvo se smatralo manje značajnim pravnimpitanjem, ono ipak ima svoj pravni i politički značaj jer predstavlja značajankriterij za ocjenu kvalitete određenog pravnog poretka.4

Činjenica je da je u suvremenim europskim državama pravo prigovora savjestiregulirano ustavnim ili zakonskim odredbama, pri čemu postoji ipak razlika unačinu na koji je to pitanje regulirano i koja je područja zahvatio, ali je u većinizajedničko da je zajamčeno pravo prigovora savjesti na vojnu obvezu.5 Na tajnačin utvrđen je pravni okvir, ali je niz pitanja u teorijskom i praktičnom dijeluostalo upitno ili u najmanju ruku otvoreno.

Suvremeni demokratski sustavi ustanovljeni su na opće prihvaćenim načelimavladavine većine, vladavine prava i socijalne pravde. To osigurava legitimnost urješavanju sukoba interesa putem legalnih institucija i mehanizama. Ipak, nijedanpolitički aranžman nije savršen, a k tomu društvo je živi organizam, koji u svom

179


razvitku uvijek iznova otvara neka pitanja svoje konstitucije i demokratskogfunkcioniranja.6 Zbog tog razloga bolje je govoriti o “približno pravednim” i“približno demokratičnim” ustavnim režimima.7 Naime, nijedno proceduralnopravilo ne može jamčiti pravedan ishod u smislu da će sva prava biti zaštićena ilida se neće kršiti, pa, dakle, ni njegova praktična provedba u svim slučajevima nemože biti prihvatljiva za sve društvene skupine i individue. U stvarnosti, čak i unajdemokratičnijem sustavu pojedine skupine i pojedinci mogu se osjećatinepravedno depriviranim za svoja ljudska i demokratska prava. Treba li se takvimskupinama ili pojedincima dopustiti pravo na otpor8 ili djelovanje na svoju ruku?Ima li ikakvog opravdanja za kršenje zakona ili odbijanje izvršenja zakona kojisu propisno proceduralno usvojeni na demokratskim zakonodavnim tijelima? Jeli pozivanje na moral ili savjest i odbijanje izvršavanja propisa ne krši pravovećine u donošenju obvezujućih zakona i time dovodi u pitanje kako liberalnatako i demokratska načela?9 Može li se masovnijim pozivanjem na moral,vjeroispovijed ili savjest u odnosu na izvršavanje neke pravne norme, dovesti upitanje temeljne vrijednosti većine, i gdje su granice takvim pravima pojedinaca,a da se ne ugroze prava drugih, odnosno gdje su granice između prava i dužnosti,prava i morala? Na koncu, kad je riječ o građanskoj neposlušnosti i pravu naprigovor savjesti, kao oblicima prava na otpor i zajamčenim ljudskim pravima,uvijek se kao bitna tema nameće i pitanje same lojalnosti državljanina koju onduguje svojim konstitucionalno uspostavljenim institucijama, a i drugimčlanovima zajednice.

6 Tome u prilog ide i činjenica da iako je nužan uvjet za dobro funkcioniranje demokratskog sustavaprincip većine, on ne funkcionira uvijek, niti uvijek dovodi do najboljih rezultata. Mogućnostneučinkovitosti principa većine jest bitan nedostatak, no nije dovoljan da izazove krizu udemokratskom uređenju. Vidi šire u: Bobbio, N, Pravilo većine: ograničenja i aporije, u: Kasapović,M., Zakošek, N., Legitimnost demokratske vlasti, Zagreb, 1996., str. 297.

7 Cohen, Jean and Andrew, Arato, Civil Society and Political Theory, Cambridge: The MIT Press, 1992.,pp. 566.

8 Kako postoje različite vrste otpora (usmjereni protiv vanjskog ili unutarnjeg ugrožavanja političkezajednice, protiv unutarnjih tlačitelja ili protiv uredbi neke strane pobjedničke sile, nasilan ilinenasilan, aktivan ili pasivan) i različiti oblici otpora (od atentata do sabotaža, od građanskogneposluha do odstupanja ministara), došlo je do inflacije uporabe pojma, pri čemu se gotovo svakapolitička aktivnost danas etiketira kao otpor. U strožem smislu se pod otrporom podrazumijevaju samoslučajevi kada osoba koja pruža otrpor svjesno uzima u obzir opasnost zapostavljanja ili kažnjavanja ikada se u svom odbijanju da slijedi zapovijedi, upute ili zakone može pozivati na svoju savjest ili naneko više pravo. Pri tome je veoma važno razlikovati otrpor od puke povrede dužnosti, zanemarivanjanaredbi ili prekoračenje zakona. Otpor ima konzervativni cilj: obrana odnosno ponovno uspostavljanje- status quo ante. Vidi šire: Herfried Münkler, Otpor, u D. Nohlen, Politolo�ki rječnik, Panliber,Zagreb, Osijek, Split, 2001., str. 262.-263.

9 Ideja liberalne demokracije podrazumijeva da ispod zakona postoje moralni principi koji legitimizirajusam pravni poredak. Vidi: Cohen, Arato, op. cit. pp. 582.-583.

10 Radi se o izuzetno dugoj epohi u kojoj je čovjek u skladu sa svojom naravi, posredstvom svijesti islobode, putem svoga uma poimao svrhoviti poredak prirode kao izvor načela što ih treba ostvariti uvlastitoj egzistenciji.

11 U takvom sustavu obični građani pokušavaju ili očekuju od svojih vođa da jasno izražavaju njegovozamagljeno, ali čvrsto uvjerenje da oni nisu samo pioni u bilo kojoj političkoj igri, niti vlasništvo makoje vlade ili vladara, već je pojedinac koji živi i protestira zbog kojega se igraju sve političke igre izbog kojega su ustanovljene sve vlade. Radi se zapravo o sustavu u kojem “najsiromašniji čovjek trebaimati život za življenje kao i onaj najveći”. Vidi: MacDonald, Margaret, Prirodna prava, cit. u:Matulović, Momir, Ljudska prava, Zbornik tekstova iz suvremenih teorija ljudskih prava, II.izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Rijeka, 1992., str. 41.

12 To je u suprotnosti sa idejom stvaranja građanskog društva koje je zapravo i nastalo kao rezultatsporazuma da bi prirodna prava bila bolje čuvana (vladavina na temelju suglasnosti!). “Čovjek nijeušao u društvo, kaže Paine, ustupanjem svojih prirodnih prava da bi mu bilo gore nego što mu je biloranije već samo da bi ih bolje osigurao”. Vidi: MacDonald Margaret, op. cit., str. 45.

13 Doktrine o prirodnom pravu i prirodnim pravima imaju dugu i upečatljivu povijest od stoika i rimskihpravnika do Atlantske povelje i Rooseveltove Četiri slobode (sloboda govora i vjere, sloboda odoskudice i straha svih osoba i na svakom mjestu!).

1. GRAĐANSKA NEPOSLU�NOST – IZRAZ MORALNEAUTONOMIJE ČOVJEKA

Poslušnost i otpor dugo su vrijedili kao komplementarni pojmovi europskogpolitičkog poretka: pružanje otpora zločinačkom naredbama i nepravednimzakonima predstavljalo je poslušnost uzvišenom pravu i prihvaćanje uzvišenihvrednota. Pitanje granice poslušnosti uvijek je bilo povezano s pitanjem granicaprava države na upletanje.

Od vremena od kada su ljudi postali svjesni svojeg postojanja, njihova misaoje bila usmjerena na razmišljanje i priželjkivanje političkog sustava u kojem bi svipojedinci bili slobodni i dostojanstveni, odnosno u kojem bi svi članovi bilimeđusobno politički jednaki, kao kolektivitet suvereni i u kojem bi oniposjedovali sve kapacitete, izvore i institucije koji im trebaju vladati nad sobomsamima.10 Moderna demokratska država koja od XIX. stoljeća crpi svoje motiveiz koncepta liberalne demokracije danas se uzima, uz određene modifikacije inadogradnje, otvorenim i poželjnim okvirom uređenja suvremene države. Utakvom konceptu demokracije, gdje je država zajednička institucija svih svojihčlanova, ne bi se smjelo ekonomski tiranizirati ekonomski slabije od straneekonomski moćnijih, odnosno tiranizirati politički slabije od onih koji supolitički jači.11

Stalna i uporna nastojanja ljudi da kao slobodna bića, izgrađuju zajednicu ukojoj će uskladiti svoje interese s interesima zajednice, s ciljem zaštite svojihindividualnih (prirodnih) prava, doveli su do postupnog mijenjanja njihovogodnosa prema politički organiziranoj zajednici, na način da se država počinjepromatrati kao prisilna organizacija koja nastoji na niz načina ograničavatičovjekovu slobodu, iako se on rađa kao slobodno biće (“a svugdje je u lancima”!– J.J.Rousseau), jednako i ravnopravno sa svim drugim članovima društvenezajednice.12 Tome je doprinijela i moderna prirodno pravna teorija13 svojim

180


stavom da ljudska prava nisu samo moralno već, posebno izrazito, pravno pitanje,jer vlast svojim pravnim normama mora priznati ta prava i zajamčiti im pravnuzaštitu.14

Iako se danas smatra da ljudska prava nalaze svoje najpotpunije ostvarenje uuvjetima demokracije, jer se pretpostavlja da je demokracija takav oblikpolitičkog poretka ili vladavine za koji se može reći da bi trebao biti poredakpoštivanja ljudskih prava, može se konstatirati da suvremena ustavnademokracija do sada ipak nije uspjela u cjelini pomiriti vladavinu većine sindividualnom neovisnošću, kao i osigurati sve učinkovite mehanizme obrane odtrajne potrebe većine da drugima nameće svoj sustav ideja, vrijednosti i načinrazmišljanja. Danas se, za razliku od prethodnih perioda kada se primjenjivalagruba fizička represija nad pojedincima radi sprječavanja slobodnog razvojaindividualnosti, vladajuća većina koristi suptilnijim i sofisticiranijim metodamanametanja većinskog mišljenja i diktiranja načina ponašanja, prvenstvenokoristeći monopol ili stečenu političku poziciju u sredstvima informiranja. Utakvim uvjetima u kojima vlada tiranija mišljenja većine teško se javljajupojedinci koji imaju drugačije ili oprečne stavove, jer se takvi pojedinci koji sebore za istinu, ljubav i integritet često moraju osim javne osude nositi i samogućim ugrožavanjem vlastitog fizičkog opstanka.15 Na taj način suvremenademokracija često sprječava ljudsko duhovno oslobađanje i čovjekovu realizacijuu njegovoj punini. Društvo u kojem se pojedinac nalazi u situaciji da zbogkonformizma zadržava svoju ideju u sebi ili na jednom mjestu, odnosno ako taideja nema mogućnosti izraziti se, predstaviti zajednicu u kojoj je sloboda misli,savjesti i govora zapravo bezvrijedna i predstavlja samo puku formu.16 Takvodruštvo govori zapravo o uspostavljenim odnosima između građana i vlasti, ali iizmeđu samih građana, kao i o odnosima između samih državnih vlasti.

181


14 Pri tome se mora polaziti od činjenice da ljudska prava, kao kvintisencijalni element pravne države,nisu nešto što država “daje” svojim članovima, već ona predstavljaju granicu preko koje država i njenpravni poredak ne smiju preći! Vidi: J. St. Mill, O slobodi (prijevod), Beograd, 1990., str. 8.

15 Zaštita slobode misli i izražavanja i njihova praktična realizacija uveliko ovisi o tome ima li određenadržava tradiciju neovisnog i aktivnog sudstva, jesu li ustavna prava od jučer ili su ta prava tek skovanau određenom društvu, te kako su se pojedina prava i slobode tretirala ranije. Također su od velikevažnosti i šira kulturna obilježja određene sredine, odnosno radi li se o zemlji u kojoj se kultura uvijekuživala, je li je praktična filozofija zemlje individualistička ili stavlja naglasak na položaj pojedincaunutar zajednice. Vidi: A. Bačić, Leksikon Ustava RH, Split, 2000., str. 326.

16 Sloboda govora predstavlja ključni način kojim ljudi komuniciraju jedan s drugim, i kao takva jenezamjenjivi odušak za emocionalna stanja i vitalni aspekt razvoja nečijeg karaktera i ideja.Realizacija slobode misli i govora doprinosi otkrivanju istine. Budući da su ljudi tijekom vremenaizloženi različitim tvrdnjama, razumljiva je želja da se otkriju one tvrdnje koje su najbliže istini.Sloboda govora doprinosi i akomodaciji interesa, odnosno prilagodbu međusobno suprotstavljenihinteresa i želja. Ona omogućava ljudima da ukažu i na svoje želje, čime se olakšava donošenjeodgovarajućih odluka i propisa. Sloboda misli i govora doprinosi i razvijanju tolerancije različitosti, atime se pomaže u ostvarivanju stabilizacije ustavnodemokratskog ustrojstva države i društva. Na koncusloboda misli i govora podstiče autonomiju pojedinca i njegovu slobodu izbora. Vidi šire u: A. Bačić,Komentar Ustava RH, Split, 2004., str. 109.-119.

17 O političkom individualizmu i moralnoj autonomiji vidi: Joseph Raz, Moralnosti utemeljene na pravu,u: M. Matulović, op. cit. str. 160.-167.

18 Prema nizu teoretičara, u demokratskom društvu se većine najčešće nažalost ne formiraju odnajslobodnijih osoba, nego od najvećih konformista, te stoga suvremenu demokraciju poistovjećuju sdruštvom komformizma. Vidi: N. Bobbio, op. cit. str. 299.

19 O tome vidi šire u: H. Arendt, Građanska neposlu�nost, u: Eseji o politici, Antibarbarus, Zagreb, 1996.,str. 261.

Ustavno demokratska država liberalnog tipa mora jamčiti granicu preko kojevladajuće mišljenje većine ne može zadirati u individualni moralni i intelektualniintegritet jer je obrana te granice važan uvjet slobode na isti način kao i zaštitapojedinca od samovolje i nasilja vlasti.

Bez obzira da li se radi o društvu “tiranije mišljenja većine”, ili pak o društvuu kojem su prihvaćeni i afirmirani svi demokratski principi, te usvojenakoncepcija pravednosti kao temeljno načelo političkog uređenja u kojem građaniuređuju svoje odnose, pojedinci, članovi društva se mogu naći u situaciji, bezobzira je li se sustavno i trajno krše njihova ljudska prava ili ne, da se normevećine sukobljavaju sa njihovim sustavom vrijednosti (moralnim, vjerskim i sl.)i tada se otvara jedno od ključnih pitanja u odnosima između građanina i države:bezpogovorna lojalnost ili pravo na politički individualizam i moralnuautonomiju (gdje pojedinac zauzima kritički stav prema pravnim i političkimaktima),17 odnosno pojednostavljeno: pokoravanje (komformizam) ili otpor -protivljenje (građanski neposluh).18

1.1. Građanska lojalnost ili o savjesnom građaninu koji nastoji ostatičovjek!

Od državljanina svake demokratske države se traži ne samo participacija uoblikovanju političkih odluka, već i lojalnost, odnosno da poštuje zakone državeu kojoj živi te da predano ispunjava i određena prava i obveze. Građani mogu narazličite načine biti motivirani na lojalnost državi i njenoj vlasti: interesno,ideološki ili emocionalno.

Da bi građani voljeli svoju državu i osjećali je kao svoju, država ne smijetolerirati postojanje privilegija i diskriminacija, te mora ohrabrivati participacijuu političkom životu. Politička participacija nije samo sredstvo da bi se imali dobrizakoni i sprječile zlouporabe, već je i najbolja škola za odgoj dobrih građana.Poštovanje prema državi građani iskazuju kroz moralnu snagu koja ih podstiče dadjeluju za zajedničko dobro i da se odupru neprijateljima zajedničke slobode. Pritome, teško je odrediti granicu gdje prestaje građanska lojalnost prema idealudržave, a gdje počinje građanska lojalnost prema strukturama vlasti, koja građanečesto svodi na status objekta kojima se može manipulirati.19 Dokle može otićitakva logika zorno su pokazali totalitarni režimi prošlog stoljeća koji su u praksifunkcionirali kao masovne organizacije izoliranih pojedinaca. Potpuna lojalnostmoguća je jedino kada se vjernost liši bilo kakvog konkretnog sadržaja koji po

182


prirodi stvari može dovesti do kolebanja u mišljenju. Kako pojedinac ne bi došaou situaciju da njegova lojalnost bude zloupotrebljena od strane vlasti i okrenutaprotiv njega samog, potrebno je da građani steknu političko obrazovanje o državiu kojoj žive. Obrazovanje građana pretpostavlja informiranost o društvenim ipolitičkim tokovima i minimalno poznavanje pravnog sustava i institucija.Obrazovanje građana je posebno važno iz razloga što država nije neutralna ianonimna vlast, nego institucija kojom upravljaju ljudi koji imaju svoje interese.Ukoliko je država u funkciji takvih interesa tada je lojalnost građana takvojdržavi obična prevara koja dovodi do pristajanja većine pojedinaca na privilegijemanjine. S druge strane, priznavanje građanskih i političkih prava nepodrazumijeva neutralnost vlasti i odsutnost njenog interveniranja u društveniživot. Iz navedenih razloga u svim suvremenim društvima otvara se kao jedno odbitnih pitanja u okviru građanske lojalnosti: kako biti savjestan građanin i pritomostati čovjek?20 Savjestan građanin bi trebao biti pojedinac koji je lojalan državii vlasti sve dok su oni u funkciji općeprihvaćenih načela jednakosti i pravednosti.Međutim, ukoliko vlast prekrši ta načela, savjesni građani bi se trebalimobilizirati i priskočiti u pomoć žrtvama nepravde. Snažan stimulans zapokretanje građanske vrline mogao bi biti osjećaj nužnosti. Građani u takvomzajedničkom angažmanu moraju otkriti vrijednosti koje zaslužuju biti branjenepo načelu da se štiteći prava i slobode jednog čovjeka brani sloboda i čast čitavogdruštva. No, bez obzira na sve izneseno vjerojatno će uvijek postojati razlikaizmeđu savjesno-lojalnih i interesno-lojalnih građana. Prvi, lojalnost državidoživljavaju kao lojalnost demokratsko-humanističkim idealima i takvi su uvijekspremni da se kroz oblike građanske neposlušnosti suprotstave svim anomalijamavlasti, dok drugi slijepo vjerujući vlasti koja je za njih “od Boga” ostaju uvijekvjerni i bezpogovorno lojalni, ali i spremni da svoju lojalnost naplateprivilegijama i napredovanjem u društvenoj hijerarhiji.

Na suprotnom polu od građanske lojalnosti nalazi se pojam građanskeneposlušnosti koji označava javan, nenasilan, ilegalan, svjestan politički činsuprotan pravu, ali i prigovor savjesti (ili odbijanje zbog savjesti) koji je zarazliku od građanske neposlušnosti individualni čin odbijanja izvršavanja nekedužnosti zbog vjerskih ili moralnih uvjerenja, u nizu zemalja danas priznat kaolegalan čin, ali pod određenim uvjetima. Upravo u uvjetima odanosti političkomindividualizmu i moralnoj autonomiji, gdje pojedinac zauzima sve kritičnijestavove spram političkim i pravnim aktima države, prigovor savjesti predstavljaposebno pravno i etičko pitanje.

183


20 Iako je osobna savjest ono što teoretičari ističu kao motor građanskog aktivizma i dovoljan razloglegitimnosti građanskog otpora, neki teoretičari, kao npr. H. Arendt, termin savjesti su odvojili odtermina građanske neposlušnosti, jer je pravno opravdanje otpora koji se vrši isključivo na osnovusavjesti teško izvedivo iz dva razloga. Prvo, savjest je subjektivna (jedna savjest stoji nasuprot druge).Drugo, opravdan je otpor samo onog čovjeka koji je sposoban razlučiti dobro od lošega, te jezainteresiran za svoj boljitak, a zajednica nije sposobna procijenjivati da li neposlušnik ima takveosobine. Osobna savjest, po njoj, postaje politički značajnom tek kad se određeni broj pojedinačnihsavjesti podudara i kada zajedno nastupe u javnosti. Time se pojedinci mogu pozivati na cijeluzajednicu neposlušnih građana. Vidi: H. Arendt, op. cit. 221.

21 Pojam građanske neposlušnosti se prvi put javlja 1866. godine u knjizi “Yenkee in Canada” u kojoj suurednici knjige naslov Thoreauovog eseja “Otpor građanskoj vladi” promijenili u “Građanskaneposlušnost”. Sam Thoreau nikad nije koristio navedenu sintagmu. Henry David Thoreau predstavljahistorijsku paradigmu, kako građanske neposlušnosti tako i prigovora savjesti. 1846. godine bio jeosuđen u SAD na zatvorsku kaznu nakon četvorogodišnjeg upornog odbijanja da plati porez državi, jerje smatrao da bi plaćanjem poreza sudjelovao u podupiranju države u provođenju nasilja izraženom uratu protiv Meksika, u podržavanju robovlasničkog sustava na Jugu SAD i nehumanog odnosa premaameričkim starosjediocima. Taj svoj stav kasnije je izrazio u svojim poznatim esejima o neposlušnostiprema državi, predstavljenim javnosti 1848. pod nazivom “On the Relation of the Individual to theState” i svojim riječima: “Jedina obveza koju imam jest pravo da si dopustim da činim uvijek štomislim da je pravo”. Cijela politička filozofija Thoreaua bila je utemeljena na premisi individualnesavjesti kao jedinog istinskog kriterija kod ocjene toga što je politički ispravno i pravedno, kao i namišljenju da kada čovjekova savjest dođe u koliziju s pravom tada ta osoba mora slijediti svoju savjest.Vidi o tome u: D. Vukadin, Pravo prigovora savjesti, Filozofska istraživanja, Zagreb, 2003., sv. 2., str.423.-424.

22 Građanska neposlušnost po definiciji predstavlja nelegalan čin. Budući da se građanska neposlušnostsuprotstavlja nepravdi u granicama poštivanja zakona ona sprječava kršenje prava i ispravlja ga kadase dogodi, te se u stvarnosti zato može govoriti o opravdanosti građanskog neposluha. Pojam legitimnaakcija se uzima upravo iz kriterija pravednosti i pravičnosti, a ne zakonitosti. Za razliku od liberalnihteoretičara J. Habermas predlaže ozakonjivanje građanske neposlušnosti, na način da sudovi ne bitrebali suditi neposlušnim građanima na isti način kao i kriminalcima iz razloga što “svaka državno-pravna demokracija koja je sigurna u sebe samo promatra građansku neposlušnost kao normalizirajućui neophodni sastavni dio svoje političke kulture”. Legitimnost građanske neposlušnosti kao oblikneinstitucionaliziranog nepovjerenja prema državi jest onaj element koji izdiže državu iz cjelinenjenog pozitivno ustanovljenog poretka. “Pravna država potiče i održava u budnom stanju nepovjerenjeprema nepravdi koja nastupa u legalnim oblicima.” Vidi: J. Habermas, Građanska neposlu�nost – testza demokratsku pravnu državu, Gledišta, Beograd, sv. 10.-12., str. 54.-58.

1.2. Pravo na građansku neposlu�nost - (prirodna dužnost sprampravednosti)?

U ustavno demokratskim državama liberalnog tipa polazi se od pretpostavke dadržavljani duguju svoju lojalnost svojim konstitucionalno uspostavljeniminstitucijama. Ako se legislator drži procedure i načela pravde koja su zajamčenaustavnim aranžmanom, te ako se ne krše politička ili građanska prava državljana,tada neposluh nije legitiman način političkog djelovanja. Prema liberalnoj doktrinidužnost poslušnosti ovisi o vladinu poštivanju prava, i nema ništa sa stupnjemparticipacije građana u političkom životu. Iz ove perspektive je moralnoutemeljenje ustavne demokracije locirano u principu prava pojedinca. Cijeliraspon od temeljnih, osobnih do političkih prava koja pripadaju članovimazajednice, a kojima se osiguravaju sloboda izražavanja, okupljanja, udruživanja isl., smatraju se upravo pravima koja omogućavaju participaciju u političkomsustavu putem institucija kao što su stranke, tisak, izbori, parlamenti i interesnegrupe. Ta prava i njihovi institucionalni okviri predstavljaju zaštitu od zloupotrebavlasti. Kada reprezentativna tijela rade dobro, ne bi trebalo biti nikakve potrebe zaodređenom nelegalnom vaninstitucionalnom političkom akcijom, osim ako se neradi o akciji koja ima za cilj obranu nekih individualnih prava.

Građanski neposluh21 može predstavljati legitimnu akciju ili čin samo uslučaju uskrate pravde, shvaćene kao povrede individualnih ili manjinskih pravakoja je počinila odgovarajuća konstituirana demokratska većina.22 Na taj način,

184


građanski neposluh je usmjeren na zaštitu individualnih prava premademokratskoj političkoj zajednici.

Jedan od najistaknutijih liberalnih teoretičara današnjice John Rawls definiragrađansku neposlušnost kao “javni, nenasilni, a ipak politički akt savjesti, suprotanzakonu, koji se obično čini sa ciljem provođenja promjene u zakonu ili politicivlade”.23 S ovom definicijom je u skladu i Habermasovo određenje, iako bi onspadao u skupinu radikalno demokratskih teoretičara građanske neposlušnosti,prema kojem u građansku neposlušnost ubrajamo “one postupke koji su po svomobliku ilegalni, mada se razvijaju u okviru pozivanja na zajednički priznate osnovelegitimiteta demokratsko-državno-pravnog poretka” (teorija demokratskelegitimacije).24 Za Gandhija, građanski je neposluh podvrsta Satyagraha djelovanja(nenasilni otpor prakticiran u Južnoafričkoj Republici i Indiji u prvoj polovici XX.stoljeća) koji označava “kršenje zakona od onoga koji pruža otpor, na civilni,odnosno nenasilni način. Kršitelj priziva zakonsku kaznu te radosno podnosiboravak u zatvoru”.25 Sličnog je stava, glede kazne za neposluh, i J. Rawls kojismatra da ukoliko je pojedincu iskreno stalo do pravednog poretka, on će prihvatitikaznu koju je zaslužio prema postojećem (nepravednom) zakonu te će prihvatitičak i neke nepravedne zakone, ukoliko oni ne prelaze određenu granicunepravednosti. Pojedinac se mora žrtvovati kako bi uvjerio ostale članove društvada njegovi postupci imaju dostatnu moralnu bazu u političkim uvjerenjimazajednice. “Ova vjernost zakonu pomaže da većina shvati da je čin zaista političkisvjestan i iskren, i da je usmjeren ka javnoj svijesti o pravednosti”.26

Za razliku od spomenutih H. Arendt smatra da je sintagma građanskaneposlušnost raširena u svijetu, ali je po podrijetlu i svojoj biti primarno američka,te u skladu s duhom američkih zakona – čak ističe da ni u jednom drugom jezikune postoji izvorni termin koji bi odgovarao značenju američkog termina “civildisobedience”.27 H. Arendt smješta građanski neposluh između kriminaliteta idirektne revolucije, ali za razliku od liberala, za nju nenasilje nije njegova temeljnakarakteristika, nego njegov duh. Međutim, ona ne želi afirmirati nasilje kao obliklegitimnog otpora već ga promatra u proturječju s političkim djelovanjem, agrađanski neposluh je, za nju, politička akcija par exellence.28

185


23 Rawls John, Teorija građanske neposlušnosti, u: M. Matulović, op. cit. str. 127.24 Habermas Jürgen, op. cit. 55. 25 Gandhi Mahatma, Satyagraha (Non-Violent Resistance), Navajivan Publishing House, Amedabad,

1958., str.4.26 J. Rawls, op. cit. 139.27 H. Arendt spada s Habermasom u najistaknutije teoretičare demokratske legitimacije, koja polazi od

načela demokratske reprezentacije prije nego od ideje individualnih prava prema državi. Ova teorijareafirmira utopijske demokratske norme neposredne participacije građana u javnom životu. Unutar ovogakruga postoji snažna tradicija koja teži odbacivanju građanske neposlušnosti u demokratskom političkomdruštvu. Prema Arendt liberalni pristup ne može primjereno razdvojiti građansku neposlušnost odprigovora savjesti (conscientious objection) jer civilni neposluh ne podrazumijeva izoliranog pojedinca,u liberalnom smislu, već djelovanje kolektiva, grupe. Prema njoj “građanski neposlušnici nisu ništa drugonego najkasniji oblik dobrovoljnih asocijacija, pa su oni u suglasju s najstarijim tradicijama zemlje”. Vidio tome H. Arendt, Crisis in the Republic, New York, 1969., pp. 74.-98.

28 Ibid., str. 96.

Poseban doprinos teorijskoj razradi fenomena građanske neposlušnosti dao jeRonald Dworkin, koji je za razliku od većine liberalnih teoretičara građanskeneposlušnosti koji su nastojali utvrditi legalne granice aktivnosti (nasilnost),odnosno kad se neposluh pretvara u protupravno osporavanje načela ustavnogporetka, ponudio posve drugačiji pristup. Po Dworkinu akcije civilnog neposluhasu jako složene pa je tako teško utvrditi kad je na djelu “upotreba sile”, osobitoako su sudionici u akcijama neposluha bili izazvani primjenom sile od straneorgana reda. U tom smisli on vrši razliku građanske neposlušnosti na način da jejedna “utemeljena na pravdi” (justice-based), a druga “politički utemeljena”.Prva se tiče slučaja gdje netko krši zakon u ime obrane prava manjine naspraminteresa ili ciljeva većine. Druga je na djelu kada netko ne poštuje zakon, ne zboguvjerenja u nepravednost ili nemoralnost politike, već iz uvjerenja da se radi oneprimjerenom, glupom ili po društvo štetnom zakonu. Po njemu oba tipa su“ofenzivna” jer im je cilj promjena politike ili zakona. Uz ovo, Dworkin je vršiopodjelu građanske neposlušnosti prema obliku i intenciji na način da ih jepodijelio na: uvjeravajuće - diskuzivne (pervasive) i neuvjeravajuće –nediskurzivne. Uvjeravajuće imaju za cilj prisiliti većinu na slušanjeprotuargumenata s nadom da će nakon toga promijeniti mišljenje (ne dovodi upitanje većinski poredak) dok neuvjeravajuće ciljaju povećavanju troškova uprovođenju neželjenih zakona ili politike kako bi na koncu većina shvatila da jeto neisplatljivo zbog previsoke cijene. Dworkin prihvaća sve aktivnostigrađanskog neposluha sve dok su motivirane uvjerenjem u zbiljsku nepravednostzakona koji osporavaju, ali ukoliko se radi o akcijama koje su rezultatsukobljenih interesa, a ne pokušaja obrane manjinskih prava, takve su aktivnostinelegalne i ne mogu se ničim opravdati jer udaraju u samu srž principa većine.29

Iz svega iznesenog može se doći do zaključka da građanska neposlušnost,uopćeno promatrano, nije usmjerena ka neposrednom svladavanju konkretnihproblema, već je njen cilj prije svega potaknuti javnost na razmišljanje, pobuditietička razmatranja, preispitivanje legitimnosti vlasti te stvoriti društvenu klimukoja će tako prisiliti vlast na promjene.

Što se tiče legitimnosti odnosno, opravdanosti građanskog neposluha neketeorije daju potpuno apstraktne kriterije (kao npr. radikalna teorija građanskeneposlušnosti – nepravednost zakona opravdava neposlušnost takvim zakonima),dok druge pokušavaju dati ipak preciznije kriterije opravdanosti. Međuteoretičarima građanske neposlušnosti Rawls je utvrdio najkonkretnije kriterijeopravdanosti građanske neposlušnosti. Prema Rawlsu, “opravdanost neslaganjasa zakonom i institucijama ovisi o mjeri u kojoj su ti zakoni i institucijenepravedne”, a slučajevi očitih i bitnih nepravdi bi bili: negiranje načela jednakogprava na slobodu; uskračivanje prava glasa i prava na rad; uskračivanje slobodekretanja ili ako se vrši represija nad nacionalnim manjinama i nekim religioznim

186


29 Dworkin Ronald, A Matter of Principle, Cambridge, 1985., pp.107.-111.

sektama. Uz to Rawls postavlja još dvije pretpostavke: iscrpljenost svih legalnihoblika za uklanjanje nepravde i jasno određivanje granica građanskeneposlušnosti da ne dođe do masovnog nepoštivanja ustava i zakona.”30

Uz Rawls teoretičar koji je najkonkretnije razradio kriterije legitimnostigrađanskog neposluha je Franz Neumann prema kojem postoje četiri situacije ukojima pojedinac ima pravo na pružanje legitimnog otpora: kada se ne poštujedoktrina o pravnoj jednakosti svih ljudi; kada zakoni koji pogađaju život islobodu nisu opći zakoni; kada postoje retroaktivni zakoni koji narušavajuprincip univerzalnosti zakona i kada izvršavanje zakona koji pogađaju život islobodu nije prepušteno organu odvojenom od državnih institucija koje donoseodluke.31

1.3. Oblici i elementi građanske neposlu�nosti

Ukoliko pogledamo tradicionalnu klasifikaciju moralno i politički motiviranihoblika neposlušnosti (prema kriteriju intenziteta u objektivnom društvenomkontekstu) moguće ih je uopćeno razvrstati u tri kategorije:

- revolucionarna neposlušnost (politički motivirano kršenje zakona s krajnjimciljem promjene vlasti);

- građanska (civilna) neposlušnost (politički motivirano kršenje zakona sciljem promjene pozitivnopravnog propisa ili vlasti; javni protest kojim seiskazuje neslaganje s pravom ili državnom politikom);

- prigovor savjesti (kršenje zakona od strane pojedinca koji smatra da bipostupanje po normi bilo moralno zabranjeno; radi opće prirode određene norme;ili se norma odnosi na određena pitanja na koja se po pojedincu ne bi trebalaodnositi).32

Na temelju istih kriterija, ali nešto diferenciranije mogle bi se građanske(civilne) neposlušnosti razvrstati u četiri oblika i to:

- pravni oblik neslaganja – najuža razina gdje se pojedinac protivi normi, aliu dopuštenim pravnim okvirima;

- nelegalna neposlušnost pri kojoj pojedinac ne pristaje na sankciju za svojeponašanje jer institucije kojima se protivi smatra nelegitimnim ili nepravednim;

- oblici neslaganja koji su usmjereni ne na neko specijalno područje već težeopćoj reformi državnih institucija. Ovakve se radnje teže mogu opravdavati odstrane pojedinaca koji su u njima zatečeni;

- revolucionarna neposlušnost usmjerena, ne na reformu državnih vlasti, većna reorganizaciji društva na drugačijim načelima i vrednotama.33

187


30 J. Rawls, op. cit. 132.-135.31 Franz Neumann, O granicama opravdane neposlu�nosti, u: Demokratska i autoritarna država, Zagreb,

1992., str. 181.32 Vidi o tome u: M. Cerar, Nekateri pravni in moralni vidiki ugovora vesti, Zbornik znanstvenih rasprav,

Ljubljana, 1993., br. LIII., str. 32.

Prema većini autora koji se bave problemom građanske neposlušnosti može sezaključiti da bi nužni elementi koji određuju ovu građansku aktivnost morali biti:

- protupravno (protuustavno, nezakonito) djelovanje;- svjesno djelovanje;- javno djelovanje (javni čin);- argumentirano djelovanje;- u pravilu političko djelovanje;- vrijednosno usmjereno djelovanje;- djelovanje u krajnem slučaju (iscrpljena sva druga sredstva);- nenasilno djelovanje (pasivni otpor);- djelovanje kojega je cilj ostvariti određenu promjenu u pravnom sustavu ili

politici države;34

1.4. Subjekti građanske neposlu�nosti

1.4.1. Pojedinac

Individualizam, razum, iskustvo, istina, sloboda, obrazovanje i pravednostpredstavljaju one vrijednosti koje određuju građanina kao aktivnog sudionika uprocesu donošenja političkih odluka, ali koje ga i potiču na svjesno kršenjezakona i suprotsavljanje vlasti. Bitno teorijsko polazište je da je građaninsposoban formulirati zahtjeve koji će mu omogućiti slobodu, služeći se razumomi stečenim iskustvom, odnosno da je sposoban prepoznati kada je vlast pravednate se protiv takve vlasti ima pravo buniti.35

U političkom smislu, na žalost, nikada velike skupine ljudi ne reagiraju nanepravdu istovremeno, već sve ovisi o iznimno hrabrim i mudrim pojedincima.Takvi pojedinci, vođeni spomenutim idealima i ohrabreni slobodnim mislima islobodnom imaginacijom osjećaju dužnost ka kršenju zakona i poduzimanju onihradnji koje smatraju ispravnim, ne želeći da prepuste svoje živote sudbinikonformističke većine36 Pri tome je jedno od temeljnih pitanja može li osobnasavjest jednog pojedinca biti dovoljan razlog za građanski otpor i mogu li senjegovi postupci smatrati građanskom neposlušnošću.

Stav većine teoretičara je da se treba odvojiti termin otpor zbog savjesti odgrađanske neposlušnosti. Tako H. Arendt smatra da se teško može pravnoopravdati otpor pojedinca koji se vrši isključivo na temelju savjesti iz dva razloga.

188


33 Ibid., str.34.34 Vidi npr.: J. Rawls, op. cit., str. 128.-130., C. Bay, Civil Disobedience: Prerequisite for Democraty in

Mass Society, Boston, 1971., pp. 225., H. Bedau, On Civil Desobedience, Obligation and Dissent, NewYork, 1969., pp.205., J. Raz, The Authority of Law, Essays on Law and Morality, Oxford, 1986., pp.269.

35 U svezi s ovim stavom Marcuse tvrdi da je : “istina cilj slobode, dok se sloboda mora definirati iodrediti uz pomoć istine”. Vidi: Herbert Marcuse, Represivna tolerancija, u: Kritika čiste tolerancije,Globus, Zagreb, 1984., str. 82.

36 O ulozi pojedinaca u građanskom neposluhu pisali su osim Thoreaua i Gandhi, pripadnicifrankfurtskog kruga kao i mnogi drugi.

Prvo, zato što je savjest subjektivna (savjest stoji nasuprot druge savjesti!) idrugo, zato što je otpor opravdan samo od strane onog građanina koji je sposobanrazlučiti dobro od zla, a zajednica nije sposobna to procjenjivati. Prema njojprivatni otpor utemeljen na osobnom stavu, moralnim imperativima ili pozivanjuna viši zakon ne može se smatrati građanskom neposlušnošću.37 Sličnog je stavai J. Rawls koji smatra da je individualni čin koji nije podvrgnut zakonskimodredbama i koji nije u javnom forumu i ne priziva uvjerenja zajednice zapravoprigovor savjesti – odbijanje iz razloga savjesti, a ne građanska neposlušnost.38

Za razliku od navedenih teoretičara, neki kao npr. Thoreau i Gandhi, smatrajuda u borbi za pravedan cilj nije nužan veliki broj ljudi jer je uspjeh moguć čak ikad postoji samo jedan odlučan neposlušni građanin, a tom se stavu priklonio i J.Habermas, koji smatra da se građanskom neposlušnošću može smatrati i činpojedinca ukoliko je javan, ako se može obavezati ustavnom konsenzusu, te akose ne vrši samo zbog ostvarivanja privatnih uvjerenja.39

1.4.2. Manjina

Građanin osim što je indivudualno određen, kao pojedinac, iz niza interesa iliuvjerenja, od onih političkih i ekonomskih do kulturnih i sl., uključuje seformalno ili neformalno, trajno ili povremeno u pojedine društvene institucije,grupe ili skupine koje se mogu naći i u situaciji da pružaju otpor vlasti, čak i kadtu vlast podržava većina. Nepolušni građani tada djeluju u ime i zbog grupe, a nezbog toga što žele postići neki ustupak za sebe. Oni se odupiru vlasti,ustanovljenim autoritetima ili zakonima iz osnova temeljnog razilaženja njihovihstavova i uvjerenja sa onima većine. Te manjine nisu političke stranke većorganizacije, koje su u nekim situacijama i nastale isključivo sa tim razlogom ikoje nestaju kad dostignu zadati cilj.

Pojedinci djelujući u grupi imaju legitimitet pri građanskoj neposlušnostiisključivo ukoliko su utemeljeni na moralnim principima koji su svimarazumljivi, a na kojima se temelji očekivanje svake moderne ustavne države da ćebiti priznata na temelju osobnog motiva svakog građanina.

2. PRAVO PRIGOVORA SAVJESTI KAO PRIRODNO MORALNO PRAVO GRAĐANINA

U okviru teorijskih rasprava o građanskoj neposlušnosti prigovor savjesti jenajčešće bio tretiran kao jedan od oblika građanske neposlušnosti. Međutim,

189


37 “Neposlušni građanin nikada ne postoji kao usamljeni pojedinac; on može funkcionirati i preživjetijedino kao član grupe”. Arendt, op. cit., str. 228.

38 Rawls, op. cit., 130-131.39 J. Habermas, op. cit., str. 63.

učestalost pozivanja pojedinaca na odbijanje izvršavanja određenih dužnosti udruštvu zbog sukoba određenih pravnih normi sa savješću pojedinaca, ovo pitanjeje postupno dobijalo sve više prostora u javnosti, da bi danas kao corpusseparatus u velikom broju konstitucija suvremenih demokratskih ustavnih državanašlo svoje mjesto i postalo čak legalno pravo građana.

2.1. Savjest i dru�tvena prisila

Uspostava ustavne demokracije ne znači ujedno da su temeljna prava građanau potpunosti zajamčena, odnosno da se pojedinac ne može u izvršavanju prava iobveza naći ponekad i u sukobu sa svojim svjetonazorom, moralom i savješću.

Kao svjesno biće čovjek ima sposobnost samoopažanja. To znači da možekontrolirati i izražavati svoje vlastite postupke. Preispitivanje svojih postupakačesto se naziva “glas savjesti” (to Kant naziva “praktični um”), a to znači dapojedinac svojim umom objašnjava i analizira svoje praktično djelovanje. Savjestje spoznajni proces kojim provjeravamo da li smo točno odredili nešto premaonome u stvarnosti, odnosno da li nam je procjena ispravna i da li je primjena našegpostupka odgovarajuća situaciji. Ona je slična pravnom postupku pa se često nazivaunutarnjim sudijom. Savjest i sudi i izriče kaznu. Isto tako, savjest zahtijevapromjenu u ponašanju. Budući da je to subjektivna kategorija, često se događa daje pojedinac postiskuje i ne iskazuje kajanje za svoje postupke. Kako je čovjekdruštveno biće on je odgovoran prema drugim ljudima, članovima zajednice, injihovim savjestima, te je zbog toga dužan svoje postupke opravdavatiargumentima. Čovjek mora imati savjest o dužnostima, a dužnost se shvaća kaodobro djelovanje. Tko nema savjest o dužnosti taj nema ni prava. Prema TomiAkvinskom osnovno načelo praktičnog uma je: “Dobro valja činiti, za njim težiti,a zlo valja izbjegavati”. Savjest predstavlja subjektivnu i relativnu kategoriju, te ćepojedinci zbog toga i različito djelovati u određenim prilikama vođeni svojomsavješću (npr. odbiti ili prihvatiti vojnu službu ili otići u rat). Ona je vezana za samidentitet čovjeka pa gubitkom savjesti nestaje i identiteta pojedinca.

Savjest je osobiti izričaj samosvjesnosti odnosa pojedinca i društva.Prihvaćanje društvenih normi “iznutra” predstavlja najbolji odnos prisile istabilizacije društvenih odnosa.40 Za svakog pojedinca savjest je izbor kojim seugrađuje u društvene odnose. Ljudi se u svom ponašanju ufaju u svoju savjest,stvarajući vrijednosne sudove o svemu što se dešava oko njih, pa tako i o pravnimnormama i političkim aktima državne vlasti. Kada pojedinac osjeti unutarnjiotpor prema pravnoj normi, on nema mogućnost izbora i mora reagirati u skladusa svojom savješću, bez obzira na negativne posljedice po njega. Individualna

190


40 Tako na primjer E. Fromm iznosi interesantan stav da čovjek usvaja zakone i sankcije koje tim činompostaju dio njegovog “ja”, jer ih taj isti pojedinac čini unutarnjim. Na taj način taj pojedinac umjestoda se osjeća odgovornim prema nečemu izvan sebe, on se osjeća odgovornim prema nečemu u sebi,svojoj savjesti, koja je učinkovitiji regulator ponašanja nego strah od vanjskih autoriteta, jer dok ljudiod tih istih autoriteta mogu pobjeći, ne mogu pobjeći od sebe samih. Vidi: E. Fromm, Čovjek za sebe– istraživanje psihologije etike (prijevod), Zagreb, 1986., str.133.

savjest predstavlja jedini kriterij kod ocjene toga što je politčki ispravno ipravedno, te kada čovjekova savjest dođe u koliziju s pravom tada ta osoba upravilu slijedi svoju savjest. Pri tome treba naglasiti da je od posebne važnosti ipodsvjesni element koji formira savjest - strah od kazne. Za svakog pojedincakoji se ogriješio o normu, glede odnosa zločina i sankcije, savjest je kritičničimbenik društvene preobrazbe kažnjenog.

Na koncu, iako se do danas nije uspjelo proniknuti u determinante supstancijesavjesti, može se reći da savjest, kao unutarnji glas čovjeka i ljudsko moralnočulo, predstavlja čovjekovu težnju da donosi moralne sudove o tome što je dobro,a što loše, odnosno njegovu sposobnost da razlikuje i da stvara vrijednosnaopredjeljenja koja su, isto tako, vrijedna koliko i ostali sudovi koji dolaze odrazuma. Savjest prosuđuje ljudsko funkcioniranje, a po nekim mišljenjima ljudi,zapravo ne trebaju biti niti svjesni onoga što im nalaže savjest da bi trpjeli njezinutjecaj.41

2.2. Pravni i etički aspekti

Prigovor savjesti u pravu ne predstavlja značajno pravno pitanje, ali se sveviše u suvremenim demokracijama smatra bitnim kriterijem za ocjenu kvaliteteodređenog pravnog sustava, kako s aspekta pravne teorije i njene evaluacije upozitivno pravo, tako i s etičkog aspekta.

Prigovor savjesti predstavlja otpor pravnoj normi i/ili političkom djelovanjuvlasti iz razloga što je ista norma i/ili politika nametnuta, te pojedinac kao zatočeniksavjesti, zbog osjećaja dužnosti i vođen Kantovim kategoričkim imperativom,odbija izvršiti, ili se ne želi podvrgnuti, zapovijedi izraženoj u nekoj pravnoj normiili političkom aktu.42 Ukoliko se pođe od stava da je svakom pojedincu njegovasavjest glavni kriterij koji usmjerava njegovo ponašanje ili prosuđivanje, dolazi sedo zaključka da je prigovor savjesti po svojoj prirodi moralno pravo, čak višemoralna dužnost, nego pravno pravo.43 Iz konstatacije da je prigovor savjestimoralna dužnost pojedinca proizlazi da isti mora prigovoriti zbog neizdrživeunutarnje potrebe koja je izazvana kolizijom pravne norme (koju ne možeprihvatiti) i njegovog moralnog suda (religiskog, filozofskog i sl.), koja ga dovodiu situaciju da taj konflikt riješi u korist svog morala. Budući da je ljudska savjestneograničena, i ujedno subjektivna, pravna norma, objektiviziranjem kriterija udruštvenoj zajednici, nastoji ograničiti tu savjest (u slučaju prigovora savjesti).Tako se pojedinac, vezano za prigovor savjesti, nalazi u pravnoj sferi – on prihvaćaili pristaje na pravnu sankciju. Kako se s moralne strane prigovarač savjesti nesmatra odgovornim jer je vođen moralnom dužnošću, dolazi do sutuacije dapojedinac može biti pravno kažnjen, ali ne i kažnjen na autentični moralni način.

191


41 Ibid., str. 131.-133.42 D. Vukadin, op. cit., str. 421.43 Takva tvrdnja se zasniva na stavu da u području morala pravo egzistira kao zamišljena korelacija

moralne dužnosti. Šire u: M. Cerar, op. cit., str. 35.

Na taj način stvara se razlika između moralne i pravne sankcije, jer moralnasankcija djeluje iznutra, a pravna sankcija izvana. Moralna sankcija djelujućiiznutra, u slučaju prigovora savjesti, predstavlja autentičnu sankciju – pojedinci jesebi nameću u slučaju da su u određenoj situaciji postupili protivno svojoj moralnojdužnosti. To sve govori u prilog tezi da je prigovor savjesti, osim što je pravnopitanje, i izuzetno značajno etičko pitanje.

Kako savjest predstavlja čovjekovu težnju da donosi moralne sudove,prigovor savjesti predstavlja prirodno moralno pravo, jer je njegova osnovnaznačajka u protivljenju morala pojedinca pravnoj normi, u čemu se ogleda injegova protupravnost. S druge strane, prigovor savjesti je i ljudsko prirodnopravo koje proizlazi iz ljudske prirodne težnje da suprotstavlja svoje moralnestavove pozitivno-pravnim normama, što u određenoj mjeri mora priznati ipozitivno pravo. Pri tome, treba naglasiti da se prigovor savjesti ne može shvaćatikao opće, temeljno i neotuđivo čovjekovo pravno pravo.44

Prigovor savjesti je specifično pravilo koje se primjenjuje u relativno kraćemvremenskom periodu. Ono predstavlja odbijanje povinovanja normi iz razloga štoje norma nametnuta, a ovisno o situaciji, vlastima je poznato da li pojedinac pristajena nju. Tipični primjeri jesu odbijanje prvih kršćana da sudjeluju u nekim obredimapobožnosti koje je propisala poganska država, ili odbijanje Jehovinih svjedoka daiskažu počast zastavi. Poznati su i primjeri protivljenja pacifista da služe uoružanim snagama ili protivljenje vojnika da se pokore zapovijesti za koju susmatrali da je očito oprečna moralnom zakonu rata. Javno iskazivanje vlastitogvjerskog stava ili pacifizma u suprotnosti je s društvenom normom, ali istovremenose tolerira jer je u skladu sa širom normom. Dualizam u kojem se priznaje dapojedinac ima pravo na striktnija pridržavanja društvenih pravila uže grupe kojenisu suprotstavljene interesu šire grupe, već su samo čin nepriznavanja unutarnjihregula šire grupe, moguć je samo kao oblik pasivnog otpora. Naime, šira grupanikada ne prihvaća čin aktivnog otpora, budući da to predstavlja aktivni sukob.Ukoliko bi prigovor savjesti prešao u mučeništvo, to može destabilizirati normušireg društva budući je mučeništvo dokaz da je moralna norma zbog koje seprigovor savjesti provodi važna.

Značenje ljudske savjesti posebno je valorizirano, u recentnom dobu,njezinom verifikacijom kao kategorije međunarodno-pravno zaštićenog ljudskogprava. Time doktrina ljudskih prava ne pridaje pravu na slobodu savjesti samoznačaj univerzalnosti već i atribut neutralnosti, jer polazi od pretpostavke daljudska prava ne smiju biti ovisna o subjektivnoj ocjeni kreatora pravnih normi,donositelja političkih odluka ili o konkretnom političkom sutavu. Uz to, usuvremenoj međunarodnoj zajednici, kao rezultat međunarodnog konsenzusa,afirmiran je stav o postojanju univerzalnih moralnih ljudskih prava (među kojespada i pravo na slobodu savjesti). Pri tome, mora se naglasiti, da ne postojiapsolutna univerzalnost ljudskih prava, već egzistiraju isključivo ona moralnaljudska prava koja su rezultat međunarodne normativne suglasnosti.45

192


44 Ibid., str. 35.

2.3. Karakteristike i elementi prigovora savjesti

Za razliku od građanske neposlušnosti koju promatramo kao pojedinačno iligrupno svjesno, argumentirano i nenasilno protivljenje pravnim propisima ilipolitičkim odlukama vlasti, s ciljem uvažavanja nelegalnih, ali legitimnihdruštvenih vrednota, pristajući na sve pravne posljedice takvog čina, prigovorsavjesti predstavlja kršenje prava od strane pojedinca zbog opće prirode pravnenorme ili zato što smatra da bi postupanje po pravnoj normi bilo protivnonjegovom moralu, uz pristajanje na sve legalne sankcije. Iako se prigovor savjestiu nekim elementima podudara s građanskom neposlušnošću oni se u nekimelementima i drastično razlikuju. Kad govorimo o razlikama onda su one sljedeće:

a.) prigovor savjesti ne predstavlja oblik apeliranja na većinski društveniosjećaj pravednosti ili na neku drugu društvenu vrednotu, jer pojedinac postupaprimarno na temelju svog morala i savjesti, a ne šireg ili općedruštvenog;

b.) prigovor savjesti, kao individualni čin pojedinca, u pravilu nije javnogkaraktera, što ne znači da takva aktivnost mora ostati prikrivena tijelima državnevlasti, već da pojedinac – prigovarač nema namjeru upozoravati javnost na svojmoralni stav. Pojedinac iz osjećaja dužnosti jednostavno odbija izvršenjezapovijedi ili podvrgavanje pravnom nalogu. On se ne poziva na uvjerenjezajednice i u tom smislu prigovor savjesti nije javan čin.

c.) Prigovor savjesti se ne mora nužno temeljiti na političkim načelima, već semože zasnivati i na religioznim, filozofskim, humanističkim ili drugim načelimaoprečnim ustavnom uređenju.46 Načelo pravednosti i načelo jednakog prava naslobodu neka su od pitanja koja se najčešće nalaze u prigovorima savjesti, anjihova upozorenja i protesti u pravilu služe jačanju demokracije u društvu. Uslobodnom društvu nitko ne može biti primoran da religioznim činovima kršijednako pravo na slobodu, ili da se u statusu vojnika pokori nepravednojzapovijedi dok čeka priziv na viši autoritet.47

193


45 Tome u prilog govore brojni međunarodni dokumenti koji su, između ostalog, afirmirali i pravoslobode savjesti (prigovor savjesti se tretira kao “legitimno vršenje slobode misli, savjesti ivjeroispovijesti), kao što su npr.: Opća deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt ograđanskim i političkim pravima, Europska konvencija o ljudskim pravima i fundamentalnimslobodama, Američka deklaracija o pravima i dužnostima i Afrička povelja o pravima ljudi i naroda.Prve tri konvencije ne dopuštaju, ni pod kojim uvjetima, poništenje/ ukidanje prava slobode savjesti.Afrička povelja ne predviđa suspenziju nijedne svoje odredbe.

46 Kad se radi o prigovoru savjesti na vojnu obvezu religijski motivi bi bili: zagovaranje nenasilja, i ljubavprema bljižnjima ili odbijanje prihvaćanja drugih zastava, obilježja ili unuformi; humanistički bi semotivi temeljili na načelima: “dobro čovjeku” “dobro svim ljudima” koji rat i pripremu za njegasmatraju apsurdom i pripremom za zločin; filozofski i politički motivi se iskazuju u suprotstavljanjuizdvajanju novca za vojne svrhe, vojnoj industriji i svim drugim djelatnostima koje crpe resursedruštva za tu namjenu; pacifistički i mirovnjački motivi se često isprepliču sa filozofskim jer su dostaslični, a iskazuju se zalaganjem za politička sredstva, a ne nasilna u razriješavanju konflikata u društvui međunarodnoj zajednici, te se nadovezuju na čovjekov osobni otpor prema oružju i njegovojprimjeni. Kao širi pojam, koji se rjeđe navodi postoji i prigovor savjesti protiv nasilja gdje pojedinciprigovaraju: protiv uporabe nasilja kao načina rješavanja problema; protiv sudjelovanja u planiranju i

2.4. Legitimnost prigovora savjesti

Svaka rasprava o prigovoru savjesti ima kao neminovnu posljedicu i raspravuo njegovoj legitimnosti. Pri tome, prije svake rasprave o legitimnosti, treba poćiod nekoliko općih stavova. Kao prvo, treba poći od opće konstatacije da uglobalnom ljudskom društvu prioritet uvijek moraju imati težnje da se nastojezadovoljavati i razvijati temeljne ljudske duhovne potrebe (afirmacija ljudskogdostojanstva). Kao značajno polazište kod rasprave o legitimnosti može poslužitii stav da suvremeno društvo treba afirmirati individualističku moralnost kojazapravo predstavlja humanističku moralnost,48 pri čemu se problem umnožavazbog apsurdne činjenice da u društvima s većim stupnjem pravednosti, gdje nepostoje razlozi za ograničavanje bilo kojeg ljudskog prava, istovremeno postojetendencije učvršćivanja i očuvanja institucija pravednosti, s jedne strane, tesankcioniranje prigovarača savjesti, s druge strane. Normalno, to se ne odnosi naone situacije u kojima bi došlo do kršenja prava drugih zbog toleriranjaindividualnog prava na otpor. Da bi suprotstavljeni moralni koncepti bilidopušteni i tolerirani, odnosno da bi dobili jednako mjesto u pravednom pravnomsustavu ljudskih prava, neophodno je da korištenje jednog prava ne isključuje iliugrožava prava drugoga, jer bi to vodilo ka uspostavi neravnopravnih odnosameđu članovima zajednice.49

Legitimnost prigovora savjesti, kao individualnog otpora pravnim normamaili političkim aktima vlasti, primarno je potrebno promatrati kroz odnospojedinac – državna vlast (zakonodavna većina vlasti). Bitna karakteristika toguzajamnog odnosa je da kad god se pojedinčeva savjest sukobi sa pravnomnormom pojedinac mora postupati po svojoj savjesti. Prigovor savjesti, kaolegitiman i prihvatljiv čin pojedinca, posebno dolazi do izražaja i dobija naznačaju zbog činjenice da nedopuštanjem apeliranja za društvenom pravednošćuvladajuća većina može biti motivirana da poduzima pojačano represivnodjelovanje u političko-pravnom području.

Pravedno društvo se očituje po tome da ne želi sankcionirati pojedince kojiprigovaraju zbog savjesti. Komplementarnost deklariranih koncepcijapravednosti bit će realizirana ako upravljači prigovor savjesti učine prihvatljivimvidom neslaganja s pravnim normama ili političkim aktima vlasti. Pri tome sepojedincu prepušta da sam odluči da li je njegov čin pravedan i adekvatan datimokolnostima.50

Da bi prigovor savjesti bio legitiman i prihvatljiv mora se zasnivati namoralnim principima pojedinca, koji upravlja tumačenjem i shvaćanjem pravnih

194


proizvodnji sredstava za izvođenje nasilja; protiv osposobljavanja za izvođenje nasilja; protivsudjelovanja u organizacijama koje su namijenjene izvođenju nasilja. Vidi o tome u: C. Moscos at al.,The New Consientious Objection – From Sacred to Secular Resistance; Oxford UniversityPress, NewYork, Oxford, 1993.

47 Vidi o tome u: J. Rawls, op. cit., str. 130.-132.48 J. Raz, op. cit., str.160.49 O tome šire vidi u: D. Vukadin, op. cit. 426.50 Prema J. Rawlsu da bi prigovor savjesti bio opravdan potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti: moraju

normi ili političkih akata vlasti, a ne na osobnim interesima ili drugimiskonstruiranim oblicima političke lojalnosti. Kad se pojedinac na temelju svojihmoralnih principa odluči na otpor, on tada postupa svjesno i savjesno, pa čak iako nije u pravu.51 Ukoliko je zbog prigovora savjesti došlo do ugrožavanjanacionalne sigurnosti ili jedinstva pravnog sustava zemlje odgovornost ne snosepojedinci koji pružaju otpor već upravljači koji su svojim nasiljem ilizlouporabom vlasti doveli do ovog oblika građanskog otpora.52 Uporabarepresivnih sredstava radi održavanja nepravednog sustava smatra se činomnelegitimnog nasilja protiv kojega članovi zajednice imaju opravdan razlogpoduzimati aktivnosti građanskog otpora.

Legalnost prigovora savjesti mora se promatrati i u kontekstu stava, koji jeduboko ukorijenjen u čovjekovo shvaćanje prava, po kojem obveze koje namećepravna norma ili politički akti vlasti same po sebi nisu dovoljan razlog da se neštočini ili nečini, jer pravne ili političke dužnosti ne vode računa o moralnomznačaju razloga za činjenje.53

Glede legitimnosti prigovora savjesti može se na koncu reći da za ocjenu itumačenje danas služe i univerzalno priznati i afirmirani međunarodnopravniprincipi, koji se mogu primijeniti u odnosima između država, ali i pojedinaca unacionalnoj državi, kao što su: pricip jednakosti (jednaka prava država, ali igrađana u ustavnom sustavu); načelo samoodređenja (pravo naroda da odlučujeo vlastitim stvarima bez miješanja drugih država i čovjeka u odnosu na drugepojedince); pravo na samoobranu (opravdanost rata, ali i akata pojedinacaukoliko su podvrgnuti nasilnim radnjama); princip pravednosti (pravedni uvjeti,pravedne institucije međunarodne zajednice i pravedni ratovi, odnosno pravedniuvjeti života građana, pravednost državnih institucija i pravednost pravnihpropisa i akata vlasti).

195


biti pokušani standardni načini postizanja satisfakcije; predmet protesta mora biti realno kršenjepravde; pojedinac koji protestira mora dragovoljno izjaviti ili izraziti svoj stav, da svatko drugi, koji jena sličan način podvrgnut nepravdi, ima pravo protestirati na sličan način; da akt neposlušnosti trebabiti racionalno i promišljeno planiran u postizanju ciljeva onoga koji protestira. Vidi: J Rawls, op. cit.,str. 136.-137. F. Neumann iznosi tri teorije koje bi trebale biti kriterij kod odlučivanja o opravdanostiizražavanja neposlušnosti: funkcionalna teorija, po kojoj je pružanje otpora opravdano ako “vođa” višene izvršava svoje funkcije; teorija prirodnog prava, po kojoj je otpor opravdan kada “vođa” zaboravina ograničenja koja mu nameće prirodno pravo, ili kada ne postupa u skladu s tim propisima; modernademokratska teorija, po kojoj je narod taj koji odlučuje da li je neki otpor pravedan ili ne. Vidi: F.Neumann, op. cit., str. 174.

51 “Čovjek se može oduprijeti svakoj zapovijedi svoje vlade ako mu to nalaže savjest”. F. Neumann, op.cit., str. 179. “U demokratskom društvu, dakle, svaki je pojedinac odgovoran za svoje tumačenje načelapravednosti i za svoje ponašanje prema tim načelima”. J. Rawls, op. cit., str. 143.

52 Prema Rawlsu, svaka uporaba represivnog državnog aparata u namjeri očuvanja institucijanepravednosti, sama po sebi predstavlja oblik nelegitimnog nasilja kojemu se ljudi imaju pravosuprotstaviti. Vidi: J. Rawls, op. cit., 135.

53 Radi se zapravo o dihotomiji jer moralnosti utemeljene na pravu često ne uvažavaju moralne vrednoteljudskih vrlina i njihovih težnji ka pravednosti. U tom smislu se i traži da svaka teorija morala morauzimati u obzir postojanje dužnosti, ali i postojanje razloga koji ne predstavljaju dužnosti. Vidi: Raz,op. cit., ste.159.

54 Države s protestantskom tradicijom su relativno lakše i prije priznale pravo na prigovor savjesti i ti

2.4.1. Kako pravno tretirati prigovor savjesti – neke ideje i stavovi

U modernim pravnim sustavima, koji počivaju na izmijenjenim stavovima oljudskim pravima, sve se više nalazi razloga za zauzimanje pozitivnog stavaspram prava na prigovor savjesti, jer ono u većoj mjeri ne ugrožava društvenuzajednicu.54 Pri tome se, na temelju sudske prakse, u nekim zemljama, i većegbroja teorijskih radova, dade zaključiti da bi se legalni organi, oni koji su kaolegislatori ovlašteni da reguliraju materiju prigovora savjesti, te oni koji sunadležni da po prigovoru savjesti postupaju, trebali pridržavati određenih pravnorelevantnih smjernica i kriterija:55

• Glede prigovora savjesti, kao pravno dopuštene radnje ograničenog opsega,država može polučiti jednak učinak ako ukine neki propis ili obvezu (opća vojnaobveza) ili ako odobri pravo na prigovor savjesti na vojnu obvezu, pri čemu je uovom drugom slučaju prigovor savjesti iznimka od pravila i restriktivnoograničen, te uvjetovan činjenicom da ne vrijeđa prava drugih pravnihsubjekata;56

• Pri tumačenju prava na prigovor savjesti treba vršiti razliku izmeđumoralnog i pravnog shvaćanja prigovora savjesti.57 Pri tome, treba imati na umuda postoje izvanpravne pojave, stanja ili činjenice koje zbog svog društvenogznačaja (kao što je danas i prigovor savjesti) moraju u određenim situacijama bitii pravno potvrđene. To se ostvaruje na način da pravo konstituira svoje institute ipojmove, sa svojim specifičnim shvaćanjem i tumačenjem. Time se omogućavada sud kao pravna instanca, u našem slučaju glede prigovora savjesti, utvrđuje ilitumači sadržaj moralnih, religioznih, filozofskih ili humanitarnih razloga zaprigovor savjesti.58

• Pri ocjeni pravne dopustivosti konkretnoga slučaja prigovora savjestiprednost treba dati subjektivnom stavu pojedinca-prigovarača u odnosu naautoritativno tumačenje objektivnih pravnih mjerila.59 Iako se subjektivni stavpojedinca ne može nikada stvarno utvrditi, ili se u njega potpuno uvjeriti, onajkoji presuđuje mora uzeti u obzir prigovaračeve razloge za prigovor.60

Subjektivni stav pojedinca treba uporediti s objektivnim kriterijima (zakonskim

196


regulirale i u pravnim propisima. Norveška je to regulirala već 1990. Države s katoličkomvjeroispovijedi su znatno zaotajale u tretiranju ovog problema, pa je tako Francuska tek 1963. godinepriznale pravo na prigovor savjesti, Njemačka je priznala kao ustavno pravo 1968. (čl.12. a.), a Italijaje ovo pravo regulirala samo zakonom 1972. godine. Hrvatska je to regulirala Ustavom 1990. u čl. 42.Za razliku od njih pravoslavne države još uvijek odbijaju legalizirati ovo pravo (npr. Grčka iako ječlanica EU).

55 O nekim otvorenim pitanjima i smjernicama glede tretiranja prigovora savjesti vidi šire u: M. Cerar,op. cit., str. 42.-45.

56 Može se raditi isključivo o pravnoj dopustivosti prigovora savjesti u ograničenoj mjeri (moralni stavpojedinca ne smije zadirati u prava drugih pravnih subjekata), jer bi opća pravna dopustivost prigovorasavjesti bila s pravnog motrišta proturječna, budući je sam prigovor savjesti contra legem.

57 Autentično moralno tumačenje - razumijevanje prigovora savjesti je uvijek subjektivno, dok je pravnotumačenje objektivizirano. Kako u pravu pri presudi glede utemeljenosti prigovora savjesti prednostima subjektivni stav pojedinca može se zaključiti da se radi o prednosti pravno objektiviziranogsubjektivnog stava nad pravno objektiviziranim stavom.

58 O vrstama i načinima tumačenja vidi npr.: Moskos Ch. at all, The New Concientious Objection, From

odredbama i sudskom ili upravnopravnom praksom), te u duhu suvremenogprava prihvatiti one prigovore koji ne proturječe objektivnim kriterijima. Uskladu s načelom in dubio pro reo, ukoliko je ovlaštena osoba u postupkuprigovora savjesti neodlučna, prednost treba dati razlozima pojedinca-prigovarača. Objektivizirano motrište utemeljenosti prigovora savjesti može bitiznačajnije od subjektivnog stava pojedinca, jedino u situaciji ako prigovorpredstavlja ujedno i zahtjev za dopustivost takve radnje odbijanja i od stranedrugih, jer se tada ne radi o prigovoru savjesti već o mogućoj ugrozi dijelapravnog sustava i građanskoj neposlušnosti;

• Prigovor savjesti se može izraziti aktivno i pasivno, odnosno određenomkonkludentnom radnjom aktivno se suprotstaviti normi ili propustiti činjenjeradnje (napuštanje obveznog liječenja pacijenta). Ovo je pitanje bitno u slučajuda prigovarač ne želi objašnjavati svoje razloge i da pri tome može svojupasivnost lažno obrazlagati (npr. zbog straha ili srama). Od ovlaštenog tijela, kojepostupa po prigovoru savjesti, se zbog toga očekuje da poduzme sve mogućeradnje kako bi utvrdio prave razloge prigovarača, pod uvjetom da iz svihčinjenica predmeta može utvrditi da je određena osoba i stvarno prigovarač. Uslučaju da prigovarač odbija obrazložiti razloge za prigovor savjesti može bitirelevantna i činjenica da li pravna norma propisuje dopuštene razloge za prigovorsavjesti. Ako propisi šute kriterij može biti da će se odobriti onaj prigovor savjestikoji nije obrazložen, ali se pretpostavlja da se temelji na savjesti prigovarača;61

• U postupku utvrđivanja dopustivosti prigovora savjesti, pored ograničenjakoja izričito utvrđuju pravni propisi, treba uzeti u obzir i neka načelnaograničenja:

- pravo na prigovor savjesti se ne odnosi na razne oblike građanskeneposlušnosti;

- pravo prigovora savjesti nije opće pravo; - pravo prigovora savjesti ne smije zadirati u prava drugih ljudi; - pravni položaj i postupanje pojedinca koji ga prisiljavaju na prigovor savjesti

mora biti prisilno nametnut (vojna obveza), a ne kao rezultat dobrovoljnogi svjesnog ulaska u određenu pravnu situaciju (liječnici, suci i moralnovjerski stavovi);

197


Sacred to Secular Resistance, Oxford Univerity Press, New York, 1993., pp. 3-6., Košir M, Ugovorvesti voja�ki dolžnosti, Ljubljana, 1998., Chalk R., Drawing the Line: An Examination ofConscientious Objection in Science, Annals of the New York Academy of Sciences, Vol. 577., NewYork, 1989.

59 O tome vidi: Murray J. C., War and Conscience: Obligation and Dissent, Boston, 1971., pp. 334.60 Premda bi prigovor savjesti trebao biti dovoljan razlog da se, recimo, izbjegne vojna služba, ponekad

se kao dokaz iskrenosti, ali i kao korak koji bi trebao obeshrabriti stvaranje običaja, u nekim državamatraži dokaz ozbiljne posvećenosti religiji.

61 Iako se na savjest koja počiva samo na moralnim uvjerenjima i vrijednostima, i koju ne podupirereligijska vjerska pripadnost, često gleda sa sumnjom, u SAD je tako npr. u praksi Vrhovnog suda kaoformalni razlog prigovora savjesti prihvaćeno i moralno uvjerenje i motivacija.

62 M. Cerar, op. cit. str. 45.

- prigovor savjesti mora biti rezultat uvjerenja pojedinca da time štiti temeljnei najviše vrednote (život, zdravlje, sloboda pojedinca);62

• Ukoliko je prigovor savjesti pravno nedopustiv, prigovarač se morasankcionirati, pri čemu je moguće, u ovisnosti o pojedinom primjeru, voditi računao olakšavajućim okolnostima. Ukoliko bi pak takva osoba bila oslobođena bilokakve odgovornosti, sud bi poslao poruku da prigovarač nije niti bio u sukobu sapravom i u nadležnosti i domenu prava, odnosno radilo bi se o osobi kojoj je, kakokaže Hegel “uskraćena (ukradena) kazna kao njegovo pravo”.63

ZAKLJUČAK

Problematika teorije građanskog otpora mnogo je složenija nego što se toobično smatra. Pri tome, mora se naglasiti, na različiti način se tretira pitanjeprava na građansku neposlušnost od prava na prigovor savjesti.

Ukoliko pod građanskom neposlušnošću podrazumijevamo striktno određeninenasilni i javni čin pojedinca koji ima za cilj da utječe na stvaranje pravednihzakona, onda se može konstatirati da takva akcija ne dovodi do bezvlašća, već dateži ka društvenom napretku i jačanju civilnog društva. Iako se radi o činu koji jeprotuzakonit, on je duboko moralan jer stremi postizanju ili održavanjupravednog režima. Građanska neposlušnost, kao način političke participacije,može postati poželjan način protestiranja pa čak i građanska dužnost, isključivoukoliko bude legalizirana. U takvim uvjetima bi građanska neposlušnost moglapostati �normalizirajući i neophodni sastavni dio političke kulture“ svakesuvremene demokratske države. Ukoliko do toga ne dođe građanskaneposlušnost će ipak ostati duboko moralan čin koji predstavlja oblikneinstitucionaliziranog nepovjerenja prema državi i ujedno element koji izdižedržavu iz cjeline njenog pozitivno ustanovljenog poretka.

Za razliku od građanske neposlušnosti, prigovor savjesti je ograničeno pravnodopustiv. Pravo na prigovor savjesti, dakle nije contra legem već exceptio legis,jer su zakonodavci u okviru pravnog sustava iskazali tendenciju da to pravorelativiziraju s namjerom da moralni stav pojedinca ne zadire u prava drugihpravnih subjekata. Glede pravne dopustivosti prigovora savjesti, da bi se izbjeglarazličita tumačenja ili zlouporabe, utvrđeni su određeni opći pravni kriteriji iograničenja, dok se u svakom konkretnom slučaju uzimaju u razmatranje iodređena načela koja prelaze okvire pozitivnog prava jer je prigovor savjestiprimarno moralna kategorija.

Legalizacija prigovora savjesti, odnosno njegova ograničena pravnadopustivost, predstavlja značajan korak u razvoju modernog prava, posebno

198


63 M. Cerar, op. cit., str. 45.

onoga dijela koji se odnosi na zaštitu najviših ljudskih vrijednosti, od prava nafizički integritet do slobode govora, misli, savjesti i vjeroispovijedi.

LEGITIMACY OF CIVIL RESISTANCE – SOME THEORETICAL ASPECTS

In modern constitutional regimes which are considered to be “approximately just” and“approximately democratic” no procedural rule exists which can guarantee that all rights will beprotected or will not be breached. Similarly, not even the practical implementation of all rules canguarantee in all cases that they will be acceptable for all social groups and individuals. Even in themost democratic of systems, certain groups or individuals can feel threatened or unjustly deprivedin regard to human and democratic rights. Under such conditions, for groups and individuals afundamental dillema presents itself: loyality or disobedience.

In this paper, the author attemps, by analysing the various ways civil disobedience andconscientious objection are manifested as forms of civil resistance, to establish where the legitimateboundaries of such rights of individuals and groups are, and not only in relation to the rights ofother citizens but in relation to the basic democratic principle – majority rights. That is, whether thementioned forms of civil resistance can and may question the basic values of the majority andthereby also the entire constitutional arrangement.

Key words: civil resistance, moral autonomy, loyality, civil disobedience,conscientious objection.

199


Mr. sc. Zoran Malenica, viši predavačPravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

RASPROSTRANJENOST I BORBA PROTIV SIROMAŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

UDK: 364.65 - 058.34 (497.5)Primljeno: 15. 02. 2007.Izvorni znanstveni rad

Osnovna ideja ovoga rada je da se posljednjih godina vrlo malo radi na planu borbe protivsiromaštva u hrvatskom društvu. O problemu siromaštva na političkom planu se raspravlja pretežnona nivou političke fraze, a ne na način zbiljskog nastojanja da se taj fenomen značajnije smanji. Unastojanju da se doprinese takvom pristupu, u prvome dijelu ovoga rada se na sustavan način iznoserezultati svih značajnijih istraživanja siromaštva kod nas u posljednjih desetak godina. Istovremenose ukazuje i na metodološke razlike u tim istraživanjima te iznosi stav da problemrasprostranjenosti siromaštva u hrvatskom društvu još nije dovoljno istražen. U drugome dijelurada iznosi se teza da postojeće mjere socijalne politike nisu dovoljno efikasne u pogledu njihovogutjecaja na smanjivanje stope siromaštva. Da bi se stopa siromaštva značajnije smanjila potrebno jeučiniti bitne promjene na makro planu društva kao što su:ubrzati smanjivanje regionalnih razlika ustupnju razvijenosti između pojedinih regija u Hrvatskoj, poreznim i drugim mjerama smanjitiprevelike razlike u plaćama između pojedinih sektora gospodarstva, ostvariti godišnje stope rastaBDP-a između 5 i 7 % uz povećanje stope zaposlenosti, uvesti sustav progresivnog oporezivanjakoji bi se primijenjivao prema tvrtkama koje ostvaruju kroz duže razdoblje ekstraprofite.

Ključne riječi: siromaštvo, borba protiv siromaštva, metode istraživanjasiromaštva, mjere socijalne politike i siromaštvo

UVOD

Ne može se reći da problem siromaštva nije prisutan u javnom diskursu kodnas.Međutim, u posljednje vrijeme o siromaštvu se češće govori kao jednom odvelikih socijalnih problema hrvatskog društva, što se nerijetko doima kao pukafraza, a daleko manje i rjeđe kao o proširenom i ozbiljnom društvenom problemukoji bi trebalo detaljnije istražiti i na osnovu takvih uvida formulirati ozbiljanprogram borbe protiv siromaštva u hrvatskom društvu. Da je tome tako pokazujei nedavna izjava Ananda Setha, predstavnika Svjetske banke u Hrvatskoj: “Našenedavno istraživanje pokazalo je da se unatoč pet ili šest godina visokogekonomskog rasta, razina siromaštva u Hrvatskoj nije smanjila. Kad govorim osiromaštvu, mislim na ljude koji žive s manje od 20 tisuća kuna na godinu. Toznači da postoji takva društvena raslojenost da su neki ljudi ostali isključeni iztog rasta. Istovremeno, Hrvatska troši na socijalu četiri posto BDP-a, dok, recimo,

201

Mr. sc. Zoran Malenica: Rasprostranjenost i borba protiv siromaštva u RHZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 201.-216.

1 Ove riječi Seth je izrekao u intervjuu “Jutarnjem listu“ od 3. 06. 2006. godine, str. 31. (Vresnik, 2006.).U spomenutom intervjuu Seth je dao još niz vrlo zanimljivih ocjena o gospodarskim, socijalnim ipolitičkim kretanjima u našoj zemlji koje se mogu shvatiti i kao neizravna kritika vodećih političkihčimbenika koji snose ili bi trebali snositi najveću odgovornost za ukupni razvoj hrvatskog društva.

2 Kada ovo kažem mislim primjerice na veliki članak u �Jutarnjem listu“ od 13. svibnja 2006. godine,str. 38. – 39., pod naslovom SOCIJALNA ISKAZNICA HRVATSKE – živimo slično kao Poljaci iSlovaci, ali ipak lošije od Čeha i Slovenaca. U članku, koji je pripremila KRISTINA TURČIN (Turčin,2006b) iznosi se niz brojčanih podataka o socijalnom stanju u Hrvatskoj (primjerice stopa siromaštva,stopa nezaposlenosti, izdaci za socijalnu zaštitu, očekivana dob života, postotak stanovništva starijegod 65 godina, BDP po glavi stanovnika, razlike u raspodjeli dohotka ...) te se oni kompariraju spodacima u zemljama EU i nekoliko tranzicijskih zemalja. U članku se iznose i komentari nekolikostručnjaka (Zoran �ućur, Vlado Puljiz) i ljudi iz sindikata i nadležnih državnih institucija (JasminaOstojić, Mario �vigir). Poanta tih komentara je u tome da Hrvatska zapravo ne odstupa bitnije unegativnom smislu od drugih europskih država, a da je subjektivna slika hrvatskih građana o tome dasu kod nas ti problemi daleko prisutniji posljedica nedavne socijalističke prošlosti u kojoj je tihsocijalnih problema bilo daleko manje.

3 Riječ je o istraživanju koje su 1998. godine proveli stručnjaci Svjetske banke u suradnji s našimDržavnim zavodom za statistiku, a rezultati tog istraživanja objavljeni su u studiji pod naslovomStudija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju, Zagreb 2000. (Grupa autora, 2000.).

4 Preliminarni rezultati tog istraživanja objelodanjeni su 7. lipnja 2005. godine na konferenciji za tisak,a mogu se naći i na web stranici Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve:http://snc.hbk.hr/public_html/siromastvo_2005.doc (ulaz ostvaren 25. srpnja 2006. )

Italija, Austrija ili Njemačka ne troše više od 2,5 posto. Sam po sebi nameće sezaključak o kojemu smo prošli tjedan razgovarali s predstavnicima hrvatskeVlade: siroma�tvo se u Hrvatskoj može eliminirati potpuno uz postojećurazinu tro�kova. Pravilnom raspodjelom siroma�tvo bi nestalo i to bi bilavrlo snažna poruka dru�tvu (naglasio Z. M.).”1

Da je Seth u pravu vidljivo je iz činjenice da aktualna vlast, ali i opozicija, vrlomalo političke pažnje pridaju zbiljskom nastojanju da se smanji stopa siromaštvau hrvatskom društvu. Čak bi se moglo primijetiti da i neki znanstvenici koji sebave istraživanjem siromaštva i uopće socijalnih problema nesvjesnopromoviraju stav da socijalni problemi kod nas u usporedbi s drugim zemljama inisu tako alarmantni.2 Naše mišljenje je suprotno. Čak i ako su ti nalazi točni, tonije razlog da borba protiv siromaštva ne bude u središtu interesa političkihaktera.

�to se tiče iskustvenih istraživanja siromaštva kod nas može se takođerkritički primijetiti da društvene znanosti nisu uznastojale oko toga da dopremo dotemeljitijih spoznaja o rasprostranjenosti siromaštva u hrvatskom društvu uposljednjih 15 godina. Treba reći da je prošlo osam godina od prvog i do danasnajozbiljnijeg iskustvenog istraživanja siromaštva kod nas3 koje su provelistručnjaci Svjetske banke, a ne naši istraživači. U međuvremenu su, točnije 2004.godine, Hrvatski Caritas i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve proveliempirijsko istraživanje na troetapnom probabilističkom uzorku (za cijelupopulaciju) od 1216 odraslih građana Hrvatske4. Od 2001. godine Državni zavodza statistiku, oslanjajući se na metodologiju istraživanja siromaštva koja seprimjenjuje u Europskoj Uniji (reprezentativan uzorak, iste linije siromaštva,identični upitnici za prikupljanje podataka o materijalnom stanju pojedinaca ikućanstava) izračunava za svaku godinu tzv. rizik siromaštva. Već desetak godina

202


dvije sindikalne središnjice – Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Savezsamostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), izračunavaju mjesečno novčani iznostzv. sindikalne košarice.

U nastavku ovoga članka izložit ćemo glavne nalaze tih istraživanja, ali iukazati na neke njihove nedostatke i neusklađenosti.

I.

1. Istraživanje stručnjaka Svetske banke temeljilo se na reprezentativnomuzorku koji je obuhvatio 3.123 kućanstva u kojima su živjele 9.433 osobe. Jedinaslabost tog uzorka bila je u tome što nije obuhvatio cijeli prostor Hrvatske.Naime, izvan uzorka ostala su područja istočne Slavonije i Dalmacije koja su bilaokupirana za vrijeme Domovinskog rata. To je zasigurno moglo utjecati nakonačno dobivene rezultate, jer se radilo o područjima na kojima je koncentracijasiromaštva vjerojatno bila veća nego na drugim područjima Hrvatske.

Treba naglasiti da su sve značajne definicije bitnih pojmova u istraživanju(dohodak, izdaci ...) bile usklađene s metodologijom Eurostata, tj. Statističkogureda Europske Unije. Osim klasičnih upitnika kojima su prikupljeni podaci oosnovnim sociodemografskim obilježjima članova kućanstva, imovini, prihodimai izdacima kućanstva, korišten je i dnevnik u koji je svako kućanstvo bilježilo, udvotjednom razdoblju, sve izdatke za hranu, piće i duhan. Dnevnik je bilježio ionu potrošnju kućanstva čiji je izvor bila vlastita proizvodnja. Ovo je bilo važnozato što je siromaštvo bilo mjereno preko potrošnje.

U istraživanju se pokušalo utvrditi opseg apsolutnog i relativnog siroma�tva,odnosno međunarodna i nacionalna linija siroma�tva.5

Granica međunarodne linije apsolutnog siromaštva bila je određena s obziromna pojedinca, i to tako da se definiralo apsolutno siromašnim onog pojedinca kojidnevno nije raspolagao s više od 4,3 američka dolara, i to prema paritetu kupovnemoći. Izraženo u kunama, to bi iznosilo oko 30 kuna dnevno, odnosno mjesečnooko 900 kuna.

203


5 Pojam apsolutnog siromaštva polazi od određenja nekih minimalnih ili egzistencijalnih ljudskihpotreba (jednakih za sve ljude) i potrebnih sredstava za njihovo zadovoljenje. Najčešće se oveminimalne potrebe svode na prehranu, odijevanje i stanovanje.Pri tome se nastoji utvrditi određenukoličinu i kvalitetu prehrane, odijevanja i stanovanja, nužnih za fizički opstanak pojedinca. Zatim seodređuju cijene svih potrepština potrebnih za zadovoljenje navedenih potreba. Apsolutno siromašnimabit će definirani oni pojedinci ili obitelji čiji prihodi ili zarada u određenom vremenskom razdoblju(mjesecu ili godini) nisu dostatni za zadovoljenje tih potreba. Pojam relativnog siromaštva se odnosi na ono siromaštvo koje se tiče određenog društva u danomtrenutku. Granica relativnog siromaštva se određuje u odnosu na standard života koji je, sukladnotrenutnim konvencijama u nekom društvu, prihvatljiv i poželjan.Ta granica, dakle uključujezadovoljavanje ne samo primarnih nego i sekundarnih (kulturnih, obrazovnih, zdravstvenih, sportskihi drugih ) potreba.Koje od tih potreba bi trebale biti zadovoljene, to zavisi od opće razine razvoja unekom društvu. Njihovo preciziranje najveća je teškoća kod konkretnog istraživanja relativnogsiromaštva u nekom društvu.

Prema ovom istraživanju u Hrvatskoj je 1998. godine bilo četiri postoapsolutno siromašnih, odnosno 4,8 posto ako se uključe i ona područja Hrvatskekoja nisu bila uključena u istraživanje.Ako pretpostavimo da je tada u Hrvatskojživjelo oko 4,4 milijuna stanovnika (prema popisu iz 2001. godine bilo ih je4.381.000), onda je bilo oko 210.000 apsolutno siromašnih.

Međutim, mnogo je važnije bilo utvrditi nacionalni prag siromaštva ili granicurelativne bijede pogotovo stoga što taj prag u Hrvatskoj nije bio ranijeodređen.Stoga su istraživači pokušali odrediti taj prag i to tako da su procijenilirazinu ukupnih izdataka (uključujući i neprehrambene proizvode) hrvatskihkućanstava, pri čemu obitelji, nakon plaćanja neophodnih neprehrambenihtroškova, zadovoljavaju tek minimalne prehrambene potrebe.

Zadovoljavanje kojih potreba je bilo ukjlučeno u osnovne potrebe? To su: hrana (i to raznolika prehrana koja uključuje meso, mlijeko, voće i

povrće), odjeća, stanovanje, komunalne usluge (električna energija, voda,grijanje, telefon), osnovni kućanski aparati (hladionik, štednjak na plin ili drva,grijalica, TV), oprema za školu i knjige, izdaci za zdravstvenu skrb, te izvori kojiomogućuju udovoljavanje kulturnim i socijalnim normama prema reciprocitetuunutar socijalne mreže.

Podmirenje svih ovih potreba u tijeku jedne godine bilo je procijenjeno na41.500 kuna (po cijenama iz 1998. godine) za bračni par s dvoje djece, odnosno15.474 kune za ekvivalentnu odraslu osobu (prema OECD-ovoj skaliekvivalentnosti prva odrasla osoba u obitelji ima ponder 1, ostale odrasle osobe0,7, a djeca 0,5).

Polazeći od ovog određenja nacionalnog praga siromaštva broj siromašnihosoba u Hrvatskoj bio je 8,4 posto ili oko 10 posto ako uzmemo u obzir i bivšaokupirana područja Hrvatske. Ako pođemo od iste pretpostavke o ukupnom brojustanovnika Hrvatske u to vrijeme, onda je bilo oko 440.000 relativno siromašnih.

�to znači biti siromašan u Hrvatskoj prema ovome istraživanju ?To, među ostalim, znači: siromašnu i jednoličnu prehranu (koju čine dvije ili

tri namirnice, poput kruha, krumpira i mlijeka), nižu potrošnju (pri čemu se sveosim onog što je neophodno smatra luksuzom), neposjedovanje ušteđevine nakoju se čovjek može osloniti, zaduženost, loše i često negrijane stanove, niskoobrazovanje koje ozbiljno ograničava mogućnost izlaska iz siromaštva.

Koji konkretni socijalni uvjeti dovode pojedince ili obitelji u situacijusiromaštva ili kakav je specifični profil siromašnih u Hrvatskoj?

Gotovo tri četvrtine siromašnih živi u obiteljima u kojima glava obitelji imasamo osnovno obrazovanje ili manje. Očekivati je da će glava obitelji teškopronaći posao ako već nije zaposlen, a ako je zaposlen, njegovi će prihodi bitiniski.

Četrdeset posto siromašnih živi u kućanstvima u kojima je glava obiteljiumirovljenik i nemaju redovite prihode od zaposlenja. Samo jedna trećina živi uobiteljima koje bismo mogli nazvati – zaposlenim siromašnima. Nezaposleni činenajmanju grupu među glavama obitelji, ali ima puno siromašnih kućanstava gdjehranitelj (glava obitelji) nije zaposlen iako je u radno-sposobnoj dobi.

204


Profil siromaštva kojim dominiraju nezaposleni i neaktivni navodi nazaključak da je siromaštvo dugoročnog karaktera. Dva su razloga tome:ograničene mogućnosti koje stvara gospodarski rast i nesposobnost zaposlenih daiskoriste rijetke prilike koje im se nude. Ključni razlog zašto su mogućnostiograničene je nesposobnost da se gospodarski rast pretvori u stvaranje novihradnih mjesta. Razlog zašto siromašni zaostaju jest njihovo nedostatno ulaganjeu osobni razvoj, prije svega u obrazovanje.

Da Hrvatska značajno zaostaje u pogledu razvoja obrazovanja pokazujeusporedba s ostalim tranzicijskim zemljama. U Hrvatskoj obuhvat djecesrednjoškolskim obrazovanjem iznosi tek oko 65 posto generacije, dok se uMađarskoj, Poljskoj, Estoniji i Litvi taj obuhvat kreće od 75 do 85 postogeneracije.

Za djecu siromašnih obitelji vrlo je vjerojatno da će rano napustiti školskisustav, a razlike u upisu u visoko obrazovanje su trenutačno vrlo izrazite. Premaovome istraživanju iz 1998. godine nitko od siromašne djece, koje je bilo u dobida je moglo studirati, nije pohađalo visoku školu ili fakultet, a samo 10 posto njihsu pohađali napredne stručne škole. Siromašni imaju pristup sveučilištu samo uzpomoć visokokonkurentnih stipendija, a njih i nema puno. U usporedbi s ostalimzemljama srednje i istoče Europe Hrvatska ima najmanji udio izdataka zaobrazovanje u obliku stipendija.6

Oštra razlika u pogledu pristupa određenim razinama obrazovanja, koje suvisoko vrednovane na tržištu radne snage, naglašava postojeće nejednakostiizmeđu siromašnih i onih koji to nisu s obzirom na mogućnost zarade i stvarameđugeneracijsku reprodukciju siromaštva.

Na osnovu rezultata ovog istraživanja došlo se do spoznaje o postojanjučetiriju skupina građana kod kojih je rizik siromaštva značajno iznad nacionalnogprosjeka.

a) Za one koji žive u kućanstvima kojima je glava obitelji nezaposlena ilineaktivna osoba, postoji oko tri puta veća vjerojatnost da budu siromašni, a taj jerizik još veći kod nezaposlenih osoba s malom djecom.

b) Za one koji žive u kućanstvima kojima glava obitelji ima osnovnoškolskoili još niže obrazovanje postoji oko dva puta veća vjerojatnost da žive usiromaštvu.

c) Starije osobe koje ne primaju mirovinu imaju oko tri puta veću vjerojatnostnego prosječna osoba da budu siromašne. Stope siromaštva posebno su visoke zaosobe u starijoj dobi (70 i više godina). Mnoge siromašne starije osobe bile sutijekom radnog vijeka zaposlene u poljoprivredi.

d) Za one koji žive na ruralnom području Slavonije ili središnje Hrvatske riziksiromaštva je dva puta veći od prosjeka.

205


6 Sve podatke i nalaze vezane za istraživanje siromaštva 1998. godine preuzeli smo iz već spomenutestudije Svjetske banke: Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju, Zagreb 2000.

Ovo istraživanje je također pokazalo da se ekonomski život siromašnih ubrojnim aspektima razlikuje od nesiromašnih. Tako se primjerice strukturadohotka siromašnih razlikuje u tri točke u odnosu na nesiromašne.

a) Kao prvo, siromašni imaju manji udio dohotka od samozaposlenja,poduzetničkih aktivnosti, te poslova u neformalnom sektoru. On iznosi samo 6posto u odnosu na 20 posto za cjelokupno stanovništvo.

b) Drugo, siromašni dobivaju gotovo trećinu svog dohotka iz državnihtransfera (socijalna pomoć, dječji doplatak). Taj podatak ne iznenađuje s obziromna veliku zastupljenost starijih osoba među siromašnima. Zapravo, za 60 postosiromašnih državni su transferi najveći izvor prihoda, dok za cjelokupnostanovništvo taj postotak iznosi samo oko trećinu.

c) Treće, siromašni se razmjerno više oslanjaju na dohodak u naturi. Tajdohodak je vrijednost vlastite proizvodnje, kao što je voće i povrće koje obiteljubire i troši iz vlastitog vrta ili malog zemljišta (okućnice). Takav dohodak unaturi čini 13 posto dohotka siromašnih za razliku od samo 5 posto dohotkacjelokupnog stanovništva. Čak 20 posto siromašnih domaćinstava u seoskimpodručjima nema nikakvih drugih prihoda osim te proizvodnje u naturi.

2. Iskustveno istraživanje koje su 2004. godine proveli Hrvatski Caritas iCentar za promicanje socijalnog nauka Crkve polazilo je od sljedećihmetodoloških pretpostavki:

a) Pod ukupnim dohotkom kućanstva podrazumijevao se ukupan netodohodak koji primaju svi članovi kućanstva. Sastoji se od dohotka odnesamostalnog rada, dohotka od samostalnog rada, te primljenih naknada (uposljednjih 12 mjeseci) uz te dohotke, od socijalnih transfera, vrijednostinovčanih i nenovčanih poklona, ukupnih mjesečnih iznosa podignutihpotrošačkih (ili stambenih) kredita i štednih uloga iz banaka, prihoda od prodajepoljoprivrednih proizvoda, prihoda od dobiti vlasništva poduzeća i od kamata naštedne bankovne uloge te godišnjeg prihoda od iznajmljivanja nekretnina i/ilidrugih dobara u vlasništvu kućanstva.

b) Odrasli ekvivalent (OE) je mjerilo pomoću kojega se svi članovikućanstva svode na odraslu osobu. Postupak se primjenjuje zbog određivanjaravnomjernijeg udjela svakog člana kućanstva u stjecanju zajedničkog prihoda. Uizračunu relativne linije siromaštva korištena je modificirana OECD-ova ljestvicaprema kojoj se nositelju kućanstva dodjeljuje koeficijent 1, svakoj drugojodrasloj osobi u kućanstvu (14 godina i starijoj) koeficijent 0,5, a djeci mlađoj od14 godina koeficijent 0,3.7

c) Ekvivalentni dohodak dobiva se tako da se ukupan dohodak kućanstvapodijeli s ekvivalentnom veličinom kućanstva prema navedenoj OECD-ovojljestvici.

206


7 Ovdje treba upozoriti na različito određivanje koeficijenata za druge odrasle osobe i djecu u odnosu naistraživanje siromaštva koje je obavila Svjetska banka. U tom istraživanju koeficijent za drugu odrasluosobu bio je 0,7, a za svako dijete 0,5.

d) Prag siroma�tva ili relativna linija siroma�tva određen je kao 60%vrijednosti medijana ekvivalentnog dohotka svih kućanstava.

e) Dobiveni broj siroma�nih je postotak osoba čiji je ekvivalentni netodohodak ispod praga siromaštva.

Medijan prihoda ekvivalentnog člana domaćinstva u ovome istraživanjuiznosio je 2.500 kuna, a prag siromaštva je postavljen na 60% tog iznosa tj. 1.500kuna. S obzirom na to prag siromaštva iznosi:

a) za samačko kućanstvo (OE=1) 1.500 kuna mjesečno ili 18.000 kunagodišnje;

b) za kućanstvo s dvije odrasle osobe (OE=1,5) 2.250 kuna mjesečno ili27.000 kuna godišnje;

c) za kućanstvo s dvije odrasle osobe i jednim djetetom (OE=1,8) 2.700 kunamjesečno ili 32.400 kuna godišnje i

d) za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece (OE=2,1) 3.150 kunamjesečno ili 37.800 kuna godišnje.

Polazeći od navedenih metodoloških pretpostavki istraživanje je pokazalo daje u Hrvatskoj 2004. godine bilo 29,2 posto relativno siromašnih.

Međutim, u ovome istraživanju je bilo postavljeno nekoliko pitanja prekokojih se testirala subjektivna samoprocjena siromaštva.8 Pri tome se ispitivalasubjektivna samoprocjena siromaštva za sebe osobno i za vlastito kućanstvo.Dobiveni su pomalo iznenađujući podaci. Naime, čak 40,9 % od onih građanakoji su objektivno bili ispod praga relativnog siromaštva odgovorili su da sesubjektivno ne smatraju siromašnima. Kada je riječ o subjektivnoj procjenipoložaja vlastite obitelji, odnosno kućanstva čak 37,7 % građana izjavljuje kakonjihovo kućanstvo, uzimajući u obzir ukupne mjesečne (novčane i nenovčane)prihode, ne živi u siromaštvu.9

Nalazi ovog istraživanja koji se odnose na teritorijalni razmještaj siromašnih,te na njihovu obrazovnu i dobnu strukturu u osnovi se poklapaju s rezultatimaistraživanja siromaštva koje je bilo sprovedeno 1998.godine. Na pitanje ukakvom su tipu naselja proveli najveći dio svog života 40,1% siromašnih jeodgovorilo na selu, 30,3% u manjem mjestu, 21,9% u manjem gradu, a tek 12,7%u većem gradu.10

207


8 Pojam subjektivnog siroma�tva odnosi se na subjektivnu prosudbu pojedinca ili obitelji o tomedoživljavaju li svoju socijalnu poziciju siromašnom.Ovdje procjenjujemo siromaštvo na osnoviosjećaja i procjena onih osoba čije socijalno stanje kanimo utvrditi.

9 Neočekivanost ovih podataka proizlazi dodatno zbog toga što su mnoga javnomnijenska istraživanja iankete, koje su bile sprovođene tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća i početkom ovog stoljeća, davalesasvim drugačije podatke. Naime, mnogi građani su subjektivno svoju vlastitu socijalnu poziciju ilipoziciju vlastitog kućanstva doživljavali nepovoljnijom nego što je ona objektivno bila. U većini tihistraživanja čak 70-80 posto građana je svoju socijalnu poziciju subjektivno definiralo siromašnom. Jeli podaci ovog istraživanja ukazuju na bitnu promjenu u toj samoprocjeni ili je problem u kvaliteti iobjektivnosti ranijih istraživanja, pitanje je koje zaslužuje pažnju.

10 Vidi web-stranicu: http://snc.hbk.hr/public_html/siromastvo2005.doc (ulaz ostvaren 25.srpnja 2006.)

208


11 Navedeni izvor, str. 5. 12 Podatak se odnosi na 2003. godinu. Podaci za Sloveniju i Latviju odnose se na 2000. godinu, a za sve

ostale spomenute zemlje na 2001. godinu.

�to se tiče obrazovne strukture siromašnih njih 42,4% ima osnovnu školu,21,3% su kvalificirani ili visokokvalificirani radnici, 21.6% imaju neku srednjuškolu i 13,5% neki fakultet.

Analiza dobne strukture relativno siromašnih pokazuje da je daleko najvećiudio građana starijih od 70 godina (njih je čak 43,5%). Zatim slijede oni između55 i 69 godina (njih je 35,2%), a najmanji je udio onih između 25 i 34 godine(17,8%).11

3. Od 2001. godine Državni zavod za statistiku (DZS) provodi kontinuiranoistraživanje stope siromaštva iz godine u godinu (do sada su objelodanjeni podaciza 2001., 2002. i 2003. godinu). DSZ je preuzeo metodologiju istraživanjasiromaštva koja se primjenjuje u Europskoj Uniji (reprezentativan uzorak, istelinije siromaštva, identični upitnici za prikupljanje podataka o materijalnomstanju pojedinaca i kućanstava). EU statistika polazi od dohotka kod izračunastope siromaštva i od tzv. relativnog siromaštva.

Prag siromaštva za određene tipove kućanstava (prema liniji siromaštva 60%medijana nacionalnog ekvivalentnog dohotka) iznosio je:

2001. 2002. 2003.

Samačko kućanstvo 17.965,52 K 19.253,86 K 18.895,88 K

Kućanstvo s dvije odrasle 37.727,60 K 40.433,19 K 39.681,35 Kosobe i dvoje djece

Polazeći od ovako definiranog praga siromaštva stopa siromaštva 2001.godine bila je 17,2 %, 2002. 18,2 % i 2003. godine 16,9 %. Prema neslužbenimprocjenama stopa siromaštva 1999. godine iznosila je 17,1 %, a 2000. godine16,2 %. (�ućur, 2004, 3-5)

Ako ove stope siromaštva usporedimo s drugim europskim zemljama,uključujući stare i nove članice EU, onda se pokazuje da Hrvatska spada u grupueuropskih država koje imaju visoku stopu siromaštva. U tu grupu spadajuprimjerice: Irska (21%), Grčka (20%), Portugal (20%), Italija (18%), �panjolska(19%), Estonija (18%), Latvija (17%) itd.

Zanimljivo je da neke tranzicijske zemlje imaju daleko niže stope siromaštvaod navedene skupine. Tako Slovačka ima stopu od 5%12, Češka 8%, Mađarska10% i Slovenija 11%.U grupu starih članica EU, koje imaju nisku stopusiromaštva, spadaju.: �vedska 10%, Finska, Nizozemska, Danska i Njemačka(sve po 11%). (�ućur, 2004, 6)

Prilikom usporedbe stope siromaštva u Hrvatskoj i u drugim europskimzemljama treba upozoriti na činjenicu da je kod nas u dohodak kućanstva

uključen novčani i naturalni dohodak dok je u svim ostalim zemljama uključensamo novčani dohodak. Ako bismo to učinili i za Hrvatsku onda bi stopesiromaštva bile više: 2001. godine - 20,5%, 2002. godine - 21,9% i 2003. godine- 18,9%.

Analiza ovih podataka pokazuje da se u razdoblju od 1999. do 2003. godinestopa siromaštva kretala između 16,2% (2000.) i 18,2% (2002.) što navodi nazaključak da se siromaštvo u tome razdoblju nije bitno smanjivalo nitipovećavalo.

4. U ovome prikazu rezultata istraživanja siromaštva u Hrvatskoj ne smije sezaobići ni testiranje troškova tzv. sindikalne košarice koje testiranje već nekolikogodina obavljaju (nezavisno jedna od druge) dvije sindikalne središnjice i toNezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Savez samostalnih sindikata Hrvatske(SSSH). Iako se ova istraživanja bitno razlikuju od znanstvenih istraživanjasiromaštva13 ona su zanimljiva zbog toga što pokazuju različita shvaćanja ogranici relativnog siromaštva kod nas.

Istraživanje koje svaki mjesec provode Nezavisni hrvatski sindikati polazi oddefiniranja sadržaja košarice14 i mjesečnog izračuna novčanog iznosa koji jepotreban za zadovoljavanje svih potreba predviđenih košaricom. U uzorak jeuključeno šest većih gradova (Zagreb, Osijek, Split, Rijeka, Dubrovnik i Pula) idva mjesta na otocima (Bol na otoku Braču i Krk na otoku Krku). Izračunavajuse iznosi troškova za svaki grad (mjesto) zasebno i prosjek troškova za Hrvatsku.

Za ilustraciju navest ćemo izračun prosječnih troškova za mjesec listopad2005. godine (referentna jedinica analize je četveročlana obitelj - dvoje odraslihi dvoje djece):

Tablica 1 - Udjel pojedinih troškova u košarici u kunama

Elementi Iznos PostotakPrehrana 2.428,91 38,8Stanovanje 1.721,58 27,5Prijevoz 632,98 10,1Higijena 366,84 5,9Odijevanje 816,31 13,0Kultura 300,33 4,8Ukupno: 6.266,94 100,00

Izvor: Cvrtila (2005), str. 9.

209


13 Ako bismo ih htjeli dovesti u vezu sa znanstvenim istraživanjima siromaštva onda možemo reći da subliska istraživanju stope siromaštva s obzirom na potrošnju kućanstva.

14 Zanimljivo je da voditelji ovog istraživanja odbijaju javno objelodaniti normative po kojimaizračunavaju troškove košarice, jer ih drže tajnom (??), ali otkrivaju što u prosjeku računaju kaopotrebno obitelji.

U okviru prehrane računaju se troškovi za: kruh, tjesteninu, povrće, voće,meso, masnoće, mliječne proizvode, kavu, šećer i vino. Troškovi za stanovanjeuključuju plaćanje svih režijskih troškova vlastitog stana od 60 metarakvadratnih, uključujući i popravke kućanskih aparata. Troškovi za prijevozuključuju cijenu dviju mjesečnih radničkih i dvije đačke karte. Troškovi zahigijenske potrebe uključuju 4-5 kg deterdženta, zubnu pastu, sapun, šampon,kremu za lice, higijenske uloške, toaletni papir… Za kulturne potrebe predviđenesu dvije kino ulaznice i dvije ulaznice za kazališne predstave mjesečno, jedanmjesečnik i 20 primjeraka dnevnih novina mjesečno.

U troškovima košarice nema troškova automobila, najma podstanarskog stana,zdravstvenih usluga, izleta, putovanja, izdvajanja za štednju, cigareta, sportskihaktivnosti…

Budući je osnovni cilj košarice pokazati koliko dana u mjesecu prosječnaradnička obitelj može preživjeti s jednom prosječnom plaćom15 dobiveni podacio cijeni košarice obično se uspoređuju s prosječnom plaćom svih zaposlenih uhrvatskom društvu za isti mjesec. Tako je za mjesec listopad prosječna plaća“pokrivala” tek 70,5 posto troškova košarice (iznosila je 4.435 kuna).

Kada bi se na osnovu ovih izračuna pokušala procijeniti stopa relativnogsiromaštva u Hrvatskoj ona bi, naravno, bila daleko viša u odnosu na stope kojesu dobivene u istraživanjima koja su se temeljila na znanstvenoj metodologijikoja je prihvaćena u razvijenim zapadnim društvima (ta stopa bi zasigurno bilaizmeđu 35 i 40 posto).

Nema sumnje da su i ovakva istraživanja korisna, jer daju određene podatkekoji mogu pridonijeti cjelovitijem sagledavanju problema siromaštva uhrvatskom društvu. Tako primjerice podatak da oko dvije petine (ili preciznije38,8 %) ukupnih troškova četveročlane obitelji odlazi za prehranu upućuje na“sklonost ka siromaštvu”.

S druge strane, slabost ovih istraživanja je u tome što su kao ekvivalentnujedinicu analize uzeli četveročlanu obitelj, a njen udio u ukupnom broju obitelji(kućanstava) u hrvatskom društvu, prema popisu stanovništva iz 2001. godine jetek 21%. (Malenica, 2003, 18)

Zaključujući ovaj prikaz najznačajnijih istraživanja siromaštva u našoj zemlji,može se zaključiti da je, bez obzira na sva ograničenja i slabosti tih istraživanja,fenomen siromaštva jako prisutan te da bi djelotvorna borba protiv siromaštvatrebala biti na visokom mjestu političkih prioriteta bilo koje vlade. To tim više štoće negativne posljedice siromaštva (pogoršanje zdravstvenog stanja nacije,povećanje svih oblika devijantnog ponašanja, međugeneracijska reprodukcijasiromaštva…) u sljedećim godinama sve više dolaziti do izražaja.

210


15 To je izjava Maria �vigira, ekonomskog analitičara SSSH-a, u članku Marijane Cvrtile: Život zbijen ukošaricu, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji od 14. 11. 2005., str. 9.

II.

Prema raspoloživim podacima o proširenosti siromaštva u našoj zemlji, očemu smo opširnije pisali u prvome dijelu ovoga članka, možemo reći da jesiromaštvo dosta prošireno. Isto tako, kretanje stope siromaštva u posljednjihnekoliko godina (od 1999. – 2003. godine) pokazuje da se broj siromašnih kodnas niti značajnije povećava niti smanjuje (raspon između najniže i najviše stopeu spomenutom petogodišnjem razdoblju iznosi samo 2 posto / 16,2% : 18,2% /).

Postavlja se pitanje je li kod nas postoji službeno usvojen i prakticirajućiprogram borbe protiv siromaštva po ugledu na neke razvijene zapadne zemlje. Upokušaju da saznamo pravo stanje stvari došli smo do informacije da je bivšakoalicijska vlada lijevog centra, kojoj je na čelu bio Ivica Račan, 2001. godineusvojila dokument pod naslovom Borba protiv siromaštva i isključenosti uHrvatskoj.16

Dokument se sastoji od dva glavna dijela: 1) prikaza postojećeg stanja i 2)prijedloga mjera koje bi trebalo poduzeti da bi se u razumnom roku smanjilastopa siromaštva.

U Dokumentu se polazi od načelnog stava da je “nužan cjelovit pristup u borbiprotiv siromaštva i isključenosti, koji uključuje usklađenu i povezanu aktivnostrazličitih aktera, počevši od odgovornih ministarstava, preko lokalnih zajednicado civilnih i nevladinih organizacija… Cilj integralne strategije za borbu protivsiromaštva i isključenosti mora biti ne samo ublažavanje i reduciranje nego iprevencija ovih socijalnih problema.” (Ministarstvo rada I socijalne skrbi, 2001.,182)

Polazeći od ovog načelnog stajališta u Dokumentu se spominju sljedećapodručja društvenog života koja su u određenoj vezi s borbom protiv siromaštva:radno zakonodavstvo i politika plaća, politika zapošljavanja i zaštita odnezaposlenosti, porezna politika, mirovinski sustav, zdravstvena zaštita,stanovanje, obrazovanje, obiteljska politika, socijalna skrb i pomoć, skrb oizbjeglicama i povratnicima te civilno društvo. U prvome dijelu ovogaDokumenta daje se temeljit i sažet prikaz postojećeg stanja u svakome odspomenutih područja dok se u drugome dijelu predlažu promjene koje bi trebalopoduzeti kako bi se stopa siromaštva smanjila.

Bilo je predviđeno da se svake godine napravi analiza svega onoga što se jepoduzelo i učinilo u pogledu ostvarivanja Programa borbe protiv siromaštva iisključenosti. Budući je došlo do prijevremenih parlamentarnih izbora (ustudenome 2003. godine) Račanova vlada se nije oglasila takvom analizom.Prema sasvim nepotvrđenim informacijama Sanaderova vlada je formalnoprihvatila spomenuti Program… kao sastavni dio svoga programa rada. Međutim,izgleda da ostvarivanje tog Programa… nije prioritet aktualne vlasti. Čak ni kao

211


16 Dokument je objavljen u časopisu Revija za socijalnu politiku 8, 2001., broj 2, str. 181. – 193., anapisao ga je dr. sc. Zoran �ućur. Dokument je napisan po nalogu Ministarstva rada i socijalne skrbi.

politička parola se ne spominje od strane članova Vlade, a nismo čuli da se jeVlada oglasila pismenim izvješćem iako će se uskoro navršiti tri godine odpočetka njenog mandata. �toviše, ako je suditi po nekim njenim nedavnimodlukama čini se da je ona sasvim zaboravila na Program borbe protiv siromaštvai isključenosti. Zato sa strepnjom treba očekivati podatke o stopi siromaštva za2004. i 2005. godinu.

Za ilustraciju te činjenice se može navesti dogovor Vlade i Hrvatske strankeumirovljenika (HSU) o načinu vraćanja duga umirovljenicima. Prema tomedogovoru dio umirovljenika s najnižim mirovinama neće dobiti nikakav povrat,jer su oni posljednjih godina dobivali određene dodatke na svoje mirovine čijiiznos navodno odgovara veličini duga koji bi im država trebala vratiti. S drugestrane, umirovljenici s većim mirovinama dobit će na račun povrata duga između20 i 200.000 kuna. To znači da povrat duga umirovljenicima neće bitnije utjecatina smanjivanje stope siromaštva među umirovljenicima, a dosadašnja istraživanjasiromaštva su pokazala da umirovljenici s vrlo niskim mirovinama čine značajnuskupinu siromašnih u našem društvu.

Drugi primjer koji izražava priličnu mjeru neosjetljivosti prema siromašnimajest odluka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) o uvođenjuadministrativne pristojbe u iznosu od 30 kuna mjesečno za osnovne zdravstveneusluge (uputnice, recepte …).17 Nema sumnje da će ova odluka ponajprijepogoditi starije osobe i umirovljenike koji su s obzirom na njihovu životnu dob izdravstveno stanje daleko više upućeni na češće korištenje zdravstvenih usluga.Već smo spomenuli da se iz ovih skupina građana pretežno regrutiraju siromašništo znači da će ova mjera HZZO-a dodatno pogoršati životne uvjete ovih građana.Isto tako, smatra se da će promjene u načinu korištenja lijekova, što je reguliranonovim zakonima o funkcioniranju zdravstva18 najviše pogoditi dio obitelji igrađana koji su već u situaciji siromaštva.

Treći primjer koji ukazuje na to da se kod nas ne vodi sustavna politika borbeprotiv siromaštva jest odluka nekih gradova i općina19 da osiguraju besplatneudžbenike svim učenicima osnovnih škola na svome području. Odluka je načelnovrlo prihvatljiva, ali je sporno je li se morala odnositi na sve učenike bez obzirana socijalni status njihovih obitelji. Po našem mišljenju, u situaciji kada sumnoge obitelji ili pojedinci pogođeni siromaštvom osiguravati besplatneudžbenike i djeci vrlo bogatih obitelji, odražava nedovoljnu socijalnu osjetljivosti nepostojanje razrađenog i racionalnog sustava borbe protiv siromaštva.

212


17 Način plaćanja ove pristojbe, čija primjena je počela 1. listopada 2005. godine, već je izazvala revoltkako građana-bolesnika tako i zdravstvenog osoblja (liječnika i medicinskih sestara). Odlukom jepredviđeno da zdravstvene institucije bolesnicima izdaju potvrde o uplaćenim pristojbama kako binakon potrošenih 30 kuna u toku jednog mjeseca prestali plaćati tu pristojbu.

18 Ti zakoni su usvojeni u Saboru krajem lipnja 2006. godine.19 Nisu mi poznati svi gradovi i općine koji su donijeli takvu odluku, ali je dovoljno spomenuti da tu

spadaju Zagreb i Split.

Da bi se jedan takav sustav razradio i uspješno primijenio, prethodno jepotrebno napraviti vrlo detaljnu analizu primjene postojećih zakonskih i drugihpropisa preko kojih se je pokušalo utjecati i na smanjenje stope siromaštva.Umjesto takve analize, koju su trebala napraviti nadležna državna tijela, čini seda su neke aspekte takve analize napravili stručnjaci Svjetske banke. Premapisanju Jutarnjeg lista20 Svjetska banka je napravila analizu izdataka za socijalnenaknade u Hrvatskoj u 2004. godini i na osnovu toga uputila određene primjedbehrvatskoj vladi.21 Da vidimo što pokazuje ta analiza:

Tablica 2 - Izdaci za socijalne naknade u Hrvatskoj u 2004. godini

Naknada Iznos Postotak % u ukup.u mlrd. BDP-a izdacimakuna

Dječji doplatak 1,54 0,75 19Porodiljne naknade 0,49 0,24 6Naknade za branitelje 3,34 1,63 41Naknade iz socijalne skrbi 1,83 0,91 22(od toga naknada za uzdržavanje) 0,54 0,26 6,6Naknada za nezaposlene 0,77 0,41 9Ostale naknade 0,19 0,11 2Ukupno: 8,16 4,10 100

Izvor: Izračun Svjetske banke, preuzeto iz Jutarnjeg lista, 11. 05. 2006., str. 5.

Iz ove analize je vidljivo da je Svjetska banka naknade za branitelje uključilau socijalne naknade i budući je njihov udio u ukupnim socijalnim naknadamavrlo visok (41 %) to su hrvatska izdvajanja za te svrhe velika i iznose 4,1 % BDP-a. Stručnjaci Svjetske banke smatraju da bi tu svotu trebalo smanjiti za oko 15 %,odnosno na 3,5 % DBP-a.

Za ovu našu temu vrlo je zanimljivo upozorenje Svjetske banke da su našesocijalne naknade uglavnom loše ciljane i da mnoge od njih nisu usmjerenesuzbijanju siromaštva, niti ovise o imovinskom cenzusu kao što je slučaj sabraniteljskim naknadama. Jedina gotovinska pomoć koja ide siromašnima,odnosno koja ovisi o primanjima, jest pomoć za uzdržavanje, za koju Hrvatskaizdvaja samo 0,26 posto BDP-a. Istovremeno, zemlje EU-a u prosjeku nagotovinske naknade izdvajaju 1,4 posto BDP-a. Zato Svjetska banka kao uvjet za

213


20 Vidi članak KRISTINE TURČIN: Država mora kresati naknade braniteljima, JUTARNJI LIST, 11. 05.2006. str. 5.

21 Do tih primjedbi Svjetske banke došlo je u vezi mogućnosti da Hrvatska ostane u PAL-programuSvjetske banke, odnosno da nastavi dobivati kredit za prilagodbu EU s vrlo povoljnim kamatama.Prema tim primjedbama, Hrvatska bi pro futuro trebala smanjiti ukupnu masu novca za socijalnenaknade, a istovremeno povećati udio izdvajanja za socijalne pomoći.

dobivanje kredita nalaže da Hrvatska smanji ukupni iznos za naknade iistovremeno značajno poveća udio za socijalne pomoći. Ima li se u vidu strukturasocijalnih naknada jasno je da bi to povećanje trebalo ići na uštrb naknada zabranitelje. Iluzorno je očekivati da će aktualna vlast takvo nešto učiniti budući seona prema braniteljskoj populaciji ponaša klijentelistički.

Polazeći od navedenog općeg zaključka stručnjaka Svjetske banke gledeučinkovitosti hrvatske vlade u borbi protiv siromaštva doista je potrebno vrlobrzo analizirati u kojoj su mjeri nalazi Svjetske banke točni i proširiti tu analizudodatnom analizom ostalih aspekata socijalne politike i njenim utjecajem nasmanjenje stope siromaštva. Na osnovu toga je potrebno razviti novi i učinkovitijisustav socijalne politike i drugih mjera usmjerenih ka smanjenju brojasiromašnih u hrvatskom društvu.

Ako se želi u sljedećih tri do pet godina značajnije smanjiti stopa siromaštvakod nas onda je u okviru drugih mjera potrebno poduzeti niz mjera na makroplanu društva koje bi vodile značajnijoj preraspodjeli društvenog bogatstva, atime i smanjenju stope siromaštva. Te mjere bi trebale biti bitan dio službenestrategije društvenog i gospodarskog razvoja Hrvatske koja se već dugopriželjkuje, ali nikako da se usvoji.22

Ovdje ćemo navesti samo nekoliko, po našem sudu, najbitnijih mjera:1. osiguranje godišnjih stopa rasta BDP-a između 5 i 7 % uz povećanje stope

zaposlenih.23 Treba naglasiti da je ovo nužan, ali ne i dovoljan preduvjet zasmanjivanje stope siromašnih.

2. poreznim i drugim mjerama smanjiti prevelike razlike u plaćama izmeđupojedinih sektora gospodarstva. O ovome problemu se kod nas vrlo rijetkoraspravlja, a on je u određenoj mjeri generator siromaštva. Naime, visina plaća unekim industrijskim i drugim granama gospodarstva toliko su niske da se diozaposlenih i njihove obitelji nalaze ispod granice relativnog siromaštva.24

214


22 U proljeće 2006. godine se bio pojavio prijedlog te strategije, ali nakon kratkotrajne, parcijalne ineobvezujuće rasprave u medijima, nastao je snažan muk iako je Vlada imala obvezu, koju joj jenaložio Sabor, da napravi prijedlog strategije i s njom se pojavi pred Saborom. Reakcija javnosti jeuglavnom bila negativna (tvrdilo se da je tekst apstraktan, više znanstveno negoli političko-aktivističkiusmjeren). Krajem srpnja iste godine vlada je usvojila prerađeni tekst dokumenta pod naslovomStrateški okvir za razvoj 2006. – 2013. koji je trebao biti upućen Saboru. Međutim, do kraja 2006.godine on nije bio uvršten u dnevni red toga tijela. U ovome dokumentu vrlo malo prostora jeposvećeno problemu siromaštva. U 4. odjeljku koji nosi naslov Socijalna kohezija i socijalna pravda(str. 24. – 28.) samo se konstatira da je u Hrvatskoj 2003. godine stopa rizika od siromaštva iznosila18 posto i zaključuje: “Borba protiv siromaštva, posebno siromaštva osjetljivih skupina (starijih osoba,nezaposlenih, samačkih kućanstava) zahtijeva neprekidnu pozornost svih dijelova društva.” U dijelugdje se govori o ciljevima koje bi trebalo ostvariti do 2013. godine navodi se da treba “povećati udjel10 posto najsiromašnijih u ukupnoj raspodjeli dohotka i smanjiti postotak populacije koja je ugroženasiromaštvom”te povećati učinkovitost sustava socijalnih transfera. Izostalo je navođenje načina na kojibi se to trebalo postići.

23 Ovaj moment treba naglasiti zbog toga što u razdoblju od 2000. – 2005. godine, iako je prosječna stoparasta BDP-a bila oko 4 posto, apsolutni broj zaposlenih nije se bitnije povećao. Ako uzmemo u obzirsezonske varijacije u stopi zaposlenosti onda možemo reći da je prosječna godišnja zaposlenost bilaoko 1.400.000 građana.

24 Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) prosječna neto plaća svih zaposlenih u pravnimosobama u svibnju 2006. godine iznosila je 4.686 kuna. Međutim, najviša prosječna neto plaća u istom

3. ubrzati smanjivanje regionalnih razlika u stupnju razvijenosti izmeđupojedinih regija u Hrvatskoj, posebno između grada Zagreba i ostalih dijelovaHrvatske. Iako je svijest o ogromnim regionalnim razlikama, najčešće mjerenihveličinom DBP po stanovniku,25 već dugo prisutna, niti aktualna vlast, a nitiopozicija, još uvijek nisu ponudile sustav mjera i promjena koje bi u razumnomvremenskom roku dovele do smanjivanja tih razlika.

4. uvesti sustav progresivnog oporezivanja koji bi se primjenjivao prematvrtkama koje ostvaruju kroz duže razdoblje ekstra profite. Visina progresivnogporeza ne bi trebala biti previsoka i u tome smislu destimulativna, ali bi bila jedanod načina nužne preraspodjele društvenog proizvoda. U posljednjih pet-šestgodina poslodavci su prisvojili veći dio novostvorenih vrijednosti.

5. trebalo bi preispitati visinu minimalnog osobnog dohotka ili plaće i otvoritiraspravu o navodno skupoj cijeni rada u Hrvatskoj.

Literatura:

Cvrtila, M. (2005.), Život zbijen u košaricu, Slobodna Dalmacija, 14. 11. 2005., str. 9.Grupa autora (2000.), Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju, Zagreb,

Svjetska banka.Haralambos, M. – Holborn, M. (2002.), Sociologija – teme i perspektive, Zagreb, Golden

marketing, str. 290. – 346.http://snc.hbk.hr/public_html/siromastvo_2005.docLandes, S. D. (2003.), Bogatstvo i siromaštvo naroda, Zagreb, Masmedia.Laušić, F. (2005.), �ibenski BDP 2.370$, zagrebački 23.361$, Slobodna Dalamcija, 9. 07.

2005., str.11.Malenica, Z. (2003.), Siromaštvo – vrste, rasprostranjenost i uzroci siromaštva u Hrvatskoj

90-tih godina 20. stoljeća, Slobodna Dalmacija, 24. 05. 2003., str. 16. – 19.Ministarstvo rada i socijalne skrbi (2001.), Program borbe protiv siromaštva i

isključenosti u Hrvatskoj, Revija za socijalnu politiku, 8, broj 2, str. 181. – 193.Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU (2006.), Strateški

okvir za razvoj 2006. – 2013., Zagreb.�ućur, Z. (2001.), Siromaštvo – teorije, koncept i pokazatelji, Zagreb, Pravni fakultet.�ućur, Z. (2005.), Siromaštvo i socijalni transferi u Hrvatskoj, Financijska teorija i praksa, 29, broj 1, str. 37.- 58.

215


mjesecu bila je u zračnom prometu i iznosila je 8.401 kunu ili 3.715 kuna više od državnog prosjeka.Najniža prosječna neto plaća bila je isplaćena u proizvodnji odjeće i iznosila je 2.436 kuna ili 2.250kuna manje od državnog prosjeka za svibanj.To znači da je odnos između najviše i najniže prosječneplaće iznosio 1: 3,4. ( www.dzs..hr, ulaz ostvaren 28. srpnja 2006.)

25 Prema istraživanju Hrvatske gospodarske komore i Financijske agencije za 2004. godinu grad Zagrebje imao BDP po stanovniku 23.361 $, a najnerazvijenija Vukovarsko-srijemska županija samo 2.070 $.To znači da je građanin Zagreba imao za 11,2 puta veći BDP od građanina koji je živio u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Turčin, K. (2006. a), Država mora kresati naknade braniteljima, Jutarnji list, 11. 05.2006., str. 5.

Turčin, K. (2006. b), Socijalna iskaznica Hrvatske – živimo slično kao Poljaci i Slovaci, aliipak lošije od Čeha i Slovenaca, Jutarnji list, 13. 05. 2006., str. 38.-39.

Udruga za razvoj socijalne politike (2000.), Program razvoja informacijsko-dokumentacijskog centra o siromaštvu i socijalnoj pomoći, Zagreb

Vresnik, V. (2006.), Najsporiji ste u Europi u stvaranju radnih mjesta, Jutarnji list, 3. 06.2006., str. 31.-32.

www.dzs.hr

THE DISTRIBUTION OF AND FIGHT AGAINST POVERTY IN THE REPUBLIC OF CROATIA

The basis of the idea for this paper is that, for several years now, very little has been done inthe fight against poverty in Croatian society. The problem of poverty in a political sense has beendiscussed mainly on the level of political phrases and not in a way to really attempt to considerablydecrease this phenomenon. In an attempt to contribute to this approach, in the first part of this paperthe results of all important research on poverty in Croatia over the last 10 years are givensystematically. Simultaneously, methodological differences in this research are shown and the viewthat the distribution of poverty in Croatian society has not been sufficiently researched is stated.The second part of the paper outlines the thesis that the existing measures of social policy are notefficient enough in influencing a reduction in the rate of poverty. For the rate of poverty to beconsiderably reduced, it is necessary to make important changes in the macro plan of society suchas; accelerating the reduction of regional differences in the rate of development between certainregions in Croatia, reducing the huge differences in wages between certain sectors of business bytaxation and other measures, creating a yearly rate of growth of GDP between 5 and 7 % togetherwith increasing the rate of employment, bringing in a system of progressive taxation which wouldbe applied to the companies that achieve extra profits over a longer period of time and so on.

Key words: poverty, fight against poverty, methods of researching poverty,measures of social policy and poverty

216


Dr. sc. Vilma Pezelj, viša asistenticaPravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Ljuba Barun, studentica IV. god.Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU POMORSKIH BRODOVAU DALMATINSKOM STATUTARNOM PRAVU

UDK: 347.79 (497.5) (091)Primljeno: 01. 03. 2007.Izvorni znanstveni rad

Autori analiziraju osnovne oblike ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova u dalmatinskomstatutarnom pravu, te obveze i odgovornost prijevoznika i naručitelja prijevoza. Brojnost statutarnihodredbi posvećenih ugovorima o iskorištavanju pomorskih brodova govori o značaju pomorstva ipomorske trgovine, kao i o relativnoj razvijenosti statutarnog obveznog prava.

Iako glede forme ugovora o iskorištavanju brodova statuti nisu zauzimali jedinstveno stajalište,stranke su redovito sastavljale javnu ispravu.

Odredbe o prijevozu putnika u dalmatinskom statutarnom pravu su malobrojne, budući da sujedini putnici bili trgovci i hodočasnici koji su bili dužni doprinositi uspješnosti plovidbenogpothvata, iako u njemu nisu neposredno sudjelovali.

Ključne riječi: iskorištavanje broda, zakup broda, prijevoz putnika, dalmatinskostatutarno pravo, srednjovjekovno pomorsko pravo.

1. OPĆE ODREDBE

Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova zaseban su dio pomorskog prava.Pri iskorištavanju broda javljaju se različiti pravni odnosi u vezi s plovidbom iprijevozom. U pravilu su to odnosi između onoga tko iskorištava brod za sebe, itrećih osoba, s kojima ulazi u odnose tijekom plovidbe.

Vrši li se iskorištavanje broda za drugoga, javljat će se uz odnose prematrećim osobama još i odnosi između samih sudionika iskorištavanja, prijevoznikai naručitelja prijevoza ili između više njih.

Uži pojam prijevoza obuhvaća samo tradicionalnu djelatnost prijevoza stvariili putnika.

Osim predmeta prijevoza, druga osnovica podjele ugovora o iskorištavanjupomorskih brodova je učešće stranaka.1 Pitanje uloge sudionika kod ugovora oiskorištavanju pomorskih brodova pojavilo se već u rimskom pravu kada je zaodnose proistekle iz tih ugovora bila dozvoljena actio exercitoria putem koje je

217

Dr. sc.Vilma Pezelj i Ljuba Barun: Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 217.-239.

1 KATIČIĆ 12.

ustanovljena odgovornost exercitora za obveze koje počine osobe postavljene zazapovjednika broda u vezi s poslovanjem broda.2 Exercitor navis je brodarodnosno prijevoznik tj. stranka koja organizira plovidbeni pothvat, snosi svekoristi i štete od davanja broda; magister navis je zapovjednik broda.3

U srednjem su se vijeku na području cijelog Jadrana svi pravni odnosi vezaliza rimsko pravo s tendencijom poprimanja svih karakteristika današnjih ugovorao iskorištavanju brodova.4 Po odredbama rimskog prava, ukoliko je sambrodovlasnik koristio brod, ugovor je imao obilježja locatio conductio operis.Ukoliko je brodovlasnik iznajmio svoj brod bez posade, radilo se o locatioconductio rei. Ukoliko bi brod bio iznajmljen s posadom, problem nije bio upotpunosti riješen obzirom na kompleksnu prirodu ugovora. U slučajevima gdjesu se miješali elementi obaju ugovora bila je dozvoljena actio in factum.5

Iako je dalmatinsko statutarno pravo poznavalo osnovne ugovorne oblike kojisu i danas prisutni u poslovima vezanim uz iskorištavanje broda,6 statutarneodredbe nisu tako razgranate kao što su suvremene,7 što ponekad rezultirateškoćama kod definiranja njihove pravne prirode.8

Statutarnim se odredbama moglo utvrditi različite načine iskorištavanja broda,uz plaćanje određene svote novca, brodarine, odnosno vozarine, zvane“naulum”.9

218

Dr. sc.Vilma Pezelj i prof. Ljuba Barun: Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 217.-239.

2 �ARAC (2004.) 788.; HUVELIN 160.3 KATIČIĆ 14; POMORSKA ENCIKLOPEDIJA I, 531.4 HUVELIN 90.-91. 5 CASSANDRO 141. 6 CVITANIĆ (2002.) 473, 533, 737; BRAJKOVIĆ 175; JAKA�A (1963.) 1240. 7 Dvije su osnovne skupine ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova: ugovori o pomorskom

plovidbenom poslu i ugovor o zakupu broda. Temeljni je kriterij za njihovu podjelu pravna prirodaugovora. Dok su ugovori o plovidbenim poslovima ugovori o djelu, ugovori o zakupu su ugovori ouporabi stvari. Iz pravne prirode ugovora o plovidbenim poslovima i ugovora o zakupu proizlazi ikvalifikacija stranaka koje se nalaze na strani broda. Kod ugovora o pomorskim plovidbenim poslovima osoba koja nastupa na strani broda je prijevoznik.Prema stajalištu čl. 5. toč. 40 novog Pomorskog zakonika RH (stupio na snagu 29. prosinca 2004.)prijevoznik se definira kao vlasnik broda, brodar ili osoba koja sklapa ugovor s naručiteljem prijevoza.Prijevoznik je gospodarskopravni pojam i označava isključivo stranku iz ugovora o prijevozu stvari,dok je brodar pomorskopravni pojam i obuhvaća osobu koja je nositelj brodarske djelatnosti u najširemsmislu. PAVIĆ (2002.) 84. Brodar sklapanjem ugovora o prijevozu stvari stječe svojstvo prijevoznika. Prijevoznikov sukontrahent kod plovidbenih ugovora je naručitelj prijevoza (osim kod ugovora oprijevozu putnika, kada se naziva putnik). Kod zakupa je to brodovlasnik, jer se tim ugovoromodređenoj osobi daje brod na upotrebu, a to može samo brodovlasnik, odnosno korisnik broda.Brodovlasnikov sukontrahent iz ugovora o zakupu je zakupoprimatelj, što proizlazi i iz načelagrađanskog prava. U ugovore o (pomorskom) plovidbenom poslu ubrajaju se ugovori o prijevozu stvari morem (brodarskii pomorsko-prijevoznički), ugovor o prijevozu putnika morem, ugovor o tegljenju, odnosnopotiskivanju, te ugovori koji se odnose na druge pomorske plovidbene poslove. Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti brodom, a putnik platitiprevozninu. (Stranke se nazivaju prijevoznik i putnik, a ne naručitelj prijevoza). Ugovorom o zakupu broda zakupodavatelj daje zakupoprimatelju određeni brod na uporabu, uzplaćanje zakupnine, radi obavljanja plovidbene djelatnosti. Pomorska plovidbena djelatnost najčešćeobuhvaća prijevoz stvari i putnika.GRABOVAC (2003.) 166; (2005.) 73 i dalje; BOLANČA 484.

8 BRAJKOVIĆ 175; BONOLIS 311; CASSANDRO 141.

Po odredbama Splitskog statuta brodovlasnik je mogao dati brod u zakup zaodređenu zakupninu ili se sam obvezivao prevesti neku robu do određene luke.10

Isti statut regulira i uporabni oblik ugovora o zakupu broda po kojem je brodmogao biti dan u zakup sa posadom i opremom ili bez nje.11 Kod uporabnog tipaugovora o zakupu brodovlasnik ustupa brod u zakup za određeno vrijeme ili zaodređeno putovanje bez posade i opreme ili sa posadom i opremom broda. Kodprijevoznog tipa ugovora o zakupu brod se davao u zakup u prijevozne svrhe zaodređeno vrijeme, odnosno određeno putovanje, bez posade i opreme ili saposadom i opremom, pri čemu se posebno pazilo na odgovarajuće naoružanje.

2.

Budući da je bogatstvo srednjovjekovnih komuna izravno ovisilo od učinkapomorske trgovine, komunalne su vlasti željele tu značajnu djelatnost zadržatipod svojim nadzorom. Na poseban je način intervencija države u sferi ugovaranjavidljiva iz odredbi Dubrovačkog statuta koja dubrovačkim građanima zabranjujesklapanje ugovora o zakupu stranih brodova. Nadalje, zabranjena je prodaja ilidavanje u najam broda sa više od tri vesla Slavenima.12 1316. godine određeno jeda se lađe (barke) ne smiju dati u najam osobama iz Cavtata ili drugima koji nisuDubrovčani pod prijetnjom kazne od 10 perpera.13 Osim u statutima,protekcionističke su se odredbe o zabrani uzimanja u zakup stranih brodovanalazile i u matrikulama pomorskih bratovština.14

Komunalne su vlasti često predviđale smjer kretanja i vrijeme prolaskabrodova, posebice s teretom soli, žita itd. Navedeni su proizvodi uslijed njihovevažnosti u opskrbi komunalnog stanovništva nerijetko bili predmetom strogognadzora komunalne vlasti, te se ponekad i sama komuna javlja kao jedan odkontrahenata.15

Tako npr. 7. studenoga 1326. kotorska općina sklapa ugovor s Grisogonom izZadra po kojem se on obvezuje dovesti sa zadarskih otoka u Kotor tijekommjeseca svibnja 500 modija soli po kotorskoj mjeri od 33 velika mletačka perperapo centenaru soli. Općina je dužna iskrcati sol u roku od 5 dana od pristajanjalađe i isplatiti Grisogonu 12 perpera u srebru ili u vosku. Stranka koja se ne bi

219


9 “Naulum“ potječe od grčke riječi “naulon” koja označava brodarinu, vozarinu. Usp. LEXICON LATINITATIS IV, 757.; CVITANIĆ (2002.) 737, n. 45; VIDOVIĆ 315.

10 Splitski statut VI, 34.; BRAJKOVIĆ 175.; MIJAN (2004. A) 343.11 Splitski statut III, 90.; JAKA�A (1963.) 1240. 12 Dubrovački statut VI, 66, 67. Usp. BRAJKOVIĆ 184; �ARAC (1995.) 96. 13 Liber omnium reformationum IX – Knjiga svih reformacija IX u MARINOVIĆ 423.14 Čl. 13. matrikule mornarske bratovštine u Splitu zabranjuje uzimanje na iskorištavanje stranog broda

ako je moguće uzeti brod iz splitske luke. Ta se odredba dovodi u vezu sa odredbom IV, 119 Splitskogstatuta: “Vesla i brodska užad koja pripadaju komuni ne smiju se posuđivati”. BRAJKOVIĆ 186, CVITANIĆ (1963.) 175, 256. Detaljnije o srednjovjekovnim bratovštinama vidi: BENYOVSKI 137-160; ČORALIĆ 88-96.

15 RAUKAR 1980.-1981., 197-198.

pridržavala ovog ugovora potpada pod kaznu od 200 velikih mletačkih perpera.O ovome ugovoru sačinjene su dvije istovjetne isprave.16

Iste godine, 4. prosinca, kotorska općina sklapa ugovor sa ZadraninomFranciscom Fumadi kojim se on obvezuje dovesti u Kotor tijekom srpnja 3 milijarasoli po kotorskoj mjeri uz cijenu od 35 velikih mletačkih perpera po centenaru.Polovicu cijene će općina isplatiti pri istovaru, a drugu polovicu na blagdan sv.Dimitrija i to u mletačkim grošima ako ih bude imala, a inače u srebru. Ako općinabude u ratu ili ako od ukupne ugovorene količine soli bude nedostajalo do 400modija stranke neće platiti kaznu. U ostalim slučajevima prekršitelji ugovorapodliježu kazni od 100 velikih mletačkih perpera po milijaru. Ugovor je načinjen udva istovjetna primjerka.17

Nerijetko su komune posjedovale vlastito brodovlje za potrebe komunalnetrgovine, koje su mogli zakupiti i ostali građani ukoliko nije bilo privatnihpoduzetničkih poslova ili u slučaju nesigurnosti plovidbe.18

Specifična su pravila o zakupu broda vrijedila u vrijeme berbe grožđa, o čemuposebne odredbe donose Dubrovački, Zadarski i Splitski statut.19 Po odredbamaDubrovačkog statuta rizik za barke koje prevoze vino u vrijeme berbe grožđa snosebrodovlasnici.20 Zakupoprimatelj ima pravo dati barke u podzakup do blagdana sv.Mihaela (29. IX). Ako bi netko unajmio neki brod za berbu grožđa u određenommjestu ili za određenu luku, pa bi s tog mjesta pošao na drugo mjesto ili luku i trgaodrugdje, morao je platiti najam za dva putovanja. Dvostruka bi se najamnina plaćalai u slučaju kada bi netko prekrcavao vino iz jedne barke u drugu. Ako netko ne bimogao nakrcati brod u vrijeme berbe grožđa pa primi na brod vino drugoga, svavozarina za drugo vino pripada patrunu toga broda.

Višestruko povećanje zakupnine u radzoblju berbe grožđa vidljivo je iz ugovoraod 19. lipnja 1281. kojim Elias Graycus iz Ulcinja potvrđuje primitak u zakup barkeRadoste de Dobreno iz Dubrovnika “cum consuetudine Ragusii” i obvezuje seplaćati za zakupninu 3 solida velikih mletačkih denara i 8 groša. Ujedno izjavljujeda će se, ukoliko ne vrati barku do vremena berbe grožđa (tempore vindemiarum),zakupnina u tom razdoblju povećati na iznos od 30 solida velikih denara.21

Po odredbama Zadarskog statuta brodice za berbu trebale su biti procijenjeneod strane pomorskih sudaca, te se prema sudačkoj procjeni određivala brodarinakoja je iznosila dva denara po svakome modiju.22 Brodovlasnici brodice

220


16 KOTORSKI SPOMENICI I, 1951., 168/71.17 KOTORSKI SPOMENICI I, 1951., 222/87. 18 Davanje u zakup općinske lađe spominje se u zapisniku splitskog Velikog vijeća od 11. listopada 1358.,

a 14. listopada iste godine Veliko vijeće ustupa putem dražbe Dujmu Marinovu pravo prijevozaopćinskom lađom za sljedećih pet godina za 100 libara, od kojih će nakon druge godine platiti općini40 libara, a zatim svake godine po 20 libara. STIPI�IĆ - �AM�ALOVIĆ 163, 164./98.

19 Dubrovački statut VII, 59; �ARAC (1995.) 94. Zadarski statut IV, 80-83; BEUC 696; MIJAN (2004. B) 155.Splitski statut VI, 16; MIJAN (2004. A) 343.

20 Dubrovački statut VII, 59, 62, 64, 65, 66. MARINOVIĆ 219-221. 21 Debita notariae I, fol. 59a u ČREMO�NIK (1939.) 52/51.

unajmljene za berbu grožđa koje zbog nevremena pristanu izvan Zadra nisumorali plaćati mornare za dane u kojima brodica nije plovila zbog nevremena.23

Mornari koji su brodicama natovarenima grožđem pristajali u luku nakon zalazasunca bili su dužni iskrcati teret uz statutom propisanu plaću,24 a statut je odredioi način i oblik opreme brodice košarama prema njenoj nosivosti.25

Splitski statut normira upotrebu lađa u berbi grožđa u odredbi koja posadržaju odgovara onoj Zadarskog statuta o načinu i obliku plaćanja mornara kojisu brodicama što su bile natovarene grožđem pristajali u luku nakon zalazasunca.26 Mornari nisu smjeli napustiti brodicu po pristanku dok je nisu iskrcali, asvi su morali imati doličnu večeru i točno određenu plaću.

3.

Iako pismena forma ugovora o zakupu broda nije u svim komunama imaladispozitivni značaj, stranke su o ugovorima redovito sastavljale javnu ispravu.27

Pismena je forma bila obvezna u Dubrovniku.28 Običaj pismenog bilježenjaugovora u brodske dnevnike potječe iz bizantskoga prava koje se i nakon prestankabizantske vlasti u Dubrovniku nastavilo primjenjivati. Donošenjem Dubrovačkogstatuta 1272. godine stari su pomorski običaji recipirani i ozakonjeni. Osim upisa ubrodski registar, sastavni dio obvezne forme zaključenja ugovora o zakupu brodabilo je polaganje određene svote novca. U slučaju polaganja jednoga folara nije seradilo o pravoj kapari, nego isključivo o obvezatnoj formi zaključenja pravnog posla,koji se nije mogao više raskinuti.29

Razvojem pomorskog prometa dolazi do ublažavanja strogosti forme i uvođenjakapare veće od jednog folara, koja postupno dobiva značajke prave kapare, iako sejoš ne može govoriti o kapari u smislu Justinijanova i modernog prava zbognemogućnosti da obje strane ravnopravno odustanu od ugovora.30 Hvarski i Zadarskistatut ne donose izričite odredbe o formi ugovora.31 Splitski i Trogirski statut donosegeneralnu odredbu po kojoj je za perfektuiranje ugovora vrednijih od dvadeset libaraobvezatna javna isprava.32 �ibenski statut za ugovore o pokretninama preko 25 libaratraži isključivo javnu ispravu.33

221


22 Zadarski statut IV, 82. Usp. BEUC 696; MIJAN (2004. B) 155.23 Zadarski statut IV, 80. 24 Zadarski statut IV, 81. 25 Zadarski statut IV, 83. 26 Splitski statut VI, 16.; MIJAN (2004. A) 343.27 BONOLIS 311-317.28 Dubrovački statut VII, 8. Taj statut (VII, 1) dopušta sklapanje ugovora davanjem kapare od jednog

folara u nazočnosti brodskog pisara. Usp. MARGETIĆ (1997.) 259-260; �ARAC (1995.) 96-100;BONOLIS 312. Osim u Dubrovniku, pismena je forma bila kao obvezatna propisana i Krčkim statutom III, 61.

29 MARGETIĆ (1993.) 21, 93. 30 �ARAC (1995.) 99, 103. 31 Hvarski statut (V, 15) u pomorskopravnim sporovima dopušta u pomanjkanju javne isprave

dokazivanje pomoću vjerodostojnih svjedoka. Zadarski statut (IV, 20) dopušta za ugovor o zakupubroda nosivosti do sto milijara alternativno javnobilježničku ispravu ili nazočnost dvojice svjedoka. Usp. CVITANIĆ (2002.) 474; KASANDRIĆ 68; BEUC 684.

32 Splitski statut III, 17; Trogirski statut I, 47. Usp. BERKET 66. 33 �ibenski statut IV, 41. 34 BRAJKOVIĆ 177; CVITANIĆ (2002.) 737.35 Diversa cancellariae III, f. 95 u SPISI III 1054/330. 36 Praecepta rectoris II, fol. 23 u SPISI IV 143/50.37 Čarter partije (eng. charter party) su isprave o ugovorima o prijevozu stvari. Naziv im potječe od lat.

charta partita, charta divisa jer se prije običavalo ugovor nepravilnim zupčastim rezom podijeliti u dvadijela, od kojih bi svaka strana dobila po jedan, što je na odredištu uspoređenjem obaju dijelovaomogućavalo utvrđivanje legitimacije primatelja. Najvažniji su dijelovi čarter partije vrsta tereta i područje plovidbe. POMORSKA ENCIKLOPEDIJA II, 6; BRAJKOVIĆ 177; JAKA�A (1979.) 176, (1980.) 61; RIPERTII, 1437.; BRUNETTI III, 404; TETLEY (2004.) 24.

38 Praecepta rectoris II, fol. 31 u SPISI IV 194/62; 79/37. KOTORSKI SPOMENICI I 168/71, 222/87.

39 BONOLIS 204, BRUNETTI 166.

Ugovore o iskorištavanju brodova brodski je pisar bio dužan upisati u brodskuknjigu unoseći pri tome imena ugovornih stranaka (ukoliko brod nije imao imena,bio bi označavan imenom svog vlasnika ili zapovjednika), vrijeme potrebno zaukrcaj (dies cargatorii) i iskrcaj tereta, količina i naziv tereta i cijena prijevoza –naulum, te eventualna dobit zapovjednika i posade broda u tom poslu.34 Lijepprimjer ugovora o najmu broda u kojima su prisutni svi značajni elementiugovora je onaj od 30. siječnja 1297. Lucarus Muti i Pasqua de Çodi sklopili suugovor o najmu barke Bartholomea Sabadina koja se nalazi u dubrovačkoj luci.Njemu će predati 18 milijara kože i ostalu robu koju su dužni ukrcati tijekomsljedećih 8 dana i prevesti je u Veneciju. Najam će biti isplaćen u iznosu od 2perepera po milijaru, a na brodu će ukupno biti 5 ljudi.35

9. veljače 1300. Theodosius Alberti iz Splita sklopio je ugovor o zakupubarkocija “Sveti Stefan” sa Ramundom de Marino sa Hvara. Ramundus je dužansa rečenim barkocijem preuzeti 200 salma soli u Draču u roku od 8 dana iprevesti je u Neretvu (Flumen Narenti). Theodosius je dužan platiti 4 i pol librevelikih solida u roku od osam dana od prispjeća soli. Ako ne stignu primiti ubarkocij spomenutih 200 salma soli moraju to srazmjerno uračunati u cijenu, au slučaju da prime više (od ugovorenog), ugovor se ne mijenja. Stranka koja nebude poštivala odredbe ugovora, potpada pod ugovornu kaznu od 50 perpera ukorist stranke koja je poštivala ugovor.36

Kopiju ugovora pisar je uručivao objema strankama, iz čega se tijekomvremena razvila brodska isprava “charter party”.37 Tako se npr. u ispravama čestoizričito navodi da su sačinjene dvije istovrsne isprave i podijeljene strankama.38

Sva je ukrcana roba morala biti upisana u brodsku knjigu. Brodski je pisar biodužan trgovcima dati detaljan popis njihove robe “in scriptis”. Popisom roberaspolagao je i parun kao dokaznim sredstvom, te on nije bio dostupantrgovcima.39 U toj su ispravi prisutni začetci današnje teretnice koja samostalanpravni značaj dobiva u razdoblju kada trgovci više ne putuju zajedno s robom.40

Taj je primitivni oblik teretnice sadržavao: ime vlasnika tereta, popis robe, njeneoznake, težinu i količinu. Ako bi teretnica služila kao isprava putem koje se roba

222


primatelju isporučivala, onda je sadržavala datum njena sastavljanja, odnosnodatum utovara, ime vlasnika tereta, ime brodovlasnika i njegova zapovjednika,oznaku prevožene robe, iznos zakupnine, te ime i adresu primatelja.41

4.

Različiti oblici ugovora o iskorištavanju broda u praksi su se ispreplitali sasrodnim pomorskim institutima, npr. ugovorom o koleganciji.42

24. listopada 1299. Martinus de Deo Taleua de Cerneta, građanin Ankone,sklopio je ugovor o zakupu broda (lignum seu asserium) Marthola de Culena izDubrovnika. U spomenuti je brod dužan ukrcati 30 centenarija soli izmjerene uDraču, koju je Martholus dužan prevesti svojim brodom na svoj rizik u Trsat idoznačiti je vlasniku soli Martinusu ili njegovu zastupniku. Nakon iskrcaja,Martinus ili njegov zastupnk dužan je platiti 20 denara za 30 centenarija soli.

Ako dio soli bude nedostajao zbog više sile (kako od mora i neba tako i kaoposljedica izbacivanja u more – tam per fortunam maris et celi, quam perbalnationem...) to će se obračunati prilikom plaćanja. Martolus ne smijemijenjati put, osim u slučaju više sile, a dužan je vratiti se rečenim brodom u rokuod 8 dana.

Martinus se obvezuje braniti ga od svih osoba kao i u slučaju represalija, a ougovoru su sastavljene dvije istovjetne isprave i uručene objema strankama.43

30. listopada Martholus de Culena i Luboe de Volcassi obvezuju se prevestisol Alexia iz Drača u Trsat njegovim brodom koji se nalazi u dubrovačkoj luci kaozastupnici Martinusa iz Ancone. Ujedno se obvezuju i jamče osobno i svojomimovinom braniti i osiguravati brod sa svim pripacima od Omišana (de

223


40 Teretnica je isprava kojom prijevoznik potvrđuje da je primio na brod stanovitu robu radi prijevozamorem i obvezuje se da tu robu na odredištu izruči osobi označenoj u teretnici i uz uvjete navedene uteretnici. Služi kao dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu. Pomoću nje se ne sklapa ugovor, jer se ona izdaje nakon što je prijevoznik primio robu na prijevoz. POMORSKA ENCIKLOPEDIJA VIII, 119; TETLEY (2004.) 12.; GRABOVAC (2005.) 89. Većina autora tragove teretnice nalaze još u rimskom pravu. BRAJKOVIĆ (1989.) 119; SCORZA 2; JAKA�A (1983.) 157. Suprotno MANARA 194. Jakaša drži nedvojbenim da primjerak isprave iz rimskog doba (engleski prijevod u HARRIS, 28) upotpunosti po svom sadržaju odgovara suvremenoj teretnici. O načinu pisanja brodskih tovarnih listova govori Julije Balović u svom poznatom priručnikuPratichae schrivaneschae, Venezia, 1693. �IMUNKOVIĆ 20/69-74. Usp. Statut R. Zena 1255., cap. 42., Statut Ancone 1397., cap. 15. Najstariji zakonski tekst koji sadrži formalne propise o teretnici je švedski Pomorski zakon Karla XIiz 1667.

41 BRAJKOVIĆ 179.42 BRAJKOVIĆ 180. Splitski statut, VI, 17: “O onome koji je dao brod (na iskorištavanje) na dio dobiti”;

Skradinski statut, cap. 24: “si aliquis dederit suam navem vel barcam alicui, vel aliquibus pro partelucri, vel lignorum, vel alicuius rei...” – “ako tko dade svoj brod ili lađu nekome ili nekima (naiskorištavanje) za dio dobiti (u novcu) ili drvima ili (za) (neke) druge stvari, ...”Preveo: BIRIN 196.

43 Praecepta rectoris II, fol. 14’ u SDK IV, 78/36.

hominibus seu piratis Dalmisanis). Ukoliko brod bude uzapćen od Omišana,Martholus i Luboe obvezuju se isplatiti brodovlasniku 20 libara velikih denara.Nakon što prevezu sol, obvezuju se vratiti iz Trsata u Dubrovnik i predati Alexiubrod sa svim pripacima bez ikakve tužbe. Od ukupnog iznosa brodarine trećinapripada Martholusu i Lubou a dvije trećine brodovlasniku Alexiu.

Martholus i Luboe obvezuju se i jamče osobno i ukupnom imovinomnadoknaditi štetu u slučaju da brod bude podvrgnut represalijama44 ili naputovanju naiđe na kakve druge zapreke koje se tiču Martholusovih i Luboovihdugova ili obveza, tako da ona ne pogodi brod. Ujedno se obvezuju ići izravno izTrsata u Dubrovnik.45

Obveze brodovlasnika (brodara) iz ugovora o iskorištavanju broda podudarajuse općenito sa funkcijama paruna.46 Prvenstvena dužnost sastoji se u osiguranjuplovnosti broda, odnosno u držanju brodova spremnima za plovidbu.47

Komunalne su vlasti mogle primorati brodovlasnika da opremi brod u skladu saugovorom, posebice glede dužnosti naoružanja broda u skladu sa statutarnimpropisima.48 Ukrcaj i slaganje robe također su podlijegale nadzoru komunalnihvlasti, a iskrcaj robe s broda bilo je potrebno obaviti u određenom roku podprijetnjom kazne koja se imala doznačiti komuni.49

30. rujna 1367. Cranac Martinich iz Dubrovnika, stanovnik Neretve, unajmioje (conduxit) barkozij Helie Martini iz Splita za uvoz soli u Neretvu po cijeni od9 zlatnih dukata u zlatu po šibenskom centenaru soli. Helias će boraviti u Neretvi8 dana tijekom kojih će mu Cranac isplatiti 20 dukata pod prijetnjom kazne odjednog dukata za svaki dan čekanja.50

Istoga dana spomenuti Cranac unajmljuje i barkozij Tolina Milogosticha izSplita za 9 zlatnih dukata u zlatu po šibenskom centenaru soli. Tolinus je dužandovesti sol u Neretvu u roku od 8 dana tijekom kojih mu je Cranac dužan isplatitibrodarinu pod prijetnjom kazne od jednog dukata za svaki dan zadržavanja.

224


44 represaglia, repressalia, f., repressaliae, plur., f., repressalia, plur., n. - odmazda, utjerivanje duga silom;LEXICON LATINITATIS VI, 996.; MAŽURANIĆ II, 1242.; CVITANIĆ (2002.) 715-722;DANILOVIĆ 275-295; BESTA 40; ROBERTI 168-171.

45 Praecepta rectoris II, fol. 15. u SDK IV, 79/37.46 LEXICON LATINITATIS V, 821.; VIDOVIĆ 343; POMORSKA ENCIKLOPEDIJA VI, 66.

Parun je u većini slučajeva istodobno označavao brodovlasnika i zapovjednika. Pojavom davanjabrodova u zakup i zakupnik dobiva naziv parun, pa bismo ga upotrebljavajući suvremenu terminologijumogli nazvati brodarom. O funkcijama paruna detaljnije vidi BRAJKOVIĆ 143. U suvremenom pravu prijevoznik (brodovlasnik, brodar) ima dvije glavne obveze: osposobljavanjebroda za plovidbu, te briga o očuvanju tereta u ispravnom stanju. GRABOVAC (2005.) 115, BOLANČA 484.

47 Kotorski statut, cap. 378; Dubrovački statut, VII, 1; Hvarski statut, V, 1; Splitski statut VI, 45; Zadarskistatut, IV, 74. Usp. Nomos rhodion nauticos III, 11. BRAJKOVIĆ 144; KOSTRENČIĆ 889; CVITANIĆ (2002.) 737.

48 Dubrovački statut VII, 8.; Zadarski statut, IV, 5-12; Rapski statut III, 25.Usp. statut R. Zena 1255, cap. 27-30; Statut Tiepola, cap. 8 i 9. BEUC 682; MIJAN (2004. B) 113; PREDELLI – SACERDOTI 131; INCHIOSTRI 332;BARTULOVIĆ 138.

49 Dubrovački statut VII, 9, 40.; Zadarski statut IV, 21-30, 36. 50 RISMONDO 6/26.

Ujedno Cranac obećava naknaditi štetu od zlih osoba prilikom ukrcaja i iskrcajasoli.51

Brodovlasnik odgovara i za nedostatke opreme broda (brodska oprema kaopripadnost slijedi brod kao glavnu stvar) i snosi rizik uslijed više sile.52

Brodovlasnik, odnosno parun je odgovarao ako bi roba bila nepravilno ukrcana iraspoređena na brodu, a posebno ako bi na palubi bila smještena roba koja se nijeprevozila u sanducima.53 Ako u brod ne bi bio ukrcan dio robe, ili sva robanaručitelja prijevoza, parun je morao nadoknaditi štetu čiju su visinu određivaliknez i većina članova Maloga vijeća.54

Roba predana na prijevoz nalazila se “in custodia patronorum”.55 Najjasnijeje načelo odgovornosti brodovlasnika za preuzetu robu izraženo u Zadarskomstatutu.56 Brodovlasnik se mogao osloboditi odgovornosti u četiri slučaja: ako jeroba uništena nasiljem, požarom, nevremenom ili je izbačena izvan broda(pomorski jactus).

Dubrovački statut, za razliku od Zadarskoga, Krčkoga i Splitskoga57 ne sadržiodredbe o odgovornosti brodovlasnika za preuzetu robu. Kako ni bizantskiRodski pomorski zakon ne sadrži posebne odredbe o odgovornostibrodovlasnika, Margetić drži navedeno dokazom povezanosti dubrovačkog ibizantskog pomorskog prava.

U određenim je slučajevima za štete na prevoženoj robi odgovaralo i brodskoosoblje, osobito mornari u statusu ad partem koji su smatrani sudionicimapomorskog pothvata, pa su jamčili zajedno s brodovlasnikom za štetu ili manjakrobe. Od ove su odgovornosti parun i mornari mogli biti oslobođeni ako bidokazali da je do štete došlo u slučaju više sile.58

1353. u Zadru Tadija pok. Rolanda iz Ferrare, stanovnik Zadra, imenujeDamjana pok. Zanochija iz �ibenika svojim zastupnikom i daje mu punomoć dapotražuje vino, kao i neka pokretna dobra od mornara koji su oštetili ili otuđilirobu koju su mu prevozili.59

Ako bi pri iskrcaju bilo manje robe nego je zapisao brodski pisar, mornari admarinariciam nisu bili obvezni sudjelovati u naknadi štete oštećenim trgovcima,pa su u tom slučaju parun, naukler60 i suprapozit61 solidarno odgovarali do visineuloga u taj brod.62

225


51 RISMONDO 17/32. 52 TSP IV 68/203-206. 53 Dubrovački statut VII, 9.54 Tako je 14. srpnja 1283. izbio spor oko žita između Guillelmusa Bonus i Jacobusa Grapillia u kojem

je presuđeno u korist Jacobusa koji je morao kao ortak dobiti šestinu od 350 salmi žita – kako je bilodogovoreno – a ne od 222 salme koliko je dovezeno. Testamenta I, fol. 23’-24’ u SDK II 1336/370.

55 BONOLIS 341; HUVELIN 122. 56 MARGETIĆ (1993.) 93.

Zadarski statut IV, 21. Usp. Statut R. Zena 1255., cap. 51; Statut J. Tiepola 1229., cap. 17. 57 Krčki statut III, 62; Splitski statut VI, 63. 58 KOSTRENČIĆ (1914.) 890; MARGETIĆ (1993.) 93-94. 59 SZB IV 148/245.

Parun je bio dužan voditi brod putem određenim ugovorom o iskorištavanjubroda. Skretanje s puta (devijacija) bilo je dozvoljeno samo u slučaju više sile).63

5.

Primarna je dužnost naručitelja prijevoza platiti naulum prema ugovoru.64

Najčešće prije65 nego iskrca robu s broda, osim ako bi dao odgovarajući zalog, alii u tom slučaju u relativno kratkom roku jer bi inače zalog ostajao brodovlasniku,odnosno parunu.66 Budući da je brodovlasnik imao ius retentionis i iusdistrahendi, ako se naulum ne bi odmah isplatio ili se ne bi dao odgovarajućizalog, brodovlasnik je bio ovlašten namiriti se zadržavanjem količine robe kojaodgovara visini nauluma.67

Po odredbama Dubrovačkog statuta zakupoprimatelj broda snosi sav rizikpomorskog pothvata u slučaju zakupa broda bez mornara, osim ako međusobnodrugačije ugovore.68

Ugovor o zakupu broda prestajao je u slučaju više sile i nepredviđenihokolnosti ili pak ukoliko brod nije bio opremljen sukladno ugovoru.69 Kaoprimjer može se navesti slučaj smrti zakupoprimatelja prije ukrcaja tereta i

226


60 LEXICON LATINITATIS IV, 756; VIDOVIĆ 201, 531. Nauclerius je stručna osoba i upravitelj nautičkom službom na brodu odnosno zapovjednik broda. Usp. PEZELJ 132-133.

61 LEXICON LATINITATIS VII, 1157.; VIDOVIĆ 537. Superpositus (suprapositus) navis je generalni zamjenik, odnosno zastupnik najčešće brodovlasnika,ali ponekad i nauklera kao neposrednog zapovjednika na brodu.

62 Dubrovački statut VII, 6. 63 Tako npr. u ugovoru iz 1283. stoji obveza paruna Jacobusa Brusca iz Venecije: “ego dictus Jacobus

debeo ire cum dicto bançono in isto presenti viagio ad fluvium Drini et non cambiare sive mutareviagium.”Diversa cancellariae I, f. 124a u ČREMO�NIK (1932.) 294/103.U ugovoru o najmu broda iz 1299. izričito se zabranjuje devijacija broda, osim u slučaju više sile. Praecepta rectoris II, fol. 31 u SPISI IV 143/50.

64 BONOLIS 333, 336; BRAJKOVIĆ 177-178; CVITANIĆ (1964.) 175. Dubrovački statut nema odredbi o isplati nauluma, te su stranke same određivale vrijeme njegoveisplate. Zadarski statut (IV, 42) propisuje da naručitelj prijevoza, odnosno trgovac mora platiti naulum prijenego iskrca robu s broda, ili mora dati primjereni zalog.Splitski statut (VI, 69) daje brodovlasniku ius retentionis i ius distrahendi na stvarima predatim naprijevoz i to u vrijednosti robe koja odgovara visini nauluma. Naručitelj prijevoza, odnosno trgovac jemorao prije iskrcaja robe s broda isplatiti ugovoreni naulum ili dati odgovarajući zalog (u tom slučajumorao je u roku od tri dana isplatiti naulum, jer je inače gubio zalog). Trogirski statut (III, 32) propisuje da zakupoprimatelj nije dužan platiti zakupninu brodovlasniku uvremenu dok je višom silom spriječen isploviti iz luke, budući da za to vrijeme zakupoprimatelj nijemogao ostvariti dobit.

65 Tako primjerice 19. lipnja 1281. Servius de Ortona prima unaprijed u ime brodarine (“pro naulo dictifrumenti”) 25, 5 unča zlata za prijevoz 732 salme žita u Dubrovnik brodom Sancta Maria. Debita notariae I, fol. 59a u SDK I 544/167.

66 Splitski statut VI, 69; Zadarski statut IV, 42. 67 Splitski statut VI, 69. 68 Dubrovački statut VII, 59.

davanja kapare. Ukoliko je već nešto bilo ukrcano na brod, plaćalo se razmjernovrijednosti robe koja je bila ukrcana.70

Naručitelj prijevoza (trgovac, zakupoprimatelj) nije bio dužan platiti naulumako bi na putu bio opljačkan. Izuzetak od te generalne odredbe su područjapoznata po gusarenju ili komune poznate po međusobnom neprijateljstvu, kadaje postojao izrazito veliki rizik, pa su tada zakupoprimatelji snosili štetu. Uugovorima su se ponekad izričito navodila područja poznata po učestalimnapadima gusara, npr. područje Trsta i ostalih krajeva Istre.71

Tako npr. 3. kolovoza 1289. Damianus de Nona uzima u najam i zakup (adaffictum et naulum) barku Georgia Gresanni sa svim pripatcima, smještenu uzadarskoj luci za 10 libara malih denara mjesečno. Rizik snosi brodovlasnik-zakupodavatelj, osim za područje Trsta i ostalih krajeva Istre.72

Martholus de Culena i Luboe de Volcassi, zastupnici zakupoprimatelja Martinusade Deo Taleua de Cerneta iz Ancone iz ugovora o zakupu broda Marthola de Culenaiz Dubrovnika obvezuju se, ukoliko brod bude uzapćen od Omišana (de hominibus seupiratis Dalmisanis) isplatiti brodovlasniku 20 libara velikih denara.73

Naprotiv, naručitelj prijevoza bio je dužan nadoknaditi brodovlasniku štetuako bi svojom krivnjom prouzročio oštećenje ili propast broda.

Ako bi brodovlasnik nekome dao u zakup brod za plovidbu do određenog mjesta,odnosno za izvršenje određenog posla, a on otputuje brodom na drugo mjesto ili zadrugim poslom, te brod propadne ili se ošteti, svu štetu snosi zakupoprimatelj, osimako je odstupanje od ugovora posljedica nevremena ili drugih opravdanih razloga.

Tako npr. 16. listpada 1316. Petar Kumplica podnio je tužbu protiv Milete zbogtoga što nakon godinu dana nije vratio čamac koji je uzeo u najam uz najamninu od6 denara na dan. Tužitelj zahtijeva od suda da naredi tuženiku povrat čamca iliumjesto toga 5 velikih solida i najamninu od 9 libara što ukupno iznosi 17 libara.

Tuženik je u zajednici s Ilijom Čele uzeo čamac u najam uz navedeni iznosnajamnine zbog skupljanja drva. Došavši u Drvenik, izvukli su čamac na kopno,ali ga je snažna oluja s velikim valovima povukla u more i razbila. Brodić nije biovezan jer im tužitelj nije dao konop. Mileta i Ilija ponudili su vlasniku brodićavesla i 4 solida najamnine za 8 dana, ali je tužitelj to odbio primiti. Tuženi supredložili svjedoka Marina Valentinova koji je čuo njihovo dozivanje u pomoć.

14. siječnja 1317. kurija je presudila da tuženik Mileta preda tužitelju Petruvesla i plati mu 4 solida najamnine čamca (za 8 dana), dok se zahtjev za predajučamca i isplate ostale najamnine odbija.74

-15. ožujka 1317. Mikoja Cure tužio je Iliju ribara zbog toga što je prije četirigodine dao tuženiku u najam čamac uz najamninu od 10 solida mjesečno, te daga ni u roku od četiri godine nije vratio, a najamninu je platio samo za prvi

227


69 Splitski statut VI, 18; Skradinski statut, cap. 24; Dubrovački statut VII, 8. 70 Dubrovački statut VII, 37. 71 BRAJKOVIĆ (1943.) 116; TSP II 7 i 8 /129; 37/142; TSP III 203-204.72 SZB I 56/125. 73 Praecepta rectoris II, fol. 15 u SDK IV 79/37. 74 TSP IV 68/203-206.

mjesec najma. On moli sud da naredi tužniku povrat čamca i plaćanje, što ukupnoiznosi 30 libara.

Sud je presudio da tuženik nije dužan isplatiti nikakvu odštetu tužitelju-najmodavcu, budući da je tuženika u Senju zadesilo nevrijeme koje je uništilonavedeni čamac.75

Zakupoprimatelj nije odgovarao za oštećenje ili propast broda ako se držaoodredaba ugovora. U namjeri da se izbjegnu moguće nedoumice kada se brodomišlo u drugo mjesto ili drugu luku, Dubrovački statut precizira koji se dijelovidubrovačkoga teritorija smatraju jednim mjestom ili jednom lukom.76 Isti statutdrži da je brod obavio dva putovanja i kada bi u istoj luci iskrcao dovezeno vino, azatim ukrcao novo.77 Ako bi se dogodilo da zakupoprimatelj ne ukrca na brod svojevino nego tuđe, sve što bi primio na ime vozarine, morao je predati parunu broda.78

Trogirski statut predviđa mogućnost djelomičnog smanjenja zakupnine ukolikoje brod bio spriječen nastaviti plovidbu zbog više sile i to tijekom boravka u luci,ukoliko je uslijed toga pretrpio gubitak i nije ostvario nikakvu dobit.79

Naručitelj prijevoza se morao sam pobrinuti za ukrcavanje i iskrcavanje robepo dolasku u luku, jer u slučaju zakašnjenja zbog svoje nemarnosti moranadoknaditi brodovlasniku, odnosno parunu svu štetu i troškove zbognepotrebnog zadržavanja.80

Po odredbama Dubrovačkog statuta brod se mogao nekome i posuditi tj. datina besplatnu upotrebu.81 U tom slučaju odgovornost za propast broda snosiparun. Po odredbama Splitskog statuta brodovlasnik nije bio ništa dužan platitionome kome je ustupio lađu da mu nasječe drva i luč.82

Hvarski statut naglašava da je dozvoljeno koristiti se brodom isključivo premanjegovoj namjeni uz zabranu korištenja broda “contra legem”, kada je predviđenajednaka odgovornost za sve sudionike takvog ponašanja bez obzira na njihovuulogu u konkretnom plovidbenom pothvatu.83 Nadalje, svatko tko bi samovlasnoporinuo u more tuđi brod bio bi kažnjen neovisno od svog društvenog položaja.84

Iz odredbi Dubrovačkog i Hvarskog statuta koja propisuje podjelu plijenadobivenog zarobljavanjem neprijateljskog broda proizlazi da je bilo dozvoljenokoristiti se brodom u svrhu zarobljavanja neprijateljskog broda ili plovila.85

228


75 TSP IV 78/231-232. 76 Dubrovački statut VII, 64. 77 Dubrovački statut VII, 65. 78 Dubrovački statut VII, 66.79 Trogirski statut III, 32. Usp. RADIĆ 184.80 Zadarski statut IV, 42; Splitski statut VI, 64. 81 Dubrovački statut VII, 63; Hvarski statut V, 14. Usp. CVITANIĆ (1974.) 108.82 Splitski statut VI, 20. MIJAN (2004. B) 343.83 Hvarski statut V, 9; Dubrovački statut VII, 54.84 Hvarski statut V, 14. 85 Dubrovački statut VII, 35; Hvarski statut V, 8.

6.

Odredbe o prijevozu putnika relativno su malobrojne u našim statutima,budući da su do 17-og stoljeća jedini putnici bili trgovci, koji su pratili svoju robui hodočasnici.86 Na prijevoz putnika negativno je utjecala nesigurnost pomorskeplovidbe, što najjasnije ilustrira učestalost oporučivanja onih koji su se odlučilina dalja putovanja.87 Tako primjerice 22. travnja 1350. u Zadru Dimina pok.Bogdana Culeraxa sastavlja oporuku želeći hodočastiti u Rim. 88

U zadarskim i dubrovačkim oporukama iz 80-ih i 90-ih godina XIII. st.pojavljuju se legati za sudjelovanje u organiziranim pohodima u Svetu Zemlju.

1296. g. Koša Saladin u oporuci namjenjuje 300 mletačkih libara vitezu kojiće za njegovu dušu otići u Svetu Zemlju.89

1283. Dubrovčanin Ilija Rastić ostavlja 20 perpera za križarsko-hodočasničkipohod u Svetu Zemlju.90

U godini “crne smrti” i velikog pomora 1348. Dubrovčani često u oporukamaostavljaju novčana sredstva potrebna da neka osoba umjesto njih otiđe za njihovudušu po oprost u Rim.91 Ta tzv. zamjenička hodočašća bila su sve do konca srednjegvijeka prevladavajuća, iako je bilo i osobnih, mada u skromnijem opsegu.

Prema odredbama Dubrovačkog statuta putnici92 nemaju ništa zajedničko sbrodom niti s robom na njemu, te nisu zainteresirani za uspjeh plovidbenogpothvata, osim za sigurnost vlastite osobe. Izričito se odvajaju od tzv.communitas navis vel ligni jer ne sudjeluju u plovidbenom pothvatu pa upravo

229


86 Na Sredozemnom je moru prijevoz putnika bio intenzivniji nego na Atlantskoj obali. Posebice se toodnosilo za vrijeme i neposredno nakon križarskih ratova kada se razvijao prijevoz hodočasnika uSvetu Zemlju. Istočnojadranski dio hrvatskih zemalja nalazio se na putu kojim su prolazile skupinekrižara što su odlazile u prvi i četvrti križarski rat. Taj prijevoz nije dugo trajao jer su veze s Palestinomuglavnom potpuno prestale. Procvat prijevoza putnika vezan je uz otkrića novih zemalja, što je postupno uzrokovalo velikuemigraciju iz europskih zemalja. Pored toga su i nesigurnosti pomorske plovidbe bile ublažene. Uslijed specifičnih ekonomskih i maritimnih razloga prijevoz putnika morem u većem opseguuglavnom se počeo prakticirati u drugoj polovici 19. st. JAKA�A (1984.) 1; DWORSKI II. Različita su stajališta o pravnoj prirodi ugovora o prijevozu putnika i prtljage. Neki autori smatrali suda je riječ o kombinaciji dvaju ugovora: ugovora o djelu i ugovora o zakupu (najmu), smatrajući dabrodareva obveza da preveze putnika iz jednog mjesta u drugo proizlazi iz ugovora o djelu, a obvezasmještaja putnika u brodsku kabinu iz zakupnog (najamnog) odnosa. Međutim, kada je riječ oprijevozu putnika, ipak se radi o ugovoru “sui generis”, tj. o posebnoj vrsti ugovora koja zbog svojihspecifičnosti zauzima posebno mjesto u okviru ugovora o pomorskim plovidbenim poslovima, a zbogkojih su specifičnosti nastala pravna pravila koja ovaj ugovor odvajaju od ugovora o djelu.O pravnoj prirodi ugovora o prijevozu putnika više u: BADOVINAC 165, DWORSKY 170.

87 RAUKAR (1977. A) 140-141.88 CD XI 454/596.89 SZB I 44/80.90 SDK II 1341/374. 91 CD XI 344/452, 346/456. 92 Pivati od grčke riječi επιβατης – viatores in navi prolazni su putnici koji putuju brodom uz naplatu

pogođene ili određene cijene.LEXICON LATINITATIS V 859.; KOSTRENČIĆ 966.

zato ne sudjeluju ni u eventualnoj dobiti koja može snaći brod na putovanju,donosila ona korist (zarobljenje neprijateljskog broda, ostaci brodoloma,afflatura) ili štete (zajednička havarija).93 Da bi se lakše prehranili udruživali bise u posebne mensae pivatorum.94

Zadarski statut putnike izričito spominje kod rješavanja sporova koji izbijumeđu njima na brodu, te u odredbi koja određuje da nitko nije izuzet od osobnedužnosti držanja straže na brodu.95 U slučaju eventualnog spora svaka je stranatrebala sucu predati zalog za postupak. U slučaju da u roku od 15 dana nijednastrana nije zatražila raspravu, svakoj se stranci vraćao zalog i spor je bio okončan.Iznimka je bio nedostatni zalog, kada je sudac imao odlučujuću riječ. Strana kojenije dala zalog ili je dala nedovoljan zalog gubila ga je. Ove su odredbe vrijedilesamo za brod s palubom od stotinu milijara.

Splitski statut spominje putnike u odredbi koja normira dužnost osobnogobavljanja straže na brodu,96 dok u odredbi koja govori o prijevozu trgovačkerobe ili ljudi brodom uzetim u zakup rabi termin “ljudi”.97 Strani trgovci,hodočasnici i svi drugi putnici koji se zateknu u prolazu Splitom imali su pravona skraćeni sudski postupak u slučaju spora.98

U spisima splitskih notara kao primjere prijevoza ljudi možemo navestisljedeće ugovore:

8. travnja 1369. ser Gole Kataldov iz Dubrovnika izjavljuje da je dužan KrestiKralijevu 6 solida za prevozninu spomenutog Kreste i njegovih stvari u Dubrovnik.Prevozninu će isplatiti kad stigne u Dubrovnik i iskrca svoje stvari pod prijetnjomkazne propisane Splitskim statutom. Ukoliko put bude trajao dulje od predviđenogvremena, dužnik će nadoknaditi štetu vjerovniku u iznosu koji bude smatraopravednim.99

22. studenoga 1371. Tvrtko Utiković obvezuje se ser Zaninu Ciprijanovu i serKomolu Franinu, zakupnicima Brodarice kod Dilata, da će za čitavo vrijemetrajanja njihova zakupa prevoziti ljude za uobičajenu cijenu na brodu spomenutihuz diobu dobitka na način da 2/3 pripadaju vlasnicima broda a 1/3 Tvrtku.100

230


93 Communitas navis vel ligni (zajednica broda) zajednički je konkretni i točno određeni pravni pojam ukoji spadaju sve osobe na privatnim brodovima, izuzevši putnike (pivate). Sve što spada u taj pojamima točno određena prava i dužnosti koja logično proizlaze iz pravnog položaja takve communitas kojačini zatvorenu cjelinu. Nominalno i stvarno taj pojam odgovara pojmu commune, communitas na kopnu kao nazivu i pojmusrednjovjekovne općine koja je također zatvorena cjelina vladajućeg sloja. Kao što je upravljanjeautonomnom općinom bilo isljučivo u rukama vlastele, tako je i communitas navis vel ligni upravljaoplovidbenim pothvatom isključujući sve ostale.MARINOVIĆ 142.

94 Dubrovački statut II, 18; VII, 30, 31. 95 Zadarski statut IV, 35, 37.; BEUC 681; Usp. Statut J. Tiepola, cap. 43; Statut R. Zena, cap. 83;

PREDELLI-SACERDOTI, 146. 96 Splitski statut, VI, 66. 97 Splitski statut, IV, 48.98 Splitski statut I, 5; VI, 71. RADIĆ-RATKOVIĆ 212., Isto i Paški statut II, 16. 99 RISMONDO 73/59. 100 RISMONDO 152/98.

9. siječnja 1373. Nikola Protocil izjavljuje da je primio od Novaka Matejeva iser Petra Ivanova, izvršitelja oporuke Frane Nikolina, svotu novca za prijevozfratra Filipa, kustosa Cetine.101

Trgovci (mercatores) na tuđem brodu prevoze svoju robu, plaćajući za topoduzetniku pomorskog putovanja prevozninu (naulum) i ne stupajući pri tome uplovidbeno poduzeće u užem smislu.

22. siječnja 1369. Jacobus Gaberutij iz Rekanata ugovara sa MassiusomSiluestri iz Ortone o svom prijevozu sa šest konja i dvije sluge u Manfredonijubrodom Sveta Katarina koji se nalazi u trogirskoj luci. U Manfredoniji će JacobusGaberutij ukrcati 550 venecijanskih stara žita u roku od 10 dana i prevesti ga uTrogir, te isplatiti Massiusu Siluestri 50 dukata zlatnih i u zlatu u roku od tri danaod dolaska u trogirsku luku.102

Iako ne sudjeluju neposredno u pomorskom poduzeću, ipak su zainteresiraniza uspjeh pothvata. Prije krcanja robe na brod trgovci su sklapali pismeni ugovors poduzetnikom plovidbenog pothvata kojim su točno precizirali modaliteteplovidbe, pa parun nije mogao bez njihove suglasnosti poduzeti nikakav važnijikorak, posebice ne iskrcavati niti ukrcavati robu, kao ni vršiti iactus robe sbroda.103

Da bi se lakše prehranili, trgovci su se na brodu udruživali u posebne mensaemercatorum. Menze su nadoknađivale štetu trgovcu koji bi tijekom putovanjaizašao na kopno u poslu svoje menze i doživio nezgodu ili pretrpio štetu. Uslučaju zarobljavanja u ime represalija zbog duga nekoga od svojih sugrađanaštetu je snosio čitav brod.104 Kod podjele zarobljenog broda ili ostatakabrodoloma na koje brod naiđe, trgovcima također pripada određeni dio.105

Hodočasnici106 se u Zadarskom statutu spominju glede oslobađanjaodgovornosti za štete koje su mogle zadesiti brod od preko sto miljara koji im je

231


101 RISMONDO 167/106. 102 RISMONDO 54/48. 103 Dubrovački statut, VII, 12. MARINOVIĆ 138. 104 Dubrovački statut, VII, 32. 105 Npr. četvrtina po Dubrovačkom statutu (VII, 35) i Korčulanskom statutu (cap. 10). 106 Danteovi stihovi iz 31. pjevanja Raja:

“Qual é colui che forse di Croazia viene a veder la Veronica nostra”(Ko taj što možda iz Hrvatske sadadolazi našu Veroniku zreti)svjedočanstvo su o hrvatskom sudioništvu u 14. st. u istaknuta hodočasnička središta kao što je bioRim i štovanje Veronikina rupca s otiskom Kristova lika.Dante II, 543. Cit. prema RAUKAR (1997.) 351.Od sredine 14. st. vrela najčešće spominju Rim kao odredište hodočasničkih putovanja iz Hrvatske, štoje posljedica uvođenja jubilejske godine što ju je 1300. proglasio papa Bonifacije VIII. i oprosta što subili vezani uz hodočasnički dolazak u Rim. Danteovi stihovi govore upravo o toj etapi hrvatskoghodočasništva. Za hrvatske hodočasnike papa Nikola V odobrio je 1453. g. osnivanje gostinjca sv. Jeronima.Usp. KOLANOVIĆ, 14-15.; JELIĆ (1902.) 50.

u cijelosti dat u najam.107 Hodočasnici i trgovci koji su bili na brodu dijelili suštetu ravnopravno prema njihovom iznosu u cjelokupnoj brodarini.108

Reformacijom Zadarskog statuta iz 1448. zabranjuje se prijevoz hodočasnikabrodom nosivosti manje od 300 stara.109 Brodovlasnici su bili dužni u kneževomuredu pismeno prikazati nosivost svojih brodova koji su namijenjeni zahodočasnike s imenima brodovlasnika. Brodovlasnici su smjeli prevoziti najvišedvadeset ljudi i jednoga konja na stotinu stara. Cijena prijevoza iznosila je 50solda po svakom čovjeku i jedan dukat u zlatu po svakom konju.

Osim putnika, trgovaca i hodočasnika statuti spominju i poklisare, propisujućinjihovu plaću obzirom na razna mjesta kamo su slani. Tako Zadarski statutbrodom kao prijevoznim sredstvom šalje poklisare u sljedeća mjesta: Rab, Senj,Krk, Osor ili Cres, Rijeku, Pulu ili Poreč, Trst ili Kopar, Mletke, Jakinsku Marku,Rim, Dubrovnik. I najmanje su se razdaljine radije prevaljivale morem negokopnom, pa i glede putovanja u Nin, Vranu, Bribir ili Skradin. Iako se nespominje izričito u statutarnim odredbama, poklisari su vjerovatno putovalibrodom i u �ibenik, Trogir, Omiš ili Hvar te Korčulu.110

Dubrovački stutut pomorske gradove u koje su Dubrovčani slali poklisare-poslanike dijeli u nekoliko geografskih skupina, a brod kao prijevozno sredstvopredviđen je za putovanje u Drač, Valonu, Krf, Armiru, Arban, Ulcinj, Bar, Kotor,Neretvu (Drijevu), Omiš, Split, Trogir, područje Pule do Trsta te Brindisi doVieste.111

Splitski statut spominje da poklisari, glede pomorskog puta, idu u Veneciju,Ankonu, Marke, Istru, kao i u južni Jadran, Apuliju i Drač. Također se spominjeposlanstvo u Ugarsku i Dunav, Srbiju i Bosnu, Dalmaciju i Hrvatsku. Izričito senavodi da poslanici koji idu u �ibenik, Trogir, Omiš ili na dalmatinske otoketrebaju dobiti lađu.112

Trogirski statut ograničava troškove putovanja poklisaru koji se prevozimorem na 30 malih mletačkih libara. Ujedno se obvezuje nadoknaditi mutroškove nastale zbog opasnosti na moru, a za slučaj smrti tijekom prijevozamorem komuna će isplatiti 50 malih libara članovima njegove kuće.113

Unatoč nesumnjivoj činjenici da je prijevoz putnika u najužoj vezi sprijevozom prtljage, radi se pravno o dva sasvim samostalna pravna posla.114

232


107 Zadarski statut IV, 31.U odredbi IV, 71 pod utjecajem mletačkih statuta Zadarski statut upotrebljava uz naziv peregrini-hodočasnici još i termin suprasaliens ili supersaliens. Lat. suprasaliens (LEXICON LATINITATIS VII, 1157.) “brodski vojnik” i “brodski putnik”, ali spozivom na glavu 37. U IV, 31 je u značenju brodskog putnika. Usp. KOSTRENČIĆ 93.

108 Istu odredbu sadrži Statut R. Zena, cap. 78. PREDELLI-SACERDOTI, 150; MIJAN (2004. B) 125.109 Zadarski statut, Reformacija 134. O mjeri star vidi VIDOVIĆ, 411; SZB V 549. 110 Zadarski statut I, 12. Usp. MIJAN (2004. B) 127. 111 Dubrovački statut II, 24. MARINOVIĆ 303-305. 112 Splitski statut II, 45. Usp. MIJAN (2004. A) 360.113 Trogirski statut I, 78. 114 JAKA�A (1984.) 1; GRABOVAC (2003.) 166.

Općenito bi se moglo reći da se pod pojmom prtljage obuhvaćaju stvari kojeputnik nosi sobom tijekom putovanja.115

Neke elemente ugovora o prijevozu prtljage sadrži Zadarski statut propisujućiono što je dopušteno na brod ponijeti trgovcima, vojnicima i svećenicima. Međustvari koje je dopušteno ponijeti spadaju: škrinja, perina, ogrjev i drvo, vino ivoda, brašno i dvopek.116 Ove odredbe Zadarskog statuta po stilu, sadržaju iredoslijedu odgovaraju glavama 55-60 mletačkih pomorskih statuta R. Zena(Statuta navium ili Capitulare nauticum) iz 1255. g., iako one postoje i u ranijemTiepolovom statutu.117

Svaki trgovac, mornar, vojnik ili svećenik imao je pravo kao osobnu prtljaguukrcati samo jednu škrinju, u protivnom je plaćao brodarinu.118

Zakupoprimateljima i mornarima je bilo dozvoljeno na brod donijeti perinudo težine od četrdeset libara.119 Ako je netko već imao postelju na brodu ili akoje perina bila teža od 45 libara, tada se plaćala posebna brodarina. U ovoj se glavine spominju vojnici, svećenici ni sluge kao u prethodnoj koja govori o unošenjuškrinje na brod.

Unošenje drva za ogrjev bilo je limitirano potrebama pojedine osobe zavrijeme plovidbenog pothvata.120 Količina drva koja premaši navedene potrebepripada brodovlasnicima.

Svaki sudionik pomorskog poduhvata mogao je ponijeti na putovanje jedanbignocij, odnosno četiri zadarska modija vina i vode na putovanje preko mora iBarbarije, odnosno dva i pol zadarska modija vina i vode za kraća putovanja.121

Višak vode i vina uračunavao se u dopuštene milijare i kantare pojedine osobe.122

Dopuštena količina brašna i dvopeka bila je jednaka za sve sudionikepomorskog poduhvata i iznosila je dva zadarska modija za one koji idu izvanJadrana, s time da imaju pravo u povratku obnoviti svoje zalihe.123 Kao kod vinai vode, višak brašna i dvopeka uračunavao se u dopuštene milijare i kantare.Splitski statut prepušta Kuriji da prema prilikama odredi dozvoljenu količinu žitai dvopeka za sudionike plovidbenog pothvata, a za prekršitelje propisuje kaznukao da krijumčare žito, iako ne precizira količinu dozvoljenog žita i dvopeka.124

233


115 MARIN 77.116 Zadarski statut IV, 25-30. 117 Usp. MARGETIĆ (1993.) 88-89. 118 Zadarski statut IV, 25;

Dubrovački statut (VII, 10) trgovačkim djetićima izričito zabranjeno unošenje sanduka s robom. Usp.MARGETIĆ (1993.) 89.

119 Zadarski statut IV, 26. Usp. Statut R. Zena, 56; PREDELLI – SACERDOTI, 143. 120 Zadarski statut, IV, 27. Usp. Statut J. Tiepola, cap. 32, Statut R. Zena, cap. 57; PREDELLI –

SACERDOTI, 143. 121 Zadarski statut, IV, 28. Usp. Statut J. Tiepola, cap. 33, Statut R. Zena, cap. 58; PREDELLI –

SACERDOTI, 138. Zadarski modij je iznosio 104, 1629. l. Zadarski statut 759.

122 Usp. Zadarski statut, IV, 28-30, 53, 54, 67. Miljar je iznosio 1000 libara (mjera) odnosno 477 kg, a kantar je iznosio 150 velikih libri što jeiznosilo 71 kg. Zadarski statut, 759.; SZB V 549.

123 Zadarski statut, IV, 29. Usp. Statut J. Tiepola, cap. 34, Statut R. Zena, cap. 59; PREDELLI –SACERDOTI, 138.

124 Splitski statut, VI, 50.

Zadnja glava ovoga tematskog poglavlja propisuje dužnost dvostrukenadoknade brodarine na račun svoga miljara, odnosno kantara za svakoga tko jeukrcao više od dozvoljenog.125

7.

Među osnovnim oblicima ugovora o iskorištavanju broda u dalmatinskomstatutarnom pravu najčešći je ugovor o zakupu broda. Ugovori nisu uređeni nacjelovit način, a u praksi su se često ispreplitali sa srodnim pomorskiminstitutima.

Statutarnim se odredbama moglo utvrditi različite načine iskorištavanjabroda: roba se mogla prevesti do određene luke ili se brod davao u zakup uprijevozne svrhe. Pri tome je brod mogao biti opremljen u potpunosti, uključujućiposadu i uza svo potrebno naoružanje, kao i bez posade i opreme, za određenovrijeme ili za određeno putovanje.

Iako pismena forma ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova nije u svimkomunama imala dispozitivni značaj, stranke su ih redovito sastavljale upismenoj formi. Razvitkom pomorskog prometa dolazilo je do ublažavanjastrogosti forme.

U ispravama koje je brodski pisar bio dužan uručiti kontrehentima iz ugovorao iskorištavanju broda i u koje je morao unijeti najvažnije elemente ugovoranalaze se začeci današnje charter-party (isprava o ugovoru o prijevozu stvari) ibrodske teretnice (dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu).

Statutarno pravo potanje predviđa obveze brodovlasnika i naručiteljaprijevoza te njihovu odgovornost za uredno izvršenje ugovora i za eventualnuštetu koja je mogla nastupiti tijekom izvršenja ugovora. Obveze brodovlasnika izugovora o iskorištavanju broda podudaraju se sa funkcijama paruna: kao i usuvremenom pomorskom pravu temeljne su dvije obveze osposobljavanje brodaza plovidbu i očuvanje tereta u ispravnom stanju. Primarna je dužnost naručiteljaprijevoza plaćanje nauluma (osim za slučajeve više sile) te ukrcaj i iskrcaj tereta.

U dalmatinskom je statutarnom pravu prijevoz putnika slabije zastupljen jersu jedini putnici bili trgovci koji su pratili svoju robu i hodočasnici. Putnici nespadaju u zajednicu broda i posade, ne sudjeluju u plovidbenom pothvatu niti ueventalnoj dobiti koju brod ostvari tijekom putovanja, premda su kao i ostali bilidužni osobno doprinositi uspjehu plovidbenog pothvata.

Trgovci tijekom putovanja prate robu, plaćajući za to poduzetnikuplovidbenog pothvata prevozninu i ne stupajući pri tome u plovidbeno poduzećeu užem smislu. Pismenim ugovorom s poduzetnikom plovidbenog pothvata prijepočetka putovanja precizirali su modalitete plovidbe, pa se bez njihove

234


125 Zadarski statut, IV, 30. Usp. Statut J. Tiepola, cap. 35, Statut R. Zena, cap. 60; PREDELLI –SACERDOTI, 138.

suglasnosti nije mogao poduzeti nikakav značajniji pothvat tijekom plovidbe.Tijekom putovanja formirali su tzv. mensae mercatorum čija je svrha osiguranjezajedničke prehrane i zajedničko snošenje štete koje pogode nekoga od njih. Uzajednici sa hodočasnicima mogli su ugovoriti ravnopravnu podjelu štete uiznosu koji je odgovarao njihovu udjelu u ukupnoj brodarini.

Začetke ugovora o prijevozu prtljage sadrži Zadarski statut u odredbama kojedopuštaju trgovcima, vojnicima i svećenicima ponijeti na putovanje temeljneživežne namirnice i odjevne predmete (škrinju, perinu, ogrjev i drvo, vino i vodute brašno i dvopek).

Velika uloga komunalnih vlasti koje su imale značajne nadležnosti ukontroliranju urednog ispunjenja ugovora o iskorištavanju brodova ukazuje naznačaj pomorskih ugovora za pravni, gospodarski i pomorski prometsrednjovjekovnih dalmatinskih komuna.

CONTRACTS FOR THE EMPLOYMENT OF SEAGOING SHIPSUNDER DALMATIAN STATUTE LAW

In this paper the authors analyses the contracts for the employment of seagoing ships (maritimecontracts and hire of ships).

The paper shows that dalmatian statutory law known all basic typs of contracts for theemployment of seagoing ships, although statutory regulation were not numerous as in the moderntimes. Great number of statutory regulation according contracts for the employment of seagoingships indicate great importance of maritime trade and obligation law.

The author analyses obligation and responsibility of carrier and consignee. Written form of contracts was not obligatory, but parts usually made public document. Statutory regulations of contracts of pasengers and luggage was not numerous, as only

passangers were mercants and pilgrims. Although they were not participate in maritime enterpriese,they had duty to contribute his successfuly.

Key words: contracts for the employment of seagoing ships, hire of ships,carriage of goods, carriage of passengers and luggage, dalmatianstatutory law, medieval marittime law.

235


Izvori i literatura:

BADOVINAC = Badovinac, G., Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova, Zagreb,1970.

BARTULOVIĆ = Bartulović, Ž., Neka pitanja pomorskog prava u Rapskom statutu,Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, (1991.) v. 20. br. 1, (1999.), str. 129.-141.

BENYOVSKY = Benyovsky, I., Bratovštine u srednjovjekovnim dalmatinskimgradovima, CCP, br. 41, god. XXII, Zagreb, 1998., str. 88.-96.

BERKET = Berket, M., Neki pomorskopravni instituti u pravu grada Trogira prijestatuta iz 1322., ADRIAS Zavoda za znanstveni i umjetnički rad JAZU u Splitu, Split,1988., sv. 2.

BESTA = Besta, E., Le persone nella storia del diritto italiano, Padova, 1931. BESTA-PREDELLI = Besta, E. – Predelli, R., Gli statuti civili di Venezia anteriori al

1242., Venezia, 1901. BEUC = Beuc, I., Statut Zadarske komune iz 1305. g., Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci,

sv. II, Rijeka, 1954. BOLANČA = Bolanča, D., Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova – novosti u

Pomorskom zakoniku iz 2004. godine, Zbornik radova Pravog fakulteta u Splitu, god.42, 2005., str. 481.-487.

BONOLIS = Bonolis, G., Il diritto marittimo medievale dell’Adriatico, Pisa, 1921.BRAJKOVIĆ (1933.) = Brajković, V., Ëtude historique sur le Droit Maritime Privé du

Littoral Yugoslave, Marseille 1933.BRAJKOVIĆ (1943.) = Brajković, V., Statuti Zadra uz one ostalih naših primorskih

gradova kao vrelo pomorskog prava, Alma mater croatica, 1943., str. 116.-119. BRAJKOVIĆ (1949.) = Brajković, V., Pomorsko pravo, Zagreb, 1949., (skripta)BRAJKOVIĆ (1951.) = Brajković, V., Uvodna riječ, Ugovori o iskorišćivanju brodova

na moru, zbornik rasprava, Zagreb, 1951.BRUNETTI = Brunetti, A., Il diritto marittimo italiano, I, Torino, 1929.CASSANDRO = Cassandro, G., La formazione del diritto marittimo Veneziano, Annali

di storia del diritto, XII-XIII, 1968.-69. CESSI = Cessi, R., Gli statuti veneziani di Jacopo Tiepolo del 1242. e le loro glosse,

Venezia, 1938.CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. X, XI.CVITANIĆ – KASANDRIĆ = Cvitanić, A. – Kasandrić, I., Hvarski statut, Split, 1991.CVITANIĆ (2002.) = Cvitanić, A., Iz dalmatinske pravne povijesti, Split, 2002.ČORALIĆ = Čoralić, L., Izvori i literatura o bratovštinama u Dalmaciji od srednjeg

vijeka do pada Mletačke Republike, CCP, 27., god. XV, Zagreb, 1991., str. 88.-96. ČREMOŠNIK (1932.) = Čremo�nik, G., Kancelariski i notariski spisi, Beograd, 1932. DANILOVIĆ = Danilović, J., Represalije u dubrovačkom pravu XII i XIII. veka,

ZPFNS, 1972. DWORSKI = Dworski, E., Ugovori o iskorištavanju pomorskih brodova (skripta), I i II,

Rijeka, 1961.

236


DUBROVAČKI STATUT (1990.) = Statut grada Dubrovnika, 1272., preveli M.Križman – J. Kolanović, uvod napisao A. Cvitanić, Dubrovnik, 1990.

DUBROVAČKI STATUT (2002.) = Statut grada Dubrovnika, priredili A. �oljić, Z.�undrica, I. Veselić, uvodnu studija napisala N. Lonza, Dubrovnik, 2002.

FERRARINI = Ferrarini, Contratti di Utilizzazione della Nave, Roma, 1947. GRABOVAC (1991.) = Grabovac, I., Enciklopedija pojmova pomorskog prava, Split,

1991.GRABOVAC (2003.) = Grabovac, I., Plovidbeno pravo Republike Hrvatske, Split,

2003.GRABOVAC (2005.) = Grabovac, I., Suvremeno hrvatsko pomorsko pravo i Pomorski

zakonik, Split, 2005.HARRIS = Harris, L. c., Bills of Lading, London, 1957.HLAČA = Hlača, V., Povijesni razvoj pomorskog prava na hrvatskoj obali Jadrana,

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, (1991.) v. 20. br. 1, (1999.), str. 63.-79.HUVELIN = Huvelin, Ëtudes d’histoire du droit commercial romain (Histoire externe –

droit maritime), Paris 1929.JAKAŠA (1963.) = Jaka�a, B., Pomorsko pravo u Splitskom statutu, Mogućnosti, br. 11,

Split, 1963. JAKAŠA (1980.) = Jaka�a, B., Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, Treća knjiga,

Ugovori o iskorištavanju brodova, 1. svezak, Čakovec, 1980.JAKAŠA (1983.) = Jaka�a, B., Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, Treća knjiga,

Ugovori o iskorištavanju brodova, 2. svezak, Čakovec, 1983.JAKAŠA (1984.) = Jaka�a, B., Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, Treća knjiga, 3.

svezak, Ugovori o iskorištavanju brodova, Čakovec, 1984. JELIĆ (1899.-1901.) = Jelić, L., Zadarski bilježnički arkiv, Vjesnik kr. hrv.-slav.-dalm.

zemalj. arkiva, knj. I-III, (1899.-1901.)JELIĆ (1902.) = Jelić, L., Hrvatski zavod u Rimu, VZA IV, 1, 1.-55. 1902. KASANDRIĆ = Kasandrić, I., Uvod u hvarsko statutarno pravo u: Hvarski statut, Split,

1991. KATIČIĆ = Katičić, N., Ugovori o iskorišćivanju brodova na moru, pravni značaj i

podjela, u Ugovori o iskorišćivanju brodova na moru, zbornik rasprava, Zagreb, 1951.(str. 9.-58.)

KOLANOVIĆ = Kolanović, J., Prilog povijesti šibenskih hodočašća u kasnom srednjemvijeku, CCP VI, 9, 13.-36.

KORČULANSKI STATUT - Statut grada i otoka Korčule, preveo i priredio A. Cvitanić,Korčula, 2002.

KOSTRENČIĆ = Kostrenčić, M., Pomorsko pravo u statutima primorskih našihgradova i otoka, Mjesečnik pravničkog društva u Zagrebu, Zagreb, 1915.

KOTORSKI SPOMENICI I = Kotorski spomenici I, ur. Mayer A., Zagreb, 1951. KOTORSKI SPOMENICI II = Kotorski spomenici II, ur. Mayer A., Zagreb, 1981. KOTORSKI STATUT = Statuta et leges civitatis Cathari, Venetiis, 1616.LEXICON LATINITATIS = Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, Zagrabiae,

1969.-1978. MANARA = Manara, Legge del mare, IV, Padova, 1938.

237


MARGETIĆ (1995.) = Margetić, Antika i srednji vijek, Studije HAZU, Odjel zabizantologiju, Vitagraf i Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Zagreb, 1995.

MARGETIĆ (1992.) = Margetić, L., Il diritto, Estratto dal vol. I della storia di Venezia,Istituto della Enciclopedia Italiana, Fondata da Giovanni Treccani, 1992.

MARGETIĆ (1993) = Margetić, L., Osnove srednjovjekovnog obveznog prava uDalmaciji, Rad HAZU 465, knjiga XXXII, Društvene znanosti, Zagreb, 1993.

MARGETIĆ (1997.) = Margetić, L., Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo,Zagreb, Rijeka, 1997.

MARGETIĆ (1983.) = Margetić, L., Srednjovjekovno hrvatsko pravo – stvarna prava,Zagreb, Rijeka, Čakovec, 1983.

MARGETIĆ – STRČIĆ = Margetić, L., - Strčić, P., Statut rapske komune iz 14.stoljeća, Rab-Rijeka, 2004.

MARINOVIĆ = Marinović, A., Dubrovačko pomorsko pravo, knjiga I, Split, 1998. MA�URANIĆ = Mažuranić, V., Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, JAZU,

Zagreb, 1908.-1922. MIJAN 2004. A - Mijan, D., Pomorske odredbe splitskog statuta u usporedbi s istim

odredbama zadarskog, dubrovačkog i venecijanskog statuta, Zbornik radova Pravnogfakulteta u Splitu, god. 41, 2004., str. 335.-362.

MIJAN 2004. B - Mijan, D., Pomorske odredbe Zadarskog statuta u usporedbi s istimodredbama Venecijanskog, Dubrovačkog i Splitskog statuta, Rad Zavoda povij. znan.HAZU Zadar, sv. 46/2004., str. 109.-168.

PARDESSUS = Pardessus, Collectiones des lois maritimes antérieures au XVIIIe siecle,Paris, 1828.

PAŠKI STATUT = Statuta communitatis Pagi, Venetiis, 1637. PREDELLI – SACERDOTI = Predelli, R. – Sacerdoti, A, Gli statuti maritimi veneziani

fino al 1255. “Nuovo Archivio Veneto” N. S. a. II, T. IV, 1902.PE - Pomorska enciklopedija, JLZ “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1972.-1989., vol. 1-8.PEZELJ = Pezelj, V., Zapovjednik broda (nauclerius) u dalmatinskom statutarnom

pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Mostaru, br. XVIII, 2005. g., str. 115.-136. PL - Pomorski leksikon, JLZ “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1990.PZ – Pomorski zakonik Republike Hrvatske, Narodne novine 181/04. RADIĆ = Radić, Ž., Imovinsko pravo po statutu grada Trogira iz 1322., doktorska

disertacija, Split, 2002.RADIĆ – RATKOVIĆ = Radić, Ž. – Ratković, I., Položaj stranaca u splitskom

statutarnom pravu, ADRIAS, br. 12, Zagreb-Split 2005., str. 193.-225. RAUKAR (1980-1981) = Raukar, T., Komunalna društva u Dalmaciji u XIV. st.,

Historijski zbornik, god. XXXIII-XXXIV (1), Zagreb, 1980.-1981., str. 139.-209. RAUKAR (1977) = Raukar, T., Zadar u XV. stoljeću, Zagreb, 1977.RISMONDO = Rismondo, V., Pomorski Split druge polovine 14. st., notarske

imbrevijature, Split, 1954.RIPERT = Ripert, G., Droit Maritime, I-III, Paris, 1950.-1953.ROBERTI = Roberti, M., Svolgimento storico del diritto privato in Italia, vol. I, Padova,

1935. SCIALOJA = Scialoja, A., Sagi di storia del diritto marittimo, Roma, 1946.

238


SCORZA = Scorza, La polizza di carico, Roma, 1936.SDK I = Spisi dubrovačke kancelarije, knjiga I, (ur. G. Čremošnik) Beograd, 1951.SDK II = Spisi dubrovačke kancelarije, knjiga II, (ur. J. Lučić) Zagreb, 1984.SDK III = Spisi dubrovačke kancelarije, knjiga III, (ur. J. Lučić) Zagreb, 1988. SDK IV = Spisi dubrovačke kancelarije, knjiga IV, (ur. J. Lučić) Zagreb, 1993. SKRADINSKI STATUT = Statut grada Skradina, priredo A.Birin, Zagreb-Skradin,

2002.SPLITSKI STATUT - Statut grada Splita, III. izd., priredio A. Cvitanić, Split, 1998. SZB I = Spisi zadarskih bilježnika Henrika i Creste Tarallo 1279.-1308., Zadar, 1959. SZB IV = Andrija pok. Petra iz Cantua, bilježnički zapisi 1353.-1355., Zadar, 2001. STIPIŠIĆ – ŠAMŠALOVIĆ = Stipi�ić, J. – Šam�alović, M., Zapisnici Velikog vijeća

grada Splita 1352.-1354., 1357.-1359. – Libri Maioris consilii civitatis Spalati 1352.-1354., 1357.-1359., Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU,1982., sv. 12., str. 107. – 249.

ŠANJEK = Šanjek, F., Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb, 1991.ŠARAC (2004.) = Šarac, M., Actio exercitoria, Zbornik radova Pravnog fakulteta u

Rijeci (1991.) v. 25, br. 2, 783.-808. (2004.)ŠARAC (1996.) = Šarac, M., Pomorska trgovačka udruženja po Dubrovačkom statutu iz

godine 1272., Mostariensia, br. 4, Mostar, 1996., str. 73.-82. ŠARAC (1995.) = Šarac, M., Ugovor o zakupu broda po Dubrovačkom statutu iz 1272.

godine, ZPFS, 32, 1-2 (39.-40.), str. 93.-103., Split 1995.ŠIBENSKI STATUT – Knjiga statuta, zakona i reformacija grada �ibenika, preveo Z.

Herkov, pretisak izdanja Volvmen statvtorvm legvm, et reformationvm civitatisSibenici cum tabula rubricarum, Venetiis, apud Nicolaum Morettum, 1608., Muzejgrada �ibenika, �ibenik, 1982.

TETLEY (2004.) = Tetley, W., Glossary of Maitime Law Terms, Quebec, 2004. TETLEY (2001.) = Tetley, W., International Encyclopedia of Comparative Law, volume

XII (Law of Transport, Chapter 4: Marittime Transport), Boston, 2001. TROGIRSKI STATUT = Statut grada Trogira, preveli M. Berket, A. Cvitanić, V. Gligo,

Split, 1988. TSP II = Trogirski spomenici, dio I., sv. II, Zagreb, 1950. (MSHSM, vol. 45)TSP III = Trogirski spomenici, dio II., sv. I, Zagreb, 1951. (MSHSM, vol. 46)TSP IV = Trogirski spomenici, Split, 1988. VIDOVIĆ = Vidović, R., Pomorski rječnik, Split, 1984.ZADARSKI STATUT = Zadarski statut sa svim reformacijama odnosno novim

uredbama donesenima do godine 1563., preveli Kolanović, J. – Križman, M., Zadar,1997.

239


Dr. sc. Vjekoslav Puljko, docent Pravnog fakulteta Sveučili�ta J. J. Strossmayer u Osijeku

Karmela Nuić, apsolventica Pravnog fakulteta Sveučili�ta J. J. Strossmayer u Osijeku

KOLIZIJSKOPRAVNA ZAŠTITA POTROŠAČA U HRVATSKOJ I EUROPI

UDK: 347.731 (497.5)

Primljeno: 15. 03. 2007.

Pregledni rad

U radu se prvenstveno obrađuju osobitosti određivanja mjerodavnog materijalnog prava, a ne ipitanja međunarodne nadležnosti.

U prvom dijelu rada govori se o praktičnoj potrebi za kolizijsko pravnom regulativom sposebnim osvrtom na osobitosti internetskog poslovanja i trgovine.

U drugom dijelu rada daje se pregled normativne kolizijsko pravne za�tite potro�ača na razininacionalnih zakona, potom na međunarodnoj razini.

U posljednjem dijelu rada autori govore o Hrvatskom pravnom sustavu. Daje se kraći preglednacionalnih materijalno pravnih rje�enja te se govori o nedostatnosti postojećih kolizijskih pravilai perspektivama njihovih razvoja. Autori se posebno referiraju na trendove EU te uspje�nuaplikaciju pravne stečevine u Hrvatsko kolizijsko pravo.

Ključne riječi: kolizijska pravila, zaštita potrošača, EU, RH

1. UVODNE NAPOMENE

O za�titi se potro�ača kroz odredbe materijalnih propisa danas vrlo često idetaljno diskutira, kako na razini nacionalnih pravnih poredaka tako i nameđunarodnoj razini. Naprotiv, rasprave o statusu potro�ača koji se nalazi umeđunarodno obilježenoj situaciji izostaju, poglavito kada je riječ o hrvatskojdoktrini i praksi. Nekada marginalni broj prekograničnih potro�ačkih ugovorasuvremeni su globalizacijski trendovi, vezani osobito za Internet poslovanje,učinili osobito aktualnim pravnim područjem. Nedostatnost hrvatskih kolizijskihrje�enja valja staviti u odnos spram suvremenim svjetskim te osobito europskimtrendovima kolizijsko pravne za�tite potro�ača. Stoga ovu akademsku raspravupostavljamo u kontekstu neophodne rasprave određenih dijelova kolizijskopravne za�tite potro�ača, a koja ima za cilj približavanje normativnih rje�enjapotrebama prakse.

Određeni se aspekti kolizijsko pravne za�tite potro�ača smjeraju obraditi ovimradom, a prvenstveno pri tom mislimo na aspekte međunarodno obilježenog

241

Doc. dr. sc. Vjekoslav Puljko i Karmela Nuić: Koalizijskopravna za�tita potro�ača u RH i EUZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 241.-253.

ugovornog odnosa u kojem je potro�ač jedna od ugovornih stana.1 U radu seprvenstevno obrađuju osobitosti određivanja mjerodavnog materijalnog prava, ane i pitanja međunarodne nadležnosti. U prvom dijelu rada govori se o praktičnojpotrebi za kolizijsko pravnom regulativom, s posebnim naglaskom na osobitostiinternetskog poslovanja i trgovine. Potom se u drugom dijelu rada daje preglednormativne kolizijskopravne za�tite potro�ača na razini nacionalnih zakona,potom na međunarodnoj razini: kako u okviru univerzalne unifikacije kojuprovodi Ha�ka konferencija, tako i regionalne unifikacije koju kroz pravnustečevinu provodi EU. U posljednjem dijelu rada govorimo o hrvatskom pravnomsustavu, dajemo kraći pregled tuzemnih materijalnopravnih rje�enja te govorimoo nedostatnosti postojećih kolizijskih pravila te perspektivama njegova razvoja.Pri tome se osobito referiramo na trendove EU te uspje�nu aplikaciju pravnestečevine u hrvatsko kolizijsko pravo.

2. SUVREMENE DRUŠTVENE OKOLNOSTI I NU�NOSTPREKOGRANIČNE ZAŠTITE POTROŠAČA

Govoriti o za�titi potro�ača u kolizijsko pravnom kontekstu znači govoriti oposebnom segmentu ugovornog statuta za koji je znakovita usmjerenost za�titikategorijama ekonomski slabije ugovorne strane2, konkretnije za�titi radnika iza�titi potro�ača, o kojima dalje govorimo. Uvriježeno baziranje kolizijskopravneupute na načelu najbliže veze u ovom se području materijalizira kroz uputu naono pravo kojemu je osoba koju treba za�titi najbliže vezana3. Specifični interesza�tite jedne ugovorne stranke se u kombinaciji s načelom najbliže veze ukonačnici ostvaruje kroz primjenu onog prava kojemu je ta osoba svojimprivatnim vezama najbliže povezana.4 Ipak, razrje�enje situacija sprekograničnim potro�ačkim ugovorima ipak nije tako jednostavno. PopularnostInterenta i sve intenzivnija pripadajuća mu trgovačka razmjena u svome senajvećem dijelu odnosi upravo na potro�ačke ugovore. Opećnito gledano,potro�ački je onaj ugovor u kojemu fizička osoba, koja djeluje izvan svojeprofesionalne djelatnosti, stupa u trži�nu razmjenu s profesionalnim partnerima

242

Doc. dr. sc. Vjekoslav Puljko i Karmela Nuić: Kolaizijskopravna za�tita potro�ača u RH i EUZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 241.-253.

1 Izvan dosega rada ostaju javnopravni dijelovi za�tite potro�ača koji se ostvaruju propisima o sigurnostiproizvoda, kao �to je kod nas Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, NN 58/03.; te u domeniprivatnopravne za�tite potro�ača izvanugoovrna odgovornost za �tetu.

2 Kollisionsrechtlicher Verbraucherschutz: Gibt es ein Patentrezept? (Consumer protection and conflictof laws: Is there a panacea?), GPR 2005., 158.-163.

3 Dolinger, Evolution of Principles for Resolving Conflicts in the Field of Contracts and Tort. Rec. descours vol. 283, 2000. str. 415.

4 Vischer, The Antagonism between Legal Security and Search for Justice in the Field of Contract.Recueil des Cours d’Academie de droit international, vol. 142. 1974. II. str. 28. U tom je smislu, kaoćemo vidjeti, u većini zakonodavstva odlučujuća lokalizacijska spona kod potro�ačkih ugovoraodređena država njihova redovita boravi�ta ili prebivali�ta. Vi�e vidi infra poglavlje 3.

radi stjecanja dobara i usluga5. Nepobitno je nadalje da je najveći broj ugovornihodnosa vezanih uz Internet međunarodno obilježen6. Uslijed praktičnog pritiskaovog medija i pravna regulacija doživljava značajne promjene koje su poglavitoznakovite za međunarodno privatno pravo. Naime, u području je međunarodnogprivatnog prava danas upitna prikladnost primjene tradicionalnih poveznica,poput mjesta sklapanja ugovora ili pak mjesta njegova izvr�enja, budući istedijelom zaista postaju neprimjenjive7. Konkretnije, internetski medij omogućavasklapanje a) ugovora koji se zaključuju na mreži, ali se u potpunosti izvr�avajuna teritoriju neke države (off-line), kod kojih je uporaba tradicionalnih poveznicamoguća, ali i b) ugovora koji se zaključuju, ali i izvr�avaju u potpunosti naInternetu (on-line), kada nema elemenata potrebnih za tradicionalnu lokalizacijuugovora8. Fizičkog dodira ugovornih strana nema primjerice kod kupovinekompjuterskog softwarea putem Interneta, budući se ugovor sklapa s ponuđačempo uputama sadržanima na njegovoj web stranici, isti se plaća elektronskiukucavanjem broja kreditne kartice te se u određenom elektronskom formatudostavlja na adresu elektronske po�te kupca. U slučaju manjkavosti ovogproizvoda, potro�ač se može naći u nezavidnoj situaciji kada poku�a odgovoritina nekoliko osnovnih pitanja: pred kojim sudom može tužiti prodavatelja?, kojeće materijalno pravo biti primjenjeno na ovaj ugovor?; kakvu mu pravnu za�titupružaju odnosni materijalnopravni propisi? Jedan je od temeljnih preduvjetanesmetane trgovine pravna sigurnost. Stoga je normativnim aktima nužnootkloniti moguće prepreke9.

3. NACIONALNA KOLIZIJSKA REGULATIVA

Kolizijskopravnu za�titu potro�ača najprije je predvidio njemački AGBG iz1976., god. a zatim i nekoliko europskih zakona, poput austrijskog, �vicarskog tenajrecentnijeg slovenskog rje�enja.

Njemački Zakon o uređenju prava opcih uvjeta poslovanja10 odnosi se napotro�ačke ugovore zaključene putem općih uvjeta poslovanja. Kada je u pitanjuproblematika određivanja mjerodavnog prava, za�tita se potro�ača provodi

243


5 Za detaljnije definicije u europskom pravu vidi Po�čić, A., , Magistarski rad, Rijeka, 2004. str. 19ff.6 Peter Stone, Internet Consumer Contracts and European Private International Law, Information &

Communications Technology Law Vol.9/2000., br. 1, str. 5ff.; Hana Horak, Josip �tajfer, Potro�ačkiugovori na Internetu, , vol. 15/2005. br. 12., str. 36.

7 Vi�e vidi Župan, Mirela, Pravo najbliže veze u hrvatskom i europskom međunarodnom privatnomugovornom pravu, niz Europsko pravo. Rijeka, 2006. poglavlje 2.5.3.

8 Electronic Data Interchange, Internet and Electronic Commerce. Preliminary Document No.7, 2000.Hague Conference on Private International Law, izvor dostupan na Internet stranici:http://www.hcch.net/e/workprog/e-comm.html str. 21.

9 Schu, R., The Applicable Law to consumer Contracts made over the Internet, In ternational Journal ofLaw and Informational Technology, vol. 5. br. 2., str. 196.

10 Gesetz zur Regelung des Rechts der Allgemeinen Geschäftsbedingungen, Gesetz vom 9.12.1976(BGBl. I S. 3317), Aufgehoben durch Gesetz vom 26.11.2001. (BGBl. I S. 3138) m.W.v. 1.1.2002.dostupan putem Internet stranice http://dejure.org/gesetze/AGBG/10.html Posljednja posjeta 2.6.2006.

ograničavanjem lex autonomiae. Naime, iako se čl. 10. st. 8. nedvojbenoprogla�avaju ni�tavim dijelovi općih uvjeta poslovanja koji sadržavaju izbormjerodavnog prava, iznimka je ovom pravilu situacija u kojoj ne postoji vi�iinteres potro�ača za primjenu njemu domaćeg prava. Stvarni učinci za�titepotro�ača koji se postižu ovakvom konstrukcijom odredbe, ostaju dvojbeni11.Nadalje se smjerana za�tita potro�ača ostvaruje primjenom prisilnih propisaAGBG-a, ali uz kumulativno ispunjenje dva uvjeta: da je do zaključenja ugovorado�lo temeljem javne ponude, javnog ogla�avanja ili slične poslovne djelatnostina području Njemačke te da je potro�ač u trenutku sklapanja ugovora imaoprebivali�te ili redovno boravi�te na području Njemačke.

Austrijski Zakon o međunarodnom privatnom pravu 1978. predviđadvodimenzionalnu za�titu potro�ača u slučajevima određivanja mjerodavnogprava potro�ačkih ugovora12. Strankama se dozvoljava izabrati mjerodavnopravo, uz uvažavanje prinudnih normi koje �tite potro�ača. Izbor prava će sesmatrati �tetnim za potro�ača uvijek kada mu izabrano pravo pruža lo�iji položajod konkurirajućih propisa njegove države. Za potro�ačke je ugovore mjerodavnopravo države redovita boravi�ta potro�ača, ukoliko mu materijalni propisi istepružaju dodatnu za�titu, te je ugovor izvr�en poslovnom aktivno�ću prodavateljau tom mjestu.13

�vicarski je Zakon o međunarodnom privatnom pravu14 u odnosu naaustrijskog zakonodavca načinio pomak definirajući pojam potro�ačkog ugovora.Naime, u čl. 120 određuje potro�ački ugovor kumuliranjem pozitivnog inegativnog uvjeta: onaj koji se odnosi na uobičajenu potro�nju za osobne iobiteljske potrebe, ali koji nije u vezi s profesionalnom ili poslovnom aktivnostite osobe. Zakonodavac isključuje mogućnost stranačkog izbora prava (čl. 120 st.2.), te primarno mjerodavnim određuje pravo redovita boravi�ta potro�ačaukoliko je a) prodavatelj u toj državi primio narudžbu za odnosnu kupovinu, b)ukoliko je ponuda ili oglas u toj državi prethodio izradi ugovora te je potro�ač uistoj državi poduzeo pravne radnje za sklapanje ugovora c) ukoliko je prodavateljnagovorio potro�ača da ode izvan te države i iz neke druge napravi narudžbuproizvoda.15

244


11 Cvrčić, Renata, Materijalnopravna i kolizijskopravna za�tita potro�ača u poredbenom pravu, , vol. 37/1998., br. 2 ; str. 241ff.

12 Austrijski zakon o međunarodnom privatnom pravu, Bundesgesetz vom 15. juni 1978. über dasinternationale Privatrecht (IPR-Gesetz), öst.BGB1. 1978. no. 304, objavljeno u Rabels Z 43/1979. (str.375 i dalje) par. 41.

13 Palmer, The Austrian Codification of Conflicts Law. vol. 28, AJCL, 1980. str. 219.14 �vicarski Zakon o međunarodnom privatnom pravu, Bundesgezetz über das Internationale Privatrecht

(IPRG) vom 18. Dezember 1987. Schweizerisches Bundesblatt 1988. I 5-60. (njemački službeni tekst);Loi féderale sur le droit international privé (LDIP) du 18 decembre 1987. u Feuille Fédérale, 1988, I(Frncuski službeni tekst); Legge federale sul diritto internationale privato (LDIP) del 18 Dicembre1987. u Foglio federale, 1988, I, 5. Swiss Federal Statute on Private International Law of December18, 1987. Engleski prijevod, Jean-Claude Cornu, Stéphane Hankins, Symeonides objavljen u AJCL,vol. 37, 1989. (str. 198. i dalje)

15 Karrer, Pierre A., Arnold, Karl W., Patocchi, Paolo Michele, Switzerland’s Private International Law.Kluwer, Deventer/Netherlands, 1994. str. 114.

Novim se Zakonom o međunarodnom privatnom i procesnom pravu16

Slovenija pridružila državama koje u kolizijskopravnim rje�enjima uvažavajuspecifičnosti potro�ačkih ugovora. Po već navedenim modelima, za�tita sepotro�ača provodi ograničavanjem stranačke autonomije primjenom prisilnihpropisa države potro�ačeva prebivali�ta. Podredno je rje�enje bazirano na fiksnojuputi na državu potro�ačeva prebivali�ta uz ispunjenje nekoliko taksativnihuvjeta koji korespondiraju onima sadržanim u Rimskoj konvenciji, te će niže bitidetaljno opisani17.

4. IZVORI MEĐUNARODNE KOLIZIJSKE ZAŠTITE POTROŠAČA

Na univerzalnoj je razini temeljni inkubator vi�estranih međunarodnihugovora Ha�ka konferencija. U njezinu se okrilju ne provodi zasebna briga zaza�titu potro�ača, te unatoč nekim ranijim nastojanjima do danas niti jednakonvencija koja bi regulirala ovu problematiku nije donesena18. Naime,osamdesetih je godina na 14. Ha�koj konferenciji izrađen Nacrt konvencije opravu mjerodavnom za određene potro�ačke prodaje (u daljnjem tekstu: Nacrt),ali isti nikad nije pretvoren u pravu konvenciju19. Do izrade je Nacrta do�louslijed nedostatne za�tite potro�ača u području ugovora o prodaji, a koji jeregulirala Ha�ka konvencija o mjerodavnom pravu za međunarodnu prodajurobe20 usvojena 1955. (u daljnjem tekstu Ha�ka 1955.). Stoga je niz pravila

245


16 Zakon o mednarodnem zasebnem pravu in postopku (ZMZPP), od 30. junija 1999. Ur.l. RS, �t. Izvordostupan na Internet stranici: http://zakonodaja.gov.si/rpsi/r08/predpis_ZAKO1258.html Posljednjaposjeta 03.04.2006.

17 Odredba čl. 22. glasi: (1) Za potro�ni�ko pogodbo se po tem zakonu �teje pogodba o prenosu premičninali pravic na potro�nika ter pogodba o opravljanju storitev potro�niku.(2) Za potro�nika se po tem zakonu �teje oseba, ki pridobiva stvari, pravice in storitve predvsem zaosebno uporabo ali uporabo v lastnem gospodinjstvu.(3) Za potro�ni�ko pogodbo se po tem zakonu ne �tejeta prevozna pogodba in ne pogodba o opravljanjustoritev potro�niku, če se te po pogodbi opravljajo v celoti izven države, v kateri ima potro�nik stalnoprebivali�če.(4) Ne glede na druge določbe tega zakona se za potro�ni�ko pogodbo uporablja pravo države, v kateriima potro�nik stalno prebivali�če:

– če je sklenitev pogodbe posledica ponudbe ali reklame v tej državi in če je potro�nik v tej državiopravil dejanja, potrebna za sklenitev pogodbe; ali

– če je potro�nikov sopogodbenik ali njegov zastopnik dobil potro�nikovo naročilo v tej državi; ali– če je bila prodajna pogodba sklenjena v drugi državi oziroma je potro�nik dal naročilo v drugi

državi, če je bilo potovanje organizirano s strani prodajalca z namenom spodbujati sklepanje takihpogodb.(5) V primerih iz prej�njega odstavka stranki z dogovorom o izbiri prava ne moreta izključiti prisilnihdoločb o varstvu potro�nikovih pravic, ki jih vsebuje pravo države, v kateri ima potro�nik stalnoprebivali�če.

18 Naprotiv, kada govorimo o međunarodnoj nadležnosti u novoj se Konvenciji o prorogaciji suda(Convention of 30 June 2005 on Choice of Court Agreements) čl. 2. potro�ački ugovori stavljaju izvandosega primjene.

19 Draft Consumer Sales Convention 1980, objavljeno u RabelsZ vol. 46/1982. str. 795ff. 20 Convention of 15 June 1955 on the law applicable to international sales of goods, Dostupno putem

Interent stranice http://www.hcch.net

21 Böhmer, Die 14. Haager Konferenz über Internationales Privatrecht 1980, RabelsZ 46/1982. str. 657.-662.

22 Convention of 22 December 1986 on the Law Applicable to Contracts for the International Sale ofGoods. Dostupno putem Interent stranice http://www.hcch.net

23 Komentari u Lando, The Law Applicable to the International Sale of Goods, RablesZ 57, 1993. str.157.; Matić, The Hague Convention on the Law Applicable to Contracts for the International Sale ofGoods – Rules on the Applicable Law; u �arčević (ed.), International Contracts and Conflicts of Law,A Collection of Essays. London/Dodrecht/Boston, 1990. str. 51ff.

24 Vi�e vidi: Fletcher Justin P., An argument for ratification: some basic principles of the 1994 Inter-American Convention on the Law applicable to International Contracts. Vol. 27/1999, Georgia journalof international and comparative law, br. 3, str. 477-518; Burman Harold S., International conflict oflaws, the 1994 Inter-American Convention on the Law applicable to international contracts, and trendsfor the 1900s. Vanderbilt journal of transnational law, vol. 28/1995. br. 3, str. 367-387; Malloy, S.A.,The Inter-American Convention on the law applicable to international contracts : another piece of thepuzzle of the law applicable to international contracts, vol. 19/1995. Fordham international lawjournal, br. 2, str. 662-735; Juenger, F.K., The Inter-American Convention on the law applicable tointernational contracts: some highlights and comparisons, vol. 42/1994. The American journal ofcomparative law, br. 2. str. 381-393.

sadržanih u Nacrtu trebalo ili uključiti u izmijenjenu Ha�ku 1955. ili pretvoriti usamostalnu konvenciju. Sam je Nacrt konvencije predviđao primjenu nameđunarodnu potro�ačku prodaju robe, ali samo ukoliko je ugovor na određeninačin bliže vezan za državu potro�ačeva redovitog boravi�ta21. Primarno jemjerodavnim pravom u Nacrtu usvojena stranačka autonomija, iako je izbor bioograničen primjenom prisilnih propisa države potro�ačeva redovita boravi�ta.Nadalje prihvaćeno je samo izričito iskazivanje volje u pisanom obliku �to jeuvjet neostvariv na internetskoj prodaji. Mada u konačnici nova Ha�kakonvencija o mjerodavnom pravu za međunarodnu prodaju robe iz 1986. iz poljaprimjene čak isključuje potro�ačke ugovore, Nacrtom se konvencije opotro�ačkoj prodaji Konferencija vi�e nije bavila.

Neke od postojećih Ha�kih konvencija mogle bi doći u obzir prilikomrje�avanja sukoba zakona kod međunarodne prodaje u kojoj se nađe potro�ač. Pritom u prvom redu mislimo na već spomenutu Ha�ku konvenciju o mjerodavnompravu za međunarodnu prodaju robe iz 1955., a koja je godine 1964. stupila nasnagu; te na njezinu izmijenjenu verziju iz 1986. koja do danas nije na snazi (udaljnjem tekstu Ha�ka 1986.)22. U oba je rje�enja primarno mjerodavno pravokoje izaberu ugovorne stranke, a podredno pravo prodavateljeva mjestaposlovanja, dok niti jedno ne predviđa zasebna pravila za potro�ače ili pakprimjenu prisilnih propisa, poput rje�enja članka 5. Rimske konvencije, o kojojće poslije biti govora.23

Govoreći o regionalnom ujednačavanju ugovornog statuta, valja naglasitidosege Interameričke konvencije o pravu mjerodavnom za međunarodne ugovoreiz 1994.24, ratificirane u 17 latinsko-američkih država. U domeni potro�ačkihugovora ona ipak ne predstavlja značajan nam instrument, iako iz svojega poljaprimjene ne isključuje potro�ačke ugovore, niti ne sadržava posebne odredbepredviđene za�titi ove kategorije! Stoga u obzir dolaze opće odredbe Konvencije,primarno je to pravo koje su stranke izabrale (uz primjenu prisilnih propisa

246


polaznog prava i prisilnih propisa države s kojom je ugovor u najbližoj vezi), apodredno je to pravo najbliže veze.

Regionalno ujednačavanje rje�enja usmjerenih boljoj za�titi potro�ača osobitoje znakovito u EU. Uz značajan korpus pravne stečevine materijalnopravnogkaraktera, osnove kolizijskopravne za�tite potro�ača u pravu EZ-a postavila jeKonvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne odnose tzv. Rimska konvencija25.Uz opća rje�enja, Rimskom konvencijom smjera se pružiti dodatna za�titaodređenim kategorijama osoba, te su uz radnike (čl. 6.) to i potro�ači (čl 5.)26 okojima dalje govorimo. Kolizijsku za�titu potro�ača Rimska konvencija ostvarujekroz dva mehanizma; primjenu izabranog prava ograničava prisilnim propisima,te nadalje krutim kolizijskim pravilom podrednog statuta određuje primjenuprava potro�ačeva redovita boravi�ta. Rimska konvencija dakle i u područjupotro�ačkog ugovornog statuta načelno dozvoljava stranački izbor mjerodavnogprava, kako izričit tako i pre�utni27. Međutim, autonomija stranaka je ograničena,te potro�aču ne smije biti uskraćena za�tita koja mu pripada prema prisilnimodredbama prava njegova redovnog boravi�ta. U prilog takva određenja ističe sekako potro�ač može u svakom slučaju računati na za�titu koju mu pruža pravonjegova redovnog boravi�ta. Konceptom prisilnih propisa28 prijeći se načelnoneograničena sloboda ugovaranja mjerodavnog prava, kako slijedi: stranke moguizabrati mjerodavno pravo, ali ukoliko je ugovor značajno bliže vezan za drugudržavu, prisilni propisi iste mogu u primjeni imati prvenstvo naprama odredbama

247


25 Konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze, 1980. Convention on the law applicable tocontractual obligations, 1980. O.J. L266/1; Konsolidirana verzija objavljena 1998. u O.J. C 027/34.

26 Odredba čl. 5. glasi: “1. Ovaj se članak primjenjuje na ugovore o isporuci pokretnih stvari ili naugovore o pružanju usluga nekoj osobi, potro�aču, sa ciljem koji je izvan njezine profesionalnedjelatnosti, ili na ugovore o financiranju takvog posla.2. Bez obrzira na članak 3., izborom mjerodavnog prava koji su učinile stranke, ne smije se potro�ačuoduzeti za�tita koju mu daju prinudni propisi države u kojoj ima redovno boravi�te:- ako je zaključenju ugovora prethodila izričita ponuda ili reklamiranje u toj državi i ako je potro�ačpoduzeo u toj državi pravne radnje potrebne za zaključenje ugovora ili- ako je druga ugovorna stranka ili njegov zastupnik primio narudžbu potro�ača u toj državi ili- ako se radi o ugovoru o prodaji robe pa je potro�ač iz te države otputovao u drugu državu i tamopredao narudžbu, ukoliko je prodavalac organizirao to putovanje u namjeri da potakne potro�ača nazuaključenje ugovora.3. Bez obzira na članak 4., te ako ne postoji izbor prava po članku 3., za ugovore koji su zaključenipod okolnostima navedenim u stavku 2., mjerodavno je pravo potro�ačeva redovnog boravi�ta. 4. Ovaj se članak ne primjenjuje:a) na ugovore o prijevozu,b) na ugovore o pružanju usluga kad se usluga potro�aču treba isključivo pružiti izvan države u kojojon ima svoje redovno boravi�te.5. Bez obzira na stavak 4., ovaj se članak primjenjuje na ugovore koji uz pau�alnu cijenu predviđajukombinirane usluge prijevoza i smje�taja.”

27 Vi�e vidi u Klasiček, Autonomija u međunarodnom privatnom pravu - novije tendencije, , vol.56/2006., br. 2/3; str. 687.-715.

28 Klasiček Prisilni propisi u međunarodnom privatnom pravu, vol. 16/2000. br. 3-4 ; str. 23. i dalje;Sikirić, Prisilna pravila, pravila neposredne primjene i mjerodavno materijalno pravo u međunarodnojarbitraži. Pravo u gospodarstvu 38 (1999.),1, str. 83.-110.; Deskoski, T., The Concept of “MandatoryRules” - Challenge for the Macedonian Private International Law of the Thirs Millenium. Zbornikradova “Dvadeset godina Zakona o međunarodnom privatnom pravu”, Pravni fakultet u Ni�u. 2004.

izabranog mjerodavnog prava. Definicija je prisilnih propisa u Rimskojkonvenciji sadržana u čl. 3. st. 3 koji ih opisuje kao pravna pravila od kojih seugovornom voljom ne mogu odstupati. Radi se o međunarodno prisilnimpropisima od kojih stranke ne mogu odstupati niti u tuzemnim, ali niti u onimmeđunarodno obilježenim ugovornim odnosima29. Isto tako u čl. 7. st. 2 Rimskekonvencije stoji da ničim u konvenciji ne može se ograničiti primjena prisilnihpravila foruma, dok je i čl. 7. st. 1. određene primjena prisilnih propisa državekoja nije ni lex fori niti država izabranog prava, već ona s kojom ugovor stoji unajbližoj vezi.

Kako je gore rečeno, daljnja se za�tita potro�ača provodi kroz odredbepodrednog statuta, gdje je čl. 5. st. 3. za potro�ačke ugovore predviđena iznimkaopćoj presumciji, te ugovor sklopljen sukladno okolnostima opisanima u čl. 5. st.2. valja prosuđivati po pravu države u kojoj potro�ač ima redovito boravi�te.

Europska je Komisija 2003. izdala Zelenu knjigu o izmjeni Rimskekonvencije iz 1980. o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze u instrumentZajednice i njezinoj modernizaciji.30 Javna rasprava koja je uslijedila u značajnojje mjeri dovela u pitanje prikladnost za�tite potro�ača ostvarenu konvencijskimrje�enjem .31 Konvencijsko je rje�enje u praksi često dovodilo do paradoksalnihsituacija paralelne primjene prava prodavatelja i prava potro�ača. Složenost jetakvog postupka uvjetovala naru�avanje procesne ekonomije, koja poglavito upotro�ačkim sporovima nije dopustiva s obzirom na relativno niske tužbenezahtjeve.

Stoga je u Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravumjerodavnom za ugovorne obveze32 izmijenjena odredba čl. 5. koja regulirapotro�ačke ugovore.

Čl. 5 glasi: “Na potro�ačke ugovore u skladu s uvjetima iz stavka 2. te usmislu stavka 2. ovog članka primjenjuje se pravo države redovita boravi�tapotro�ača. (2) Stavak 1. primjenjuje se na ugovore sklopljene od strane fizičkeosobe – potro�ača, koji ima redovito boravi�te u državi članici, s tim da predmetniugovor ne predstavlja redovite poslove koje potro�ač obavlja u sklopu svogazanimanja, sa drugom osobom – profesionalnom strankom koji postupa u okvirusvoga posla. Odredbe stavka 1. će se primijeniti pod uvjetom da je ugovorsklopljen sa osobom koja se bavi trgovinom ili drugim zanimanjem na područjudržave članice u kojoj potro�ač ima svoje redovito boravi�te ili ako ta osoba nabilo koji način provodi takve aktivnosti na području te države članice ili na

248


29 Kunda, Međunarodno prisilni propisi prema Europskom sudu pravde : Ingmar GB Ltd protiv EatonLeonard Technologies Inc., 14 (2005.), 5; str. 79.-83.

30 Green paper on the conversion of the Rome Convention of 1980. on the law applicable to contractualobligations into a Community instrument and its modernization. Commission of the EuropeanCommunities. Brussels 2003. COM (2002) 654 final, str. 21.

31 REPLIES TO THE COMMISSION’S ROME I GREEN PAPER (COM(2002)654FINAL)http://www.europa.eu.int/comm/justice_home/news/consulting_public/rome_i/news_summary_rome1_en.htm posljednja posjeta 20.3.2006.

32 Proposal for a Regulation of the European Parliament and the Council on the law applicable tocontractual obligations (Rome I) Brussels, 15.12.2005. COM(2005) 650 final.

području vi�e država članica uključujući i državu članicu u kojoj potro�ač imaredovno boravi�te, a ugovor spada u polje djelovanja ranije navedenih aktivnosti,osim ako ponuđač nije znao gdje se nalazi redovno boravi�te potro�ača, a tačinjenica nije uzrokovana njegovom nepažnjom. (3) Stavak 1. neće se primijeniti:

- na ugovore o pružanju usluga kada se usluga potro�aču treba pružitiisključivo izvan države u kojoj on ima svoje redovito boraiv�te

- na ugovore o prijevozu osim ugovore o prijevozu paketa u smislu Direktive90/314/EEC od 13. lipnja 1990.,

- na ugovore koji se odnose, na pravo na stvari ili na pravo korisnika nanepokretnoj imovini, osim ugovora koji se odnose na pravo korisnika ugovora otimeshareingu u smislu direktive 94/47/EC od 26.listopada 1994.”

Ovdje stoga nalazimo opredjeljenje za pravo potro�ača, koje se opravdavajednostavno: potro�ač će tek ponekada ulaziti u prekogranični ugovorni odnos,dok prodavatelj svoju robu stalno nudi i prodaje u različitim državama, on ionakomora poznavati propise svih tih različitih država! U tom je smislu prodavatelj kodsastavljanja standardiziranih ugovora morao usugla�avati odredbe vodeći rečunao prisilnim propisima koji su na snazi u zemlji prodaje. Drugim se stavkomutvrđuju uvjeti za primjenu posebnog pravila. Potro�ačev ugovorni partner morabiti osoba koja se profesionalno bavi djelatno�ću koja je predmet ugovora. Istimse zapravo slijedi čl. 15 Uredbe br. 44/2001, nekada�nje Brusselske konvencije,kada je u pitanju prodaja na daljinu. Potro�ačeva ugovorna stranka mora bitiprofesionalac, koji je usmjerio svoje poslovno djelovanje na državu boravi�tapotro�ača. Zadnji dio ovog stavka predviđa za�titnu klauzulu koja �titi prodavačau slučaju sklapanja ugovora s potro�ačem, koji je iznio lažne podatke o mjestusvoga boravi�ta.

Valja naglasiti da se kolizijska za�tita potro�ača unutar EU provodi nasektorski načih kroz smjernice. Naime, nekolicina smjernica koja prvenstveno namaterijalnopravnoj razini provodi odnosnu potro�ačku politiku istovremenosadržava i kolizijske norme. Takvu inkorporaciju mehanizama međunarodnogprivatnog prava nalazimo primjerice u direktivi EZ-a o za�titi potro�ača priprodaji na daljinu iz 1997.33, koja sadrži i odredbu kolizijske naravi.Sporazumnim izborom prava države ne-članice potro�ač ne smije izgubiti za�titukoju mu pruža Smjernica, ako ugovor ima bližu vezu s jednom ili vi�e državačlanica. Smjernice ne određuju pobliže pojam bliske veze, nego je to prepu�tenodržvama članicama (čl. 12. st. 2.).

249


33 Georg Borges, Weltweite Geschäfte per Internet und deutscher Verbraucherschutz[RTF bookmarkstart: textanfang][RTF bookmark end: textanfang], ZIP 1999 Heft 14., dostupno putem Internetstranice http://www.rws-verlag.de/volltext/borges.htm Posljednja posjeta 20.05.2006.

5. ZAŠTITA POTROŠAČA U REPUBLICI HRVATSKOJ

5.1. Materijalnopravna razina za�tite potro�ača u RH

Materijalnopravna razina za�tite potro�ača u RH je sve do prije nekolikogodina bila u potpunosti nezadovoljavajuća. Poto�ač je bio za�tičen tek malimbrojem odredaba disperziranih u različtim propisima34. Budući je 29. listopada2001. god. Hrvatska potpisala s EZ i njihovim državama članicama Sporazum ostabilizaciji i pridruživanju (SSP), kojim one smjeraju poduprijeti napore RH urazvijenju gospodarske i međunarodne suradnje, te između ostalog nalažuuskladiti zakonodavstvo RH sa zakonodavstvom EZ. U području za�titepotro�ača značajan je čl. 74. SSP-a koji glasi:

“U tu će se svrhu i u njihovu zajedničkom interesu stranke poticati i osigurati:1. usklađivanje zakonodavstva i prilagođivanje za�tite potro�ača u Hrvatskoj

za�titi koja je na snazi u Zajednici;2. politiku aktivne za�tite potro�ača, uključujući veću informiranost i razvoj

neovisnih organizacija;3. učinkovitu pravnu za�titu potro�ača radi pobolj�anja kakvoće potro�ačke

robe i održavanja odgovarajućih sigurnosnih standarda.”Područje za�tite potro�ača ocjenjeno je kao jedno od prioritetnih područja u

procesu približavanja EU, budući je ono nužan preduvjet nesmetanomfunkcioniranju unutarnjeg trži�ta. RH mora ispuniti i primijeniti standarde kojenamece EU35. Dodu�e, intezivnoj regulaciji ovog pravnog područja u vidu stvaranjai oblikovanja prava za�tite potro�ača kao samostalne i zaokružene pravne cjelineprethodio je dugi niz godina36. Tek je Ugovorom iz Maastrichta (1993.) za�titapotro�ača postala zasebna politika EZ, te je čl. 15337 ciljem za�tite potro�ača odredioza�titu zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potro�ača, kao i promidžbu pravapotro�ača na informiranje, obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkihinteresa. Za�tita se potro�ača odvija se kroz načelo supsidijarnosti, horizontalnosti i

250


34 Po�ćić, Za�tita potro�ača u hrvatskom pravu - dobar ili lo� primjer zakonodavstva, Pravo i porezi,9/2004. str. 82.

35 Vi�e vidi Vesna Tomljenović i Edita Čulinović-Herc (uredile), Za�tita potro�ača i ulagatelja ueuropskom i privatnom pravu: izazovi međunarodnog trži�ta roba i kapitala. Zbornik radovameđunarodnog znanstvenog skupa održanog 5. i 6. veljače 2005. u Opatiji, Rijeka, Pravni fakultetSveučili�ta u Rijeci, 2005.

36 Sve je krenulo rezolucijom Vijeća od 14. travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europskeekonomske zajednice za za�titu potro�ača i politiku informiranja (Official Journal C 92, 1975);nastavilo se kroz osnivanje nezavisnog tjela za pitanja potro�ačke politike Consumer Policy service, teizradu sada već �est akcijskih planova za�tite poto�ača, danas aktualnu Strategiju politike za�titepotro�ača 2002-2006. COM(2002) 208 final, OJ C 137, 8.6.2002. http://www.europa.eu.int/eur-lex/pri/en/oj/dat/2002/c_137/c_13720020608en00020023.pdf te recentni prijedlog iste za razdoblje2007-2012. Amended proposal for a decision of the European parliament and of the Councilestablishing a programme of a Community action in the field of a consumer policy (2007-2013) COM2006. 235 final, dostupno putem Internet stranice http://ec.europa.eu/consumers/overview/programme_2007-2013_en.pdf

37 Ugovor o Europskoj zajednici, konsolidirana verzija. Treaty establishing the European Community -(consolidated text) O.J. C 325 of 24 December 2002.

minimalnog usklađivanja.38 Na materijalnopravnoj se razini za�tita potro�ača unutarEU provodi putem direktiva. Cilj direktiva je uskladiti zakonodavstva država članica,na način da se potro�ačima pruži barem minimalna za�tita. Bitno je postići ciljusklađivanja, pri čemu se državama ostavlja sloboda u izboru metoda i oblika. Da bipravila iz smjernica postala dijelom pozitivnog prava država članica, članice morajuuključiti pravila u svoje domaće pravo39. Direktive u području za�tite potro�ačauglavnom su smjernice minimalnog usklađenja, te se s obzirom na dobra i intreresekoje �tite svrstavaju u četiri kategorije40. Budući države članice mogu predvidjetistrože propise od onih koje predvidi smjernica i dalje postoje razlike među državamačlanicama u obliku i mjestu na koje uređuju pitanja vezana uz za�titu potro�ača.Stoga se javljaju i tendencije za kodifikacijom prava za�tite potro�ača, koja biomogućila usklađivanje različitih termina, podigla razinu za�tite potro�ača, s ciljemveće transparentnosti i dostupnosti potro�ačima; popunila praznine u područjima ukojima jo� nije postignuta ujednačenost.

Za usklađivanje hrvatskog prava za�tite potro�ača s europskim standardimahrvatski je zakonodavac imao na raspolaganju dvije mogućnosti: a) izmijenitipostojeće propise u kojima se nalaze odredbe na koje se potro�ači mogu osloniti, b)donijeti poseban zakon koji će na jednom mjestu obuhvatiti sve najvažnije odredbeo pravima i obvezama potro�ača. Odabaran je drugi model te je lipnju 2003. usvojenZakon o za�titi potro�ača41, (ZZP) koji je na snazi od rujna iste godine. Osnovni ciljZZP-a za�tititi gospodarske interese potro�ača, pružiti potro�aču za�titu uslučajevima opasnosti za život, zdravlje, imovinu... Izrazito je važno da potro�ač,koji je slabija strana poslovne transakcije, bude u potpunosti upoznat sa svojimpropisima, a s tim da se i ti propisi nalaze na jednom mjestu. Na povećanju se za�titepotro�ača mora i dalje raditi, kako na razini EU, tako i nacionalnih država42.

5.2. Kolizijskopravna za�tita potro�ača u RH

Hrvatski propisi koji sadržavaju kolizijske norme za ugovore ne predviđajuposobene odredbe za potro�ačke ugovore. Za njih vrijede opća pravila, daklestranačka autonomija kao primarno mjerodavno pravo (čl 19. ZRSZ) te podrednopravo najbliže veze i katalo�ka uputa (čl. 20.)43. U tezama za hrvatski Zakon o

251


38 Načelo supsidijarnosti (mjerama za�tite potro�ača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju se samo akoje to nužno); načelo horizontalnosti zahtjev za za�titom potro�ača treba uzeti u obzir pri definiranju iprovedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana), te načelo minimalnogusklađivanja (države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila za�tite potro�ača koja su sukladnapravu EZ-a. Aida Liha, Za�tita potro�ača. dostupno putem Internet stranice http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=108 Posljednja posjeta 20.05.2006.

39 Matthias Herdegen, Europsko pravo, Rijeka, Pravni fakultet, 2002. str. 122ff.40 A) Smjernice koje �tite zdravlje i sigurnost potro�ača; B) smjernice koje �tite ekonomske interese potro�ača;

C) smjernice koje uređuju naknadu �tete kod proizvoda s nedostatkom; D) smjernice koje imaju za cilj boljuinformiranost potro�ača. Po�čić, Ana, Europsko pravo ugovora i za�tita potro�ača, op.cit. str. 34

41 Zakon o za�titi potro�ača, NN 96/2003. 42 Po�čić, Za�tita potro�ača u Hrvatskom pravu, op.cit. str 81.43 Vi�e vidi Sajko, Međunarodno privatno pravo, Četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Narodne

Novine, Zagreb, 2005. str. 140ff, 161ff.

međunarodnom privatnom pravu smjera se pojačanoj za�titi potro�ača, a pomodelu čl. 5. Rimske konvencije.

Tekst teze 25. glasi: “Za ugovore o isporuci pokretnih stvari ili za ugovore opružanju usluga nekoj osobi, potro�aču, sa ciljem koji je izvan njezineprofesinalne djelatnosti (potro�ački ugovori) ili za ugovore o financiranju takvogposla mjerodavno je pravo koje su ugovorne stranke izabrale.

1. ako je zaključenju ugovora prethodila izričita ponuda ili reklamiranje u tojdržavi i ako je potro�ač poduzeo u toj državi pravne radnje potrebne zazaključenje ugovora ili

2. ako je druga ugovorna stranka ili njezin zastupnik primio narudžbupotro�ača u toj državi ili

3. ako se radi o ugovoru o prodaji robe kod kojeg je potro�ač iz države svojegredovnog boravi�ta otputovao u drugu državu i tamo predao narudžbu, ukoliko jeprodavatelj organizirao to putovanje u namjeri poticanja potro�aća na zaključenjeugovora.

Ako ne postoji izbor mjerodavnog prava, za ugovore koji su zaključeni podokolnostima navedenim u stavku 2., mjerodavno je pravo države u kojoj potro�ačima redovno boravi�te. Za oblik potro�ačkih ugovora koji su zaključeni podokolnostima navedenim u stavku 2., mjerodavno je pravo države u kojoj potro�ačima redovno boravi�te. Ova se teza ne primjenjuje na:

a) ugovore o prijevoz;b) na ugovore o pružanju usluga kad se usluga potro�aču treba isključivo

pružiti izvan države u kojoj on ima svoje redovno boravi�te. Bez obzira na stavak 5. ova se teza primjenjuje na ugovore koji uz pau�alnu

cijenu predviđaju kombinirane usluga prijevoza i smje�taja.”Kako je u komentaru Teze 25. detaljno opisano, prvi stavak predstavlja

autonomnu definiciju potro�ačkog ugovora, drugi stavak odraz je načela ograničenjalex autonomiae prisilnim propisima države potro�ačeva redovita boravi�ta uzpretpostavke iz točke 1-3. Dakle izbor prava dopu�ten je ako su ostvarenepretpostavke iz toč. 1-3, ali učinci se izbora ograničavaju navedenim prisilnimpropisima. Stavak 3 određuje podredno mjerodavnim pravom potro�ačkih ugovoradržavu redovita boravi�ta potro�ača dok stavak 4 predviđa isključivo mjerodavnimpravom države redovita boravi�ta potro�ača za oblik ugovora.

6. ZAKLJUČAK

Poredbeno međunarodno privatno ugovoreno pravo, kako prikazuju ovdjenavedene međunarodne konvencije i nacionalni zakoni, posebnu pozornostpoklanja kolizijsko pravnoj za�titi potro�ača. Ona se ogleda kroz ograničavenje,za ugovorno pravo uvriježene stranačke autonomije, te primjene fiksnihpoveznica u podrednom statutu potro�ačkih ugovora. Ove je trendove potrebnoimplementirati i u predstojeći novi hrvatski Zakon o međunarodnom privatnompravu. Uvažavajući da je jedan od preduvjeta nesmetanom kretanju roba,

252


kapitala, usluga i ljudi pravna sigurnost, uz suvremene globalizacijske trendove,pojačanu mobilnost ljudi, i sve če�će posezanje za kupovinom roba i uslugaputem Interneta, RH je dužna svojim građanima koji kao potro�ači konzumirajuove usluge osigurati adekvatan pravni milje i dostatnu pravosudnu za�titu. Ovdjeprikazani trendovi kolizijsko pravne za�tite (uz pitanja utvrđivanja međunarodnenadležnosti te prisilne naplate potraživanja koji u ovom radu nisu obrađeni)ključni su aspekti potro�ačkih ugovora sa stranim elementom.

COLLISION LAW CONSUMER PROTECTION IN CROATIA AND EUROPE

This paper primarily deals with the peculiarities of determining binding substantitive law andnot with the question of international authority.

The first part deals with the practical need for collision law regulation with particular attentionto the peculiarities of Internet transactions and trade.

The second part gives a review of normative collision law consumer protection firstly atnational law level and then at the international level.

In the last part of the paper, the authors discuss the Croatian legal system, give a brief reviewof substantitive law solutions and discuss the shortcomings of existing collision law rules and theprospective development thereof.

The authors especially refer to EU (European Union) trends and the successful application ofCommunity patrimony (acquis communitaire) in Croatian collision law.

Key words: colision ruiles, consumer protection, European Union, Republic ofCroatia,

253


Mr.sc. Damir Juras, policijski savjetnikMinistarstvo unutarnjih poslova

Odsjek prvostupanjskog disciplinskog sudovanja u Splitu

NEKA PITANJA PREMJEŠTAJA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

UDK: 351.741

Primljeno: 01. 04. 2007.

Stručni rad

Autor u radu ukazuje da je prilikom premještaja policijskom službeniku potrebno omogućiti dase očituje o odlučnim činjenicama i okolnostima, te da rješenje o premještaju mora imati činjeničnoi pravno obrazloženje. Zatim ističe da je presuda Upravnog suda, prema kojoj se policijskislužbenik može rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže zvanje od policijskog zvanjakoje je službenik stekao, dvojbena, pri čemu se upućuje na Zakon o policiji i komparativne propise.Radi izbjegavanja štetnih posljedica autor predlaže izmijeniti odredbu Zakona o policiji premakojoj žalba protiv rješenja o premještaju ne zadržava njegovo izvršenje.

Ključne riječi: policija, policijski službenik, premje�taj, upravni akt

UVOD

“...Sud smatra da poslodavcu treba omogućiti da službenike raspoređuje naradna mjesta za koje smatra da će na njima najbolje odgovarati potrebamaslužbe...”1

Jasno je da poslodavac najbolje zna odnosno može znati koji službenicisvojim ukupnim kvalitetama mogu na najbolji način doprinjeti izvršenju zadaćadržavnog tijela, pa je u tom pravcu neprijeporno i opravdano izneseno sudskoobrazloženje.

Rješenja, kojima se odlučuje o rasporedu na radno mjesto, te o drugimpravima i obvezama službenika, kao i o prestanku državne službe, su upravniakti2, pa se prilikom njihovog donošenja primjenjuju odredbe Zakona o općemupravnom postupku.3

Odredbom članka 102. stavak 1. Zakona o policiji4 propisano je da radipotreba službe policijski službenik može biti premješten na drugo radno mjesto

255

Mr. sc. Damir Juras: Neka pitanja premještaja policijskih službenikaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 255.-265.

1 Upravni sud RH, Us-4678/2004-9 od 10. studenog 2005. godine, www.upravnisudrh.hr/index.php2 Članak 63. stavak 1. i 3. Zakona o državnim službenicima (nastavno: ZDS), “Narodne Novine”

(nastavno “NN”) broj 92/2005.3 “NN” 53/1991, 103/1996, nastavno ZOUP4 “NN” 129/2000, nastavno ZP

u okviru njegove stručne spreme, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jediniciMinistarstva, te u istom ili drugom mjestu rada.

Pitanje premještaja policijskih službenika je, osim za oko 18.000 policijskihslužbenika u RH5, značajno i za druge državne službenike jer se i u odnosu nanjih premještaj vrši uz primjenu postupovnih odredbi ZOUP-a i uz ograničenjada se, osim izuzetno, mogu premjestiti samo unutar iste kategorije, iste ilipribližne složenosti poslova, te i za funkcioniranje policije koja, kao služba, imabrojne i važne zadaće određene člankom 3. Zakona o policiji, kao i drugimpropisima, u prvom redu Zakonom o kaznenom postupku6.

Ovim radom želi se ukazati samo na neka pitanja premještaja policijskihslužbenika, koja se najčešće javljaju kao prijeporna u praksi. To su: odnosstečenog zvanja i zvanja radnog mjesta na koje se policijski službenik premješta,postupak donošenja rješenja, obrazloženje rješenja i nesuspenzivnost žalbe.

VAŽNOST STEČENOG ZVANJA U POSTUPKU PREMJEŠTAJA

Člankom 102. stavak 1. ZP-a isključen je, od primjene u postupku premještajapolicijskog službenika, članak 76. stavak 1. ZDS-a7, a koji dopušta premještajsamo na radno mjesto unutar iste kategorije8, iste ili približne složenosti poslova.9

Člankom 129. stavak 1. podstavak 4. ZP-a je propisano da Vlada RepublikeHrvatske uredbom utvrđuje uvjete za stjecanje zvanja iz članka 83. i 84. Zakona,promaknuća i raspored na radna mjesta, oznake zvanja, te funkcionalne oznakeradnih mjesta policijskih službenika.10

256


5 O načinu izračuna ukupnog broja policijskih službenika u RH, koji podatak prema članku 7. stavak 1.točka 13. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, “NN” 108/1996, predstavlja državnu tajnu, vidi u: DamirJuras, “Disciplinska odgovornost policijskih službenika”, Hrvatska javna uprava, Zagreb, broj 4/2006.,strana 196.

6 “NN” 110/1997., 27/1998. – ispravak, 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002. i 115/2006.7 Na pitanja iz radnog odnosa policijskih službenika ZDS se primjenjuje kao lex generalis, dok se

odredbe ZP-a primjenjuju kao lex specialis, članak 79. ZP-a8 Članak 74. stavak 3. ZDS-a propisuje tri kategorije radnih mjesta: a) radna mjesta rukovodećih

državnih službenika, b) radna mjesta viših državnih službenika i c) radna mjesta nižih državnihslužbenika. Marčetić kriztira ZDS zbog izostanka “najbitnih odredbi koje čine srž i kostur čitavogslužbeničkog sustava”, navodeći da ZDS ne regulira klasifikacijski sustav i sustav napredovanja, osimna vrlo načelnoj razini (članak 74., 75, 90. i 91.), a tu prazninu zaobilazi uredbama Vlade čime se“stječe dojam da je ono što se nije znalo, htjelo ili stiglo urediti prebačeno u područje drugih zakonaili ostavljeno na teret izvršnoj vlasti”; Gordana Marčetić, “Upravljanje ljudskim potencijalima u javnojupravi i Novi Zakon o državnim službenicima”, Hrvatska javna uprava, Zagreb, broj 2/2006.

9 Premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova predviđa ZDS, kao disciplinsku kaznu zatežu povredu službene dužnosti, u članku 110. stavak 2. točka d.

10 Uredba o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta, te o funkcionalnimoznakama radnih mjesta policijskih službenika objavljena je u “Narodnim Novinama” broj 39/2001. i8/2006., (nastavno Uredba).

Članak 1. stavak 2. Uredbe određuje da se policijski službenik raspoređuje naradno mjesto sukladno njegovom zvanju i potrebama službe, dok je u članku 9. stavak2. propisano da se policijski službenik može rasporediti na radno mjesto za koje jepropisano više zvanje od zvanja koje je stekao, ako to zahtijevaju potrebe službe.Člankom 22 a. Uredbe propisano je da se policijski službenik može privremeno, kadato zahtijevaju naročite potrebe službe, a najduže na vrijeme od 4 godine od danastupanja na snagu dopuna Uredbe, rasporediti na radno mjesto za koje je propisanaza jedan stupanj viša stručna sprema od stručne spreme koju posjeduje11.

Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova12 utvrđeni suuvjeti svakog pojedinog radnog mjesta policijskog službenika u Ministarstvuunutarnjih poslova, pa su tako za svako radno mjesto propisani stručna sprema,zvanje, koeficijent složenosti13, beneficirani staž i dodatak na plaću, slijedomčega možemo govoriti da su za radna mjesta veće složenosti poslova propisaniviše zvanje i viši koeficijent (temeljem kojeg se određuje plaća službenika), pa seza potrebe ovog teksta koristi izraz “radno mjesto veće složenosti poslova” zaono radno mjesto za koje su propisani više zvanje, viši koeficijent složenosti, teveći dodatak na plaću i dulji beneficirani staž, a izraz “radno mjesto manjesloženosti poslova” za ono radno mjesto za koje su propisani niže zvanje, nižikoeficijent složenosti, te niži dodatak na plaću i kraći beneficirani staž.

Naprijed navedeno moglo bi upućivati na zaključak da je premještaj na “radnomjesto veće složenosti poslova” vezan isključivo uz postojanje potreba službe, dokbi premještaj na “radno mjesto manje složenosti poslova” bio uvjetovan potrebamaslužbe, ali i ograničen do razine onog radnog mjesta za koje je kao uvjet propisanozvanje koje policijski službenik ima stečeno, uslijed čega se on ne bi mogaopremjestiti na radno mjesto za koje je propisano zvanje niže od zvanja koje jestekao. Međutim, izneseno stajalište Upravni sud odbija i smatra da je premještajpolicijskog službenika ograničen jedino premještajem u okviru stručne spreme14.

257


11 Uredba ne predviđa raspoređivanje policijskog službenika na radno mjesto za koje je propisano nižezvanje od zvanja koje je policijski službenik stekao.Članak 1. stavak 1. Uredbe određuje da policijski službenik stječe zvanje i promaknuće u zvanjeovisno o stručnoj spremi, radnom mjestu, radnom stažu, položenom ispitu za zvanje i godišnjimocjenama, pa je razvidno da je stjecanje zvanja povezano sa stažom u službi, stručnom spremom,iskazanim zalaganjem i postignutim rezultatima, položenim ispitima, kao i sustavnim napredovanjemu hijerarhiji MUP-a. Budući da se određeno zvanje ne može steći prije proteka određenog broja godinau službi, za radna mjesta policijskih službenika se kao uvjet predviđa zvanje, a ne radni staž, odnosnogodine iskustva. Policijska zvanja, utvrđena člankom 84. ZP-a su: policajac, viši policajac, policijski narednik, višipolicijski narednik, policijski inspektor, viši policijski inspektor, samostalni policijski inspektor,glavni policijski inspektor, policijski savjetnik i glavni policijski savjetnik.

12 Navedeni Pravilnik nosi oznaku tajnosti i nije javno objavljen13 O donošenju Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi i Uredbe o načinu i uvjetima

napredovanja u državnoj službi, vidi: Zoran Pičuljan, “Novosti u hrvatskim propisima o državnimslužbenicima”, Hrvatska javna uprava, Zagreb, broj 4/2006., strana 25. do 27., i strana 29.

14 “Činjenica da tužitelj ima više zvanje od zvanja radnog mjesta na koje je premješten, u odnosu na prethodniposao koji je obavljao, ne predstavlja zapreku za raspored na novo radno mjesto obzirom da je i za radnomjesto na koje je premješten kao bitan uvjet također propisana visoka stručna sprema koju tužitelj, što jenesporno među strankama, ima.”, Us-4678/2004-9, www.upravnisudrh.hr/index.php (navedena presudaobjavljena je i u časopisu “Informator”, broj 5514 od 10.01.2007. godine, strana 3.

Pitanje premještaja na radno mjesto nižeg zvanja, od zvanja koje je službenikstekao, drugačije i jasnije reguliraju zakoni koji bi na određeni način mogliposlužiti kao komparativni propisi:

a) Zakon o službi u oružanim snagama15

Navedeni zakon u članku 103. predviđa da se djelatnu vojnu osoburaspoređuje na odgovarajuće ustrojbeno mjesto:

- prema stručnoj spremi, - prema činu,- prema osobnoj vojno stručnoj specijalnosti,- prema posebnim sposobnostima predviđenim za to ustrojbeno mjesto,- prema postignutim rezultatima.U članku 106. regulirano je pitanje rasporeda na ustrojbeno mjesto izravno

nižeg čina, ako je to u interesu oružanih snaga, koji se u svakom pojedinačnomslučaju mora posebno obrazložiti, pa je određeno da raspoređena osoba zadržavapravo osobnog čina. Zakon dakle dopušta raspored na ustrojbeno mjesto izravnonižeg čina, dakle samo jednog čina nižeg od stečenog, ali uz zadržavanje pravaosobnog čina.

b) Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine16

Člankom 64. navedenog Zakona, određeno je da policijski službenik može bitipremješten na drugo radno mjesto istog čina unutar policijskog organa.

Člankom 65. određeno je da policijski službenik može biti privremenopremješten u drugi policijski organ, ured ili drugu državnu instituciju, i to samouz njegovu suglasnost, pri čemu zadržava svoj čin i prava, osim ukoliko se nedogovori drugačije.

Raspoređivanje na radno mjesto za koje je propisan niži čin, regulirano ječlankom 67. ovog Zakona. Tako se u stavku 1. navodi da rukovoditelj možerasporediti policijskog službenika, uz njegovu suglasnost, na radno mjseto zakoje je propisan niži čin od onog koji službenik ima. Stavkom 2. regulirano jeraspoređivanje na radno mjesto nižeg čina bez suglasnosti policijskog službenika,no stavkom 4. određuje se da za vrijeme raspoređivanja iz stavka 1. i 2. ovogčlanka, policijski službenik zadržava svoj čin i naknade u skladu sa zakonom.17

258


Isti stav zauzeo je i Odbor za državnu službu u rješenju klasa: UP/II-112-07/06-01-599, urbroj: 566-01/2-06-3 od 23. listopada 2006. godine, navodeći: “Pregledom spisa predmeta ... slijedi da je ukonkretnom slučaju podnositelj žalbe zbog potreba službe pobijanim rješenjem premješten…na radnomjesto u okviru njegove stručne spreme što je sukladno odredbi članka 102. stavak 1. ZP-a kojom jepropisano da radi potreba službe, policijski službenik može biti premješten na drugo radno mjesto uokviru njegove stručne spreme, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva, iz čega proizlazida ne mora biti nužno i u istome zvanju.”.

15 “Narodne novine” 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/200416 “Službeni glasnik” BiH, broj 27/200417 Prema članku 73. Zakona o policiji Crne Gore, “Službeni list” Republike Crne Gore, broj 28/2005,

policijski službenik može biti raspoređen na drugo radno mjesto za koje se traži stručna sprema kojuslužbenik ima, ako to potrebe službe zahtijevaju, pri čemu za raspoređivanje nije potreban pristanakslužbenika. Člankom 67. stavak 1. istog Zakona određeno je da policijski službenik vrši poslove uodređenom zvanju. Dakle, raspoređivanje je uvjetovano jedino stručnom spremom, što je rješenjeidentično našem Zakonu.

POSTUPAK DONOŠENJA RJEŠENJA

U slučaju premještaja policijskog službenika radi se o jednostranačkoj upravnojstvari, odnosno rješenje donosi čelnik Ministarstva ili osoba koju on za to pisanoovlasti18, po službenoj dužnosti. To znači da donositelj rješenja ne mora dobitiformalni prijedlog za premještaj određenog policijskog službenika, niti podnositeljinicijative (prijedloga) za premještaj ima status stranke u tom postupku.

Ministar unutarnjih poslova donio je Rješenje o ovlaštenju za potpisivanjeakata iz djelokruga kadrovskih poslova MUP-a19, kojim je uređeno tko jeovlašten potpisivati rješenja o premještaju policijskih službenika, a sve vezano zastručnu spremu i radno mjesto policijskih službenika.

Neprijeporno je da stranci, policijskom službeniku, mora biti omogućeno dase očituje o činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje rješenja20, a s tim uvezi je i pravo stranke da u postupku daje podatke, prijedloge, izjave, brani svojaprava i interese, pobija točnost navoda koji se ne slažu s njegovim navodima.

Zakon ne nalaže donositelju rješenja provedbu usmene rasprave21, već jeMinistarstvo policijskom službeniku dužno pružiti mogućnost da se očituje oodlučnim činjenicama i okolnostima kako je naprijed navedeno22.

Kao dokazno sredstvo u ovom postupku može se uporabiti sve što je podobnoza utvrđivanje stanja stvari23, pa se primjerice u dokazne svrhe može pribaviti, poslužbenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, različita pismena (službene bilješke,izjave i očitovanja policijskih službenika, zapisnici o uzimanju izjava, različitaslužbena izvješća, godišnje ocjene, pisana upozorenja, kazneni i prekršajni spisi,zapisnici sa radnih sastanaka, godišnje ocjene, disciplinske odluke, podaci opohvalama i nagradama, predstavke i pritužbe građana, izvješća drugih državnihtijela…). Također bi se moglo provesti i testiranje radi utvrđivanja stručneosposobljenosti, vještine i znanja24, prikupiti i druge podatke o samostalnosti uradu, stupnju odgovornosti i utjecaju na donošenje odluka policijskog službenika.Nakon pribavljanja svih dokaznih sredstava policijskom službeniku trebaomogućiti očitovanje sukladno članku 8. ZUP-a.

259


18 Temeljem članka 35. ZOUP-a osoba ovlaštena za donošenje rješenja može ovlastiti drugu osobu zavođenje postupka.

19 Broj: 511-01-51-87691/1-06 od 17.01.2007.godine20 Načelo saslušanja stranke, članak 8 ZOUP-a21 Člankom 149. određeno je da će službena osoba koja vodi postupak odrediti usmenu raspravu u

svakom slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti 1) u stvarima u kojimasudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, 2) kad se ima izvršiti uviđaj ili saslušanjesvjedoka ili vještaka.

22 Ustavni sud, u odlukama U-III-807/2003 i U-III-581/2003, određuje da pravna narav prava i obvezavezanih uz stavljanje na raspolaganje, a osobito činjenica da ono može dovesti do prestanka državneslužbe, zahtijeva da se rješenja o stavljanju na raspolaganje, u pravilu, ne smiju donositi u skraćenomupravnom postupku; www.usud.hr.

23 Vidi članak 159. stavak 2. ZOUP-a, kao i komentar istog u knjizi dr. Pere Krijana, “Komentar Zakonao općem upravnom postupku”, Novi informator, Zagreb, 2005., strana 222. do 224.

24 Vidi članak 90. ZDS-a

Uzimanje izjave stranke, kao dokazno sredstvo25, ukoliko stranka nijesuglasna sa inicijativom za njezin premještaj, dovelo bi do “nemogućnosti”obrazlaganje rješenja jer takva izjava predstavlja “priznanje” voditelja postupkada ne postoji neposredan dokaz, odnosno da za utvrđivanje relevantne činjenicene postoje druga dokazna sredstva.

Obzirom na navedeno sasvim je jasno da policijskom službeniku mora bitiomogućen uvid u spis26, te da on pravovremeno mora biti obaviješten opokretanju i vođenju upravnog postupka.

OBRAZLOŽENJE RJEŠENJA

Postojanje potreba službe, kao razloga za premještaj policijskog službenika,potrebito je obrazložiti u svakom konkretnom slučaju. Naime, potrebno jeprikazati činjenično stanje, potkrijepljeno dokazima, iz kojeg će proizlaziti da jeu konkretnom slučaju bilo opravdano radi potreba službe odlučiti o premještajupolicijskog službenika.

Obrazloženje rješenja (o premještaju), kao upravnog akta, mora biti sačinjenosukladno članku 209. stavak 2. ZUP-a27, o čemu postoji suglasje u pravnoj teoriji28,te praksi Odbora za državnu službu29, Upravnog suda30 i Ustavnog suda31.

Upitno je tumači li Odbor za državnu službu pravilno odredbu o sastavnimdjelovima obrazloženja rješenja kad traži da se u obrazloženju navede zbog čega jeodređen upravo premještaj određenog policijskog službenika na određeno radnomjesto. To dovodi do potrebe obrazlaganja zašto neki drugi policijski službenik,koji formalno ispunjava uvjete, nije premješten na određeno radno mjesto.

Prisilna norma o obrazloženju rješenja mogla bi se zadovoljiti ako se jasnoobrazloži temeljem čega je utvrđeno činjenično stanje koje opravdava primjenuodredbe članka 102. stavak 1. ZP-a.

260


25 Člankom 182. stavak 1.određeno je da se kao dokazno sredstvo može uzeti i usmeno dana izjavastranke, pod uvjetom da za utvrđivanje određene činjenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takvačinjenica ne može utvrditi na podlozi drugih dokaznih sredstava.

26 Vidi članak 80. ZOUP-a27 “…obrazloženje rješenja sadrži: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje, prema

potrebi i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjevastranaka, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvorješenje kakvo je dano u dispozitivu.”, članak 209. stavak 2. ZUP-a

28 Vidi: Ivo Borković, “Upravno pravo”, “Narodne novine”, Zagreb, 2002., strana 454. do 456. i Krijan,o.c., strana 293. do 296.

29 “uvidom u spise predmeta utvrđeno je da pobijano rješenje o premještaju, ne sadrži sve bitne dijeloveobrazloženja rješenja, a koje ono mora sadržavati sukladno odredbi članka 209. stavka 2. i stavka 3.Zakona o općem upravnom postupku, … Slijedom iznijetog, nejasno je kako je i na temelju kojih činjenica i dokaza, odnosno iz kojih je razloga,pomoćnik ministra…, ocijenio potrebu posla i organizacije službe, odnosno odredio premještaj upravopodnositelja žalbe, …”, citirano rješenje Odbora za državnu službu.

30 Vidi rješidbe u knjigama autora: Željko Dupelj, Zlatan Turčić, “Komentar Zakona o općem upravnompostupku, “Organizator”, Zagreb, 2000., strana 417. do 418. i Krijan, o.c., strana 296.

31 U-III-581/2003, U-III-749/1995 i U-III-751/1999, www.usud.hr.

Moguća su, u bitnome, tri slučaja premještaja, koji zahtijevaju obrazlaganjeodluke na različite načine.

1) Premje�taj na “radno mjesto veće složenosti poslova”32

U ovom slučaju potrebito je prikupiti i obrazložiti dokaze iz kojih proizlazi dase radi o policijskom službeniku koji, osim ispunjavanja formalnih uvjeta, imadobre godišnje ocjene, zalaže se, ne krši službenu dužnost, odnosno ima takvaosobna svojstva i takav pristup poslu koji opravdavaju da će zadovoljitiočekivanja i potrebe na tom radnom mjestu.

Može se zatražiti i pisana izjava policijskog službenika, kojom on iskazujesuglasnost za navedeni premještaj, a što onda “garantira” da on neće pravnimputem osporavati rješenje.

2) Premje�taj na “radno mjesto iste složenosti polova”Trebalo bi postupiti na način opisan pod 1), a potreba detaljnijeg obrazloženja

nameće se jedino u slučaju da policijski službenik nije suglasan s premještajem.

3) Premje�taj na “radno mjesto manje složenosti poslova”U ovom slučaju potrebito je dokazati da policijski službenik nije zadovoljio

na dosadašnjem radnom mjestu, pa je primjerice bio disciplinski kažnjavan,ocjenjivan nižim godišnjim ocjenama, upozoravan na propuste u radu i ponašanje(kašnjenje u službu i u izvršenju zadaća, sukobi sa kolegama i građanima,odbačaji prijava na kojima je radio…), nije stekao zvanje propisano za to radnomjesto iako je imao uvjete za polaganje za zvanje, nije se stručno usavršavao nitise nametnuo djelatnicima profesionalnim autoritetom.33 Slijedom navedenog“potreba službe” bi bila da policijski službenik, koji nije zadovoljio (iskazao seznanjem, zalaganjem i organizacijskim sposobnostima), bude premješten namanje zahtjevno radno mjesto, pa bi takvog policijskog službenika biloutemeljeno premjestiti na (bilo koje) slobodno radno mjesto za koje ispunjavauvjete, pri čemu donositelj rješenja mora obrazložiti organizaciju i potrebe službekoji opravdavaju, odnosno iziskuju premještaj.

Moguća je i situacija da djelatnik formalno zadovoljava na radnom mjestu(ima kvalifikaciju, izvršava zadaće), ali ne iskazuje primjerenusamoinicijativnost i organizacijske/rukovodne sposobnosti, a služba “raspolaže”policijskim službenikom koji je stekao formalne uvjete za premještaj na bolje

261


32 Analizirajući zakonska rješenja u Litvi, Mađarskoj i Sloveniji, Marčetić je utvrdila da su u Litvi i Slovenijiosnovni uvjeti za napredovanje službenika: ocjena rada i stručno osposobljavanje, dok su ti uvjeti uMađarskoj polaganje ispita, staž u službi i dobra izvedba posla. Pobliže o uvjetima napredovanja javnihslužbenika u navedenim državama vidi u: Marčetić Gordana, “Javni službenici i tranzicija”, Društvenoveleučilište u Zagrebu i Konrad Adenauer Stiftung, Zagreb, 2005., strana 244. do 265.

33 Na ove okolnosti kao svjedoci mogu se saslušati neposredne kolege i rukovoditelji policijskihslužbenika, te izvršiti uvid u službenu dokumentaciju i druge isprave.

radno mjesto, iskazavši se na nižoj razini. I u ovoj situaciji, nakon provedenogpostupka, bilo bi moguće (opravdano) obaviti premještaj policijskog službenika.

Slobodno radno mjesto, koje je potrebno popuniti, ne može biti razlog zapremještaj policijskog službenika, a obzirom da se u takvom slučaju radna mjestamoraju popunjavati internim oglasom ili javnim natječajem34.

NESUSPENZIVNOST ŽALBE

Žalba protiv rješenja o premještaju policijskog službenika ne odgađa izvršenjerješenja35.

Nema opravdane potrebe za ovakvim zakonskim rješenjem, a obzirom naredovne uvjete rada policije u RH i činjenicu da je za rješavanje žalbi protivrješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika ustrojenOdbor za državnu službu, koji je o žalbi dužan odlučiti u roku od 30 dana od dananjezina primitka36, dok navedena odredba može izazvati štetne posljedice, pa seprimjerice može dogoditi da policijski službenik bude premješten na “radnomjesto manje složenosti poslova”, na njegovo radno mjesto “unaprijeđen” drugipolicijski službenik, a da rješenje o premještaju policijskog službenika na “radnomjesto manje složenosti poslova” bude poništeno37. U takvom slučaju dvapolicijska službenika imaju rješenje za isto radno mjesto i primaju plaću “radnogmjesta veće složenosti poslova”, što nije zakonski utemeljeno, odnosnopredviđeno Pravilnikom o unutarnjem redu i Uredbom o plaćama policijskihslužbenika.38

Naravno da opisanu pravnu situaciju treba razriješiti, pa se u tom pravcuukazuje osnovanim poništiti, odnosno proglasiti ništavim naknadno donesenorješenje o premještaju na “radno mjesto veće složenosti poslova” jer pravnogledajući, a obzirom na ex tunc djelovanje rješenja o poništenju, popunjeno radnomjesto nije bilo slobodno, pa ga nije bilo moguće popuniti39, te se rješenjeukazuje kao nezakonito, a pojedinačni upravni akti moraju biti doneseni sukladnozakonu.40 Ako je k tome više policijskih službenika u takvom slučajupremješteno na slobodna radna mjesta koja su se upražnjavala kao posljedicaponištenog rješenja, posljedice su još negativnije, jer će veliki broj rješenjamorati biti poništen, djelatnici će biti “vraćeni” na prijašnje radno mjesto, a s timu svezi pojavit će se i zahtjevi za isplatu razlike plaće.

262


34 Vidi članak 2. Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi(“NN” 8/2006. i 8/2007.) i članak 45. stavak 2. ZDS-a.

35 Članak 102. stavak 3. ZP-a. Pravilo je u upravnim postupcima da žalba zadržava izvršenje rješenja,ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno, članak 231. ZOUP-a.

36 Članak 64., 65. i 69. ZDS-a37 Poništenjem ili proglašanjem ništavim rješenja poništavaju se i sve njegove pravne posljedice, članak

269. stavak 1. ZOUP-a38 “NN” 39/2001., 122/2003., 21/2004., 187/2004., 77/2006., 142/2006., 4/2007.39 Vidi: članak 263. stavak 1. točka 2. i članak 267. stavak 1. točka 3. i 6. ZOUP.a40 Načelo zakonitosti, članak 4. ZOUP-a

ZAKLJUČAK

Institutom premještaja narušava se koncept raspoređivanja, odnosnopopunjavanja slobodnih radnih mjesta putem internog oglasa.41 Treba istaći dakod premještaja status stranke, a time i pravo na pobijanje rješenja žalbom, imasamo policijski službenik za kojeg je doneseno rješenje, a u slučaju popunjavanjaradnog mjesta internim oglasom ili javnim natječajem status stranke, a time ipravo na žalbu, imaju svi koji su ispunili uvjete za sudjelovanje u postupku.

Zakonodavac ipak, uvažavajući da poslodavac najbolje zna kojim kadrovskimrješenjem može odgovoriti specifičnim potrebama službe u pojedinim slučajevima,omogućuje čelniku državnog tijela, u konkretnom slučaju ministru unutarnjih poslovaili osobi koju on ovlasti, da premjesti policijskog službenika iz razloga postojanjapotrebe službe. Na ovaj način se ministru omogućuje na brži način popuniti radnomjesto s odgovarajućim policijskim službenikom, te mu se omogućuje i da na to radnomjesto premjesti policijskog službenika koji se nije imao namjeru javiti na internioglas, a ministar cijeni da je upravo on najbolje rješenje za službu.

Obzirom na odredbu ZDS-a, koja za popunu slobodnog radnog mjesta,prvenstveno upućuje na interni oglas i javni natječaj, jasno je da odredbu opremještaju treba koristiti kad za to postoji opravdana potreba, uvažavajućispecifičnosti policijske službe, o čemu odlučuje ministar unutarnjih poslova iliosoba koju on ovlasti, a u postupku donošenja i obrazlaganja rješenja striktno sepridržavati odredbi postupovnog i materijalnog prava.

Kako je već navedeno i rješenje o nesuspenzivnosti žalbe se ukazuje kaoanakronizam nepotreban sadašnjem trenutku, a koji zbog istaknutih nedostatakamože prouzročiti štetne posljedice. Kad je u pitanju riješidba Upravnog suda, akojom se ukazuje da kod premještaja policijskog službenika donositelj rješenjanije ograničen stečenim zvanjem policijskog službenika, treba istaknuti, s jednestrane da se radi o jedinoj presudi o tom pitanju koja je javno publicirana, te dodonošenja eventualne odluke Ustavnog suda ili pravnog stajališta sjednice svihsudaca Upravnog suda, ne može se govoriti o ustaljenoj sudskoj praksi, dok nass druge strane, određene dvojbe i komparativni prikaz upućuju na potrebu da seto pitanje izrijekom zakonski regulira.

Na posljetku treba istaknuti da je pravna zaštita policijskim službenicima,protiv rješenja o premještaju osigurana pred Odborom za državnu službu,Upravnim42 i Ustavnim sudom,43 dok je Europski sud za ljudska prava zauzeostajalište da policijski službenici ovakvu vrstu odluke ne bi mogli osporavati ipred tim Sudom.44

263


41 Pobliže Zoran Pičuljan i Sanda Pipunić, “Temeljni instituti novog službeničkog zakonodavstva”,“Europeizacija uprave i primjena Zakona o državnim službenicima”, Novi informator, Zagreb, 2006.,strana 26.

42 Članak 7. Zakona o upravnim sporovima, “NN” 53/1991, 9/1992, 77/199243 Članak 62. Zakona o Ustavnom sudu, “NN” 49/0244 Pobliže o nenadležnosti Europskog suda za ljudska prava vidi: Omejec Jasna, “Status državnih

službenika u praksi Ustavnog suda RH”, Europeizacija uprave i primjena Zakona o državnimslužbenicima, Novi informator, Zagreb, 2006.

SOME LEGALLY QUESTIONS ABOUT THE TRANSFER OF POLICE OFFICERS

In this paper the author addresses some controversial issues that come up when the provisionsregarding the transfer of police officers are applied. He emphasizes the need to comply with thenorms of the General Administrative Procedure Law when a decision about the transfer, anadministrative act, is made. However, referring to the Law regulations, he also questions thedecision of the Administrative Court according to which a police officer may be transferred toanother position that requires lower rank than the one already held by the police officer. Eventuallyhe suggests that the provisions of the Police Law be changed because of possible negativeconsequences; namely under the current provisions of this law the appeal against the decision aboutthe transfer does not defer its implementation.

Key word: police, police officer, transfer, administrative act

KRATICE:

- “NN” - “Narodne novine”- ZDS – Zakon o državnim službenicima- ZOUP – Zakon o općem upravnom postupku- Uredba – Uredba o uvjetima za stjecanje i zvanja, promaknuća i raspored na radna

mjesta, te o funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika

LITERATURA:

- Borković, Ivo, “Upravno pravo”, “Narodne novine”, Zagreb, 2002., strana 454. do 456. - Dupelj, Željko, Turčić Zlatan, “Komentar Zakona o općem upravnom postupku,

“Organizator”, Zagreb, 2000., strana 417. do 418.- “Informator”, broj 5514 od 10.01.2007. godine, strana 3.- Juras, Damir, “Disciplinska odgovornost policijskih službenika”, Hrvatska javna

uprava, Zagreb, broj 4/2006., strana 196.- Krijan, Pero, “Komentar Zakona o općem upravnom postupku”, Novi informator,

Zagreb, 2005., strana 222. do 224.- Marčetić, Gordana, “Javni službenici i tranzicija”, Društveno veleučilište u Zagrebu i

Konrad Adenauer Stiftung, Zagreb, 2005., strana 244. do 265.- Marčetić, Gordana, “Upravljanje ljudskim potencijalima u javnoj upravi i Novi Zakon

o državnim službenicima”, Hrvatska javna uprava, Zagreb, broj 2/2006.- Omejec, Jasna, “Status državnih službenika u praksi Ustavnog suda RH”, Europeizacija

uprave i primjena Zakona o državnim službenicima, Novi informator, Zagreb, 2006.- Pičuljan, Zoran, “Novosti u hrvatskim propisima o državnim službenicima”, Hrvatska

javna uprava, Zagreb, broj 4/2006., strana 25. do 27., i strana 29.

264


- Pičuljan, Zoran i Pipunić, Sanda, “Temeljni instituti novog službeničkogzakonodavstva”, “Europeizacija uprave i primjena Zakona o državnim službenicima”,Novi informator, Zagreb, 2006., strana 26.

- Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, nije javno objavljen- Rješenje o ovlaštenju za potpisivanje akata iz djelokruga kadrovskih poslova MUP-a,

broj 511-01-51-87691/1-06 od 17.01.2007. godine- Rješenje Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112-07/06-01-599, urbroj: 566-01/2-

06-3 od 23. listopada 2006. godine- Uredba o plaćama policijskih službenika, “NN” 39/2001., 122/2003., 21/2004.,

187/2004., 77/2006., 142/2006., 4/2007.- Uredba o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi

(“NN” 8/2006. i 8/2007.)- Uredba o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta, te o

funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika, “NN” broj 39/2001. i8/2006., (kratica Uredba)

- Zakon o državnim službenicima, “NN” 92/2005., kratica ZDS- Zakon o kaznenom postupku, “NN” 110/1997., 27/1998. – ispravak, 58/1999.,

112/1999., 58/2002., 143/2002. i 115/2006.- Zakon o općem upravnom postupku, “NN” 53/1991., 103/1996., kratica ZOUP- Zakon o policiji, “NN” 129/2000., kratica ZP- Zakon o policiji Crne Gore, “Službeni list” Republike Crne Gore, 28/2005.- Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, “Službeni glasnik BiH”,

27/2004.- Zakon o službi u oružanim snagama, “NN”, 33/2002., 58/2002., 175/2003. i 136/2004.- Zakon o upravnim sporovima, “NN” 53/1991., 9/1992., 77/1992.- Zakon o Ustavnom sudu, “NN” 49/2002.- Zakon o zaštiti tajnosti podataka, “NN” 108/1996.- www.upravnisudrh.hr/index.php - www.usud.hr

265


Dr. sc. Goran VojkovićMarija �tambuk-�unjić, asistentica

Pravnog fakulteta Sveučili�ta u Splitu

PRAVNI STATUS HRVATSKE MORSKE OBALE ODSTUPANJA NA SNAGU OPĆEG GRAĐANSKOG

ZAKONIKA DO 1914. GODINE

UDK: 347.79 (497.5) (091)

Primljeno: 01. 05. 2007.

Pregledni rad

Članak govori o razvoju pravnog statusa hrvatske morske obale (u doba koje se razmatra nijese koristio pojam pomorsko dobro) od stupanja na snagu austrijskog Općeg građanskog zakonikado “Naredbe o provedbi zakonskog članka XXV. od godine 1914. i o koncesijama na morskojobali”. Članak navodi kraći povijesni prikaz razmatranog razdoblja, osvrće se na § 287 Općeggrađanskog zakonika koji morsku obalu svrstava u kategoriju općih ili javnih dobara, analiziraNaredbu iz 1914. godine te op�irno prikazuje studiju “Morska obala u teoriji i praksi” koju je na�poznati pravni stručnjak Uliks Stanger napisao 1909. godine.

Ključne riječi: pomorsko dobro, pravni status, morska obala, opći građanskizakonik

1. UVOD

Pravna regulacija pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj te primjenapostojećih pravnih normi u praksi predstavljaju iznimno živo i složeno pravnopodručje, puno otvorenih pitanja i ozbiljnih problema.1 Jedan od razloga tome susvakako i brojni naslijeđeni pravni problemi vezani uz pomorsko dobro,2 posebnouz njegovu kopnenu komponentu, a koja uključuje morsku obalu.3

267

Dr. sc. Goran Vojković i Marija �tambuk-�unjić, dipl. iur.: Pravni status hrvatske morske obale od ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 267.-282.

1 “Unatoč velikoj važnosti pomorskog dobra i politički proklamiranoj pomorskoj orijentaciji države,Republika Hrvatska jo� nema jasnu i konzistentnu politiku upravljanja, održavanja, za�tite iiskori�tavanja pomorskog dobra.” – Goran Vojković: Pomorsko dobro i koncesije, Split, Hrvatskihidrografski institut, 2003., str. 11.

2 “Valjda napomenuti da je pomorsko dobro Republike Hrvatske bilo izloženo mnogobrojnimuzurpacijama i devastacijama. Složeni, isprepleteni i nerije�eni imovinskopravni odnosi napomorskom dobru koji su prisutni i danas na morskoj obali, predstavljaju iznimno ozbiljan problem.”– Branko Kundih, Hrvatsko pomorsko dobro u teoriji i praksi, Rijeka, Hrvatski hidrografski institut,2005., str. 267.

3 Tako Bolanča navodi kako je morska obala osnovna kategorija obalne komponente pomorskog dobra.Vidi: Dragan Bolanča, Pravni status morskih luka kao pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj, Split,Pravni fakultet Sveučili�ta u Splitu, 2003., str. 40.

Povijesni razvoj pravne regulacije morske obale4 može se pratiti jo� odrimskih vremena. Tako se u Justinijanovim institucijama navodi: “Et quidemnaturali iure communia sunt omnium haec: aer et aqua profluens et mare et perhoc litora maris, nemo igitur ad litus maris accedere prohibetur, dum tamen villiset monumentis et aedificiis abstineat, quia non sunt iuris gentium, sicut et mare.”5

Također, govori se i o uporabi morske obale: “Litorum quoque usus publicus iurisgentium est, sicut ipsius maris: et ob id quibuslibet liberum est casam ibiimponere, in qua se recipiant, sicut retia siccare et ex mare deducere. proprietasautem eorum potest intellegi nullius esse, sed eiusdem iuris esse, cuius et mare etquae subiacent mari, terra vel harena.”6

Spomenuta latinska načela, �to se pravnog statusa morske obale tiče, jo� su ite kako živa u na�em pozitivnom pravu, već od samog određenja morske obalekao općeg dobra.7

Mnoga načela rimskog prava primijenjena su i kod dono�enja suvremenihgrađanskih zakonika početkom XIX. stoljeća, gdje među najznačajnije zasigurnospada i austrijski Opći građanski zakonik8 [dalje: OGZ]. Za na�e prilike jeposebno zanimljivo kako od stupanja na snagu OGZ-a pa sve do danas postojividljivi pravni kontinuitet u regulaciji i razvoju pravnog statusa morske obale,koji se od notice u OGZ-u razvio u iznimno složen i napredan institut pomorskogdobra.

S obzirom da postojeća literatura o pomorskom dobru pretežito, nakonspominjanja odredbi Justinijanova zakonika, započinje analizu pravnog statusamorske obale od 1914. godine i tada donesene Naredbe o provedbi zakonskogčlanka XXV. od godine 1914. i o koncesijama na morskoj obali9 ovaj rad će sebaviti razdobljem od stupanja na snagu OGZ-a do 1914. godine.10

268


4 S obzirom kako izvori iz razdoblja koje obrađujemo isključivo govore o morskoj obali, u daljnjemtekstu ćemo koristiti taj pojam, a ovdje nagla�avamo kako je njegovo značenje uže od suvremenogpojma pomorskog dobra. Op�irnije: Cf. Ibid. str. 39.-41.

5 “Po prirodnom pravu pripadaju svim (ljudima) ove stvari: zrak i tekuća voda te more, pa stoga i morskaobala: nikome, naime nije zabranjeno stupiti na morsku obalu, razumljivo, ako ne dira u kuće,spomenike i građevine koje ne potpadaju pod načela općeg prava.” – Institutiones Iustiniani, II.1.1.Citirano prema izdanju: Justinijan, Institucije, prijevod: Ante Romac, Zagreb, Biblioteka Latina etGraeca, 1994., str. 108.-109.

6 “Poraba (kori�ćenje) morske obale također je u općoj upotrebi (po načelima) općeg prava kao �to je iu pogledu samog mora: stoga je svakome slobodno (dopu�teno) da tu sagradi kolibu u kojoj bi sezadržavao, na primjer radi su�enja mreža i (njihovog) izvlačenja iz mora. �to se tiče vlasni�tva (morskeobale), može se smatrati da ono ne pripada nikome i da spada u ono pravo (pravni režim) u koji ulazii more, te ono �to je ispod mora (to jest) zemlja ili pijesak.” Institutiones Iustiniani, II.1.5.; citiranoprema Cf. Ibid.

7 Vidi: Dragan Bolanča, Pomorsko pravo (odabrane teme), Split, Sveučili�te u Splitu – Pravni fakultet,1999., str. 8.-9.

8 Za potrebe ovog rada kori�teno izdanje: Opći građanski zakonik s novelama i ostalim naknadnimpropisima (priredili: Vuković, Mihajlo – Vedri�, Martin – Vuković, Đuro), Zagreb, �kolska knjiga,1955.

9 Puni naziv: “Naredba kr. ug. ministra trgovine, kr. ug. ministra pravosudja i – u obsegu autonomijekraljevina Hrvatske, Slavonije, bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o provedbi zakonskogčlanka XXV. od godine 1914. i o koncesijama na morskoj obali”.

10 Vidi primjerice: Bolanča, op. cit. (bilj. 3), str. 15.; Vojković, op. cit. (bilj. 1), str. 38.-40.

Pri tome ćemo se u velikom dijelu naslanjati na izniman povijesno-pravnidokument: studiju “Morska obala u teoriji i praksi”11, koju je na� uvaženi pravnistručnjak Uliks Stanger napisao 1909. godine.12 Ova studija je u vi�e navrataspominjana u na�oj literaturi (te bila citirana kako izravno tako i preko drugihizvora)13, no tek je njen pronalazak u Nacionalnoj biblioteci u Beču omogućio dase rasvijetli ovo iznimno zanimljivo pravno područje.

U razdoblju kojeg obrađujemo, obalni dio koji obuhvaća državni teritorijsada�nje Republike Hrvatske je bio u potpunosti u sastavu Habsbur�keMonarhije, odn. Austro-Ugarske (koja se tada protezala od okolice Trsta do BokeKotorske). Međutim, to područje bilo je razdijeljeno u vi�e pravnih područjarazličitog statusa unutar te politički i pravno iznimno složene carevine. Stoga,radi lak�eg razumijevanja dajemo i kratak povijesni pregled tada�njeg političkogustroja.

2. POVIJESNO-POLITIČKE PRILIKE U HRVATSKOJ U VRIJEMEDONO�ENJA AUSTRIJSKOG OPĆEG GRAĐANSKOG ZAKONIKA

Sredi�nji zakon pravnog sustava u Hrvatskoj od polovice 19. stoljeća bio jeOGZ iz 1811. godine.14 U Hrvatskoj i Ugarskoj stupio je OGZ na snagu 1.svibnja 1853. na temelju carskog patenta od 29. studenoga 1852.15 Kada se kažeda je stupio na snagu u Hrvatskoj, misli se na one dijelove Hrvatske do kojih jetog časa dosezala zakonodavna vlast Sabora Trojedne Kraljevine Hrvatske,Slavonije i Dalmacije (kraće: hrvatskog Sabora).

U ostalim hrvatskim zemljama koje su tada bile u sastavu Habsbur�kogCarstva, zakonik je već ranije stupio na snagu. Istovremeno kada i u Austriji i utzv. njemačkim nasljednim zemljama – tj. 1. siječnja 1812. – stupio je OGZ na

269


11 Dr. Ulikse Eg. Stanger: Das Meeresufer in Theorie und Praxis. Eine juristische Studie., Wien, Perles,1909.

12 Stanger Uliks, pomorsko pravni stručnjak (Volosko, 1882.-1973.), doktorirao je u Beču, bio jeodvjetnik u Trstu, 1922. izabran za zastupnika u rimskom parlamentu kao jedini predstavnik istarskihHrvata, 1929. zbog pritisaka je morao iseliti iz Istre. Radio je na predosnovama pomorskih propisaKraljevine Jugoslavije, a nakon II. svjetskog rata je bio ministar obalnog pomorstva, ribolova ilokalnog saobraćaja u prvoj vladi DF Hrvatske. Op�irnije: Natuknica: “Stanger, Uliks” (autor: L. Kos)Pomorska enciklopedija, II. izdanje, sv. 7, Jugoslavenski leksikografski Zavod “Miroslav Krleža”,Zagreb, 1985.

13 Studija je op�irnije citirana u poznatom i danas već klasičnom radu o pomorskom dobru: BrankoSambrailo, Pomorsko dobro u teoriji i praksi, Anali Jadranskog instituta, Svezak IV., Zagreb, 1968., str.293.-340.

14 OGZ je objavljen patentom od 1. lipnja 1811. Na snagu je stupio 1. siječnja 1812. u Donjoj i GornjojAustriji, Če�koj, Moravskoj, �leskoj, Bukovini, Galiciji i Vladimiriji, �tajerskoj, okrugu Celovec i uVojnoj Krajini, a zatim postupno i u ostalim zemljama i krajevima Carevine. Vidi: Opći građanskizakonik s novelama i ostalim naknadnim propisima, op. cit. (bilj. 8), str. V.

15 Uvođenje Općeg austrijskog građanskog zakonika i u one dijelove Monarhije u kojima do tada nije biona snazi bilo je najavljeno već tzv. Silvestarskim patentom (tj. ručnim pismom cara Franje Josipa od31. prosinca 1851. kojim je ukinuo oktroirani ustav i uspostavio /neo/apsolutizam – takozvani Bachovapsolutizam). Op�irnije M. Gross, Počeci moderne Hrvatske, Globus, Zagreb, 1985., str.109.

snagu i u Vojnoj Krajini (točnije, onom njenom dijelu koji je tada bio združen sMonarhijom). Od 1814. do 1820. uveden je u hrvatskim zemljama koje suPari�kim ugovorom i Bečkim kongresom vraćene Monarhiji: u Karlovačkoj iBanskoj Krajini 1814.; Istri i Rijeci 1815.; Dalmaciji i otocima Korčuli, Visu,Lopudu, �ipanu, Mljetu i Lastovu 1916. te dijelu karlovačkog okruga koji je biou Kraljevini Iliriji 1920. godine.16

Kada su za vrijeme Napoleonovih osvajanja Rijeka i dijelovi karlovačkogpodručja u Kraljevini Iliriji ponovno sjedinjeni s Hrvatskom i Ugarskom (1822.),prestao je na tim područjima važiti OGZ, no ponovno stupa na snagu 1. svibnja1853. temeljem spomenutog patenta od 29. studenoga 1852.

Uvođenjem OGZ-a u pravni poredak Hrvatske, otvoren je put velikomsocijalnom napretku. Zakonik izgrađen primjenom racionalističkog prirodnogprava i temeljem spoznaja do kojih je tada do�la pravna znanost, značio jeusvajanje individualističkih liberalnih načela u čijem je temelju ideja o čovjekukao slobodnom, samostalnom i odgovornom biću koje djeluje na slobodnomtrži�tu gdje vladaju zakoni ponude i potražnje.17

�to se tiče podjele vlasti, u Banskoj Hrvatskoj (koja zaprema tada�njuHrvatsku i Slavoniju), najvi�i su organi ban i Sabor, ali je stvarna vlast 1790.g.prenesena na ugarsko Namjesničko vijeće i Ugarski sabor, a Saboru BanskeHrvatske preostaje progla�avanje zaključaka Ugarskog sabora. Ovo stanje trajedo 1848. g. kada se ponovno uspostavljaju ovlasti Hrvatskog sabora, no prekidase razdobljem Bachova apsolutizma (1851. do 1860.) za vrijeme kojeg se Sabornije sastajao. Car je ignorirao zakonodavnu posebnost Hrvatskog i Ugarskogsabora; svojim je patentima autokratski izdavao zakone za cijelu Monarhiju.18

Nakon sklapanja hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. g. Kraljevine Hrvatska,Slavonija i Dalmacija (Dalmacija samo nominalno jer takvo pripajanje vladarnije nikada sankcionirao19) tvore posebno državno-pravno područje u sastavuzemalja krune svetog Stjepana, s većim stupnjem samostalnosti od onoga �to gaimaju Dalmacija i druge krunovine u austrijskom dijelu Monarhije. Zakone

270


16 Popis stupanja na snagu OGZ-a vidi: Opći građanski zakonik s novelama i ostalim naknadnimpropisima, op. cit. (bilj. 8), str. V.; Nikola Gavella, Građansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug: u povodu 140. godi�njice stupanja na snagu OGZ u Hrvatskoj, Zbornik PravnogFakulteta u Zagrebu, Zagreb, br. 4., 1993., str.337., bilj. br. 5-8.

17 “Njegovo uvođenje u pravni poredak Hrvatske značilo je nužni raskid s ranijim ugarskim i hrvatskim,jo� feudalnim pravnim i dru�tvenim poretkom, u njemu ukorijenjenim pravosuđem i iz njega izniklimsustavom pravnih normi. Oni već dugo nisu mogli odgovoriti suvremenim potrebama dru�tva, osobitone zahtjevima napretka.” – Nikola Gavella, Građansko pravo u Hrvatskoj, op. cit. (bilj. 16), str.337.

18 “Banska vlada bila je li�ena svih nadležnosti. (…) Umjesto Banske vlade formirano je Carsko ikraljevsko namjesni�tvo s Jelačićem na čelu. Pod ingerencijom Namjesni�tva nalazile su se politička iredarstvena uprava, bogo�tovlje, nastava, poljoprivreda, obrt i trgovina. (…) Namjesni�tvo je djelovalokao vrhovna zemaljska politička oblast koja dobiva za svoj rad upute austrijskog ministarstvaunutarnjih poslova.” – Neda Engelsfeld, Povijest Hrvatske države i prava, razdoblje od 18. do 20.stoljeća, Pravni fakultet, Zagreb, 1999., str.101.-102.

19 Naziv “Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija” usvojen je kao službeni naziv u hrvatsko – ugarskojnagodbi iz 1868.g, te se kasnije rabio u službenim aktima ovoga područja (Kraljevine Hrvatska,Slavonija i Dalmacija). Kralj takav naziv nikada nije sankcionirao, te je u aktima Dvora i dalje nazivKraljevine Hrvatska i Slavonija.

donosi Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, no nakon �to se donesu�alju se na potvrdu Ugarsko – hrvatskome saboru, a za njihovo stupanje na snagupotreban je poseban akt vladara, tzv. najvi�i reskript.

Dalmacija koja je bila u sastavu Venecije, nakon mira u Compoformiu 1797. g.ulazi u sastav Austrije i od 1849. dobiva status krunovine, pokrajine s ograničenomsamoupravom u kojoj se 1861. uspostavlja Zemaljski sabor. Od sklapanjaaustro–ugarske nagodbe 1867.g. Kraljevina Dalmacija je krunovina u austrijskomdijelu Monarhije. Na njenom se području primjenjuju propisi �to ih u okvirudjelokruga donosi Zemaljski sabor, kao i propisi �to ih donosi austrijsko Državnovijeće (Reichsrat) u kojem sudjeluju i zastupnici s područja Dalmacije.20

3. PARAGRAF 287. OPĆEG GRAĐANSKOG ZAKONIKA

Svakako najznačajnija zakonska odredba koja se tiče pravnog statusa morskeobale u XIX. stoljeću, a čiji se utjecaj može pratiti i do dana�njih dana jest § 287.OGZ-a, a koji nosi naslov “Stvari ničije; javno dobro i državna imovina”.Navedeni paragraf glasi:

“Stvari ničije zovu se one, koje svi državljani mogu prisvojiti. One stvari pak,koje su im dozvoljene samo na porabu, kao: ceste, velike i male rieke, luke i obalemorske, zovu se općeno ili javno dobro. �to je određeno da se zadovolji potrebamadržave, kao: pravo kovati novce, pravo po�tarsko i druga prava kraljevska, dobrakomorska, rudnici i soline, danci (porezi) i carine, imenuje se državna imovina.”21

Zakonik, međutim, u nijednom paragrafu ne daje značenje kategorije“općenog ili javnog dobra”. Tu su pravnu prazninu poku�ali rije�iti pravniciteoretičari izjednačavajući ga s općim dobrom iz rimskog prava tj. s rescommunes omnium, a ono je predstavljalo dobro na kojem nitko ne može imatipravo vlasni�tva i koje ima služiti uporabi svih građana.

U svakom slučaju, odredba po kojoj “luke i obale morske” spadaju ukategoriju “općenog ili javnog dobra” odredila je u bitnome razvoj pravnogstatusa morske obale, pa kasnije i pomorskog dobra, sve do dana�njih dana. Ovaodredba je, koliko god već dugo vremena predstavlja pravnu povijest, tolikopredstavlja i osnovu dana�njeg pravnog uređenja ove materije.22

271


20 Vi�e o gospodarskim uvjetima i sastavu stanovni�tva u hrvatskim krajevima u ovom periodu vidi u:Jaroslav �idak – Mirjana Gross – Igor Karaman – Dragovan �epić: Povijest hrvatskog naroda 1860.-1914., �kolska knjiga, Zagreb, 1968. str. 3.-12.

21 Opći građanski zakonik s novelama i ostalim naknadnim propisima op. cit. (bilj. 8), str. 32.; MarianDerenčin: Tumač k obćemu građanskom zakoniku, Knjižara Albrechta i Fiedlera, Zagreb, 1880. II.dio,str.2.

22 Zanimljivo je spomenuti kako hrvatski Pomorski zakonik (Narodne novine, br. 17/94) u prvotnomtekstu nije uvrstio luke u sastavni dio pomorskog dobra. S obzirom da je takva odredba dovela do jakogprotivljenja (a pri čemu se kao argument navodio i pravni status luka prema OGZ-u), Hrvatski saborje nakon nekoliko mjeseci donio Zakon o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (Narodne novine,br. 74/94). – Vidi: Branko Kundih, Pomorsko dobro i granice pomorskog dobra, Edicija Božičević,Zagreb, 2000., str. 29.-31.

4. PRIKAZ STUDIJE “MORSKA OBALA U TEORIJI I PRAKSI”

Kao �to smo naveli, pravna studija Uliksa Stangera “Morska obala u teoriji ipraksi” prvorazredan je povijesno-pravni dokument o razvoju pravnog statusahrvatske morske obale.23

Stanger u uvodu svoje studije govori: “Dok su ostala područja, koja su prema§ 287 OGZ-a predstavljala ‘predmete stavljene na kori�tenje svim članovimadržave’, bila predmetom vi�estrukih znanstvenih rasprava te su i u zakonodavstvuna određeni način bila uređena, morska obala je do danas ostala potpunozapu�teno područje, na kojem se praksa samo vrlo te�ko snalazi.”24 Podsjećamokako je od početka primjene OGZ-a do godine pisanja ove studije pro�lo gotovocijelo stoljeće – čime Stangerova tvrdnja dodatno dobiva na značenju; Austro-Ugarska, čiji je razvijeni pravni sustav postao sinonim uređenosti u decenijamanakon njenog raspada (posebno �to se tiče zemlji�noknjižnog prava), gotovo senije bavila ovim područjem.25

�tovi�e, zabilježena su bitna pravna lutanja u praksi. Stanger kao primjeruzima prvi značajni upravni akt26 donesen o pitanjima morske obale u kojem jedržavna uprava, uz nagla�avanje stajali�ta da se u pogledu morske obale kao“predmetu stavljenom na kori�tenje svim članovima države” iz općih pravnihnaslova ne mogu izvoditi prava vlasni�tva, Gradsku općinu Trst ipak priznaje kao“potpunog vlasnika” određenih dijelova morske obale uz Josefstadt (od zgradesanitetske službe do zgrade artiljerije) te obalnog pravca od Campo Marzio doLloyd arsenala.27

Stanger navodi kako nesigurnost Ministarstva glede zauzetog stajali�taproizlazi iz daljnjeg sadržaja odluke, gdje doslovno stoji da općina Trst naostalom dijelu obale s onu stranu Lloyd arsenala prema Servoli “nije stekla čakni pravo kori�tenja, a kamoli pravo vlasni�tva”, te zaključuje: “Ovdje se daklestjecanje stvarnog prava na morskoj obali ipak prihvaća kao mogućnost.”28

272


23 Ovdje želimo naglasiti kako je Stanger studiju pisao u Trstu, koji je imao poseban status unutarCarevine, a očigledno se oslanjao i na situaciju u Istri (primjerice navodi korespodenciju lučkekapetanije u Rovinju). Mada sam Stanger pi�e kako nije imao “nikakav materijal iz Dalmacije”, ustudiji spominje propise koji su se odnosili na Istru i Dalmaciju, a i očitovanja namjesni�tva u Zadru.Vjerujemo da je u doba pisanja studije, kao mladi pravni stručnjak, koristio materijale koji su mu biliraspoloživi u Trstu, a i iskustva iz rodne mu Istre. S obzirom na iznimnu prometnu izoliranostDalmacije u to doba, vjerojatno osim određenog broja dopisa, nije imao konkretnih saznanja oDalmaciji, no nema nijedne osnove koja bi govorila kako je stanje �to se pravnog uređenja morskeobale u Dalmaciji tiče bilo drugačije od onog u Trstu i Istri (posebno jer su se neki propisi doneseni uXIX. stoljeću, a dotiču s ove materije i kao takvi su navedeni dalje u ovom radu, odnosili na objezemlje).

24 Stanger, op. cit. (bilj. 11) str. 3.25 To se svakako negativno odrazilo na kasniji razvoj pravnog instituta pomorskog dobra.26 Odluka Minist. unutar. posl. u suglasnosti s Minist. financ. i trgov. od 17. listopada 1856., br.

17.266/246. Stanger upućuje: Tiskano u I. sv., str. 24, zbirke zakona i odredbi koje se tiču pomorske ilučke službe.

27 Stanger, op. cit. (bilj. 11), str. 4.28 Ibid. str. 4.-5.

Takvo stanje je dovodilo do nejasnoća i nepravilnosti u praksi. Godine 1875.je – pi�e Stanger – lučka kapetanija u Rovinju uputila pomorskoj vlasti u Trstuupit sljedećeg sadržaja: “�to se kod morske obale treba smatrati kao javno dobro– pa bi stoga trebalo dospjeti pod državnu upravu.” Pomorska vlast se obratilanamjesni�tvu u Trstu i Zadru s molbom za njihovo mi�ljenje, navodeći “da o tomene postoje nikakve zakonske odredbe”.29

Tr�ćansko se namjesni�tvo sa svoje strane obratilo financijskom prokuratorute je potvrđujući njegovo mi�ljenje izložilo sljedeće: “U pogledu granice do kojebi se morska obala trebala smatrati takvom uobičajeno je prihvaćeno: da je toonaj dio dokle seže najvi�a plima, a u skladu s odredbom rimskog prava:quousque maximus fluctus protendit (odredba koja nije uzmogla ući ni u jedanaustrijski zakon) pa bi se stoga u konkretnim slučajevima kao odlučujuća osnovamogla uzeti samo s velikim oprezom i promi�ljanjem.” Uz prethodnu napomenu,pi�e Stanger, nadalje je zabilježeno: “Prema mi�ljenju ovog ureda cesarsko-kraljevsko namjesni�tvo ne bi bilo kompetentno da se, u smislu rimskog prava iliprema drugim pravnim ili administrativnim gledi�tima, očituje na normativninačin u pogledu granice morske obale, budući da se odlukom Ministarstvaunutarnjih poslova od 17. listopada 1856., br. 17.226/246 kompetenciji političkihvlasti prepu�ta izričito samo izvanredna odluka o morskoj obali i administrativnorje�enje u slučajevima, kad se svojstvo morske obale altlerira u javno dobro.”30

Stanger dalje pi�e kako se i namjesni�tvo u Zadru očitovalo također u smisluda “u slučaju nedostatka svake zakonske odredbe nije ni neophodno ni oportunotočno odrediti pojam ‘morska obala’ u općenito obvezujućem obliku, nego da toradije treba prepustiti praksi, in concreto od slučaja do slučaja, o čemu bi natemelju svojih vlastitih pravnih shvaćanja i uz uzimanje u obzir odgovarajućihmomenata i dosada�njeg običaja svoja rje�enja donosili za to nadležni upravniorgani.”31

Stanger zaključuje: “Obja�njenja financijske prokurature počivaju na netočnocitiranom i krivo prevedenom mjestu iz rimskog prava i imala su sudbonosanutjecaj na daljnji razvoj pravnog instituta, budući da su se ovdje od mjerodavnestrane postojećim zabludama u pogledu pravne prirode morske obale pridružile ione o samom objektu.”32 Naime, kako Stanger kasnije obja�njava, “Fluctusmaximus je preveden izrazom ‘najvi�a plima’ samo �to fluctus ne znači plima,već samo val, udaranje valova o obalu; plima i oseka se na latinskom kažu:marinorum aestuum accessus et recessus.”33

U studiji se dalje navodi: “Povodom sastavljanja zemlji�nih knjiga u Istri iDalmaciji (u 1883.-1884. godini) pomorska vlast je objelodanila ispravno

273


29 Ibid., str. 5. Napominjemo kako sama činjenica da se pomorska vlast u Trstu obratila za mi�ljenjedvama namjesni�tvima govori o stupnju neuređenosti ovog područja i velikom dvojbama tada�njihupravnih tijela.

30 Ibid., str. 5.-6.31 Ibid., str. 6.32 Ibid.33 Ibid., str. 11.

shvaćanje pravne prirode morske obale; u instrukcijama za niže organe vlastistoji da na morskoj obali kao javnom dobru ne mogu počivati služnosti; da seprotiv prijave služnosti u svezi javnog dobra u postupku sastavljanja zemlji�nihknjiga mora zauzeti stav i uložiti prigovor, budući da bi upis takvih pravapretpostavljao postojanje zemlji�no knjižnog ulo�ka za javno dobro, �to prema §§2, 33, odnosno 31 Zakona o sastavljanju zemlji�nih knjiga za Istru i Dalmacijunije slučaj; da takve ‘navodne’ služnosti počivaju na ‘abuzivnom’ naslovu; da biupis morske obale u zemlji�nu knjigu umjesto u popis javnog dobra istomeoduzeo javno-pravni karakter.”34

No, u stvarnosti je dolazilo do potpuno drugačijeg pona�anja javne vlasti,Stanger navodi: “Istovremeno su međutim počinjene velike pogre�ke s obziromna javno dobro morske obale i neispravno protumačene bitne značajke istoga:državna uprava prodaje dijelove obalne linije kao da se radi o običnom privatnomdobru (ili u najboljem slučaju o državnom vlasni�tvu).”35 Prodavala se i morskapovr�ina, pa čak i morsko dno: “Pored obalnog pravca prodavala se i morskapovr�ina ili vodena povr�ina, a povremeno i morsko dno. Morska obala se dijelina priobalne parcele i obalne linije, no ne zna se �to se pod tim izrazima trebalopodrazumijevati.”36

Također, na istu temu Stanger pi�e i sljedeće: “Važno je napomenuti činjenicuda financijska prokuratura u isto vrijeme (1883.) izriče mi�ljenje da je samo posebi razumljivo da je morska obala res extra commercium, i da se kao takva uobjekt prometa (privatno dobro) može pretvoriti samo posebnim nalogomupravne vlasti. No, ona usprkos tome supotpisuje, pa čak i sklapa kupoprodajneugovore.”37

Kraj XIX. stoljeća pomalo vodi k sređivanju stanja (�to je kulminiralodono�enje Uredbe o kojoj govorimo u narednom poglavlju). S tim u svezizanimljiv je spor koji je zavr�io rje�enjem Vrhovnog suda od 24. lipnja 1891. br.7212 (G.-U.-W. 13.829) u kojem je – kako Stanger navodi – ispravno izloženo daje prisvajanje javnog dobra nelegitimno i mala fide, pa ga se stoga ne možesmatrati posjedom kojeg se može steći dosjelo�ću.38

Da pravno uređenje morske obale u to doba i nije bilo u potpunosti nepravilno,govori i činjenica kako je “maritimo linija”, dakle linija koja na starimkatastarskim planovima (često upravo iz razdoblja Austro-Ugarske) označava

274


34 Ibid., str. 6.-7.35 Ibid., str. 7.36 Ibid.37 Ibid., str. 8. Ovdje je za na�e izlaganje bitno napomenuti da Stanger u narednom pasusu pi�e: “U

susjednoj državi, u Hrvatskoj [vjerojatno se misli na Hrvatsku i Slavoniju, v. bilje�ku br. 19], vladalaje jednaka nejasnoća u pogledu relevantnih pitanja: to se može zaključiti iz toga �to se kraljevskoravnateljstvo za erarijalno-pravne poslove obratilo financijskoj prokuraturi u Trstu za obja�njenjepitanja: �to se treba podrazumijevati pod morskom obalom, i u kakvom je ona odnosu sa naplavljenimi nasutim područjem.” To potvrđuje na�u tezu kako je stanje �to se pravne uređenosti morske obale tiče, na cijeloj obalidana�nje Republike Hrvatske bilo vrlo slično, te se može promatrati kao cjelina.

38 Ibid., str. 7.

granicu između morske obale i kopna, često bila ucrtana veoma kvalitetno; takoprimjerice Naputak za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra39 iz 1999.godine izričito navodio kako ta linija u određenim slučajevima predstavlja temeljza određivanje granice pomorskog dobra.40

Stanger u svojoj Studiji izlaže i neke osnove teorije općih i javnih dobara,očigledno kako bi dodatno potkrijepio svoja stajali�ta o pravnom statusu morskeobale. Ovdje ćemo ih iznijeti u najkraćim crtama. Tako navodi: “Karakterističnoi neosporno obilježje morske obale kao predmeta javnog dobra sastoji se spravnog gledi�ta u tome da je ono dano svakome na upotrebu.”41 On kao bitansegment javnog dobra navodi opću uporabu,42 stoga se taj pojam približavana�em suvremenom pojmu općeg dobra43: “Pravo upotrebe koje na predmetimajavnog dobra (opća upotreba) pripada svakome, ima za sadržaj pravni odnos kojikao imovinsko pravo koje se može preračunati u novac ne zadire u sferuprivatnog prava pojedinca, a pogotovo ne u područje privatnog prava: ononaprotiv spada u područje javnog prava kao opće pravo dru�tva.”44 Iznimno jezanimljiv Stangerov stav po kojem se za povredu takvog prava ne bi trebaloobraćati redovnim sudovima već organima vlasti nadležnim za za�titu i provedbujavnopravnih prava.45 Dakle, za�tita morske obale i prava koje građani imaju na

275


39 Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, Klasa: 342-01/98-01/44, Urbroj: 530-02-99-8/bs. Naputak je donesen u Zagrebu, 9. veljače 1999. godine.

40 Op�irnije: Vojković, op. cit. (bilj. 1), str. 114.-12041 Stanger, op. cit. (bilj11), str. 14.42 Terminologija i opsezi pojmova javnog i općeg dobra često nisu konzistentni, te su i u austrijskoj teoriji

i praksi očigledno postojala razmimoilaženja, tako Sambrailo pi�e: “Austrijski pravni sistem dijeli stvari u državnom vlasni�tvu na: javno dobro (öffentliches Gut) idržavnu imovinu (Staatsvermörgan). Pod pojmom javnog dobra podrazumijevaju se po Općemaustrijskom građanskom zakoniku ‘one stvari koje su im (stanovnicima, op. B.S.) dozvoljene samo nauporabu kao: ceste, velike i male rijeke, luke i obale morske’. Pod državnom imovinom Opći austrijskigrađanski zakonik podrazumijeva onu imovinu koja je opredijeljena da se zadovolji potrebama države,kao: pravo kovati novac, pravo po�tarsko, rudnici, itd. Ovo spada u tzv. financijsku imovinu države.No, austrijski građanski zakon ne spominje imovinu opredijeljenu za zadovoljenje neposrednihdržavnih potreba i potreba javne službe, kao npr. upravne zgrade s namje�tajem, vojarne, tvrđave, ratnebrodove, muzeje itd. koja bi spadala pod uži pojam državne imovine, naime u tzv. upravnu imovinu. Naprotiv, neki austrijski pisci spominju upravnu imovinu i oni bi htjeli javnom dobru dati naročitomjesto među upravnom imovinom (Verwaltungsvermögen), tako da bi po tom kriteriju javno dobroulazilo u pojam upravne imovine kao jedna od podvrsta ‘res publicae’.” – Sambrailo, op.cit. (bilj.13),str. 294.-295. Sambrailo u bilje�ci upućuje na: Herrnritt H., Grundlehren des Verwaltungsrechts,Tübingan, 1921., str. 380.

43 Jezgrovit i jasan prikaz općih i javnih dobara u suvremenoj Hrvatskoj navodi Bolanča: “Dakle, premaZakonu o vlasni�tvu i drugim stvarnim pravima u dobra od interesa za Republiku Hrvatsku spadajuopća dobra i javna dobra. Opća dobra su stvari koje po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nitijedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih. Za slučaj da neposredna briga iupravljanje općim dobrom nije drukčije uređena na temelju posebnog zakona, njima upravlja i o njimavodi brigu Republika Hrvatska, koja je dužna postupati kao dobar domaćin. Stvari koje su u namjenivrlo slične općim dobrima, ali za razliku od njih mogu biti objektom prava vlasni�tva jesu javna dobra.Javna dobra u općoj uporabi su stvari namijenjene uporabi svih (npr. ceste, parkovi, mostovi i sl.), doksu javna dobra u javnoj uporabi stvari koje neposredno služe izvr�avanju prava i dužnosti RepublikeHrvatske, njezinih tijela i ustanova (npr. zgrade, vozila, oružje i sl.)” – Bolanča, op. cit. (bilj. 7), str. 8.

44 Stanger, op. cit. (bilj. 11), str. 14.45 Ibid.

morskoj obali (opća uporaba) dužnost je javne vlasti, koju ona mora vr�iti poslužbenoj dužnosti. U pitanju je jedno iznimno zrelo, a s obzirom na aktualnostanje pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj – jo� uvijek aktualno razmi�ljanje.

Austrijsko pravo je morsku obalu smatralo predmetom u pravom smislu, daklenije spadalo u kategoriju općeg dobra kao u suvremenom hrvatskom pravu,46 Stangerpi�e: “Treba li morsku obalu smatrati predmetom u pravnom smislu? Za pozitivnoaustrijsko pravo o tome nema nikakve sumnje, budući da ono, polazeći odpretpostavke da morskom obalom mogu vladati i prostorno je ograničavati ljudi,morsku obalu navodi kao res in publico usu (§ 287 OGZ). Ona se ne uspoređuje sazrakom ili morem, već sa seoskim cestama, potocima, rijekama i morskim lukama iopće dobro postaje samo zbog svoje namjene općoj upotrebi.” Međutim, Stanger seprotivi teoriji vlasni�tva nad takvim dobrima: “Usprkos neodređenosti na�egzakonika o pitanju vlasni�tva države nad res in publico usu [misli se na OGZ] iznjegovih odredbi se itekako može obrazložiti argument za suverenost države, a protivteorije vlasni�tva. (…) Kao �to je nad ničijim predmetima (res nullius) nezamislivopravo vlasni�tva države u privatnopravnom smislu i nijedna strana to ne tvrdi, tipredmeti pripadaju državi samo na temelju državnopravnih načela područnogsuvereniteta, za iste koordinirane “opće” predmete mora prema tome postojati istipravni odnos koji tvori pravnu osnovu za “pripadnost” iz naslova za § 286.”47

Stanger rezimira:“Iz prethodnih razmatranja proizlazi:a) da općoj upotrebi u pravnom sustavu pripada vi�i položaj od prava

vlasni�tva;b) da vlasni�tvo pred njom mora uzmaknuti i nestati, po�to se one međusobno

isključuju;c) da je ona u osobnom kao i u stvarnom pogledu podređena javnom pravu. Morska obala kao objekt javnog prava ne može prema tome biti predmet

vlasni�tva, već samo javnopravne opće upotrebe. Ona kao dio državnog područjapodliježe teritorijalnoj vlasti države; kao predmet opće upotrebe spada u upravnudjelatnost države.”48

Stanger govori i o ograničenju opće uporabe, pri kojem se određena obalnalinija na određeno vrijeme prepu�ta pojedincima u određenu svrhu:

“Državne službe koje upravljaju morskom obalom mogu radi javne sigurnostiili opće dobrobiti donijeti odluku o ograničavanju opće upotrebe, no one nikakonemaju pravo davati prednost jednom pojedincu u odnosu na drugog pojedinca ilina dru�tvo dajući mu pravo kori�tenja i istovremeno isključujući mogućnostjednakog kori�tenja od strane drugih osoba. Ako je riječ o općoj dobrobiti ili akose pokaže da neki pravac morske obale ne služi općoj upotrebi ili se koristi uograničenom obimu, tada se državnim službama ne može zabraniti da taj pravacobale na određeno vrijeme prepuste pojedincima u određenu svrhu.

276


46 Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/03) navodi u čl. 3. st. 1. kakoje pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.

47 Stanger, op. cit. (bilj. 11), str. 17.48 Ibid. str. 21.

To se vr�i davanjem posebnog ovla�tenja koje korijene ima u javnom pravu, a upravnoj državi se izdaje u obliku koncesije, dakle upravnog akta. Osim toga sepojedine obaveze koncesionara utvrđuju ugovorom, a one su pretežno javnopravneprirode, tako da se one u najboljem slučaju mogu smatrati manifestacijom općegposlovnog oblika za ugovor na području javnog prava (usporedi međudržavneugovore, službene ugovore državnih službenika i ostalo).”

Stanger ovdje iznimno precizno i dalekovidno govori o uspostavi koncesijskihodnosa na morskoj obali te pravilno razlučuje dvojnu prirodu koncesijskogodnosa – koji ima svoj normativni i ugovorni karakter.49 On razlikuje akt kojegdanas zovemo odluka o koncesiji i poseban ugovor kojim se utvrđuju pojedineobveze koncesionara.50 Odluku o koncesiji pravilno definira kao upravni akt – usvezi čega je hrvatska pravna praksa imala velikih dvojbi početkom 90tih godinaXX. stoljeća.51 �tovi�e, napominje kako ugovor koji se na osnovi takve odlukedonosi ima određene pravne specifičnosti zbog javnopravnosti samog odnosa; upitanju bi bila naime posebna kategorija takozvanih “upravnih ugovora”,52 daklekategorija ugovora koja u dana�njoj Hrvatskoj ne postoji, mada zbog iznimnosluženih sustava koncesija svakako postoji potreba za njom.

Iako je Stanger iznimno kvalitetno u�ao u bit koncesijskog odnosa, iznjegovog teksta se može zaključiti kako je u praksi sustav koncesioniranja biosamo parcijalno proveden. Naime, on pi�e kako je i početkom XX. stoljećapostojala spremnost na prodaju dijelova morske obale: “Polazeći od pogre�nogstajali�ta da se morska obala treba privredno iskori�tavati, upravna je vlast snajvećom spremno�ću dopustila poticaj na prodaju iste. Spremnost političkihvlasti na prodaju proizlazi nedvosmisleno iz zapisnika o anketi provedenoj odstrane namjesni�tva u Trstu 1903. godine u svrhu pojednostavnjivanja, odnosnoubrzanja postupka prilikom ustupanja morskih obalnih pravaca.”53 On navodi

277


49 “Akt o koncesiji kao akt sui generis ima svoj normativni i ugovorni karakter.” – Gordana Gasparini,Koncesije na pomorskom dobru, referat sa savjetovanja “Pomorski zakonik Republike Hrvatske”,Rijeka, 1994.; cit. prema: Kundih, op.cit. (bilj. 22),str. 40.

50 “Nakon dono�enja odluke o davanju koncesije koju donosi zakonodavni ili po njemu neki drugiovla�teni organ, �to predstavlja akt državne suverenosti i javnopravnog je značaja, s koncesionarom sesklapa ugovor o koncesiji, �to je akt civilnopravnog značaja, bez obzira na to koji ga organ sklapa.” –Vilim Gorenc: Osvrt na zakon o koncesijama, “Računovodstvo, revizija i financije”, godina III, br. 3,ožujak 1993., str. 59.

51 “Nakon dono�enja Pomorskog zakonika otvorilo se pitanje o pravnoj prirodi odluke o koncesiji,odnosno je li odluka o koncesiji na pomorskom dobru upravni akt ili akt poslovanja.” – Kundih, op.cit.(bilj. 22), str. 40.; “Upravna praksa u Republici Hrvatskoj prilično je lutala po pitanju definiranjapravne prirode odluke o koncesiji.” – Vojković, op. cit. (bilj. 1), str. 162. Cijela problematika serazrije�ila tek nakon nekoliko godina. Op�irnije Ibid. str. 160.-166.; Ivan �prajc, Odluka o dodijelikoncesije kao upravni akt, Informator, god. XLV, broj 45324533, Zagreb, 13 i 16. 8. 1997., str. 8. S stav o odluci o koncesiji kao upravnom aktu potvrdio je i Zakon o pomorskom dobru i morskimlukama i na osnovi njega donesena Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru(“Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04), vidi: Dragan Bolanča, Pomorsko dobro i koncesije, članak izzbornika �Pomorsko dobro”, Inženjerski biro d.d., Zagreb, ožujak 2005.

52 O upravnim ugovorima op�irnije: Ivo Borković, Upravni ugovori, Zbornik radova Pravnog fakulteta uSplitu, god. 30., br. 2., 1993., Split, str. 417.-434.

53 Stanger, op. cit. (bilj. 11), str. 31.-32.

kako je anketa razlučila tri kategorije ustupanja morske obale: 1. prodaju; 2.davanje u zakup na određeno i neodređeno vrijeme uz otkaz; 3. davanje nakori�tenje na određeno (kratko) vrijeme uz plaćanje rekognicijske naknade imogućno�ću opoziva u svako doba. Davanje u zakup se odvijalo u oblikukoncesije u skladu s odlukom ministarstva od 10. srpnja 1889. br. 13.046 kojuizdaje Namjesni�tvo. U slučaju prekarističkog davanja na kori�tenje morske obaleprovode se pregovori na isti način, ali odobrenje izdaje Pomorska vlast u oblikurje�enja. Kasnije su se oba navedena načina ustupanja morske obale stopila ujedan koji se može opozvati i provodi se u obliku koncesije.54

Zanimljivo je da osim navedenog primjera koncesija na morskoj obali u Trstu,Stanger ne navodi niti jedan drugi primjer. S obzirom na detaljnost cijele studije,za pretpostaviti je da drugih primjera nije imao; tj. da je stanje bilo nesređeno, akoncesijski sustav nerazvijen i na preostalom dijelu austro-ugarske obale.

5. NAREDBA IZ 1914. GODINE

Godine 1914. do�lo je do velikog napretka u svezi pravne regulacije morskeobale. Prvo je kratkim zakonom pod nazivom Zakonski članak XXV.:1914. opreinačenju i dopunjenju zakonskog članka XLI.:1881. u svrhu izvlazbe zemlji�tana morskoj obali55 donesenim 27. travnja 1914. dopunjen Zakonski članakXLI.:1881. o izvlastbi56 (�to bismo danas rekli Zakon o izvla�tenju) na način daje propisano: “Nastane li potreba, da se u pomorske svrhe (…) koje zemlji�te uprivatnom vlasni�tvu kvalifikuje morskom obalom, dakle javnim dobrom, imaprema zakon. Članku XLI.:1881. mjesta izvlazbi na teret lisnice ministratrgovine.” Time je dakle izričito definirano kako morska obala spada u javnodobro te je dana mogućnost izvla�tenja privatnog zemlji�ta koje potpada podmorsku obalu.

Dana 14. svibnja 1914. godine donesena je Naredba kr. ug. ministra trgovine,kr. ug. ministra pravosudja i – u obsegu autonomije kraljevina Hrvatske,Slavonije, bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o provedbi zakonskog

278


54 Ibid., str. 34.55 Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, godina 1915., U Zagrebu, Tisak

Kralj. Zemaljske Tiskare, 1916.; Komad II., Broj. 9., str. 93.-94.56 Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, godina 1881. (komad I.-XXIII.

Broj 1.-89.), U Zagrebu, Tiskara “Narodnih novina”, 1882.; Komad XVI., Broj. 55., str. 401.-427.57 Zakonski članak o izvlastbi iz 1881. godine u svom § 1. definira kako “izvlastbi ima mjesta samo u

javnom interesu i to samo u sljedećih slučajevih”, nakon čega se u dvanaest točaka taksativno navodegdje “izvlastbi ima mjesta”. Međutim, među tih 12 točaka nigdje se ne spominje morska obala; jedinoje uz morsku obalu posredno vezana t. 7., po kojoj je izvla�tenje moguće “za gradjenje u javne svrheslužećih lukah, obalskih tovari�tah (dock) i javnih skladi�tah”. Međutim, kako Zakonski članak oizvlastbi u § 1. t. 13. navodi da je izvla�tenje moguće izvesti i “u svih onih slučajevih u kojih izvlastbuodredjuje posebni zakon”, njegovo važenje je pro�ireno i na morsku obalu upravo dono�enjemZakonskog članaka o preinačenju i dopunjenju zakonskog članka XLI.:1881. u svrhu izvlazbe zemlji�tana morskoj obali.

članka XXV. od godine 1914. i o koncesijama na morskoj obali58 [dalje: Naredbaiz 1914.]. Naredba iz 1914. je donesena za provedbu Zakonskog člankaXXV.:1914. o preinačenju i dopunjenju zakonskog članka XLI.:1881. u svrhuizvlazbe zemlji�ta na morskoj obali te za uspostavu koncesijskog sustava, aodnosila se na područje Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i prema svimdostupnim izvorima je prvi cjeloviti pravni akt (sastoji se od 12 paragrafa) koji jecjelovito regulirao pravno uređenje morske obale.59

Naredba iz 1914. u § 2. među ostalim propisuje kako “zemlji�ta u Hrvatskoj iSlavoniji, koja su po suglasnom mnienju kako pomorske uprave tako i hrvatskoslavonske autonomne uprave morska obala, dakle javno dobro, ali se ipak nalazeu privatnom posjedu, imade autonomna upravna oblast prve molbe predati obćojporabi”. Očigledna je snažna namjera donositelja propisa da se oživotvoriodredba Zakonskog članka XXV.:1914. i morska obala privede općoj uporabi.

Vrlo je, i za dana�nje prilike, zanimljiva odredba § 3. st. 1.: “Pri nasipanju umoru, ima nasuto zemlji�te ostati javnim dobrom.” Od stupanja na snagu Uredbeiz 1914. pravni status nasipa je na Hrvatskoj obali ostao jedinstven: nasip jepotpuno logično i opravdano ostajao dio morske obale, odn. kasnije pomorskogdobra; sve dok Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije 2003. prekinuoovu valjanu pravnu tradiciju te omogućio izuzimanje dijela nasipa iz statusapomorskog dobra i time dodatno otvorio Pandorinu kutiju zaposjedanja izloporaba.60

Naredba iz 1914. uvodi i sustav koncesija na morskoj obali, mada sam termin“koncesija” koristi samo u nazivu, dok se u tekstu govori o “dozvolama”. Tako §4. propisuje (prenosimo ga u cijelosti):

“Podjeljivanje dozvole za radnje i naprave, spojene s izključivom iliprivilegiranom uporabom morske obale ili za prava spojena s takvom uporabom,spada u djelokrug pomorske uprave, u Hrvatskoj i Slavoniji pako sa pomorskogastanovi�ta u djelokrug pomorske uprave, a sa stanovi�ta autonomije tih zemaljau djelokrug tamo�njih autonomnih oblasti.

Dozvola se može podijeliti samo na izvjestno vrieme, te se ta dozvola može uHrvatskoj i Slavoniji smatrati podieljenom samo onda, ako je podieljena kako sastrane pomorske uprave tako i sa strane autonomne uprave kraljevina Hrvatskei Slavonije.”

Vidljivo je kako Uredba iz 1914. razlikuje isključivu i privilegiranu uporabumorske obale (pretpostavljamo da je u prvom slučaju u pitanju potpunoisključenje, a u drugom ograničenje opće uporabe), definira se nadležnost zadavanje dozvole, a sukladno tada�njem složenom državnom ustrojstvu, te se

279


58 Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, godina 1914., Zagrebu, TisakKralj. Zemaljske Tiskare, 1915.; Komad VI., Broj. 39., str. 449.-452.

59 Stilizacija posljednjeg, § 12. Naredbe iz 1914. jasno govori kako je njen cilj bio cjelovita regulacijapredmetne materije: “Ova naredba stupa na snagu dne 1. lipnja 1914., a sve prija�nje njoj protuslovnenaredbe gube s tim danom kriepost.”

60 Op�irnije: Goran Vojković, Pravni status nasipa prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama,Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split, god. 41., (73.-74.), 2004., str. 79.-85.

pravilno definira kako takva dozvola može biti podijeljena samo na određenovrijeme. Možemo reći kako je ovaj paragraf napokon, istina na jednostavan idosta općeniti način, uveo suvremen koncesijski sustav na hrvatskoj morskojobali (preciznije: onom dijelu koji je bio u dosegu autonomne vlasti).

Narednih nekoliko paragrafa (5-8) govore o postupku izdavanja dozvola imogućnosti žalbe protiv odluka.

Zanimljivo je kako Naredba iz 1914. predviđa i mogućnost oduzimanjadozvola, �to je u dana�njim propisima koji reguliraju pitanje koncesija (ne samona pomorskom dobru nego i općenito) također standardna odredba. Tako § 9 st.1. određuje: “Onaj koji se je u Hrvatskoj i Slavoniji već prije krijeposti ovenaredbe jednim dielom morske obale, daklem javnim dobrom, samo dozvolompomorske uprave ili privolom hrvatsko-slavonske autonomne uprave služio usvrhu radnja, naprava ili vr�enja prava, za koje je u smislu ove naredbe potrebnadozvola obiju spomenutih uprava, gubi dozvolu samo u onom slučaju, ako kolipomorska uprava toli hrvatsko-slavonska uprava suglasno smatraju nuždnim, dase dotična dozvola oduzme.”

Spomenimo jo� kako Naredba iz 1914. predviđa u § 11 evidentiranje morskeobale kao javnog dobra te evidenciju ograničenja na javnom dobru: “O morskojobali kao javnom dobru vodi pomorska oblast, u Hrvatskoj i Slavoniji ižupanijske oblasti u svrhu evidencije temeljnu knjigu, u koju se imadu una�ati i usmislu ove naredbe dozvoljena ograničenja javne uporabe morske obale. Kodosnutka te temeljne knjige imadu se upotriebiti službeni podatci, naročito registrio gruntovničkim česticama.” Ova odredba je potpuno pravilno akcentiralapotrebu evidencija morske obale i ograničenja na njoj (knjiga je trebala služiti uobje svrhe, �to govori veznik “i” u odredbi: “svrhu evidencije temeljnu knjigu, ukoju se imadu una�ati i u smislu ove naredbe dozvoljena ograničenja”).Međutim, ni danas, preko 90 godina nakon dono�enja Naredbe iz 1914. pitanjeevidencije pomorskog dobra nije na odgovarajući način rije�eno, a suvremenazakonska praksa uvelike i neprihvatljivo luta po tom pitanju.61

U svakom slučaju, Naredba iz 1914. predstavljala je, za vrijeme kada jedonesena, iznimno kvalitetan pravni akt.62 No, o naredbi možemo govoritiuglavnom teorijski – njena primjena je započela 1. lipnja 1914., a nepuna dvamjeseca kasnije, 28. srpnja 1914. godine, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji;započeo je Prvi svjetski rat. Suptilni pravni odnosi na morskoj obali jednostavnosu morali sačekati neka mirnija vremena.

280


61 Op�irnije: Jakob Nakić, Utvrđivanje i evidentiranje pomorskog dobra, op. cit., str. 30.-98.; GoranVojković, op. cit. (bilj. 1), str. 128.-142.; Dra�ko Mar�anić, Evidentiranje i obilježavanje pojasapomorskog dobra, “Geodetski list”, god. 53 (76) 4, Zagreb, prosinac 1999., str. 261.-270.

62 “Austro-ugarskoj Naredbi iz 1914. god. koja spada u povijesno-pravnu materiju, sadržajno i pravno semože se prigovoriti. Upravo suprotno, neka rje�enja primjerena su da se ugrade i u dana�nje hrvatskozakonodavstvo, posebno kada se radi o nasipavanju mora.” – Kundih, op. cit. (bilj. 2), str. 241.

Naredba iz 1914. se formalno primjenjivala do stupanja na snagu Uredbe sazakonskom snagom o pomorskom javnom dobru63 1939. godine, kada je § 21navedene Uredbe izričito ukinuta.64

6. ZAKLJUČAK

Stanger je svoje istraživanje o, citiramo, “bitku morske obale” rezimirao u parrečenica: “Morska obala kao predmet opće upotrebe spada u javno pravo, njomeupravlja država kao najvi�i pravni nositelj organizirane lokalne zajednice u svrhuomogućavanja javnog kori�tenja. Precizno utvrđivanje svrhe morske obaleuvjetuje njezino stavljanje izvan prometa, �to za neposrednu posljedicu imanedostupnost za privatno pravo, bilo na kojem naslovu ona počivala.”65

Neke rečenice iz Stangerove studije izgledaju kao da su prenesene iz sasvimaktualnih novinskih natpisa, primjerice: “Vrlo se često dogodi da starosjedioce,koji su od pamtivijeka neki obalni pravac koristili za kupanje, ribolov i tomuslične svrhe, odatle odjednom potjera koncesionar koji u blizini sagradi kuću i daim pristup moru bude uskraćen: je li to u javnom interesu?”66

Lo�a briga o pravnom statusu morske obale u razdoblju analiziranom ovimčlankom po na�em mi�ljenju ima dva uzroka:

a) Objektivno gledano, vrijednost morske obale u siroma�nompoljoprivrednom i ribarskom kraju, a kakva je u to vrijeme pretežito bila hrvatskaobala, jest mala – obala se ne može koristiti u svrhu poljodjelstva, osimsporadičnog i obično slobodnog prikupljanja kapara. Preostaje njeno povremenokori�tenje za izvlačenje brodica, su�enje mreža i sl., o čemu su u na�imprimorskim selima odvajkada postojala običajna pravila. Također, obala sepovremeno koristila za prikupljanje morske soli za primorska kućanstva. Većabriga o morskoj obali javlja se razvojem gospodarstva, izgradnjom luka,brodogradili�ta, a posebno razvojem turizma. Stoga je logično kako je tek krajXIX. stoljeća doveo do veće brige za pravni status morske obale.

b) Politički gledano, Habsbur�ka Monarhija i kasnije Austro-Ugarska unatočposjedovanju obale od dana�nje Italije do Crne Gore, nikada nije bila jaka ipoznata pomorska sila, a glavni gradovi, Beč i Pe�ta, bijahu udaljeni od morastotine i stotine kilometara; jednostavno nije postojao politički interes, a nipravno zanimanje za ovu problematiku. Tek je Uliks Stanger, kao hrvatski pravnistručnjak i rodoljub otvorio brojna pitanja vezana za pravnu regulacijupomorskog dobra.

Danas dodu�e jest općeprihvaćen stav o pomorskom dobru kao općem dobrui oko toga nema nekih većih dvojbi, no problemi evidentiranja i obilježavanja

281


63 “Službene novine Kraljevine Jugoslavije”, br. 104-XXXIII. od 10. svibnja 1939. godine.64 Postojeći izvori ne govore o primjeni Naredbe iz 1914. za vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine

Jugoslavije, te pretpostavljamo kako se ovom pravnom pitanju nije pridavala ozbiljnija pažnja.65 Stanger, op. cit. (bilj. 11), str. 29.66 Ibid., str. 35.

pomorskog dobra te uspostave koncesijskih odnosa na pomorskom dobru67 i udana�nje vrijeme su veoma aktualni. Stangerova razmi�ljanja i Naredba iz 1914.u mnogim segmentima su jo� uvijek zbiljski, te ih možemo prihvatiti ne samo kaopovijesni prikaz jednog pravnog instituta toliko bitnog za suvremenu RepublikuHrvatsku, već i kao jednu zanimljivu te u nekim segmentima jo� uvijek aktualnui primjenjivu viziju o tome kakav bi trebao biti pravni status pomorskog dobra.

LEGAL STATUS OF THE CROATIAN COAST SINCEENFORCEMENT OF THE GENERAL CIVIL CODE UNTIL 1914

The article is about legal status development of Croatian sea shore (in period when maritimedomain has not been used as a term) from activation of Austrian General Citizens’ Regualtions until“Proclamation on Law Implementation of Article XXV from 1914 and Concessions on Sea Shore”.The article lists short historical view of named period and points out Para § 287 of Austrian GeneralCitizens’ Regulations that considers sea shore as category of public domains and analysesProclamation from 1914 and presents study “Sea Shore in Theory and Practice” in details. Thelatest was written in 1909 by our well known legal expert Uliks Stanger.

Key words: Sea Shore as public domain, legal status of Sea Shore, Sea Shorein theory and practice by Uliks Stanger

282


67 Op�irnije: Dragan Bolanča, op. cit. (bilj. 51), str. 127.-153.; Ivo Borković, Koncesije i pomorsko dobro,“Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu”, Split, god. 32, br. 1-2 (39.-40.), 1995., str. 5.-21.

283

1 Odgovornost mandatara za dolus predviđena je u tekstovima: Coll. leg. mos. et rom. 10, 2, 3 (Mod.);D.14.5.6 (Ulp. 2 disp.); D.17.1.8.1 (Ulp. 31 ad ed.); D.17.1.8.7-10 (Ulp. 31 ad ed.); D.17.1.10.12 (Ulp.31 ad ed.); D.17.1.12.11 (Ulp. 31 ad ed.); D.17.1.42 (Ulp. 11 ad ed.); D.17.1.44 (Ulp. 62 ad ed.);D.17.1.60.4 (Scaev. 1 resp.); D.20.1.2 (Pap. 3 resp.). O bonam fidem praestare govore tekstovi:D.17.1.10pr. (Ulp. 31 ad ed.); D.17.1.22.5 (Paul. 32 ad ed.); D.17.1.56.2 (Pap. 3 resp.); D.17.1.59.1(Paul. 4 resp.); C.4.35.10; C.4.35.12; C.4.35.14, a o kulpi: D.13.6.5.2 (Ulp. 28 ad ed.); D.17.1.8.10(Ulp. 31 ad ed.); D.17.1.10.1 (Ulp. 31 ad ed.); D.46.1.67 (Paul. 3 ad Ner.); D.46.3.95.11 (Pap. 28quaest.); D.50.17.23 (Ulp. 29 ad Sab.); D.17.1.26.7 (Paul. 32 ad ed.); D.15.3.17pr. (Afr. 8 quaest.);D.47.2.62.5 (Afr. 8 quaest.); C.4.35.11; C.4.35.13; C.4.35.21.

Dr. sc. Mirela �arac, izv. prof. Pravnog fakulteta u Splitu

Dr. sc. Zdravko Lučić, izv. prof. Pravnog fakulteta u Sarajevu

CICERO I NEGLEGENTIA

UDK: 34 (37)

Primljeno: 01. 05. 2007.

Izvorni znanstveni rad

Slavni Ciceronov fragment iz govora pro Sexto Roscio Amerino 38-39. 111-113 sadržidragocjene podatke o rimskom mandatu pretklasičnog razdoblja, posebice o pitanju odgovornostimandatara. U tom ulomku Ciceron govori o uskoj vezi između fides, amicitia i mandatum. Povreduobveze iz mandata C. označava kao turpis culpa jer vrijeđa dvije najsvetije stvari, prijateljstvo ivjernost. Kontroverzni C. tekst izazvao je različita tumačenja u romanističkoj znanosti koja idu odpotpunog negiranja njegova značaja u pravnom smislu, preko osporavanja mogućnosti da taj tekstznači da je mandatar već u vrijeme Republike bio odgovoran kako za nemarno, tako i za svjesnolo�e ispunjenje naloga, pa sve do njegova prihvaćanja kao dokaza da je u C. vrijeme postojala općaodgovornost za diligentia. Prema C. mi�ljenju mandatar je bio odgovoran ne samo za dolus nego iza neglegentia. Sukladno učenju veteres C. smatra da je mandatar obvezan pokazati najvećubrižljivost, na �to ga upućuje prirodno pravo societas vitae. Premda donekle nejasna C. očitovanjane dopu�taju neposredno izjednačavanje pravne situacije njegova vremena s kasnim klasičnimpravom, njihova učestalost upućuje na zaključak da su rje�enja klasičnog prava imala temelj uranijem pravu.

Ključne riječi: Ciceron, pro Sexto Roscio Amerino, mandatar, odgovornost,neglegentia, rimsko pravo

I.

Pitanje odgovornosti mandatara u rimskom je pravu sporno jer su tekstovi kojise odnose na taj problem u cijelosti kontradiktorni.1 Prema vladajućem mi�ljenjumandatar je u klasičnom pravu bio odgovoran samo za dolus ili fraus, a tek je

Dr. sc. Mirela �arac i dr. sc. Zdravko Lučić: Cicero i neglegentiaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 283.-297.

kasnije njegova odgovornost pro�irena na kulpu, i to u kasnom klasičnom pravuili u Dioklecijanovo doba;2 Konstantin3 je potvrdio mandatarevu odgovornost zakulpu, �to je kao opće pravilo prihvatio i Justinijan. Mandatar je moraoodgovarati i za neispunjenje preuzetog naloga.4

Najstariji tekst5 koji se bavi tom materijom potječe iz Ciceronova djela ProSexto Roscio Amerino 38. – 39. 111. – 113. Na osnovi tog teksta možemo punosaznati o rimskom mandatu, a posebice dragocjene podatke tekst sadrži o pitanjuodgovornosti mandatara. Ciceronovo shvaćanje odgovornosti mandatara koje jeizazvalo brojne kontroverze i različita tumačenja u romanističkoj znanosti,predmetom je analize ovoga članka.

Cic. pro Sexto Roscio Amerino 111. In privatis rebus si qui rem mandatam nonmodo malitiosius gessisset sui quaestus aut commodi causa, verum etiamneglegentius, eius maiores summum admisisse dedecus existimabant. Itaquemandati constitutum est iudicium non minus turpe quam furti, credo, proptereaquod, quibus ipsi interesse non possumus, in iis operae nostrae vicaria fidesamicorum supponitur; quam qui laedit, oppugnat omnium commune praesidiumet, quantum in ipse est disturbat vitae societatem. Non enim possumus omnia pernos agere; alius in alia est re magis utilis. Idcirco amicitiae comparantur, utcommune commodum mutuis officiis gubernetur. 112. Quid recipis mandatum, siaut neglecturus aut ad tuum commodum conversurus es? cur mihi te offers acmeis commodis officio simulato officis et obstas? Recede de medio; per aliumtransigam. Suscipis onus offici, quod te putas sustinere posse; quod minimevidetur grave iis, qui minime ipsi leves sunt. Ergo idcirco turpis haec culpa est,quos duas res sanctissimas violat, amicitiam et fidem. Nam neque mandatquisquam fere nisi amico neque credit nisi ei, quem fidelem putat. Perditissimi estigitur hominis simul et amicitiam dissolvere et fallere eum, qui laesus non esset,nisi credidisset. 113. Itane est? in minimis rebus qui mandatum neglexerit,

284


2 C.4.35.113 C.4.35.214 Mi�ljenje da je mandatar tijekom klasičnog razdoblja odgovarao samo za dolus, a da je odgovornost za

kulpu u tekstovima interpolirana zastupaju: De Medio, Studi sulla �culpa lata“ in diritto romano, BIDR18 (1906.), 271; Mitteis, Römisches Privatrecht bis auf die Zeit Diokletians I, Leipzig 1908., 325;Kübler, Die Konträrklagen und das Utilitätsprinzip, ZSS 38 (1917.), 102; Pflüger, Zur Lehre von derHaftung des Schuldners nach römischem Recht, ZSS 65 (1948.), 169; Buckland, A Textbook ofRoman Law, Cambridge 1963., 516; Frese, Das Mandat in seiner Beziehung zur Prokuratur, StudiRiccobono IV, Padova 1935., 411; Sachers, Zur Lehre von der Haftung des Mandatars im klassischenrömischen Recht, ZSS 59 (1939.), 432; Arangio-Ruiz, Responsabilitŕ contrattuale in diritto romano,Napoli 1933., 33; isti, Il mandato in diritto romano, Napoli 1965., 188; Serrao, Il procurator, Milano1947., 173; Gordon, The Liability of the Mandatary, Synteleia Vincenzo Arangio-Ruiz I, 1964., 202;Betti, Imputabilitŕ dell’inadempimento dell’obbligazione in diritto romano, Roma 1958., 81; Voci,´Diligentia´, ´custodia´, ´culpa´: i dati fondamentali, SDHI 56 (1990.), 60; Litewski, La responsabilitédu mandataire, Index 12 (1983-84), 106. Suprotnog su mi�ljenja Pernice, Römisches Privatrecht imersten Jahrhundert der Kaiserzeit II: 2,2, Halle 1900., 191; Frezza, Le garanzie delle obligazioni. Corsodi diritto romano I: le garanzie personali, Padova 1962, 169; Watson, Contract of Mandate in RomanLaw, Oxford 1961, 202; Mac Cormack, The Liability of the Mandatary, Labeo 18 (1972.), 156. kojiterminolo�ku konfuziju u tekstovima obja�njava različitim shvaćanjima i interpretacijama terminadolus i culpa.

5 Litewski, nav. dj., 119.

turpissimo iudicio condemnetur necesse est, in re tanta cum is, cui fama mortui,fortunae vivi commendatae sunt atque concreditae, ignominia mortuum, inopiavivum adfecerit, is inter honestos homines atque adeo inter vivos numerabitur?In minimis privatisque rebus etiam neglegentia mandati in crimen iudiciumqueinfamiae vocatur, propterea quod, si recte fiat, illum neglegere oporteat, quimandarit, non illum, qui mandatum receperit; in re tanta, quae publice gestaatque commissa sit, qui non neglegentia privatum aliquod commodum laeserit,sed perfidia legationis ipsius caerimoniam polluerit maculaque adfecerit, qua istandem poena adficietur aut quo iudicio damnabitur?6

Povod za Ciceronovo očitovanje o odgovornosti mandatara bila je o�traoptužba pona�anja Tita Roscija Capita koji se, poslan od građana Amerije umisiju čiji je cilj bio izbrisati ime Roscija starijega sa Suline liste proskribiranih,pokazao kao izdajnik učiniv�i suprotno od onoga �to mu je naloženo.7 U stvari,Capito je vjerojatno bio jedan od organizatora ubojstva Roscija, bogatoggrađanina umbrijskog grada Amerije, čiju je imovinu podijelio sa suučesnicima.Da bi spriječili da se imovina vrati zakonitom nasljedniku, tj. Roscijevom sinu,optužili su Seksta Roscija za oceubojstvo (parricidium). Budući da se nitko oduglednih branitelja nije usudio suprotstaviti Sulinim miljenicima koji su ubescijenje dobili imanje ogromne vrijednosti, obrane se 80. god. p.n.e. na molbuM. Valerija Messale prihvatio tada mladi i neskusni Ciceron.8 Kako bi naglasio

285


6 Cic. pro Sexto Roscio Amerino 38.-39: U privatnih stvari ako tko poradi svoje koristi i dobitka nalog nesamo zlobno, nego i nemarno izvr�i, za njega su na�i predji držali, da je najveću sramotu na se navalio.Zato su uvedene sudbene obtužbe proti naručevnikom, koje su isto tako sramotne, kako i proti tatom,mislim zato, �to se ondje, gdje ne možemo sami pribivati, predmnieva vjernost prijateljâ kano zamjenicana�e radnje. Tko nju povriedi, podkapa temelj obćenite sigurnosti, i razara, koliko do njega stojidružtvenost života. Jer sami ne možemo svega izvesti, jedan je za ovo, drugi za ono prikladniji. Zato se isklapa prijateljstvo, da se zajednički probitak zamjenitom uslužno�ću promakne. Za�to preuzima� nalog,ako ga hoće� ili zanemariti, ili na svoju korist obrnuti? Za�to mi se ponudja�, pak ipak hinjenomuslužno�ću prieči� i tamani� moj probitak? Nosi se izpred mene; po drugom ću obaviti. Uzima� na se teretdužnosti, za koji misli�, da ga može� nositi; �to se tim manje čini težko, čim je tko lakoumniji. 39. Dakleta je krivnja zato sramotna, �to vriedja dvie najsvetije stvari: prijateljstvo i vjernost. Jer gotovo nitko nedaje naloga, nego prijatelju, niti ne vjeruje, nego onomu, koga drži vjernim. Zato je samo posve pokvarenčovjek sposoban i razvrći prijateljstvo, i ujedno prevariti onoga, koji ne bi pretrpio �tete, da nije povjerovao.Nije li tako, da treba onoga, koji je i u najneznatnijoj stvari zanemario nalog, osuditi najsramotnijimpravoriekom? A zar ćemo onoga, koji je u tako važnoj stvari, gdje je onaj, komu je bilo povjereno po�tenjemrtvoga i imetak živoga čovjeka, sramotu navalio na mrtvoga, a siroma�tvo na živoga, brojiti medjupo�tene, pače samo medju žive ljude? U najneznatnijoj se privatnoj stvari već samo zanemarivanje nalogatuži i sudi, i to s toga, �to, radi li se pravo, samo onaj smije biti nemaran, koji je dao nalog, a ne onaj, kojiga je primio. A kako ćemo onoga, koji je u tako važnoj stvari, koja se je javno razpravila i povjerila, ne odnemarnosti povriedio koji privatni probitak, već nevjerno�ću oskvrnio i okaljao svetost istoga poslanstva,kazniti, ili kakovim pravoriekom osuditi? (prijevod: Veber, Ciceron: Izabrani govori. Prievodi grčkih irimskih klasika, sv. IV, Zagreb 1886., 66.-67.)

7 Ciceron op�irnije govori o njegovom izdajničkom pona�anju u prethodnim stavcima 109 i 110.Arangio-Ruiz, Il mandato in diritto romano, 193. pogre�no vezuje Ciceronovo očitovanje za djelovanjeChrysogona, na �to ukazuje Watson, Contract of Mandate, 201.

8 Ciceron, kojeg su pravu poučavali Q. Mucius augur i Q. Mucius pontifex, u svom je mladalačkom govoruiskoristio priliku očitovati ono �to je naučio o značenju mandata. Kasnije će, godine 67./66. u govoru oglumcu Rosciju, izložiti shvaćanje o povjerenju, tutorstvu i udruživanju u societas vitae sukladno podukamasvojih učitelja. Cic. Q. Rosc. 16: Si qua enim sunt privata iudicia summae existimationis et paene dicamcapitis, tria haec sunt, fiduciae, tutelae, societatis. Aeque enim perfidiosum et nafarium est fidem frangerequae continet vitam, et pupillum fraudare qui in tutelam pervenit, et socium fallere qui se in negotio coniunxit.

Kapitovu nevjeru i nečasnost u obna�anju javnih funkcija i pokazao nužnostnjegova kažnjavanja, Ciceron se poslužio usporedbom obveze povjerene Kapitus mandatom. Koristeći argumentum a minore ad maius Ciceron iznosi svojeviđenje mandata nagla�avajući da se ne radi o privatnom povjeravanju nekogposla temeljem mandata, nego o izručenju proskribiranoga i njegove imovine najavni ovr�ni postupak i sudskim ovr�iteljima. Mandat je izraz nužne podjele radasocietas vitae. Tko ne po�tuje njegova pravila, razara povezanost gospodarskog idru�tvenog života koji počiva na povjerenju, i otuda je, ako dođe do osude,obilježen infamijom.

II.

Navedeni Ciceronov tekst izazvao je različita tumačenja i komentare. Ustarijoj romanističkoj literaturi taj se tekst shvaća kao dokaz da je u Ciceronovodoba postojala opća odgovornost za diligentia.9 Međutim, mnogi romanisti,vodeći se shvaćanjem da je mandatar izvorno bio odgovoran samo za dolus,negiraju mogućnost da Ciceronov tekst znači da je mandatar već za vrijemeRepublike bio odgovoran kako za nemarnost tako i za svjesno lo�e ispunjenjenaloga. Tog je mi�ljenja prvenstveno Mitteis koji ističe da se iz izraza“neglegentius gessisse” ne može pretpostaviti odgovornost za diligentia, nego zakrivnju koja nije bila zasnovana ni na kakvoj osobnoj koristi, a imala je zaposljedicu infamiju.10 Termin culpa je u pravničkoj upotrebi izvorno značiozloupotrebu, dok je neglegentia kori�tena za označavanje nemarnog propusta(čija je suprotnost diligentia)11 �to dokazuje da u navedenom odlomku riječneglegentia ne znači da je mandatar morao pokazati diligentia. Naglasak nije nasuprotnosti između malitiosius i neglegentius, nego između “malitiosus suicommodi aut quaestus causa” i “non sui commodi ...”, �to je izraženo riječju“neglegentius”. Neutemeljeno je neglegentia kod Cicerona shvaćati u kasnijempravničkom smislu. Ovdje zanemarivanje dužnosti (Pflichtvergessenheit) značipovredu povjerenja, a ne nemarnost, drukčije nego �to je shvaćano u novijojterminologiji i nije u suprotnosti s dolusom. Ciceron je samo htio reći da propustkoji nije posljedica prijevarne sebičnosti može rezultirati infamijom. Sličnog jemi�ljenja Sachers12 koji ovdje naslućuje dva pravca. Jedan nagla�ava odgovornostza dolozno pona�anje o čemu je govorio pravnik Mela,13 ali je već u Ciceronovo

286


9 Costa, Cicerone giureconsulto I, Bologna 1911., 172; Pernice, nav. dj., 191; Karlowa, RömischeRechtsgeschichte II, Leipzig 1901., 666.

10 Mitteis, nav. dj., 326. 11 Mitteis, nav. dj., 322.12 Sachers, nav. dj., 434.13 D.17.1.22.11 (Paul. 32 ad ed.): “Et quidem si is cui mandatum est ut aliquid mercaretur mercatus non

sit neque renuntiaverit se non emturum idque sua, non alterius culpa fecerit, mandati actione tenerieum convenit: hoc amplius tenebitur, sicuti Mela quoque scripsit, si eo tempore per fraudemrenuntiaverit, cum iam recte emere non posset.” (I ako onaj kojem je naloženo da ne�to kupi, nijekupio, a nije ni obavijestio da neće kupiti, i ako je to učinio vlastitom, a ne tuđom krivnjom, onda je

vrijeme zastupano drugo mi�ljenje da već zanemarivanje obveze, tj. grubapovreda obveze nosi sa sobom odgovornost. Ciceron se priključio kasnijemshvaćanju spominjući termin neglegentia vrlo �iroko, bez ograničenja i beznamjere da podijeli pravnički precizno razgraničenje. Ciceron se osobito isticaozalaganjem za slobodnije tumačenje pravnih propisa.14 To se može vidjeti namnogobrojnim primjerima u rje�avanju konkretnih slučajeva. Tako se u govorupro Caecina 18,51;27,78 suprotstavljao tumačenjima prema strogo doslovnomznačenju pojedinih riječi zalažući se za utvrđivanje smisla nekog pravnog pravila.On kritizira stare pravne učitelje koji su se sporili oko malenkosti jednog slova iliznaka interpunkcije dajući na takav način veću vrijednost slovu zakona, a nestvarnim namjerama zakonodavca. Ciceron je bio aktivni sudionik rje�avanjaveoma značajnih i za njegovo vrijeme spornih pravih pitanja.15 Kao čovjek kojije zastupao stranke u najtežim sporovima,16 on je često postavljao problemskapitanja koja će tek kasnije biti pravno rije�ena. Pflüger17 se ne slaže s navedenominterpretacijom, ističući da je na takav način te�ko shvatiti za�to se Ciceron trudiopotanko objasniti da je mandatar odgovoran za neglegentia. Zanemarivanjeobveze je ili drugi izraz za nemarnost ili eufemizam za svjesno suprotstavljanjeobvezi, �to je u stvari dolus. Ciceron je nastojao pokazati veličinu Kapitovepovrede ističući da je mandatar bio odgovoran ne samo za dolus nego i zaneglegentia. Osim toga, to je najmanje jedan primjer u ovom govoru gdje Ciceronkoristi neglegentia u značenju nemarnosti.18 Mandatar mora ispuniti svojeobveze, a najvažnija je fidem praestare, tj. izvr�iti ono �to je obećao.19 Postoji imi�ljenje koje je zastupao već De Medio,20 po kojem Ciceron u navedenom tekstu

287


suglasno mi�ljenje da odgovara temeljem tužbe iz mandata. I utoliko vi�e mora odgovarati, kako je iMela pisao, ako je zlonamjerno otkazao u vrijeme kada vi�e nije mogao kupiti sukladno nalogu.) Utekstu se obrađuje slučaj kada se mandatar obvezao kupiti određenu stvar i to nije učinio, neobavijestiv�i mandanta o tome. Ako je to učinio svojom, a ne tuđom krivnjom, onda će odgovarati izmandata. Ali, njegova odgovornost tu nije prestajala, nego se prema Melinom mi�ljenju s kojim jesuglasan i Paul, poo�travala ako je mandatar otkazao per fraudem u vrijeme kada vi�e nije mogaorealizirati kupnju. Litewski, nav. dj., 121. i Mac Cormack, nav. dj., 168-169. upozoravaju da se iznavedenog teksta ne može izvesti uopćeni zaključak da je Mela mandatara smatrao odgovornim samoza dolus nego su u tom slučaju navedene činjenice temeljem kojih je donesena odluka o odgovornostiukazivale na fraus. U dijelu teksta koji sadrži samo Paulovo mi�ljenje, govori se o odgovornostimandatara za kulpu. Postoje mi�ljenja da je ta rečenica interpolirana, v. Sachers, nav. dj., 479, n. 1;Pflüger, nav. dj., 178, n. 150; De Robertis, La disciplina della responsabilità contrattuale nel sistemadella compilazione giustinianea II, Bari 1964., 416; suprotnog su mi�ljenja Watson, Contract ofMandate, 72, 213; Mac Cormack, nav. dj., 168.

14 Levy J.F., Ciceron et la preuve judiciaire, Droits de l’antiquité et sociologie juridique, Mélanges HenryLevy-Bruhl, Paris, 1959., 187.-196.

15 Costa, nav. dj., 32.-40.16 Classen C.J.,Ciceros Rede für Caelius, Aufstieg und Niedergang...,3 Band,1973., 60-94; Baron J., Der

Process gegen den Schauspieler Roscius, ZSS 1 (1880.), 118-151;Kupisch B.,Cicero ad Atticum16,15,2, ZSS 96 (1979.), 43-64; Pugliese, Aspetti giuridici della pro Cluentio di Cicerone, IURA XXI(1970.), 155-180; Cantegrit-Moatti C., Droit et politique dans le “Pro Murena” de Ciceron, Revuehistorique de droit francais et étranger 4 (1983), 515-530.

17 Pflüger, nav. dj., 170. 18 V. pro Rosc. Amer. 21.59; usp. Pro Cluentio 18.51.19 Sličnog mi�ljenja je i Gordon, nav. dj., 204. za kojeg neglegentia znači “complete neglect, not

negligence in carrying it out”.20 De Medio, nav. dj., 275, n. 1; usp. Watson, Contract of Mandate, 201.

ne upućuje na odgovornost u pravnom smislu. Ciceron se nekorektno služipravom, bilo namjerno bilo iz neznanja. Arangio-Ruiz21 kaže da kod Ciceronaovdje preovlađuje svrsishodnost obrane; u njegovom je interesu bilo pokazatirazliku između standarda pona�anja Chrysogona u vezi s proskribiranomimovinom Roscija starijeg i njegova ubojstva i onoga �to se zahtijeva od svakogmandatara in privatis rebus; i bilo je prirodno naglasiti takvu nemarnost. Veteres,na koje se poziva Ciceron, pravili su razliku između jedne i druge vrstenemarnosti i oni bi osudili mandatara koji je u potpunosti propustio bilo �toučiniti, ali ne bi nikada proglasili infamnim nekoga tko je bio nemaran infaciendo. Time se Arangio-Ruiz gotovo u cijelosti približio Mitteisovommi�ljenju. Watson22 nagla�ava da se u ovom odlomku Ciceron ne bavi grijesimaChrysogona nego Capita koji je iznevjerio građane Amerije, koji su ga kaojednoga od decem primi poslali Suli s nalogom da ukloni ime Roscija starijeg sliste proskribiranih i vrati imanje njegovom sinu. Ovdje nije pitanje samo opukom propustu činjenja, nego je Ciceron inzistirajući na tome da i nemarnostmora biti kažnjena, htio naglasiti koliko je bila gruba Kapitova povreda dužnosti.Nije uvjerljivo obja�njenje da je Ciceron pogre�no interpretirao pravo kako bisamo stvorio privid da mandatar mora odgovarati za nemarnost i zloupotrebu.Time bi malo dobio jer je tvrdio da je Kapitovo pona�anje u cijelosti bilo nečasnoi spominjanjem visoke kazne za nemarnost samo je htio istaknuti veličinupovrede. S druge strane, mogao je time sve izgubiti jer je pogre�no navođenjeprava od strane odvjetnika za sud mogao biti najbolji mogući pokazatelj slabostinjegova položaja. Svako pretjerivanje je opasno, posebice ako se radi o navođenjupravnih stanovi�ta koja je lako provjeriti i koja nisu bila bitna za odnosni slučaj.Osim toga, Ciceron je morao biti svjestan da se radi o specijalnom postupku predljudima od kojih su neki od početka bili neprijatelji njegova klijenta i kojima binjegova pogre�na interpretacija prava bila dobrodo�la kako bi i druge uvjerili uRoscijevu krivnju. Premda jo� uvijek mlad i neiskusan, Ciceron je pazio da neupadne u zamku te vrste. Watson zaključuje da je prirodno značenje ovogodlomka u tome da je mandatar, barem ponekad, bio odgovoran kako zanemarnost tako i za dolus.23 Ciceron nije imao nikakva govorničkog razlogapogre�no se pozivati na pravo.

288


21 Arangio-Ruiz, Il mandato, 193. 22 Watson, Contract of Mandate, 200-201.23 Watson, The Law of Obligations in the Later Roman Republic, Oxford 1965., 154; sl. Yale, prikaz:

Watson, Contract of Mandate, LQR 78 (1962.), 591; drukčije, v. Niederländer, prikaz: Watson,Contract of Mandate, ZSS 79 (1962.), 456; Kaser, prikaz: Watson, Contract of Mandate, TvR/RHD 30(1962.), 270; Medicus, prikaz: Watson, Contract of Mandate, Gnomon 35 (1963.), 203; De Robertis,prikaz: Watson, Contract of Mandate, SDHI 28 (1962.), 423; Gordon, JRS 52 (1962.), 247.

III.

Na osnovi teksta možemo puno saznati o obvezama savjesnog mandatara. Prijesvega mandat je prijateljska usluga: 111: operae nostrae vicaria fides amicorumsupponitur ... Idcirco amicitiae comparantur ut commune commodum mutuis officiisgubernetur. 112. Nam neque mandat quisquam fere nisi amico neque credit nisi eiquem fidelem putat. Ispunjavajući nalog mandatar ne smije zahtijevati nikakvukorist, niti smije ostvarivati svoj interes: 111: In privatis rebus si qui rem mandatam... malitiosius gessisset sui quaestus aut commodi causa ... , cum maiores summumadmisisse dedecus existimabant. Za razliku od najma koji je po shvaćanjupretklasične pravne misli zasnivao ovisnost i neslobodu,24 mandat je zasnovan naslobodnoj prijateljskoj usluzi i izraz je vi�ih dru�tvenih formi koje ne zahtijevajuprotučinidbu. Nesavjesni mandatar kr�i istodobno prijateljstvo i dobru vjeru: 112:idcirco turpis haec culpa est quod duas res sanctissimas violat, amicitiam et fidem... Perditissimi est igitur hominis simul et amicitiam dissolvere et fallere eum quilaesus non esset nisi credidisset. Ciceron nagla�ava usku vezu između fides, amicitiai mandatum, zaključno s infamirajućom sankcijom.25 Izlaže ideju da mandat svojepodrijetlo izvodi ex officio atque amicitia, koju će kasnije detaljno razraditi velikirimski pravnici Iavolenus (D.17.1.36.1), Gaius (3.162) i Paulus (D.17.1.1.4). Dabismo ostvarili svoje interese, upućeni smo na vicaria fides amicorum (uzajamnoprijateljsko povjerenje), a prijateljstvo ima za cilj unapređivati zajedničke koristimeđusobnim ispunjenjem officia. Ius amicitiae jest ius officiumque,26 tj. obveza kojanastaje iz prijateljstva27 i predstavlja izraz solidarnosti i nesebičnosti bez traženjaprotuusluge.28 Onaj tko prihvaća mandat, preuzima prijateljsku dužnost - officium.29

Ako povrijedi tu dužnost, povrijedio je najsvetija dobra – prijateljstvo i povjerenje(duas res sanctissimas violat, amicitiam et fidem).30 Zbog toga povredu obveze izmandata označava kao turpis culpa.31 Amicitia je dru�tvena podloga mandatnogodnosa. Actio mandati je infamirajuća32 jer je nečastan (dedecus: 111) onaj koji jeosuđen zbog svog zlonamjernog pona�anja (malitiosius).33 Time je htio jasnoistaknuti da bi čak i osuda u oblasti privatnog prava imala za posljedicu infamiju.34

Takav karakter osude bio bi ne samo u slučaju kada je mandatar bio malitiosius u

289


24 Möller, Freiheit und Schutz im Arbeitsrecht, 1990., 20-27. 25 Dumont, La gratuité du mandat en droit romain, Studi Arangio-Ruiz II, Napoli 1952., 308; isti, prikaz:

Watson, Contract of Mandate, IURA 13 (1962.), 343-345. 26 Wittmann, Die Prozeâformeln der actio mandati. Ein Beitrag zur Geschichte des prätorischen Edikts,

u: Nörr/Nishimura, Mandatum und Verwandtes, Berlin/Heidelberg/New York 1993., 45.27 Crifň, Einige Fragen zum Erlöschen des Mandats, u: Nörr/Nishimura, Mandatum und Verwandtes, 164. 28 Cic. de off. 2.6.21-2229 D.17.1.1.4 (Paul. 32 ad ed.)30 Cic. de off. 1.23; 1.15; 3.98.31 Waldstein, Mandat und operae libertorum, u: Nörr/Nishimura, Mandatum und Verwandtes, 352. 32 Kreller, Zum iudicium mandati FS Heck/Rümelin/Schmidt, Tübingen 1931., 118; Kaser, Infamia und

ignominia in den römischen Rechtsquellen, ZSS 73 (1956.), 220; Albanese, “Iudicium contrarium” e“ignominia” nel mandato, IURA 21 (1970.), 41.

33 U praksi je infamia već bila zastarjela. V. Watson, The Law of Obligations, 144. 34 Usp. Cic. pro Caecina 3.7,8.

svrhu sjecanja koristi, nego isto tako ako bi postupao neglegentius. Veteres su mupridavali iznimnu važnost u gospodarskom i dru�tvenom životu, zbog čega jesmatrano da mandat obvezuje na najveću moguću brižljivost. Za razliku od klasičnejurisprudencije koja je za mandat predviđala samo dolus-odgovornost, i sukladnotipičnom utilitetnom načelu predviđala culpa-odgovornost samo za ugovore koji subili u interesu obiju stranaka,35 sistem veteres držao je mandatara odgovornim zasvaku nemarnost.36 113: in minimis rebus qui mandatum neglexerit, turpissimo

iudicio condemnetur necesse est ... In minimis privatisque rebus etiam neglegentia

in crimen mandati iudiciumque infamiae vocatur, propterea quod, si recte fiat, illum

neglegere oporteat qui mandarit non illum qui mandatum receperit. Ciceron jasnokaže da po samom pravu nemaran smije biti samo gospodar posla,37 ali ne i onaj kojije prihvatio mandat. Sukladno shvaćanju svojih učitelja, kaže da nismo obvezni nina kakvu brižljivost samo u uskom krugu vlastitih stvari, ali tu brižljivost moramopokazati kada se prihvatimo tuđih stvari i poslova jer tada vrijedi prirodno pravosocietas vitae. Razmatrajući problemsko značenje termina utilitas Ciceron postavljatezu da je prijateljstvo kruna svake dru�tvene forme. Istovremeno se ius kao dioiustitia promatra kao sastavni element honestum. Pravednost je između ostalihvirtutes postavljena na zavidnom mjestu. Iustitia pretpostavlja societas hominum

atque aequabilitas. Zajednica ljudi u jednakosti pred pravom ispoljava se u modestia,

temperantia, continentia, verecundia, pudor i puditia. Kada se radi o mandatu,neispunjenje preuzete obveze, ali i nemarnost u njenom izvr�enju znači doloznopona�anje:38 111: si qui rem mandatam non modo malitiosius gessisset ... verum

etiam neglegentius, eum maiores summum admisisse dedecus existimabant. Itaque

mandati constitutum est iudicium non minus turpe quam furti. Na osnovinavedenoga može se zaključiti da je Ciceron smatrao mandat besplatnim kao �to suto sve prijateljske usluge, te da je primanje bilo kakve plaće znak ropstva inedostojno slobodnog Rimljanina iz dobre obitelji: 111: Quibus in rebus ipsi

interesse non possumus, in eis operae nostrae vicaria fides amicorum supponitur ...

Non enim possumus omnia per nos agere.39

290


35 Kübler, nav. dj., 94; Biondi, Iudicia bonae fidei, Ann. Palermo VII (1918.), 197; Rotondi, Scrittigiuridici II, Milano 1922., 154, n. 2; Beseler, Beiträge zur Kritik der römischen Rechtsquellen IV,Tübingen 1920., 258; Honsell, Die Risikohaftung des Geschäftsherrn, De iustitia et iure, FS Lübtov,Berlin 1980., 486.

36 Behrends, Die bona fides im mandatum. Die vorklassischen Grundlagen des klassischenKonsensualvertrags Auftrag, Ars boni et aequi, FS Waldstein, Stuttgart 1993., 57.

37 V. pro Rosc. Amer. 39.114 gdje se bavi prijevarom mandansa (si ex eo negotio tantulum in rem suamconvertisset).

38 Michel, Gratuité en droit romain, Bruxelles 1962., 171-172; Nörr, Mandatum, fides, amicitia, u:Nörr/Nishimura, Mandatum und Verwandtes, 17. podsjeća da je po sabinijanskom shvaćanjupretpostavka odgovornosti spremnost izvr�iti mandat, odnosno pokazati nedostatak spremnosti zanjegovo izvr�enje, pri čemu je vjerojatno da neispunjenje naloga ne mora bezuvjetno podrazumijevatizlu namjeru nego i dolus u smislu grube nemarnosti gdje treba uzeti u obzir neprecizne konture dolus-koncepta.

39 Usp. Cic. de off., 1,42,150.40 Quadrato, Dal procurator al mandatario, Annali della Fac. di Giurispr. dell’ Univ. di Bari XVIII (1963.),

IV.

Watson navodi Ciceronov tekst kao potporu za svoju teoriju o odgovornostimandatara. Po njegovom mi�ljenju kriterij odgovornosti je već u klasičnom pravuvarirao u ovisnosti od položaja stranaka i okolnosti samog slučaja zbog čega je unekim situacijama mandatar odgovarao samo za dolus, a u nekima i za kulpu.Justinijanovi su kompilatori također dvojili između dva viđenja, �to se možezaključiti iz velikog broja različitih tekstova preuzetih u Digesta.40 Watson smatra dasvjesno neumjesno izlaganje pravila vezanih za mandat nije bilo ni potrebno nikorisno, te da je ne�to takvo njegovom izlaganju moglo dati dojamnevjerodostojnosti. Gre�ka se Ciceronu te�ko mogla potkrasti jer ga je kratko prijetoga poučavao Q. Mucius Scaevola. Watson nagla�ava da je Ciceronovo očitovanjeizazvalo u romanističkoj znanosti kontradiktorna tumačenja i mi�ljenja. Prije svega,postoji suprotnost između ideje predstavljene riječima malitiosius gessisset suiquaestus aut commodi causa i one obuhvaćene terminom neglegentius (gessisset).41

Jako je dvojbeno može li se u navedenom tekstu naslutiti suprotnost između dolusai kulpe. U takvom bi slučaju bilo dovoljno kratko suprotstaviti malitiosius terminuneglegentius, pa bi riječi “sui quaestus aut commodi causa” bile suvi�ne. Ciceron jeipak smatrao nužnim navesti ih. U st. 112 suprotnost između termina neglecturus –ad tuum commodum conversurus es je umanjena i ne može se govoriti o malitia, alise ta suprotnost kasnije pojačava. U st. 113 koriste se termini etiam neglegentiamandati; kada se usporede s Ciceronovim očitovanjem u st. 111 te su riječi očitosuprotstavljene malitia. Tim se riječima htjela naglasiti zla namjera mandatarakojem je stalo samo do osiguranja svoje koristi. U drugom dijelu rečenice ne govorise vi�e o zloj namjeri, �to ne mora značiti da se vi�e ne radi o nemarnostipromatranoj kao suprotnost dolusu. Na osnovi toga moglo bi se zaključiti da jetermin neglegentia označavao propust pažnje koja se zahtijevala u ispunjenju obveze�to predstavlja primarnu zadaću svakog dužnika. Time bi bile eliminirane tužbevezane za zlu namjeru. Međutim, ta činjenica ne bi isključivala postojanje dolusa.Termin neglegentia ne znači potpuno zanemarivanje preuzetih dužnosti niti potpununezainteresiranost za njih.42 Ne može se unaprijed tvrditi da je terminom neglegentiaCiceron htio obmanuti sud.43 Dio njegova govora koji se odnosi na mandat ima zapredmet samo Kapitovu djelatnost, koju je u st. 113. okvalificirao i terminom“perfidia”. Prema tome, ovdje nije u pitanju ni neispunjenje obveza, niti potpuna

291


1-37.41 Rotondi, nav. dj., 140. ističe da je ta suprotnost očita kako iz samog rečeničnog sklopa, tako i samog

autorova stila. 42 Watson, Contract of Mandate, 199. vidi u terminu neglegentia postojanje kulpe. 43 Schulz, Classical Roman Law, Oxford 1951., 556. zastupa tezu o Ciceronovom neznanju (�ill-directed

tirades of young Cicero“, koje nas ne smiju zavarati), dok Watson, nav., dj, 202. ističe da je to bioCiceronov prvi slučaj nakon studija prava kod Scevole zbog čega treba očekivati njegovo dobropoznavanje civilnog prava. V. Zimmermann, The Law of Obligations. Roman Foundations of theCivilian Tradition, Cape Town/Wetton/Johannesburg 1990., 429, n.127.

44 Watson, nav. dj., 201. smatra da Ciceron nije imao nikakva stvarnog interesa da navodi suce na temu

nezainteresiranost za njih, �to potvrđuju Kapitova djela o kojima Ciceron op�irnijegovori u prethodnim fragmentima (109-110). Iz toga slijedi da se ne možeobrazlagati pona�anje osoba u datom slučaju tako �to će se neglegentia na koju seodnosi tekst, promatrati kao potpuno neispunjenje obveza.44 Kunkel nagla�ava da se“neglegentia” ne može koristiti kao tehnički termin u značenju “propusta”.45 Premanekim mi�ljenjima teži�te je bilo stavljeno na suprotnost malitiosius sui quaestus autcommodi causa prema non sui commodi causa. Ideja sadržana u posljednjimriječima obuhvaćena je terminom “neglegentius”, označavajući ovdje nebrigu, ali jes pravom primijećeno da nebriga nije konstituirala drugi suprotni termin.46 Ako seradilo o namjernom neispunjenju preuzetih obveza, postojao je dolus; ako je doneispunjenja do�lo nehotimično, onda se radilo o nemarnosti.47 Gordon48 smatra daje Ciceron u navedenom govoru pod terminima “neglegentius” i “neglegentia”mislio na potpuno zanemarivanje mandata, a ne na nemarnost u njegovu izvr�enju.To je, po njemu, očito iz rečenice “Quid recipis mandatum si aut neglecturus aut adtuum commodum conversurus es?”, �to smatra da je najbolje prevesti kao “Why doyou take on a mandate if you are going to neglect it (i. e. not carry it out) or turn itto your own advantage?”49 Takva je interpretacija u suglasju s Ciceronovim općimstavom koji se u biti može sažeti u sljedećem: dovoljno je lo�e ne učiniti ni�ta nakonprihvaćanja naloga (�to jedino rezultira infamijom); gore je privatni nalog okrenutiu vlastitu korist, a od svega je najgore, zadužen svečanom javnom misijom djelovatiu osobnom interesu (kao �to je Kapito uradio u ovom slučaju). Suprotnost izmeđuizostanka djelovanja i zlonamjernog djelovanja je čak veća od one koja postojiizmeđu nemarnog i zlonamjernog djelovanja i to je kontrast koji je Ciceron tražiokako bi pojačao govornički dojam. Zbog toga se iz navedenog Ciceronova govora nemože izvući zaključak da je mandatareva odgovornost već u klasičnom razdobljupro�irena na kulpu. Ali, to ne znači da je samo zlonamjerni izostanak ispunjenjanaloga povlačio mandatarevu odgovornost. Dolus je standard kojim se procjenjujeizvr�enje naloga, ali obveza na izvr�enje je osnovna i primarna.50 Pri tome se pozivana Arangio-Ruiza51 koji smatra da nepostojanje odgovornosti za kulpu za rimskujurisprudenciju znači da mandatar nije obvezan naknaditi mandantu �tetu koju je nehtijući prouzrokovao svojom pozitivnom radnjom, ali to ne priječi da budeodgovoran uvijek kada ne pokaže odlučnu i učinkovitu volju za ispunjenjem naloga.Watson52 nudi drukčiju interpretaciju spornog odlomka. Cilj Ciceronovih riječi:

292


o mandatarevoj odgovornosti; to nije bilo ni od kakve važnosti za slučaj i moglo mu je na�koditi uočima sudaca.

45 Kunkel, Diligentia, ZSS 45 (1925.), 314.46 Mitteis, Römisches Privatrecht bis auf die Zeit Diokletians, Leipzig 1908., 325; Sachers, ZSS 65

(1947.), 434. 47 Pflüger, ZSS 65 (1947.) 170; Watson, nav. dj., 200. 48 Gordon, nav. dj., 204. 49 Za�to se prihvaća� mandata ako će� ga zanemariti (tj. neće� ga izvr�iti) ili će� ga okrenuti u svoju

osobnu korist?50 Gordon, nav. dj., 205. 51 Arangio-Ruiz, Il mandato, 192. 52 Watson, The Law of Obligations, 154-156. 53 Levy, Weströmisches Vulgarrecht. Das Obligationenrecht, Weimar 1956., 106.

“Quid recipis mandatum si aut neglecturus aut ad tuum commodum conversuruses?” može biti nagla�avanje da je prvenstvena mandatareva zadaća isunjenje naloga,ali ih treba prevesti na sljedeći način: “Za�to si se prihvatio mandata ako neće�obratiti pozornost na njega?” (“if you are not going to pay the proper attention to it”).Pridjev neglegentius kao i malitiosius u istoj rečenici praćen je glagolom gessisset,zbog čega neglegentius gessisset nije moguće prevesti kao “failed to act” nego kao“acted negligently”. Isto tako, komparativ neglegentius nije prikladan zaoznačavanje neispunjenja naloga, nego bi ga trebalo prevesti “s nedovoljnompažnjom”. Zbog svega navedenoga neglecturus treba shvatiti u smislu nedovoljnogobraćanja pozornosti na mandat.

V.

Navedena obja�njenja počivaju na pretpostavci da “neglegentius” uCiceronovoj jezičnoj upotrebi ima drugo značenje nego �to ju je imala“neglegentia” u kasnom klasičnom ili postklasičnom pravu.53 Tapani Klami54

smatra da bi se na osnovi navedenoga teksta moglo zaključiti da “neglegere”55 usvakom slučaju ima značenje neispunjenja. Označavanje neispunjenja kaosramotne “kulpe” ne treba nas dovesti u bludnju. Međutim, pone�to nejasnaCiceronova očitovanja ne dopu�taju neposredno izjednačavanje pravne situacijenjegova vremena s kasnim klasičnim pravom. Ipak, učestalost takvih očitovanjaupućuje na zaključak da su rje�enja kasnog klasičnog prava imala temelj uranijem pravu; vjerojatno je Ciceronov “neglegentius” označavao očitijeslučajeve neispunjenja nego odgovarajući izrazi kasnog klasičnog prava. Fides iamicitia su zahtijevali da se preuzeti mandat ispuni prema mogućnostima.

Moguće je i drugo obja�njenje; naime, budući da se radi o specifičnoj situaciji,tj. o govoru, može se pretpostaviti da je Ciceron prihvatio jezičnu upotrebujurisprudencije njegova doba, ali je sadržaj pravnih normi pogre�no prikazao.Arangio-Ruiz56 smatra da je Ciceron poku�ao istaknuti razliku izmeđuChrysogonova pona�anja i obveza iz mandata tako �to je pravničko stanjeslobodno interpretirao. Prema njegovom mi�ljenju stari su pravnici razlikovalidvije vrste neglegentia, ponajprije u smislu neizvr�enja obveze, a potom ineglegentia in faciendo. Sličnog je mi�ljenja i Schulz57 koji ističe da se nesmijemo zavesti Ciceronovim lo�e usmjerenim očitovanjima, dok Kaser58 tvrdida tekst nema nikakvih pretjeranih značenja – govornik je poku�ao napravitiusporedbu između neglegentius i malitiosus gestum. U kasnijem radu Watson59

293


54 Tapani Klami, Teneor mandati, Turku 1976., 59.55 Značenje termina “neglegentia” u smislu nemarnog pona�anja treba pripisati postklasičnoj teoriji. V.

Kunkel, nav. dj., 314. 56 Arangio-Ruiz, nav. dj., 193. 57 Schulz, nav. dj., 556. 58 Kaser, Das römische Privatrecht I, München 1971., 510, n. 51; 579, n. 32. 59 Watson, The Law of Obligations, 155.60 Mac Cormack, nav. dj., 170.

ističe da kako malitiosus tako, �to je jo� važnije i neglegentius, pridružuju glagol“gessisset”. Oba pridjeva su u komparativu zbog čega nije moguće da“neglegentius gessisset” može imati značenje propusta (“to fail to act”). I dalje jemi�ljenja da mandatar u Ciceronovo vrijeme odgovara za “a positive negligentact”. Za razliku od njega Mac Cormack60 iz teksta Cic. 38.111 i 39.113zaključuje da je Ciceron pravio razliku između slučaja kada se mandatarokoristio nalogom i slučaja kada je u cijelosti propustio izvr�iti ga, te smatraomandatara podjednako odgovornim u oba slučaja. Kasniji su pravnici bilispremni pojmom dolusa obuhvatiti i druga pona�anja, a ne samo slučaj kada semandatar okoristio nalogom. Potpuno neispunjenje mandata najvjerojatnije jebila jedna od tih okolnosti zbog čega Ciceron govori o mandatarevojodgovornosti za dolus. Tapani Klami61 je mi�ljenja da je najbolje držati seuobičajene strukture latinskog jezika iz čega proizilazi da “neglegentiusgessisset” ne treba tumačiti ni u smislu nemarnog ispunjenja niti u smisluneispunjenja. Neglegentius u komparativu ima značenje “suvi�e nemaran”, podčime se ne podrazumijeva “magna neglegentia” u smislu kasnije pravničkejezične upotrebe, nego upućuje na cilj Ciceronova govora. Nije bila potrebnanikakva terminolo�ka egzaktnost nego razumijevanje kod slu�atelja. Također je itermin malitiosus upotrijebljen u komparativu. Ovom bi se mi�ljenju mogloprigovoriti da komparativ ima samo svrhu govorničke stilske forme. Ipak, takavprigovor ne stoji. “Malitiosus” je pridjev kojim je Ciceron označio Kapitovopona�anje. S druge strane Ciceron nije mogao reći : “malitiosus ... neglegenter”jer bi time ne�to preuveličao i jer obje forme pristaju stilistički jedna uz drugusamo u komparativu. Stoga Ciceron kaže da mandatar ne odgovara samo zbogekscesne zle namjere, nego i zbog grubog propusta. Može se onda postavitipitanje, počiva li izjednačenje nimia neglegentia na diskusijama starih pravnika.Sukladno tome mogla bi se dati sljedeća interpretacija teksta.

1. “non modo malitiosus gessisset sui commodi aut quaestus causa”karakterizira Kapitovo pona�anje. Sukladno shvaćanju svojih učitelja prava ipredaka Ciceron ističe da je najveća sramota na strani onoga koji je radi radisvoje koristi i dobitka nalog zlonamjerno ili nemarno izvr�io.

2. “verum etiam neglegentius”: mandatar odgovara i zbog grubog propusta, tj.velike nemarnosti. Tim riječima Ciceron jasno kaže da mandatar nije odgovoransamo u slučaju zle namjere nego i zbog nemarnog pona�anja.

3. “quid recipis mandatum, si aut neglecturus aut ad tuum commodumconversurus ...” – za�to prihvatiti mandat bez namjere izvr�iti ga, ili ga prihvatitiiz koristoljubivih razloga. Ciceronu je neshvatljivo takvo nesavjesno i nepo�tenopona�anje pa se pita zbog čega netko preuzima nalog ako će ga zanemariti iliobrnuti u svoju korist.

294


61 Tapani Klami, nav. dj., 58. 62 D.17.1.5pr.-1: Diligenter igitur fines mandati custodiendi sunt: 1. nam qui excessit, aliud quid facere

4. “turpis haec culpa est” protiv “amicitiam et fidem” – takav prijestup protivprijateljstva i povjerenja je sramotan. Govornik se ponovno poziva na svetost inepovredivost prijateljstva i vjernosti nagla�avajući da se mandat daje prijateljukojeg se drži vjernim.

5. “... in minimis rebus mandatum neglexerit” – i u najmanjim stvarimazanemariti mandat. Treba kazniti najsramotnijom sankcijom i onoga koji je unajneznatnijoj stvari zanemario nalog. Samo je posve pokvaren čovjek sposobanrazvrći prijateljstvo i prevariti onoga koji je pretrpio �tetu samo zato �to mu jevjerovao.

6. “etiam neglegentia in crimen mandati iudiciumque infamiae vocatur”(neispunjenje, ili lo�e ispunjenje naloga). Već samo zanemarivanje naloga trebatužiti i suditi i u najneznatnijoj privatnoj stvari, a kamoli u tako važnoj stvari kojase javno raspravila i povjerila.

7. “illum neglegere oporteat qui mandavit non illum qui mandatumacceperit”: mandant bi trebao biti spokojan i ne činiti ni�ta jer treba djelovatimandatar. Ciceron nagla�ava da nemaran smije biti samo onaj koji je dao nalog,ali ne i onaj koji ga je primio.

Odgovornost mandatara za neispunjenje ili lo�e ispunjenje naloga je ranokonstituirana u okviru fides bona. Te�ko je reći na koji je način procjenjivana uranom Carstvu ili već u vrijeme Republike. U svakom slučaju, tri stotine godinakasnije kriterij po kojem je procjenjivana odgovornost mandatara bio je priličnostrog, u �to se možemo uvjeriti iz Paulovog teksta D.17.1.3 i 5pr. Ispunjenjenaloga procjenjivano je prema rezultatu i učinku; mandatar je morao odgovaratiza neispunjenje naloga i strogo paziti da ne prekorači njegove granice.62 Ukasnom klasičnom pravu mandatar je odgovarao za lo�e ispunjeni nalog, tj. kadabi se rezultat izvr�enja mandata pokazao drukčijim od očekivanoga. Klasični supravnici procjenjivali odgovornost za dolus tako �to su pod doloznim pona�anjemsmatrali ne samo prijevaru nego i svako nepo�teno pona�anje usmjereno nanelojalno iskori�tavanje okolnosti određenog posla, ali i samo neizvr�enje obvezeako je ono bilo svjesno i dobrovoljno, kao i slučaj kada su nastale određene �tetezbog nekorektnog ili netočnog ispunjenja povjerenog posla.63 Prilikom procjeneodgovornosti mandatara trebalo je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja,prirodu preuzetog posla, međusobne veze ugovornih stranaka, te veomaraznovrsnu i �iroku primjenu mandata zbog koje je kriterij odgovornosti varirao.Dolus-odgovornost u svom pro�irenom shvaćanju koje je obuhvaćalo i određeneslučajeve kulpe, vi�e nije mogla zadovoljiti, te je mandatareva odgovornost upostklasičnom i Justinijanovom pravu pro�irena na culpa levis in abstracto.

295


videtur et, si susceptum non impleverit, tenetur. (Treba brižljivo paziti na granice naloga. 1. Naime,onaj koji ih prekorači, očito čini ne�to drugo, i odgovara ako preuzeti nalog ne ispuni.)

63 Horvat, Bona fides u razvoju rimskoga obveznoga prava Zagreb 1939., 102-103, Coing, Die Clausuladoli im klassischen Recht, Festschrift F. Schulz I (1951.), 96-123.

VI.

Slavni Ciceronov govor pro Sexto Roscio Amerino 38-39. 111-113. izazvao jemnoge kontroverze u romanističkoj znanosti. Mi�ljenja romanista idu odpotpunog negiranja njegova značaja u pravnom smislu, preko osporavanjamogućnosti da Ciceronov tekst znači da je mandatar već u vrijeme Republike bioodgovoran kako za nemarno tako i za svjesno lo�e ispunjenje naloga, pa sve donjegova prihvaćanja kao dokaza da je u Ciceronovo doba postojala općaodgovornost za diligentia. U spornom je tekstu, inzistirajući na tome da inemarnost mora biti kažnjena, Ciceron htio naglasiti koliko je gruba bilaKapitova povreda preuzete dužnosti. Nije uvjerljivo obja�njenje da je Ciceronpogre�no interpretirao pravo, bilo iz neznanja bilo samo zato kako bi stvorioprivid da mandatar mora odgovarati za nemarnost i zloupotrebu naloga. Povreduobveze iz mandata označava kao turpis culpa. Za razliku od tipičnog utilitetnognačela klasičnog prava, Ciceron se vodio učenjem predaka (veteres) koji sumandatara držali odgovornim za svaku nemarnost. Ciceron jasno kaže da posamom pravu nemaran smije biti samo gospodar posla (mandant), ali ne i onajkoji je prihvatio mandat. Kada se prihvatimo tuđih stvari i poslova, moramopokazati odgovarajuću brižljivost jer tada vrijedi prirodno pravo societas vitae.Kada se radi o mandatu, doloznim se smatra ne samo neispunjenje preuzeteobveze, nego i nemarnost u njenom izvr�enju. Termin neglegentia ne može sepromatrati samo u smislu potpunog neispunjenja obveze niti znači potpunozanemarivanje preuzete dužnosti ili nezainteresiranost za nju. Tim je terminomCiceron htio označiti propust pažnje koja se zahtijevala u ispunjenju obveze �topredstavlja primarnu zadaću svakog dužnika. Svakako da se iz navedenogCiceronovog govora ne može izvući opći zaključak da je mandatarevaodgovornost već u klasičnom razdoblju pro�irena na kulpu, ali to ne znači da jeona postojala samo u slučaju zlonamjernog izostanka ispunjenja naloga. Pri tometreba uzeti u obzir pretpostavku da “neglegentius” u Ciceronovoj jezičnojupotrebi ima drugo značenje nego �to ju je imala “neglegentia” u kasnomklasičnom ili postklasičnom pravu. Donekle nejasna Ciceronova očitovanja nedopu�taju neposredno izjednačavanje pravne situacije njegova vremena s kasnimklasičnim pravom, ali njihova učestalost upućuje na zaključak da su rje�enjaklasičnog prava imala temelj u ranijem pravu. Budući da izvornost Ciceronovateksta ne može biti dovedena u pitanje, može se zaključiti da u njegovo vrijemenije postojala odgovornost samo za dolus, nego je mandatar sukladno učenjuveteres bio odgovoran i za neglegentia.

296


CICERO UND NEGLEGENTIA

Das Thema dieses Artikels ist die berühmte Stelle aus der Ciceros Rede pro Sexto Roscio

Amerino 38-39. 111-113. Der ganze Abschnitt mit den §§ 111-114 ist höchst aufschlußreich undwichtig für die Auffassung vom Mandat, besonders für die Frage der Haftung des Mandatars. Dortschildert Cicero die enge Verknüpfung von fides, amicitia und mandatum. Die Verletzung derPflichten aus einem Mandat bezeichnet er als eine turpis culpa, weil sie duas res sanctissimas

violat, amicitiam et fidem. Der vielumstrittene Cicero-Passus ist mit verschiedenenInterpretationsversuchen verknüpft. Aufgrund des Textes nimmt die ältere Literatur eine allgemeineDiligenzhaftung zur Zeit Ciceros an, während die neuere Romanistik betont, daß dem Text keineübertriebene juristische Bedeutung einzuräumen ist. Cicero sagt: der Mandatar haftet nicht nurwegen exzessiver Arglist, sondern auch für neglegentia. Während die klassische Jurisprudenz imMandat nur eine dolus-Haftung vorsah, machte das System der veteres den Beauftragten für jedeNachlässigkeit haftbar. Ganz im Sinne seiner alten Lehrer und der Maiores bedeutet neglegentia fürCicero nicht nur die Nichtausführung, sondern auch die Fahrlässigkeit, die unbedingt strafrechtlichverfolgt werden muss. Ciceros Meinung nach verpflichtet ein Auftrag zur höchstmöglichenSorgfalt, weil dann das Naturrecht der societas vitae gilt. Obwohl die etwas unklaren ÄusserungenCiceros keine unmittelbare Gleichstellung zwischen der Rechtslage seiner Zeit und der Spätklassikzulassen, weist ihre Häufigkeit darauf hin, daß die spätklassische Rechtslage eine frühe Basis hatte.

Schlüsselwörter: Cicero, pro Sexto Roscio Amerino, Mandatar, Haftung,neglegentia, römisches Recht

297


299

Amra Mahmutagić: Počeci evropske pravne misli i njihov uticaj na modernu pravnu misao u BiHZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 299.-303.

1 Prof.dr. Mustafa Imamović, Historija države i prava BiH, Sarajevo, 1999. godina, str. 38.

Amra Mahmutagić, asistenticaPravnog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru

POČECI EVROPSKE PRAVNE MISLI I NJIHOV UTICAJ NA MODERNU PRAVNU MISAO

U BOSNI I HERCEGOVINI

UDK: 340.15 (497.6)

Primljeno: 01. 05. 2007.

Prethodno saopćenje

Izlaganje je posvećeno počecima europske pravne misli koje autorica vezuje za doba renesanseod kada se historija prava razgranava u raznim �kolama i filozofsko-historijskim pravcima.Nagla�avajući značaj historijsko-pravne �kole za proučavanje povijesti prava poseban se osvrt dajena proučavanje južnoslavenskih narodnih prava.

Iznimne zasluge na tom području, te za razvitak moderne pravne misli u Bosni i Hercegoviniimaju veliki pravnici Baltazar Bogi�ić i Eugen Sladović, o čijem se životu i djelu u radu podrobnijegovori, posebice o Bogi�ićevom Op�tem imovinskom zakoniku za Kneževinu Crnu Goru.

Drugi dio rada iznosi osnovne značajke Osmanskog građanskog zakonika (Medžella), te njegovznačaj i utjecaj na pravo na južnoslavenskom prostoru.

Autorica zaključuje da je proučavanje i unapređenje suvremene pravne misli zadaća modernihobrazovnih pravnih institucija, prvenstveno Pravnog fakulteta u Sarajevu, kao i Zemaljskog muzejai Orijentalnog instituta.

Ključne riječi: europska pravna misao, Bosna i Hercegovina, B. Bogi�ić, E.Sladović

Početke evropske pravne misli možemo vezati za XIV stoljeće, kada se, dakleod doba renesanse, a posebno od druge polovine XIV stoljeća, javljaju saznanjada se svaka grana ljudske djelatnosti treba sagledavati historijski. Tako serazvijaju historija umjetnosti, historija filozofije, historija književnosti… tenaravno i historija prava.

Historija prava se kasnije, posebno od početka XVI stoljeća razgranjava uraznim �kolama i filozofsko-historijskim pravcima.

Historijsko-pravna �kola je veoma produbila interes za proučavanje historijeopćenito, a prava posebno. Historija prava, od početka XIX stoljeća postepenopostaje obaveznim predmetom pravnih studija u svim evropskim zemljama. S timje usko bio povezan opći razvitak historijske nauke, pa se cijelo XIX stoljećeponekad naziva vijekom historizma1.

Historijsko-pravni pokret nailazi na snažan odjek među Slavenima te dajepodstrek slavenskim studijama koje su već i ranije postojale, ali su sada dobilenovi zamah i sadržinu i to u različitim kulturno-političkim i državno-pravnimokolnostima.

Jačanje slavenskog studija počinje u stvari od filologije da bi se postepenopre�lo na proučavanje ostalih dru�tvenih nauka i, naravno, prava.

Posebnu zaslugu za proučavanje slavenskih i posebno južnoslavenskihnarodnih prava, te naravno i za razvoj moderne pravne misli u BiH ima Baltazar-Baldo Bogi�ić, koji je postao i jedan od evropski priznatih stručnjaka za ovuoblast. Na ovog čuvenog pravnika, pravnog pisca i poliglotu, znatno je uticalodjelo i sociolo�ki pogledi njemačkog romaniste i pravnika Rudolfa Jheringa.Naime, Jhering dokazuje da je pravo rezultat određene “klasne borbe”, rezultatsvjesnih i cjelishodnih radnji i potreba, te je jednako historijski proizvod kao �tosu razna tehnička znanja kojima se čovjek služi2.

Bogi�ić je rođen u Cavtatu 1834 . godine, maturirao je u Veneciji, te studiraona raznim evropskim univerzitetima. U Njemačkoj u Giessenu je doktoriraofilozofiju, a pravo u Beču, gdje je potom radio u dvorskoj biblioteci. Intenzivnose bavio naukom, proučavao narodno slavensko, posebno južnoslavensko pravo injegova pravna shvatanja ustanove i običaje. Prvo Bogi�ićevo obimno djelo“Pravni običaji u Slavena” objavljeno je 1866. godine, te je izazvalo velikupažnju naučnih krugova.

Tri godine kasnije, Bogi�ić je prihvatio ponudu ruske vlade i držaopredavanja na katedri historije slavenskog prava na Univerzitetu u Odesi.

Po Bogi�iću, pravo je u određenom smislu riječi starije od države. Naime, onističe da brojni historijski primjeri pokazuju da “izvjestan nivo razvitka narodnogživota, koji u sebi sadrži i pravo, postoji ranije nego država”3.

Bogi�ićeva predavanja su ostala u rukopisu koji se čuva u njegovom arhivu uCavtatu.4

Bogi�ić je 1873. godine stigao na Cetinje, s obzirom na to da ga je uputilaruska vlada nakon molbe crnogorskog knjaza Nikole Petrovića da mu se uputeodgovarajući pravni stručnjaci radi izrade jednog građanskog zakonika za CrnuGoru.

Kao rezultat petnaestogodi�njeg rada na kodifikaciji građansko-pravnematerije, nastalo je čuveno Bogi�ićevo djelo, prevedeno na vi�e stranih jezika.Op�ti imovinski zakonik za kneževinu Crnu Goru (OIZ) obnarodovan je 1888.godine.5

300


2 Ibid3 Ibid4 Ovaj rukopis je ukratko prikazao Aleksandar Solovjev (“Bogi�ićeva univerzitetska predavanja”) Arhiv

za pravne i dru�tvene nauke broj 52, Beograd , 1937., str. 385.-393.5 Baltazar Bogi�ić, “Op�ti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru i izabrana djela”, priredila i

predgovor napisala prof.dr. Jelena Danilović, Podgorica-Beograd, 1998., str. 544.

�to se tiče njegovog kodifikatorskog rada, može se reći da je on bio protivnikmetoda rasprostranjenog u XIX stoljeću, a koji se svodi na recepciju stranogzakonodavstva, manje ili vi�e prilagođenog domaćim potrebama.

Prilikom priklupljanja građe za izradu OIZ-a, Bogi�ić se služio metodomsociolo�kog posmatranja i uporednom metodom, tako da je analizirao pravneobičaje iz svih oblasti dru�tvenog života, kao �to su ekonomski odnosi, kulturne,folklorne, vjerske i druge institucije u Crnoj Gori, te vr�io istraživanja i izvantada�nje Crne Gore, u Hercegovini, Boki Kotorskoj, Dalmaciji, Albaniji adijelom i u Srbiji, Hrvatskoj i Vojnoj Krajini.

Bogi�ić je koristio anketu tako da se u određenim pitanjima obraćaonajistaknutijim poznavaocima običajnog prava u spomenutim krajevima, pa i,gdje je to bilo moguće, odgovarućim naučnicima.

Pored OIZ-a, Bogi�ić je objavio vi�e studija, rasprava i članaka značajnih zajužnoslavensku pravnu nauku, kao �to je 1874. godine “Zbornik sada�njihpravnih običaja u južnih Slovena – Građa u odgovorima iz različitih krajevaslovenskog juga”.6

Kasnije je, za vrijeme austrougarske uprave ovaj zakon poslužiobosanskohercegovačkoj Zemaljskoj vladi kao osnov za sastavljanjeodgovarajućih pitanja i prikupljanja podataka putem ankete o različitimnarodnim pravnim običajima. Ovi su podaci kori�teni kao građa pri izradi novihpravnih propisa.

Inače, �to se tiče kodifikatorskog rada, XIX stoljeće nam daje jo� jedanzakonik bitan za južnoslavenske prostore. Naime, to je Osmanski građanskizakonik, općenito poznat po svom skraćenom nazivu Medžella. Ova službenakodifikacija �erijatskog obligacionog, parničnog i dijelom stvarnog prava punognaziva Medžellei Ahkjami Adlije (Mecelle-i-Ahkâmi Alyye), �to znači Knjigapravnih propisa, sadrži u stvari jedno modernizirano i kodificirano hanefijskotumačenje �erijata. Medžella je postepeno izdavana, u periodu od 1869. godine do1876. godine. Ovim kodifikatorskim radom bavila se posebna zakonodavnakomisija, koju je lično vodio ministar pravde Ahmed Dževdet-pa�a. Formalnonije bila progla�ena za zakon, a objavljivana je sukcesivno i uporedo u službenomosmanskom zborniku zakona Destur (Düstür), te na francuskom jeziku kaoOsmanski građanski kodeks (Code civil ottoman) i uživala je snagu i autoritetzakona. Medžella se sastoji od dva uvodna govora i �esnaest knjiga sa ukupno1851 paragrafom ili člankom. U “govoru prvom” daje se definicija pravničkenauke (ilmi fikh) kao poznavanje �erijatskih pravila o postupanju i življenju.Medžella sadrži pitanja i pravila koja se odnose na tekući život, odnosno na “ovajsvijet”. To znači da Medžellom nisu bili obuhvaćeni propisi vjerskog karaktera.

U “govoru drugom” skupljeno je i navedeno 99 “temeljnih pravničkihpravila”, odnosno općih pravnih načela. Takva se “temeljna pravnička pravila” u

301


6 Prof.dr. Mustafa Imamović “Izgradnja historije države i prava Bosne i Hercegovine kao nacionalnenaučne i nastavne discipline do kraja tridesetih godina XX-tog stoljeća”, objavljeno u “Ljudska prava“ – revija za ljudska prava, broj 1-4, godina 3, Sarajevo 2002., str.14.

rimskoj i evropskoj pravnoj nauci nazivaju regulama (regulae) ili sentencijama(sententia). To su, u stvari, pravne izreke (maksime) kojima se različite pravnenorme svode na jedno opće pravno pravilo ili načelo. Njima se onda ostala,pojedinačna pravna pravila dokazuju i provode pred sudom.7

Slijedi 16 knjiga u kojima je iscrpno normirano niz pitanja i odnosa, odkupoprodajnih, najma, jamstva ili jemstva, zaloge, tužbe, dokaza, svjedočenja …te na kraju suđenja.8

I nakon propasti Carstva, Medžella ostaje u upotrebi u Turskoj do 1926.godine, kada je zamijenjena novim sekularnim kodeksom građanskog prava,Turskim građanskim zakonikom (Türk Medeni Kanunu) koji predstavljarecepciju �vicarskog građanskog zakonika, a u Bosni i Hercegovini u postupkupred �erijatskim sudovima, sve do njihovog ukidanja 1946. godine.

Evropsku pravnu misao je zadužio jo� jedan znameniti pravni pisac sajužnoslavenskog područja, dr. Eugen Sladović, nastavnik u �erijatskoj sudačkoj�koli u Sarajevu. U ovoj �koli su inače nastavom bila obuhvaćena četiri predmetaiz oblasti evropskog prava, a to su Državno pravo i Ustav Austro-UgarskeMonarhije, na trećoj godini, Organizacija uprave i materijalno i formalnokazneno pravo na četvrtoj godini, te na petoj Opće građansko pravo, gruntovnizakon od 1884. godine i Organizacija i djelok rug �erijatskih sudova.

Dr. Eugen Sladović je rođen u Jelsi na otoku Hvaru 1882. godine. Nakon�kolovanja u Zagrebu, 1906. godine je doktorirao pravo i odmah stupio uupravnu službu u Bosni i Hercegovini, u kojoj je, obavljajući razne dužnosti ostaodo kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine. Nakon zavr�etka rata se vratio uZagreb, gdje je do 1945. godine bio profesor, dekan i rektor Ekonomsko-komercijalne visoke �kole.

Ostao je zapamćen kao plodan pravni pisac. Jo� kao profesor �erijatskesudačke �kole objavio je “Priručnik zakona i naredba za upravnu službu u Bosnii Hercegovini”, (Sarajevo, 1915) i “Upravna nauka i upravno pravo Bosne iHercegovine” – Udžbenik za �erijatsku sudačku �kolu (Sarajevo, 1916)9.

Također je objavio 270 članaka, rasprava i prikaza po raznim časopisima,zatim 7 knjiga i dvije skripte iz oblasti patentnog, obrtnog, stečajnog, čekovnog,kanonskog, bračnog i općeg privatnog prava, te 1925. godine knjigu “Islamskopravo u Bosni i Hercegovini”.10

302


7 Prof.dr. Mustafa Imamović, Historija države i prava BiH, Sarajevo, 1999. godina, str. 238.8 Ibid; str. 238.-239.9 Prof.dr. Mustafa Imamović “Izgradnja historije države i prava Bosne i Hercegovine kao nacionalne

naučne i nastavne discipline do kraja tridesetih godina XX-tog stoljeća”, objavljeno u “Ljudska prava”– revija za ljudska prava, broj 1-4, godina 3, Sarajevo 2002., str.15

10 ibid

Djelo ovih pionira moderne pravne misli nastavljeno je u okviru modernihnaučnih obrazovnih pravnih institucija, među kojima posebno mjesto zauzimajuZemaljski muzej, Orijentalni institut, a u prvom redu Pravni fakultet u Sarajevu.

THE BEGINNINGS OF LEGAL THOUGHT AND ITS INFLUENCE ON MODERN LEGAL THOUGHT

IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

This paper is devoted to the beginnings of European legal thought which the author links to theRenaissance from whence the history of law branched out into various schools and philosophical-historical directions. While emphasising the importance of the historical-legal school for theteaching of legal history, particular attention is given to the teaching of South-Slav national laws.

Particular credit in this area and for the development of modern legal thought in Bosnia andHerzegovina must be given to famous lawyers Baltazar Bogo�ić and Eugen Sladović, the life andworks of whom are mentioned in detail in this paper. Particularly mentioned is Bogo�ić’s GeneralLaw of the Land Code for the Princedom of Montenegro.

The other part of the paper brings out the basic characteristics of the Ottoman Civil Code(Mecelle) and its significance and influence on law in the South-Slav region.

The author concludes that the teaching and advancement of modern legal thought is the task ofmodern educational legal institutions, and primarily that of the Faculty of Law in Sarajevo as ofboth the Earth Science Museum and Oriental Institute.

Key words: European legal thought, Bosnia and Herzegovina, B. Bogi�ić, E.Sladović

303


PRIKAZI

Prof. dr. sc. Duško Lozina

Samuel Huntington: TKO SMO MI? - IZAZOV NACIONALNOM

IDENTITETU SAD - Biblioteka Izvori sutrašnjice, Zagreb, 2007.

Samuel Huntington nedvojbeno je jedno od najvećih imena suvremenepolitologijske misli. Planetarno poznat, posebice po svojoj uspješnici “Sukobcivilizacija”, ali i nizu drugih knjiga koje tvore politologijsku klasiku, Huntingtonse u ovoj svojoj novoj knjizi bavi problemom odraza koje je na američko društvoi državu imala 2001. godina, posebice stavljajući u žižu svoga zanimanja mijeneu odlikama američkog nacionalnog identiteta. Tema identiteta je inače, jedna odtop tema unutar postmodernog političkog diskursa.

Huntington ustrvrđuje da je nacionalni identitet u Americi počeo prevladavatinad ostalim tipovima identiteta, nakon Građanskog rata od 1861.-1865. godine, asvoj procvat američki nacionalizam doživio je tijekom slijedećeg stoljeća. Naime,šezdesetih godina 20-tog stoljeća, podnacionalni, dvojno-nacionalni itransnacionalni identiteti počeli su ugrožavati prvenstvo nacionalnog identiteta.Sudbonosni događaji od 11. rujna, 2001. godine vratili su taj identitet u središtezanimanja. Amerika je po svom temeljnom određenju višeetničko, višerasnodruštvo. Ključni elementi angloprotestantske kulture, a koja je za Huntingtonasama kvintesencija američkog booma su sljedeći: engleski jezik, kršćanstvo ivjerska gorljivost, englesko shvaćanje vladavine prava, odgovornost upravljača iprava pojedinaca, disidentsko-protestantsko shvaćanje duha individualizma iradne etike, te uvjerenje da su pojedinci sposobni i dužni stvoriti raj na zemlji.

Huntington smatra da potkraj dvadesetog stoljeća doseljenici iz LatinskeAmerike i Azije počinju nagrizati temelje angloprotestantske kulture, što seposebice očituje kroz jačanje španjolskog jezika, učvršćivanje skupinskihidentiteta na osnovi rase, narodnosti i spola. Huntington otvoreno nastupa kaoodvjetnik tradicijske Amerike i “starih vrijednosti”, te s tim u svezi, ustvrđuje dase Amerikanci moraju ponovno, obratiti angloprotestantskoj kulturi kao onojsnazi koja jamči reamerikanizaciju i dobrobit američkog društva, ali posljedičnoi ostatka svijeta. Huntington postavlja dijagnozu po kojoj su glavni uzročniciistrošenosti američkog identiteta, pojave kao što su globalizacija,multikulturalnost, kozmopolitizam, imigracije, podnacionalizam iantinacionalizam. Umjesto naglašavanja onoga što je Amerikancima zajedničko,uzdignuto je na tron veličanje različitosti. U tom smislu, Huntingtonovaraščlamba je u direktnom srazu s vodećim “kozmopolitima” unutar suvremenesociologijsko-politologijske misli, kao što su Beck, Giddens i Held, temultikulturalista poput Taylora i drugih. Autor tvrdi da povijesno gledano usadržaj američkog identiteta spadaju sljedeći elementi: rasa, etnička pripadnost,kultura i ideologija. Rasne i etničke Amerike više nema. Kulturna Amerika je podopsadom, a ljudi su u suvremenom svijetu postali binacionalni, multinacionalni

307

Prof. dr. sc. Duško Lozina: Samuel Huntington - Tko smo mi?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 307.-309.

ili kozmopoliti. Središnja američka kultura bila je kultura naseljenika iz 17. i 18.stoljeća koji su zapravo utemeljili Ameriku. Kraj 18. stoleća bio je osim togaobilježen i izrazitom demografskom eksplozijom američkog društva.

Sloboda, jednakost, demokracija, individualizam, ljudska prava, vladavinazakona i privatnog vlasništva sve su to sastavnice tzv. “američkog creda”.Američka kultura je po svom obilježju selilačka, nomadska kultura; Amerikancisu stalno u pokretu. U srži je američkog identiteta kultura koju su stvorilinaseljenici, koju su prigrlili naraštaji useljenika i koja je stvorila ono što se umodernom rječniku naziva “američki credo”. U korijenu te kulture nalazi seprotestantizam. Pritom, američki protestantizam razlikuje se od europskog, što seposebice očituje u otpadništvu američkog protestantizma kroz brojne oblike -baptizam, metodizam, pijetizam, fundamentalizam, evangelizam,pentekostalizam, itd. Američko protestantsko vjerovanje u individualnuodgovornost dalo je maha rađanju koncepta “self-made man”. Radna etikasredišnja je postavka protestantske kulture i od samog početka američka vjerabila je vjera rada. To slavljenje rada kao temeljne društvene vrijednosti, izbilo jeu prvi plan navlastito u Jacksonovo doba, kada su ljude dijelili na “do-somethings” (radišne) i “do-nothings” (neradnike).

Huntington smatra da američko ultraliberalno nastojanje u devedesetimgodinama 20. stoljeća, da se smanje pa i ukinu programi socijalne skrbi ima svojeizvorište u vjeri u moralne vrijednosti rada. On drži da su od devedesetih godinaprošlog stoljeća, pa na ovamo, ključni dijelovi američkog političkog obzorja bilibitka protiv rasnih, dvojezičnih i multikulturalnih izazova “američkom credu”,dakle engleskom jeziku i stožernoj kulturi Amerike. Uglavnom, pojmoviasimilacije i amerikanizacije više nisu sinonimi kao što su bili donedavno.

Sredinom dvadesetog stoljeća SAD su postale višeetničko, višerasno društvos angloprotestantskom vodećom kulturom i mnogim subkulturama, te sazajedničkim političkim credom ukorijenjenim u toj dominantnoj kulturi.Huntington drži, da su se nastavili događaji koji su se javili u kasnom 20-tomstoljeću, mogli su promijeniti Ameriku u kulturno podvojeno anglo-hispanskodruštvo s dva nacionalna jezika. Takva težnja bila je dijelom posljedicamultikulturalnosti i raznolikosti među pripadnicima intelektualnih i političkihelita, zatim vladine politike dvojezičnog obrazovanja te promicanja tzv.afirmativne akcije. Huntington uočava da se zbog ukupnog djelovanja blizine,brojnosti, ilegalnosti, regionalne koncentracije, postojanosti, povijesnenazočnosti, meksičko useljavanje u Ameriku razlikuje od drugih imigracija. Toviše nije sentimentalno useljavanje s pogledom uprtim u Kip slobode ili zračnuluku Kennedy. Meksički useljenici slabo se identificiraju s Amerikom, iako ih 1/4prelazi na evangelički protestantizam. Kubanizacija i hispanizacija Miamija je utom smislu paradigmatična za taj proces.

Huntingtonovo mišljenje je, da su moralistički nastrojeni transnacionalciodbacili pojam nacionalnog suverenitata ili su vrlo kritični prema njemu. Zato jeAmerika na raskrižju što postati- kozmopolitska, imperijalna ili nacionalna.Značajni dio američke elite optira za kozmopolitizam, druge elite su za

308


imperijalni pristup, a golema većina američkog naroda, po mišljenju Huntingtonaopredjeljuje se za nacionalnu inačicu i tradicijski američki identitet.

Ova je nova Huntingtonova knjiga, po našem sudu nezaobilazna zarazumijevanje dubokih tektonskih društvenih promjena koje se događaju unutarameričkog društva, nakon 2001. godine. Jednostavno, više ništa nije isto, kao štoje nekad bilo. Kroz cijelu knjigu probija se autorov eksplicitni sentiment zatradicijskom Amerikom i adoracija tradicionalnim vrijednostima američkogdruštva. U tom smislu, metodologijski je ova nova Huntingtonova knjiga na tragusinteze veberijansko-tokvilovskog pristupa temeljima protestantizma i slavljenjavrijednosti američke demokracije. Na temelju svega rečenog, držimo da jepodastro dostatno razloga da knjigu pročitaju svi oni koje zanimaju izrazitodinamične promjene suvremenog američkog društva, koje su analiziranevišeslojno i iz različitih teorijskih perspektiva.

309


Prof. dr. sc. Duško Lozina

Inge Perko-Šeparović: IZAZOVI JAVNOG MENAD�MENTA- DILEME JAVNE UPRAVE - Golden marketing - Tehnička knjiga:

Zagreb, 2006., str. 190.

Inge Perko-Šeparović, dugogodišnja profesorica na predmetu “Znanost oupravljanju” pri Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a kojipredmet je ekvivalent predmeta “Upravna znanost” na pravnim fakultetima uHrvatskoj, objavila je nedavno svoju novu knjigu pod naslovom “Izazovi javnogmenadžmenta. Dileme javne uprave”. Poznata i priznata od ranije kao vrlo plodnaautorica čija je specijalnost navlastito područje organizacijeske teorije, što jerezultiralo i njezinim knjigama “Teorije organizacije” i “Tehnologija-moć-samoupravljanje”, autorica se i u ovoj svojoj novoj knjizi bavi iznimno aktualnimpodručjem uprave, a to je teorija “novog javnog menadžmenta”, pokazujućipritom pomake od klasičnog modela uprave, dakle, weberijanizma i taylorizma,ka pojavi novih pristupa u izučavanju uprave, utjelovljenog kroz paradigmu “newpublic management”. Posebnost profesorice Perko-Šeparović i njezina opusa je iu tome što je jasno pokazala da se i žene mogu suvereno i ravnopravno nositi sizazovima upravnog područja, kojim su se barem do sada u Hrvatskoj uglavnombavili muškarci.

Autorica polazi od pretpostavke da kakvoća života milijuna ljudi usuvremenim državama ovisi o znanju, vještinama, djelotvornosti, odanosti imoralu, na temelju kojih javna uprava obavlja svoje složene dužnosti i ostvarujeciljeve koji su joj povjereni u ostvarenju javnih interesa i promicanju općegdobra. Praktično od samih početaka javni management sadržan je u pojmu javneuprave i upravljanja u SAD-u. Razdoblje New Deala afirmira načelodjelotvornosti kao zahtjev da se javnom upravom riješe problemi ili ostvareciljevi zbog kojih se poslovi obavljaju, te da se ti poslovi obave što učinkovitije.U Europi je aktivnost javne uprave dominantno usmjerena na provedbu zakona,čime se in ultima linea osigurava ideal vladavine prava. Dakle, pravni pristupimanentan Europi i menadžerski pristup svojstven SAD-u postupno se prožimaju.S naftnom krizom 70-tih godina prošloga stoljeća, dolazi do velikih promjena ushvaćanju javne uprave, kao što je inzistiranje na povećanju učinkovitosti idjelotvornosti. S tim u svezi, autorica izriče stav da “tendenciju globalizacijepromiču globalni model reforme javnog sektora koji kao da je pokrenutglobalnim ideološkim konsenzusom, no u biti je riječ o globalizaciji zapadnogmodela političke ekonomije” (str.101.)

Na samom početku knjige, autorica se usredotočuje na problem definiranjajavne uprave. Perko-Šeparović eksplicite zastupa tezu da pojam javne uprave nijeograničen samo na državnu upravu, nego obuhvaća i regionalnu i lokalnusamoupravu, javna poduzeća, djelatnost koncesionara i subvencioniranog

311

Prof. dr. sc. Duško Lozina: Inge Perko-Šeparović - Izazovi javnog menadžmentaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 311.-313.

privatnika u obavljanju javnih službi. Iznoseći stajališta brojnih teoretika javneuprave, autorica se odlučuje za onu definiciju javne uprave”kao ukupnostistruktura i procesa kojima je krajnji cilj iniciranje i provođenje politika kojima seostvaruje javni interes, odnosno opće dobro.

Sam menadžerski pristup javnoj upravi od početka je sadržan u pojmu javneuprave u SAD-u, te datira u 19. stoljeće i vezuje se za javnu upravu koju trebavoditi u skladu s istim načelima i vrijednostima kao i velike poslovne tvrtke.Velike zasluge u inauguraciji ove koncepcije pripadaju Woodrowu Wilsonu,američkom profesoru i 28-om predsjedniku SAD. On je bio ogorčen sustavompatronaže koji izaziva korupciju i neučinkovitost javne uprave. Imenovanja semoraju zato vezati uz merit system, dakle uz zasluge i sposobnosti. Taylorizamje nova etapa u razvoju javnog upravljanja, čija je intencija bila da pronađenajbolji način za obavljanje nekog posla (tzv. time and motion study). Sažetorečeno, taylorizam traži tzv. prvoklasnog radnika, onoga koji će s najmanjeenergije i optimalnim pokretima dovesti do maksimalnog učinka u procesuproizvodnje. U tom smislu Taylor i Fayol jako su utjecali na klasičnu školuupravljanja (Gulick, Urwick, Mooney i Reily), koja je u središtu svoga zanimanjaimala probleme diobe rada, raspona nadzora, koordinacije i jedinstva naređivanja.Početkom Drugog svjetskog rata završava razdoblje dominacije taylorizma imehanicističkog menadžerskog pristupa javnoj upravi, koji je bio potican brzomurbanizacijom, transformacijom komunikacija, povećanom mobilnošću ljudi, tekristalizacijom snažnih gospodarstvenih interesa.

Dwight Waldo drži da primarna svrha menadžmenta jest racionalnost kojavodi efektivnosti, a ne efikasnosti. Inge Perko-Šeparović donosi i široku lepezumjera koje se primjenjuju u javnoj upravi posebice SAD-a, nakon Drugogsvjetskog rata. Unutar upravljanja sustavom javnih službenika , sve značajnijimpostaje upravljanje ljudskim resursima u javnom sektoru, čime se želi naglasitiznačenje ljudskog čimbenika.

Povijest SAD-a glede promjene sustava javnih službenika može se podijeliti natri razdoblja: “eru gentlemena” koja je započela s administracijom Washingtona1789. godine i završila inauguracijom Jacksona 1829. godine, kada ju je zamijeniotzv. “spoils system”, a on je formalno ukinut donošenjem Zakona o državnimslužbenicima (Pendletonov zakon, tj. Civil Service Act) iz 1883. godine. Tada seuvodi “merit system”. Za Washingtona je temeljni kriterij pri imenovanjuslužbenika bio “primjeren karakter”. S vremenom on je inzistirao i na političkojlojalnosti. Jefferson, Monroe i Adams, izjednačavali su prikladnost s višimdruštvenim statusom. Negativne posljedice dominacije sustava plijena bile suslabljenje etike efikasnosti i efektivnosti uprave. Merit sustav u smislu zaslugaustvari se temelji na otvorenom natječaju putem ispita. Posebnu pozornost autoricaPerko-Šeparović stavlja na problematiku orijentacije uprave na građane. Ukonceptu “novog javnog menadžmenta” koji se temelji na supremacijineoliberalnog tržišnog mehanizma, te tzv. “minimalne države”, kritici državeblagostanja, građanin je sveden na “kupca” ili “klijenta” usluge. Sve više se

312


afirmiraju načela efikasnosti, produktivnosti, troškovne djelotvornosti, natjecanja iprofitabilnosti.

Inge Perko-Šeparović u ovoj novoj knjizi apostrofira i druge značajke reformeunutar pokreta “nove javne uprave”. Pritom upozorava na negativne posljedicekoncepta “građanina kao kupca” koji po automatizmu favorizira bogatije slojevedruštva u dostupnosti usluga javnih službi. Posebice se osvće na britanski modeli uvođenje tzv. Povelja građanina (Citizens Charter) koju je promovirala vlada J.Majora 1991. godine, a koja je bila usredotočena na nekoliko krucijalnih tema ito: kakvoću, izbor, standarde i vrijednosti, no imale su i nakanu biti obzirnije ukomunikaciji s građanima kao strankama.

Orijentacija na građane pokušaj je da se javne službe približe građanimauporabom novih informacijskih tehnologija i pogodnijim procedurama, te kraćimvremenom u realizaciji usluge.

Informacijsko doba vrlo je turbulentno u području uprave i upravljanja, takoda je jedan od novijih ideala tzv. “good governance” ili “dobrog upravljanja”,kojega podupiru i snažni svjetski ili globalni igrači poput Svjetske banke.“Governance”strukture temelje se na četiri stožerna načela; odgovornosti,participaciji, predvidljivosti i transparentnosti”. Završno poglavlje knjige Perko-Šeparović posvećuje razmjerno novom institutu koji postaje sve popularniji i uHrvatskoj, a to je tzv. javno-privatno partnerstvo. Ovaj se institut kritizira spozicija tradicionalne javne uprave, jer se sumnja kako podriva politički nadzornad procesom odlučivanja, ali jednako tako i s pozicije novog javnogmenadžmenta, koji ga dovodi u pitanje s obzirom na mogućnost da dugoročnopartnerstvo potkopava kompeticiju između potencijalnih pružatelja usluga.

Zaključno, možemo ustvrditi da je Inge Perko-šeparović napisala referentnuknjigu koja se epistemologijski i metodologijski naslanja na njezine ranijeradove. Ova knjiga autoritativno progovara o novim tendencijama u razvojusuvremene uprave. Zato će ona biti pouzdano teorijsko uporište za svezainteresirane za ovu tematiku, počevši od znanstvene i stručne javnosti, dostudenata prava i politologije, ali i ostalih zainteresiranih. Uz knjigu “Nova javnauprava”, koju su kao teorijski prvijenac o ovom problemskom sklopu (doduše sdrugačijeg metodologijskog motrišta) napisali potpisnik ovog prikaza i MirkoKlarić, još 2003. godine, a u nakladi Pravnog fakulteta u Splitu, ova će knjiganesumnjivo pomoći boljem, cjelovitijem i sustavnijem razumijevanju ovihproblema i unutar našeg hrvatskog upravnog područja.

Knjiga kolegice Perko-Šeparović značajan je obol razvoju hrvatske upravneznanosti, jer popunjava značajnu prazninu u poznavanju ove materije, baremkada je riječ o hrvatskoj upravnoj zbilji.

313


Prof. dr. sc. Mirela Šarac

Internationales Sommerseminar in Antiker Rechtsgeschichte“IMPERIUM UND PROVINZEN” (Zentrale und Regionen),

Sarajevo, 30. April - 04. Mai 2005.

Počev�i od 1997. godine održavaju se međunarodni ljetni seminari iz oblastiantičke pravne povijesti u organizaciji pravnih fakulteta pojedinih zemalja. Urazdoblju od 30. travnja do 4. svibnja 2005. godine domaćinom seminara podnazivom “Imperium und Provinzen” (Zentrale und Regionen) (“Carstvo iprovincije” [sredi�njica i regije]) bio je Pravni fakultet u Sarajevu. Katedra zadržavno pravo, pravnu povijest i komparativno pravo Pravnog fakulteta uSarajevu u suradnji s Institutom za rimsko pravo Pravnog fakulteta u Grazu(Institut für Römisches Recht, Antike Rechtsgeschichte und NeuerePrivatrechtsgeschichte der Juristischen Fakultät der Karl Franzens UniversitätGraz) bili su organizatori seminara na kojem su sudjelovali referenti iz vi�eeuropskih zemalja (Njemačke, Italije, Hrvatske, Austrije, Mađarske, Srbije i CrneGore). Organizacijske zasluge pripadaju i Prof. dr. Fuadu Saltagi, dekanuPravnog fakulteta u Sarajevu koji je pozdravio sudionike prilikom svečanogotvaranja Seminara, dok se u ime sudionika na srdačnom gostoprimstvu zahvalioProf. dr. Gerhard Thür s Karl Franzens Universitäta iz Graza.

Sukladno nazivu Seminara u izloženim referatima obrađene supravnopovijesne teme područja starog Istoka, stare Grčke, Rima i Bizanta, kao iHabsbur�ke Monarhije, uključujući i problematiku sredi�njice i regija uEuropskoj uniji; pojedini referati podneseni su iz oblasti privatnog prava. CiljSeminara bio je da se u povodu konkretne teme obrade pravnopovijesni aspektirazvitka određenog pravnog fenomena od antike do suvremenog europskogprava. Budući da su Seminaru nazočili i studenti Pravnog fakulteta, nastojalo sepobuditi kod njih interes za znanstveni rad kako bi u neposrednoj suradnji sprofesorima i asistentima obrađivali pravnopovijesne probleme i upoznaliosnovne metode znanstvenog rada. Izloženi referati bavili su se klasičnimpravnim tekstovima, nakon čega se održavala diskusija.

Tijekom seminara podneseni su sljedeći referati: Prof. dr. Eckart Frey(Magdeburg): “Der ‘heilige Krieg’ der Essener gegen die Kitti’im”; Mag.Marlene Peinhopf (Graz): “Das vorsullanische Repetundenverfahren”; Prof. dr.Alberto Maffi (Milano): “I libri de officio praesidis e l’immagine ideale delgovernatore nella letteratura di lingua greca”; E. Mandelli, E. Vaccarello, F.Vailanti (Milano): “Il governatore provinciale nei frammenti di Ulpiano delprimo libro dei Digesti”; Mag. Kirsten Jahn (Magdeburg): “Leges provinciae”;Darja Softić (Sarajevo): “Lex Ursonensis”; Christoph Zehetgruber (Graz): “DieStipulationsklausel: römischen oder peregrinen Ursprungs?”; Prof. dr. Eva Jakab(Szeged): “Binnenzölle auf Seefracht”; Norbert Pozsonyi (Szeged): “Haftung der

315

Prof. dr. sc. Mirela Šarac: Imperium und Provinzen (Zentrale und regionen)Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 315.-317.

publicani”; Mag. Philipp Leitner (Graz): “Kreditgeschäfte in den Provinzen: DieVersur”; Mag. Philipp Steinsky (Graz): “Graecoägyptische Eheverträge aus derKaiserzeit”; Nora Orosz (Szeged): “Matrimonium iustum als Instrument derBürgerrechtspolitik”; Ivan Milotić (Zagreb): “Legal status of peregrini and theircommunities in Roman Histria”; Tomislav Karlović (Zagreb): “MunicipiumAndautonia”; Mag. Ema Bednarz (Beograd): “A Military Diploma from CastrumTaliatae”.

U okviru seminara Prof. dr. Sima Avramović predstavio je knjigu uglednogromaniste Alana Watsona “Shame of American legal education”, a pri krajuradnog dijela seminara održana je diskusija o mjestu i ulozi pravnopovijesnihpredmeta u svjetlu aktualnih reformi Bolonjskog procesa.

Veći dio iznesenih referata objavljen je 2006. godine u posebnoj monografijikoju su uredili Dr. Gerhard Thür i Dr. Zdravko Lučić. Prof. dr. E. Frey u radu Der“heilige Krieg” der Essener gegen die Kitt’im (“Sveti rat Esena protiv Kitt’ima)obrađuje tematiku “Svetog rata” nastalu unutar religijske zajednice Esena upredherodijansko doba, a rezultat je intenzivnog bavljenja pitanjima“apokaliptičnog Izraela”. Mag. K. Jahn u članku “Das Hemd des Nessos – Dieleges provinciae der römischen Republik” analizira prema kojem sustavu su se udoba rimske republike osnivale provincije, pri čemu poja�njava da sam pojamprovincia nije bio ograničen na vanjske oblasti pod rimskom vla�ću, već je bio�ire koncipiran. Proces provincijalizacije bio je fleksibilan sustav u kojem su seRimljani prilagođavali uvjetima zatečenim na pokorenim područjima u svrhuosiguranja vlasti. Prof. dr. E. Jakab u prilogu “Binnenzölle auf Seefracht” bavi seslučajevima iz prakse naplate carine i carinjenja morskog transporta u carskomRimu, s posebnim naglaskom na tekst Cervidia Scaevolae D.19.2.61.1. T.Karlović u radu “The Legal Status of municipium andautonia” istražuje pravnisustav i status najznačajnije rimske naseobine na području Zagreba, municipijAndautoniju, o čijem je pravnom položaju rijetko pisano. Mag. P. Leitner je uradu “Bemerkungen zur Versur. Ein Fall von Zinswucher in der römischenProvinz zur Zeit Ciceros” analizirao Ciceronov fragment ad Atticum 5,21 u kojemse detaljno govori o jednom sporu povodom zajma. Na osnovi Ciceronovihnavoda mogu se rekonstruirati osnovne smjernice pravnog posla zajma, na čijojse početnoj točki nalazi verzura. Autor je taj, u literaturi sporni posao,okarakterizirao kao posebni oblik zajma koji se odnosi na peregrine. Tema članka“Per lo studio delle fonti dei libri de officio praesidis di Ulpiano del primo librodei Digesti” čiji su autori A. Maffi, E. Mandelli, E. Vaccarello i F. Vailati suUlpijanovi fragmenti koji se odnose na officium proconsulis (ili praesidis), sposebnim naglaskom na D.1.6. i 1.18. Na osnovi egzegeze predmetnih tekstovamože se izvući zaključak da ti fragmenti djelomično pokazuju sadržajnormativnih mjera, a djelomično meta- ili ekstra-juristički karakter. Za razliku odvladajućeg mi�ljenja po kojem rimski autoritativni izvori čine posredni ilineposredni sadržaj pravničkih tekstova de officio prokonsulis, hipoteza je autorada tzv. meta - ili ekstra-juristički sadržaj pokazuje utjecaj drugih izvora: s jednestrane, pravnih izvora čije se podrijetlo nalazi izvan rimskog pravnog područja

316


gdje, u stvari, treba tražiti originalni doprinos pravnika, posebice Ulpijana. U radu“Legal Status of peregrini and their Communities in Roman Histria” I. Milotićanalizira pravne posljedice inkorporiranja predrimskih zajednica i njihovihčlanova u teritorij rimske države, pobliže određujući pojam peregrina u razdobljuprije i nakon punskih ratova, s posebnim osvrtom na pravne propise sadržane uliterarnim izvorima, te njihovu primjenu u svjetlu epigrafičkih spomenikapronađenih u Histriji. U prilogu “Matrimonium iustum als Instrument derBürgerrechtspolitik” N. Orosz analizira tzv. de facto brakove koje su zaključivalivojnici unatoč općepoznatoj činjenici da vojnici u doba Principata nisu moglizaključivati pravno valjane brakove; naglasak je stavljen na vojne diplomekojima se isluženim vojnicima dodjeljivalo pravo građanstva, s posebnimosvrtom na ispravu CIL XVI 2 izdatu 54. g. u Sremskoj Mitrovici. Mag. M.Peinhopf u radu “Das vorsullanische Repetundenverfahren” obrađuje crimenrepetundarum – delikt protupravnog oduzimanja, neopravdanog konfisciranja,ucjene ili pronevjere imanja podanika od strane rimskih magistrata. Autoricaistražuje procesnu stranu koja je detaljno regulirana s lex Acilia repetundarum ilex Calpurnia de repetundis koji su utrli put ka kazneno pravnom repetundenpostupku. “Gesellschaft der Steuerpächter (societas publicanorum)” naziv jepriloga u kojem N. Pozsonyi analizira strukturu societas publicanorum, dru�tvazakupnika prava ubiranja poreza, s posebnim osvrtom na odgovornost tzv.publicani za njihovu familia, tj. za delikte koje počine njima podređene osobe.Prilog D. Softić Zur “lex coloniae Genetivae Iuliae sive Ursonensis” ima za temupravni sustav u gradovima rimskih kolonija, posebice zakon Ursone koji jenajpotpuniji i najočuvaniji pravni izvor koji svjedoči o jednoj koloniji rimskihgrađana. U radu su detaljno obrađeni podaci koje taj zakon prenosi o pravosuđuu Ursoni. Mag. P. Steinsky u radu “Graecoägyptische Eheverträge der Kaiserzeit”prikazuje karakteristike grčko-egipatskog bračnog prava na osnovi jednogbračnog ugovora – P. Oxy. XLIX 3491 – pri čemu se fokus nalazi na ispravamacarskog razdoblja, isključujući one rimskih građana. Prof. dr. G. Thür u prilogu“Clinicum Antike Rechtsgeschichte: Forensische Rhetorik” posvećenom Prof. dr.Simi Avramoviću uspoređuje izvedbe atenskih procesa studenata iz Beograda iGraza, nagla�avajući veliki značaj predavanja koja je pod nazivom “ClinicalLegal History” uveo Prof. dr. Avramović. Sposobnost logički povezanog i za�iroku publiku uvjerljivog argumentiranja od iznimnog je značaja za pravničkoobrazovanje, a može se naučiti i kroz izvođenje atenskih procesa.

U okviru seminara izvedena je simulacija postupka na starom grčkom suduzasnovana na Isaeusovom drugom govoru, o čemu govori rad “On the Estate ofMenecles”, a u prilogu Lysias 1. “Über die Tötung des Eratosthenes” predstavljenje postupak koji je po atičkom uzoru odigrao tim studenata iz Graza.

317


Renata Pražetinasutkinja Općinskog suda u Ivanić Gradu

Mr. sc. Zorislav Kaleb: “GOSPODARSKA KAZNENA DJELA IZPODRUČJA VRIJEDNOSNIH PAPIRA I TRGOVAČKIH

DRU�TAVA” - izdavač “Zgombić & Partneri”; Zagreb, 2006.

Nedavno je u izdanju nakladničke kuće “Zgombić & Partneri”, objavljenaknjiga mr. sc. Zorislav Kaleba, suca Kaznenog odjela Općinskog suda u Zagrebu:“Gospodarska kaznena djela iz područja vrijednosnih papira i trgovačkihdru�tava” s podnaslovom “Gospodarski kriminal u vezi trgovačkih dru�tava ivrijednosnih papira, njegovo otkrivanje i suzbijanje”.

U prvom djelu knjige autor obrađuje �est kaznenih djela iz Zakona o trži�tuvrijednosnih papira, a zatim u drugom dijelu i �est kaznenih djela iz Zakona otrgovačkim dru�tvima, te u trećem “Oduzimanje imovinske koristi od fizičkihosoba i trgovačkih dru�tava u kaznenom postupku”. U sklopu drugog dijela autorobrađuje i zanimljivu tematiku: “Osuđivanost za kaznena djela kao ograničenjeza imenovanje člana uprave i nadzornog odbora”. Recenzenti knjige su bili mr.sc. Gordana Mr�ić, i mr. sc. Ivica Pezo, a radi se o vrlo aktualnoj temi s obziromda je u njoj uklopljen i obrađen novi Zakon o hrvatskoj agenciji za nadzorfinancijskih ulaganja koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006.

Knjiga se bavi pored kaznenog prava, gospodarskim i trgovačkim pravom, tevrijednosnim papirima. Namijenjena je prvenstveno praktičarima, koji se u praksisusreću s istim kaznenim djelima. Ista može korisno poslužiti kaznenim iprekr�ajnim sucima koji se bave predmetima gospodarskog kriminaliteta,parničnim sucima, policijskim djelatnicima iz odjela gospodarskog kriminaliteta,državnim odvjetnicima, brokerskim dru�tvima, odvjetnicima kod pripremaobrane za ista kaznena djela, kao i pravnicima iz Hrvatske agencije za nadzorfinancijskih usluga prilikom podno�enja kaznenih prijava za predmetna kaznenadjela. Pored toga knjiga može koristiti i studentima dodiplomskih iposlijediplomskih studija iz trgovačkog prava i kaznenopravnih znanosti,naročito iz predmeta Gospodarska kaznena djela kod pisanja seminarskih radovai ispita.

Knjiga je rezultat autorovog vi�egodi�njeg praktičnog i teorijskog rada. Krozknjigu se nazire nova grana prava “Gospodarsko kazneno pravo” čija bi ukupnaobrada zahtijevala znatno veći opseg, te ista nije imala tendenciju obraditi svakaznena djela iz područja gospodarstva, već samo ona iz Zakona o trgovačkimdru�tvima i Zakona o trži�tu vrijednosnih papira. Autor analizira pojedinakaznena djela i njihovu dosta oskudnu sudsku praksu, te ističe bitna obilježja istihdjela koja su potrebna da bi se ista otkrila u pred kaznenom postupku, odnosnodokazala krivnja u kaznenom postupku.

319

Renata Pražetina, dipl. iur.: Mr. sc. Zorislav Kaleb - Gospodarska kaznena djela ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 319.-321.

Autor je radeći kao sudac na pojedinim predmetima gospodarskog kriminalauvidio da nema dovoljno stručne literature i komentara zakona za predmetnumateriju, a koja bi pomogla sucima u radu, posebice onima kojima nedostajeznanja iz područja ekonomije, trgovačkih dru�tava i vrijednosnih papira. Osimpojedinih članaka, objavljena materija je manjkava i nije sustavno obrađena, �toga je ponukalo na daljnja istraživanja.

Na nekim mjestima autor je ukratko objasnio neke institute i pojmove izkaznenog prava s obzirom da je knjiga namijenjena i osobama koja se ne bavesvakodnevno kaznenim pravom. Neki osnovni pojmovi trgovačkog prava i pravadru�tava su namijenjeni kaznenim sucima i odvjetnicima koji se s tim pojmovimarijetko susreću u praksi.

Iz recenzije mr. sc. Gordane Mr�ić proizlazi da je knjiga magistra Kalebadobro koncipirana i čitatelja upoznaje s problematikom specifične materijegospodarskog kriminala iz područja trgovačkih dru�tava i vrijednosnih papira.Tekst odaje visoku stručnost autora, koji ovu složenu materiju razvrstava i izlažesustavno i pregledno. Kako je, k tome, tekst svakog poglavlja popraćen iprikazom sudske prakse koja se odnosi na razmatrani problem, čitatelj možeodmah uočiti strukturu obrađenog pravnog područja i bez te�koća identificirati,odnosno locirati svaki pravni problem koji se javlja u okviru ove glave kaznenogprava.

Osim �to je tekst dobro organizacijski raspoređen, treba istaknuti i to da jeautor, obuhvatio i na vrlo stručan način razmotrio praktički sva pitanja koja su sedo sada pojavila u vezi s primjenom prikazanih kaznenopravnih propisa. Oslonacautora na konkretnu sudsku praksu daje posebnu vrijednost ovoj knjizi, jer jenotorno da praksa sudova ima karakter posebno važnog (iako posrednog)pravnog izvora.

Knjiga će zbog svega navedenog biti vrlo korisna pravnicima koji se u praksibave pitanjima gospodarskog kaznenog prava: državnim odvjetnicima, sucima ipravnicima u gospodarstvu. Dakako da će imati i vrijednost za teoretičare, kojimaće iskustva praktičara i sudska praksa skupljena u ovoj knjizi zasigurno biti odpomoći.

Iz recenzije mr. sc. Ivice Peze proizlazi: da su u knjizi uvodno prideterminiranju predmeta rada naznačena općenito osnovna obilježjagospodarskih kaznenih djela te institucija vrijednosnih papira. Ista može pomoćisucima u radu posebice onima kojima nedostaje znanja iz područja ekonomije,trgovačkih dru�tava i vrijednosnih papira. Namijenjen je prvenstvenopraktičarima, koji se u praksi susreću s istim kaznenim djelima, te može poslužitikaznenim i prekr�ajnim sucima koji se bave predmetima gospodarskog kriminala,parničnim sucima, zatim policajcima iz odjela gospodarskog kriminala, državnimodvjetnicima, brokerskim dru�tvima, a također i odvjetnicima kod pripremaobrane za ista kaznena djela. Također se preporuča pravnicima iz Hrvatskeagencije za nadzor financijskih usluga prilikom podno�enja kaznenih prijava zaista kaznena djela. Može korisno poslužiti i studentima poslijediplomskih studija

320


iz trgovačkog prava i kaznenopravnih znanosti naročito iz predmeta Gospodarskakaznena djela.

U radu su dani i neki prijedlozi de lege ferenda koje bi zakonodavac trebaouvažiti pri budućim izmjenama i dopunama ZTD-a i Zakona o trži�tuvrijednosnih papira. Neki od prijedloga autora u vezi povećanja zapriječenihkazni i pojavnih oblika kaznenih djela već su uvr�tena i u novelu Zakona o trži�tuvrijednosnih papira iz prosinca 2006. Autorova izlaganja su jednostavna,koncizna, sustavna, primjereno obja�njena i obrazložena, a u knjizi se je koristiostandardnim hrvatskim nazivljem pravnih znanosti u odnosu na kazneno itrgovačko pravo. Knjiga je pisana jasno i razumljivo uz, u bitnome, korektnuuporabu terminologije te odgovarajućih znanstvenih metoda istraživanja.Proučena i obrađena je gotovo sva relevantna domaća literatura, te dijelom istrana literatura, te je uložen značajan trud u ekspliciranju i savladavanju ključnihproblema koje izabrana tema otvara.

Autor je primjenjujući komparativnu i analitičku metodu, znanstveno razradiocjeline, te knjiga po načinu pristupa i obradi teme predstavlja doprinos hrvatskojpravnoj znanosti. Rezultati istraživanja kroz prikupljenu sudsku praksu pokazujunedovoljnu primjenu gospodarskih kaznenih djela u sudskoj praksi, a �to jepotrebno radi pravilnog i zakonitog poslovanja trgovačkih dru�tava i vrijednosnihpapira.

Autorovu knjigu: “Gospodarska kaznena djela iz područja vrijednosnihpapira i trgovačkih dru�tava” možemo svakako preporučiti čitateljima kojima supotrebna specijalistička znanja i predmetnog područja kao zanimljivo i korisniznanstveno i stručno �tivo.

321


KRONIKA

KRONIKA

Dana 08. 05. 2007. g. u vijećnici Pravnog fakulteta u Splitu održana jepromocija svučili�nog udžbenika “Pravna informatika” autor prof. dr. sc. Slavka�imundića. Promociju je otvorila dekanica prof. dr. sc. Anita Kurtović i prodekandoc. dr. sc. Željko Radić a o knjizi su govorili recenzenti: prof. dr. sc. IvoGrabovac, prof. dr. sc. Ante Munitić, prof. dr. sc. Vladimir �imović i prof. dr. sc.Marin Žužul. Promociji su nazočili brojni kolege, prijatelji i gosti.

325

KronikaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 2/2007., str. 325.

Documents

Zbornik radova - Dobrodošli · PDF fileISSN 0584-9063 Zbornik radova PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU SPLIT 2007. GOD. 44, BROJ 2 (85)