ZDRAVA PREHRANA NEZAOBILAZNA ZA ZDRAV ÆIVOT

ZDRAVA PREHRANA NEZAOBILAZNA ZA ZDRAV ÆIVOT

VeÊina ljudi danas zna da je zdrava prehrana vrlo vaæna za zdrav æivot. VeÊina zna da grijeπi kad "podgrijava" "nezdrave" prehrambene navike.

Veliko je pitanje da li veÊina zna dovoljno o tome πto je zdrava prehrana, a πto nezdrava, da li to znaju svi oni koji ne odluČuju samo o vlastitoj prehrani, veÊ i onoj drugih osoba, najbliæih ili πirokog kruga korisnika.

Naæalost, zdrava prehrana je u svjetskim razmjerima (a i domaÊim) problem osobne ili kolektivne kupovne moÊi.

Svjetska zdravstvena organizacija posveÊuje tom problemu opÊu i posebnu pozornost. Zdravijem æivotu posveÊuje jedan od ciljeva u programu "Zdravlje za sve u XXI. stoljeÊu". Zdrava prehrana nije jedini, ali je primjereno naglaπen element tog cilja.

11. CILJ - ZDRAVIJI ÆIVOT

Do 2015. ljudi svih druπtvenih slojeva trebaju usvojiti zdravije oblike æivota

Pobliæe:

1. zdravije ponaπanje znaČajno poveÊati u podruČjima: prehrane, fiziČke aktivnosti i seksualnosti;

2. treba postiÊi poveÊanje ponude, pristupaČnosti i dostupnosti sigurne i zdrave hrane.

CILJ SE MOÆE POSTI∆I AKO:

• javna politika stavi zdravlje u srediπte ljudskog razvitka i olakπa zdrav izbor;

• ljudi budu osposobljeni da razviju i primijene vlastite moguÊnosti za æivot koji Êe biti socijalno, ekonomski i mentalno ispunjen;

• naČela higijene prehrane budu primijenjena na sve dijelove prehrambenog lanca te svi odgovarajuÊi sektori podijele odgovornost za njihovu primjenu;

• budu primijenjeni propisi smanjivanja mikrobioloπkog i kemijskog zagaenja namirnica te budu poπtivani meunarodni standardi za stoČarstvo i higijenu namirnica æivotinjskog podrijetla;

• bude unaprijeena ravnoteæa u prehrani, a nedostaci vitamina ili minerala (npr. vitamin A i æeljezo) budu otklonjeni, tako da se poveÊa ponuda, pristup i uzimanje integralnih æitarica, mahunarki, povrÊa i voÊa te tako da se smanji uzimanje vrlo masnih namirnica;

• primjenom svjetske strategije jodiranja soli nedostatak joda bude uklonjen kao javnozdravstveni problem u svim zemljama;

• budu primijenjene porezna, poljoprivredna i opÊa gospodarstvena politika koje Êe poticati zdraviju prehranu;

• politika planiranja razvoja naselja i gradova te transporta budu poticale rekreaciju i pojaČanu fiziČku aktivnost;

• cijelo æiteljstvo dosegne informacije o sigurnijim seksualnim odnosima;

• budu osigurani uČinkoviti izvori sredstava i infrastruktura, odnosno odgovarajuÊe obrazovanje i informiranje, koji Êe postojeÊa znanja uČiniti bolje poznatim.

Zavod za javno zdravstvo sve godine posveÊuje veliku pozornost razvoju metode i postupaka nadzora nad higijenskom ispravnoπÊu javne prehrane, ali povrh toga jedan je od prvih koji razvija i nadzor nad prehrambenom vrijednosti obroka javne prehrane.

Ipak, da li je stanje javne prehrambene ponude zadovoljavajuÊe? Higijenska situacija vjerojatno je svaki dan sve bolja, ali πto je s onom joπ vaænijom - vrijednosnom?

©to i kako jedu naπa djeca i mladi? Ne raste li koriπtenje "brze hrane" bræe nego πto smo oČekivali? Ako bacimo pogled na ono πto naπi malci kupuju i konzumiraju za vrijeme πkolskih odmora (u obliænjim opÊim trgovinama ili preko noÊi izniklim kioscima sumnjive ponude) trebali bismo uoČiti: masno, slano, slatko ...! Zar stvarno nemamo novaca za kontroliranu (a moæda i jeftiniju) prehranu najmlaih?!

Da li je doπlo vrijeme da naπi malci dobiju u osnovnoj πkoli predmet "Zdravi æivot" pa da preuzmu odgovornost sami za sebe, onako kako mnogi preuzimaju za (mnogo apstraktniju) ekologiju?

Odgovorni urednik

PANTALEON27. srpnja

GrČevi u trbuhu, kila, hidrokela. Jedan od 14 svetih pomoÊnika

Uz sv. Luku Evanelistu te svetu braÊu Kuzmu i Damjana, Pantaleon je zacijelo najveÊi lijeČnik meu krπÊanskim svecima. Roen je oko 283., u Nikodemiji, u maloazijskoj pokrajini Bitiniji. Premda mu otac Eustorgije, kao visoki carski duænosnik, bijaπe vjeran starim bogovima, majka Eubula, od ranije krπÊanka, odgojila je sina u duhu svoje religije, ali ga nije krstila. Kako je rano ostao bez majke, otac ga uputi u dobru πkolu, gdje Êe najprije na grČkom uČiti filozofiju i retoriku, a zatim nastaviti studij medicine u πkoli poznatog carskog lijeČnika Eufrazina. Prema kasnijim zapisima bizantskog pisca Simona Metafrasta, Pantaleon Êe, kao najbolji meu uČenicima, uskoro postati i jedan od najuspjeπnijih i najcjenjenijih lijeČnika u pokrajini. Glas o njegovim sposobnostima stiÊi Êe i do cara Galerija Maksimilijana, koji ga pozove u svoju sluæbu. No, na putu prema dvoru, Boæjim provienjem, Pantaleonu prie Ermolan, starac koji je do tada preobratio nebrojene pogane, i pozove ga na razgovor. Nakon nekoliko susreta Pantaleon dolazi do spoznaje koja Êe mu iz temelja promijeniti ne samo shvaÊanje o njegovom pozivu, veÊ Êe mu bitno predodrediti dalji æivot. Saæeta u nekoliko rijeČi, starČeva poruka je glasila: "Hipokratovi i Galenovi lijekovi od slabe su koristi bolesnicima jer istinski lijeČnik tijela i duπe je Krist; s njegovim imenom moÊi Êeπ lijeČiti svako zlo." Nije trebalo dugo Čekati priliku da se to i provjeri. Pozvan da pomogne zamrlom djeČaku kojeg je ujela otrovnica, Pantaleon se sjeti Ermolanove poruke. Ne oklijevajuÊi, mladi lijeČnik izreČe kratku molitvu i dogodi se prvo od Čudesnih ozdravljenja koje Êe ga uskoro proslaviti. Istodobno dok se probueni djeČak podigao i veselo otrČao, u drugom kutu otrovnica se sklupČala i uginula.

Nakon toga Čuda Pantaleon ode k starcu Ermolanu te se krsti, a isto Êe, nakon nekoliko sliČnih Čudesnih ozdravljenja, pred smrt uČiniti i njegov otac. Ostavπi sâm, Pantaleon razdijeli oČev imetak i uputi se meu puk te nastavi besplatno lijeČiti bolesne. Na glas o njegovim Čudnim ozdravljenjima poČeπe mu pristizati ljudi iz svih krajeva Bitinije, πto Êe dodatno razljutiti druge lijeČnike te Êe Pantaleona prijaviti vlastima zbog krivovjerstva. UpriliČeno je ispitivanje optuæenoga i svjedoka pred samim carem. Kad je potvrdio da mu je Pantaleon, uz Kristovu pomoÊ, vratio vid, progledalom slijepcu razbjeπnjeli car da odsjeÊi glavu. U uvjerenju da Êe uspjeti javno dokazati da je Pantaleon prevarant, na suenje donesu bolesnika koji je dugo leæao oduzet u krevetu. Nakon πto su carevi i sveÊenici uzalud zazivali Dijanu, Jupitera, pa i Eskulapa, a bolesnik se nije ni pomakao, car pozove Pantaaleona da on primijeni svoje "Čarolije". Bez mistiČnih pokreta i velikih rijeČi, Pantaleon izgovori obiČnu molitvu i oduzeti se Čovjek u tren uspravi te, zahvalivπi lijeČniku, sretan napusti sudnicu.

Na to, uvrijeen i pred narodom poniæen, car presudi Pantaleonu ssmrtnu kaznu u najteæim mukama. I zaista, uslijedila je jedna od najgroznijih tortura - javno su ga æarili bakljama, trnjem derali koæu, guπili... No, uzalud: Svetac je sve to s lakoÊom podnosio. Nije mu naudilo ni rastaljeno olovo u kojega su ga uronili, a lanci u koje bijaπe zakovan sami se raspadoπe, sablja kojom mu krvnik htjede odrubiti glavu smekπa se i savije u doticaju s vratom, a krvniku bi istog Časa oduzeta desna ruka. Tek u ponovljenom pokuπaju muČeniku bi odrubljena glava, a tada mu iz vrata, umjesto krvi, poteČe mlijeko, a stup uz koji je bio prikovan istog Časa oæivi u maslinovo stablo puno plodova. Premda se ne zna gdje je zavrπilo Pantaleonovo mrtvo tijelo, predaja spominje neku poboænu æenu koja je kriπom uspjela u boČicu spremiti malo sveČeve krvi i saČuvati je kao dragocjenu relikviju. Nakon puno godina, toČnije 1112., uz brojne peripetije, mornari donose boČicu u Ravello, u juænoj Italiji, gdje se i danas Čuva u crkvi samostana bazilijanaca. U meuvremenu je izdvojeno po nekoliko kapi krvi i stavljeno u ampulice koje se Čuvaju u crkvama u: Rimu, Bariju, Napulju, Veneciji, Lancianu i Madridu. Da je rijeČ o zaista jedinstvenim relikvijama, dokazuje neobjaπnjen fenomen koji se, navodno stoljeÊima, istovjetno i istovremeno, ponavlja sa svim uzorcima krvi, neovisno o tome gdje se nalaze. Otprilike oko 27. srpnja, SveČeva blagdana, pa do 14. rujna, blagdana Sv. Kriæa, tamna masa u boČicama pretvori se u pjenuπavu crvenkastu tekuÊinu, da bi se nakon toga opet vratila u prvotni oblik.

SveČev kult podjednako je raπiren na Istoku i na Zapadu, gdje ga se zaziva u najrazliČitijim prilikama i mnogim bolestima, a kao svojevrsna specijalnost pripisuje mu se pomoÊ kod grČeva u trbuhu te hernije (kile) i hidrokele (nakupljanja tekuÊine u moπnjama). Uz to, u naπoj se tradiciji πtuje kao jedan od Četrnaest svetih pomoÊnika. Za razliku od preostale trinaestorice, kojima se pripisuje ograniČen broj dijagnoza, uz sv. Pantaleona stoji samo atribut "lijeČnik", kao dovoljan dokaz o uvaæavanju njegova lijeČniČkoga umijeÊa.

Doc. dr. sc. Ante ©krobonja

Sv. Pantaleon muČenik, lijeČnik iz Nikodemije

KUHANJE I LJEKOVITOST GLJIVA

ZA LJUDSKU ISHRANU

O gljivama ima podosta zapisa u povijesnim dokumentima staroga vijeka, πto ukazuje da su se ljudi oduvijek zanimali za ova Čudesna biÊa. Srednji vijek je odigrao negativnu ulogu u daljnjim spoznajama o gljivama, isto kao i u drugim vidovima ljudske djelatnosti. Moralo se Čekati sve do 16. stoljeÊa da bi Bock, Matthiolus, Clusius, Fries i mnogi drugi ponovno otkrili svijet gljiva i dali mu onu dimenziju i mjesto u svijetu prirode koje zauzima danas.

Spomenuli smo veÊ da su gljive kao ljudska hrana poznate od davnina, ali treba odmah na poČetku upozoriti na Činjenicu da su gljive uglavnom sluæile kao dodatno jelo i prilog, odnosno delikatesa. Takav naČin koriπtenja proizlazi iz kulinarskih svojstava gljiva, koja su neπto posebno, upeČatljivo i samosvojstveno.

Tako veliki raspon aroma, mirisa, oblika, opipljivosti nema ni jedna druga namirnica. Osim svega toga, gljive imaju i odreenu hranjivu vrijednost koja se ne smije zanemariti, iako smo naglasili da su gljive specijalitet, dakle, hrana koja ne moæe sama osigurati glavninu hranjivih tvari potrebnih naπem organizmu.

Po hranjivoj vrijednosti gljive se mogu svrstati izmeu mesa i povrÊa. Naziv "πumsko meso" gljive su dobile vrlo vjerojatno zbog toga πto najČeπÊe rastu po πumama i πto veÊinu njihovih hranjivih tvari Čine bjelanČevine kao i kod mesa.

Ako analiziramo hranjivu vrijednost svjeæih gljiva s obzirom na koliČinu i sadræaj pojedinih hranjivih tvari, onda prije svega vodi pripada najveÊa zastupljenost. Njezin sadræaj se kreÊe od 77% do 93%. Pregled hranjivih sastojaka nekih gljiva u svjeæem stanju prikazan je u tablici 1. prema Botticheru 1979.

Svjeæe gljive su niskokaloriČna hrana, πto im takoer poveÊava kulinarsku vrijednost, jer naπ naČin ishrane obiluje kalorijama. Meutim, ima i ponekih nedostataka u hranjivosti gljiva koji se uglavnom odnose na slabiju probavljivost bjelanČevina, odnosno za bjelanČevine u gljivama se kaæe da su teπko probavljive. Probavljivost bjelanČevina kod ispravnog pripremanja gljiva kreÊe se u granicama od 70-80%.

Da bismo upotpunili sliku o hranjivoj vrijednosti gljiva, treba reÊi da ugljikohidrate u gljivama predstavljaju uglavnom πeÊeri manit i trehaloza koje naπ organizam moæe iskoristiti. Sadræaj masnoÊa u gljivama je vrlo malen i gotovo zanemariv. Gljive su bogate mineralnim tvarima, osobito kalijem, fosforom, manganom i æeljezom, koji su nuæni u ljudskoj ishrani.

Vitamini D1, B1, B2, A i C takoer Čine sadræaj tkiva mnogih gljiva i ne treba ih zanemariti kao vrijedne hranjive komponente.

JELA OD GLJIVA

Za pripremu jela gljive se mogu koristiti ili sirove ili termiČki obraene kuhanjem, pirjanjem, præenjem ili peČenjem. Prijesne se mogu jesti samo neke vrste gljiva, πto je posebno istaknuto pri opisu tih vrsta u drugom dijelu knjige.

U veÊini sluČajeva gljive za pripremanje jela treba usitniti rezanjem na listiÊe, kriπke, kolutove itd.

Neke vrste zahtijevaju poseban tretman s obzirom na odstranjivanje pojedinih dijelova, prokuhavanje u vodi ili octu itd., πto je takoer posebno naznaČeno pri opisu tih vrsta.

Sve jestive gljive nisu jednako posebne za razne naČine spremanja i za sve vrste jela. Kod recepata u kojima se susreÊe gljiva samo kao opÊi pojam za pripremanje nekog jela, moæe se koristiti veÊina jestivih vrsta. Drugu skupinu recepata Čine oni recepti koji su predvieni za odreenu vrstu gljiva πto je jasno oznaČeno.

Gljive se mogu pripremati samostalno, meutim, gotovo su sva jela, od gljiva mnogo ukusnija ako se koristi mjeπavina gljiva. Za mijeπanje treba uzimati one vrste koje su po konzistenciji sliČne. Neke vrste zahtijevaju dulji, a neke kraÊi tretman termiČke obrade. Prema tome, oČito razliČite vrste kao πto su, primjerice, lisiČka i velika gnojiπtarka, ne mogu biti istovremeno pirjane.

Posluæivanje jela od gljiva slijedi u veÊini sluČajeva odmah nakon pripremanja, zbog toga treba uvijek isplanirati vrijeme koje je potrebno za pripremu jela. Naime, osim nekih salata od gljiva, najbolji okus i aromu jela od gljiva odaju dok su topla, tj. tek maknuta s vatre. To pravilo treba stalno imati na umu, pa nikada neÊe doÊi do neæeljenih posljedica.

Jelo od mladih, zdravih, na vrijeme oČiπÊenih, brzo i pravilno transportiranih, ne predugo skladiπtenih gljiva, moguÊe je u hladnjaku Čuvati bez opasnosti nekoliko sati. Gotovo svi ljubitelji priæeljkuju da πto ÊeπÊe uæivaju u jelima od gljiva, meutim, pritom moramo znati neke pojedinosti. VeÊinu gljiva ne smijemo jesti preČesto, kao πto nije dobro prejesti se bilo koje vrste gljiva. Kao nepisano pravilo moæe se uzeti da nije poæeljno viπe od dva puta tjedno jesti samostalna jela od gljiva. Ako se gljive koriste kao prilozi drugim jelima i u malim koliČinama, ne treba se dræati ovog pravila.

Prije i poslije konzumiranja jela od nekih vrsta gljiva iz roda Coprinus, ne smiju se piti alkoholna piÊa. Znakovi trovanja nakon jela ne javljaju se u isto vrijeme. Prema tome, postoje gljive koje ubrzo nakon jela otkriju svoju otrovnost, a postoje i takve vrste Čiji se otrovi dugo vremena pritaje u organizmu Čovjeka bez ikakvih znakova. Upravo te "podmukle" gljive i predstavljaju najveÊu opasnost za ljubitelje gljiva jer su one i najteæe smrtnice. Odmah treba reÊi da si kod takvog trovanja gdje se znakovi pojave tri i viπe sati nakon jela, sami ne moæemo pomoÊi. U tom sluČaju treba otrovnog πto hitnije prenijeti u bolnicu. BIlo bi vrlo korisno da se odmah pronae dobar poznavatelj gljiva koji bi mogao na temelju postojeÊih Činjenica utvrditi vrstu gljiva s kojom je trovanje nastupilo.

Pravilna determinacija gljiva moæe biti odluČujuÊa za ozdravljenje bolesnika, jer se samo na temelju toga bolesnik moæe pravilno lijeČiti.

Ako se znakovi trovanja pojave brzo, odnosno pola sata do 4 sata nakon jela, tada se moæe pruæiti prva pomoÊ na taj naČin da se izazove povraÊanje i da se uzme neko sredstvo za ČiπÊenje, kako bi se izbacile joπ neprobavljene otrovne tvari. Tako pruæena pomoÊ moæe imati odluČujuÊu ulogu za ozdravljenje. Razumljivo je da i u ovom sluČaju treba bolesnika odmah odvesti u bolnicu.

Greπke su svuda moguÊe, meutim, sve greπke nemaju podjednake posljedice. Gljivama posvetite izuzetnu paænju, jer greπke s njima mogu imati najteæe posljedice.

Iskusan gljivar moæe sakupljati desetke vrste jestivih gljiva, meutim, njihova kulinarska vrijednost nije jednaka. Poznato je da gotovo svaka vrsta gljiva ima svoje specifiČnosti i predstavlja zasebnu kulturu.

Vjerojatno su malobrojni ljubitelji gljiva koji svoj gljivarski staæ nisu zapoČeli trkom po πumi za primjerkom vrganja ili lisiČke. Oni koji to Čine i dalje i svi oni koji Êe tako neπto tek poČeti, grijeπe i nisu pravi ljubitelji prirode.

Sakupljanje gljiva ne smije se svesti na pusto gomilanje ovog dara prirode u najrazliČitije posude, torbe, vreÊice ili koπare. Lagana πetnja po πumi od drveta do drveta, od grma do grma uz paæljivo promatranje ponajprije tla i drveÊa, povremeno zaustavljanje uz neki nepoznati primjerak gljive, uz manje poznatih i kvalitetnih jestivih gljiva, duboko disanje i promatranje drugih pojava u prirodi treba biti osnova svakog gljivarenja.

Ovom prilikom æelimo upozoriti na nemilu pojavu koja upravo bode u oČi svakog ljubitelja prirode. To je tzv. "ππutiranje gljiva". Gljive koje ne poznajemo ili koje neÊemo ubrati, ostavimo nedirnute na mjestu gdje su izrasle. Zaπto da ih gazimo i tako nasilno prekinemo jednu kariku æivotnog sustava oko nas.

Svaki gljivar treba poznavati nekoliko naputaka kako valja sakupljati gljive i kako postupati s njima prije spremanja za jelo ili konzerviranje. Prvo pravilo kojeg bi se trebalo uvijek pridræavati glasi: gljive ubiremo, odnosno nosimo u raznim koπarama, korpama, mreæama, tj. u takvim predmetima koji omoguÊuju slobodan pristup zraka sakupljenim gljivama. PlastiČne vreÊice koje se gotovo uvijek nau pri ruci ne dolaze nikako u obzir za sakupljanje, jer veÊ nakon dva sata gljive u njima mogu postati neupotrebljive ili Čak πtetne za zdravlje.

U tim vreÊicama odnosno u svim posudama gdje gljive ne mogu imati dovoljan pristup zraka, vrlo brzo dolazi do ugrijavanja gljiva, a tim do jazkih ubrzanih procesa enzimatskih i mikrobioloπkih promjena bjelanČevina koje na taj naČin postaju opasne za zdravlje.

Prije nego πto svaki primjerak ubrane gljive stavimo u koπaru, valja ga dobro pogledati i joπ jednom se uvjeriti da je to jestiva gljiva, odnosno, da je sigurno poznajemo. Isto tako gljive treba oČistiti od zemlje i insekata, odstraniti neiskoristive djelove i tek tada je paæljivo poloæiti u koπaru. Na taj naČin gljive zauzimaju manje prostora u transportnim sredstvima, a kasnije Êe nam trebati manje vremena za ČiπÊenje kod kuÊe, odnosno, u prirodi oČiπÊene gljive mogu se ostaviti za fino ČiπÊenje i spremanje sljedeÊeg dana. KonaČno, imat Êemo i mnogo manje smeÊa u stanu.

Pri neposrednom sakupljanju gljiva plodna tijela se ne smiju jednostavno iπČupati - otrgnuti. Najbolje je gljivu najprije lagano zaokrenuti i tada paæljivo izvuÊi iz zemlje, a nastalu rupu zatrpati okolnom zemljom, liπÊem i sliČnim. Gljive nije dobro pri dnu struČka odrezati noæem, jer se na taj naČin onemoguÊuje lakπi pristup mnogim parazitima i plijesnima koje napadaju micelij i tako smanjuju πansu za daljnji rast te vrste gljiva. Osim toga, na odrezanom primjerku, gljivarima poČetnicima moæe izbjeÊi neka makroskopska karakteristika (koja ostane dublje u zemlji pa tako ubere otrovnicu umjesto jestive gljive).

To pravilo ne vrijedi za gljive koje rastu na drveÊu i koje imaju tvrde i drvenaste struČke. Neiskusni gljivari ne bi trebali brati sasvim mlade i nerazvijene primjerke gljiva, jer se na taj naČin izlaæu opasnosti kakve kobne zamjene. Takoer ne treba brati stare gljive i one napadnute od crva, razmoČene od kiπe i pljesnive. Osobito naglaπavamo da ne treba brati one gljive koje nedovoljno poznajemo.

VeÊinu pravilno ubranih gljiva treba upotrijebiti najkasnije 24 sata nakon skladiπtenja na hladnom i zraČnom mjestu, a samo nekoliko Čvrstih vrsta moæemo Čuvati u hladnjaku 2-3 dana.

Neposredno prije pripremanja gljiva za jelo, potrebno ih je u veÊini sluČajeva usitniti, veÊ prema tome na koji Êemo ih naČin spremati.

Iz knjige: Stjepan MuæiÊ, Romano Boæac: Kuhanje i ljekovitost gljiva

OTROVANJA GLJIVAMA

Od davnine ljudi upotrebljavaju gljive za svakodnevnu hranu, a neke od njih i za gurmanske poslastice. Meutim, odavno su iskusili da neke gljive mogu biti i otrovne. Najstariji pismeni podatak potjeČe iz V. stoljeÊa p.n.e., od grČkog pjesnika Euripida, koji je opisao smrt æene i troje djece nakon konzumiranja gljiva.

Tradicionalna je razonoda ljudi zapadne i srednje Europe da na izletu u πumi beru gljive i od njih prireuju razna jela. Razmjerno velikoj potroπnji gljiva, u tim je krajevima velika i incidencija otrovanja. U naπoj zemlji potroπnja gljiva nije velika, ali posljednjih godina sve viπe raste pod utjecajem populariziranja gljiva kao "prirodne i zdrave hrane".

Od 5000 vrsta "viπih gljiva", koliko ih raste u srednjoj Europi, smatra se da je samo 60 vrsta otrovno, od Čega je 7 smrtonosno. Premda je broj otrovnih vrsta gljiva relativno malen, statistike pokazuju da u Europi ima godiπnje oko 10000 sluČajeva otrovanja, ali i mnogo smrtnih sluČajeva. Jedan od razloga tako velikom broju sigurno je i taj πto trovanje mogu izazvati i jestive gljive koje nisu svjeæe pripremljene, zatim podgrijane gljive, odstajale, stare gljive, razmoČene od dugih kiπa te gljive rastoČene od crva. Takve su gljive isto toliko opasne kao i otrovne. Postoji podatak da se 1906. godine otrovalo mnogo RijeČana zbog uæivanja razmoČenih capica (Clavaria aurea).

USTANOVLJAVANJE OTROVA

Za identifikaciju gljiva mogu nam postuæiti otpaci od ČiπÊenja gljiva, ostaci hrane ili uzorci dobiveni ispiranjem æeluca, makroskopskom identifikacijom ili analizom spora. Poseban problem predstavlja Činjenica da prepoznavanje gljiva iz tih ostataka moæe obavljati samo struČnjak. Kako u Rijeci ne postoji takva struČna osoba, najČeπÊe se ne determinira otrovna gljiva.

KLINI»KA KLASIFIKACIJA MICETIZAMA (OTROVANJA GLJIVAMA)

Za razvrstavanje micetizama koriste se dva kriterija: duljina latencije (vrijeme od ingestije gljiva do pojave prvih simptoma bolesti) i tip kliniČkog sindroma. Prema tim kriterijima, micetizmi se dijele na: MICETIZAM S KRATKOM LATENCIJOM i MICETIZAM S DUGOM LATENCIJOM. U micetizmu s kratkom latencijom vrijeme od ingestije otrovnih gljiva do pojave smetnji iznosi jedan do Četiri sata. Ta otrovanja karakterizirana su uČestalim povraÊanjem, proljevastim stolicama i u pravilu imaju dobru prognozu. Micetizmi s dugom latencijom nastaju nakon πto je od ingestije gljiva proπlo 5 - 12 - 24 i viπe sati i imaju loπiju prognozu. Kod tih otrovanja vrlo Često dolazi do teπkog oπteÊenja jetre i bubrega, bolesnici poæute, oskudno mokre, πto moæe dovesti i do smrtnog ishoda bolesti.

NA©I BOLESNICI

U razdoblju od 1991. do 1998. zabiljeæeno je viπe desetaka sluČajeva trovanja gljivama, od Čega, naæalost, tri sa smrtnim ishodom. Umrli su bolesnici starije æivotne dobi, s veÊ naruπenim zdravljem. Zanimljiv je sluČaj kada je na odjel bio primljen stariji braČni par, bolesnik u dobi od 85 godina i njegova supruga od 78 godina. Gljive su ubrane na obroncima UČke. Iako su oboje jeli isti obrok gljiva, supruga je imala minimalne smetnje, dok je suprug imao teπko oπteÊenje jetre i ishod bolesti bio je krajnje neizvjestan. NasreÊu, bolesnik se potpuno oporavio.

TERAPIJA MICETIZMA

Naæalost, nema specifiČnog lijeČenja micetizma. Rano i temeljito ispiranje æeluca jedna je od najvaænijih mjera. Mi je primjenjujemo uvijek, bez obzira na to koliko je vremena proteklo od konzumacije gljiva i na Činjenicu koliko je bolesnik do tada povraÊao. Samim povraÊanjem obiČno se ne uspije izbaciti sav toksiČni materijal. Osim toga, gljive su teπko probavljiva hrana i dugo se zadræavaju u æelucu. Ispiranje æeluca obavlja se uz dodatak aktivnog, medicinskog ugljena koji je adsorbens toksina. Slijedi nadomjestak tekuÊine i elektrolita i suzbijanje πoka. Od dodatnih terapijskih mjera, u lijeČenju otrovanja zelenom pupavkom primjenjuju se i visoke doze penicilina, a kod zatajivanja jetre i bubrega dolaze u obzir i agresivnije terapijske moguÊnosti (plazmafereza, hemoperfuzija), o Čijoj se terapijskoj efikasnosti joπ uvijek raspravlja. Tu je i preparat silibinin (Legalon), koji proizvodi tvrtka Madaus iz Kelna (NjemaČka) i kojeg nema na hrvatskom træiπtu.

PROFILAKSA

Najsvrhovitiji naČin da se izbjegnu otrovanja gljivama jesu zdravstveno prosvjeÊivanje i kontrola prodaje u suradnji sa sanitarnom inspekcijom. Ljubitelje πumskih gljiva treba upuÊivati u gljivarska druπtva gdje Êe, uz pomoÊ predavanja, demonstracija i filmova, steÊi potrebno znanje i iskustvo iz oblasti gljivarenja.

Doc. dr. sc. Nada BrnČiÊ, dr. med.

Bojan MiletiÊ, dr. med.

Kako odabrati "pravu" dijetu za mrπavljenje?

OPREZNO DO VITKE LINIJE

Jedna je od vjerojatno najteæih odluka za ljude s viπkom kilograma kada poČeti s dijetom, pa to onda obiČno izgleda ovako: "od sutra ili od ponedjeljka idem na dijetu". Kada se konaČno odluČimo zapoČeti, tada nam se teπko, u moru raznovrsnih dijeta, odluČiti za onu pravu, koja Êe u najkraÊem moguÊem vremenu donijeti najviπe rezultata, tj. gubitka kilograma.

Naime, posljednjih dvadesetak godina, kao i danas, preporuČuje nam se niz raznovrsnih dijeta, koje ne samo da se razlikuju u svojim preporukama, nego nerijetko i proturjeČe jedna drugoj. U toj se zbrci zaista teπko snaÊi i odabrati onu "pravu" dijetu. Stoga je vaæno, ako æelimo eliminirati viπak kilograma zbog zdravstvenih ili ČeπÊe estetskih razloga, biti kritiČki raspoloæen te postaviti sebi nekoliko pitanja prije nego se odluČimo za bilo koju dijetu.

Razmislimo o naπem naČinu æivota, a osobito prehrane do sada, jer bismo moæda manjim korekcijama mogli, doduπe neπto sporije, doÊi do cilja koji æelimo.

Razmislimo o tome koliko jedemo voÊe i povrÊe, a koliko slatkiπe, koliko jedemo meso, a koliko ribu, koliko tekuÊine popijemo u danu, kada jedno (osobito koliko kasno naveČer), koliko pijemo alkoholnih piÊa ili kave, zatim koliko vjeæbamo ili koliko se opÊenito kreÊemo. Moæda doemo do nekih odgovora koji Êe nam pomoÊi da osmislimo naπ jelovnik i dnevne navike na drugi naČin, te Êe i njihova promjena dovesti do rezultata.

DIJETA NIJE BEZAZLENA

1. Razmislimo o tome koliko se u tijeku dijete Čovjek iscrpljuje mentalno, fiziČki i emocionalno, æudeÊi za "dobrim rezultatom" te neprestano brojeÊi kalorije i boraveÊi na vagi. Sjetimo se koliko frustrirajuÊe zna biti kada u kratkom vremenskom periodu izgubimo nekoliko kilograma, da bismo ih ponovno, u isto tako kratkom vremenskom periodu vratili. Zar nismo tada ljudi, nervozni, nezadovoljni? Æelimo li takvi biti sebi i svojoj okolini?

2. Spoznaja da je dijeta privremena, moæe u prvom momentu bili olakπavajuÊa ("joπ samo da izdræim tri dana ili tjedan dana"), no kasnija spoznaja da privremena dijeta daje i privremene rezultate moæe biti i neugodna. Takoer se Često pitamo: πto nakon dijete, πto i kako jesti nakon toga, a da se ponovno ne udebljamo?

3. Takoer morako jako dobro razmisliti o upotrebi tzv. "Čudotvornih" tableta ili napitaka koji se na træiπtu nude kao zamjena za hranu, a koji mogu biti izuzetno opasni po zdravlje. Naime, oni ni u kom sluČaju ne bi smjeli biti nadomjestak za hranu, a samo izuzetno mogu posluæiti kao pomoÊno sredstvo kod mrπavljenja buduÊi da oni uglavnom osiguravaju bolju i obilniju probavu, tj. stolicu i/ili mokrenje.

4. Obvezno se moramo zapitati da li su sve dijete zaista neπkodljive i koliko zapravo moæemo "muČiti" vlastito tijelo raznim dijetalnim reæimima, a da nam ono i dalje funkcionira normalno. To se, naravno, odnosi na sve koji se u to upuste, a mislimo naroČito na ljude sa zdravstvenim tegobama (npr. bolesti srca, poviπeni krvni tlak, psihiČke tegobe i sl.), kao i na mlade ljude zbog njihove poveÊane potrebe za hranjivim tvarima u doba rasta i mladenaπtva. Uvijek bismo, dakle, morali odvagati izmeu dvije stvari, a to su: gubitak nekoliko kilograma i/ili gubitak zdravlja. Zbog toga mislim da bi bilo korisno, pa Čak i obvezno, konzultirati se sa svojim lijeČnikom ili struČnjakom koji se bavi problemom prehrane te u dogovoru zapoČeti kontrolirano mrπavljenje. To se naroČito odnosi na navedene kategorije ljudi, a i na ljude koji moraju ili æele smrπaviti puno kilograma. Naime, tada Êe lijeČnik pratiti mrπavljenje, ne samo na vagi, nego i kontrolom laboratorijskih nalaza, EKG, krvnog tlaka i dr.

5. I na kraju, razmislimo joπ jednom, prije nego poČnemo s dijetom, o tome da smanjeni unos hranjivih tvari i posljediČni brzi gubitak kilograma mogu dovesti do brojnih zdravstvenih tegoba, i to blaæih, kao umora, pospanosti, glavobolja, nervoze, pa sve do teæih poremeÊaja u metabolizmu vode i osnovnih hranjivih tvari, vitamina i minerala, πto opet dovodi do poremaÊaja funkcije raznih organa, naprimjer jetre, bubrega, spolnih i drugih ælijezda.

RAZNOLIKOST DIJETA

No, ako se ipak odluČite biti vitski i posegnete za jednom od djeta, evo nekoliko prijedloga dijeta za mrπavljenje i njihovih osnovnih karakteristika:

1. Atkinsova visokoproteinska dijeta zanemaruje sadræaj kalorija i usredotoČuje se na ograniČavanje ugljikohidrata, tj. traæi se njihovo potpuno izostavljanje (barem tijekom prvih tjedan dana). Naime, ako prestane unos ugljikohidrata, kao osnovnog goriva koje organizam koristi za proizvodnju energije, on Êe poČeti troπiti nataloæene masti i izluČivati ketone te Êe time nestajati i kilogrami i osjeÊaj gladi. Tijekom dijete jedu se velike koliČine proteina: meso, riba, jaja, perad, sir. Opasnosti su takve dijete poviπenje kolesterola u krvi (oprez kod srČanih bolesnika), zatim oslobaanje ketona u krv moæe izazvati glavobolje, vrtoglavicu, umor, muČninu, a poveÊana koliČina proteina moæe ugroziti i rad bubrega. Uz tu se dijetu preporuČa uzimati multivitaminsko-mineralne dodatke u obliku tableta.

2. Stillmanova dijeta takoer je vrsta Čisto proteinske dijete, koja usto zahtijeva ispijanje barem osam Čaπa vode dnevno, uz ostale napitke. Dakle, nije dopuπteno jesti ugljikohidrate niti masti, zatim voÊe i povrÊe, mlijeČne proizvode i æitarice. Takoer ne treba brojiti kalorije, ali niti pretjerano jesti, a prosjeČan gubitak teæine je navodno 2,5 do 6,5 kg tjedno. Takoer se i uz tu dijetu preporuČa uzimanje multivitaminsko-mineralnih dodataka.

3. Dijeta s tekuÊim bjelanČevinama i Cambridge dijeta su niskokaloriČne proteinske dijete (manje od 800 kalorija na dan) te su opasne za organizam i mogu, zbog naglog gubitka tjelesne teæine, izazvati ozbiljne poremeÊaje u radu svih organa. Stoga, ako se odluČite za te dijete, svakako biste to morali uČiniti pod nadzorom lijeČnika. Cambridge dijeta, naprimjer, ima samo tri tekuÊa proteinska obroka dnevno, s ukupno 330 kalorija, πto odgovara poluizgladnjelosti. Danas se ipak na træiπtu nalaze takvi proteinski pripravci koji su obogaÊeni vitaminima i mineralima potrebnima za rad organizma, a koji su u tako drastiČnim dijetama i te kako potrebni.

4. Dijeta s grejpfrutom temelji se na upotrebi nekoliko grejpova na dan, uz ostalu propisanu hranu (uglavnom povrÊe, malo mesa). Vjerovalo se da grejp sadræi enzim koji pospjeπuje sagorijevanje masti, πto nije dokazano. To voÊe sadræi malo masnoÊa i kalorija, a puno C-vitamina, beta-karotena, vode i vlaknatih tvari, πto olakπava probavu i daje osjeÊaj sitosti. Dijeta traje tri tjedna.

5. Zen-makrobiotiČka dijeta nema veze sa zen-budizmom. Ona je djelo Japanca Ohsawe i ima deset etapa. PoČinjete time πto se odriČete slatkog, a kasnije i svih drugih vrsta namirnica, sve dok ne doete do najviπe etape koja podrazumijeva konzumiranje iskljuČivo æitarica, i to po moguÊnosti smee riæe. Uz to, ograniČen je i unos tekuÊine. Sljedbenici te dijete vjeruju da se, uz takvu prehranu i pozitivne misli, moæe u tijelu proizvoditi vitamine i minerale i bez unosa osnovnih hranjivih tvari. Ta je dijeta opasna, stoga budite oprezni!

6. Fruktozna dijeta traje 14 dana i predviena je za osobe koje æude za slatkim. To je prirodni πeÊer koji utaæuje glad i odræava razinu energije u tijelu. Gubi se jedan kilogram dnevno. Fruktoza je dostupna u obliku praπka, tableta za ævakanje, sirupa. Uz to, preporuČa se i pijenje desetak Čaπa vode dnevno i mineralno-vitaminski dodaci.

7. Dijeta s algama, lecitinom, octom i vitaminom B6 poznata je veÊ viπe od desetljeÊa i joπ je uvijek popularna. ObiČno se sve te komponente nalaze u jednoj tableti koju treba uzeti uz svaki obrok.

8. Dijeta s kombinacijom namirnica poznata je veÊ duæi niz godina, ali je kao koncept "Fit for life" publicirana 1985. i do danas ima puno poklonika. Temelji se na naČelu kombiniranja hrane, tj. nemijeπanja istovremeno u obroku proteina (meso, jaja, riba) s ugljikohidratima (krumpir, riæa), veÊ s proteinima treba kombinirati povrÊe. Takoer se ne preporuČuje mijeπanje dviju vrsta proteinske hrane u jednom obroku, npr. meso i jaja ili sir istovremeno. PreporuČuje se jesti voÊe tijekom jutra, a inaČe tijekom dana barem nekoliko sati nakon πto smo jeli πkrobnu ili proteinsku hranu. Od tekuÊina preporuČuje se pijenje vode, ali ponovno po pravilima, i to pola sata prije obroka ili nekoliko sati nakon obroka, a nikako tijekom jela. Dakle, u toj vrsti dijete zastupljene su sve vrste hranjivih tvari (uz ograniČenje proteina), πto je svakako dobro pa takav naČin prehrane moæe trajati i duæe vrijeme.

9. Dijeta Mayo klinike ili dijeta s keljem traje tjedan dana, a svaki je dan propisana toČno odreena vrsta hrane, uz pijenje veÊih koliČina tzv. "Čarobne juhe". Ona sadræi razne vrste povrÊa, a osnovne su kelj, zelena paprika, kapula, krumpir, celer. Tom se dijetom pospjeπuju probava i mokrenje te se dosta brzo gubi na teæini.

10. Dijeta sa sokovima veÊ je dugo popularna, a moæe trajati od jednog do tjedan dana, kada se piju samo sokovi, Čaj ili voda u neograniČenim koliČinama. Treba svakako biti oprezam pri primjeni te dijete, zbog moguÊih nuspojava pada tlaka, vrtoglavica, glavobolja i umora. InaČe, puno struČnjaka preporuČa jednodnevni post samo s tekuÊinom, baem jednom mjeseČno.

11.Mediteranska dijeta podrazumijeva prehranu koja je manje obilna, ali sadræi sve vrste namirnica na koje smo navikli. To je redukcijska dijeta, koja propisuje maksimalne dnevne koliČine pojedinih namirnica za pripremu obroka. U tijeku dijete konzumira se puno raznog voÊa, a osobito povrÊa (radiČ, salata, kupus, cikla, πpinat, blitva, rajČica i dr.), a puno su zastupljeni i razni zaČini (origano, vlasac, Čeπnjak, perπin, bosiljak i dr.). Takoer se ograniČava unos soli i πeÊera. ObiČno dijeta traje Četiri tjedna, s toČno odreenim dnevnim menijem. S obzirom na zastupljenost svih vrsta namirnica, moæe se kao naČin prehrane, a s eventualnim izmjenama, koristiti i nakon Četiri tjedna.

To su samo neke vrste dijeta za mrπavljenje koje moæete zabrati ako æelite skinuti viπak kilograma. No, u sluČaju da se ne moæete odluČiti niti za jednu od tih dijeta, razmislite o ovih nekoliko savjeta koji Êe vam zasigurno pomoÊi pri mrπavljenju, ali i kasnije, kada æelite zadræati postignutu liniju.

1. Smanjite upotrebu πeÊera i slatkiπa, slatkih sokova, sladoleda.

2. Smanjite potroπnju ulja, kao i hranu s visokim postotkom masnoÊa (kobasice, trajne salame, govedina, Čvarci).

3. Jedite viπe voÊa i povrÊa, uz oprez konzumiranja oraha, badema, kikirikija,.

4. Ne jedite iza 20 sati.

5. Pijte puno vode i biljnog Čaja.

6. Smanjite upotrebu mesa i drugih jela s visokim postotkom masniÊa (salame, prπut, masni sirevi, svinjetina), a izaberite ono s manjim postotkom masnoÊa, kao npr. piletina, teletina, puretina, kuniÊ, svjeæi kravlji sir. Baem jednom u deset dana neka vam izvor bjelanČevina budu soja, grah, leÊa, graπak.

7. PoveÊajte konzumiranje svih vrsta riba, rakova i πkoljaka, barem jednom tjedno.

8. Ubacite barem dva bezmesna dana u tjednu.

9. Svakako ubacite tjelovjeæbu ujutro ili naveČer u svom domu, ali to moiæe biti i πetnja, lagano trČanje ili bilo koji drugi oblik rekreacije i izvan kuÊe.

10. Ne izbacujte kruh, osim, naravno, bijeli, kojega zamijenite crnim ili integralnim.

I, konaČno, æelim vam puno uspjeha, ali i opreza na putu do vitke linije. I, naravno, "dobar tek"!

Violeta ViČeviÊ-Srdoc, dr. med.

HRANA I ALERGIJE

ALERGENI - SVUDA OKO NAS

Alergija na hranu ili imunoloπka preosjetljivost promijenjena je, bolesna reakcija organizma, a nastaje nakon ponovljene konzumacije neke hrane koja je za veÊinu ljudi sasvim bezopasna.

Hrana kao alergen jesu bjelanČevine velike molekule, relativno otporne na enzimatsku razgradnju.

Pojava alergijskih bolesti u porastu je i najvjerojatnije je potencirana vanjskim faktorima.

Prevlast alergijskih bolesti na hranu u djece bila je oko 1,8%, a novi podaci govore da je u porastu Čak na 5%-7%.

U odabranim grupama, kao πto su djeca s ekcemom, prevalencija se penje Čak na 25%. U odraslih je znano niæa, svega 0,2%. Dvadeset posto djece koja su senzibilizirana na hranu dobije kliniČke simptome u prve tri godine æivota.

NajČeπÊe se u ranoj djeČjoj dobi javljaju crijevni simptomi, no alergija na hranu moæe se razliČito manifestirati, neovisno o æivotnoj dobi u kojoj nastaje:

- po koæi: koprivnjaČa-urtikacija, angioedemi, osipi, svrbeæ, ekcem;

- u diπnom sustavu: upale uha, rinitisi, laringitisi, bronhalna astma;

- u probavnom traktu: muČnine, povraÊanje, proljevi, bolovi u crijevima;

- anafilaktiČki πok.

BROJNI UZROCI ALERGIJA

Hrana kao alergen razliČito je zastupljena s obzirom na dob i nije jasno zaπto neka hrana ČeπÊe od drugih izaziva alergiju.

Do treÊe godine æivota najČeπÊa su hrana kao alergeni: mlijeko, jaje, soja, pπenica, kikiriki, citriČno voÊe, a kasnije, od Četvrte godine nadalje, prevladavaju: bjelanjak jajeta, soja, rajČica, citriČno voÊe, ljeπnjak, pπenica, riba, aditivi hrani (boje, konzervansi, antioksidanti).

Pacijenti alergiČni na peludi, kao i pacijenti koji primaju beta-blokatore, visoko su riziČni da razviju alergijsku reakciju na hranu.

Oko 50% djece i odraslih koji su alergiČni na pelud breze, u vrijeme cvatnje breze mogu osjeÊati peČenje ili svrbeæ ædrijela kada jedu sljedeÊe:

- voÊe: jabuke, kruπke, πljive, breskve, marelice, treπnje, viπnje, kivi, kesten,

- povrÊe: krumpir, mrkvu, celer.

Isto tako, osobe alergiČne na peludi korova mogu pokazivati alergijsku reakciju na banane, dinje, kruπke i mahunarke.

To je tipiČan primjer unakrsne reakcije izmeu razliČitih alergena, ali Čiji su dijelovi antigena sliČni onima iz peludi.

DIJAGNOZA

Dijagnosticirati alergiju na hranu istovremeno je i lako i teπko.

Potrebni su:

- detaljna anamneza - podaci o bolesti, osobni i obiteljski,

- pregled pacijenta,

- koæni test (PRICK),

- krvni test (RIST, RAST).

Moæe se uČiniti provokacijski test - dvostruko slijepi pokus, obavlja se sublingvalno samo u bolnici, kao i biopsija sluznice tankog crijeva, kojom se procjenjuje stupanj upalne staniČne infiltracije i stupanj eventualno nastale atrofije crijevnih resica.

Najvrednija je, ali i najteæa, eliminacijska dijeta, s postepenim uvoenjem jedne po jedne vrste hrane, u kuhanom, peČenom i sirovom stanju.

U posljednje vrijeme je popularna, ali su joj rezultati joπ oskudni i metoda analize kose.

LIJE»ENJE

1. SprijeČiti kontakt s alergenom

Nakon otkrivanja inkriminiranog alergena, neophodno je uvesti restriktivnu dijetu.

Ona se sastoji u strogoj eliminaciji alergena hrane iz prehrane. Lako se obavlja ako se radi o hrani koja nije svakodnevna namirnica, ali znatno teæe ako je alergen, naprimjer mlijeko, pπenica i drugo. Vaæno je znati da svaka restriktivna dijeta mora biti individualno odreena.

Tada je neophodno dati zamjenske namirnice. Meutim, ne smijemo zaboraviti da takva dijeta moæe dovesti do jatrogene malnutricije - zato se uvijek mora izabrati zamjena u ishrani, npr. mlijeko s kalcijem i sliČno.

Dijeta obiČno traje od 6 mjeseci do 2 godine. To je najsigurniji naČin lijeČenja. Pacijentima se olakπava odabir prehrana tako da ih se upuÊuje na upotrebu "Kuharice za alergiČare" autora dr. Ingeborg Schindler i sur.

2. Farmakoloπka terapija

Ponekad, uz spomenuto, moramo uvesti lijekove koji Êe omoguÊiti da pacijent kvalitetno æivi.

Radi li se o smetnjama probavnog trakta, tada je Gastrofrenal ili Nalcrom lijek izbora - daje se pola sata prije obroka. Za druge smetnje izazvane alergijom na hranu upotrebljavaju se antihistaminici (Zyrtec, Claritin - Flonidan, Dihalar i dr.), a samo u pojedinim sluČajevima dodaju se kortikosteroidi.

KAKO SPRIJE»ITI ALERGIJE?

Prevencija alergije na hranu mora se obavljati vrlo rano i, kao πto je Hamburger govorio: "Jedan gram prevencije vrijedi viπe od jedne tone terapije."

KliniČke manifestacije alergijskih bolesti najČeπÊe se javljaju tijekom prve godine æivota. Postavlja se pitanje: kada najranije ustanoviti prisutnost alergijske sklonosti, kako bi se πto prije poČele uspjeπne profilaktiČke mjere? Danas nam je jasno da su kandidati za prevenciju upravo novoroenČad s visokim rizikom za alergiju. Naime, novoroenČe Čija je serumska koncentracija IgE iznad 1 sd ima deseterostruko veÊi rizik da oboli od alergije veÊ u prve dvije godine æivota.

Dijete, dakle, veÊ kao novoroenČe moæe imati dovoljno IgE na odreeni alergen i samo je pitanje vremena kada Êe se alergija javiti.

Alergijska reakcija neÊe se manifestirati u svih Članova obitelji koji nasljeuju sklonost alergiji i predaju je sljedeÊim generacijama. U nekim obiteljima bude bolesna baka i tek onda unuČe. Ni sva djeca istih roditelja ne moraju oboljeti. Dijete nasljeuje po jedan kromosom od majke i oca. HoÊe li naslijediti onaj kromosom koji nosi sklonost alergiji, ovisi o prirodnoj selekciji.

U svakoj je populaciji atopiČara 5% - 10%. Prvi razlog πto se sve ranije i sve ČeπÊe manifestiraju alergije jest u tome πto se maloj djeci iz obitelji koje su sklone alergiji prerano nude bjelanČevine æivotinjskog porijekla, umjesto da se s uvoenjem svake nove hrane kasni po nekoliko mjeseci, kako bi djetetov probavni sustav "dozrio". Zatim, veÊ u ranoj dojenaČkoj dobi djeci se u hrani i sokovima nude razliČiti konzervansi, aditivi i umjetne boje, πto sve pridonosi pojaČanoj i ubrzanoj manifestaciji alergija. Koæa reagira prva i moæda najČeπÊe. Ako se Čeka, s vremenom Êe dijete postati alergiČno na sve veÊi broj alergena i bit Êe sve teæe pronaÊi pravi uzrok. Ako roditelji previde πto se zbiva na djetetovoj koæi, Čak u 60% djece do treÊe godine razvit Êe se bronhalna astma. Greπka koju roditelji Čine jest koriπtenje raznih masti, koje Êe i djelovati tjedan ili dva, ali se smetnje opet ponavljaju. »arobne masti, Čarobne tvari ili neπto treÊe ne postoje.

Djeca s visokim rizikom u nastanku alergije ona su Čiji roditelji boluju od nekog oblika alergije. Zato se preporuČa majci da posljednja tri mjeseca trudnoÊe, kao i tijekom dojenja, ne jede alergogenu hranu (kikiriki, jaje, mlijeko), a za njezino dijete daju se upute o ishrani:

- dojenje najmanje 6 mjeseci,

- u protivnom, prijeÊi odmah na jako hidrolizirane vrste mlijeka (Pepti-Junior, Nutramigen, Pregomin, Neocate), jer su enzimatski odreene, lakπe se probavljaju i manje su alergogene,

- odgoditi uvoenje namirnica u jelovnik djeteta:

• tek se izmeu πestog i dvanaestog mjeseca uvode: povrÊe, riæa, meso, voÊe,

• izmeu dvanaestog i osamnaestog mjeseca uvesti: mlijeko, pπenicu, kukuruz, citruse, soju,

• tek nakon 24 mjeseca - jaje,

• s navrπenom treÊom godinom dijete, ako nije alergiČno, moæe jesti ribu i hranu s kikirikijem.

Proteini hrane prenose se iz majke (i mlijekom) u dijete pa se, ako je potrebno, savjetuje majci da i ona uvede eliminacijsku dijetu.

PROGNOZA

Prognoza alergije na hranu nije uvijek jednostavna. To je individualna alergijska reakcija, pa je i prognoza specifiČno razliČita. UopÊeno govoreÊi, moæemo kazati da su mlaa djeca ČeπÊe alergiČna na hranu, a πto viπe odrastaju, alergija na hranu je manje zastupljena. Meutim, i brojni odrasli alergiČni su na razne namirnice i mogu reagirati promjenama na koæi, probavnom i diπnom sustavu. Potvreno je pravilo da ako se hrana za koju je dokazano da izaziva alergiju u nekog pacijenta, ne daje tijekom 6 mjeseci do dvije godine, tada postoji velika vjerojatnost da Êe nakon tog vremena pacijent tolerirati-podnositi tu istu hranu bez tegoba.

Prim. dr. sc. Semida VekariÊ, dr. med.

PREHRANA I VID

JESTI ZDRAVO DA BI SE DOBRO VIDJELO

(Dobar vid prolazi kroz æeludac)

Kad bi Čovjek izgubio neko od svojih pet osjetila, Čiji bi gubitak najteæe podnio? Za veÊinu ljudi to je upravo osjet vida. Sposobnost vida toliko je dragocjena da ne moæemo ni zamisliti kako bi izgledao svijet oko nas kad ga ne bismo mogli vidjeti.

Starenjem sposobnost vida slabi, a naπe oČi postaju "istroπene" i podloæne brojnim oπteÊenjima i bolestima, kao πto su glaukom, makularna degeneracija, katarakta, dijabetiČna retinopatija i dr., koje nam uvelike mogu oduzeti taj dar i umanjiti vrijednost æivota.

U mladosti nemamo naviku pretjerano voditi raČuna o naπem zdravlju, o tome πto jedemo, koliko se odmaramo, da li odræavamo tjelesnu kondiciju i sl. Zato plaÊamo danak kad ostarimo.

Ovdje Êemo govoriti samo o naČinu prehrane i kako se dobra ili loπa hrana koju godinama jedemo moæe odraziti na zdravlje naπih oČiju u nekoliko najraπirenijih oboljenja oka u starijoj dobi.

Imaju li veze hrana i oČi? Imaju, i to velike.

OČi pomaæu da nam hrana bolje prija i lakπe se probavi. Joπ prije nego li smo uopÊe sjeli za stol pojesti slastan ruČak, mi "jedemo" naπim oČima. Prvi utisak o hrani proizlazi iz njenog izgleda. Ni najukusniji obrok neÊe nas oduπeviti ako je prvi pogled na tanjur bio razoČaravajuÊi.

Isto tako, zdravlje oka ovisi o onome πto smo pojeli kroz cijeli niz godina naπeg æivota. Pravilnom prehranom mogu se neki problemi s oČima ublaæiti, usporiti, pa Čak i izlijeČiti.

Tko se mora najviπe Čuvati

Sve osobe starije dobi (iznad 50 godina), pogotovo one koje su u mladosti "neuredno" æivjele, puπaČi, oni koji veÊ boluju od dijabetesa, ateroskleroze i poviπenoga krvnog tlaka, izravno su ugroæeni. Njihove su oČi kroz dugi niz godina dosta propatile i ne mogu viπe odolijevati stalnim stresovima i udarima πtetnih tvari koje im naviru kroz krvotok. Bolesti oka o kojima Êe biti govora nastaju zbog πtetnog djelovanja slobodnih radikala. To su jako reaktivne molekule koje se veæu, a zatim uniπtavaju stanice u organizmu. Slobodnih radikala ima svuda oko nas: u zraku, vodi, raznim kemikalijama... Neke od tih molekula potrebne su naπem organizmu za kemijske procese, ali se sa suviπkom slobodnih radikala organizam ne moæe nositi. Tako dolazi do ubrzanog procesa propadanja stanica, odnosno starenja. OČi su stalno izloæene svjetlosnim zrakama koje su nuæne za dobar vid. Tako su ugroæene joπ viπe od drugih organa, jer svjetlosne zrake pogoduju bræem stvaranju slobodnih radikala. Nastaju oπteÊenja koja nepovratno uniπtavaju vid.

SreÊom, znanost svakim danom napreduje. Danas veÊ znamo da male promjene u æivotnim navikama, pogotovo πto se prehrane tiČe, mogu, ako se primijene navrijeme, pomoÊi oku da do velikih oπteÊenja niti ne doe. Ako su se pak oπteÊenja oka veÊ pojavila, nije kasno neπto poduzeti. Pravilna prehrana i zdraviji naČin æivota usporit Êe napredovanje oπteÊenja, a mogu u pojedinim sluČajevima dovesti Čak i do poboljπanja. Osim unosa zdrave prirodne hrane, postoji i moguÊnost uzimanja vitamina i minerala u tabletama ili drugim oblicima pripravaka koji nadomjeπtaju manjak korisnih tvari u svakodnevnoj prehrani. NajznaČajniji su oni sastojci koji se nazivaju antioksidansima.

U grupu antioksidansa spadaju:

- beta-karoten πtiti retinu od oksidativnih oπteÊenja uzrokovanih svjetlosnim zrakama koja su glavni uzrok makularne degeneracije,

- vitamini C i E pokazuju znaČajnu zaπtitnu ulogu u nastanku katarakte i oπteÊenju krvnih æila kod dijabetesa,

- vitamin C sam za sebe moæe prekinuti razvoj, pa Čak i poboljπati stanje kod katarakte, glaukoma i makularne degeneracije,

- vitamin A, poznat joπ i kao vitamin protiv infekcija, znaČajan je za raspoznavanje boja i dobar vid po noÊi,

- vitamin B-2 usporava stvaranje katarakte,

- lutein i likopen (prirodni karotenoidi) znaČajno smanjuju rizik od nastanka makularne degeneracije, a unoπenje luteina u organizam moæe poboljπati vidnu funkciju u pacijenata sa tzv. suhim oblikom makularne degeneracije.

Dijeta i glaukom

Glaukom obuhvaÊa cijelu grupu bolesti oka koju karakterizira propadanje æivČanih vlakana vidnog æivca. Osvrnut Êemo se samo na glaukom otvorenog kuta od kojeg boluje 3/4 svih glaukomskih pacijenata. Tuæna je Činjenica da se glaukom otkrije tek u svake Četvrte osobe koja od njega boluje. Mnogi Êe zbog toga izgubiti vid ako se ne poČnu navrijeme lijeČiti. NajveÊi je faktor rizika poviπeni oČni tlak. Vjeruje se da je i opskrba vidnog æivca krvlju vaæan Čimbenik u nastanku oboljenja. Novija su istraæivanja pokazala da postoji osjetljivost æivČanih vlakana na neke tvari koje nastaju u organizmu i mogu πtetno utjecati na vidne stanice i æivČana vlakna.

Glaukom se lijeČi cijeli æivot, pomoÊu oČnih kapi i tableta, a kad one viπe ne pomaæu, laserom ili kirurπkim zahvatom.

Pogledajmo kako bi se joπ moglo utjecati na glaukom.

MoguÊa dodatna terapija je vjeæbanje. Istraæivanja pokazuju da voænja sobnog bicikla sniæava oČni tlak za oko 20%.

Jelo i piÊe mogu utjecati na oČni tlak. Nije preporuČljivo odjednom popiti veliku koliČinu tekuÊine jer Êemo time povisiti oČni tlak. Neposredno poslije obroka tlak u oku snizuje se, a najviπi je neposredno prije sljedeÊeg obroka, odnosno ujutro prije prvog obroka.

Moæe li se posebnom dijetom sniziti oČni tlak? Moæe!

Joπ Četrdesetih godina ovoga stoljeÊa dokazano je da dijeta koja se bazirala na riæi, voÊu i voÊnim sokovima, uz dodatak preparata æeljeza i vitamina, snizuje tlak u oku otprilike onoliko koliko se danas moæe pomoÊi laserskim tretmanom. ZakljuČak je bio da dijeta s malo soli dovodi do bolje raspodjele tekuÊine u organizmu i snizuje oČni tlak.

Na pacijentima koji su dugo primali infuzije zbog bolesti probavnog sustava, takoer je uoČeno sniæenje oČnog tlaka. ZakljuČeno je da razlog leæi u nedostatku unosa masti prilikom takve vrste "prehrane".

Iz navedenog se moæe zakljuČiti da smanjen unos soli i masti u hrani povoljno djeluje na lijeČenje glaukoma.

Senilna degeneracija makule

Degenerativne promjene zahvaÊaju centralni dio retine najČeπÊe u ljudi iznad 55 godina starosti. OČna pozadina izgleda kao da su je "pojeli moljci". U makuli, koja se nalazi toČno nasuprot zjenice, poČne se nakupljati tekuÊina ("mokri" oblik) ili se pak nataloæe otpadne tvari ("suhi" oblik). U oba sluČaja vidne stanice ne mogu pravilno funkcionirati.

Osoba ima "rupu" u sredini vidnog polja i ne moæe dobro vidjeti upravo onaj predmet ili rijeČ u tekstu na koje je usmjerila pogled. Sve to uvelike umanjuje kvalitetu æivota. U nekim sluČajevima moæe se pomoÊu lasera smanjiti "curenje" tekuÊine iz krvnih æila, odnosno zaustaviti πirenje procesa, pa Čak i dovesti do malog poboljπanja. U drugim se pak sluČajevima viπe niπta ne da uČiniti.

Preostaje nam jedino da pokuπamo pomoÊi pravilnom prehranom. Cink je jedan od najznaČajnijih minerala za pravilan rad vidnih stanica i imunoloπkog sustava opÊenito.

Unoπenje cinka na usta moæe usporiti razvoj senilne degeneracije makule. Joπ kad se cink kombinira s antioksidatima, npr. luteinom, nastaje djelotvorni zaπtitniČki spoj za oČi. Naravno, ni sa Čim ne treba pretjerivati. Prevelik unos cinka moæe smanjiti unos bakra i æeljeza u organizam, πto moæe rezultirati slabokrvnoπÊu. Zato se treba strogo pridræavati uputa o dozi istaknutoj na pakovanju preparata.

Antioksidansi i biljni ekstrakti

Oksidacija masnih kiselina u vidnim stanicama moæe biti uzrok senilnoj degeneraciji makule. Upravo zato upotreba antioksidansa poput vitamina C i E, beta-karotena i dr. moæe usporiti razvoj tih promjena. Vitamin C djeluje zaπtitno na stijenku krvnih æila i spreČava krvarenje iz krhkih krvnih æila u oku, naroČito kod hipertoniČara, koji su zbog naglih skokova krvnog tlaka u velikoj opasnosti.

Francuzi su istraæivali utjecaj ginko biloba ekstrakta na razvoj makularne degeneracije. Ginko sadræava tvari koje usporavaju aktivnost trombocita. Tako se olakπava krvotok u podruČjima u kojima je cirkulacija oslabljena, πto je naroČito sluČaj u starijih osoba i u osjetljivom organu kao πto je oko. Ginko takoer ima svojstva antioksidansa, πto moæe pomoÊi u lijeČenju.

Zbog smanjenog gruπanja krvi, ginko se ne preporuČuje osobama koje veÊ uzimaju andol, aspirin ili neka druga sredstva protiv gruπanja, jer moæe doÊi do krvarenja iz raznih organa.

Katarakta, dijabetes i retinopatija

Katarakta je zamuÊenje oČne leÊe. Gubitak prozirnosti uzrokuju promjene u bjelanČevinama koje izgrauju leÊna vlakna. BuduÊi da leÊa i tekuÊina okolo nje normalno sadræe puno antioksidansa potrebnih za odræavanje prozirnosti, moæe se pretpostaviti da Êe, pri stvaranju slobodnih radikala, hrana bogata vitaminima C i E te beta-karotenom djelovati zaπtitno protiv nastanka katarakte.

Dijabetes poveÊava rizik od nastanka katarakte, a takoer moæe dovesti do gubitka vida zbog promjena na krvnim æilama oČne pozadine. Nastaje bolest koju zovemo dijabetiČna retinopatija. U odraslih osoba koje za lijeČenje dijabetesa koriste samo tablete, uzimanje hrane bogate biljnim vlaknima i s malo masti moæe sprijeČiti dalja oπteÊenja oka, pa Čak i popraviti stanje. U mlaih osoba koje veÊ dugo uzimaju inzulin, ista dijeta smanjuje potrebu za inzulinom te popravlja opÊe stanje cijelog organizma, a time povoljno djeluje i na oČi.

U zakljuČku se moæe reÊi da idealna dijeta za zdrave oČi mora sadræavati puno celuloze, sloæenih ugljikohidrata (ne slatkiπa), visoke doze antioksidansa, niske koliČine masti i malo proteina - odnosno sve ono πto jedu vegetarijanci.

Mr. sc. Inge BoπkoviÊ-DragiČeviÊ, dr. med.

Kako se vidi kod dijabetiČne retinopatije

Pregled na biomikroskopu

Kako vidi pacijent sa degeneracijom makule

Kako vidi pacijent sa glaukomom

ZDRAVLJE ZUBA

GUMA ZA ÆVAKANJE - ZA ILI PROTIV?

Pred gotovo pola stoljeÊa pojavljuje se u naπim trgovinama nov proizvod - GUMA ZA ÆVAKANJE - koji nevjerojatnom brzinom i moÊi osvaja svako dijete.

Istovremeno, roditelji pokazuju odreenu odbojnost i negativan stav prema uporabi djeci toliko drage poslastice, koja tijekom ævakanja gubi svoj okus i miris, ali nikada ne smanjuje masu, πto bi zapravo znaČilo da ju se ne moæe pojesti.

Kako je to izrazito gumasta masa, postojale su razliČite bojazni glede πtetnog djelovanja ako ju dijete proguta. Te bojazni rezultat su nepoznavanja njenog sastava i probavljivosti.

U to doba koliČina slatkiπa bila je svakom djetetu uglavnom ograniČena, tako da je guma za ævakanje imala veliku vrijednost jer se jedina koristila duæe vrijeme, Čak i viπe dana.

GUMA - ISPIRA»

Tijekom vremena tehnolozi su uvodili mnoge inovacije u sastavu, okusu, obliku i pakovanju gume za ævakanje. NajveÊa promjena zahvatila ju je oduzimanjem πeÊera, koji se smatra temeljnim uzrokom razvoja karijesa zubi.

Ævakanje takve gume ima viπestruko pozitivno djelovanje na zdravlje usta i zubi. Dugotrajno ævakanje stimulativno djeluje na muskulaturu usta i obraza te na razvoj i funkciju Čeljusnog zgloba. Njena prisutnost u ustima stimulira poveÊanu proizvodnju i luČenje sline koja, zbog svog sastava, neutralizira kiseline u ustima, Čime sprjeČava pojavu karijesa na zubima i drugih oboljenja sluznice usta. Svojom koliČinom slina ispire ostatke hrane i potpomaæe samoČiπÊenje zubnih ploha miπiÊima jezika i obraza.

Guma za ævakanje, sa πeÊerom ili bez njega, mislim da nije od osobite vaænosti jer su to minimalne koliČine πeÊera koje se izdvoje u prvim minutama ævakanja, a daljim ævakanjem i prisutnoπÊu tako velikih koliČina sline taj πeÊer postaje potpuno bezopasan za razvoj karijesa. Za zdravlje zubi opasni su πeÊeri koji se takoæe na zubnim plohama te se tako duæe zadræavaju, πto je kod ævakanja gume za ævakanje nemoguÊe.

GUMA - »ISTA»

Svojom ljepljivoπÊu guma za ævakanje moæe koristiti za ČiπÊenje zuba. Meutim, LJEPLJIVOST je najnepovoljnija karakteristika gume za ævakanje. Tako se njena uporaba ne preporuČa osobama koje imaju mnogo ispuna u zubima jer ih guma za ævakanje odstrani. Isto se dogaa i sa zubima koji su u lijeČenju, pa su zatvoreni nekim od sredstava za privremeno zatvaranje. Svi protetski nadomjesci, kojima se nadoknauju zubi koji nedostaju, zbog karakteristika svoje povrπine, a posebno parcijalne ili totalne zubne proteze, apsolutna su kontraindikacija za uporabu guma za ævakanje. Isto vrijedi i za osobe koje nose ortodontske aparate, one koji se skidaju ili fiksne. Kod fiksnog ortodontskog aparata guma za ævakanje zalijepi se za njegove elemente te ih otkine.

"»ISTO∆A" GUME

Sve dosad reČeno karakteristiČno je za normalno ævakanje zatvorenih usta. Ako se prisjetimo naπe mladeæi na bilo kojem mjestu, i gotovo modnog trenda pravljenja balona od guma za ævakanje, onda ona dobiva joπ jednu negativnu ocjenu. Svaki balon napravljen izvan usta skuplja na sebe bezbroj Čestica neČistoÊe iz zraka koje se onda unose u usta te na taj naČin mogu izazvati razna oboljenja. »esto dijete poteæe gumu za ævakanje rukom iz usta, ČineÊi od nje duæe ili kraÊe niti, te ju na taj naČin zagauje neČistoÊom iz zraka ili s ruke. Prekidanje ævakanja iz bilo kojeg razloga (uzimanje hrane ili piÊa) rezultira odlaganjem gume za ævakanje za kasniju uporabu.

Sjetimo se koliko je zalijepljenih guma za ævakanje na donjim povrπinama radnih stolova i stolica naπe djece!

Mnoge osobe ævaČu gumu otvorenih usta, πto izaziva neugodne zvukove mljackanja i pucketanja, a to spada u okvire ruænog ponaπanja. Takoer nije lijepo ævakati uvijek i na svakom mjestu, ali na to se Često zaboravlja.

S gumom za ævakanje nemaju problema samo stomatolozi, veÊ i ČistaČi ulica. Ispljunuta guma za ævakanje Često zavrπava na ulici, odakle se, osim mehaniČkim putem, pojedinaČno, ne moæe odstraniti. To je danas problem svih urbanih sredina.

Da zakljuČimo, gume za ævakanje mogu koristiti osobe koje ne nose nikakve protetske nadomjestke ili ortodontske aparate i nemaju mnogo ispuna na zubima. Sastav gume za ævakanje, sa πeÊerom ili bez njega, nema neko bitno znaČenje. Pristojno ævakanje, sa zatvorenim ustima, bez diranja gume prstima ili pravljenja balona izvan usta, preporuČljivo je. Ta preporuka proizlazi iz pozitivnog utjecaja ævakanja na razvoj ævaČnih struktura ælijezda slinovnica, na stimulaciju nicanja zubi u djece, na samoČiπÊenje pa se time sprjeČava pojava karijesa zuba. Njezina je najveÊa vaænost osvjeæenje daha i luČenje sline.

Mr. sc. Ana FajdiÊ Furlan, dr. stom.

Genetski izmijenjene namirnice

RAJ»ICA S RIBLJIM GENOM

PoveÊana potroπnja hrane, izazvana velikim porastom broja stanovnika na Zemlji, prisiljava ČovjeČanstvo na veÊu proizvodnju namirnica. U svijetu se ulaæu ogromni napori na unapreenju poljoprivredne proizvodnje i primjeni najsuvremenijih metoda u uzgoju poljoprivrednih kultura i modernih tehnoloπkih rjeπenja u proizvodnji namirnica. Posebno znaČajnu ulogu u tome ima biotehnologija, koju definiramo kao koriπtenje bioloπkih procesa u proizvodnji namirnica.

Kroz stoljeÊa su naπi preci, po principu pokuπaja i greπke, uČili uzgojiti izdaπnije usjeve, kako za uzgoj odabrati bolje i jaČe æivotinje te kako iskoristiti mikroorganizme, kvasce i plijesni za pripremu sebi bolje prilagoene hrane - kruha, jogurta, vina itd. Nadalje, koriπtenjem metoda selekcije i kriæanja (vertikalni prijenos gena s roditeljske na generaciju potomaka) dobili smo bolje i otpornije vrste za proizvodnju hrane, npr. krave koje daju viπe mlijeka, ili riæu veÊeg zrna.

HORIZONTALAN PRIJENOS GENA

Najnovija primjena biotehnologije u proizvodnji namirnica jest proizvodnja genetski izmijenjenih namirnica, odnosno koriπtenje genetskog inæenjrstva u proizvodnji namirnica. U osnovi, radi se o horizontalnom (za razliku od vertikalnog, s roditelja na potomstvo) prijenosu gena, odnosno o metodi koja koristi moguÊnost identifikacije pojedinih gena koji dovode do izraæavanja pojedinih svojstava (osobina) æivog organizma, te njegovog "izrezivanja" iz genoma davaoca i prijenosa u genom domaÊina, Čime se æeljeno svojstvo davaoca prenosi na domaÊina primaoca.

Prijenos gena moæe se obavljati izmeu jedinki iste vrste, kada se zapravo radi o ubrzanju i usmjeravanju prirodnih procesa kriæanja i selekcije, te su tada svojstva ili osobine koje se prenose ograniČeni na one koji su prirodno prisutni unutar vrste. Ako se prijenos gena obavlja izmeu razliČitih, nesrodnih vrsta, tada se radi o stvaranju novih, genetski izmijenjenih organizama, koji time dobivaju preneseno svojstvo koje prirodno ne postoji unutar te vrste.

Tako se mogu prenositi humani geni u æivotinje, riblji gen u rajČicu, gen iz insekta u krumpir, da bi oni bili veÊi, jaČi, otporniji na insekte, herbicide, da bi bili izgledom atraktivniji, dugotrajniji itd. ©irom svijeta, u biotehnoloπkim laboratorijima u tijeku su brojni eksperimenti kojima se pokuπava stvoriti vrste usjeva otporne na biljne bolesti i insekte πtetoČine, Čime se nastoji poveÊati prinose bez uporabe kemijskih tretmana. Tako je stvoren kukuruz s genom Bacillus thuringiensis, bakterije iz tla koja se veÊ Četrdeset godina koristi za uniπtavanje larvi komaraca i drugih insekata. Takav kukuruz sam stvara tzv. BT-toksin, kojim postaje otporan na πtetoČine. Rekombiniranjem gena nastoji se poveÊati otpornost usjeva na hebricide, tako da bi herbicidni tretmani uniπtili krov, a uzgajane biljke ostale bi neoπteÊene. Neka od drugih svojstava koja se nastoje "ugraditi" genskom tehnologijom u biljke koje se uzgajaju za proizvodnju namirnica jesu poboljπana nutritivna vrijednost, odnosno poveÊani sadræaj proteina, vitamina i modificirani sadræaj masnoÊa. Nadalje, u usjevne biljke ugrauju se geni koji ih Čine otpornijima na nepovoljne klimatske uvjete, a njihove se plodove nastoji uČiniti kvalitetnijim, veÊim, duljeg vijeka trajanja i svjeæine.

BIotehnologija u proizvodnji namirnica postala je tako jedna od najperspektivnijih disciplina danaπnjice, a da su se ovdje upleli i interesi kapitala i profita, ne treba ni spominjati. Nezamislive sume novaca ulaæu se u istraæivanja genske tehnologije i nesumnjivo je da Êemo u skorijoj buduÊnosti svi mi biti, na ovaj ili onaj naČin, dotaknuti njenom uporabom u medicini, biotehnologiji, proizvodnji namirnica, kao potroπaČi ili na druge naČine.

Meutim, mnoga pitanja u vezi s uporabom genske tehnologije ostaju otvorena. Da li su namirnice proizvedene genetskim inæenjeringom neπkodljive za potroπaČa? Koje su opasnosti od uporabe te tehnologije?

©TO ∆E SE DOGODITI?

Pojedini struČnjaci smatraju da genetski izmijenjene namirnice mogu biti opasne za zdravlje ljudi jer promjena genske strukture moæe rezultirati neoČekivanim popratnim pojavama, koje mi joπ ne poznajemo dovoljno. Mi ne znamo kako Êe se gen koji pripada drugoj vrsti ponaπati u genomu novog domaÊina - za njega novoj sredini, i da li to moæe rezultirati moæda i smanjenjem prehrambene vrijednosti, ili Čak stvaranjem novih ili potenciranjem poznaztih alergena, otrova (toksina) ili kancerogenih tvari. Osiguranje neπkodljivosti takvih namirnica zahtijeva potpuno drugaČiji pristup jer, za razliku od konvencionalnih namirnica s kojima smo kroz stoljeÊa uporabe postigli ravnoteæu i poznati su nam njihov sastav, namjena i moguÊnosti πtetnog djelovanja, za genetski modificirane namirnice, s kojima se sve desilo u posljednjih pet godina, to sasvim sigurno ne moæemo reÊi. Svjetska zdravstvena organizacija razvila je, glede ocjene neπkodljivosti genetski modificiranih i drugih novih namirnica, poseban pristup koji se temelji na dokazivanju "ekvivalentnosti u bitnoj mjeri", odnosno da se za svaku novu namirnicu utvrdi istovjetnost s njezinim konvencionalnim pandanom te, ako istovjetnost postoji, nova namirnica se tretira kao i njezin "original", a ako nije, treba biti podvrgnuta rigoroznim ispitivanjima neπkodljivosti.

UGROÆENE VRSTE

No, pitanje posljedica uporabe genetskog inæenjeringa znatno je πire. Uvoenjem novih organizama u svoj okoliπ, Čovjek joπ jednom zadire u prirodne procese koji su se uspostavljali milijunima godina, a zadiranje u arhaiČne uravnoteæene prehrambene lance izaziva poremeÊaje odnosa u ekosustavu i ugroæava postojanje vrsta i samog ekosustava. Nadalje, "bjeæanjem" gena s novih usjeva i njihovim kriæanjem s divljim srodnim vrstama, moæe doÊi do πirenja svojstava namijenjenih uzgojnim biljkama na divlje biljke i korov. Tako otpornost na herbicide moæe prijeÊi i na korov, πto bi moglo ugroziti poljoprivrednu proizvodnju.

Osim ovdje postavljenih pitanja, postoje glede genetski modificiranih namirnica i brojne druge etiČke, moralne, vjerske i druge dvojbe. No, one su stvarnost, preplavile su mnoga velika svjetska træiπta i od njih se ne moæe pobjeÊi. Brojne zapadne zemlje, pa tako i Europska unija donijele su, radi usmjeravanja uporabe genske tehnologije u korist Čovjeka i osiguranja zaπtite Čovjeka i njegovog okoliπa od πteta koje bi eventualno mogle nastati zbog utjecaja genetski modificiranih organizama, legislativu koja, osim reČenog, ureuje i pristup ispitivanju zdravstvene ispravnosti novih namirnica i proizvoaČe obvezuje da, radi informiranja i prava na izbor potroπaČa, genetski modificirane namirnice jasno oznaČi na deklaraciji.

U Hrvatskoj to podruČje za sada nije zakonski ureeno. Odlukom Vlade osnovano je 1998. godine interdisciplinarno BioetiČko povjerenstvo, radi izrade i donoπenja zakonske regulative. Do tada je zabranjena sjetva genetski modificiranog sjemena i uvoz genetski modificiranih namirnica.

Mr. sc. Krunoslav Capak, dr. med.

GENETIKA

GENI SU KRIVI ZA SVE

Ricchard Dawkins, u knjizi "SebiČni gen", piπe: "Iznosim tvrdnju da smo, jednako kao i sve ostale æivotinje, samo strojevi koje odreuju naπi geni. Naπi su geni, poput uspjeπnih gangstera iz Chicaga, uspjeli u nekim sluČajevima i po viπe milijuna godina preæivjeti u izrazito natjecateljskom svijetu. To nam daje pravo oČekivati od naπih gena odreena svojstva.

Ja tvrdim da je nemilosrdna sebiČnost dominantna osobina koju treba oČekivati od svakog uspjeπnog gena. Ta sebiČnost gena obiČno Êe dati povod sebiČnosti u ponaπanju jedinke. "Dalje Dawkins navodi: "Oni nisu izumrli, jer to su stari majstori umjetnosti u preæivljavanju. Ali ne traæite ih kako slobodno plutaju u moru jer su od te viteπke slobode odavno odustali. Sada se gomilaju u velikim kolonijama, sigurni unutar golemih trapavih robota, zapeČaÊeni i odvojeni od vanjskoga svijeta, s kojim komuniciraju vijugavim, posrednim putovima i kojima upravljaju putem daljinske kontrole. Oni se nalaze u vama, u meni, stvorili su nas, naπe tijelo i duh; njihovo oČuvanje konaČni je smisao naπeg postojanja. Dug put su preπli ti umnoæivaČi. Sada se kreÊu pod nazivom geni, a mi smo njihovi strojevi za preæivljavanje."

GLAVNI KRIVCI ZA BOLESTI

Do 2003. godine biotehnolozi nastoje zavrπiti projekt nazvan "ljudski genom", u kojem Êe tri bilijuna kemijskih oznaka Činiti molekularni zapis iz kojeg Êe biti vidljiv sastav svakoga od oko 80.000 gena, koliko se pretpostavlja da ih imamo, i toČna lokalizacija svakog od njih na nekom od 23 para kromosoma. Znanstvenici Êe moÊi otkriti uzroke mnogih bolesti kad budu poznavali ulogu svakog gena. Budu li znanstvenici sekvencionirali genome drugih organizama, moæda saznamo πto nas razlikuje od njih. Kad projekt "ljudski genom" bude gotov, predstavljat Êe standardni zapis, na osnovi kojeg Êe se onda odrediti koliko se individualna DNA razlikuje od referentnog genoma. Geni su krivi za sve. Znanstvenici su otkrili gen koji svojom aktivnoπÊu omoguÊuje da stanica sagori viπe kalorija u svoje energetske potrebe, a to rezultira manjom koliČinom kalorija koje Êe se pohraniti kao masne rezerve. Dean H. Hamer iz Nacionalnog instituta za tumore Bethesda izvijestio je javnost da muπkarci vjerojatno nasljeuju predispoziciju za homoseksualnost preko gena na X-kromosomu, koji im prenosi majka. Ako postoji genetska predispozicija za shizofreniju, onda je vezana za kromosom 6. To je mali segment DNA, sastavljena od nekoliko stotina gena, koji moæda i sadræi gen odgovoran za nastajanje shizofrenije, mada su njegov identitet i naČin na koji funkcionira za sada nepoznati.

U stanici dojke postoji tzv. gen supresor, koji kodira sintezu bjelanČevine maspin; ako se on aktivira, ne razvija se rak dojke. Maspin usporava rast tumora, invaziju i metastaziranje u okolna tkiva, a u tumorskim stanicama ima ga vrlo malo ili ga nema, pa se nameÊe zakljuČak da je maspin vrlo dobar lijek protiv tumora dojke.

David Lane sa SveuČiliπta Dandee otkrio je da je u viπe od 60% tumora ukljuČen protein gena p53. Ako je staniČna DNA toliko oπteÊena da potiČe rak, p53 prestaje se smanjivati i prelazi u akciju. Njegova koliČina raste te spreČava mnoæenje stanica dok se πteta na DNA ne popravi, ili moæe sprijeČiti πtetno mnoæenje aktivirajuÊi samoubojstvo stanice, ili moæe mutirati tako da ne moæe funkcionirati, pa stanice postaju ranjive na rak. Neke su mutacije tog gena nasljedne, a neke nastaju sluČajno ili zbog utjecaja kancerogena. MoguÊnost terapije temeljene na genu p53 velika je i istraæivanja u tom smjeru nastavljaju se.

GENI NISU IGRA»KA

Suvremenom tehnologijom stvaraju se æivotinje koje su pogodne za komercijalnu distribuciju, npr. ribe bræeg rasta i veÊe tolerancije na hladnoÊu, ali to je velika prijetnja integritetu, ravnoteæi i buduÊoj evoluciji æivota na Zemlji. Najvaæniji su rizici pri tome:

1. raspad ekosustava, lokalnog ili globalnog, s gubitkom bioraznolikosti, prekidi lanca hrane i uniπtenje centara bioraznolikosti vaænih usjeva,

2. stvaranje novih biljnih bolesti, novih nametnika i novih varijacija korova koji su otporni na postojeÊe kemikalije,

3. genetsko zagaenje sluČajnim uvoenjem defektnih gena u genski sklop, koje moæe oslabiti snagu i sposobnost vrsta,

4. poremeÊaji ekologije tla i smanjenje plodnosti tla,

5. poveÊano koriπtenje otrovnih, kancerogenih i mutagenih poljodjelskih kemikalija sa zagaenjem i, zbog toga, veÊim pobolom od raka, priroenih anomalija i drugih bolesti.

KONTROLORI STANICA

Za lijeČenje tumora vjerojatno bi trebalo koristiti nanostrojeve, opisane u knjizi "Antitijela" Kevina J. Andersona. To su siÊuπni, samoobnavljajuÊi strojevi, dovoljno maleni da mogu prodrijeti i djelovati unutar ljudske stanice, prilagodljivi da sklope gotovo sve i dovoljno pametni da sami toČno znaju πto Čine. BuduÊi da je svaki nanostroj tako malen, on svoje dijelove moæe pokretati velikom brzinom (sjetite se kolibriÊevih kriČa). Roj nanostrojeva moæe projuriti hrpom otpada ili spremnikom morske vode i odvojiti svaki atom zlata, platine, srebra, pospremiti ih u prikladne posude i sve to izvesti u potpunoj tiπini, ne ostavljajuÊi za sobom nepotrebni otpad i nered.

Unutar ljudskog tijela, nanoizviaČi mogu djelovati na isti naČin kao πto djeluju bijela krvna tjeleπca, boreÊi se protiv bolesti, bakterija i virusa samo, za razliku od njih, nanodoktori mogu pregledavati i vrpce DNA, pronaÊi svaku pojedinu stanicu koja je postala kancerogena, tada reprogramirati njenu DNA, popraviti sve greπke i mutacije koje pronau. ©to bi se dogodilo da proizvedemo neuniπtive strojeve koje bismo ubrizgali u tijelo, da u njemu djeluju kao nekakva bioloπka policija, roboti mikroskopske veliČine, koji tragaju i popravljaju oπteÊenja na celularnoj razini?

Pretpostavite samo da je jedan od naπih prvih nanostrojeva, najjednostavniji model bez zaπtitnih programa, sluČajno pobjegao iz laboratorija. Ako on sam sebe poČne umnoæavati, a svaka kopija naČini druge, za otprilike 10 sati dolazimo do brojke od πezdeset osam bilijuna nanostrojeva. Za manje od dva dana, jureÊi nanostrojevi mogli bi rastaviti Čitavu Zemlju, molekulu po molekulu. Samo dva dana od poČetka do samoga kraja! Razmislite kada je jedna vlada donijela svoju odluku tom brzinom, Čak i u sluČajevima najveÊe opasnosti. OČajniČki koraci poduzimaju se kad zakaæu svi uobiČajeni naČini lijeČenja, poČev od laetrilne terapije (laetril - 1 mandelenitril je kontroverzni lijek, kojem se pripisivala moÊ izljeČenja od raka, pripravljen od breskvinih i marelicinih koπtica, a u sebi je sadræavao 6% cijanida pa ga je zabranio AmeriČki odbor za lijekove), molitava za izljeČenje, meditacije s kristalima ili bilo koje od posljednjih slamki spasa, za koju se hvataju neizljeČivi bolesnici. Nanotehnologija predstavlja veliku opasnost jer, da je naČinjena i najmanja pogreπka u izgradnju i prilagoavanju "bioloπkih policajaca" ljudskoj DNA, oni bi mogli postati najveÊa opasnost na staniČnoj razini. NanoæderaČi bi se mogli razmnoæavati i prenositi s Čovjeka na Čovjeka. Kod zdravih bi ljudi mogli uzrokovati radikalno bujanje tkiva, unoseÊi nered u njihovu genetiČku strukturu."

U pozitivnom smislu, nanostrojevi bi mogli zalijeČiti ranu od metka bez ikakvih posljedica, izlijeČiti leukemiju, polako, stanicu po stanicu, tako da je bolesniku sve bolje i bolje, a kad izlijeČe bolesnika, odnosno kad zavrπe posao, oni bi se trebali iskljuČiti i rastopiti, odnosno nestati. Pred biotehnologijom su zaista velike i nepredvidljive moguÊnosti i, poput trudne æene, nitko ne zna πto Êe ona donijeti na svijet.

Petar RadakoviÊ, dr. med.

RAZGOVOR S GOSPO–OM MARIJOM HACK

NISMO NESPOSOBNI ZA RAD

Gospou Mariju Hack donedavno sam viala kako sigurnim korakom hoda ulicom uz pomoÊ bijeloga πtapa. Posljednjih je tjedana dobila druπtvo - crnog labradora Bena. On je bio neposredan povod, ali ne i razlog zaπto sam æeljela razgovarati s gospoom Hack. Vrlo sam brzo u razgovoru shvatila da je pas samo mala karika u lancu pomagala koja olakπavaju kretanje osobama oπteÊenoga vida (gospoa Hack kaæe: "Ne volim govoriti "slijep", veÊ "oπteÊena vida", jer po meni ima jako puno "slijepih", mi nismo manjina") i da za kretanje sa psom treba zadovoljiti nekoliko uvjeta.

Gospoa Marija Hack prava je osoba koja je mogla zadovoljiti moju znatiæelju. Naime, jedina stvar u mojoj okolini za koju znam da postoji za zadovoljavanje potreba ljudi s oπteÊenjem vida jesu zvuČni semafori. Uvijek me zanimalo kako osobe kojima su namijenjeni znaju koji je pravac slobodan za prijelaz preko ceste ako se nalaze na raskrπÊu.

No, glavni razlog za naπ susret bio je taj πto je gospoa Hack inicijator osnivanja Udruge "Homer", Hrvatske udruge prijatelja bijeloga πtapa. "Cilj je osnivanja Udruge socijalna integracija djece i mladih oπteÊena vida, ukljuČujuÊi sve kategorije oπteÊenja s obzirom na to da visokoslabovidna djeca, mladi, a i odrasli nemaju odgovarajuÊu zaπtitu, a nitko ih ne upuÊuje πto Činiti kako bi djeca i mladi bili pravilno usmjeravani, adekvatno psihofiziČkim sposobnostima i visini oπteÊenja vida. Ovaj program odnosi se na djecu predπkolske i πkolske dobi, a zavrπava pomaganjem pri zapoπljavanju te na taj naČin zapravo pokuπava omoguÊiti potpuno osamostaljivanje Čovjeka s oπteÊenjem vida. Udruga "Homer" omoguÊava i resocijalizaciju odraslih ljudi s visokim oπteÊenjima vida, ali iskljuČivo inicirajuÊi njihovu kreativnost, kako bi dodatno neπto radili te upuÊivanjem na sve one elemente koji Êe omoguÊiti takvu resocijalizaciju, prvenstveno osposobljavanjem za samostalno kretanje, πto je preduvjet socijalne integracije." Sjediπte Udruge "Homer" je u Strossmayerovoj ulici br. 8/2, u Rijeci, tel. 37-10-98.

• Kad ste poČeli gubiti vid?

- Meni je u petoj godini æivota, a mome bratu u sedmoj, jasno napisano kao dijagnoza myopia alta (jaka kratkovidnost), poČetni nistagmus, astigmatizam, deformacija retine, retinitis pigmentoza. Kroz mnoge godine nitko nije pojasnio mojoj majci o Čemu se radi, iako je stalna preporuka bila riblje ulje i tone mrkve. Kad mi netko spomene riblje ulje i tone mrkve, ja doslovno dobijem svrab. Vrlo rano zapoČelo se i s davanjem injekcija u oČi, πto je bilo izrazito bolno, ali mi smo tretirani kao slabovidna djeca, bolje reČeno kratkovidna. Ni danas ne mogu razumjeri zaπto nitko nije rekao mojoj majci o Čemu se radi. Kad sam se udala s 19 godina i otiπla po nove naoČale, samo je jedan lijeČnik rekao: "Dijete moje, nemoj se nikada udati, a ako se udaπ, nemoj imati djece.". A ja sam tada veÊ bila pet mjeseci trudna. Ni tada mi nije rekao zaπto ne. Nije mi rekao da je to nasljedno. Danas se govori da æene obolijevaju, ali ne prenose bolest.

ZnaČi, veÊ u prvom razredu osnovne πkole trebalo je biti jasno da s mojim vidom neπto nije u redu, ali se to pripisivalo kratkovidnosti. Izrazito sam loπe uspijevala Čitati sitnija slova, lijepo pisati, a uvijek sam æeljela imati lijepe biljeænice. Bile su uvijek ruæne, istrgane, crte su bile prijeko, jer ja imam apatiČnu retinopatiju kod koje se prvo gubi centralni vid, za razliku od tipiČne kod koje se prvo gubi periferni vid, πto oteæava snalaæenje u prostoru.

KonaČno istina

• Kako ste doznali od Čega bolujete?

- Moj brat i ja redovno smo zavrπili πkole, bili odliČni aci, bavili se svim i svaČim. I onda se kod njega stanje naglo pogorπalo i za πest mjeseci potpuno je izgubio vid. To je podmukla, progresivna, neizljeČiva bolest, nezaustavljiva i to πto se priČa da se negdje u svijetu moæe izlijeČiti - nije istina.

Ja sam mislila da je on izgubio vid zbog nemara, neredovitih kontrola, jer je njegova lijeČnica rekla da mu se vid popravlja, ali su mu tek tada postavili dijagnozu retinopatija. Ni tada mu joπ nije niπta reČeno o toj bolesti. Stvari su za mene postale jasnije tek 1976. godine, kad su na naπe podruČje stigle leÊe i kada su mi one bile preporuČene zbog dioptije minus 8. Rekli su mi da s tom dioptrijom i leÊama mogu voziti auto. Ali tek kad je leÊa pokrila centralni vid oka, meni se Činilo da propadam u bunar. Tada viπe nisam niπta vidjela.

• Tada su stvari postale jasnije?

- Da, nakon toga se sve sagledalo i u svojoj 28. godini napokon sam doznala istinu, golu istinu, bez ikakvog uvijanja, da se trebam pripremiti na potpuni gubitak vida. I tada sam poČela traæiti lijek, raspitivati se, boriti se na svim nivoima, ali ubrzo doznajem da je to bolest od koje nema spasa. Treba se s tim pomiriti, ali me nitko ne æeli sasluπati - ni medicina rada, ni invalidska komisija, ni Savez slijepih. Svi mi kaæu da, kad mi vid padne na 0,01%, ako budem starija od 35 godina, bit Êu prestara za rehabilitaciju. Zamislite Čovjeka od 35 godina koji je "prestar" za rehabilitaciju na zapadu! Tako se sa mnom i dogodilo. Upitala sam sebe mogu li to prihvatiti ili ne. ©to mi je preostalo? Ja nisam æeljela da drugi rade umjesto mene, nego da mi pomognu da ja to uČinim sama.

PomoÊ bijelog πtapa

• Jeste li odmah prihvatili bijeli πtap?

- S bijelim πtapom je teπko onima koji ne æele obiljeæje bijeloga πtapa, koji nisu prethodno prihvatili Činjenicu da se bez toga ne mogu kretati. Treba priznati samome sebi da je neophodna pomoÊ drugih da bi Čovjek postao socijalno integriran. Dok god mislimo da moæemo sami, sebi oteæavamo, a i ljudi od nas oČekuju samostalnost i ne pruæaju pomoÊ. Æivjela sam i radila normalno. Mnogo toga sam radila veÊ ne videÊi niπta, bez ikakve pomoÊi i obuke hodanja s bijelim πtapom. Nisam znala πto je peripatologija. Braillovo pismo nisam mogla viπe nauČiti jer sam potpuno izgubila fini osjet jagodica prstiju zbog toga πto sam sve radila rukama, vid nadomjeπtavala rukama umjesto da razvijam jagodice prstiju. No, ja nisam æeljela prihvatiti mirovinu, pruæala sam otpor jer sam imala dvoje male djece koju je trebalo izvesti na put. Zato nisam æeljela otiÊi.

• Ipak je mirovina bila neizbjeæna...

- Svaki otpor postaje s vremenom bezvrijedan jer ste, ustvari, svjesni da primate plaÊu, dolazite svaki dan na posao, a niste ga sposobni obaviti. I 1989. godine sama sam otiπla u mirovinu. Dugo se nisam mogla pomiriti s Činjenicom da sam prema zakonu radno nesposobna. Gdje je moje znanje, sav moj uloæeni trud? Tada sam iz Varaædinskih toplica 1990. preselila u Rijeku.

Æelim i dalje raditi

• Mirovina za Vas nije bila mirovanje?

- Od trenutka kada sam znala da Êu izgubiti vid, stalno sam se pitala kako je moguÊe da ne postoji nikakav program resocijalizacije, nikakva moguÊnost da osoba poput mene nastavi normalno raditi, izuzev u svojoj vlastitoj kuÊi. Ono πto nudi Savez slijepih nije me zadovoljilo. Nisam se sloæila s tim da su se za nas izborili da budemo priznati kao najteæi oblik invalida i s tim se ni danas ne slaæem. U svijetu je uobiČajeno da takvi ljudi odrade cijeli radni vijek. Godine 1993. traæila sam od Saveza da mi omoguÊe provoenje jednog ovakvog programa kakvog mi danas u "Homeru" imamo, ali nije bilo razumijevanja. Nije istina da nemamo radnih sposobnosti i da znanje preko noÊi nestane. Uvijek se moæe neπto raditi. Traæila sam i nisam naπla i tako je na moju inicijativu, iz potrebe vlastite resocijalizacije i vlastitog æivljenja, doπlo do osnivanja Udruge koja je dijametralno suprotna svemu πto se na ovome terenu nudi.

Znala zam da je sve πto se s nama radi, pogotovo s onima kojima je gubitak vida neminovan, premalo. To se naroČito odnosi na invalide domovinskog rata, njih 179 registriranih, koji su materijalno zbrinuti, ali ne rade i osamljeni su. Mislim da je invalidnost duha prava invalidnost, a rad lijeČi. Za mene je kuhanje, peglanje, ČiπÊenje kod kuÊe - sve premalo. Time se Čovjek moæe baviti nekoliko sati, ali dan traje 24 sata.

"Homer" - moj odgovor

• Kada je osnovan "Homer"?

- "Homer" je osnovan 1994. godine. Namjerno je nazvan "Hrvatska udruga prijatelja bijeloga πtapa" jer je bijeli πtap u Hrvatskoj neπto πto se jako teπko prihvaÊa ili ga uopÊe nitko ne æeli prihvatiti. I meni je trebalo vremena da ga prihvatim. Ali kad sam to uspjela i kad sam bila osposobljena za njegovo koriπtenje od peripatologa, pravoga struČnjaka za kretanje sa bijelim πtapom, koji vas uČi svladavanju tehnike kretanja s bijelim πtapom, tek tada sam, 1994. godine, bila spremna za povratak u æivot i nastojala svojim primjerom pokazati kako i πto se sve moæe. NajveÊi su problemi Udruge "Homer", dakako, financijske prirode, no oni me ne bi muČili kada bi bilo viπe onih koji me æele slijediti. Roditelji u pravilu ne mogu razumjeti πto se zapravo deπava s njihovom djecom, jer im se stanje objaπnjava uglavnom u postocima, pa ispada da dijete s 20% ostatka vida nije potpuno slijepo. I nije slijepo, ali ima teπko oπteÊen vid i pomoÊ mu je i te kako potrebna u svakodnevnom æivotu. U mome sluČaju trebalo je veÊ od 15. godine poČeti s ranom rehabilitacijom u mojoj sredini, pustiti me da se razvijam normalno koliko god mogu, ali da se istovremeno sa mnom radi da trenutak potpunog gubitka vida doČekam spremna i tako lakπe prijeem iz jedne faze u drugu, πto bi, naravno, bio manji psiholoπki stres, izazvalo manju frustraciju i bilo jeftinije za druπtvo jer ne bih æivjela na teret dræave joπ narednih 40 godina, a moæda i viπe (Êæenski Članovi moje obitelji æive preko 90 g.!). Kod mene bi sve to bilo puno lakπe jer sam bila dijete koje je roeno s takvim oboljenjem da nisam vidjela u mraku, a da sam se po danu dosta dobro kretala.

• To znaČi da je rana rehabilitacija od velike pomoÊi?

- Naravno! Ali na to nitko ne ukazuje. Problem je prvenstveno u pravilnoj dijagnozi, na koju bi veÊ pedijatri trebali obratiti paænju. Tako npr. Francuzi imaju asocijaciju koja iskljuČivo okuplja oboljele od retinopatije pigmentoze, jer se zna da je kod te bolesti problem prisutan od roenja sve do negativnog ishoda. Zna se da ta bolest dovodi do sljepoÊe u prosjeku do 35. godine æivota. Ali kod nas se niπta ne poduzima tako dugo dok vid ne padne na 0,01%. Tada se poduzimaju mjere da vas se poπalje u mirovinu ili na neki naČin zbrine, a ustvari vas druπtvo na neki naČin "reciklira".

• ZnaČi, oπtar rez, bez ikakve pripreme?

- Tako je. Na to smo mi uputili pedijatre u Rijeci. Oftalmologe, kada vide da se radi o oboljenju kod kojeg medicina ne moæe viπe niπta uČiniti, koje neminovno vodi do gubitka vida, treba upozoriti da traæe veÊ ranu rehabilitaciju, pomoÊ, uČenje kretanje s bijelim πtapom. Kod nas to nitko ne æeli. Situacija se neπto mijenja jer je preduvjet da se dobije psa-vodiČa dobro koriπtenje πtapom, tako da πtap prihvaÊaju oni koji æele psa-vodiČa, ali na vrlo kratko vrijeme, dok se pas ne dobije.

Kretanje treba nauČiti

• Koja su pravila kretanja s bijelim πtapom?

- Onima koji ne æele obiljeæje bijeloga πtapa i koji nisu prethodno prihvatili Činjenicu da se bez toga ne mogu kretati, s bijelim πtapom nije lako. Neophodno je priznati samome sebi da je potrebna pomoÊ drugih da bi Čovjek postao socijalno integriran. Dok god mislimo da moæemo sami, sebi oteæavamo, a i ljudi od nas oČekuju samostalnost i ne pruæaju pomoÊ.

Postoje tri vrste bijeloga πtapa. Kratkim samo obavjeπtavate okolinu da slabije vidite, srednjim se kreÊete u poznatom okruæenju ili kada æelite neπto poznato pronaÊi (stepenice), a dugim se koristite opÊenito za kretanje. ©tap se upotrebljava tako da se njegovim pomicanjem pokriva deset centimetara lijevog i desnog ramena, Čime onemoguÊavate da se udarate, posrnete i moæete pronaÊi sve πto je ispred vas.

• Koliko se ljudi na naπem podruČju kreÊe s bijelim πtapom?

- U Savezu slijepih imaju pet evidentiranih ljudi koji se kreÊu s bijelim πtapom, i to su samo oni s potpunim gubitkom vida. Ljudi koji su slabovidni ima nekoliko puta viπe i njima bi, ustvari, trebala velika pomoÊ.

• ©to "Homer" radi?

- Osnove za rad preuzeli smo od Blind Children Center iz Los Angelesa. Æelimo potaknuti upravo medicinske krugove na zajedniČki rad na mijenjanju odnosa prema ljudima oslabljena vida i njihovim potrebama. Jer, ako je Blind Children Center osnovan prije 35 godina u Kaliforniji od jedne pedijatrice, a zaπtita Čovjeka s oπteÊenjem vida s dræavnog je nivoa sigurno bila rijeπena, zaπto se pokazala potreba za jednom takvom specijaliziranom asocijacijom koja bi radila s djecom od roenja? Sigurno je bila potrebna, πto pokazuje njihov rad u cijelome svijetu i njihovi rezultati. Meutim, oni u udruzi imaju samo 32% djece koja su 100% bez vida, ali rade sa 68% djece oπteÊena vida koja traæe pomoÊ. Koliko je ona potrebna, najbolje znam ja, koja sam proπla sve faze, od oπteÊenja vida od 10% do potpunog oπteÊenja. ToČno znam πto mi je u kojoj fazi trebalo, a da toga nisam imala.

• Kakve programe nudite djeci u "Homeru"?

- Imamo igraonicu za djecu koju nazivamo "Doæivljaj svijeta putem osjetila". Na tu sam ideju doπla jer sam shvatila da je mene spasilo to πto sam se u djetinjstvu uglavnom igrala rukama, Čupkala, sjeckala, reckala, igrala se u blatu, oblikovala. Ta naπa igraonica pokuπava smanjiti danas prenaglaπeno "vizualno" u korist sluπanja, dodira i mirisanja, znaČi svega onoga πto krælja u odnosu na vizualno. To je danas jako potrebno, pogotovo za sitno obrtniπtvo. Toga neÊe biti ako budemo imali one koji znaju samo gledati.

• Na koje poteπkoÊe nailazite?

- Nerazumijevanje programa je ogromno. Mi radimo po uzoru na udruge koje se bave gluhom ili autistiČnom djecom, ali je po svjetskim standardima neophodno da na jedno naπe dijete doe Četvero djece koja dobro vide. Mi se borimo za to da dijete ide u integralnu πkolu, ne æelimo getoizaciju. Æivjeti mora u svojoj sredini i svojoj obitelji, a ne dodavati mu joπ jedan hendikep i frustraciju promjenom mjesta boravka. Tu prvo treba educirati roditelje, potom ta djeca predπkolske dobi veÊ od treÊe godine trebaju uČiti Braillovo pismo, proÊi kroz kategorizaciju i polako se uklapati u igre sa zdravom djecom.

• Jesu li ljudi oπteÊena vida zaposleni?

- Nekada je svako druπtveno poduzeÊe moralo imati 2% invalida, ali danas gotovo i nemate druπtvenih poduzeÊa. Od tisuÊu i neπto zaposlenih poČetkom devedesetih godina, 90