Zbornik_15. Savjetovanje HUO (2007)

ZBORNIK SA 15. SAVJETOVANJA O OBRADI I LIKVIDACIJI MEUNARODNIH

AUTOMOBILSKIH TETA

Opatija, travanj 2007.

2 ZBORNIK HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE

Izdava: Hrvatski ured za osiguranje 10000 Zagreb, Martieva 73

Za izdavaa:

Hrvoje Paukovi

Priprema: Marija Matijevi

Naklada:

200 komada

Autori: mr. Jasna Breanski

mr. sc. Slaven Dobri Mladenka Grgi

Draen Jakovina Jean Louis Marsaud

Roger Snook Ivana Stipi

Jens Peter Tranberg

ZBORNIK HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE 3

TEME 15. SAVJETOVANJA HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE

Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti sudska praksa (mr. Jasna Breanski, Vrhovni sud Republike Hrvatske)

5 Dospjelost obveze kod naknade tete ili isplate po ugovoru o osiguranju

(mr. sc. Slaven Dobri, Allianz Zagreb d.d.) 21

Regresni zahtjevi njemakog socijalnog osiguranja u tetama prouzroenim neosiguranim vozilom

(Ivana Stipi, Croatia osiguranje d.d.)

29 Problem mjerodavnog prava s posebnim osvrtom na popravljanje vozila

(Mladenka Grgi, Euroherc osiguranje d.d.) 39

Zastara trabine naknade neimovinske tete dosadanja sudska praksa i novi Zakon o obveznim odnosima

(Draen Jakovina, upanijski sud u Zagrebu)

53 Uloga Ureda zelene karte u budunosti s gledita nordijskih zemalja

(Jens Peter Tranberg, danski Ured

- Dansk Forening for International Motorkoretojsforsikring) 63

Vodi kroz Britansko otoje (Roger Snook, Savjetnik za tete iz osiguranja od automobilske odgovornosti)

75 Aktualna kretanja i trendovi u osiguranju

motornih vozila na europskoj razini (Jean Louis Marsaud, Europski Komitet osiguranja

Comit Europen des Assurances - CEA)

-

1

MOTOR INSURANCE: LAST DEVELOPMENTS AND TRENDS AT

EUROPEAN LEVEL

MOTOR INSURANCE SEMINARS Slovenia & Croatia 19-20 April 2007 By Dr. Jean-Louis Marsaud Director, CEA Non-life Insurance Department

2

Brussels-based, founded in 1953

Committed to the creation of a favourable regulatory framework for European insurers Active at European and International level

About CEA

3

Through its 33 member bodies, the national insurance associations, CEA represents all types of insurance and reinsurance undertakings, be they pan-European companies, monoliners, mutuals or SMEs

In all CEA represents 94% of total European insurance premiums

Mission Statement:

To solve issues of strategic interest

for all European insurers, focusing on the regulatory environment.

About CEA

4 Source CEA

CEA Member Associations

Source CEA

33 National Associations: 25 EU Member States + 5 Non-EU Markets

Iceland Norway

Lichtenstein Turkey

Switzerland

3 Associate Members

Bulgaria Croatia

Romania 3 Observers

Russia Ukraine

AISAM

5

Introduction 1. Some reminders in relation to the Motor

Insurance Legal rules at European level

The main objectives of the European Union fall within two principles Free circulation of people and goods A single market

Beter protection of victims of road accidents Better services to motor insurance consumers

6

Introduction

2. THE EUROPEAN MOTOR INSURANCE MARKET

Global turnover of motor insurance: 127.5 billion euros in 2005 Number of Insurance Companies in the branch: 1327 Number of vehicles: 299 million (more than 500 vehicles /1000 inhabitants)

Any new European rule has a strong potential impact

7

I. The 4th Motor Directive of 24/05/2000: Follow up

1. AGREEMENT BETWEEN COMPENSATION BODIES AND GUARANTEE FUNDS (ART. 7)

Adoption and signature of implementation rules (November 2006) Signature by Bulgaria and Romania

Agreement between information centres (VELIA)

8


2. THE EU COMMISSION REPORT OF JANUARY 2006

One major objective: Check setting up and running of compensation bodies Result satisfactory but need to improve relationship between compensation bodies The trailors insurance issues

CEA Position

9


3. THE 2ND REPORT OF THE EUROPEAN COMMISSION (IN PROGRESS)

Based on a public consultation (April 2006) Two issues:

The effectiveness of claims representatives in settling claims The insurance cover for legal costs

10


CEA Position concerning legal costs

Proposal rejected for two reasons The proposal will not notably improve existing practices Could lead to systematic recourse to legal procedures Involving delay and additional costs in settling claims

11


Inquiry made by CEA shows:

Problem in the definition of legal costs Globally satisfactory situation for victims One solution to promote: legal expenses insurance, keeping existing national rules

Final Report still expected

12

II. The 5th Motor Directive

1. THE MAIN DISPOSITIONS (REMINDER) 2. THE ISSUES REMAINING UNSOLVED

Legal costs and trailors (see previous points) Pedestrians and cyclists Material damage coverage when caused by an unidentified vehicle

One concern: What constitutes serious bodily injury?

Setting up of a central body for accident reports

13


3. THE SPECIFIC QUESTION OF MINIMUM GUARANTEES The final solution

Material damage 1 million euros per event Bodily injury: Possible choice for Member States

Either 1 million euros per victim Or 5 million euros per event

Transitional period Problem for revision (time schedule)

14

III. Towards a 6th Motor Directive

1. RECASTING THE EXISTING DIRECTIVES

Announced by the European Commission(EC) for 2007 With or without substantial changes CEA and EC in favour, without substantial changes (constant law)

15


2. SOME IDEAS IN THE EUROPEAN PARLIAMENT OF A BROADER TEXT

Including all issues already discussed With new items

Rome II Harmonisation of limitation periods

16

IV. The European Parliament Initiatives

1. ROME II PROPOSAL FOR A REGULATION

Aim of the proposal

Harmonising applicable law rules on non-contractual obligations (civil and commercial) Adopt common rules across the EU for the determination of the law applicable

17


Contents of the common position on the proposal

General application of the law of the country where the damages occur (lex loci delicti) which means for road accidents, the law of the country where accident occured) Prevalence of existing International conventions such as the 1971 Hague Convention 4 year revision clause With an EC report to decide whether to include road accidents or not

18


EP Amendments For cross-border cases and bodily injuries, consider the application of the law of the victims country of residence Applicable to all accidents, not only road accidents

CEA Postion

Very complicated matter Risk of forum shopping Risk of appplication of third country laws (e.g. punitive damages)

19


CEA Position (continued) Legal uncertainty Does not solve the case of the responsible driver Other possible market solutions In summary:

Support of common position Improvement and assement of existing instruments Revision clause

20


2. LIMITATION PERIOD IN CROSS BORDER DISPUTES INVOLVING INJURIES AND FATAL ACCIDENTS

The proposal aims to harmonise limitation periods at EU level For bodily injuries and fatal accidents Proposing a general 4 year period

21


CEA Position and concerns Weak legal basis Lack of economic assessment Lead to more legal uncertainty (starting date, discretionary power of the court, suspension) Different regime for bodily injury and material damage: Increase complexity and claims handling costs Need to consider general scope of compensation and insurance schemes rather than civil proceedings rules

22

IV. Some other European Initiatives Impacting on Motor Insurance

1. TOWARDS HARMONISATION OF BODILY INJURY IN EUROPE

The European medical scale The socio-vocational Rehabilitation

CEA study New ways of compensation

Disturbing developments: minor cervical trauma

23


2. THE EUROPEAN SMALL CLAIMS PROCEDURE

To speed up litigation in cross-border cases For claims up to 2000 Using a specific form available in all EU languages With assessment report in 2014 Due to enter in force in January 2009

24


3. THE DESIGN PROTECTION DIRECTIVE UPDATE What is at stake: visible spare parts Impact on repair costs and material damage A new proposal: Generalisation of a repair clause Favouring liberalisation of the spare parts market Enhancing competition and lower prices Strong debate in EP Insurers in favour of the ECs proposal

25


4. ROAD SAFETY ISSUES

E-call initiative Electronics on board: black boxes

26

Conclusion

SOME KEY IDEAS FOR INSURERS Better protection of victims Better services for consumers through:

Monitoring and reducing costs Effecient and quick handling of claims

Do European rules respond to our concerns? Only with some prerequisites

Real harmonisation Pause in new regulation in order to assess and improve existing acquis Legal certainty Economic and Impact Assessement

27

For more information www.cea.assur.org

MOTOR INSURANCE: LAST DEVELOPMENTS AND TRENDS AT EUROPEAN LEVEL

About CEA

About CEA

CEA Member Associations

Introduction

Introduction




















Conclusion

For more information www.cea.assur.org

marijaFile Attachment15-Savjetovanje-HUO-tema 8-Aktualna kretanja i trendovi u osiguranju motornih vozila na europskoj razini_JeanLouisMarsaud.pdf


mr. Jasna Breanski

OBVEZNO OSIGURANJE OD AUTOMOBILSKE

ODGOVORNOSTI SUDSKA PRAKSA


mr. Jasna Breanski*

Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti

- sudska praksa

I. UVOD

U velikom broju parnica koje su se vodile ili se vode pred naim sudovima javljaju se i razliita pitanja iz odnosa obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za tete nanesene treim osobama (u daljnjem tekstu, u skladu s terminologijom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05) nazivamo ga obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti (l. 2. st. 1. to. 2. navedenog Zakona).

Od mnoine tih pitanja, u okviru ovog lanka, s naglaskom na stajalita koja je zauzimala sudska praksa, govorimo o sljedeim:

- nitetnost pojedinih odredaba uvjeta drutva za osiguranje

- neka pitanja prava na naknadu tete posredno oteenih u sluaju kad je vlasnik vozila ili voza sam prouzroio tetni dogaaj.

II. NITETNOST POJEDINIH ODREDABA UVJETA DRUTVA ZA OSIGURANJE

II/1. UVODNE NAPOMENE

Uvjeti drutva za osiguranje smatraju se1

Obrazlae se to oskudnou odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, dalje u tekstu: Zakon o obveznim odnosima ili ZOO uz pojedine lanke), koje izriito ureuju osiguranje od odgovornosti (l. 964. i l. 965. ZOO), pa stoga ugovori o osiguranju od odgovornosti, u pravilu, upuuju na uvjete osiguranja.

glavnim izvorom pravila koja ureuju odnose subjekata u osiguranju od odgovornosti.

Sudska praksa nije se preesto bavila opim uvjetima ugovora, pa uvjetima drutva za osiguranja, niti sa stajalita nitetnosti2

* Vrhovni sud Republike Hrvatske

njihovih pojedinih odredaba.

1 Hrvoje Paukovi: "Osiguranje od odgovornosti" referat u Zborniku, "Ugovor o osiguranju prema novom ZOO", Inenjerski biro d.d. Zagreb, 2005., str. 74 do 91. 2 Zakon o obveznim odnosima koristi izraz nitetnost umjesto izraza nitavost koji je koristio raniji ZOO, pa ovisno o tome na tekst kojeg se zakona pozivamo, koristimo odgovarajui izraz.


Kad je to inila pozivala se u pretenom broju sluajeva, na ope odredbe o nitavosti pojedinih odredaba opih uvjeta ugovora (l. 143. ranijeg Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 52/91,3

Upravo, stoga, povod ovom lanku je, s jedne strane, izmijenjeno ureenje opih uvjeta ugovora i nitetnosti pojedinih odredaba tih uvjeta, donoenjem novog Zakona o obveznim odnosima, prema onom kako je ureeno odredbama l. 142. do 144. ranijeg Zakona o obveznim odnosima, a s druge strane, povod su stajalita koja je u novije vrijeme zauzimala sudska praksa o tim pitanjima.

dalje u tekstu: raniji Zakon o obveznim odnosima ili raniji ZOO uz pojedine lanke).

Zakon o obveznim odnosima sadri odredbe o opim uvjetima ugovora i nitetnosti pojedinih odredaba tih uvjeta u izmijenjenom i dopunjenom obliku, u lancima 295. do 296.

Prema obrazloenju koje je zakonodavac dao prilikom donoenja novog Zakona o obveznim odnosima4

Sukladno izloenom stajalitu, treba oekivati da e i na podruju osiguranja i nadalje, kao i do sada, dolaziti do primjene spomenute ope odredbe koje se odnose na ope uvjete ugovora i nitetnost pojedinih odredaba tih uvjeta.

"izmjene su rezultat stava da je dosadanje ureenje opih uvjeta ugovora nepotpuno i u neskladu s modernim trendovima, a sainjene su po uzoru na Smjernicu vijea Europske zajednice 93/13EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepotenim odredbama u potroakim ugovorima i na njemaki Graanski zakonik (BGB). Budui da je obveza Republike Hrvatske u pogledu implementacije Smjernice 93/13/EEZ ispunjena donoenjem Zakona o zatiti potroaa, nije bilo potrebno tekst te Smjernice u potpunosti preuzeti u ZOO. Meutim, promjene izvrene u lancima 295. do 296. ZOO temelje se na stavu da je zatitu koja se u ugovaranju putem opih uvjeta ugovora prua potroaima potrebno pruiti i ostalim sudionicima obveznopravnih odnosa (poglavito malim i srednjim poduzetnicima), pa je ocijenjeno da se ureenje opih uvjeta ugovora treba uskladiti s onim predvienim Smjernicom 93/13/EEZ."

Stoga smatramo korisnim izloiti sadraj tih odredaba prema novom zakonskom ureenju kao i razlike prema dosadanjem ureenju.

II/2. OPI UVJETI UGOVORA

Odredbama l. 295. ZOO koje se odnose na pojam i obvezatnost opih uvjeta ugovora, definiran je pojam opih uvjeta, ime je otklonjen nedostatak l. 142. ranijeg ZOO-a koji takve odredbe nije sadravao.

Prema novom zakonskom ureenju l. 295. st. 1. ZOO "opi uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za vei broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlae drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadrani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva".

Budui da se u l. 295. st. 1. ZOO koristi naziv "formularni tipski ugovor" suglasni smo s miljenjem da se time podrazumijeva i adhezijski ugovori (ugovor po pristupu). 3 Vidjeti Silvija Petric: "Opi uvjeti ugovora prema novom ZOO-u", Pravo u gospodarstvu, Zagreb broj 4/2006, (u daljnjem tekstu: S.Petric, op. cit.), str. 200. 4 Vidjeti Obrazloenje uz Prijedlog ZOO, str. 8


Ovo naglaavamo, stoga, to se upravo adhezijski ugovori javljaju na podruju osiguranja.

Prelazilo bi okvire ovog lanka poblie razmatranje slinosti i razlika, u okviru formularnog prava, tipskih (standardiziranih) ugovora i adhezijskih ugovora, kao i nekih drugih oblika tog prava, pa stoga navodimo samo osnovne definicije.

Adhezijski ugovor5

U praksi sadraj adhezijskih ugovora najee ine upravo opi uvjeti.

, koji se, kako smo ve istakli, smatra karakteristinim za podruje osiguranja, znai takav nain sklapanja ugovora u kojem jedna strana odreuje sadraj ugovora ije sklapanje nudi, pri emu druga strana moe ili prihvaati ugovor u cijelosti ili odbiti njegovo sklapanje, dakle, bez mogunosti individualnog pregovaranja.

Pod pojmom formularnog (tipskog) standardiziranog ugovora smatra se skup ugovornih klauzula odreen unaprijed, kao model za sklapanje ugovora6

Osim navedenih izmjena u l. 295. st. 1. ZOO. preostale odredbe, tj. odredbe st. 2. do 4. l. 295. uz odreene jezike izmjene sadrajno odgovaraju st. 2. do 4. l. 142. ranijeg ZOO.

, pri emu se ne iskljuuje mogunost individualnog pregovaranja o pojedinim odredbama (prilikom sklapanja ugovora).

7

Tim su odredbama predviene pretpostavke za valjanu primjenu opih uvjeta ugovora, a to su:

- da su objavljeni na uobiajeni nain;

- da su sadrani u formalnom (tipskom) ugovoru ili da se ugovor na njih poziva;

- da su ugovornoj strani bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vrhovni sud RH ili VSRH uz oznaku odluke) Rev 807/2006 od 29. kolovoza 2006. (objavljena u Izboru odluka 2/2006) "oteeni koji nije ugovorna strana sklopljenog ugovora o osiguranju ne moe s osnovom isticati prigovor da uvjeti osiguranja (od automobilske odgovornosti) nisu predani osiguraniku kao ugovornoj strani tog ugovora".

U obrazloenju se, izmeu ostalog, navodi:

"Glede prigovora tuitelja da uvjeti tuenice za osiguranje od automobilske odgovornosti od 1. prosinca 1992. godine koji se primjenjuju od 1. sijenja 1993. godine (list 87a) nisu dostavljeni osiguraniku PLM . pri emu se poziva na odredbu l. 902. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje ZOO) treba rei da u ovom sporu nije bilo neophodno posebno utvrivati da li je tuenica dostavila svom osiguraniku navedene uvjete, jer osiguranik tuenice nije stranka u ovom postupku, a tuitelj nije bio ugovorna stranka pri sklapanju ugovora o osiguranju za predmetno vozilo."

S obzirom na sve izloeno, svakako treba zakljuiti da nema zapreke za primjenu citiranih zakonskih odredaba o opim uvjetima ugovora i na uvjete drutva za osiguranje to je u skladu s dosadanjom sudskom praksom, kako e se to nastavno izloiti.

5 Vidjeti V.Gorenc, op. cit. str. 423 Vidjeti I.Crni, op. cit. str. 13 Vidjeti S.Petri, op. cit. str. 204 6 Vidjeti V.Gorenc, op. cit. str. 423. 7 l. 295. ZOO u cijelosti glasi: "(1) Opi uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za vei broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlae drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadrani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. (2) Opi uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrene meu ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. (3) U sluaju neslaganja opih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje. (4) Opi uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobiajeni nain. (5) Opi uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora."


II/3. NITETNOST POJEDINIH ODREDABA OPIH UVJETA

U novom zakonskom ureenju opih uvjeta ugovora, znaajnije su izmjene izvrene, kako to naglaava i zakonodavac, u sustavu kontrole opih uvjeta ugovora, koji je predvien odredbama l. 296. ZOO.

Odredbama l. 296. ZOO ureuju se sljedea pitanja:

a) pretpostavke nitetnosti opih uvjeta ugovora,

b) kriteriji za ocjenu nitetnosti,

c) sluajevi u kojima se ne primjenjuju odredbe o nitetnosti iz st. 1. l. 296.

ad.a) Pretpostavke nitetnosti

Prema dosadanjim odredbama l. 143. st. 1. i 2. ranijeg ZOO8

- nitavost pojedinih odredaba;

bile su predviena dvije pravne posljedice nepotenih odredaba opih uvjeta ugovora:

- mogunost suda da odbije primjenu takvih pojedinih odredaba opih uvjeta.

Miljenja nisu suglasna o tome da li se u takvom sluaju radi o nitetnosti ili pobojnosti tih odredaba ili o neemu treem9

U svezi s time istie se

. 10

Odredbama l. 296. ZOO

, da su odredbe l. 143. ranijeg ZOO (a upravo se na te odredbe najveim dijelom poziva sudska praksa glede nitetnosti pojedinih odredaba opih uvjeta), bile suprotne Smjernici 93/13/EEZ i rjeenjima u stranim pravnim predmetima.

11

Prema l. 296. st. 1. ZOO "nitetne su odredbe opih uvjeta ugovora koje, suprotno naelu savjesnosti i potenja, prouzroe oiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na tetu suugovaratelja sastavljaa ili ugroavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog tijela.

predviena je nitetnost kao jedina posljedica nepotenosti takve odredbe opih uvjeta ugovora.

Zakonodavac je ovom odredbom u odreenom smislu konkretizirao razloge nitetnosti, naglaavajui one koji su vezani uz specifinost opih uvjeta ugovora, za koje se s pravom istie12

8 l. 143. ranijeg ZOO u cijelosti glasi:

da se u mnogoemu i pribliavaju opim propisima koji vrijede za sve. Budui da opi uvjeti ugovora vrijede za velik broj ugovora koje sklapa jedna ugovorna strana, koja sama i

"(1) Nitave su odredbe opih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima, ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog organa. (2) Sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi opih uvjeta koje liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj." 9 Vidjeti Obrazloenje Prijedloga ZOO, str. 9 10 Vidjeti Obrazloenje uz Prijedlog ZOO, str. 9 11 l. 296. ZOO u cijelosti glasi: "(1) Nitetne su odredbe opih uvjeta ugovora koje, suprotno naelu savjesnosti i potenja, prouzroe oiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na tetu suugovaratelja sastavljaa ili ugroavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog tijela. (2) Prilikom ocjene nitetnosti odreene odredbe opih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt inidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba opih uvjeta ugovora povezana. (3) Odredba stavka 1. ovoga lanka ne primjenjuje se na one odredbe opih uvjeta ugovora iji je sadraj preuzet iz vaeih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinano pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadraj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uoljive." 12 Vidjeti V.Gorenc, op. cit. str. 427


donosi ope uvjete ugovora, nesumnjivo je postojanje opeg interesa za osiguranje kontrole opih uvjeta, ugovora to je cilj i svrha i navedenih zakonskih odredaba.

Prema citiranim odredbama l. 296. st. 1. ZOO nitetne su, dakle, odredbe opih uvjeta:

1. ako su suprotne naelu savjesnosti i potenja,

2. ako prouzroe oiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na tetu suugovaratelja sastavljaa,

3. ili ugroavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora,

4. ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog tijela.

Predviene pretpostavke nitetnosti moraju biti kumulativno ispunjene, osim naravno onih koje su alternativno predviene.

Kako se ipak radi o, relativno, openitim i irokim kriterijima13

Sudovi su na taj nain postupali i u primjeni dosadanjih odredaba l. 143. ranijeg ZOO-a to pokazuju i primjeni iz sudske prakse koje nastavno navodim.

sudovi e, u svakom konkretnom sluaju, morati odluiti o (ne)postojanju i razini zatite interesa druge strane.

Napominjemo da je koritena i sudska praksa koja nije bila iskljuivo vezana uz obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, i to u onim sluajevima u kojima su zauzeta stajalita mogla posluiti i u odnosima iz navedenog obveznog osiguranja.

Prema odluci VSRH Rev 819/1996 od 9. prosinca 2000. (objavljena u Izboru odluka 2/2000, sent. 49) "sud nee primijeniti odredbe Opih uvjeta prema kojima propust osiguranika da prijavi nesretni sluaj osiguratelju ima za posljedicu gubitak prava na kamate".

U obrazloenju se, izmeu ostalog, navodi:

"Sporno je u ovome postupku da li tuitelj ima pravo i na kamate, a obzirom na l. 12. st. 5. Opih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluaja (dalje Opih uvjeta) tuenice.

Naime, tom je odredbom propisano da ako ugovaratelj, osiguranik ili korisnik ne prijavi nesretni sluaj uz odgovarajuu dokumentaciju prema odredbama ovih Opih uvjeta, ve odmah pokrene sudski spor protiv osiguratelja, da takva tuba nema znaaj prijave i smatra se da je preuranjena. Dalje je propisano da svi trokovi ovakvog sudskog postupka bez obzira na ishod sudskog spora padaju na teret tuitelja, a da tuitelj u ovakvim sporovima nema pravo na naknadu kamata na presueni iznos.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud smatraju da je takva odredba Opih uvjeta tuenice nitavna i u protivnosti sa svrhom zakljuenog ugovora o kolektivnom osiguranju, pa otklanjaju njezinu primjenu osnovom odredbe iz l. 143. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 dalje ZOO). Tako nalaze osnovanim zahtjev tuitelja za isplatu kamate po l. 277. ZOO u svezi s l. 186. ZOO sa tijekom od 7. prosinca 1993.g., smatrajui da je tuenica pala u zakanjenje danom nastanka tete, tj. tetnog dogaaja. Drugostupanjski sud ne nalazi odlunom injenicu to se tuitelj nije obratio tuenici sa zahtjevom za izvansudsko obeteenje, kada je prijava o nesretnom sluaju sainjena i to jo u prosincu 1993.g.

Valja rei da su niestupanjski sudovi valjano postupili u konkretnom sluaju kada su otklonili primijeniti odredbu iz l. 12. st. 5. Opih uvjeta tuenice, jer je takva mogunost propisana l. 143. st. 2. ZOO prema kojoj sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi Opih uvjeta koje

13 Vidjeti S.Petri, op. cit. str. 231.


liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj.

Tuenica je osiguratelj tuitelja po polici o kolektivnom osiguranju od posljedica nesretnog sluaja, to i nije sporno. Osigurani je sluaj nastupio, to isto tako nije sporno. Slijedom toga tuitelj ima pravo na obeteenje. Uostalom proizlazilo bi da je tuenica glavnicu ve i platila.

Bilo bi nepravino i pretjerano strogo tuitelja liiti prava na kamatu za sluaj da je bilo proputeno, na nain predvien Opim uvjetima tuenice, obavijestiti tuenicu kao osiguratelja o nastupu tetnog dogaaja i njegovim posljedica. Utoliko u konkretnom sluaju ima mjesta primjeni odredbe iz l. 143. ZOO.

Zato tuitelj ima pravo na kamatu po l. 277. ZOO, a za njega je ovo pravo pridrano i odredbom iz l. 14. st. 1. Opih uvjeta tuenice."

Prema odluci upanijskog suda u Bjelovaru G 1158/2004 od 29. rujna 2004. (objavljena u Izboru odluka 2/2004, sent. 36) "na vlasnika vozila, koji je u zakljuanom vozilu u jakni ostavio knjiicu vozila i prometnu dozvolu, a koje vozilo je ukradeno, nee se primijeniti odredbe to. 6. st. 1. l. 21. Pravilnika o kasko osiguranju motornih vozila prema kojima osiguranik gubi pravo iz osiguranja, ako nakon prijavljivanja krae vozila nije u mogunosti predoiti osiguratelju originalne kljueve, vlasniki list i prometnu dozvolu, jer su nepravine i pretjerano stroge u ovom sluaju."

U obrazloenju se navodi:

"Tuitelj je automobil zakljuao, a u automobilu mu je ostala kona jakna u kojoj je imao knjiicu vozila i prometnu dozvolu za taj automobil, te je taj automobil otuen po nepoznatom poinitelju i nikada nije pronaen, a nestanak automobila tuitelj je prijavio policiji. Dakle, s obzirom na utvrene injenice i okolnosti pod kojima se dogodio osigurani sluaj, sud prvog stupnja je cijenio odredbe l. 21. st. 1. to. 6. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila ije su se odredbe primjenjivale u vrijeme tetnog dogaaja, a u kojim odredbama je propisano da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako nakon prijavljene krae vozila nije u mogunosti predoiti osiguratelju originalne kljueve, vlasniki list i prometnu dozvolu predmetnog vozila. Na temelju provedenih dokaza, a to nije sporno niti izmeu stranaka, tuitelj nije tueniku mogao predoiti knjiicu vozila i prometnu dozvolu za otueni automobil, dok je predoio kljueve predmetnog vozila pa je sud, cijenei odredbe l. 897. i 920. Zakona o obveznim odnosima, pravilno zakljuio da je tuenik duan naknaditi tetu tuitelju, jer tuitelj nije izazvao osigurani sluaj namjerom ili prijevarom, niti grubom nemarnou od strane tuitelja, jer je ostavljanjem isprava u vozilu u jakni, a zakljuavi automobil, postupao s panjom prosjenog vozaa, a injenica da su u automobilu u jakni bili dokumenti o vozilu, nije od utjecaja na nastanak tete, jer isprave kradljivcu nisu bile uoljive i nisu predstavljale dodatni motiv za krau, a s druge strane iz tijeka postupka je vidljivo da po otuenju vozila nije vren daljnji promet koritenjem isprava o vozilu. Isto tako odredbom l. 143. Zakona o obveznim odnosima koji regulira u okviru opih uvjeta ugovora, nitavost nekih odredaba opih uvjeta, su nitave odredba opih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima, ak i ako su opi uvjeti koji sadre odobreni od nadlenog organa, te sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi opih uvjeta koje liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj. Uzimajui u obzir utvrene injenice i okolnosti nastanka tetnog dogaaja, striktna primjena odredbe l. 21. st. 1. to. 6. Pravila za kasko osiguranje zbog kojih ona gubi prava iz ugovora o osiguranju bi za osiguranu li osobu bile u svakom sluaju nepravilno i pretjerano stroge prema njoj."


Prema odluci upanijskog suda u Varadinu G 156/2006 od 13. veljae 2006. "nitava je odredba Pravila za kasko osiguranje, koja pravila su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju motornih vozila, a koja predvia gubitak prava na naknadu tete osiguranika po polici za kasko osiguranje motornih vozila, ako osiguranik voza teretnog automobila nakon nastupanja osiguranog sluaja nije sam osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti."

U obrazloenju se navodi:

"Tono je da su prava i obveze ugovaratelja osiguranja na temelju kasko osiguranja motornih vozila ugovorena ugovorom o osiguranju, odnosno da ona proizlaze iz Pravila za kasko osiguranje motornih vozila. lankom 6. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila, koja su sastavni dio police kasko osiguranja motornih vozila, proizlaze obveze osiguranika da u sluaju kada se ostvari osigurani sluaj na temelju kojeg se trai naknada iz osiguranja. Meutim, iz odredbe l. 6. st. 4. Pravila jasno proizlazi da osiguranik, koji bez valjane "isprinice" ne izvri preuzete obveze iz l. 6. st. 2. Pravila, ima obvezu osiguratelju naknaditi tetu koja je na taj nain prouzroena. Pogreno je i neutemeljeno pozivanje tuenika u albi na odredbu l. 20. st. 1. to. 19. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila, koja odredba iskljuuje obvezu naknade tete u sluajevima navedenim u toj odredbi, jer se prometna nesrea, do koje je dolo na gospodarskom dvoritu tuitelja, ne moe podvesti ni na rizik krae, razbojstva, provalne krae, razbojnike krae, protupravnog oduzimanja vozila, poara i eksplozije, u kojim sluajevima je osiguranik duan prijaviti policiji ostvarenje tih rizika, a policija o tome sastaviti slubenu biljeku. Eventualna injenica da tuitelj nakon prometne nesree nije osigurao kontrolu alkoholiziranosti vozaa teretnog vozila, ne moe imati za posljedicu gubitak prava iz osiguranja, jer je pravilno prvostupanjski sud zakljuio da je odredba ugovora o kasko osiguranju motornih vozila, iji su sastavni dio Pravila za kasko osiguranje motornih vozila, koja predvia gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja iz razloga jer osiguranik voza teretnog automobila nakon nastupanja osiguranog sluaja nije sam osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti, u smislu odredbe l. 918. ZOO-a, nitava."

U odluci VSRH Gzz 19/2004 u primjeni l. 143. st. 2. ranijeg ZOO-a ocijenjeno je da nije ni nepravina ni pretjerano stroga odredba Pravila (ugovornog) osiguranja prema kojoj se ne pokriva teta onim osobama koje imaju pravo na naknadu tete koje je pokriveno po osnovnom osiguranju.

Miljenje autora ovog lanka je suprotno, a potvrdu za to moemo nai u odlukama Vrhovnog suda RH Rev 55/1992 od 11. oujka 1992. i Rev 295/1993 od 9. veljae 1994. u kojima je zauzeto sljedee stajalite:

"Odredbe o proirenom dobrovoljnom osiguranju prema kojima pravo na naknadu tete ima i ovlateni voza treba tumaiti tako da ovlateni voza ima pravo na naknadu od osiguravatelja neovisno o tome postoji li njegova krivnja za nastanak tetnog dogaaja."

U razlozima odluke Rev 295/1993, izmeu ostalog, se navodi:

"U ovoj pravnoj stvari tuitelj svoj tubeni zahtjev zasniva na polici osiguranja automobilske odgovornosti iji dio su i pravila za osiguranje automobilske odgovornosti koja je donijela tuena organizacija za osiguranje. Sudovi nieg stupnja prihvaaju tubeni zahtjev pozivom na odredbu l. 17. st. 3. to. 3. Pravila za osiguranje automobilske odgovornosti tuenice koji glasi:

"Osiguratelj je u obvezi nadoknaditi tete do iznosa ugovorene svote osiguranja (st. 5. ovoga lanka) iz police za temeljno osiguranje, koje su iz osnove odgovornosti imatelja vozila i ovlatenog vozaa (u daljnjem tekstu: odgovorna osoba) pretrpjele slijedee osobe:


1. brani drug, djeca, usvojitelji i roditelji osigurane osobe,

2. braa, sestre i drugi srodnici osigurane osobe,

3. imatelj motornog vozila i ovlateni voza, bez obzira na njihovu krivnju odnosno odgovornost."

Nii sudovi su otklonili prigovor tuenice (osiguratelja) da tuitelj nema pravo na naknadu tete pozivom na ugovor o osiguranju iji su sastavni dio i Pravila za osiguranje automobilske odgovornosti. Prema pravnom stavu tuenice po Pravilima osiguranja - proireno osiguranje je dobrovoljno osiguranje koje je dodatno ugovoreno s ciljem da se zatite i steknu pravo na naknadu tete one osobe koje se u smislu zakona ne smatraju treim osobama, odnosno i sam voza koji je skrivio nezgodu. Kako u konkretnom sluaju tuitelj nije skrivio nezgodu u kojoj je teko stradao, ve je za nju odgovoran voza vozila registracije DO 159-832 I. I., to tuitelj ima pravo traiti naknadu tete samo od krivca tj. od organizacije za osiguranje kod koje je bio osiguran imalac tog motornog vozila jer ta osoba odgovara za tete nastale treima, u ovom sluaju tuitelju. Tuenica naime smatra da tuitelj nikako nema pravo zahtijevati tu naknadu pozivom na l. 17. Pravila za osiguranje automobilske odgovornosti.

Takvo stajalite tuenice sudovi nieg stupnja s pravom su otklonili. I prema stajalitu ovog revizijskog suda navedena odredba Pravila osiguranja ima se tumaiti tako da ovlateni voza motornog vozila ima pravo na naknadu tete od osiguratelja bez obzira na to postoji li ili ne postoji njegova krivnja za prometnu nesreu. Organizacija za osiguranje pak svoje interese u odnosu na osobu odgovornu za tetu moe tititi u okviru odredbe l. 932. Zakona o obveznim odnosima."

ad.b) Kriteriji za ocjenu nitetnosti

Odredbama l. 296. st. 2. odreeni su kriteriji za ocjenu da li je pojedina odredba opih uvjeta nitetna.

Prema tim odredbama prilikom ocjene nitetnosti odreene odredbe opih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt inidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba opih uvjeta ugovora povezana.

Ti su kriteriji sukladni ve ranije spomenutim uzorima (Smjernice 93/13/EEZ i BGB) prilikom novog izmijenjenog ureenja glede opih uvjeta ugovora.

Okolnosti koje treba uzeti u obzir pri ocjeni nitetnosti pojedine odredbe opih uvjeta, primjerice su navedene to znai da se mogu uzeti u obzir i druge okolnosti a posebno i sve okolnosti u smislu l. 322. ZOO koji sadri ope odredbe o nitetnosti.

U primjeni l. 143. ranijeg ZOO-a sudska je praksa u svezi s time zauzela sljedee stajalite:

"Kad sud ispituje je li odreena odredba opih uvjeta pretjerano stroga prema drugoj strani treba objektivno utvrditi da li ona odraava ono to se u odreenoj grani smatra uobiajenim, odnosno procijeniti zajednike interese cijelog kruga korisnika u odnosu na interese sastavljaa uvjeta, kako bi mogao ocijeniti u kojoj mjeri odreena odredba opih uvjeta teti konkretnoj stranci u sporu." (upanijski sud u Zagrebu G 3662/2002 od 23. studenog 2004.)

U razlozima te odluke izmeu ostalog je navedeno:

"Meutim, sudska kontrola opih uvjeta u smislu odredbe l. 143. ZOO propisana je zato to sastavlja uvjeta ima mogunost unijeti u ope uvjete odredbe koje su povoljne za njega, a


tete interesima druge ugovorne strane. Stoga se prilikom ocjene neke odredbe opih uvjeta u smislu navedene zakonske odredbe treba objektivno utvrditi da li opi uvjeti odraavaju ono to se u odreenoj grani smatra kao uobiajeno, to znai da se ne polazi od konkretnog prema opem, ve obrnuto, dakle, sud treba procijeniti zajednike interese cijelog kruga korisnika i te interese cijeniti u odnosu na interese sastavljaa uvjeta, kako bi nakon tog utvrenja mogao ocijeniti u kojoj mjeri odreena odredba opih uvjeta teti konkretnoj stranci u sporu."

ad.c) Kad se ne primjenjuju odredbe o nitetnosti

Odredbama l. 296. st. 3. ZOO predvieni su sluajevi u kojima ne dolazi do primjene odredaba o nitetnosti iz l. 296. st. 1. ZOO.

To je doputeno u sljedeim situacijama:

a) kad se radi o odredbama opih uvjeta iji je

aa/ sadraj preuzet iz vaeih propisa ili se

ab/ prije sklapanja ugovora o njima pojedinano pregovaralo,

ac/ druga je strana pri tome mogla utjecati na njihov sadraj.

b) kad se radi o odredbama o predmetu i cijeni ugovora, ako su jasne, razumljive i lako uoljive.

Zakljuno bi, u svezi s materijom nitetnosti pojedinih odredaba opih uvjeta ugovora trebao podsjetiti, da e, s obzirom na prijelazne odredbe Zakona o obveznim odnosima (l. 1163.)14

to se tie novog izmijenjenog zakonskog ureenja glede nitetnosti pojedinih odredaba opih uvjeta primjena u praksi pokazat e da li e i u kojoj mjeri utjecati na sadraj i uinke uvjeta koje donose drutva za osiguranje.

, u primjeni i nadalje biti odredbe ranijeg Zakona o obveznim odnosima (l. 142. do 144. tog Zakona) i odredbe l. 295. i 296. ZOO, ovisno o tome kada je nastao konkretni obvezni odnos.

III. NEKA PITANJA PRAVA NA NAKNADU TETE POSREDNO OTEENIH OSOBA U SLUAJU KAD JE VLASNIK VOZILA ILI VOZA SAM PROUZROIO TETNI DOGAAJ

Da bi pokazali o kojem pitanju namjeravamo govoriti citiramo stajalite koje je zauzeo Vrhovni sud RH u presudi Rev 201/2005 od 6. listopada 2005. (objavljena u Izboru odluka 1/2006, sent. 23), a prema kojem "vlasnik vozila ili voza koji je sam prouzroio tetni dogaaj (majinu smrt) ne moe od osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zahtijevati naknadu tete koja se njemu dogodila (smrt bliskog srodnika)."

14 lanak 1163. Zakona o obveznim odnosima u cijelosti glasi: "(1) Odredbe ovoga Zakona nee se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Odredbe ovoga Zakona o odgovornosti za neispravan proizvod nee se primjenjivati na proizvode stavljene u promet prije stupanja na snagu ovoga Zakona."


Dakle, radi se o odtetnom zahtjevu s kojim se, kao tuitelj, javlja v l a s n i k v o z i l a i l i v o z a koji je skrivio tetni dogaaj, a zahtijeva naknadu neimovinske tete u smislu l. 201. ranije vaeeg ZOO (sada l. 1101. ZOO), ili imovinsku tetu (primjerice po l. 193., sada l. 1193. ZOO) to znai tetu koja se njemu dogodila.

U obrazloenju citirane presude VSRH Rev 201/2005 izmeu ostalog je navedeno:

"Meu strankama nije sporno da je majka tuitelja bila suputnik u vozilu kojim je upravljao tuitelj, te da je stradala u prometnoj nesrei za koju je odgovoran tuitelj kao voza. Prometna nesrea dogodila se 1. rujna 1995., a majka tuitelja je od ozljeda koje je zadobila preminula.

Prema l. 16. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje: ZOO) svatko je duan suzdrati se od postupka kojima se moe drugom prouzroiti teta. Iz tog naela obveznog prava proizlazi da onaj koji unato toj zabrani prouzrokovanja tete nanese tetu, ne smije iz svojeg zabranjenog ponaanja crpiti koristi. Zato ni tuitelj ne moe zahtijevati da mu se naknadi teta koju je on sam prouzroio.

Tuitelj svoj zahtjev za naknadu nematerijalne tete zasniva na l. 201. st. 1. ZOO koji propisuju da u sluaju smrti neke osobe sud moe dosuditi lanovima njezine ue obitelji (brani drug, djeca i roditelji) pravinu novanu naknadu za njihove duevne bolove. Ta odredba ima na umu situaciju u kojoj je trea osoba prouzroila smrt ili naroito teki invaliditet bliskog srodnika osobe kojoj pripada pravo prema l. 201. st. 1. ZOO na naknadu tete zbog pretrpljenih duevnih bolova, ali ne i za sluaj kad je smrt prouzroila upravo ona osoba koja se kao oteenik pojavljuje s odtetnim zahtjevom.

Isto naelo vrijedi i za zahtjev za naknadu materijalne tete, za naknadu trokova pogreba. Naime, tko uzrokuje neiju smrt duan je naknaditi uobiajene trokove njegova pogreba (l. 193. st. 1. ZOO). Dakle, u ovoj situaciji se tuitelj, za kojeg je nesporno da je prouzroio majinu smrt, pojavljuje s odtetnim zahtjevom.

Osoba koja je prouzroila tetu mora sama snositi posljedice vlastitih postupaka. Rije je o sluaju ije posljedice mora trpjeti sam oteenik.

S pravom sudovi nieg stupnja zakljuuju, da je odgovornost osiguratelja na temelju obveznog osiguranja, odgovornost za drugog, tj. akcesorne je prirode i postoji pod pretpostavkom da postoji odgovornost za tetu te druge osobe, dakle, ugovaratelja osiguranja u ovom sluaju vlasnika odnosno vozaa koji nije istovjetan s osobom tuitelja. U situaciji kada ne postoji takva druga osoba koja nije istovjetna s tuiteljem, ve je rije o sluaju koji se dogodio tuitelju i za kojeg on mora snositi posljedice, to se naknada tete ne moe osnovano zahtijevati od tuenika kao osiguratelja temeljem l. 79. st. 1. i 2. i l. 84. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97 proieni tekst)."

Prema odluci VSRH Rev 2106/1999 od 26. oujka 2003. (objavljena u Izboru odluka 1/2003, sent. 89) "Vozau vozila kojim je uzrokovana smrt njegova oca, ne pripada pravo na naknadu tete zbog smrti oca."

U razlozima se izmeu ostalog navodi:

"Predmet spora je naknada tete zbog smrti F.M., oca tuitelja, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 6. rujna 1994. u vozilu tuitelja, kojim je upravljao tuitelj. Kad je odredbom lanka 77. st. 1. Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 9/94), propisano da je vlasnik odnosno korisnik motornog vozila duan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za tetu koju uporabom motornog vozila nanese treim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, naruavanja zdravlja, unitenja ili oteenja stvari, a lankom 79. istog Zakona, propisano da je voza vozila kojim je teta poinjena iskljuen iz osigurateljnog pokria, onda primjenom


navedenih propisa niestupanjski sudovi nisu pogreno primijenili materijalno pravo odbijanjem tubenog zahtjeva tuitelja, koji je kritine zgode upravljao svojim vozilom, prouzroivi prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao njegov otac. Ovakvo pravno stajalite niestupanjskih sudova prihvaa i ovaj revizijski sud, jer tuiteljevo pravo na naknadu tete proistjee iz osiguranja od automobilske odgovornosti, pa kad je Zakonom o osiguranju tuitelj kao voza iskljuen iz osigurateljnog pokria, ne moe svoja prava crpiti iz injenice osiguranja vozila, neovisno o tome je li kriv ili ne za prometnu nezgodu."

Iako razlozi naprijed navedenih odluka nisu u cijelosti ujednaeni, suglasnost nedvojbeno postoji glede neosnovanosti istaknutih tubenih zahtjeva.

ini nam se da su razlozi za takva stajalita izraeni i u odluci VSRH Rev 1047/2006 od 7. studenog 2006. prema kojoj "osoba koja je prouzroila tetu mora sama snositi posljedice vlastitih postupaka. Rije je o sluaju ije posljedice mora trpjeti sam oteenik, jer on spada u krug svih drugih korisnika vozila koji je prouzroio tetu na svom osobnom automobilu u smislu l. 84. st. 1. to. 2. OZ-a, pa tuitelj ne moe osnovano zahtijevati nadoknadu tete od tuenika kao osiguratelja."

U razlozima te odluke se, izmeu ostalog, navodi:

"U postupku je utvreno:

- da je tuitelj dana 4. listopada 2003. godine, upravljao slubenim vozilom,

- da je tuitelj prilikom okretanja na parkiralitu tog vozila udario u svoje osobno vozilo.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tubeni zahtjev tuitelja, jer se i po nalaenju ovog revizijskog suda u ovom sluaju radi o samo oteenju.

Prema, odredbi l. 2. st. 1. to. 2. Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti (koji se primjenjuju na osiguranje spomenutog slubenog vozila) iz osigurateljskog pokria iskljueni su odtetni zahtjevi osoba koje ne ulaze u krug treih osoba prema odredbi l. 84. Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj 46/97 i 116/99 dalje ZO).

Prema odredbi l. 84. ZO nema pravo na nadoknadu tete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za tete treim osobama:

1. Voza vozila te njegovi pravni slijednici glede tete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozaa.

2. Vlasnik suvlasnik i svaki drugi korisnik vozila u sluaju tete na stvarima.

Iz tih odredbi proizlazi da osoba koja je prouzroila tetu mora sama snositi posljedice vlastitih postupaka. Rije je o sluaju ije posljedice mora trpjeti sam oteenik, jer on spada u krug svih drugih korisnika vozila koji je prouzroio tetu na svom osobnom automobilu u smislu l. 84. st. 1. to. 2. OZ-a, pa tuitelj ne moe osnovano zahtijevati nadoknadu tete od tuenika kao osiguratelja.

Kod toga nije od odlunog znaenja to je tuitelj upravljao slubenim vozilom.

U ostalom i prema odredbi l. 16. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje ZOO) svako je duan suzdrati se od postupka kojim se moe drugom uzrokovati teta. I iz tog naela obveznog prava proizlazi da onaj koji unato toj zabrani prouzrokovanja tete nanese tetu ne smije iz svojeg zabranjenog ponaanja crpsti korist. Zato i prema toj odredbi tuitelj ne moe zahtijevati da mu se nadoknadi teta koju je on sam prouzroio."


Kao posredno oteeni sa zahtjevima za naknadu tete javljaju se i t r e e o s o b e , bliski srodnici stradalog vlasnika vozila ili vozaa koji je sam skrivio tetni dogaaj.

Prema odluci VSRH Rev 1845/1997 od 11. prosinca 2002. (objavljena u Izboru odluka 1/2003 sent. 77) "Na temelju proirenog osiguranja pravo na naknadu tete zbog naroito tekog invaliditeta bliskog srodnika ne mogu ostvarivati roditelji osiguranika."

Razlozi obrazloenja citirane presude imaju ire znaenje od navedenog i objavljenog stajalita glede proirenog osiguranja, i odnose se i na nepostojanje prava posredno oteenih temeljem automobilske odgovornosti.

Navodimo i te razloge:

"Iz utvrenja niestupanjskih sudova proizlazi da je sin tuitelja, kao voza osobnog vozila skrivio prometnu nesreu dana 8. travnja 1994. godine, te je i u kaznenom postupku proglaen krivim za tu nesreu. Utvreno je takoer da je sin tuitelja u toj prometnoj nesrei zadobio teke tjelesne povrede, potpuno je ovisan o pomoi drugih, a utvren mu je i 100% invaliditet i potpuni gubitak ope radne i ivotne sposobnosti. Niestupanjski su sudovi utvrdili da je u trenutku nesree vozilo osiguranika tuenika S.B., sina tuitelja, bilo osigurano policom proirenog "B" pokria, te da je sinu tuitelja u postupku koji je voen kod Opinskog suda B., na temelju police proirenog "B" pokria, pravomono dosuena i isplaena naknada tete zbog povreda zadobivenih u toj nesrei. Na temelju ovako utvrenog injeninog stanja, pogreno su niestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz l. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i dr. - dalje :ZOO), kada su svakome od tuitelja, kao roditeljima, na ime duevnih bolova koje trpe zbog naroito tekog invaliditeta sina dosudili iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa kamatama i trokovima postupka. Osnovani su revizijski prigovori tuenika da bi u konkretnom sluaju pravo na naknadu tete po osnovi proirenog "B" pokria pripadalo samo sinu tuitelja, a ne i tuiteljima kao roditeljima, jer oni kao roditelji nisu obuhvaeni policom proirenog "B" pokria, koju je sa tuenikom sklopio njihov sin S.B. I po ocjeni ovoga suda tuitelji, kao roditelji osiguranika tuenika, nisu osobe koje bi na temelju odredbe l. 92. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine" br. 53/91 dalje: ZOSOIO) ulazile u krug osoba koje su iskljuene iz prava na naknadu tete po osnovi osiguranja automobilske odgovornosti i koje se ne smatraju treim osobama, pa time, u smislu odredbe l. 14. vaeih Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) ne mogu niti postavljati zahtjev za naknadu tete po osnovi police proirenog "B" pokria.

Naime, oni bi svoje pravo na naknadu tete zbog duevnih bolova koje trpe zbog naroito tekog invaliditeta sina, mogli eventualno crpiti jedino iz njegove police obveznog osiguranja kao tree osobe kojima je iz tetnog dogaaja nastala teta po osnovi l. 201. st. 3. ZOO, pa je stoga za tuitelje potpuno pravno irelevantno da li je u trenutku nesree njihov sin bio osiguran policom proirenog "B" pokria.

Meutim, tuiteljima ne pripada pravo zahtijevati utuenu naknadu tete niti po osnovu ugovora o obveznom osiguranju iz automobilske odgovornosti to je zakljuen izmeu njihova sina kao ugovaratelja osiguranja i ujedno vlasnika vozila te vozaa, i tuenika kao osiguratelja, i to bez obzira to su tuitelji prema odredbama tada vaeeg propisa (l. 92. ZOSOIO) tree osobe.

Naime, prema odredbi l. 201. ZOO lanovima ue obitelji pripada pravo na pravinu naknadu za duevnebolove zbog smrti odnosno naroito tekog invaliditeta njihovog, u smislu navedene zakonske odredbe, bliskog srodnika. Meutim, ta odredba, prema shvaanju ovog Vrhovnog suda, ima u vidu situaciju u kojoj je trea osoba prouzroila smrt ili naroito teki invaliditet bliskog srodnika osobe kojoj pripada pravo prema l. 201. ZOO na naknadu tete zbog


duevnih bolova, ali ne i sluaj kada je smrt ili naroito teki invaliditet prouzroio sam bliski srodnik posrednih oteenika iz l. 201. ZOO.

Kako je odgovornost osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja odgovornost za drugoga, ta odgovornost je akcesorne prirode i postoji pod pretpostavkom postojanja odgovornosti za tetu te druge osobe ugovaratelja osiguranja, u ovom sluaju vlasnika odnosno vozaa motornog vozila.

Kako u konkretnom sluaju tuitelji ne mogu tubom ostvariti svoje pravo na naknadu tete prema bliskom srodniku koji je u ovom sluaju i iskljuivi tetnik, a odgovornost osiguratelja iz obveznog osiguranja prema treim osobama postoji pod pretpostavkom odgovornosti za tetu ugovaratelja osiguranja prema treima, koja u ovom sluaju iz gore navedenih razloga ne postoji, to ne postoji niti odgovornost tuenika kao osiguratelja za tetu po osnovu obveznog osiguranja prema treima, odnosno u ovom konkretnom sluaju prema tuiteljima."

Razmatrano pitanje prava na naknadu tete posredno oteenih sigurno je jedno od onih koje se u praksi pokazalo spornim, to dokazuje i niz stajalita koja su u svojim odlukama zauzimali sudovi i kojima je potvrena pravilnost stajalita osiguratelja prilikom odbijanja takvih zahtjeva, to je nesumnjivo prethodilo pokretanju sudskog postupka.


mr. sc. Slaven Dobri

DOSPJELOST OBVEZE KOD NAKNADE TETE

ILI ISPLATE PO UGOVORU O OSIGURANJU


mr. sc. Slaven Dobri*

Dospjelost obveze kod naknade tete

ili isplate po ugovoru o osiguranju Komentar dosadanje sudske prakse u svjetlu odredbi novog Zakona o obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Gotovo 30 godina dominantan stav u hrvatskoj pravnoj praksi bio je da naknada neimovinske tete dospijeva asom donoenja prvostupanjske presude ime je bila naputena praksa koja je postojala do stupanja na snagu starog Zakona o obveznim odnosima. Ovaj stav i praksu osnailo je i Savjetovanje graanskih i graansko-privrednih odjela Saveznog suda, Vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda odrano pred 20 godina u Bugojnu.

U trenutku kada samo drutva za osiguranje imaju nerijeenih 37.605 sudskih sporova s naslova obveznih osiguranja u prometu, stupili su na snagu novi Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji dospijee naknade tete ureuju na bitno drugaiji nain.

Autor u tekstu daje prikaz odredbi dosadanje prakse i novih zakona i ukazuje na mogue praktine probleme. 1. Uvod: Bugojansko Savjetovanje to je do 1991. godine bilo Jajce za graane bive Jugoslavije to je za pravnu praksu svakako bilo Bugojno. Pred gotovo 20 godina (27. i 28. 5. 1987. godine) u Bugojnu je odrano Savjetovanje graanskih i graansko-privrednih odjela Saveznog suda, Vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda na kojem je usvojen niz dalekosenih zakljuaka koji se jo i danas primjenjuju u pravnoj praksi Republike Hrvatske. Izmeu ostalog usvojeno je i naelno stajalite obrazloeno pravnim tumaenjem da obveza na isplatu naknade neimovinske tete dospijeva donoenjem prvostupanjske presude, jer da tek tada ta naknada dobiva svoj novani oblik, odnosno opseg te naknade kao novane obveze moe biti poznat tek kad se izrazi u novcu, a to znai donoenjem prvostupanjske presude.

* Allianz Zagreb d.d.


Sudionici Savjetovanja smatrali su da je ovo rjeenje u skladu s odredbom starog Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) koji u odredbi lanka 186. kae da se obveza naknade tete smatra dospjelom od trenutka nastanka tete. Naime, tek je trenutkom donoenja prvostupanjske presude utvrena visina naknade neimovinske tete, pa ranije nije niti moglo doi do zakanjenja dunika tetnika ili njegovog osiguravatelja. Od donoenja ovog stajalita sve razine sudova Republike Hrvatske potvrivali su ispravnost takve prakse u svojim odlukama. Tako, VSRH1

Suprotno revizijskom navodima materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada su na dosueni iznos naknade nematerijalne tete tuiteljici dosuene kamate od dana donoenja prvostupanjske presude, a ne od dana tube, jer visinu pravine novane naknade odreuje sud, te je visina naknade poznata tek kada je utvrena presudom, pa tek tada tuenik dolazi u zakanjenje s njezinim ispunjenjem.

u odluci broj: Rev 284/04-2 kae: ...tuiteljica neosnovano pobija i dio presude kojim je odbijen zahtjev za plaanja zateznih kamata na dosueni iznos naknade tete od dana podnoenja predmetne tube do zakljuenja glavne rasprave.

Istu praksu slijedili su i nii sudovi pa radi primjera navodimo neke odluke: upanijski sud u Varadinu, odluka broj: G 1702/05-2 od 17.10.2005.: Djelomino je, zbog pogrene primjene materijalnog prava, preinaena i odluka o kamati na dosuene iznose naknade tete, jer je prvostupanjski sud pogreno obvezao tuenika da je duan na dosuene iznose naknade tete platiti zakonsku zateznu kamatu od zakljuenja glavne rasprave pa do isplate, obzirom da tuitelju, na dosuene iznose naknade tete, pripada zakonska zatezna kamata od presuenja pa do isplate, dakle, od dana objave pobijane presude 18. srpnja 2005. g., pa do isplate. ili Okruni sud u Osijeku, u odluci broj: G-4064/87-2 od 07.01.1988.: Zatezne kamate na naknadu nematerijalne tete treba dosuditi od dana donoenja pobijane presude do isplate naknade, a ne od dana donoenja ranije presude koja je ukinuta u albenom postupku. Ukinuta prvostepena presuda pravno ne postoji pa se ne mogu dosuditi zatezne kamate na naknadu nematerijalne tete od dana njezina donoenja. Ovakvo stajalite bilo je dominantno u pravnoj praksi Republike Hrvatske, iako je postojalo teorijskih razmatranja koja su upuivala na nepravilnost ove prakse2

.

2. Novi Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Stupanjem na snagu novog Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, stupio na snagu 1.1.2006. godine, dalje: ZOO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, stupio na snagu 1.1.2006. godine, dalje: ZOOP) dolo je do kopernikanskog obrata u dospijeu naknade neimovinske tete.

1 Vrhovni sud Republike Hrvatske 2 Bareti M., "Poetak tijeka zatezne kamate na naknadu nematerijalne tete", Hrvatska pravna revija, br. 6 (2002), str.137-142


Iako je odredba lanka 186. starog ZOO identina odredbi lanka 1086. novog ZOO, odredbom lanka 1103. novog ZOO odreeno je da obveza pravine novane naknade dospijeva danom podnoenja pisanog zahtjeva ili tube, osim ako je teta nastala nakon toga, time da se ova odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku tetu. Ovo znai povratak na pravnu praksu kakva je bila do 1978. godine, do kada je, na temelju pravnih pravila bivih zakona, praksa zauzimala stav da zatezne kamate na naknadu neimovinske tete teku od dana od kojeg je oteenik pozvao tetnika da nadoknadi tetu, odnosno od dana podizanja tube3

.

Nadalje, kod naknade neimovinske tete osnova kojih su obvezna osiguranja u prometu4

ZOOP je uveo odredbom lanka 12. obvezu osiguratelja da najkasnije u roku od 30 dana oteenoj osobi koja je pretrpjela neimovinsku tetu dostavi obrazloenu ponudu za naknadu tete, ako su odgovornost za naknadu tete te visina tete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu tete ili visina tete sporni. Za imovinsku tetu ZOOP je uveo ak i krau obvezu osiguratelja od 14 dana.

U sluaju neizvrenja obveze isplate naknade tete u tom roku oteenik uz duni iznos naknade tete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnoenja odtetnog zahtjeva. Dakle, ve samo uvoenje ova dvije odredbe izaziva pomutnju, jer na razliit nain ureuje dospijee kamata na neimovinsku tetu obzirom ZOO trai, a ZOOP ne trai da je teta i nastala, jer ZOOP iskljuivo vee tijek kamata u odnosu na dan podnoenja odtetnog zahtjeva. Nadalje, odredba ZOOP upuuje na to da je trenutak dospijea tek pad osiguratelja u zakanjenje, odnosno 30-ti dan od predaje zahtjeva, a ne predaja zahtjeva ili tube kako stipulira ZOO. ZOOP na drugaiji nain regulira i naknadu imovinske tete obzirom da daje pravo oteeniku na kamate od dana podnoenja zahtjeva, a ne od dana nastanaka tete. Njime se mijenja i dosadanja sudska praksa (koji nije zakonski promijenio niti novi ZOO), a koja je primjerice izraena u odluci Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, G-1296/86-2 od 20.11.1988.: Odtetni zahtjev tuitelja od asa kad je dao popraviti svoju stvar i time uspostavio prijanje stanje, pretvorio se u novano potraivanje ija se visina ne odreuje prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke ve prema visini uinjenih stvarnih izdataka za popravak stvari. injenica da je od vremena nastanka tetnog dogadaja odnosno uinjenih izdataka dolo do smanjenja vrijednosti novca ne utjee na drugaije presaenje spora u odnosu na pobijanu presudu jer bi se to protivilo naelu monetarnog nominalizma u odnosu na opseg i visinu obveze koja ima za predmet svotu novca. Ovo nas dovodi do pravne situacije u kojoj je mogue da je jedna teta koju obrauje dosadanja sudska praksa, odnosno ZOO ili ZOOP imaju posve drugaiji trenutak dospijea obveze naknade tete, a time i tijek zateznih kamata koje pripadaju oteeniku. 3 Vedri M.-Klari P.: Graansko pravo, Narodne novine, 2001., str. 587. 4 Prema ZOOP obvezna osiguranja u prometu su: osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog sluaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za tete nanesene treim osobama, osiguranje zranog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za tete nanesene treim osobama i putnicima i osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za tete nanesene treim osobama.


Ali, prije nego to krenemo u analizu primjera potrebno je kratko osvrnuti se to ova promjena dospijea naknade neimovinske tete moe znaiti za osiguratelje. Na dan 31.12.2005. u Republici Hrvatskoj su svi hrvatski osiguratelji, koji su se bavili obveznim osiguranjima u prometu, vodili ukupno 37.605 sporova ukupnog za to rezerviranog iznosa od 1.563.864.578 Kn (odnosno oko 210 milijuna EUR)5

. Naravno, najvei broj nerijeenih predmeta (od 14 drutava koliko se je na kraju 2005 bavilo ovim osiguranjem) imao je najvei hrvatski osiguratelj Croatia osiguranje d.d. (14.662), a slijede ga Euroherc osiguranje d.d. (7.746 sudskih predmeta) i Jadransko osiguranje d.d. (6.568).

Ukoliko samo pretpostavimo da su ove tete na 1.1.2006. bile stare samo jednu godinu i uz pretpostavku da su sve ove tete neimovinske tete te da su obraunate prema Bugojanskom naelu, odnosno bez voenja kamata (jer kamata tee tek od donoenja prvostupanjske presude), tada na ovaj dan osiguravateljima na ime kamate nedostaje 235 milijuna kuna rezervi. Ako su stare dvije godine tada nam nedostaje 470 milijuna kuna, tri godine 705 milijuna kuna itd. Naravno, ovo su samo informativni izrauni dok bi prave izraune mogli napraviti aktuari vodei se pri tome suvremenim aktuarskim metodama i (za autora nedostupnim) podacima o starostima potraivanja, udjelu prvostupanjskih odluka koje ve sadre kamate itd. Bez obzira na to, autor skree pozornost na postojanje opasnosti koju u sebi nosi moebitna promjena sudske prakse, a koja i nije prevelika fikcija vodei se naelima koje je uveo novi ZOO i danas dominantom drutvenom stavu prema ovom problemu. 3. Praktina primjena postojeeg pravnog okruenja Vratimo se na gore najavljeni primjer: Osoba A oteena je u tetnom dogaaju 21.10.2006. godine pri emu je zadobila ozljede koje su zahtijevale bolniko lijeenje. U dogaaju je oteen njezin automobil koji je sama popravila (limar je po struci to je sudski vjetak procijenio na 5.000 Kn raune popravka ne posjeduje). Njezino stanje se je stabiliziralo 31.12.2006. godine. Zahtjev osiguratelju podnesen 1.11.2006. godine, a tuba 2.12.2006. godine. Mogui naini naknade tete od osiguravajueg drutva YZ po polici osiguranja od obvezne automobilske odgovornosti njezinog osiguranika:

1. Primjenom dosadanje sudske prakse naknada neimovinske tete dospijeva donoenjem prvostupanjske odluke, kao i naknada nenovane imovinske tete. U sluaju da je osoba A doprinjela raun popravka od 25.10.2006. godine, , nenovana

5 Podaci prema Izvjee o poslovanju drutva za osiguranje u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i ostalim obveznim osiguranjima, Hrvatski ured za osiguranje, lipanj 2006, www.huo.hr

http://www.huo.hr/


imovinska teta bi se pretvorila u novanu imovinsku tetu i dospjela bi drugi dan po plaanju rauna od strane osobe A, neovisno kada je osoba A pozvala osiguravatelja da mu tetu nadoknadi. No, kako je tetni dogaaj nastao poslije 1.1.2006. godine na njega se imaju primijeniti odredbe novog ZOO, a ne dosadanja sudska praksa,

2. Primjenom odredbi novog ZOO bez obzira to je zahtjev podnesen 1.11.2006. godine, a tuba 2.12.2006. godine, kako je neimovinska teta nastala 31.12.2006., to kamate mogu poeti tei od 1.1.2007. godine. Ovo rjeenje je u skladu s odredbom lanka 1103. novog ZOO, a suprotno dosadanjoj sudskoj praksi. Dospijee imovinske tete (bilo novane, bilo nenovane) trebao bi biti identino tretirano kao i do stupanja na snagu novog ZOO ,

3. Primjenom odredbi ZOOP bez obzira to je stanje oteenika stabiliziralo tek 31.12.2006. godine, osiguratelj je pao u zakanjenje ve 30-ti dan po podnoenju zahtjeva, odnosno ve 1.12.2006., pa od toga dana teku kamate na naknadu neimovinske tete. Bez obzira to je oteenik eventualno doprinio raun popravka od 25.10.2006. godine, osiguratelj je pao u zakanjenje tek 14-ti dan od podnoenja zahtjeva, odnosno od 15.11.2006. Ovo rjeenje je u skladu s odredbom ZOOP, a u potpunoj suprotnosti s dosadanjom sudskom praksom i pravilima koje je uveo novi ZOO.

Ako pretpostavimo da je do nastupa tetnog dogaaja dolo krivnjom radnog stroja koji ima ugovoreno osiguranje od ope odgovornosti (kada radi kao radni stroj) i automobilske odgovornosti kada se kree javnom prometnicom, tada radnja koju taj stroj radi: utovar ili kretanje po javnoj prometnici uzrokuje aktiviranje odreene police osiguranja, a time i primjenu odreenog zakona u odnosu na trenutak dospijea naknade neimovinske tete. Ovo su sve okolnosti o kojima e morati voditi rauna osiguratelji kod donoenja pravilnih odluka, ali i sudovi koji e primjenjivati ove materijalnopravne odredbe. Predmet postoje jo sloeniji ako je oteenik A Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) na koga se u odnosu na naknadu tete primjenjuju odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04, 90/05). Odredbom lanka 120. tog Zakona utvreno je da se pri utvrivanju prava na naknadu tete prouzroene HZZO primjenjuju odgovarajue odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi tete. Nadalje, odredbom lanka 122. stavak 3. tog Zakona odreeno je da HZZO ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale tete. Kakav je odnos tog Zakona i ZOOP koji je donesen pet godina kasnije? Koje se odredbe imaju primijeniti kod donoenja odluka po zahtjevima HZZO u kojima od drutva osiguranja trae povrat isplaenih trokova lijeenja zajedno s zakonskim zateznim kamatama? U praksi, poznato je da HZZO postavlja zahtjeve s kanjenjem od nekoliko godina i da pri tome insistira na dunim zakonskim zateznim kamatama, koje mu je dosadanja praksa priznavala. Autor smatra da se HZZO ne bi trebalo priznavati kamate na naknadu tete, ako je tete rijeena i isplaena u roku od 14 dana od dana podnoenja zahtjeva odgovornom osiguratelju.


4. Zakljuak Novi ZOO i ZOOP otri su prekid s hrvatskom pravnom tradicijom zadnjih 30-tak godina u kojoj je dominantno pravno stajalite izraeno kroz Savjetovanje u Bugojnu 1987. godine. U bitnom, na temelju smatralo se je da neimovinska tete dospijeva trenutkom donoenja prvostupanjske presude, od kojeg trenutka je tetnik padao u zakanjenje u sluaju da nije izvrio svoju obvezu. Novo dominatno stajalite da neimovinska teta dospijeva danom podnoenja pisanog zahtjeva ili tube, osim ako je teta nastala nakon toga, otvara mogunost da se ovakva praksa primijeni i na odnose koji su nastali do stupanja na snagu novog ZOO. U sluaju primijene ovakve sudske prakse zasigurno bi dolo do potekoa u poslovanju ili ak i steaja 14 drutava koje se bave obveznim osiguranjima u prometu. Autor smatra da ove sporove, bez obzira na dananje odreenje hrvatskog pravnog poretka koje se isitava iz odredbi ZOO i ZOOP, treba zavriti sukladno praksi koja je postojala u vrijeme nastajanja tih odnosa6

. Nadalje, autor upire na neloginosti u odredbi lanka 12. ZOOP, ali smatra da se ona, dok je na snazi, treba praktino primjenjivati u odnosu na neimovinske, ali i imovinske zahtjeve, pa tako i zahtjeve HZZO.

SAETAK Vrhovni sud RH te nii sudovi godinama su slijedili praksu dospijea naknade neimovinske tete usvojenu na Savjetovanju u Bugojnu 1987. Stupanjem na snagu novog Zakona o obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranja u prometu, trenutak dospijea naknade odreen je na bitno drugaiji nain. Analizom trenutnog stanja autor dolazi do zakljuka da se odredbe ovih Zakona (posebno lanka 12. Zakona o obveznim osiguranja u prometu) trebaju u cijelosti primijeniti, iako to znai i naputanje dosadanjeg dospijea naknade za novanu imovinsku tetu, dok se odnosi na koji se primjenjuje stari Zakon o obveznim odnosima moraju dovriti primjenom Bugojanskog principa.

6 Iako je na posve drugaiji nain sudska praksa postupila poslije donoenja Orijentacijskih kriterija VSRH od 29.11.2002. godine


Ivana Stipi

REGRESNI ZAHTJEVI NJEMAKOG

SOCIJALNOG OSIGURANJA U TETAMA PROUZROENIM NEOSIGURANIM VOZILOM


Ivana Stipi*

Regresni zahtjevi njemakog socijalnog osiguranja

u tetama prouzroenim neosiguranim vozilom UVOD Regresni zahtjevi njemakih socijalnih osiguranja tijekom godina umjesto u mirnom postupku sve vie se rjeavaju u dugotrajnim sudskim postupcima. Njihov broj tijekom godina se ne smanjuje tako da i danas u prvostupanjskim postupcima imamo zahtjeve vezane za nezgode iz 1968. godine, dakle godine kad je prvi sporazum o socijalnom osiguranju izmeu tadanje SFRJ i SR Njemake potpisan. Razlog tome je nesnalaenje u propisima i nerazumijevanje mjerodavnog prava na koje sporazum upuuje. Kao najvei problem pojavilo se pitanje da li njemaki nositelji socijalnog osiguranja imaju pravo regresa isplaenih davanja u sluaju kada je tetu u RH poinilo neosigurano vozilo i koje je pravo mjerodavno u tom sluaju. PRAVNI OSNOV Pravni osnov po kojem njemaki nositelji socijalnih osiguranja zahtijevaju regres isplaenih davanja za tete poinjene na teritoriju RH je Ugovor o socijalnom osiguranju izmeu RH i R Njemake iz 1998. godine (NN 7/98). U elji da reguliraju odnose izmeu dviju drava na polju socijalnog osiguranja prvi sporazum sklopljen je jo 1968. godine izmeu tadanje SFRJ i SR Njemake (Slubeni list 9/69). Temeljem navedenog sporazuma i to l. 35. proizlazi:

1. Ako osoba koja prema pravnim propisima jedne drave ugovornice treba da dobije naknadu tete nastale na podruju druge drave ugovornice, a prema njenim propisima ima pravo na naknadu tete od tree osobe, ovo pravo na naknadu prelazi na nosioca prve drave ugovornice prema pravnim propisima koji vae za njega.

Novi sporazum regulira ovu materiju u l. 30. st. 1. i to na nain da u sluaju ako osiguranik jedne drave ima pravo na naknadu tete prema propisima druge drave u kojoj se teta desila, to pravo prelazi na nositelja socijalnog osiguranja po propisima koji vrijede za njega i drava u kojoj se nezgoda desila taj prijelaz priznaje. Stav 2. - ukoliko nositelj socijalnog

* Croatia osiguranje d.d.


osiguranja to pravo po propisima svoje drave ima izvorno pravo na naknadu to drava u kojoj se nezgoda desila priznaje. Dakle, navedeni sporazum upuuje da se prilikom utvrivanja postojanja prava na regres njemakog nositelja socijalnog osiguranja prvenstveno utvruje da li direktno oteeni ima pravo traiti naknadu tete po pravu drave u kojoj se nezgoda dogodila.Nakon toga se utvruje da li prema njemakom pravu dolazi do zakonske subrogacije. REGRES U SLUAJEVIMA KADA JE OSIGURANIK NOSITELJA SOCIJALNOG OSIGURANJA STRANI DRAVLJANIN Zamislimo situaciju kada je teta u RH uzrokovana uporabom neosiguranog vozila, a direktni oteeni je dravljanin SR Njemake, tj. strani dravljanin. Prvo valja utvrditi da li direktno oteeni ima pravo traiti naknadu pretrpjele tete. PRAVO OTEENOG STRANOG DRAVLJANINA NA NAKNADU KOD TETA UZROKOVANIH NEOSIGURANIM VOZILOM Dakle, u ovom referatu bavimo se specifinim sluajem kada je teta uzrokovana u RH neosiguranim vozilom, a oteeni je osiguranik njemakog nositelja socijalnog osiguranja. Da li sam oteeni ima pravo na naknadu tete po naem pravu ? Od dana sklapanja prvog sporazuma mijenjala se zakonska regulativa u RH. Prvi zakon koji je regulirao ovu materiju bio je Zakon o obaveznom osiguranju u saobraaju iz 1968.godine. Zakon o obaveznom osiguranju u saobraaju (Sl. list 11/68) regulira u l. 21. da e tetu prouzrokovanu od strane vozila iji se korisnik, odnosno vlasnik nije osigurao od odgovornosti nadoknaditi osiguravajui zavod ije je sjedite najblie mjestu nastanka tete. Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. list 24/76) i to l. 56. propisivao je da strana osoba kojoj je poinjena teta neosiguranim vozilom ima pravo na naknadu tete ako prema zakonu drave dravljanin koje je ta osoba i graani SFRJ imaju pravo na naknadu tete, ali samo do visine odreene temeljem l. 55. ovog zakona. Dakle, temeljem ovog zakona, ukoliko nai dravljani imaju pravo na naknadu tete u Njemakoj onda i njemaki dravljani imaju prvo na naknadu tete u SFRJ. Zakon o osnovama osiguranja imovine i osoba (Sl. list 17/90) predviao je potrebu postojanja reciprociteta samo za tete prouzroene nepoznatim vozilom i to u l. 101. dok za tete prouzroene neosiguranim vozilom nije traio postojanje reciprociteta. U l. 99. oteena osoba kojoj je prouzroena teta upotrebom vozila koje nije osigurano od autoodgovornosti ima pravo zahtijevati naknadu tete od organizacije za osiguranje koja obavlja obvezno osiguranje od autoodgovornosti sa sjeditem na teritoriju republike, odnosno autonomne pokrajine na kojoj je teta nastala.


Zakon o osiguranju (NN 9/94) u l. 86. opet uvodi reciprocitet. Temeljem navedenog lanka osoba koja nije dravljanin Republike Hrvatske, a kojoj je na teritoriju RH nanesena teta uporabom vozila iji vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao vozilo od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu tete po osnovi stavka 1. ovog lanka samo ako po zakonu drave iji je dravljanin, hrvatski dravljani imaju pravo na naknadu tete nanesene uporabom neosiguranog vozila. Pasivno legitimirano je jedno od drutava za osiguranje. Izmjenama iz 1997. godine u l. 91. pasivno je legitimiran Hrvatski ured za osiguranje, ali vie se ne radi razlika izmeu domaih i stranih dravljana-dakle nije potreban reciprocitet. U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) l. 29. propisuje da oteena osoba kojoj je teta nanesena uporabom neosiguranog vozila ima pravo na naknadu tete od Garancijskog fonda pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Novina je u stavu 2., da kod teta nanesenih uporabom neregistriranog vozila preuzetog u drugoj dravi lanici kojem je odredite RH u roku najvie 30 dana nakon isporuke vozila, oteeni moe podnijeti zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Dakle, nije sporno da je za pravo na naknadu tete kod nezgode izazvane neosiguranim vozilom mjerodavno pravo drave u kojoj se dogodila nezgode, dakle RH, dok je za odnos oteenog i njemakog nositelja socijalnog osiguranja mjerodavno pravo SR Njemake. REGRES U SLUAJEVIMA KADA JE OSIGURANIK NOSITELJA SOCIJALNOG OSIGURANJA HRVATSKI DRAVLJANIN Sudska praksa prepoznala je jo jedan sluaj kao specifinost ove problematike. Naime, kako se utvruje pravo regresa nositelja socijalnog osiguranja SR Njemake u sluajevima kada je direktno oteeni tj. osiguranik nositelja socijalnog osiguranja dravljanin RH. Opet se prosuuje po domaem pravu da li na dravljanin ima pravo na naknadu tete od neosiguranog vozila. Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. list. 24/76) u l. 55. propisuje da tetu uzrokovanu vozilom korisnik, odnosno vlasnik kojeg nije sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti naknauje i isplauje zajednica osiguranja sjedite koje je na teritoriju republike, odnosno autonomne pokrajine na kojem je teta nastala. Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. list 17/90) u l. 99. propisuje kako oteena osoba kojoj je teta prouzroena uporabom vozila iji vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao autoodgovornost imaju pravo zahtijevati naknadu tete od organizacije za osiguranja koja obavlja poslove obveznog osiguranja od autoodgovornosti sa sjeditem na teritoriju republike, odnosno autonomne pokrajine na kojoj je teta nastala. Zakon o osiguranju (NN 9/94) u l. 86. propisuje da oteena osoba u predmetnom sluaju ima pravo podnijeti zahtjev za naknadu tete jednom od drutava za osiguranje koje se bavi


osiguranjem od automobilske odgovornosti. Navedeno drutvo za isplaeni iznos tete i troak obrade tereti fond za naknadu tete pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Izmjenama istog zakona (NN 20/97) u l. 91. propisano je da je pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje.

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o osiguranju (NN 116/99) nije izmijenio ovu regulaciju. Novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) u l. 29. regulira na isti nain ovu materiju. Dakle, temeljem hrvatskog prava na dravljanin ima pravo na naknadu tete nastale uporabom neosiguranog vozila. Za prijelaz tog prava na nositelja socijalnog osiguranja primjenjuje se njemako pravo na isti nain kao i kod stranog, odnosno njemakog dravljanina. ZAKONSKA SUBROGACIJA NA NOSITELJA SOCIJALNOG OSIGURANJA DVA SUDSKA RJEENJA

Jedan dio sudske prakse tvrdi kako je do zakonske subrogacije dolo i to temeljem l. 1542. Zakona o socijalnom osiguranju SR Njemake. Postoji i sudska praksa koja tvrdi da se u ovom sluaju primjenjuje Njemaki zakon o osiguranju i to l. 12. te da do subrogacije ne dolazi. 1. UREDBA O SOCIJALNOM OSIGURANJU SR NJEMAKE Odredba paragrafa 1542. Zakona o socijalnom osiguranju Reichsversicherungsordnung - RVO glasi:

Ukoliko osiguranici ili u sluaju njihove smrti oni na koje to pravo po zakonu prelazi mogu ostvariti naknadu tete po drugim zakonskim propisima, i to tete koja je nastala boleu, nezgodom, nesposobnou obavljanja odreenog zanimanja ili zbog nesposobnosti privreivanja, odnosno smru roditelja, prelazi taj zahtjev na nosioce osiguranja ako su nosioci osiguranja korisnicima naknade tete duni po ovom zakonu pruiti davanja. Ovo se ne odnosi na zahtjeve proizile iz trudnoe ili poroda. Jednako se tako ovaj zahtjev ne moe isticati protiv poduzetnika ili njemu izjednaenih u smislu paragrafa 899. RVO, u sluajevima osoba osiguranih protiv nezgoda ili onog na koje to pravo prelazi. Nositelj socijalnog osiguranju u SR Njemakoj i to temeljem paragrafa 1542. isplatio je naknadu oteenom u vidu socijalnih davanja. Temeljem istog lanka davanjem je na tog nositelja prelo pravo postavljanja regresnog zahtjeva prema odgovornoj osobi-zakonska supstitucija. Tuitelj to pravo ima prema njemakim propisima prema odgovornoj osobi, a i prema propisima u RH.


Sukladno navedenoj odredbi paragrafa 1542. Zakona o socijalnom osiguranju SR Njemake pravo da potrauje naknadu tete prelo je od neposredno oteenih na tuitelja. Dakle, tuitelj nije neposredno oteeni ve pravo na naknadu tete izvodi iz prava svojih osiguranika. 2. ZAKON O OBVEZNOM OSIGURANJU DRAOCA MOTORNOG VOZILA Kao to smo ve naveli dio sudske prakse dri da se u sluajevima kada je tetu prouzroilo neosigurano vozilo kao lex specialis primjenjuje Zakon o osiguranju draoca motornih vozila iz 1965. godine. l. 12. navedenog zakona u st. 1. propisuje da ako se koritenjem vozila ili prikolice na podruju valjanosti ovog zakona prouzroi tjelesna ozljeda ili materijalna teta, osoba koja zbog tih teta ima pravo na zahtjeve za naknadu tete prema vlasniku ili vozau vozila moe zahtjeve za naknadu tete podnijeti i prema Odtetnom fondu za tete uslijed automobilskih nezgoda (u daljnjem tekstu Odtetni fond) meu ostalim i u situaciji ako ne postoji temeljem zakona potrebno osiguranje od odgovornosti u korist vlasnika i vozaa vozila.

Navedenim zakonom odreeno je da pravne osobe nemaju pravo na naknadu tete po ovom zakonu jer je intencija zakona zatiti najugroenijea to su teke ozljede i smrt oteenih.

Nositelji socijalnog osiguranja. Ukoliko je teta osobe s pravom na naknadu podmirena putem isplata nositelja socijalnog osiguranja, ne postoji pravo na zahtjev prema Odtetnom fondu. Doslovan tekst jasno govori da nositelji socijalnog osiguranja od Odtetnog fonda ne mogu regresirati zahtjeve koji su preli na njih. Oni imaju prvenstvenu obvezu angamana. To je Vrhovni sud Njemake potvrdio svojom odlukom od 25.1.2000.g. Njemaka udruga za zatitu rtava u prometu (VOH) nadlena je u ovim sluajevima. Svrha VOH-a je da u klasine tri grupe sluajeva (nepoznato vozilo, neosigurano vozilo ili teta poinjena kaznenim djelom uporabom vozila kao i sluaju insolventnosti) nadoknadi tetu kao da je tetnik osiguran zakonski propisanim minimalnim svotama pokria. To vrijedi samo ako osoba koja ima pravo na naknadu (osim insolventnosti) ako od tree osobe ne moe dobiti naknadu tete (vlasnik, voza vozila, ali i osiguratelji automobilskog kaska, Njemaki ured zelene karte, poslodavci ili nositelji socijalnog osiguranja koji su prvenstveno u obvezi).

Obveza odtetnog fonda dakle otpada ako osoba s pravom na naknadu moe istu dobiti od socijalnog osiguranja i sl.

Dakle VOH je nadlean za naknadu tete na teret Odtetnog fonda u sluajevima navedenim taksativno u zakonu, ali samo ako oteena osoba svoj zahtjev ne moe ostvariti od tree osobe.

Potrebno je napomenuti da svatko ima pravo zatraiti naknadu tete to znai i strani dravljani. Dodue uz preduvjet da imaju stalno prebivalite u Njemakoj ili da njihova zemlja ima zajameni reciprocitet s Njemakom.


Navedeno je regulirano u l. 14. istog zakona:

Savezno ministarstvo pravosua ovlateno je, u dogovoru sa Saveznim ministarstvom za promet, graevinarstvo i razvoj grada, Saveznim ministarstvom za gospodarstvo i tehnologiju i Saveznim ministarstvom za financije temeljem pravnih propisa bez suglasnosti Saveznog vijea 2. odrediti da Odtetni fond izvri isplate stranim dravljanima bez stalnog boravita u tuzemstvu samo uz postojanje uzajamnosti, ukoliko meunarodnopravni ugovori Savezne Republike Njemake nisu u suprotnosti s tim Treba uvaiti, da prema tome i strance iz treih drava, koji u nekoj drugoj zemlji Europskog gospodarskog prostora imaju stalno boravite, treba tretirati kao strance bez stalnog boravita u tuzemstvu. Pod stalnim boravitem podrazumijeva se boravite u kojem je osoba stalno naseljena i u kojem se nalazi prostorno teite sveukupnih ivotnih odnosa.

Strani dravljani su sve osobe koje nisu Nijemci u smislu l. 116. Ustava. Ustav SRNJ

XI Prijelazne i zakljune odredbe

lanak 116. (1) U smislu ovog Ustava uz pretpostavku drugaijeg zakonskog ureenja Nijemac je osoba

koja posjeduje njemako dravljanstvo ili je kao izbjeglica ili prognanik njemake narodnosti ili kao brani drug ili potomak te osobe bio primljen na podruju Njemake drave prema stanju od 31. prosinca 1937.

(2) Prijanji njemaki dravljani kojima je izmeu 30. sijenja 1933. i 8. svibnja 1945.

uskraeno dravljanstvo iz politikih, rasnih ili vjerskih razloga i njihovi potomci trebaju na zahtjev opet dobiti dravljanstvo. Smatra se da im dravljanstvo nije bilo uskraeno ukoliko su nakon 8. svibnja 1945. imali boravite u Njemakoj te nisu izrazili suprotnu volju.

ZAKLJUAK Kod regresnih zahtjeva njemakih nositelja socijalnog osiguranja prvo valja primijeniti l. 30. st.1. Sporazuma o socijalnom osiguranju jer nije sporno da podnositelj zahtjeva nema originalno pravo ve derivativno pravo na naknadu tete. Radi navedenog potrebno je utvrditi da li direktno oteeni ima pravo na naknadu tete. I hrvatski dravljani i strani dravljani imaju pravo na naknadu tete. Jedina je razlika to je za strane dravljane u nekim razdobljima bio propisan i reciprocitet. Kada dakle utvrdimo da direktno oteeni ima pravo temeljem hrvatskih propisa na naknadu tete potrebno je temeljem njemakog prava utvrditi da li dolazi do zakonske subrogacije i to na temelju kojeg zakona. Kako smo podrobno izloili do te subrogacije u pravilu dolazi temeljem l.


1542. Zakona o socijalnom osiguranju, ali postoje iznimke. Za tete nastale uporabom neosiguranog vozila isplatom naknade pravo na naknadu tete od odgovorne osobe ne prelazi na nositelja socijalnog osiguranja i to upravo prema njemakim propisima. Temeljem Sporazuma o socijalnom osiguranju i to l. 30. st. 1. temeljem njemakih zakonskih propisa u ovom sluaju Zakon o socijalnom osiguranju l. 1542. i Zakona o osiguranju draoca motornih vozila l. 12 ne dolazi do zakonske subrogacije i nositelj socijalnog osiguranja nema pravo regresa isplaenih davanja.


Mladenka Grgi

PROBLEM MJERODAVNOG PRAVA

S POSEBNIM OSVRTOM NA POPRAVLJANJE VOZILA


Mladenka Grgi*

Problem mjerodavnog prava

s posebnim osvrtom na popravljanje vozila 1. Uvodna razmatranja U posljednjim desetljeima sve su uestalije situacije s meunarodnim elementom, a razlozi takvog stanja su sve vea meunarodna pokretljivost osoba, najee i vozila, te sve ivlja meunarodna suradnja i komunikacija. Republika Hrvatska, kao dio globalnog meunarodnog poretka, izgrauje svoj pravni sustav i ureuje privatnopravne situacije s meunarodnim obiljejem i na taj nain poklanja izuzetnu panju procesu prilagodbe hrvatskog prava europskim pravnim rjeenjima i standardima. Kad privatnopravne situacije imaju iskljuivo tuzemno obiljeje, na njih domaa nadlena tijela (sudovi ili upravna tijela) uvijek primjenjuju domae pravo. Primjeri: zakljuenje braka izmeu dravljana Republike Hrvatske na podruju RH; dolazi do

primjene hrvatskog prava

na ugovor o prodaji izmeu dva hrvatska trgovaka drutva, koji je zakljuen i treba se izvriti u RH; primjenjuje se hrvatsko pravo

naknada tete u sudaru motornih vozila hrvatske registracijske oznake koji se dogodio u RH, a da su pri tome i os

Documents

Zbornik_15. Savjetovanje HUO (2007)