164

Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani
Page 2: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

"Uzbudljiva... incrigantna."

— Washington Times

"Obavezno štivo za sve koje zanimaju dre

vni misteriji." — New York City Tribune

"Izvanredno napisano... Sitchin je revan

istraživač." — Kirkus Reviews

"Inventivno i provokativno."

— Daily Mirror

"Dojmljivo" — Booklist

"Zemaljskim kronikama je suđeno da posta

nu jedna od najznačajnijih i najkontrover-

znijih dodataka literaturi. Briljantan rad...

obavezno štivo!" — CryticalReview

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati

vno i dojmljivo." — Library Journal

Z E C H A R I A S I T C H I N

POSLJEDNJI DANI

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A

O P O V R A T K U

S e d m a i p o s l j e d n j a k n j i g a Zemaljskih kronika

TELEdisk, 2 0 0 9 .

Page 3: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S V E Ć E N O

M O M B R A T U ,

D R . A M N O N U S I T C H I N U ,

ČIJA A V I O K O Z M 1 Č K A Z N A N J A

SU MI BILA N E P R O C J E N J I V A

Page 4: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

K N J I G E Z E C H A R I E S I T C H I N A D O S A D A O B J A V L J E N E

N A H R V A T S K O M J E Z I K U

DVANAESTI PLANET - Prva knjiga Zemaljskih kronika

STEPENIŠTE DO NEBA - Druga knjiga Zemaljskih kronika

RATOVI BOGOVA I LJUDI - Treća knjiga Zemaljskih kronika

IZGUBLJENA KRALJEVSTVA - Četvrta knjiga Zemaljskih kronika

REVIZIJA POSTANKA - Zasebno izdanje

Sadržaj

Prvo poglavlje:

Drugo poglavlje:

Treće poglavlje:

Četvrto poglavlje:

Peto poglavlje:

Šesto poglavije:

Sedmo poglavlje:

Osmo poglavlje:

Deveto poglavlje:

Deseto poglavlje:

Jedanaesto poglavlje.

Dvanaesto poglavlje:

Tri n a esto p ogla vlje:

Četrnaesto poglavlje

Petnaesto pogla vije:

Šesnaesto poglavlje:

Predgovor: Prošlost, budućnost 9

Mesijanski sat 11

"Tako se dogodilo" 30

Egipatska proročanstva, ljudske sudbine 46

O bogovima i polubogovima 61

Odbrojavanje do Sudnjeg dana 77

Prohujalo s vihorom 94

Sudbina je imala pedeset imena 112

U ime Boga 133

Obećana zemlja 153

Križ na obzoru 174

Dan Gospodinov 194

Podnevna tama 215

Kada su bogovi otišli sa zemlje 242

Posljednji dani 268

Jeruzalem: nestali kalež 285

Armagedon i proročanstva o povratku 305

Postskriptum 324

O autoru 326

Page 5: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Predgovor: P R O Š L O S T , B U D U Ć N O S T

"Kada će se vratiti?"

Ljudi koji su čitali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje

u kojem su "oni" — Anunnakiji, vanzemaljci koji su došli na Zemlju sa

svog planeta po imenu Nibiru i koji su u davnini štovani kao bogovi. Hoće

li to biti kada nam se Nibiru idući svojom izduljenom orbitom ponovno

približi, i što će se tada dogoditi? Hoće li u podne biti mrak i hoće li se Ze

mlja raspasti? Hoće li na Zemlju doći mir ili armagedon? Hoćemo li imati

tisućljeće velikih nevolja i teških kušnji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoće

li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uopće neće dogoditi?

To su velika pitanja koja najdublje ljudske nade i strepnje povezuju s

religijskim vjerovanjima i očekivanjima, pitanja što ih dodatno usložnjava-

ju tekući događaji: ratovi u zemljama u kojima su započeli odnosi između

bogova i ljudi; prijetnje nuklearnim holokaustom; zastrašujuća silina pri

rodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove

godine, no sada se to više ne smije odgađati. Pitanja o povratku, moramo

znati, nisu nova; u prošlosti su, kao što su i danas, bila čvrsto povezana

s očekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije četiri

tisućljeća Bliski istok svjedočio je bogu i njegovom sinu koji su obećali raj

na Zemlji. Prije više od tri tisućljeća egipatski kralj i egipatski narod čeznuli

su za mesijanskim dobom. Prije dva tisućljeća narod Judeje pitao se je li se

Page 6: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

pojavio Mesija, a mi smo još uvijek obuzeti tajnama tih događaja. Jesu li se proročanstva počela obistinjivati?

Bavit ćemo se zbunjujućim odgovorima koji su se nudili, rješavati drevne enigme, dešifrirati podrijetlo i značenje različitih simbola kao što su križ, ribe, kalež. Opisat ćemo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom" u povijesnim događajima i pokazati zašto se prošlost, sadašnjost i budućnost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promi-šljat ćemo zašto je sadašnje dvadeset i prvo stoljeće nove ere toliko slično dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li suđeno da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja proročanstava blizu?

Prije više od dva tisućljeća Danijel iz Starog zavjeta više je puta pi

tao anđele: Kada? Kada će doći posljednji dani, kraj vremena? Prije više

od tri stoljeća glasoviti sir Isaac Newton, koji je razotkrio tajne kretanja

nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i

novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat ćemo njegove nedavno prona

đene, rukom pisane izračune povezane s posljednjim danima, kao i novija

pretkazanja Kraja.

I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne budućnosti skrivene u prošlosti, te da je sudbina Zemlje povezana s nebesima, a život i sudbina čovječanstva s Bogom i bogovima. Baveći se onime što se tek treba dogoditi iz povijesti prelazimo na proročanstvo, jedno ne može biti shvaćeno bez drugoga, pa ćemo govoriti o oboje. Vođeni time, pogledajmo ono što će se dogoditi kroz prizmu onoga što je bilo. Odgovori će vas zasigurno iznenaditi.

ZECHARIA SITCHIN

New York, studeni 2006.

w

Prvo poglavlje

MESIJANSKI SAT

G dje god se čovjek okrene, čovječanstvo kao da je obuzeto apokalipti-

čnom strepnjom, mesijanskim žarom i tjeskobom kraja vremena.

Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, pobunama i pokoljima "ne

vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Zapada ratuju s vojskama kra

ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje tradicionalnih načina života.

Krvoprolića gutaju gradove; veliki i moćni sklanjaju se iza visokih zaštitnih

zidova. Prirodne nepogode i sve snažnije katastrofe navode ljude da se pi

taju: je li čovječanstvo zgriješilo, svjedoči li Božjem gnjevu, čeka li ga još

jedan opći potop? Je U ovo apokalipsa? Može li biti — hoće li biti — spase

nja? Je li mesijansko doba već otpočelo?

Vrijeme — dvadeset i prvo stoljeće poslije nove ere — ili je to bilo

dvadeset i prvo stoljeće prije nove ere?

Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u našem vremenu i u tim drevnim

vremenima. To su okolnosti današnjeg vremena, ali i vremena od prije više

od četiri tisućljeća. Zapanjujuća sličnost tih dvaju vremena posljedica je

događaja što su se dogodili na sredini perioda koji je protekao između njih

-— u razdoblju povezanom s mesijanskim žarom za vrijeme Isusa.

Ta su tri kataklizmička razdoblja za čovječanstvo i njegov planet — dva

u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i zatim na prijelazu iz stare u

Page 7: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do drugog i jedno se može razumjeti isključivo razumijevanjem drugoga. Sadašnjost proistječe iz prošlosti, prošlost je budućnost. Za sva tri razdoblja ključno je Mesijansko očekivanje, sva tri povezuje Proročanstvo.

Odgovor na pitanje kako će se završiti sadašnje doba velike nevolje i kušnje — na pitanje što nosi budućnost — zahtijeva ulazak u domenu proročanstva. Naše proročanstvo neće biti gemišt od novootkrivenih pretkazanja čija je glavna značajka strah od propasti ili kraja. Mi ćemo se osloniti na drevne zapise koji su dokumentirali prošlost, predvidjeli budućnost i zabilježili prijašnja mesijanska očekivanja — prorokujući budućnost u prošlosti i, skloni smo misliti, budućnost koja je pred nama.

U sva tri apokaliptična primjera — dva koja su se već dogodila i jedan koji će se uskoro dogoditi — fizički te duhovni odnos između neba i Zemlje bio je i ostao od stožerne važnosti za događaje. Fizički aspekti bili su izraženi postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila određena ključnima, koja su bila žarišta događaja, a duhovni su aspekti bili izraženi u onome što nazivamo religija. U sva tri slučaja ključna je bila promjena odnosa između čovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada se čovječanstvo suočilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o odnosu između ljudi i bogova, u množini. Je li se taj odnos uistinu promijenio čitatelj će uskoro otkriti.

Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Ze

mlju"), kako su ih zvali Sumerani, počinje s njihovim dolaskom na Zemlju

s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Priča o njihovom planetu u davnini

je opisana u Epu o stvaranju, dugačkom zapisu na sedam ploča. Obično se

smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o

planetima govorili kao o živim bogovima koji se međusobno bore. No kao

što sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je

sofisticirana kozmogonija koja nam govori kako se zalutali planet prolazeći

kroz naš Sunčev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao

12

M E S I J A N S K I SAT

nastankom Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa, te zaro

bljavanjem samog "upadača" u veliku eliptičnu orbitu za čiji mu prolazak

treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).

Sumerski zapisi kažu nam da su Anunnakiji na Zemlju došli sto

dvadeset takvih orbita — 432.000 zemaljskih godina — prije Potopa

("Velike poplave"). Kako i zašto su došli, njihovi prvi gradovi u E.DIN-

u (biblijskom Edenu), njihovo stvaranje Adama i Eve i razlozi tog stva

ranja te događaji nakon katastrofalnog potopa — sve je ispričano i opi

sano u seriji mojih knjiga Zemaljske kronike i to ovdje nećemo pona

vljati. No, prije nego što krenemo kroz vrijeme do značajnog dvadeset i

prvog stoljeća prije nove ere, moramo se prisjetiti nekih pretpotopnih i

poslijepotopnih prijelomnih događaja.

Biblijska priča o Potopu, koja počinje šestim poglavljem Postan

ka, svoje kontradikcije pripisuje jednom božanstvu, Jahvi, koji je isprva

odlučan da izbriše čovječanstvo s lica Zemlje, a zatim se naročito trudi

da ga spasi uz pomoć Noe i njegove arke. Raniji, sumerski izvori te priče

nezadovoljstvo čovječanstvom pripisuju bogu Enlilu, a protuakciju da

spasi čovječanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi monoteizma zataškano

13

Page 8: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između

dva klana Anunnakija koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji.

Taj sukob između dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i između

zemaljskih područja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se

imati u vidu kako bi se razumjelo sve što se nakon toga dogodilo.

Enki i Enlil bili su polubraća, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu.

Njihov sukob na Zemlji vuče korijene s njihovog matičnog planeta Ni

birua. Enki — tada zvan E.A ("Onaj čiji je dom voda") — bio je Anu-

ov prvorođenac, međutim ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je

Antu — Anuova polusestra — Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti

prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvorođeni sin. Neizbježno ogor

čenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala činjenica

da je već Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematično: nakon što je

Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je

uzurpirao prijestolje izvršivši državni udar, natjeravši Alalua da pobjegne s

Nibirua kako bi spasio goli život. To ne samo da je Enkijevo ogorčenje vra

tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred

Enlilovo vodstvo, kao što je opisano u epu Priča o Anzuu. (Za zamršene

odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i

Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.).

Ključ za razrješavanje tajne nasljeđivanja i brakova kod bogova bila je

moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza

brali da im služe kao njihovi opunomoćenici u čovječanstvu. Biblijska priča

o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao

kada je svoju ženu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja

sestra, kći mog oca, ali ne i kći moje majke, i postala je mojom ženom."

Ne samo da je oženio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao

zajedničkog oca), nego je njezin sin — u ovom slučaju I z a k — postao zako

niti nasljednik i nastavljač dinastije, a ne prvorođenac Jišmael, sin sluškinje

Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeđivanju uzrokovala ogorčenu zavadu

između Raovih nasljednika u Egiptu, polubraće Ozirisa i Seta koji je oženio

polusestre Iziđu i Neftis, objašnjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)

M E S I J A N S K I SAT

Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome

što oni koji pišu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", što bi da

nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane DNK genealogije koje su razliko

vale generalnu DNK koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku DNK

(mtDNK) koju žene nasljeđuju isključivo od majke. Složeno no osnovno pra

vilo bilo je sljedeće: dinastičke loze nastavljaju se kroz mušku lozu; prvorođeni

sin je sljedeći nasljednik; polusestra se može uzeti za ženu ako je imala drugu

majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin — iako nije prvorođenac

— postaje zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije.

Suparništvo dvojice braće - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do

damo zakomplicirano njihovim osobnim suparništvom zbog ljubavi. Obojica

su željeli svoju polusestru Ninmah, čija majka je bila još jedna Anuova prile-

žnica. Ona je bila Eaova prava ljubav, međutim nije mu bilo dopušteno da je

oženi. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako rođen

izvan braka, pravila o nasljeđivanju, s obzirom da je i prvorođeni sin i rođen od

kraljevske polusestre, učinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom.

Ea je, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio vođa prve skupine

od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi došli do zlata potrebnog

da zaštite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su početni planovi

propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s još Anunnakija kako bi proširili

misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozračje,

stigla je i Ninmah kako bi služila kao glavna medicinska dužnosnica...

Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Atrahazis priču o bogovima i

ljudima na Zemlji počinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi jednom za

svagda riješio suparništvo svoje dvojice sinova koje je upropaštavalo sudbo

nosnu misiju. Čak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubraće

preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni

spisi, ždrijebalo ne bi li se odlučilo tko će ostati na Zemlji, a tko će zasjesti na

prijestolje Nibirua:

15 14

Page 9: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Bogovi sklopile ruke,

Izvuko'seždrijeb i raspodijelile:

Anu se vrati u nebesa,

Enliluje dana Zemlja;

Mora, kao petljom okružena,

Dana su princu Enkiju.

Ždrijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov

kralj. Ea, kojem je dana vlast nad morima i vodama (on je kasnije za

Grke bio "Posejdon", a za Rimljane "Neptun"), dobio je epitet EN.KI

("Vladar Zemlje") kako bi ga se primirilo, međutim EN.LIL-u ("Gospo

dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja."

Bio ogorčen ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeđivanja ni

rezultate ždrijeba. I tako su ogorčenje, ljutnja zbog uskraćene pravde i

vatrena odlučnost da osveti nepravde počinjene nad njegovim ocem i

precima, pa tako i nad njime samime, navele Enkijevog sina po imenu

M a r d u k da započne sukob.

Nekoliko tekstova opisuje kako su Anunnakiji podigli svoja naselja

u E.DIN-u (poslijepotopnom Sumeru), pri čemu je svako naselje imalo

posebnu ulogu i bilo izgrađeno na lokacijama raspoređenim u skladu

sa širim planom. Ključna veza sa svemirom — mogućnost neprekidne

komunikacije s matičnim planetom te sa šatlovima i svemirskim brodo

vima — održavana je u Enlilovom zapovjednom mjestu u Nippuru, u

čijem je središtu bila slabo osvijetljena ćelija zvana DUR.AN.KI, "Veza

neba i zemlje". Još jedna vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana

u Sipparu ("Gradu ptica"). Nippur se nalazio u središtu koncentričnih

kružnica na kojima sli bili smješten drugi "božji gradovi"; svi zajedno su

za svemirske brodove koji su dolazili na Zemlju formirali sletni koridor

čija je žarišna točka bio dvostruki vrh planine Ararat —najistaknutija

topografska značajka na Bliskom istoku (Slika 2).

16

M E S I J A N S K I SAT

A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve božje gradove zajedno

s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom lukom te pokopao Edin

ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, međutim

mnogo toga više nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je nužno izgraditi novu

svemirsku luku, s novim Konuolnim centrom misije i novim signalnim posta-

17 [O T i p

Page 10: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom vrhu Ararata, međutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmještaj koji je odigrao ključnu ulogu poslijepotopnim događajima.

/.V

M E S I J A N S K I SAT

Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji

hove međusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da služe bogovima i

rade za njih, odsada se tretiralo kao mlađe partnere na razorenom planetu.

Novi odnos između ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posvećen i ozako

njen kada je čovječanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi

lizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Značajnom

događaju slijedio je Anuov državnički posjet Zemlji. No, Anu je došao ne samo

kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno božanstvo zemaljskog panteona drevnih

bogova. Još jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspo

stava i afirmacija mira među samim bogovima. To je bio sporazum "živi i pusti

druge da žive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile između dva glavna

anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budući da su nove, poslijepoto-

pne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu

podjelu među bogovima.

To je podjela koja se odražava u biblijskom popisu naroda {Postanak,

glava 10.) u kojem je grananje čovječanstva koje je poteklo od tri Noina sina

zabilježeno po narodnosti i geografskom smještaju: Azija je pripala narodima

odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno

zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela među bo

govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovi

ma. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smještena

važna poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto

područje.

Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s

Noom, raniji sumerski tekstovi zabilježili su činjenicu da je podjela bila na

mjeran čin, rezultat vijećanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani

govori nam da

Veliki Anunnakiji koji odlučuju 0 sudbini

sjedahu savjetujući se 0 Zemlji.

19

Page 11: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Stvorile četiri regije,

podigole naseobine.

Na prvom području, između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo

stavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje

su se nalazili pretpotopni božji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od

njih imao je svoju svetu četvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili

božica — Enlil u Nippuru, Ninmah u Suruppaku, Ninurta u Lagašu, Nan-

nar/Sin u Uru, Inanna/Ištar u Uruku, Utu/Šamaš u Sipparu i tako dalje. U

svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" — u početku

izabrani polubog — bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni

zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj četvrti svećenstvo

je na čelu s visokim svećenikom služilo bogu i njegovoj bračnoj družici, nad

gledalo prazničke svečanosti te vodilo obrede žrtvovanja i molitve bogovima.

Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega

pisanje i vođenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palači.

S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da služi kao

glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL

("Veliki čovjek"). U početku i još dugo vremena nakon toga ta osoba, naj

moćniji čovjek zemlje, bio je i kralj i visoki svećenik. Zbog njegove uloge i

autoriteta koji je uživao bio je pomno biran, a za sve fizičke simbole kraljevske

časti držalo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumer-

skom tekstu koji se bavi tom temom navodi se da su simboli kraljevske časti

(kruna i žezlo) i kreposti prije nego što su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili

položeni pred Anuom na nebesima". Doista, sumerska riječ za kraljevsku čast

bila je Anuova Čast.

Tij aspekt "kraljevske časti" kao ključnog elementa civilizacije, ispravnog

ponašanja i moralnog kodeksa za čovječanstvo eksplicitno je izražen u navo

du iz Sumerskogpopisa kraljeva koji kaže da je nakon Potopa "kraljevska čast

donesena s nebesa. "To je izrazito važan navod koji se mora imati na umu dok

kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim očekivanjima — rječnikom

Novog zavjeta — povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju.

20

M E S I J A N S K I SAT

Oko 3100. g. pr. n. e. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj

regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako

harmonična kao povijest enlilitske civilizacije budući da su se između Enkijevih

šestero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego čitava kopnena podru

čja, nastavili suparništvo i sukobi. Najznačajniji je bio neprekidni sukob izme

đu Enkijevog prvorođenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningišzide {Toth u

Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afričkih sljedbe

nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Qiietzalcoatl, Pernata zmija). Sam

Marduk/Ra bio je kažnjen i prognan kada je, protiveći se braku svog mlađeg

brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Ištar, ubio brata. Inanni/Ištar je

u znak zadovoljštine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Treće regije,

civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to što su sve civili

zacije — kao i svemirska luka u svetoj regiji — bile smještene na tridesetoj

sjevernoj paraleli (slika 4).

SLIKA 4

21

Page 12: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaci

ju i njezine institucije, kao što se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije

— uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa čovječanstvom, s

kraljevima/svećenicima koji su služili i kao veza i kao prepreka između bo

gova i ljudi. No, kada se čovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova

i ljudi, očito je da su ciljevi bogova uvijek bili dominantni i da su određivali

ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlučnost Marduka/Raa da ispravi nepravdu

nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravi

lima nasljeđivanja, umjesto Enkija Enlil proglašen zakonitim nasljednikom

njihova oca Anua, vladara na njihovom matičnom planetu Nibiruu.

Prema seksagezimalnom ("baza šezdeset") brojevnom sustavu koji su

bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumer-

skog panteona dodijeljen je brojčani rang, pri čemu je Anu imao najviši

rang — šezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je če

trdeset, i tako dalje, izmjenjujući se između muških i ženskih božanstava

(slika 5 ) . Po pravilima nasljeđivanja, Enlilov sin Ninurta bio je na redu

za rang pedeset na Zemlji, dok je Marduk imao nominalni rang deset. K

tomu, ta dva nasljednika na čekanju u početku još nisu bili medu dvanaest

"Olimpijaca".

Tako se Mardukova duga, ogorčena i neumoljiva borba, kojoj je u ko

rijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom

Ninurtom za nasljeđivanje ranga pedeset, da bi se zatim proširila na En-

lilovu unuku Inannu/Ištar, čijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim naj

mlađim sinom, Marduk toliko protivio da je stvar završila Dumuzijevom

smrću. S vremenom se Marduk/Ra, osim sukoba s Tothom koji smo već

spomenuli, sukobio i s drugom braćom i polubraćom — prvenstveno s

Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oženio za Enlilovu unuku po

imenu Ereškigal.

Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove između dva božanska

klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra

tovi piramida". U jednom istaknutom primjeru borbe su okončane time da

je Marduk živ pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za-

M E S I J A N S K I SAT

robljeništvo. Marduk je, također, više puta bio u prognanstvu — i po kazni i

kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme položaj

koji je svojatao uključivao je i događaj koji je u Bibliji zabilježen kao incident

s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeh je na kraju polu

čio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.

23 22

Page 13: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Doista, prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere i mesijanska očekivanja koja su ga pratila prvenstveno je povezan s pričom o Marduku. Osim toga, ti kataklizmički događaji u prvi su plan doveli njegovog sina po imenu Nabu — božanstvo, sina boga, no od majke Zemljanke.

Tijekom čitave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisuće go

dina njegova se kraljevska prijestolnica više puta selila: najprije je to bio

Kiš (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/

Ištar), pa Ur (Sinovo sjedište i središte obožavanja); kasnije su prijestolnice

bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po treći put,

preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "središte kulta", kako

su ga stručnjaci skloni zvati, čitavo vrijeme ostao vjersko središte Sumera i

sumerskog naroda, ondje se određivao godišnji ciklus štovanja bogova.

Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim

pandanom među dvanaest članova Sunčevog sustava (Sunce, Mjesec i deset

planeta uključujući Nibiru), bili su također počašćeni s po jednim mjese

com u godišnjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska riječ za mjesec,

EZEN, u stvari je značila praznik, svečanost. Svaki takav mjesec bio je po

svećen jednom od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi točno

vrijeme kada svaki od tih mjeseci počinje i završava (a ne, kao što govore

udžbenici, da bi se seljacima omogućilo da znaju kada da započnu sjetvu

odnosno žetvu) je oko 3760 g. pr. n. e. dovela do uvođenja prvog kalendara

na Zemlji. Taj je kalendar poznat kao nipurski kalendar jer su zadaću

da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave datume vjerskih

praznika za čitavu zemlju imali svećenici iz Nippura. Taj je kalendar i

dandanas u upotrebi kao židovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove

ere broji kao 5769. godinu.

U pretpotopnim vremenima Nippur je služio kao kontrolni centar

misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio DUR.AN.KI, "vezu

između neba i Zemlje" za komunikaciju s matičnim planetom Nibiruom

24

M E S I J A N S K I SAT

te sa svemirskim brodom koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa

te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao

Jeruzalem.) Smatralo se da je njegova središnja lokacija, koja je bila jednako

udaljena od drugih centara u E.DIN-u u kojima su se obavljale različite

djelatnosti (vidi sliku 2) , jednako udaljena i od "četiri kuta Zemlje", pa je

dobio nadimak "pupak Zemlje". U hvalospjevu posvećenom Enlilu ovako

se govorilo o Nippuru i njegovoj funkciji:

Enlile,

Kada si zacrtao božanske naseobine na Zemlji,

Nippur si podigao kao svoj vlastiti grad...

Izgradio si Dur-An-Ki

U sredini četiri ugla Zemlje.

(Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem

zamijenio Nippur u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio nadimak

"pupak Zemlje".)

Na sumerskom jeziku izraz za četiri zemaljske regije bio je UB, no može

se pronaći i kao AN.UB — nebeska, zvjezdana četiri "ugla" — u ovom slu

čaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi

na četiri točke godišnjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazi

vamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva sunčeva prelaska ekvatora — je

dnom kao proljetni ekvinocij i jednom kao jesenski ekvinocij. U nipurskom

kalendaru godina je započinjala danom proljetnog ekvinocija što se zadržalo

u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odre

đivao vrijeme najvažnijeg praznika u godini — praznika Nove godine, do

gađaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i

kanoniziram rituali.

Za određivanje kalendarskog vremena bilo je nužno promatrati nebo

u zoru, kada se sunce tek počinje dizati iznad istočnog horizonta ali je nebo

još uvijek dovoljno mračno da pokazuje zvijezde u pozadini. Nakon što bi

se dan ekvinocija utvrdio na temelju činjenice da su tada dan i noć točno

25

Page 14: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

istog trajanja, položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podiza

njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi buduća promatra

nja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj

Britaniji. Budući da su u Stonehengu dugotrajna promatranja pokazala

da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6),

tamo je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan

solsticija pokazuje prema točki izlaska sunca, namješten prvotno prema

izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e.

Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz činje

nice da se Zemlja nakon završetka jedne godišnje orbite oko Sunca ne vraća

na točno isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja

koje iznosi jedan stupanj (od tristo i šezdeset stupnjeva u punom krugu) u

sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi

djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja

kruži oko Sunca na dvanaest dijelova, što se od tada naziva zodijački krug

SLIKA 6

26

M E S I J A N S K I SAT

konstelacija (slika 7). Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset

stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu

kuću zodijaka traje (matematički) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijački

krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Približni datumi zodijačkih doba

prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim

opažanjima — ovdje su dodani čitateljima na ravnanje.

2100 N. E.

SLIKA 7

Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr

đuje činjenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji

(kada su prve dvije kuće zodijaka nazvane njemu u čast). Da kalendar nije

djelo grčkog astronoma (Hiparha) iz trećeg stoljeća prije nove ere (kao što se

i dalje tvrdi u većini udžbenika) potvrđuje činjenica da su Sumerani dvanaest

kuća zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve

koristimo dandanas poznavali tisućama godina prije toga.

2~

Page 15: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

1 . G U . A N . N A ("NEBESKI B I K " ) , B I K .

2 . M A S H . T A B . B A ( " B L I Z A N C I " ) , B L I Z A N C I

3 . D U B ("KLIJEŠTA" ILI " M A Š I C E " ) , NAŠ R A K .

4 . U R . G U L A ( " L A V " ) , LAV

5 . A B . S I N ("NJEZIN OTAC J E B I O S I N " ) , DJEVA, D J E V I C A

6 . Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA S U D B I N A " ) , VAGA

7 . G I R . T A B ("KOJI U B A D A I R E Ž E " ) , Š K O R P I O N

8 . P A . B I L ( " B R A N I T E L J " ) , STRIJELAC

9 . S U H U R . M A S H ( " K O Z O R I B A " ) , JARAC

10. G U ("VLADAR V O D A " ) , V O D O N O Š A , V O D E N J A K

11. S I M . M A H ( " R I B E " ) , R I B E

12. K U . M A L ( " S T A N O V N I K P O L J A " ) , O V A N

SLIKA 8

U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi.

Budući da su došli s Nibirua, čije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600

(zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, čak i na Zemlji, koja

orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista,

tekstovi koji se bave početkom njihovog boravka na Zemlji, kao što je Popis

sumerskih kraljeva, označavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji

sarovima. Ja sam to nazvao božansko vrijeme. Kalendar dan čovječanstvu,

zasnovan na orbitalnim značajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze

maljsko vrijeme. Ističući da im je zodijački pomak od 2160 godina (za

Anunnakije manje od godine) omogućavao bolji omjer između dva ekstre

ma — "zlatni omjer" od 10:6 — to sam nazvao nebesko vrijeme.

Kao što je Marduk otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem

će biti određena njegova sudbina.

No, što je bio mesijanski sat čovječanstva, koji određuje njegovu

budućnost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer bro

janje pedesetogodišnjih jubileja, brojanje u stoljećima ili tisućljeće? Je li

to bilo božansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo

nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijačkog sata?

M E S I J A N S K I SAT

SLIKA 9

Vidjet ćemo da nedoumica koja je čovječanstvo zbunjivala u dre

vnim vremenima i dalje leži u srži tekućeg pitanja Povratka. Odgovor

na postavljeno pitanje tražio se i prije: tražili su ga babilonski i asirski

svećenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi Danije-

lovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi poput »> Isaaca

Newtona, postavljamo ga svi mi danas.

Odgovor će nas zapanjiti. Krenimo u opsežnu potragu.

29 28

Page 16: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Drugo poglavlje

" T A K O S E D O G O D I L O "

Vrlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj

sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom

poznat kao "priča o babilonskom tornju".

Ali kako su se ljudi selili s istoka,

tako se dogodilo da naiđu na jednu dolinu

u zemlji Sinearu i tu se nastane,

jedan drugome reče:

"Hajdemo praviti opeke i peći ih da otvrdnu!'

Opeke su im bile mjesto kamena,

a smola zemljana im služila za žbuku.

Onda rekoše: "Hajde da sebi izgradimo grad

i toranj s vrhom do neba."

P O S T A N A K I I: 2-4

Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode

do premoći, kada je pokušao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze

malja i, povrh toga, u njemu izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s

vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji imenovano Babilon.

" T A K O S E D O G O D I L O "

Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Kao prvo, go

vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon što se tlo

dovoljno osušilo da omogući ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno

naziva Sinear, što je hebrejski naziv za Sumer. Daje važnu indiciju o tome

odakle su — s planinskih područja na istoku — došli naseljenici. Uočava

da je tamo nastala prva čovjekova urbana civilizacija — gradnja gradova.

Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo

od slojeva osušenog blata i nije bilo domaćeg kamena, ljudi za gradnju

koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u pećima mogli su ih

koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline)

kao žbuke u gradnji, što je zapanjujuća informacija budući da je katran,

prirodni produkt nafte, u južnoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji

Izrael ga uopće nije bilo.

Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o

izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uočili su i važnost

incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u pričama o stvaranju Adama te

0 Potopu, spojili su različita sumerska božanstva u množinu Elohim ili u

sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u priči su ostavili činjenicu da je reče

nicu "hajde da siđemo (u množini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokušaj

(Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova.

Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvrđuju istinitost biblijske priče

1 sadrže mnoge druge pojedinosti, povezujući taj incident s općenito na

petim odnosima između bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja

dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", održani oko 8650.

g- pr. n. e., ostavili su prijašnji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili

zadovoljni Anu, Enlil, pa čak i Enki — ali ne i Marduk/Ra. Tako je, kada su se "ljudski gradovi" počeli raspoređivati bogovima, Marduk potegnuo

pitanje: "A što je sa mnom?"

Iako je Sumer bio samo središte enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi enlilitska "središta kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na rubu močvara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgrađen na točno istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na

31

Page 17: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon što suparnički klanovi Anunnakija

razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadrži kao vlastiti grad. Oko 3460. g. pr.

n. e. Marduk je odlučio iskoristiti tu povlasticu svog oca i također imati

svoje uporište u središnjoj enlilitskoj regiji.

Dostupni tekstovi ne otkrivaju nam zašto je Marduk odlučio da baš

to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stožer, međutim njegov

smještaj između ponovno izgrađenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog

centra misije) i ponovno izgrađenog Sippara (pretpotopne svemirske luke

Anunnakija) daje nam naslutiti da je Marduk vjerojatno tamo kanio imati

instalaciju koja će obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana

na glinenoj pločici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", što je tako

đer bio izvorni nadimak Nippura. Ime koje je Marduk dao tom mjestu,

Bab-Ili, na akadskom jeziku značilo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se

bogovi mogli dizati i spuštati, gdje je odgovarajući glavni objekt bio "toranj

kojem će vrh biti do neba" — lansirni toranj!

Kako u biblijskoj priči tako i u njezinim usporednim (i ranijim) me-

zopotamskim inačicama navodi se da se taj pokušaj uspostavljanja ile

galne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski

tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je

Mardukov čin razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" noćni napad

radi uništenja tornja.

Egipatski zapisi izvještavaju da je početku vladavine faraona u Egiptu,

oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotično razdoblje koje je trajalo tristo

i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do datuma babilonskog

incidenta oko 3460 g. pr. n. e., jer je završetak tog kaotičnog razdoblja

obilježen povratkom Marduka/Raa u Egipat, izgonom Todia i početkom

obožavanja boga Ra.

Iako je taj put bio osujećen, Marduk nikada nije odustao od svojih

pokušaja da zavlada službenim svemirskim postrojenjima koja su služila

kao "Veza neba i Zemlje", veza između Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi

vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budući da je naposljetku Marduk

uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zašto nije

32

" T A K O S E D O G O D I L O "

S L I K A I O

uspio 3460 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio

pogrešan trenutak.

Glasoviti tekst zabilježio je razgovor između Marduka i njegova oca

Enkija u kojem obeshrabreni Marduk pita oca u čemu je pogriješio. Pogri

ješio je u tome što nije uzeo u obzir činjenicu da je vrijeme tada — nebesko

vrijeme — bilo doba Bika, Enlilovo doba.

Među tisućama drevnih ispisanih pločica koje su iskopane na Bliskom

•stoku, velik broj ih je sadržavao podatke o mjesecima povezanim s određe-

33

Page 18: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

nim božanstvima. U kompliciranom kalendaru koji započinje u Nippuru

3760 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nišanu, bio je EZEN (prazničko doba) po

svećen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim lunarnim mjese

com čast se dijelila između njih dvojice). Popis "častoprimaca" mijenjao se

tijekom vremena, a mijenjao se i sastav članstva vrhovnog panteona dva

naestorice. Povezanosti s određenim mjesecima mijenjale su se i lokalno,

ne samo u različitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala čast bogu

nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno

bio povezan s Ninmah, te kasnije s Inannom/Ištar.

Takve su promjene otežale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom

konstelacijom, međutim o nekim zodijačkim asocijacijama može se jasno

zaključiti iz tekstova ili crteža. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj čiji

je dom voda") jasno je povezan s vodonošom, "Vodenjakom" (slika 11) , a

u početku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstela

cija nazvana Blizanci (Gemini) nedvojbeno je tako nazvana u čast jedinim

poznatim božanskim blizancima rođenim na Zemlji, a to su djeca Nan-

nara/Sina, Utu/Šamaš i Inanna/Ištar. Ženska konstelacija Djevica (Virgo;

SLIKA I I

34

" T A K O S E D O G O D I L O

točnije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva

najvjerojatnije nazvana u čast Ninmah, preimenovana je u AB.SIN ("Čiji

je otac Sin"), što vrijedi samo za Inannu/Ištar. Strijelac (Saggitarius) ili Za

štitnik odgovarao je mnogim tekstovima i himnama u kojima se božanstvo

Ninurta slavi kao božanski strijelac, ratnik i zaštitnik svog oca. Sippar, grad

Utua/Samaša, koji nakon potopa više nije bio mjesto svemirske luke, u su-

merskim je vremenima smatran središtem zakona i pravde, a njegova boga

su smatrali (čak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake

sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra).

Nadalje, tu su bili nadimci koji su junaštvo, snagu i druge osobine

bogova uspoređivali s nekom životinjom prema kojoj su osjećali straho

poštovanje. Enlilova je životinja, kao Što se ponavlja u mnogim zapisima,

bio Bik. Prikazivali su ga na cilindričnim pečatima, na pločicama s astro

nomijom te u umjetnosti. Neke od najljepših umjetnina pronađenih u

kraljevskim grobnicama Ura bile su brončane, srebrne i zlatne skulpture

bičjih glava ukrašenih poludragim kamenjem. Nema sumnje, konstelacija

Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, GUD.ANNA, značilo je

"nebeski bile", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku"

povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s jednim od nekoliko iznimnih

mjesta na Zemlji.

To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje još i dandanas stoji

jedna od najčudesnijih građevina na Zemlji, uključujući kameni toranj

koji dodiruje nebo.

Mnogi drevni tekstovi uključujući hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi

nju jedinstvenu šumu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim

vremenima ona se prostirala kilometrima i okruživala jedinstveno mjesto

— golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za

vezu sa svemirom na Ze?nlji, prije nego što su uspostavljeni njihovi centri i

ptava svemirska luka. To je bila, potvrđuju sumerski zapisi, jedina građevi

na koja je preživjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa Anunnaki-

jima mogla poslužiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oživjeli

poharane zemlje novim usjevima i domaćim životinjama. To mjesto, koje

35

Page 19: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredište

u potrazi za besmrtnošću. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedro-

voj šumi, Enlil držao GUD.ANNU — "nebeskog bika", simbol Enlilovog

doba Bika.

Ono što se tada dogodilo u svetoj šumi utjecalo je na buduće odnose

bogova i ljudi.

Putovanje u cedrovu šumu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo,

kako saznajemo iz epa, započelo je u Uruku, gradu što ga je Anu darovao

svojoj praunuci [naftni (to ime znači "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je

kralj početkom trećeg tisućljeća prije nove ere bio Gilgameš (slika 12). On

nije bio običan čovjek jer njegova majka bijaše božica Ninsun, pripadnica

Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgameš bio ne samo obični polubog, nego

onaj koji je "dvije trećine bog". Kada je postao stariji te počeo razmišljati

o pitanjima života i smrti, zaključio je da bi to što je dvije trećine bog tu

moralo biti važno. "Zašto bih bio kao običan smrtnik?", upitao je svoju

SLIKA 1 2

36

" T A K O S E D O G O D I L O "

majku. Ona se složila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova

u stvari dugovječnost zbog dugog ophodnog vremena njihova matičnog

planeta. Da bi stekao takvu dugovječnost, morao se pridružiti bogovima na

Nibiruu; a da bi to učinio, morao je otići na mjesto na koje slijeću i s kojeg

polijeću rakete.

Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgameš je bio odlučan da krene

na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem će me pamtiti kao nekoga tko je

pokušao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI.

DU, što znači "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zaštitnik na putu. O

njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploča epa o Gilgamesu

i u njegovim brojnim drevnim prikazima, možete saznati u našoj knjizi

Stepenište do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne jednom (slika 13):

jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj šumi, a drugo u svemirsku luku

na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crtežima (slika 14),

rakete bile smještene u podzemne komore.

Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu šumu u

Libanonu, dvojcu je pomagao bog Samaš, Gilgamešov kum, te su napre

dovali relativno brzo i glatko. Prispjevši u šumu, tijekom noći svjedočili su

lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgameš:

Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća!

Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila.

Premda je svitao dan, zavlada tama.

Munje su parale nebo, plamen poletje u vis.

Oblaci se sk upiše; zapljušta smrt!

Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi.

I sve što bijaše palo pretvori se u pepeo.

Ispunjeni strahopoštovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgameš i Enkidu

sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, međutim čim

su ušli napao ih je čuvar nalik robotu, naoružan smrtonosnim zrakama.

Uspjeli su uništiti čudovište te su se opustili kraj potoka, misleći da im

37

Page 20: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 13

je put slobodan. No, kada su ušli dublje u cedrovu šumu pojavio se novi

protivnik: Nebeski bik.

Nažalost, šesta pločica na kojoj je ep napisan previše je oštećena da bi

reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili potpuno čitljivi. Svejedno, čitljivi

38

" T A K O S E D O G O D I L O "

SLIKA 14

dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spašavajući goli

život te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do Uruka, gdje ga je Enki-

du uspio zaklati. Tekst postaje čitljiv kada hvastavi Gilgameš, nakon što je

biku odrezao butinu, "poziva obrtnike, majstore i kovače" Uruka da se dive

bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni— "sačinjeni od

trideset mina lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta."

Dok se ne otkrije pločica na kojoj su reci čidjivi nećemo moći sa si

gurnošću znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj šumi bio posebno

izabrani živi bik ukrašen zlatom i dragim kamenjem ili robotsko stvorenje,

mehaničko čudovište. Ono što sa sigurnošću znamo je da je nakon njegova

usmrćivanja "Ištar u svom domu ispustila krik" koji se čuo sve do Anua na

nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su Anu, Enlil, Enki i Samaš sa

zvali božansko vijeće da sude drugovima (na kraju je kažnjen samo Enkidu) 1 razmotre posljedice ubojstva.

39

Page 21: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Ambiciozna Inanna/Ištar doista je imala razloga za lelek: bila je pro

bodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simboličkim odsijecanjem bi

kova buta samo doba je skraćeno. Iz egipatskih izvora, uključujući slikovne

prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo

lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zaključak da se Enlilovo

doba okončalo i na nebesima.

SLIKA 15

Mardukov pokušaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti

nisu shvaćali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta

bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj

strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazišta zlata.

Međutim, to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, naja

vili su razdoblje nestabilnosti i meteža u Mezopotamiji, tom središtu enlilit

skih područja, izloživši je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a

za njima Elamiti došli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili

semitskim jezikom. No, dok su istočnjaci štovali iste enlilitske bogove kao

i Sumerani, Amurru ("zapadnjaci") su bili drukčiji. Duž obala "Gornjeg

mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiit-

skim egipatskim bogovima.

U tome — možda i dandanas — leži korijen svetih ratova koji su se

pokretali "u Božje ime", osim što su različiti narodi imali različite nacional

ne bogove...

40

" T A K o S E D O G O D I L O

Inanna se, međutim, dosjetila briljantnog rješenja koje se može opisati

kao "ako ih ne možete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je

tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji — to se dogodilo oko 2360 g.

pr. n. e. — u jednom je vrtu ugledala usnulog čovjeka koji joj se svidio pa

je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj muškarac.

Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u

svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka

Entu, božja svećenica. Ona ga je bila stavila u crvenu košaru koju je rijeka

odnijela do vrta koji je uređivao Akki Navodnjivač, koji ga je prihvatio i

odgojio kao sina.

Inanni je sama mogućnost da bi snažan i naočit muškarac, zvao se

Amurru, mogao biti odbačeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo

vima predloži za sljedećeg kralja zemlje. Pošto su prihvatili njezinu pre

poruku, bogovi su Amurruu dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni počasni

naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske

loze izgrađen mu je potpuno novi grad da mu služi kao prijestolnica. Na

zvan je Aggade — "Grad saveza". U našim udžbenicima taj se kralj naziva

Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje

je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se

Sumer i Akad.

Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran — vra

ćanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to

vrijeme pisani o Inanni — od tada nadalje poznatoj po njezinom akad-

skom imenu Ištar — Inanna Sargonu govori da će biti pamćen po tome

sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine

rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi bilježeiii su i slavljeni u njegovim

kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje

riječima:

Sharru-kin, kralj Aggada,

u eri Ištar na vlast došao je.

Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio nije.

41

Page 22: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Užasom strahopoštovanje po svim zemljama "sirio je.

Na istoku more prešao je,

cijelu zemlju zapada osvojio je.

Ovo hvalisanje implicira da je u Inannino/Ištarino ime osvojio sveto mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapada", ali ne bez otpora. Čak i u tekstovima napisanima u njegovu slavu navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije pobunile protiv njega." Anali njegovih protivnika, koji su događaje bilježili onako kako su viđeni s Mardukove strane, otkrivaju da je Marduk poveo kaznenu protuofenzivu:

Zbog skrnavljenja što ga počini Sargon,

Veliki Marduk se razbjesni...

Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona

I kazni ga vječnim nespokojem.

Mora se istaknuti da su Sargonovi teritoriji obuhvaćali samo jedno

od četiri poslijepotopna mjesta povezana sa svemirom — samo Mje

sto slijetanja u Cedrovoj šumi (vidi sliku 3) . Na prijestolju Sumera i

Akada nakratko su ga naslijedila njegova dvojica sinova, međutim Sar-

gonov pravi nasljednik, nasljednik u duhu i djelu, bio je njegov unuk po

imenu Naram-Sin. Značenje tog imena je "Sinov omiljeni", međutim

anali i zapisi o njegovoj vladavini i vojnim pohodima govore nam da

je on u stvari bio Ištarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi bilježe da

je IŠtar poticala kralja da postane slavan i velik neumornim osvajanjem

i uništavanjem njezinih neprijatelja te da mu je aktivno pomagala na

bojištima. Crteži Ištar, na kojima je obično prikazivana kao privlačna

božica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba naoružanu božicu rata

(slika 16).

42

" T A K O S E D O G O D I L O

SLIKA I 6

Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se Mardukovim ambicijama i za

Ištar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio

i pokorio Naram-Sin pokazuje da je on ne samo došao do Sredozemnog

mora — uspostavivši kontrolu nad Mjestom slijetanja — nego i da je kre

nuo prema jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u područje Enkiita bio

je bez presedana i mogao se dogoditi, kako nam otkriva pažljivo čitanje

zapisa, zato što je Inanna/ištar sklopila nesveti savez s Nergalom, Marduko

vim bratom koji je oženio Inanninu sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo

je i prelazak preko neutralnog Svetog područja na Sinajskom poluotoku,

gdje je bila smještena svemirska luka, što je bila još jedna povreda davnog

mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, Naram-Sin si je dodi

jelio naslov "Kralj četiriju regija"...

Možemo čuti Enkijeve prosvjede. Možemo čitati zapise koji bilježe

Mardukova upozorenja. To je bilo previše čak i za vodstvo Enlilita. U du

gačkom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj

dinastiji, jasno se navodi da je do kraja došlo "nakon mrgođenja Enlilovog

čela". Tako je "riječ Ekura" — Enlilova odluka iz njegova hrama u Nippuru

43

Page 23: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

— privela stvar kraju: "Riječ Ekurova pala je na Aggad" da se uništi i izbriše s lica zemlje. Naram-Sinov kraj došao je oko 2260. g. pr. n. e.. Tekstovi iz tog vremena govore nam da su instrument božjeg gnjeva bile trupe lojalne Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad nije pronađen.

Saga o Gilgamešu s početka trećeg tisućljeća pr. n. e. te vojni pohodi

akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju nam jasnu pozadinu za doga

đaje tog tisućljeća: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom — Gilga-

meš je preko njih želio steći dugovječnost bogova, a kraljevi odani Ištar

prevlast.

Bez sumnje, Mardukov je pokušaj s "Babilonskom kulom" kontrolu

nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u središte pozornosti bogova

i ljudi. Kao što ćemo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je većinom

—ako ne i svim — kasnijim događaja.

Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi

janskih" aspekata.

U Sargonovim kronikama njegovi počasni naslovi bili su uobičajeni,

"Ištarin zaštitnik, kralj Kiša, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "po

mazani svećenik Anuov". To je bio prvi put da se u drevnim zapisima

pojavljuje da je netko božanski pomazan, što je u stvari doslovno značenje

riječi "Mesija".

Marduk je u svojim proglasima upozoravao na predstojeće prevrate i

kozmičke fenomene:

Dani će postati mračni,

Poremetit će se riječni tokovi,

Na zemlji pustoš će nastati,

Ljudi će izginuti.

" T A K O S E D O G O D I L O "

45

Gledajući unatrag i prisjećajući se sličnih biblijskih proročanstava, j

sno je da su u predvečerje dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e. bogovi i ljud

očekivali dolazak apokalipse.

Page 24: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Treće poglavlje

EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

Uanalima o Čovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. na po

dručju Bliskog istoka svjedočilo je jednom od najblistavijih civilizacij

skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i

najteže i najtegobnije razdoblje jer svjedočilo je kraju Sumera u smrtonosnom

nuklearnom oblaku. Nakon toga više ništa nije bilo isto.

Kao što ćemo vidjeti, ti su značajni događaji ujedno bili korijen mesi

janskih pojava čije je središte - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih

dvadeset i jedno stoljeće kasnije - bio Jeruzalem.

Povijesni događaji iz tog znamenitog stoljeća — kao i svi događaji u po

vijesti — imaju svoje uzroke u onome što se zbilo ranije. Tu je 2160. pr. n. e.

godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena

bilježe veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine

započele promjene vjersko-političkog karaktera, a ono što se dogodilo na oba

područja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho

vne vlasti. Doista, Mardukovi šahovski strateški manevri i geografska kretanja

s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "božanske igre šaha" u toj

eri. Njegovi potezi i pokreti počeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u očima

Egipćana) postao Amon (piše seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

Godinu 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju početkom takozvanog Prvog

međurazdoblja, kaotičnog perioda između kraja Starog kraljevstva i dinasti

čkog početka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuću godina Starog kraljevstva,

kada je vjersko-politička prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egi

pćani su štovali panteon boga Pta te njemu, njegovu sinu i njihovim božan

skim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz

Memfisa slavili su bogove i obećavali zagrobni život za kraljeve. Vladajući kao

surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku krunu Gornjeg (južnog) Egi

pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i

vjersko ujedinjenje dviju zemalja — ujedinjenje koje je ostvario Horus pora

zivši Seta u njihovoj borbi za naslijeđe boga Pta/Ra. A zatim su se 2160. g.

pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost urušili.

U previranju je došlo do raspada saveza, napuštanja prijestolnice, napada

s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do upada stra

naca, oskvrnuća hramova, sloma zakona i reda, suša, poplava i nereda zbog

nestašice hrane. O tim okolnostima govori se na papirusu poznatom kao

Opomene Ipu-Wera, dugačkom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od

nekoliko dijelova u kojima se izvještava o velikim nesrećama i kušnjama, za

vjerske prijestupe i društvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da

se pokaju i nanovo se prime održavanja vjerskih obreda. Proročki dio opisuje

dolazak Otkupitelja, a u završnom dijelu papirusa veličaju se idealna vremena

koja će uslijediti.

Na početku teksta govori se o slomu zakona i reda te funkcionalnog

društva —stanju u kojem "vratari kreću u pljačku, perač rublja odbija

ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijate

ljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme pro

pade... skladišta su prazna... posvuda samo prašina... širi se pustinja...

žene postadoše jalove i nijedna zanijeti ne može... mrtvi se samo bacaju

u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje

pa je trgovina prekinuta, u provincijama Gornjeg Nila više se ne ubire

porez. "Izbio je građanski rat... barbari iz tuđine došli su u Egipat... sve

je u ruševinama."

47

Page 25: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Neki egiptolozi smatraju da je u srži tih zbivanja obična borba za bo

gatstvo i moć; pokušaj (naposljetku uspješan) tebanske princeze s juga da

zavlada čitavom zemljom. Novija istraživanja slom Starog kraljevstva po

vezuju s "klimatskom promjenom" koja je uzdrmala društvo zasnovano na

poljoprivredi, uzrokovala nestašice hrane i pobune zbog hrane, društveno

previranje i raspad vlasti. No, u istraživanjima se malo pozornosti poklonilo

velikoj i možda najvažnijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, počasnim

naslovima i u hramovima, umjesto dotadašnjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili

samo Amon, koji je štovan od tada pa na dalje. Ra je postao Amon, Ra Ne

vidljivi, budući da je otišao iz Egipta.

Doista, politički i vjerski slom prouzročila je vjerska promjena, napisao

je neidentificirani Ipu-Wer; smatram da je ta promjena to što je Ra postao

Amon. Prevrat je započeo prekidom vjerskih obreda koji se manifestirao

oskrnavljivanjem i napuštanjem hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno,

sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena

i vidljiva onome tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na

kruni, Uraeus (božanska zmija), "postao je predmet pobune... vjerski datu

mi su poremećeni... sa svećenicima se loše postupa."

Nakon poziva ljudima da se pokaju, "da upale tamjan u hramovi

ma... da ponude bogovima žrtvu", papirus poziva da pokajnici budu kr-

steni— da se "sjere uroniti pod vodu." Zatim riječi na papirusu postaju

proročke: u odlomku koji čak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim",

Opomene govore o "vremenu koje će doći", kada će se pojaviti neimeno

vani Spasitelj— "bog-kralj". Najprije će imati malo sljedbenika, a ljudi će

o njemu govoriti:

On unosi vedrinu u srca,

On je pastir svih ljudi.

Njegova su stada možda mala,

No život će provesti skrbeći za njih...

Zatim će ustati protiv zla i uništiti ga.

48

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

"Ljudi će pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zašto se njegova moć ne oči

tuje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne

može, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim."

Ipu-Wer je u svojim proročanstvima objavio da će tim idealnim vreme

nima prethoditi njihove vlastite mesijanske porođajne muke: "Čitavu će ze

mlju zahvatiti pomutnja, u neobuzdanoj galami ljudi će ubijati jedni druge,

mnogi će ubiti nekolicinu." Ljudi će pitati: "Zar Pastir želi smrt?" Ne, on

je odgovorio: "zemlja je ta koja traži smrt," međutim nakon godina razdora

prevladat će pravednost i ispravno štovanje. To je, zaključuje papirus, ono

"što je Ipu-Wer rekao odgovorivši na veličanstvenost Gospoda."

Ne samo opis događaja i mesijanskih proročanstava nego se i sama for

mulacija teksta na tom drevnom egipatskom papirusu čini zapanjujućom.

Ali ima toga još. Stručnjaci znaju za još jedan proročki/mesijanski tekst koji

je do nas došao iz Starog Egipta, međutim smatraju da je zapravo napisan

nakon događaja o kojima govori te samo glumi da je proročanski, predsta

vljajući se starijim nego što jest. Konkretno, tekst navodno donosi proro

čanstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona Četvrte dinastije (oko 2.600

g. pr. n. e.), međutim egiptolozi smatraju da je zapravo napisan za vrijeme

Amenemheta Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) — nakon

događaja o kojima tobože prorokuje. Unatoč tome, "proročanstva" služe

kao potvrda tih prethodnih zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i način

izražavanja u tim proročanstvima najbolje se mogu opisati kao sablasni.

Proročanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki svećenik-vi-

dovnjak" po imenu Nefer-Rohu, "ugledan čovjek, pisar vješt s prstima".

Pozvan kralju da pretkaže budućnost, Nefer-Rohu je "posegnuo u kutiju s

pisaćim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slično Nostra-

damusu, počeo zapisivati ono što je predviđao:

Gle, ima nešto o čemu govore ljudi;

Grozno je...

To što će doći nije bilo nikad prije.

Zemlja potpuno strada.

49

Page 26: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Kopno razoreno, ništa preostalo nije.

Nema sunčeve svjetlosti daje ljudi vide,

Pod gustim oblacima sve umire.

Vjetar sjeverac sudara se s južnjakom.

Egipatske su rijeke prazne...

Ra mora nanovo položiti temelje Zemlje.

Prije nego što Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit će se invazije, ratovi i krvoprolića. Zatim će nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest će je onaj što ga sada zovemo Spasitelj, Mesija:

Zatim suveren će doći —

Ameni ("nepoznati"),

Pobjednik će ga zvati.

Sin Čovjekov njegovo će ime na vijeke vjekova biti...

Nestat će nepravde;

Pravda zamijenit će je;

Ljudi njegova vremena sretni će biti.

Zapanjujuće je takva mesijanska proročanstva apokaliptičnih vre

mena, iza kojih će slijediti nestanak nepravdi i dolazak — to jest po

vratak - mira i pravde, pronaći na papirusu napisanom prije otprilike

4.200 godina. Sablasno je u njima pronaći terminologiju vrlo sličnu

onoj iz Novog zavjeta — o nepoznatom, trijumfalnom spasitelju, Sinu

čovječjem.

To je, kao što ćemo vidjeti, spona u međusobno povezanim događajima koji se protežu tisućljećima godina.

U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova

i pomutnje oko toga gdje će biti prijestolnica i tko će biti kralj nastupilo

nakon kraja Sargonske ere Ištar, 2.260. g. pr. n. e.

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

51

Jedno vrijeme jedino sigurno mjesto bio je Lagaš, Ninurtino "sredi

šte kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan Mardu-

kovih neumoljivih ambicija, Ninurta je odlučio ponovno istaknuti svo

je pravo na rang pedeset te je naložio tadašnjem kralju Lagaša Gudeji da

za njega u gradskom Girsu (svetoj četvrti) podigne nov i drugačiji hram.

Ninurta — ovdje zvan NIN.GIRSU, "Gospodar Girsua" — ondje je

već imao svoj hram, kao i poseban ograđeni prostor za svoju "božansku

crnu pticu", odnosno leteći stroj. Gradnja novog hrama zahtijevala je

posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznaje

mo da je novi hram morao imati posebne osobine koje su ga povezivale

s nebesima i omogućavale promatranje određenih nebeskih pojava. U tu

svrhu Ninurta je u Sumer pozvao boga Ningišzidu ("Totha" u Egiptu),

Božanskog arhitekta i Čuvara tajni piramida u Gizi. Činjenica da je

Ningišzida/Toth bio brat kojeg je Marduk oko 3100. godine prije Kri

sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila nebitna za sve uključene.

O zapanjujućim okolnostima najave, planiranja, izgradnje i posve

ćenja E.NINNU-a ("Dom/Hram pedesetorice") vrlo se podrobno govo

ri u Gudejinim zapisima. Iskopani su na ruševinama Lagaša (to mjesto

danas se zove Telio) i opsežno citirani u knjigama Zemaljskih kronika.

Ono što je očito iz opsežnog teksta (na jasnom sumerskom klinastom

pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je činjenica da su od

najave pa sve do posvećenja svaki korak izgradnje novog hrama i svaku

njegovu pojedinost diktirali različiti nebeski aspekti.

Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po

četka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao što zapisi jasno objavljuju, kada

se "na nebesima određivahu zemaljske sudbine":

U vrijeme kada se na nebesima

određivahu zemaljske sudbine,

"Lagaš će se podići prema nebesima

u skladu s Velikom tablicom sudbina"

odluči Enlil u korist Ninurte.

Page 27: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 17

Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine određivale na nebesima

je ono što smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijački sat. Da je takvo

određivanje bilo povezano s danom ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine

priče kao i iz Tothovog egipatskog imena Tehuti, Onaj koji uravnotežuje

52

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

(dan i noć) i "razvlači mjerničko uže" za orijentaciju novog hrama. Takve

nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od početka do kraja.

Gudejina priča počinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij

ske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu došli u

san nestalo nakon što se probudio, različiti predmeti koje su mu bogovi u

snu bili pokazivali ostali su fizički ležati uz njega!

U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na točki izla

ska sunca, a Sunce je bilo poravnato s Jupiterom. Bog je progovorio i oba

vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila božica

Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je držala

ploču na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno

pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Treći bog Ningišzida (tj.

Toth) imao je pločicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; držao je i

glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja

probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploča mu je bila u krilu,

a opeka i kalup za nju ležali su mu do nogu! (Slika 18)

Slika 18

53

Page 28: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Gudeja je trebao pomoć božice-proročice i još dva sna-vizije da otkrije

značenje svega toga. U trećem snu-viziji prikazana mu je animirana demon

stracija izgradnje hrama slična hologramu. Krenula je s prikazivanjem po

četnog usklađivanja s naznačenom točkom na nebesima, pa s polaganjem

temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje — korak po korak, pokazan mu je

cjelokupan proces gradnje. I početak gradnje i završna ceremonija posve

ćivanja trebali su se, po uputama bogova, održati u točno određene dane;

oboje su pali na dan Nove godine, što znači na dan proljetnog ekvinocija.

Hram se "podigao prema nebesima" u uobičajenih sedam faza, me

đutim — što je neobično za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje

dijelove — vrh mu je morao biti zašiljen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja

na vrh hrama morao postaviti vršni kamen! Njegov oblik nije opisan, no

po svoj prilici to je bio piramidion, sličan vršnom kamenju na egipatskim

piramidama (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao

što je bilo uobičajeno, Gudeja ga je morao obložiti fasadom od crvenkastog

kamenja, zbog čega je sličnost egipatskoj piramidi još veća. "Hram je izvana

izgledao kao gora."

SLIKA 19

Da je podizanje građevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju

svrhu jasno je iz riječi samog Ninurte. Novi će se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti

izdaleka; njegova zadivljujuća pojava sezat će do nebesa; mom hramu divit će se

posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat će se u zemljama na krajevima svijeta:

54

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

U Maganu i Meluhi ljudi će zbog njega govoriti:

Ningirsu ("Vladar Girsua"),

Veliki junak iz Zemalja Enlilovih,

Bog je kojemu nema ravna;

On je vladar čitave Zemlje.

Magan i Meluha bili su sumerska imena za Egipat i Nubiju, dvije

zemlje bogova Egipta. Svrha Eninnua bila je da čak i tamo, u Mardu-

kovim zemljama, uspostavi Ninurtino nenadmašno gospodstvo: "Bog

kojemu nema ravna, vladar cijele Zemlje."

Proklamiranje Ninurtine (a ne Mardukove) vrhovne vlasti zahti

jevalo je da Eninnu ima posebne značajke. Ulaz zigurata morao je biti

okrenut prema Suncu točno na istoku, a ne, kao što je bilo uobičaje

no, na sjeveroistoku. Na najvišoj razini hrama Gudeja je morao podići

SHU.GA.LAM — "tamo gdje se naviješta sjaj, mjesto otvora, mjesto

određivanja," iz kojeg je Ninurta mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze

malja." To je bila odaja s dvanaest položaja, svaki je bio označen zodija-

čkim simbolom, s otvorom za promatranje nebesa — drevni planetarij

usklađen s konstelacijama zodijaka!

U dvorištu hrama Gudeja je dao izgraditi dva kamena kruga za

promatranje nebesa povezana prolazom okrenutim prema izlasku sun

ca. Jedan krug je imao šest, a drugi sedam kamenih stupova. Budući

da se spominje samo jedan prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili

jedan unutar drugoga. Kada čovjek proučava svaki izraz, terminologiju

i strukturalne pojedinosti postaje očito da je ono što je uz pomoć Nin-

gišzide/Totha izgrađeno u Lagašu bio kompleksan no praktičan kameni

opservatorij čiji jedan dio, u potpunosti posvećen zviježđima zodijaka,

podsjeća na sličan kameni opservatorij otkriven u Denderahu u Egiptu

(slika 20), a da je drugi, usklađen s nebeskim izlascima i zalascima,

pravi Stonehenge na obali rijeke Eufrat!

55

Page 29: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 20

Poput Stonehenga na Britanskom otočju (slika 21), i opservatorij

izgrađen u Lagašu imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i

ekvinocija, međutim njegova najvažnija vanjska značajka bilo je nastajanje

"pravca gledanja" koji je išao od središnjeg kamena, između dva kamena

stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno

orijentiran prilikom planiranja građevine, omogućavao je da se u trenu

tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijačkoj konstelaciji pojavljuje

56

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

Sunce. To je bila glavna svrha čitave te kompleksne instalacije — određivanje

zodijačkog doba preciznim opažanjem.

SLIKA 21

U Stonehengu je takav pravac gledanja išao (i još uvijek ide) od sre

dišnjeg kamenog stupa zvanog oltarni kamen, između dva kamena stupa

poznata kao Sarsenovo kamenje broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog

"markacijskog kamena". Općenito se smatra da Stonehenge, njegov dvoj

nik Krug u Bluestonu te markacijski kamen kruga nazvanog Stonehenge

II datiraju iz razdoblja između 2200. i 2100. g. pr. n. e. U to isto vrijeme

— točnije, 2160. godine — izgrađen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"! To nikako nije mogla biti slučajnost. U isto vrijeme, na drugim mjesti

ma na Zemlji podizani su drugi kameni opservatoriji slični tim dvama zodi-

jačkim opservatorijima. Građeni su na različitim mjestima u Europi, Južnoj

5 7

Page 30: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistočno od Izraela, pa čak i u dalekoj

Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g.

pr. n. e. s trinaest stupova usklađenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini

i Ningišzidini promišljeni protupotezi u božanskoj igri šaha s Mardukom:

željeli su pokazati čovječanstvu da je zodijačko doba i dalje doba Bika.

Različiti tekstovi iz tog vremena, uključujući jedan Mardukov autobi

ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su Mar-

dukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji

je skriven". Osim toga, tekstovi nam otkrivaju da je Marduk bio uporan i

agresivan u svojim traženjima zato što je bio uvjeren da je došlo vrijeme nje

gove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navješćuju moju slavu kao Gospodara"

- njegova je izjava. Zašto? Zato što je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo

doba, okončano; počelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, baš kao što

je Ninurta bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odlučivalo

o sudbinama na Zemlji. Zodijačka doba su, sjetit ćete se, posljedica feno

mena precesije, kašnjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvi

je godine nakupi se jedan stupanj kašnjenja. Proizvoljna podjela "Velikog

kruga" na dvanaest isječaka od po trideset stupnjeva svaki znači da zodijački

kalendar, matematički, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina.

Budući da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava,

naš Zodijački sat mogao je započeti otprilike 10.860. g. pr. n. e.

Ako u tom matematički određenom 2160-godišnjem zodijačkom ka

lendaru za početnu točku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e.,

dobivamo zapanjujući raspored.

10.800. do 8.640. — doba Lava

8.640. do 6.480. — doba Raka

6.480. do 4.320. — doba Blizanaca

4.320. do 2.160. — doba Bika

2.160. do 0. — d o b a Ovna

58

E G I P A T S K A P R O R O Č A N S T V A , L J U D S K E S U D B I N E

Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi

ra s kršćanskom erom, čovjek ne može a da se ne zapita je li puka slučajnost

da se Ištar-Ninurtina era okončala 2.160 godine ili negdje oko te godine,

baš kada je, prema gore navedenom zodijačkom kalendaru, završavalo doba

Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; Marduk svakako nije to mislio.

Dostupni podaci sugeriraju da je Marduk bio siguran da je po Nebeskom

vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istra

živanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijački krug bio

podijeljen na 12 kuća s po 30 stupnjeva svaka, što je bila matematička po

djela, a ne podjela nastala na temelju izravnog promatranja nebesa.)

Različiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je Marduk za vrije

me svojih lutanja izvršio još jedan upad u središnje područje Enlilita (po

tomci Enlila, op. prev.) te je praćen sljedbenicima ušao u Babilon. Umjesto

da pribjegnu oružanom sukobu, Enliliti su angažirali Mardukovog brata

Nergala (čija supruga je bila Enlilova unuka) da dode u Babilon iz Južne

Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim memoarima poznatima kao

Erra Epos Nergal je izvijestio da je Mardukov glavni argument bio da je

stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuar-

gumentom da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Heli-

jakalni izlazak, rekao je Marduku, i dalje je u konstelaciji Bika.

Razjaren, Marduk je posumnjao u točnost opservacija. "Sto se dogo

dilo s točnirn i pouzdanim instrumentima iz vremena prije Potopa, koji su

bili instalirani u Donjem svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio

da je Potop instrumente uništio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zviježđe u

zoru određenog dana vidi na istočnom obzoru!" - pozvao je Marduka. Je li

Marduk otišao u Lagaš radi te opservacije nije nam poznato, međutim ipak

je otkrio uzrok nepodudarnosti.

Iako se matematički izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih proma

tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u točno tom intervalu. Naime, zvije

žđa zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veličine.

Neka zauzimaju veći dio nebeskog svoda, a neka manji. "Slučaj" je htio da

konstelacija Ovna bude jedna od manjih, stisnuta između većih konstela-

59

Page 31: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja

zauzima više od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadržava se barem dva

stoljeća dulje od onoga koliko bi matematički trebala trajati.

SLIKA 22

U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko

vrijeme nisu se podudarali.

"Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal

Marduku. Pokoravajući se svojoj sudbini, Marduk je doista otišao, ali ne

predaleko.

A s njim je, kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin,

čija je majka bila Zemljanka.

Četvrto poglavlje

O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA

Mardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj blizini te da u borbu za naklonost čovječanstva uključi svog sina uvjerila

je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, središte Nannarovog (Su-en ili Sin na akad-skom, op. a.) kulta. To je bio treći put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga su ga u tom razdoblju zvali "Ur III".

Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom pričom

0 Abrahamu, taj isprepleteni odnos utječe na religiju i dandanas.

Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka bila je spoznaja da je borba s Mardukom nadišla sferu božanskih odnosa i prerasla u borbu za srca i umove ljudi — samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili • koji su sada sačinjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja...

Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bogova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, čak i onima u "pobunjeničkim zemljama", poručiti da će pod njegovim vodstvom početi era mira i napretka. On

i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumerani-ma> a sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znače-nju "urbano, pitomo mjesto", počelo je značiti ne samo "grad", nego i grad nad

gradovima — urbani dragulj drevnih zemalja.

Page 32: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 23

Tamošnji hram Nannara/Sina, zigurat koji je parao nebesa, gradio

se u fazama. Bio je smješten unutar zidinama ograđene svete četvrti

gdje su razne vrste građevina služile kao boravište bogova te kao re

zidencije i funkcionalne zgrade za legiju svećenika, službenika i slugu

koji su se brinuli za potrebe božanskog para i organizirali održavanje

vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina širio se veličanstveni

grad s dvije luke i kanalima koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika

24) — veliki grad s kraljevskom palačom, administrativnim zgradama

(uključujući zgrade za pisare i vođenje arhiva te za ubiranje poreza), pri

vatnim nastambama na više razina, radionicama, školama, trgovačkim

skladištima i stajama — sve na prostranim ulicama na čijim su mnogim

raskrižjima bila izgrađena molitvena svetišta koja su bila otvorena za sve

putnike namjernike. Veličanstveni zigurat sa svojim monumentalnim

stepeništem (rekonstrukcija, slika 25), iako već dugo u ruševinama, čak

i nakon 4.000 godina još uvijek dominira čitavim krajolikom.

62

O B O G O V I M A I P O L U B O G O V I M A

S L I K A 25

No, postojao je još jedan snažan razlog. Za razliku od suprotstavljenih

Ninurte i Marduka, koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua,

Nannar/Sin je rođen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvorođeni

63

Page 33: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova rođenih na Zemlji.

Njegova djeca, blizanci Utu/Šamaš i Inanna/Išcar te njihova sestra Ereški-

gal, koji su pripadali trećoj generaciji bogova, svi su rođeni na Zemlji. Svi su

bili bogovi, no istovremeno su bili i rođeni Zemljani. U svjetlu nadolazeće

borbe za privrženost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju težinu.

Novog kralja koji je trebao ponovno započeti kraljevanje u Sumeru i iz

Sumera također se pomno biralo. Prošli su dani kada je Inanna/Ištar, koja je

Sargona akadskog izabrala da započne novu dinastiju zato što joj je bio do

bar ljubavnik, imala odriješene ruke da bira koga želi. Novoga kralja, nazva

nog Ur-Nammu ("Radost Ura"), pažljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i

on nije bio obični Zemljanim On je bio sin — i to "ljubljeni sin" — božice

Ninsun; ona bijaše, čitatelj će se sjetiti, Gilgamešova majka. Budući da se ta

božanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz Ur-Nammuove

vladavine, u prisutnosti Nannara i drugih bogova, moramo pretpostaviti da

je ta tvrdnja istinita. To je Ur-Nammua učinilo ne samo polubogom nego

i — kao što je bio slučaj s Gilgamešem — dvije trećine božanskim. Doista,

tvrdnja da mu je majka božica Ninsun stavila je Ur-Nammua u isti rang s

Gilgamešem čiji pothvati su bili glasoviti i čije ime se i dalje štovalo. Njegov

je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se

vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana.

Sve to je bilo važno, možda čak i krucijalno, zato što je i sam Marduk

posjedovao atribute zbog kojih je bio privlačan masama čovječanstva. Či

njenica koja je Zemljanima bila posebno privlačna je to da je Mardukov

glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu — koji ne samo da

je bio rođen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka.

Doista, Marduk je još davno, u pretpotopnom vremenu, prekršio sve obi

čaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu ženu.

To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za žene ne treba nas

posebno iznenaditi jer o tome lijepo piše u Bibliji koja je svima dostupna.

Ono što je čak i stručnjacima malo poznato, budući da se ti podaci nalaze

O B O G O V I M A 1 P O L U B O G O V I M A

u tekstovima koji su zanemareni i mora ih se potvrditi u kompliciranim Popisima bogova, jest činjenica da je upravo Marduk dao primjer koji su slijedili "sinovi bogova":

Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji

i kćeri im se narodile,

opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale,

pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

P O S T A N A K 6: 1-2

Biblijsko objašnjenje razloga za Potop u prvih osam zagonetnih redaka šeste glave Knjige Postanka jasno ukazuje na međusobne brakove i potomstvo iz takvih brakova kao uzrok božanskog gnjeva:

U ona su vremena — a i kasnije — na Zemlji bili Nefili,

kad su sinovi Elohima općili s ljudskim kćerima

pa im one rađale djecu.

(Čitatelji mojih knjiga možda će se sjetiti da sam kao dječak postavio

pitanje zašto se Nefili — što doslovno znači "Oni koji su se spustili" [s ne

besa na Zemlju; op. a.} — obično prevodi kao 'divovi'. Mnogo kasnije sam

shvatio da je hebrejska riječ za divove, Anakim, u stvari inačica sumerskog

Anunnaki.)

Biblija jasno navodi takve međusobne brakove — "uzimati za žene"

•— između mladih sinova božjih (sinovi Elohima, Nefili) i Zemljanki ("kćeri

ljudskih") kao Božji razlog da potopi čovječanstvo: "Neće moj Duh u čo

vjeku ostati dovijeka; jer čovjek je tjelesan i griješio je.. . I Bog se pokaja i u

svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na Zemlji, i reče: Ljude koje sam

stvorio izbrisat ću s lica Zemlje."

Sumerski i akadski tekstovi koji nam govore o Potopu objašnjavaju

da su u tu dramu bila uključena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokušao

Potopom uništiti čovječanstvo a Enki ga je spriječio potajno naloživši Noi

65 64

Page 34: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

da izgradi spasonosnu arku. Kada uđemo u pojedinosti nalazimo da Enlilov

gnjev zato što je čovječanstvo "prevršilo svaku mjeru" s jedne strane i Enki-

jevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar načela. Jer sam Enki je

bio taj koji je počeo spolno općiti sa ženama Zemljankama i raditi im djecu, a

Marduk, Enkijev sin, pružio je primjer sklapanja brakova s njima.

Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u punom jeku, na Zemlji je

bilo stacionirano šesto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili

poznati kao IGI.GI ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su usputnom

planetarnom postajom — na Marsu! — i letjelicom koja je povezivala dva

planeta. Nadalje, znamo da je Ninmah, glavna anunnakijska medicinska

službenica, došla na Zemlju na čelu skupine medicinskih sestara (slika 26).

Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih žena,

međutim jasno je da medu Anunnakijima nije bilo mnogo žena. Takva

situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starješina, i to u to

likoj mjeri da su (prema jednom tekstu) Enki i Ninmah morali vršiti ulogu

bračnih posrednika te određivati tko će se s kime oženiti.

SLIKA 26

Sam Enlil, inače zagovornik čvrste discipline, postao je žrtva nestašice

žena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za

to je čak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kažnjen izgonom; kazna je

naknadno ublažena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu bračnu družicu.

66

O B O G O V I M A I P O L U B O G O V I M A

Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja.

Enki je, s druge strane, u mnogim tekstovima opisivan kao ljubakalo

s božicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate.

Štoviše, jednom kada su se razmnožile "kćeri ljudske", nije zazirao ni od

seksualnih odnosa s njima... Sumerski spisi veličali su Adapu, "najmudrijeg

medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kućanstvu, Enki ga je naučio

pisati i računati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa

da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi također otkrivaju da je Adapa bio tajni

Enkijev sin iz odnosa sa Zemljankom.

Apokrifni spisi izvještavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski junak

Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo rođenje Noina oca Lameka

navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta jedan od Nefila. Biblija navodi

samo da je Noa bio genealoški "savršen" čovjek koji je "Hodao s bogovima".

Sumerski tekstovi, u kojima se junak Velike poplave zove Ziusadra, sugeri

raju da je on bio polubog, sin Enkija.

Tako se Marduk jednog dana požalio majci da su njegovi drugovi do

bili žene, a on nije: "Nemam ženu, nemam djecu." Rekao joj je i da je

zavolio kći "visokog svećenika, vrsnog liječnika" (Sve govori da je to bio

Enmeduranki iz sumerskih spisa, pandan biblijskog Enoha.) Kada su se

uvjerili da se mlada Zemljanka — ime joj bijaše Tsarpanit - slaže, njegovi

su mu roditelji dali dopuštenje.

U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospo

din." No, za razliku od Adape, koji bijaše polubog Zemljanin, Mardukov

je sin bio uključen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "božanski

MEŠ", što je pak izraz koji se koristio (npr. u GilgaMES) da se označi polu

bog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u očevo ime

vodio mase čovječanstva dobio je nadimak Nabu — Glasnik, Prorok — jer

to je doslovno značenje te riječi, isto kao i značenje hebrejske riječi Nabih,

koja se također prevodi kao "prorok".

Nabu je stoga bio sin božji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj čije

samo ime znači Prorok. Kao u ranije citiranim egipatskim spisima, nje

govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim očekivanjima.

Page 35: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

I tako je u, danima prije Potopa, Marduk pružio primjer drugim

mladim i neoženjenim bogovima: pronađite si Zemljanku i oženite je . . .

Prekid tabua posebno se svidio Igigi bogovima koji su većinu vremena

bili na Marsu, a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na

Cedrovoj planini. Čim se pojavila prilika — možda poziv da dođu na

proslavu Mardukovog vjenčanja — ugrabili su Zemljanke i odveli ih na

Mars kao svoje žene.

Nekoliko izvanbiblijskih knjiga poznatih kao Apokrifi, na primjer

Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina, bilježe incident s bra

kovima Zemljanki i Nefila te donose nove pojedinosti. Otprilike dvje

sto "Nadglednika" ("Onih koji promatraju i vide") organizirali su se u

dvadeset skupina, a svaka je skupina imenovala vodu. Jedan od njih,

zvan Samyaza, bijaše zapovjednik sviju. Poticatelj prijestupa, "onaj koji

je zaveo sinove božje, doveo ih na zemlju i zaveo ih pomoću kćeri ljud

skih," zvao se Yeqon... Izvori potvrđuju da se to dogodilo za Henoko-

vog vremena.

Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore uklope u monote

ističke okvire — vjerovanje u samo jednog Svemogućeg Boga — sasta

vljači hebrejske Biblije završili su taj dio u šestoj glavi Postanka s prizna

njem činjeničnog ishoda. Sto se tiče potomaka iz tih miješanih brakova,

Biblija iznosi dva priznanja: kao prvo, da je do međusobnih brakova

došlo prije Potopa, "a i kasnije"; i kao drugo, da su od potomstva "došli

od starine po junaštvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi pokazuju da su

poslijepotopni kraljevi-junaci doista bili takvi polubogovi.

No, nisu oni bili samo potomci Enkija i njegova klana: ponekad su

kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi enlilitskih bogova. Na primjer, Su

merski popis kraljeva jasno navodi da je na početku kraljevanja u Uruku

(jednom od enlilitskih regija) za kralja izabran MESH, polubog:

Meškiagašer, sin Utua,

Postade visoki svećenik i kralj.

68

O B O G O V I M A I P O L U B O G O V I M A

Utu je naravno bio bog Utu tj. Šamaš, Enlilov unuk. Niže na istoj

dinastičkoj liniji nalazio se slavni Gilgameš, "dvije trećine bog", sin enli-

litske božice Ninsun od oca visokog svećenika Uruka, Zemljanina (U toj

liniji je još nekoliko vladara, kako u Uruku tako i u Uru, koji su nosili

naslov "Meš" ili "Mes".)

U Egiptu su također neki faraoni tvrdili da imaju božansko podrijetlo.

Mnogi u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforična imena1 s prefiksom ili

sufiksom MSS (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znači "potječe od"

ovog ili onog boga — otuda imena Ah-rnes ili Ra-mzes (RA-MeSes — "po

tječe od", potomak od boga Ra). Slavna kraljica Hatšepsut koja je, iako je

bila žena, uspjela steći naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na

temelju toga što je bila polubog — veliki bog Amon, kako je isticala u za

pisima i na crtežima u njezinom golemom hramu u Deir el Bahriju, "uzeo

je lik njegova veličanstva kralja", supruga njezine kralj ice-majke, i "spolno

općio s njom", nakon čega se rodila Hatšepsut, njegova polubožanska kći.

Kanaanski tekstovi sadrže priču o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela.

Zanimljiva varijanta takvih običaja da polubog postane kralj je slučaj

Eannatuma, sumerskog kralja u Ninurtinom Lagašu tijekom ranih "juna

čkih" vremena. U jednom zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome

nik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji

koju je proveo Ninurta (Gospodar Girsua, svete červrti), te pomoći Inanne/

Ištar i Ninmah (ovdje zvane njezinim nadimkom Ninharsag):

Gospodin Ningirsu, ratnik Enlilov,

u utrobu (...)

umetnu sjeme Enlilovo za Eannatuma.

Na (rođenju) njegovom bijaše Inanna,

koja ga nazva "Uglednik u Eanninom hramu"

I položi u sveto krilo Ninharsagino.

Imena koja u sebi sadrže ime Boga ili nekog posebnog božanstva; op. prev.

Page 36: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku.

Ningirsu se radovao Eannatumu —

sjemenu koje je on sam u utrobu umetnuo.

Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li

se tu Ninurtino/Ningirsuovo sjeme "sjemenom Enlilovim", budući da je

on bio Enlilov prvorođenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito

sjeme (što je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je Eannatumova

majka (čije je ime na steli nečitko) umjetno oplođena, tako da je polubog

začet bez općenja — što je slučaj bezgrešnog začeća u Sumeru trećeg

milenija pr. n. e.!

Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvrđuju egipatski

tekstovi u kojima stoji da je, nakon što je Set ubio i raskomadao Ozirisa,

bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu ženu

Iziđu, koja je zatim rodila Horusa. Crtež tog pothvata prikazuje Totha i

božice rađanja koje drže dvije niti upotrijebljene DNK te Iziđu s novoro-

denčerom Horusom u naručju (slika 27).

SLIKA 27

"0

O B O G O V I M A 1 P O L U B O G O V I M A

Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol

no općenje sa Zemljankama i plodove tog općenja, potomke koje su sma

trali "po junaštvu glasovitim ljudima", pogodnima da budu kraljevi.

To je bio početak kraljevskih "loza" polubogova.

Jedan od prvih Ur-Nammuovih zadataka bilo je provođenje moralnog

i vjerskog preporoda. I u tome se, također, slijedilo prijašnjeg kralja koji je

i dalje bio štovan i ostao u dobrom sjećanju. Tako je objavljen novi zakonik

sa zakonima o moralnom ponašanju, zakonima o pravdi — o pridržavanju,

stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i Nannar i Samaš željeli da ih

kralj nametne, a ljudi da po njima žive.

O karakteru tih zakona, popisu pravila ponašanja, može se suditi na

temelju Ur-Namuove izjave da zbog tih pravednih zakona "siroče ne pade

žrtvom bogataša, udovica ne pade žrtvom moćnika, čovjek s jednom ovcom

ne bi izručen čovjeku s jednim volom... u zemlji se uspostavila pravda."

U tome je oponašao — ponekad upotrebljavajući potpuno iste fraze

— prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagaškog, koji je tri stotine

godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene društvene, pravne i

ekonomske reforme (između ostalog, pod patronatom božice Bau, Ninurti-

ne supruge, osnovane su sigurne kuće za žene.) To su, mora se naglasiti, bila

ista ona načela pravde i moralnosti čije su provođenje u sljedećem tisućljeću

biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi.

Kada je počela era Ura III. došlo je do očitog pokušaja da Sumer (sada

Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, mo

ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s

Marđukom.

Zapisi, spomenici i arheološki nalazi potvrđuju da je za vrijeme Ur-

Nammuove vladavine, koja je započela 2113. g. pr. n. e., došlo do opse

žnih javnih radova, obnove riječne plovidbe te ponovne izgradnje i zaštite

prometnica u zemlji: "Izgradio je ceste koje su išle od donjih do gornjih

zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Došlo je

71

Page 37: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

do velikog napretka u umjetnosti, obrtništvu i školstvu te u socijalnom i eko

nomskom životu (uključujući uvođenje točnijeg sustava tegova i mjera). Spo-

razumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proširili su napredale

i blagostanje. U čast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i

prošireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, svećenstvo Ura udružilo

sa svećensrvom Sippara, što je dovelo do procvata religije.

Svi stručnjaci se slažu da je na praktički svaki način razdoblje Ura III po

čelo kada je Ur-Nammu doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je

zaključak samo pojačao zbunjenost koju je izazvala predivno izrađena škrinjica

što su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stražnje strane, prikazu

ju dvije kontradiktorne scene iz života Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata

kao "Mirovna intarzija") prikazuje gošćenje, trgovanje i druge prizore iz građan

skog života, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoružanih

vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).

SLIKA 28

O B O G O V I M A I P O L U B O G O V I M A

Pažljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva nam da iako je Sumer pod

Ur-Nammuovim vodstvom sam Sumer doista doživio procvat, neprijatelj

stvo "pobunjeničkih zemalja" prema Enlilitima/Enlijancima nije se sma

njivalo nego je samo raslo. Situacija je očito bila takva da se nešto moralo

poduzeti, jer prema Ur-Nammuovim zapisima, Enlil mu je dao "božansko

oružje koje bez milosti hrpimice kosi pobunjenike," da njime "napadne

neprijateljske zemlje, uništi zle gradove i očisti ih od protivnika." Te "pobu

njeničke zemlje" i "grješni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile

su to zemlje Mardukovih sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" — nepri

jateljstvo spram Enlila — raspirivao Nabu koji je išao od grada do grada i

okupljao pristaše za Marduka. U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjeta-

vač ", čiji se utjecaj na "grješničke gradove" mora uništiti.

Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa

moga Ur-Nammua: na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj

je u kraljevskim bojnim kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni

pohodi odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u zapadne zemlje. No,

Ur-nammu — veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio

— razočarao je kao vojskovođa. Usred birke njegova su bojna kola zapela

u blatu; Ur-Nammu je pao s njih, "međutim kola poput oluje pojuriše

preko njega," ostavivši kralja iza sebe, "napuštenog poput razbijenog vrča."

Tragedija je postala još veća kada je brod koji je prevozio Ur-Nammuovo

tijelo natrag u Sumer "potonuo na nepoznatom mjestu; valovi ga potopiše

skupa s njime."

Kada su vijesti o porazu i tragičnoj pogibiji Ur-Nammua stigle do Ura,

tamo je počelo veliko žalovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re

ligiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio božje upute, s oružjem

koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skončati na tako nečastan način.

"Zašto ga Gospodin Nannar nije pridržao za ruku?", pitali su; "Zašto Inan-

na, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju plemenitu ruku oko njegove glave?

Zašto mu smioni Utu nije priskočio u pomoć?"

Sumerani, koji su vjerovali da su svi događaji predodređeni, pitali su

se: "Zašto su ti bogovi stajali po strani kada se odlučivalo o Ur-Nammuovoj

73

Page 38: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, Nannar i njegova blizanačka djeca, zacijelo znali što su Anu i Enlil određivali, a ipak nisu rekli ništa da ga zaštite. Za to može postojati samo jedno objašnjenje, zaključili su ljudi Ura i Sumera dok su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju riječ:

Kako se sudba junaka promijeniti mogla!

Anu promijeni svoju svetu riječ.

Enlil ispodmukla izmijeni svoju odluku!

To su teške riječi koje velike enlilitske bogove optužuju za podmuklost

i prijevaru! One nam pokazuju koliko je veliko bilo razočaranje ljudi.

Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, možemo samo zamisliti ka

kva je reakcija bila u pobunjenim zapadnim zemljama. Enlilijanci/Enliliti

su posustajali u bitci za srca i umove čovječanstva. Nabu, "glasnogovornik

", pojačao je kampanju za svog oca Marduka. Status mu je bio poboljšan i

promijenjen: njegova pso,rma, božanskost sada se slavila mnoštvom obožava-

lačkih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proročanstva

o budućnosti, o onome što će se dogoditi, koja su se počela širiti zemljama

oko kojih su se vodili sukobi.

Znamo o čemu su ta proročanstva govorila jer je pronađeno mnogo

glinenih pločica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi

smom. Stručnjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proročanstva odno

sno Akadske apokalipse. Zajedničko svim tim proročanstvima je gledište

da su prošlost, sadašnjost i budućnost dijelovi kontinuiranog toka do

gađaja; da unutar okvira predodređene sudbine postoji nešto mjesta za slo

bodnu volju; da o sudbini čovječanstva odlučuju bogovi Nebesa i Zemlje; i

da stoga događaji na Zemlji odražavaju zbivanja na nebesima.

Kako bi se proročanstva učinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pre-

tkazanje budućih događaja vezali za neki poznati prošli događaj ili enti

tet. Zatim se opširno govori o tome što je pogrešno u sadašnjosti, zašto je

O B O G O V I M A I P O L U B O G O V I M A

promjena potrebna. Tekući događaji pripisuju se odlukama jednog ili više

velikih bogova. Pojavit će se božji Poslanik, Glasnik; proročanski tekst možda su njegove riječi koje je zapisao pisar, ili pak očekivani proglasi; vrlo

često, "sin će govoriti u ime svog oca." Pretkazani događaj (i) bit će povezani

s kobnim predznacima na primjer, sa smrću kralja ili nebeskim znamenjem:

pojavit će se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spu

stit će se na Zemlju; "zvijezda će poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i,

najvažnije, "planet će se pojaviti prije svoga vremena."

Loše stvari, apokalipsa, prethodit će konačnom događaju. Bit će kata

strofalnih kiša, golemih, razornih valova, ili pak suša, zamuljivanja kanala,

najezdi skakavaca i gladi. Majka će se okrenuti protiv kćeri, susjed protiv

susjeda. Gradovi će biti napadnuti i ostat će pusti. Kraljevi će umirati, biti

rušeni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat će drugo." Svećenici

i službenici bit će ubijani; hramovi će biti napušteni; obustavit će se obredi

i žrtvovanja.

Zatim će uslijediti pretkazani događaj — velika promjena, nova era,

novi vođa, Otkupitelj. Dobro će prevladati zlo, prosperitet će zamijeniti

patnju; gradovi će se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit će

se svojim kućama. Hramovi će biti obnovljeni i ljudi će izvoditi ispravne

vjerske obrede.

Kao što je bilo za očekivati, ta babilonska ili promardukova proročan

stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove

saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela Amurru Zapadnja

ke kao instrument božje osvete. Nabrojana su Elilitska "središta kultova"

Nippur, Ur, Uriik, Larsa, Lagaš, Sippar i Adab; oni će biti napadnuti i

opljačkani, a njihovi hramovi napušteni. Enlilitski bogovi opisani su kao

zbunjeni ("izmučeni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov

savjet (neki prevodioci tu riječ prevode kao "zapovijed") da objavi edikt

misharu — naredbu za "dovođenje stvari u red". Enlil, Ištar i Adad bit će

prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit će

se iz Nippura. Na nebeskom planu, u zviježđu Ovna pojavit će se "veli

ki planet". Riječ Marduk će prevladati; "on će pokoriti Četiri regije, čitav

75

Page 39: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

planet trest će se na spomen njegova imena... Nakon njega sin će njegov

vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje."

U nekim proročanstvima određena su božanstva predmet konkretnih

predviđanja: "Pojavit će se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kra

ljicom Ištar, "udaljit će božicu zaštitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da

prebiva u Babilonu... U Uruku će uspostaviti Anuove obrede." Igigi se

također posebno spominju: "Uobičajena žrtvovanja za Igigi bogove, koja

su obustavljena, ponovno će se uspostaviti."

Kao što je bio slučaj s egipatskim proročanstvima, većina stručnjaka

"akadska proročanstva" smatraju "pseudoproročanstvima" odnosno teksto

vima post aventum —zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do

gađaja. Međutim, kao što smo zamijetili glede egipatskih tekstova, reći da

događaji nisu prorokovani jer su se već bili dogodili znači samo nanovo

potvrditi da su se događaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani

ili ne), a to je ono što je nama najvažnije. To znači da se proročanstva jesu

obistinila.

A ako je tako, najturobnije proročanstvo (u tekstu poznatom kao Pro

ročanstvo "B"J je:

Strašno oružje Erra

stuštit će se na zemlje i ljude

kao božja kazna.

To doista jest najturobnije proročanstvo, jer prije nego što je za

vršilo dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e., stigla je "božja kazna za zemlje

i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") — to je Nergalov nadimak

— upotrijebio nuklearno oružje i doveo do kataklizme koja je predsta

vljala ostvarenje proročanstava.

76

Peto poglavlje

ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

Katastrofalno dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. počelo je s tragičnom i

preranom smrću Ur-Nammua 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.

g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vre

menski raspon između ta dva datuma je sedamdeset i dvije godine — točno

onoliko koliko je potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja. Ako

je to bila samo slučajnost, tada je to bila samo još jedna u nizu "slučajnih"

pojava koje su na stanovit način dobro usklađene...

Nakon tragične smrti Ur-Nammua prijestolje Ura preuzeo je njegov

sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima;

op. a.) ustvrdio kako je on svejedno rođen pod božanskim pokroviteljstvom:

sam bog Nannar uredio je da dijete bude, snošajem između Ur-Nammua i

Enlilove visoke svećenice, začeto u Enlilovom hramu u Nippuru, "tako da

dijete, 'mali Enlil', bude prikladan za kralja i prijestolje."

Ta genealoška tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam Ur-Nammu, kao što

je već spomenuto, bio je dvije trećine božanski budući da mu je majka bila

božica. Premda visoka svećenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova

na, sam njezin položaj sugerira da je ona također bila od neke svete loze,

jer bila je kraljeva kći izabrana da bude EN.TU; a kraljevi Ura, počevši od

Page 40: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To što je sam Nannar

organizirao da se snošaj odvije u Enlilovom hramu u Nippuru također je

bilo značajno. Kao što je već navedeno, pod Ur-Nammuovom vladavinom

svećenstvo Nippura po prvi se put udružilo sa svećenstvom nekog drugog

grada, konkretno sa svećenstvom Ura.

O mnogo toga što se događalo u Sumeru i oko njega u to vrijeme sa

znalo se iz takozvanih "Datumskih formula" — kraljevskih zapisa u kojima

je svaka godina vladavine nekog kralja zabilježena najvažnijim događajem

te godine. U Sulgi jevom slučaju poznato je mnogo više budući da je on

iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, uključujući poeziju i ljubavne

pjesme.

Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon što se uspeo na prijestolje

— možda u nadi da će izbjeći očevu sudbinu na bojnom polju — napra

vio potpuni zaokret u odnosu na militantnu politiku svog oca. Poveo je

pohod u susjedna područja, uključujući "pobunjeničke zemlje", međutim

umjesto da se služi oružjem on je nudio trgovinu i mir, kao i svoje kćerke

na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgameša te je njegova ruta obuhvatila

dva odredišta tog slavnog junaka: Sinajski poluotok (na kojem se nalazila

svemirska luka) na jugu te Mjesto slijetanja na sjeveru. Poštujući svetost

Četvrte regije, Sulgi je zaobišao poluotok i iskazao počast bogovima na

njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvrđeno mjesto bogo

va". Krećući se prema sjeveru zapadno od Mrtvog mora, radi bogoštovlja se

zaustavio na "Mjestu blistavih proročišta" — mjestu koje danas poznajemo

kao Jeruzalem — i tamo izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi

čno koristi za Utua/Samaša). U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru

izgradio je oltar i prinio žrtve. Nakon što se tako "povezao" sa svim mjesti

ma povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" — trgovački i

migracijski put između istoka i zapada čiji su oblik luka diktirali geografija

i izvori vode — a zatim je nastavio prema jugu, u ravnicu Tigrisa i Eufrata,

natrag u južni Sumer.

Kada se vratio u Ur, Sulgi je imao mnogo razloga da vjeruje da je

kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim

78

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

suvremenu analogiju). Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki svećenik

Anuov, svećenik Nannarov". Utu/Samaš mu je postao prijatelj, a Inan-

na/Ištar mu se udvarala (u ljubavnim pjesmama se hvalisao da mu je u

svom hramu darovala svoju stidnicu.).

Međutim, dok se Sulgi umjesto državnim poslovima bavio osobnim

užicima, nemir u "pobunjeničkim zemljama" se nastavljao. Nespreman

za vojnu akciju, Sulgi je zamolio svoje elamitske saveznike da mu ustu

pe svoje trupe, nudeći za nagradu jednu od svojih kćerki da se uda za

njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao miraz. S tim elamitskim

trupama pokrenut je veliki vojni pohod na "grješne gradove" na zapadu;

trupe su došle do Utvrđenog mjesta bogova na granici Četvrte regije.

Šulgi se u svojim zapisima razmetao pobjedom, no u stvari je nedugo

nakon toga počeo graditi utvrđeni zid kako bi zaštitio Sumer od napada

sa zapada i sjeverozapada.

Datumske formule nazivale su ga Veliki zapadni zid, a stručnjaci

smatraju da je išao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se

danas nalazi Bagdad, blokirajući upade u plodnu dolinu između dviju

rijeka. Bila je to obrambena mjera starija od Kineskog zida, koji je izgra

đen zbog sličnih razloga, za gotovo dvije tisuće godina!

Godine 2048. pr. n. e. bogovima na čelu s Enlilom dozlogrdili su

Sulgijevi državnički neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivši

da "nije proveo božje uredbe", osudili su ga na "smrt grješnika". Ne zna

mo kakva je to vrsta smrti bila, međutim povijesna je činjenica da ga je

te godine na prijestolju Ura zamijenio njegov sin Amar-Sin, o kojemu iz

zapisa znademo da je pokretao jedan vojni pohod za drugim — kako bi

ugušio pobunu na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na zapadu.

Kao i kod mnogo čega drugog, glavni uzroci onoga što se događalo

nalazili su se u katkada vrlo davnim, prošlim vremenima i događajima.

Naime, "pobunjeničke zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na podru

čju enlilitskih zemalja Noinog sina Šema, bile su naseljene različitim

"Kanaancima" — potomcima biblijskog Kanaana koji je, iako je po

tekao od Hama (i stoga pripada Africi), zaposjeo dio Semovih zemalja

79

Page 41: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

{Postanak, glava 10). Da su "zemlje Zapada" duž obale Sredozemnog

mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi

koji spominju ogorčeni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih

zemalja koji je završio zračnim bitkama između njih dvojice.

Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim pohodima, čiji je cilj bio da

pokore i kazne "pobunjeničke zemlje" na zapadu, i Ur Nammu i Sul

gi dospjeli do Sinajskog poluotoka, međutim nisu ulazili u tu Četvrtu

regiju. Tamošnja vrednota bilo je mjesto zvano TIL.MUN — "Mjesto

raketa" — mjesto poslijepotopne svemirske luke Anunnakija. Kad su

završili Ratovi piramida, sveta Četvrta regija povjerena je neutralnoj

Ninmah (koja je tada preimenovana u NIN.HAR.SAG — "Gospa pla

ninskih vrhova"), iako je stvarno zapovjedništvo nad svemirskom lukom

stavljeno u ruke Utua/Samaša (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj uni

formi, slika 29, kako zapovijeda "ljudima-orlovima", slika 30).

SLIKA 29

80

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

SLIKA 30

No, čini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije

jasno zašto, ali različiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" počeli suTilmun po

vezivati s Mardukovim sinom Ensagom/Nabuom. U to je očito bio uključen

Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom između Enkija i Ninharsag navodi se da su

njih dvoje odlučili dodijeliti to mjesto Mardukovom sinu: "Neka Ensag bude

vladar Tilmuna", rekli su.

Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna

putovanja u zemlje i gradove duž obale Sredozemnog mora, čak i na neke Sredo

zemne otoke, razglašavajući posvuda poruku o nastupaj ućoj Mardukovoj vlasti.

On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proročanstava,

Božanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke.

Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su,

upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Šulgija zasjeo na prijestolje Ura,

ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni — sada je valjalo nanovo

uspostaviti enlilitsku vlast nad Tilmunom, odsjeći svetu regiju od "pobunje

ničkih zemalja" i zatim silom oružja odbiti te zemlje od utjecaja Nabua i

81

Page 42: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Marduka. Počevši od 2047. g. pr. n. e., sveta Četvrta regija postala je cilj i pijun u borbi Enlilita s Mardukom i Nabuom. Kao što otkrivaju kako biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najveći me

đunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je

i Hebreja Abrahama te mu dodijelio središnju ulogu u međunarodnim

događajima.

Godine 2048. pr. n. e. životni putovi utemeljitelja monoteizma Abra

hama i anunnakijskog boga Marduka susrele se u mjestu zvanom Haran.

Haran — "Karavanseraj" (stjecište karavana; op. prev.) — od pradavnih

je vremena bio važno trgovačko središte u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.).

Nalazio se na raskrižju glavnih međunarodnih trgovačkih i vojnih kopne

nih putova. Budući da je bio smješten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je

i žarište riječnog prometa koji je išao nizvodno sve do samog Ura. Okružen

plodnim livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i

Khabur, bio je središte ovčarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su onamo

po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje

ću. Slijedila je trgovina metalima, kožama, drvetom, lončarskom robom i

začinima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim vremenima bio izgnan

iz Jeruzalema na područje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce

biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtača i šarenih sagova.").

Haran (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog ime

na i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat

i kao "Ur daleko od Ura"; u središtu grada stajao je veliki hram posvećen

Nannaru/Sinu. Godine 2095. pr. n. e., kada je Šulgi preuzeo prijestolje

Ura, svećenik po imenu Terah bio je iz Ura poslan u Haran da služi u tom

hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, uključujući sina Abrama. O Tera-

hu, njegovoj obitelji i njihovom putu iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije:

A ovo su događaji iz života Terahova:

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,

82

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

a Haranu se rodio Lot.

Potom je Haran umro prije oca svog Terah a

u zemlji gdje se rodio, u Uru Kaldejskom.

A Abram i Nahor uzeli su sebi žene.

Ženi Abramovoj bilo je ime Saraja,

dok je ženi Nahorovoj bilo ime Milka...

Poslije toga Terah je uzeo sina svojega Abrama

unuka svojega Lota, sina Haranova,

i snahu svoju Šaraju,

ženu sina svojega Abrama,

i oni su s njimpo'sli iz Ura Kaldejskoga

i krenuli u zemlju Kanaan;

Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.

P O S T A N A K , I I: 27-31

Tim recima hebrejska Biblija započinje ključnu priču o Abrahamu

— kojega su u početku nazivali po njegovom sumerskom imenu Abram.

Njegov je otac, rečeno nam je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide

sve do Šema, najstarijeg sina Noe (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su

duge živote: Šem je živio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakšad do

438. godine, a naredni muški potomci živjeli su redom 433, 460, 239 i 230

godina. Nahor, otacTeraha, živio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka

objašnjava da su Arpakšad i njegovi potomci živjeli u zemljama koje su

kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te područjima oko njih. Stoga je

Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin.

Već samo ti genealoški podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo

bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, AB.RAM, značilo je "Očev vo

ljeni", što je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodi-

šnjem ocu. Očevo ime Terah potječe od sumerskog epitetskog imena TIR-

H U ; ono je označavalo Svećenika proročišta — svećenika koji je promatrao

nebesko znamenje ili primao proročanske poruke od boga i objašnjavao ih

ili prenosio kralju. Ime Abramove žene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)

83

Page 43: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

značilo je "Princeza"; ime Nahorove žene Milka značilo je "Kao kraljica",

oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budući da je kasnije

otkriveno da je Abrahamova žena bila njegova polusestra — "kći mog oca,

ali ne i moje majke", kako je objasnio — iz toga proizlazi da je Sarajina/Sa-

rina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najvišim slojevi

ma Sumera, objedinjujući u sebi kraljevsko i svećeničko podrijetlo.

Još jedan značajan trag za utvrđivanje povijesti Abrahamove porodice

je to što je sam Abraham više puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu

i Egiptu, za sebe govorio da je Ibri — "Hebrej". Riječ potječe od korijena

AboR — 'doći prijeko, prijeći' — pa su bibličari pretpostavili da to znači

da je prešao s jedne strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je došao iz

Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime

koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, akadska je izvedenica izvor

nog sumerskog naziva NI.IBRU, "Veličanstveno mjesto prelaska". Abram

i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji

koja se predstavljala kao "Ibru"— Nippurijanci. To bi značilo da je Terah

najprije bio svećenik u Nippuru, da se zatim preselio u Ur i naposljetku u

Haran, vodeći sa sobom svoju obitelj.

Usklađivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao što

je detaljno objašnjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123.

g. pr. n. e. godina Abrahamova rođenja. Odluka bogova da središte kulta

boga Nannara/Sina - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo pri

jestolje dođe Ur-Nammu donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po

prvi su put udružena svećenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se

upravo tada nipurski svećenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji,

uključujući desetogodišnjeg dječaka Abrama, kako bi služio u Nannarovom

hramu u Uru.

Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina

i već bio oženjen, Terah je prebačen u Haran, kamo je poveo i svoju obitelj.

Ne može biti puka slučajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio Ur-Nam

mua. Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit

način povezana s geopolitičkim događajima te ere. Doista, kada je sam

84

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

Abraham izabran da provede božanske naredbe da ode iz Harana i požuri

u Kanaan, veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran.

Godine 2048. pr. n. e. odigrala su se dva poteza: Mardukov dolazak u

Haran da bi tamo kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz Harana

u daleki Kanaan.

SLIKA 31

Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go

dina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz

zemlje svoje i iz roda svojega i iz doma oca svojega" — dakle, ostavi za

sobom Sumer, Nippur i Haran — i idi "u zemlju koju ću ti pokazati." Sto

se tiče Marduka, dugačak tekst poznat kao Mardukovo proročanstvo kojega

je naslovio na građane Harana (glinena pločica, slika 31) predstavlja trag

koji potvrđuje činjenicu da je vrijeme njegove selidbe u Haran — upravo

85

Page 44: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

2048. g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti međusobno ne

povezane.

No, 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu

čili riješiti Sulgija te ga osudili na "smrt grješnika". Bio je to potez koji je

označio kraj nastojanja da se problemi riješe na miroljubiv način i povratak

agresivnim sukobima; ni to, također, nikako ne može biti slučajnost. Ne, ta

tri poteza — Mardukov odlazak u Haran, Abrahamov odlazak iz Harana

u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Šulgija — morala su biti međusobno

povezana: tri istovremena i povezana poteza u božanskoj partiji šaha.

Bili su to, kao što ćemo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.

Sljedeće dvadeset i četiri godine — od 2048. do 2024. g. pr. n. e.

—vrijeme su vjerskog žara i vrenja, međunarodne diplomacije i intrige,

vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za stratešku nadmoć. Svemirska luka

na Sinajskom poluotoku te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su

bili u središtu događaja.

Zapanjujuće je što su različiti zapisi iz drevnih vremena preživjeli sve

do danas te nam ne pružaju samo glavne crte događaja, nego mnoštvo po

jedinosti o bitkama, strategijama, raspravama, argumentima, sudionici

ma i njihovim potezima, kao i o presudnim odlukama koje su uzrokovale

najveći prevrat na Zemlji nakon Potopa.

Potkrijepljeni Datumskim formulama i različitim drugim izvorima,

glavni izvori za rekonstrukciju tih dramatičnih događaja jesu relevantna

poglavlja u Knjizi Postanka; Mardukova autobiografija poznata kao Mar-

đukovo proročanstvo; skupina pločica iz "Spartolijeve zbirke" u British

Museumu poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugački povijesno-auto-

biografski tekst što ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst

poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu — najčešće kriminalisti

čkom trileru — u kojem različiti svjedoci i sudionici isti događaj opisuju

na ne baš dokraja isti način, no iz čijih se opisa nazire prava priča, tako i

mi u ovom slučaju možemo doći do jednakog rezultata.

86

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

Mardukov glavni šahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje

zapovjednog mjesta u Haranu. Time je Nannaru/Sinu oduzeo to sjeverno

raskrižje važnih putova i odsjekao Sumer od sjevernih hetitskih zemalja.

Osim što je imao vojnu važnost, taj je potez Sumer ujedno lišio trgovačkih

veza koje su bile ključne za njegovu ekonomiju. Također, omogućio je Na-

buu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se prema Velikom moru". Nazivi

mjesta u tim tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi zapadno od

rijeke Eufrat, uključujući i najvažnije Mjesto slijetanja, dolazili pod punu

ili djelomičnu vlast tima otac-sin.

Abramu/Abrahamu bilo je zapovjeđeno da ode u najnaseljeniji dio Ze

malja zapada — Kanaan. Otišao je iz Harana zajedno sa svojom obitelji i

nećakom Lotom. Hitro je putovao prema jugu, zaustavljajući se samo da

bi na odabranim mjestima podao slavu svom Bogu. Odredište mu bijaše

Negev, suho područje koje graniči sa Sinajskim poluotokom.

No ondje se nije dugo zadržao. Čim je Šulgijev nasljednik Amar-Sin

2047. godine pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, Abramu je naloženo da

se vrati u Egipat. Ondje su ga odmah odveli da se sastane s faraonom te ga

opskrbili "ovcama, volovima i magarcima, slugama i sluškinjama, magari-

cama i devama." Biblija ne govori ni riječi o razlozima takvog kraljevskog

tretmana, izuzev nagovještaja da je faraon, nakon što mu je rečeno da je

Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je nude da se njome oženi

— što sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se između Abrama i

egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj međunarodnoj razini čini

se uvjerljivim kada čovjek shvati da je godina kada se Abram nakon sedmo

godišnjeg boravka u Egiptu vratio u Negev — 2040. pr. n. e. — bila upravo

godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila prethodnu

dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje

kraljevstvo. Još jedna geopolitička slučajnost! Abram se, sada ojačan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi čas,

njegov„zadatak sada je bio jasan: obraniti Četvrtu regiju zajedno sa sve

mirskom lukom. Kako nam otkriva biblijska priča, sada je sa sobom imao

elitne snage Ne'arim — izraz što se najčešće prevodi kao "mladići" — me-

87

Page 45: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

đutim mezopotamski su tekstovi analogni izraz LU.NAR ("NAR-ljudi")

koristili za naoružane jahače. Moja je sugestija da je Abraham, nakon što

su ga u Haranu izvrsni ratnici Hetiti podučili vojnoj taktici, u Egiptu do

bio udarnu jedinicu koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u

Kanaanu ponovno mu je bio Negev, područje koje graniči sa Sinajskim

poluotokom.

Učinio je to u posljednji trenutak jer moćna vojska — legije saveza

enlilitskih kraljeva — bila je na putu ne samo da uništi i kazni "grješne

gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego

i da osvoji svemirsku luku.

Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina

i nasljednika, obavještavaju nas da je on 2041. g. pr. n. e. započeo svoj naj

veći (i posljednji) vojni pohod protiv Zapadnih zemalja koje su potpale pod

Marduk-Nabuov utjecaj. U sldopu tog pohoda međunarodni je savez izvršio

invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporišta bogova i njihovih

potomaka.

Doista, bio je to tako velik i besprimjeran događaj da mu je Biblija po

svetila čitavo poglavlje — Postanak, glava 14. Bibličari tu glavu nazivaju "Rat

kraljeva", budući da kulminira ratom između "četiri kralja Istoka" i udru

ženih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim

pothvatom Abrahamove brze "konjice".

Biblija svoj izvještaj o tom velikom međunarodnom ratu započinje popi

som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "došli i započeli rat" na Zapadu.

Tako se dogodilo

kad Amrafel bijaše kralj Sineara

Ariok kralj Elazara,

Kedor-Laorner kralj Elarna,

i Tidal kralj Gojima.

88

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria In

stitute u Londonu prvi je upozorio stručnjake na skupinu pločica nazvanu Ke-

dor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste događaje, doduše s mnogo

više pojedinosti, koji sačinjavaju međunarodni rat iz četrnaeste glave Postanka;

doista, sasvim je moguće da su te pločice poslužile kao izvor autorima Biblije.

Te pločice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja

Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran

kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblij

skom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama.

O identitetu "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra

sprave; prijedlozi su išli čak do Hamurabija, babilonskog kralja što je živio

stoljećima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babi

lon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi

Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne

Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog AMAR.PAL — što je inačica od

AMAR.SIN — čije Datumske formule potvrđuju da je 2041. g. pr. n. e.

doista pokrenuo rat kraljeva.

Tu potpuno identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti

— tu pojedinost potvrđuju mezopotamski zapisi koji ističu da je Ninurta po

novno preuzeo vodeću ulogu u borbi. Biblija, također, tu Kedor-Laomerovu

invaziju datira opaskom da se dogodila četrnaest godina nakon prethodnog

upada Elamita u Kanaan — još jedna pojedinost koju potvrđuju zapisi iz Sul

gijevog vremena.

Ovaj put je ruta invazije, međutim, bila drukčija: skraćujući udaljenost iz

Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko područje, napadači su

izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako što su napredovali isto

čnom stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale

i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju da je došlo do po

kušaja izravnavanja računa sa starim neprijateljima — potomcima bogova Igigi

koji su sklapali međusobne brakove s ljudima, te čak s potomcima Uzurpatora

Zua — koji je očito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije

gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim

89

Page 46: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera prema jugu po istočnoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad prema vratima u Sinajski poluotok, naišli su na snage koje su im zapriječile put. To su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)

90

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

Grad na ulazu u poluotok, Dur-Mah-Ilani ("Veliko utvrđeno mjesto bogova") — Biblija ga naziva Kadeš-Barnea — Kedor-Laomerovi zapisi jasno navode kao mjesto gdje je zapriječen put:

Svećenikov sin,

kojega su bogovi po svom najboljem nahođenju pomazali,

pljačku spriječio je.

Po mom mišljenju, "sin svećenika" kojeg su pomazali bogovi bio je Abram, sin svećenika Teraha.

Pločica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra

ne (slika 33) te sadrži njegovo hvalisanje o tome kako je uništio NE.IB.

RU.UM — "Ovčarsko mjesto Ibru'uma. "Međutim, pred svemirskom lu

kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne

jedinice na devama uvjerila je osvajače da se okrenu — bogatijim i uno

snijim ciljevima. Ako taj navod doista govori 0 Abramu, tada je to još jedna

izvanbiblijska potvrda Patrijarških zapisa, bez obzira na to tko je pobijedio.

m

Page 47: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Nakon što je spriječena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka kre

nula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo kraće; njegov sadašnji

južni dio još nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata

obradivom zemljom, voćnjacima i trgovačkim središtima. Tamošnja naselja

uključivala su pet gradova, između ostalih i zloglasne Sodomu i Gomoru.

Okrenuvši se prema sjeveru, osvajači su se sada suočili s udruženim snaga

ma, kako ih je Biblija nazvala, "pet grješnih gradova". Tamo su, kazuje nam

Biblija, četiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljačkajući gradove i uzima

jući zarobljenike, osvajači krenuše natrag, ovaj put zapadnom stranom rijeke

Jordan. Usredotočenost Biblije na te bitke mogla je završiti tim povratkom

da nije činjenice da je među zarobljenicima bio i Abramov nećak Lot. Nakon

što je izbjeglica iz Sodome Abramu ispričala što se dogodilo, on je "naoružao

svoje uvježbane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi ja

hači sustigli su napadače tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je

Lot oslobođen, a opljačkani plijen vraćen. Biblija o tom pothvatu kaže da je

Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim."

Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsežan,

nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao što zna

mo, umro 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja već od uboda

škorpiona. Godine 2030. pr. n. e. zamijenio ga je njegov brat Su-Sin. Podaci

o devet godina njegove vladavine bilježe dva vojna pohoda prema sjeveru,

međutim nijedan prema zapadu; govore većinom o obrambenim mjerama

koje je poduzimao. Tu se najviše oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa

dnog zida" koji je sprječavao najezde Amorejaca. Međutim, bedemi su se

svaki put premještali prema središtu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz

Ura stalno se smanjivao.

Kada se sljedeći (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, po

peo na prijestolje, napadači sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i unu

tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim

trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima

je rukovodio Nabu. Sam Marduk, njegov božanski otac, na ponovno zauzi

manje Babilona čekao je u Haranu.

92

O D B R O J A V A N J E D O S U D N J E G D A N A

93

Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijećanje na kojem su odo

brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budućnost.

Page 48: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Šesto poglavlje

PROHUJALO S VIHOROM

Opasnost od upotrebe "oružja za masovno uništenje" na Bliskom isto

ku u osnovi je straha od ispunjenja proročanstava o armagedonu.

Tužna činjenica je da je eskalacija sukoba — između bogova, ne između

ljudi —dovela do upotrebe nuklearnog oružja, na tom istom mjestu, prije

četiri tisuće godina. Ako je ikada postojao čin maksimalno vrijeđan žaljenja

koji je imao potpuno neočekivane posljedice, to je bio taj.

Da je nuklearno oružje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1945.

g. n. e. nego 2024. g. pr. n. e. je činjenica, a ne fikcija. Taj kobni događaj

zabilježen je u mnogo različitih drevnih zapisa na temelju kojih se može

doći do odgovora na pitanja što, kako, tko i zašto, te ih staviti u pravi

kontekst. Jedan od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budući daje prvi

židovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe.

To što rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjeničkih ze

malja" dakako da je obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo Mardukite, no doga

đaji su učinili i više od toga. Po Enlilovim uputama, Ninurta se prihvatio

izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, čak u Južnoj

Americi, na području današnjeg Perua. Tekstovi navode da je i sam Enlil na

duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele

su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u

P R O H U J A L O S V I H O R O M

svojoj privrženosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporištu Eriduu

počnu štovati Enkija. Odsutnost bogova također je oslabila vlast nad ela-

mitskom "Stranom regijom", pa zapisi govore o "oskvrnućima" što su ih

počinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve više

ogorčeni.

Posebno bijesan bio je Marduk koji je primio vijesti o pljačkama, ra

zaranjima i oskvrnućima u njegovom voljenom Babilonu. Kao što je već

rečeno, posljednji put kada je Marduk bio tamo njegov polubrat Nergal

nagovorio ga je da ode na miran način i pričeka dok nebesko vrijeme ne

dođe na doba Ovna. Marduk je to učinio nakon što mu je Nergal obećao

da u Babilonu ništa neće biti poremećeno i oskvrnavljeno, no dogodilo se

suprotno. Marduk se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti

oskvrnavili njegov tamošnji hram: "Od babilonskog hrama napraviše brlog

za stotine pasa; glasno kriješteći lete gavrani i ispuštaju ondje svoj gnjus."

Iz Harana je vapio drugim bogovima: "Dokad?" Nije li Vrijeme već

stiglo, pitao je u svojoj proročanskoj autobiografiji:

O, veliki bogovi, čujte moje tajne:

Ja sam božanski Marduk, veliki bog.

Bijah izgnan zbog svojih grijeha,

i u planine otiđoh.

U mnogim sam zemljama lutalica bio,

skitao se od kraja do kraja svijeta.

Dođoh u gorje Hattija,

u zemlji Hattiproroči'stepronađoh;

i u njemu zavapih — "Dokad?"

"Dvadeset i četiri godine u Haranu se gniježđah", nastavio je Marduk,

"moje je vrijeme isteklo!" Došao je čas, rekao je, da se zaputi prema svom

gradu (Babilonu), "da ponovno izgradim svoj hram i trajno prebivalište

osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj hram E.SAG.

ILA ("Hram uzvišenog krova") kako se poput planine uzdiže s platforme

95

Page 49: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

u Babilonu. Nazivao ga je "Kuća mog zavjeta". Pretkazao je da će Babilon biti

vječan, s kraljem po njegovu izboru, da će to biti grad pun radosti, s Anuovim

blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat će zlo i ne

sreću i donijeti čovječanstvu majčinsku ljubav."

Godina u kojoj je dvadesetčetverogodišnjem boravku u Haranu došao

kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Točno sedamdeset i dvije godine prije toga

Marduk je bio pristao mirno otići iz Babilona i pričekati na prorokovano

nebesko vrijeme.

Mardukov vapaj "dokad?" upućen velikim bogovima nije bio uzaludan jer

vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslužbeno tako i na službenim

vijećima. Zabrinut zbog pogoršanja situacije, Enlil se je žurno vratio u Sumer,

šokiravši se kada je saznao da su čak i u samom Nipptiru stvari krenule po

zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolično ponašanje Elamita, no on je svu

krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove dode sin

svoga oca." Njegov glavni op tužitelj bio je Utu/Samaš koji je, opisujući strašnu

situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govoreći u ime svog oca, Nabu je

okrivio Ninumi i oživio stare optužbe protiv Nergala zbog nestanka pretpoto

pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da spriječi oskvrnuća u

Babilonu. Počeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez poštovanja

govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, En

lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to nečuvena optužba protiv

Gospodara zapovjednika.

Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za što su

Marduk i Nabu u stvari optuženi?" Njegova srdžba bila je usmjerena osobito na

njegova sina Nergala: "Zašto ne nastaviš s potporom?"- pitao gaje. Njih dvojica

su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji.

Vijećanje bogova prekinulo se u neredu.

Međutim, sve te raspre, optužbe i protuoptužbe odvijale su se usprkos

sve očitijoj činjenici — onome što je Marduk nazivao nebeskim proročištem

— da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim pomakom precesijskog sata za

jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijačko doba Enlila, privodi kraju,

a počinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. Marduk je to nazivao

P R O H U J A L O S V I H O R O M

nebeskim proročištem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom

hraniti Eninnu u Lagašu (što ga je izgradio Gudeja); Ninigšzida/Toth mogao ga

je potvrditi pomoću svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji;

za njegov su dolazak znali i ljudi.

Tada je Nergal — nakon što su ga Marduk i Nabu oklevetali, a vlastiti otac

istjerao — "savjetujući se sam sa sobom", došao na ideju da upotrijebi "strašno

oružje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji,

spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao

CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na području brata mu Gibila):

Tih sedam u planinama leže;

U šupljini pod zemljom počivaju.

Na temelju današnjeg stupnja tehnološkog razvoja može se reći da je to

bilo sedam nuklearnih naprava: "Užasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su

davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na nekom tajnom, sigurnom

mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil.

Ratno vijeće bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog

da se Marduku zada teški udarac. Postojala je stalna komunikacija s Anuom:

"Od Anua ka Zemlji riječi su putovale, od Zemlje do Anua riječi su stizale."

On je jasno dao do znanja da je njegovo odobrenje tog koraka bez presedana

ograničeno na to da se Marduka liši sinajske svemirske luke, ali da se pri tome

ne smije naškoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se

Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravši Nergala i Ninurtu da izvrše

misiju, bogovi su im više nego jasno dali do znanja da je misija ograničenog

i uvjetovanog opsega.

No, stvari se nisu odvijale tim putem: došlo je do katastrofalnih neželje

nih posljedica.

Nakon katastrofe koja je rezultirala smrću nebrojenih ljudi i opustoše-

njem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje viđenje događa-

97

Page 50: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

ja, pokušavajući se osloboditi krivnje. Taj dugački tekst poznat je kao Erra

Epos jer Nergala naziva epitetom Erra ("Uništavatelj"), a Ninurtu Ishum

("Pržitelj"). Do istinite priče možemo doći kada tom tekstu pridodamo

podatke iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora.

Tako saznajemo da je Nergal odmah po donošenju odluke, ne če

kajući Ninurtu, požurio u Gibilovo afričko područje kako bi pronašao

oružje. Ninurta je na svoje zaprepaštenje saznao da se Nergal ne obazire

na zadana ograničenja misije te da namjerava upotrijebiti oružje nekon

trolirano kako bi izravnao osobne račune: "Uništit ću sina i ostaviti oca

da ga pokopa; zatim ću uništiti i oca, kojeg neće imati tko pokopati",

hvalisao se Nergal.

Dok su se on svađali, stigla im je vijest da Nabu ne miruje: "Iz svog

hrama krenuo je svim gradovima svojim zavladati, prema Velikom moru

zaputio se; u Veliko more ušao je i zasjeo na prijestolje što njegovo nije."

Nabu ne samo da je obraćao zapadne gradove, nego je zauzimao sredo

zemne otoke i imenovao se njihovim vladarom! Nergal/Erra zbog toga je

prigovarao da uništenje svemirske luke nije dovoljno: Nabua i gradove

koji su mu pristupili također treba kazniti — treba ih uništiti!

Budući da su sada imali dvije mete, Nergal i Ninurta našli su se pred

još jednim problemom: neće li razaranje svemirske luke upozoriti Nabua

i njegove grješne sljedbenike da pobjegnu? Rješenje su pronašli u razdva

janju: Ninurta će napasti svemirsku luku, a Nergal će napasti obližnje

"grješne gradove". No, tek što je sve dogovoreno Ninurta se počeo premi

šljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo Anunnakije koji upravljaju

svemirskim instalacijama nego čak i neke ljude: "Hrabri Erra" - rekao je

Nergalu - "zar ćeš i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoćeš li s onima koji sa

griješili protiv tebe uništiti i one koji nisu griješili?"

Prema drevnom tekstu, Nergal/Erra je bio nagovoren: "Erri se riječi

Ishumove svidješe kao fino ulje." I tako su jednog jutra njih dvojica, podi

jelivši između sebe sedam nuklearnih naprava, krenuli na svoju konačnu

misiju:

m

P R O H U J A L O s V I H O R O M

Uto junak Erra naprijed krenu

pamteći riječi Ishurnove.

Ishum također u bitku pode

u skladu s danom riječi,

tjeskoba u srcu njegovome.

Dostupni nam tekstovi čak govore tko je otišao na koji cilj: "Ishum se

zaputi prema najvišoj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine

znamo iz epa o Gilgamešu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se sruši

. . . Ono što bijaše podignuto za ispaljivanje prema Anuu bijaše uništeno,

pročelje mu izbrisano, oko njega sve opustošeno." Ninurta je izbrisao sve

mirsku luku i njezine instalacije jednim nuklearnim udarcem.

Drevni tekst zatim opisuje što je učinio Nergal: "Slijedeći Ishumov

primjer, Erra pođe Putem kralja te gradove dokrajči, u pustoš ih pretvori";

njegovi ciljevi bili su "grješni gradovi" čiji kraljevi su sklopili savez protiv

Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici južno od Mrtvog mora.

Tako je 2024. godine pr. n. e. na Sinajskom poluotoku i obližnjoj

ravnici Mrtvog mora upotrijebljeno nuklearno oružje: uništena je sve

mirska luka i pet gradova.

S obzirom na naše objašnjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije

čudno, međutim ipak zaprepašćuje kako se upravo u tom apokaliptičnom

događaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi.

Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te događaje znamo da su, kao

što je zatraženo, Anunnakiji koji su čuvali svemirsku luku bili upozoreni:

"Njih dvojica (Nergal i Niinurta, op. a.), na zlo nahuškani, natjeraše nje

gove čuvare u stranu, bogovi tog mjesta napustiše ga — zaštitnici njegovi u

nebeske visine otiđoše." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su

"dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni

su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuđeni

ma na propast. Tu nam Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku

99

Page 51: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

možemo pročitati da su i Abraham i njegov nećak Lot doista bili upozoreni,

no ne i drugi stanovnici "grješnih gradova."

Biblijski izvještaj, osim što rasvjetljava različite "katastrofalne" aspekte

događaja, sadrži pojedinosti koje nam na nevjerojatan način rasvjetljavaju

kako bogove općenito tako i njihov odnos s Abrahamom. Priča počinje u

18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini života,

dok je jednog vrućeg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj šator, "podigavši

pogled, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje

kao anashim, što znači "ljudi", bili su na neki način drukčiji odnosno neo

bični budući da je Abraham izjurio iz šatora i poklonio im se do zemlje te

im — nazivajući se njihovim slugom — oprao noge i ponudio ih hranom.

Kako se ispostavilo, trojica su bili božanska bića.

Dok su odlazili njihov vođa, sada identificiran kao Gospodin Bog,

odlučuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i Go-

mora doista grješni gradovi čije uništenje je opravdano. Dok su dvojica od

trojice nastavili prema Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!)

riječima koje su identične onima u mezopotamskom tekstu: Hoćeš li iskori

jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23).

Zatim je uslijedilo nevjerojatno pogađanje čovjeka i Boga. "Možda ima

pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti

zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu

je Bog odgovorio da će, u redu, grad biti spašen ako u njemu živi pedeset

nevinih, Abraham je pitao, a što ako ih ima samo četrdeset? A ako ih ima

samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I čim je završio razgovor

s Abrahamom Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto."

Druga dva božanska bića — u nastavku priče u 19. glavi naziva ih se

malachim, što doslovno znači "izaslanici", ali se obično prevodi kao "anđeli"

— navečer su stigli u Sodomu. Ono što se zbivalo u Gomori potvrdilo je

iskvarenost tamošnjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog neća

ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer će Jahve uništiti

grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anđela" pristao da se uništenje

odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dođu do sigurnosti planina.

100

P R O H U J A L O S V I H O R O M

"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema Sodomi i Go

mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom, kao

dim kakve klačine."

Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio rođen

2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e.

Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom što se tiče

uništenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznačajnijih potvrda

vjerodostojnosti Biblije općenito te posebno potvrda statusa i uloge Abra-

hama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi stručnjaci najvi

še klone, budući da dio o događajima na dan prije uništenja, kada su tri

božanska bića ("anđela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama,

neodoljivo podsjeća na priču o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju

u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju pukim mitovima pokušali su

uništenje Sodome i Gomore pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, među

tim biblijska verzija priče dva puta potvrđuje da "uništenje... sumpornim

ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smišljeni, odgodivi te

čak opozivi događaj: jednom kada se Abraham pogađao s Gospodom da

poštedi gradove kako ne bi nevine uništio s krivima, te ponovno kada je

zbog njegovog nećaka Lota uništenje odgođeno.

101

Page 52: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje pokazuju golemu šupljinu i raspuklinu na površini na mjestu gdje je došlo do nuklearne eksplozije. Po tom području je i dandanas razasuto razlomlje-no, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadrži neuobičajeno visok udio izotopa urana-235, što prema mišljenjima stručnjaka ukazuje na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.

SLIKA 35

Uništenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je rušenje južne

obale mora, što je dovelo do poplavljivanja nekoć plodnog područja koje je

i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan"

("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istraže tamošnje

morsko dno urodila su otkrićem zagonetnih podvodnih ruševina, međutim

Hašimidska Kraljevina Jordan, na čijoj polovici Mrtvog mora se ruševine

nalaze, zaustavila je daljnja istraživanja. Zanimljivo je da relevantni mezo

potamski tekstovi potvrđuju tu topografsku promjenu te čak sugeriraju da

je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode,

"kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega što

u njemu živi, čak i krokodila."

102

P R O H U J A L O s V I H O R O M

S L I K A 36

Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo više od uništenja

svemirske luke i "grješnih gradova": kao posljedica nuklearnih eksplozija,

Oluja, zao vjetar

kružio je nebom.

103

Page 53: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

I počela je lančana reakcija neželjenih posljedica.

Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doživjela slom

u šestoj godini Ibbi-Sinove vladavine u Uru — 2024. g. pr. n. e.. To je,

čitatelj će se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet

godina...

Povjesničari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur

pregazili "barbarski osvajači"; međutim ne postoje dokazi o takvoj razornoj

invaziji. Zatim je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad uništenim

Urom" koji je zbunio stručnjake. Naime, u njemu se nije oplakivalo fizičko

uništenje Ura, nego njegovo "napuštanje": bogovi koji su tamo boravili na

pustili su ga, ljudi koji su tamo živjeli otišli su, njegove staje su se ispraznile.

Hramovi, kuće i obori bili su nedirnuti — cijeli, no prazni.

Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadiko-

valo ne samo nad Urom, nego i nad čitavim Sumerom. I opet su govorili

0 "napuštanju": ne samo da su bogovi Ura, Narmar i Ningal, napustili Ur;

Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni hram u Nippuru; njegova druži

ca Ninlil također je bila otišla. Ninmah je napustila svoj grad Keš; Inanna,

"kraljica Ereha", napustila je Ereh; Ninurta je napustio svoj hram, Eninnu;

njegova supruga Bau također je otišla iz Lagaša. Jedan sumerski grad za

drugim nabrajani su kao "napušteni" — bez svojih bogova, ljudi i životinja.

Stručnjaci su sada pokušavali odgonetnuti kakva je to "strašna katastrofa",

tajanstvena nesreća pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti?

Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s

vihorom.

Ne, nije to igra riječi povezana s naslovom slavnog romana/igranog

filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram,

"nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. Nannar je

napustio Ur — njegovi obori za ovce su "ispražnjeni vihorom"; i tako dalje,

1 tako dalje. Stručnjaci su pretpostavili da je to ponavljanje riječi literarno

sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju žalost.

104

P R O H U J A L O S V I H O R O M

Međutim, to nije bilo literarno sredstvo — to je bila doslovna istina: Sumer

i njegovi gradovi doslovno su bili ispražnjeni djelovanjem vihora.

Digao se "zao vihor", kako se navodi u jadikovkama (i drugim tekstovima), i prouzročio da "katastrofa, dotad nepoznata ljudima, pogodi zemlju." To je bio Zao vihor koji je "opustošio gradove, opustošio kuće, opustošio staje, ispraznio obore za ovce." Došlo je do opustošenja, ali ne i razaranja; praznine, ali ne i ruševine; gradovi su bili ondje, kuće su bile ondje, staje i obori za ovce bili su ondje — međutim nije ostalo ništa živoga. Čak je i "sumerskim rijekama tekla vođa koja je bila gorka, nekoć obrađivana polja obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav život je nestao. Bila je to katastrofa kakve nikad prije nije bilo:

Zemlju Sumer zadesi katastrofa

ljudima nepoznata.

Katastrofa nikad viđena,

za izdržati nemoguća.

Nošena Zlim vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt

"koja tumara ulicom, koja je puštena na cestu... Najviši zid, najdeblji zid,

prolazi kao poplava; nijedna vrata ne mogu je zadržati, nijedan kračun zau

staviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u kućama; oni

koji su pobjegli na krovove pomrli su na krovovima. Bila je to nevidljiva

smrt: "Stoji kraj čovjeka, a ipak je nitko ne može vidjeti; kad uđe u kuću,

ne zna se da je došla." Bila je to strašna smrt: "Kašalj i sluz oslabiše im prsa,

usta im puna pljuvotine, najednom malaksali i ošamućeni postadoše...

strašna malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar ščepao svoje žrtve,

"usta im bijahu oblivena krvlju." Mrtvi i umirući ležali su posvuda.

Tekstovi jasno ističu da Zao vihor, koji je "nosio beznađe od grada do

grada", nije bio prirodna katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih

bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja što naredi je Anu, (odluka) iz srca

Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinačnog događaja — "naje

danput, u bljesku munje izazvan" — do kojeg je došlo daleko na zapadu:

105

Page 54: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

"Došlo je iz planina, došlo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog

otrova od bogova, došlo je sa zapada."

Da je uzrok "zlog vihora" bilo nuklearno uništenje na Sinajskom polu

otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi

znali njegovo podrijetlo i uzrok — udar, eksplozija.

Zao udar najavi oluju kobnu,

Zao udar bijaše njezin preteča.

Moćno potomstvo, sinovi junački,

glasnici pošasti bijahu.

Autori tekstova s jadikovkama, sami bogovi, ostavili su nam zoran

prikaz onoga što se dogodilo. Čim su Ninurta i Nergal iz nebesa lansirali

Strašno oružje, "ono je proizvelo strašne zrake što sve su opržile poput va

tre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Zatim se u nebesa

digao "gust oblak što propast donosi" — nuklearna gljiva — a iza nje su

slijedili "udari vjetra... oluja što spržila je nebo." To je bio dan koji se ne

smije zaboraviti:

Tog dana,

nebo je zdrobljeno

a zemlja razorena,

lice joj istrto u vihoru —

Kada se nebo zacrnilo

i pre krilo nas sjenom —

tog dana rodio se Zao vihor.

Različiti tekstovi otrovni vjetar uporno pripisuju eksploziji "na mjestu

gdje bogovi uzlaze i spuštaju se" — uništenju svemirske luke, a ne razara

nju "grješnih gradova". Tamo je, "usred planina", u jakom bljesku došlo do

nuklearne eksplozije u obliku gljive — i odande su vjetrovi sa Sredozemnog

mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te tamo

106

P R O H U J A L O s V I H O R O M

izazvali ne uništenje nego tiho istrebljenje, donoseći s radioaktivnim zra

kom smrt svemu što je živjelo.

Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, možda uz izuzetak Enkij a, koji

je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Strašnog oružja, da nijedan

od bogova nije očekivao takav ishod. Većina ih je bila rođena na Zemlji i

za njih su priče o nuklearnim ratovima na Nibiruu bile "priče starijih". Je

li Anu, koji je trebao biti pametniji, možda mislio da će oružje, nakon što

je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji

vo? Jesu li Enlil i Ninurta (koji je bio došao s Nibirua) pretpostavili da će

vjetrovi, ako uopće, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja

ma koje obuhvaća današnja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajući

odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevši ko

liko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, čim se shvatilo koliko je snažan

nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom puru — kako

bogovi tako i ljudi — upozoreni da bježe i spase život.

Panika, strah i metež koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali

kada je oglašena uzbuna živopisno su opisani u nizu jadikovki, kao što su

Urska jadikovka, Jadikovka nad pustošenjem Ura i Sumera, Nipurska jadi

kovka, Uručka jadikovka i druge. Sto se tiče bogova, čini se da je uglavnom

vrijedilo načelo "svatko za sebe". Pomoću svojih različitih letjelica i plovila

odlazili su zrakom i morem ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi

tiče, bogovi su ih upozorili prije no što su pobjegli. Kao što stoji u Uručkoj

jadikovki: "Ustajte! Bježite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je rečeno usred

noći. "Spopadnuti strahom, odani građani Uruka bježali su ne bi li spasili

živu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio."

Slika doduše nije posvuda bila jednaka. U Uru, glavnom gradu, Nan-

nar/Sin je bio tako skeptičan da nije povjerovao da je sudbina njegovog

grada zapečaćena. Njegov dugački i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da

spriječi katastrofu zabilježen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal,

Nannarova supruga). Zabilježeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje

žnosti:

107

Page 55: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Uru je podarena kraljevska čast —

Vječna vladavina podarena mu nije...

Nespremni prihvatiti neizbježno i previše privrženi građanima Ura da

bi ga napustili, Nannar i Ningal odlučili su ondje ostati. Bio je dan kada

je Zli vihor došao do Ura; "i dalje drhtim na spomen tog dana", napisala

je Ningal, "no od nečistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je došao

sudnji dan, "u Uru se digla gorka jadikovka, no nismo pobjegli od nečisti.

Božanski je par noć noćnih mora proveo u "termitnjaku", podzemnoj

prostoriji duboko ispod njihova zigurata. Ujutro, kada je otrovni oblak

"odnesen iz grada", Ningal je opazila da je Nannar bolestan. Žurno se

odjenula i naredila da se boga iznese iz Ura i odnese daleko od grada kojeg

su oboje voljeli.

Zli vihor naškodio je još barem jednom božanstvu; bila je to Ninur-

tina supruga Bau, koja je bila sama u Lagašu (budući da je njezin suprug

bio zauzet uništavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju

je zvao "Majka Bati", bila je liječnica i jednostavno se nije mogla natjerati

da ode. Jadikovke bilježe da je "tog dana oluja sustigla Gospu Bau; kao da

bijaše smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teško je bila pogođena,

međutim kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poživjela.

Enkijev grad Eridu, smješten najdalje na jugu, očito je bio na rubu

puta kojim je prolazio Zli vihor. Iz Eriduške jadikovke saznajemo da je Nin-

ki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afričkom

Abzuu: "Ninki, Velika Gospa, odletje poput ptice i napusti svoj grad." Me

đutim, sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se makne

s puta Zlom vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog grada... zbog

sudbine njegove gorke je suze lio." Mnogi građani Eridua su ga slijedili te,

utaborivši se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako

oluja "zahvaća Eridu."

Začudo, najmanje pogođen od svih glavnih sumerskih središta bio je

Babilon jer je ležao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglašena uzbuna

Marduk je kontaktirao svog oca i zamolio ga za savjet: 'Sto da rade gra

zes

P R O H U J A L O S V I H O R O M

dani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji mogu bježati trebaju ići na sjever',

odgovorio mu je Enki; jednako kao što su dvojica "anđela" savjetovala Lota

i njegovu obitelj da se ne osvrću kada su bježali iz Sodome, tako je i Enki

uputio Marduka da kaže svojim sljedbenicima "da se ne okreću i ne osvr

ću". Ako bijeg nije moguć ljudi trebaju potražiti zaklon pod zemljom:

"Skloni ih u odaju pod zemljom, u tamu", glasio je Enkijev savjet. Budući

da su poslušali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi građani

prošli su bez posljedica.

Kada je Zao vihor prošao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo,

doprli su najistočnije do planine Zagros), ostavio je iza sebe opustošen i

iznuren Sumer. "Oluja je opustošila gradove, opustošila kuće." Mrtvi su

ostali ležati, nepokopani, tamo gdje su se srušili: "Mrtvaci su, kao mast

na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispaši "stoka sitna i krupna nestade,

svi živi stvorovi skončaše." Obori za ovce "padoše žrtvom Zlom vjetru."

Obrađena polja su se osušila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan,

nezdrav korov bješe rastao, u močvarama trstika trunula je u smradu." "Ni

tko putovima ne kroči, nitko ne ide cestama."

"O, hramu boga Nannara u Uru, gorka je tvoja pustoš!" jadikovalo

se u pjesmama; "O, božice Ningal, čija zemlja je stradala i natjerala srce

tvoje u plač!"

Grad je ostao stran grad,

kako da čovjek sada živi?

Kuća je postala kuća suza,

to tjera srce moje u plač.

Ur i hramovi njegovi,

padoše žrtvom Zlog vihora.

Nakon dvije tisuće godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne

stala s vihorom.

109

Page 56: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Posljednjih godina arheolozima su se pridružili geolozi, klimatolozi i

drugi znanstvenici koji proučavaju zemlju te zajednički, u multidisciplinar-

nim projektima, pokušavaju riješiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada

krajem trećeg tisućljeća prije nove ere.

Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva:

dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom časopisu Geologija od

travnja 2000. godine koju je provela međunarodna multidisciplinarna sku

pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istraži

vanja proveli su kemijsku i radiološku analizu pradavnih slojeva prašine iz

tog razdoblja s različitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna

Omanskog zaljeva. Došli su do zaključka da je neobična klimatska pro

mjena na područjima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima

guste prašine s isušenog tla (engl. dust storms) te da je prašina — neobična

"atmosferska mineralna prašina" — bila nošena zračnim strujama preko ju

žne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio

put sumerskog "Zlog vjetra". Određivanje starosti neobične "atmosferske

prašine" pomoću ugljika dovelo je do zaključka da je ona nastala kao po

sljedica "neuobičajenog, dramatičnog događaja koji se dogodio prije otprilike

4025 godina. " To, drugim riječima, znači "otprilike 2025. g. pr. n. e. "

— upravo 2024. godine koju smo naveli! Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraživanju

primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara."

Tu stavku ostavljaju bez objašnjenja — no očito je da proboj južne barijere

Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao što smo to opisali, objašnjava što

se dogodilo.

Znanstveni časopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjet

skoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio događajima u Mezopotamiji poziva

se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome da je do "masovnog napuštanja

aluvijalne ravnice" između rijeka Eufrata i Tigrisa došlo zbog "oluja prašine

koje su započele prije 4025 godina. Studija ne objašnjava uzrok nagle "kli

matske promjene", međutim navodi za nju isti datum: 4025 godina prije

2001. godina n.e..

no

P R O H U J A L O S V I H O R O M

S L I K A 3 7

Sudbonosna godina, potvrđuje suvremena znanost, bila je 2024.

g. pr. n. e.

i l i

Page 57: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Sedmo poglavlj

SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA

Pribjegavanje nuklearnom oružju na kraju dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e.

najavilo je — "s praskom", mogli bismo reći — Mardukovo doba. To je u

gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, čak i u današnjem smislu tog

pojma. Najveći paradoks sastojao se u tome što je ljude nagnalo da gledaju na

nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje

je izazvalo to Novo doba utječu na nas i dandanas.

Za Marduka je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje am

bicije, ispunjenje proročanstava. Cijena koja je za nj plaćena — opustošenje

Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda — nisu bili nje

govo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kažnjeni zbog ometanja

Sudbine. Nepredviđena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj

kao da je bio selektivno voden nekom nevidljivom rukom samo su potvrdili

ono što su najavila nebesa: stiglo je doba Marduka, doba Ovna.

Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obilježavao u Mar-

dukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao što je

hram u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je središnje mjesto zodija-

čkog cildusa. Popis zodijačkih konstelacija nije počinjao s Bikom kao u Stune-

ru, nego s Ovnom (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u

Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po

čeli graditi odmah po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili

faraoni koji su nosili teoforična imena u čast Amona/Amena, tako da su i

hramovi i kraljevi bili posvećeni Marduku/Rau kao Amonu, Nevidljivom,

budući da je Marduk, povukavši se iz Egipta, za svoj Vječni grad izabrao

Babilon u Mezopotamiji.

113

Page 58: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 39

I Marduk i Nabu preživjeli su nuklearnu oluju neozlijeđeni. Iako je

Nabua želio uništiti Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na ne

kom od sredozemnih oroka i tako se spasio. Zapisi koji potječu iz vremena

nakon toga kažu da mu je u Mezopotamiji bilo dodijeljeno vlastito središte

kulta po imenu Borsippa, novi grad smješten u blizini Babilona koji je bio

središte kulta njegova oca, međutim Nabu je nastavio putovati i obožavali

su ga u njemu omiljenim Zapadnim zemljama. Njegovom obožavanju u

Zapadnim zemljama i u Mezopotamiji svjedoče sveta mjesta nazvana nje

mu u čast — kao što je planina Nebo blizu rijeke Jordan (na kojoj je kasnije

preminuo Mojsije) — kao i teoforična kraljevska imena (na primjer, Nabo-

pol-asar, Nebo-šad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima

Babilona. Njegovo je ime, kao što smo već istaknuli, postalo sinonim za

"proroka" i proročanstvo diljem drevnog Bliskog istoka.

Sam Marduk, sjetit ćete se, kada je došlo do sudbonosnih događaja, iz

svog se Zapovjednog mjesta u Haranu zapitao: "Do kada?" U svom auto-

114

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

biografskom tekstu Mardukovo proročanstvo predvidio je dolazak mesijan

skog doba, kada će bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem

će mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromaštvo, te kada će kralj kojeg će

on izabrati "Babilon učiniti najnaprednijim", s hramom Esagilom koji (kao

što njegovo ime govori) će se dizati do nebesa:

Pojavit će se kralj babilonski;

moj hram podići će se do nebesa,

Usred grada mog Babilona;

Esagil, velik k'o planina, kralj će izgraditi,

Plan Nebo-Zemlja

za Esagil, velik k'o planina, narisat će;

l nebeska će se otvoriti vrata.

U mom gradu Babilonu kralj pojavit će se;

U obilju stolovat će;

Za ruku primit će me

I u procesijama voditi me ...

U grad svoj i hram Esagil

na vijeke vjekova ću ući.

Ta nova Babilonska kula nije, međutim, bila sagrađena kao lansirni toranj

(kao što je to bio slučaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast,

uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizičkom vezom sa

svemirom, nego iz Nebeskog znamenja — iz zođijačkog Nebeskog vremena, iz

položaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima.

Slijedom toga, predvidio je da će njegov budući hram Esagil postad glavni

astronomski opservatorij, te učiniti suvišnima Ninurtin Eninnu i različite 'sto-

nehengove što ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovršen, to je bio

zigurat sagrađen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi

sina, razmještaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu

je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku — glavnoj zvijezdi zviježđa

Ovna — oko I960, g. pr. n. e.

115

Page 59: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Nuklearna apokalipsa i njezine neželjene posljedice doveli su do iznena

dnog kraja spora oko toga čije zodijačko doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme

sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kružio i

određivao Božansko vrijeme — i Mardukova se pozornost preusmjerila na to.

Kao što je jasno istaknuto u njegovim proročanstvima, sada je pretkazao da će

svećenici-astronomi s različitih razina zigurata na nebesima tražiti "Esagilov

pravi planet":

116

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

Poznavatelji znamenja popet će se na nj.

Slijeva i zdesna, na suprotnim stranama,

stajat će odvojeno.

Zatim će doći kralj;

Zakonitog Esagilovog kakkabua

iznad zemlje opazit će.

Rođena je Zvjezdana religija. Bog — Marduk — postao je zvi

jezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) — Nibiru — postao je "Mar

duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala astro

logija.

U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna

Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu Marduku

dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo da je došao s Nibirua, on jest

Nibiru. U tom epu napisanom na "babilonskom", dijalektu akadskog

jezika (materinjeg jezika Semita), Marduk je izjednačen s Nibiruom,

matičnim planetom Anunnakija, a ime "Marduk" dano je Velikoj zvije

zdi/planetu koji je došao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom

Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je "Marduka" učinilo "Gospodarom"

kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina — na nebesima to

je njegova putanja — bila je najveća od svih nebeskih bogova (drugih

planeta) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je predodređen da postane naj

veći među anunnakijskim bogova na zemlji.

Revidirani ep o stvaranju javno se čitao četvrte noći svetkovine

Nove godine. U njemu se Marduku pripisuje pobjeda nad "čudovištem"

Tiamatom u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova

nje Sunčevog sustava (slika 43), što su sve pothvati koji su se u izvornoj

sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripi

sivali Nibiruu. Nadalje, nova je verzija Marduku pripisivala čak i "vje

što oblikovanje Čovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude

"Pupak Zemlje."

117

Page 60: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 41

SUDARA

SLIKA 42

us

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

SLIKA 43

Festival Nove godine — najvažnija svetkovina u godini — počinjao je

prvog dana mjeseca Nissana, koji se podudarao s proljetnim ekvinocijem.

Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-

119

Page 61: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi život na Zemlju) razvio u proslavu dugu

dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro

pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priču o Nibiruu

i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priču o Mardukovom

životu. Priča je uključivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuđen

na smrt u zapečaćenoj grobnici, te njegovo "uskrsnuće", kada je izašao iz nje

živ; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku,

njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i

nestanci, čak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima živopisno

predstavljali Marduka kao boga patnika — koji pati na Zemlji, ali napo

sljetku pobjeđuje i stječe vrhovnu vlast preko svog nebeskog pandana. (No-

vozavjetna priča o Isusu toliko je slična da su teolozi u Europi još prije sto

godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".)

Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je uključivao Mardukovu

samotnu vožnju čamcem preko rijeke, do građevine zvane BitAkiti ("Kuća

Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Očito je da je samotni dio sim

bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom matičnom

planetu u dalekom svemiru u unutrašnjost Sunčevog sustava — putovanje

u čamcu/brodu po vodama, što je u skladu s drevnim konceptom da je

međuplanetarni prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se može prijeći

"nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) — taj je koncept grafički

predočen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani

kako putuju nebom u "nebeskim lađama" (slika 44).

SLIKA 44

120

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

Javne svečanosti počinjale su nakon Mardukovog uspješnog povratka

iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije počinjale su

tako što su drugi bogovi stojeći na molu pozdravljali Marduka, a zatim su

ga kraljevi i svećenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruživala sve

veća mnoštva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko

podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni

Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene pločice te iz otkopane to

pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih

obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska

imena. Simbolizirale su (u Sumeru) putovanja Anunnakija unutar Sunče

vog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta

je" u Mardukovom životu: njegovo božansko rođenje u "Cistom mjestu";

kako mu je uskraćeno njegovo pravo po rođenju, pravo na vrhovnu vlast;

kako je osuđen na smrt; kako je zakopan (živ, u Veliku piramidu); kako je

spašen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se čak i veliki

bogovi Anu i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim.

Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaćao je šest glinenih pločica

(koje se podudaraju s biblijskih šest dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se

sedmog dana odmarao i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska do

rada epa kulminirala je sedmom pločicom koja je bila u cijelosti posvećena

glorifikaciji Marduka kojem je dodijeljeno pedeset imena — to je čin koji

je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov

(i kojega je sljedeći trebao dobiti Ninurta).

Počevši s njegovim tradicionalnim imenom MAR.DUK, "sin Čistog

mjesta", imena — koja su naizmjence bila sumerska i akadska —pripisivala

su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina

koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula što su se odnosile na

nebesku bitku s Tiamatom i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji

medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i Anunnakijima" i njihov

Zapovjednik, "Bog koji održava život... bog koji oživljava mrtve", "Gospo

dar svih zemalja", bog čije odluke i dobrohotnost održavaju čovječanstvo,

ljude koje je stvorio, "Onaj koji omogućuje kultivaciju", koji donosi kiše

121

Page 62: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

kako bi poboljšao usjeve, raspoređuje polja i "stvara obilje", kako za bogove

tako i za ljude.

Napokon, dodijeljeno mu je ime NIBIRU, "Onaj koji će držati prije

laz između nebesa i Zemlje":

Kakkabu koji na nebesima blješti...

Onaj koji neumorno juri Vodenom dubinom —

neka "Prijelaz" bude njegovo ime'.

Neka održava putanje /upravlja putanjama zvijezda na nebesima,

Neka bude pastir nebeskim bogovima kao ovcama.

"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijeliše; Onoga čije ime je 'Pedeset' bo

govi proglasiše najvišim," stoji u zaključku dugačkog teksta.

Kada je otprilike u zoru cjelonoćno čitanje sedam pločica bilo dovršeno, sve

ćenici koji su obavljali obrednu službu izgovarali su sljedeće propisane proglase:

Neka se pedeset imena pamti...

Neka mudri i učeni govore o njima.

Neka ih otac recitira sinu,

Neka uši pastira slušaju.

Neka se vesele Marduku, "Enlilu" medu bogovima,

Čija odluka je čvrsta, zapovijed nepromjenjiva;

Čiju riječ nijedan bog ne može promijeniti.

Kada bi se Marduk pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u veličan

stveno ruho koje je postiđivalo jednostavnu vunenu odjeću starih bogova

Sumera i Akada (slika 45).

Iako je Marduk u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilično brzo

došlo do njegovog prihvaćanja i štovanja. Hvalospjev Rau-Amonu, koji je

po uzoru na akadskih Pedeset imena boga slavio nizom različitih imena, na

zivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" — nebeski

bog — "koji je stvorio čitavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio

122

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

SLIKA 45

ljude i zvjerad, koji je stvorio voćke, pašnjake i podario život stoci — bog

"za kojega se slavi šesti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim

pričama su očigledne.

Prema tim izrazima vjere, Ra/Marduk na Zemlji, u Egiptu, nije bio vi

dljiv zato što je njegovo glavno boravište bilo drugdje: jedan dugački hvalo

spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu

pobjedu (stručnjaci međutim pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopo-

tamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije

bio vidljiv zato što se nalazio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu

stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajući simbol Egipta — krilati disk,

obično okružen dvjema zmijama — najčešće se objašnjava kao Sunčev disk

"budući da je Ra bio Sunce"; međutim, u drevnom svijetu to je u stvari bio

širokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru

bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda".

Budući da Marduka/Raa fizički nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova

Zvjezdana religija razvila u svom najčišćem obliku. Tamo je Aten, "Zvi

jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt Raa/Marduka,

123

Page 63: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 46

postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu

stranu obzora."

U enlilitskim zemljama prijelaz u Mardukovo Novo doba i novu re

ligiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, južna Mezopotamija i zapadne

zemlje koje su se našle na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od

njegova djelovanja.

124

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ćete se, nije bila nuklearna

eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne

eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, međutim fizički

su bili neoštećeni. Vode su bile zatrovane, međutim protok dviju velikih

rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak

trajao dulje, no i to se s vremenom popravilo. Tako su ljudi polagano mogli

ponovno naseljavari tu opustošenu zemlju i ondje živjeti.

Prvi zabilježeni administrativni vladar na opustošenom jugu bio je

bivši vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da

on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo ime Išbi-Erra u stvari je bilo

semitsko. On je uspostavio svoj stožer u gradu Isinu i odatle nadgledao

nastojanja da se ožive drugi veliki gradovi, međutim taj je proces bio spor,

težak i povremeno kaotičan. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko

njegovih nasljednika koji su također imali semitska imena, takozvana "Isin-

ska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljeće da ožive Ur, go

spodarsko središte Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko

središte zemlje. Međutim do tada je taj proces grad-po-grad počeo nailaziti

na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijašnji Sumer

postao rascjepkana i razbijena zemlja.

Čak je i sam Babilon, iako nije bio izravno na putu Zlog vjetra, trebao

nanovo oživljenu i naseljenu zemlju ako se želio uzdići do imperijalne veli

čine i statusa te prilično dugo nije postigao veličanstvenost iz Mardukovih

proročanstava. Moralo je proći više od jednog stoljeća da prva formalna

dinastija, koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na

svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Još jedno stoljeće moralo je proći

da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji će ispuniti pretkazanu veličinu

— njegovo ime bilo je Hamurabi. Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro

glasio — zakonima zabilježenim na kamenoj steli koju su otkrili arheolozi

(i koja se sada nalazi u pariškom Louvreu).

Ipak, trebala su proteći otprilike dva stoljeća da se obistini Mardukova

proročanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata

strofe — neki stručnjaci razdoblje nakon propasti Ura nazivaju mračnim

125

Page 64: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

dobom mezopotamske povijesti — sugeriraju da je Marduk drugim

bogovima, čak i svojim protivnicima, dao da se pobrinu za oporavak

i ponovno naseljavanje starih središta njihovih vlastitih kultova, me

đutim nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova

koje je započeo Išbi-Erra počeli su u Uru, ali nema spomena o povratku

Nannara/Sina i Ningal u Ur. Ninurtina povremena prisutnost u Sumeru

se spominje, posebno u vezi s postavljanjem trupa iz Elama i Gucija,

ali nema podataka o tome da su se on ili njegova supruga Bau ikada

vratili u svoj voljeni Lagaš. Nastojanja Išbi-Erra i njegovih nasljednika

da obnove središta kultova i njihove hramove kulminirala su — poslije

sedamdeset i dvije godine — u Nippuru, ali nema spomena da su Enlil

i Ninlil nastavili živjeti u tom gradu.

Kamo su nestali? Jedan način da se odgovori na to intrigantno pi

tanje je utvrditi što je sam Marduk — sada vrhovni bog koji izdaje

zapovijedi svim Anunnakijima — bio planirao za njih.

Tekstualni i drugi dokazi iz tog vremena pokazuju da Mardukovo

preuzimanje vrhovne vlasti nije okončalo mnogoboštvo — vjerovanje

u više bogova. Upravo suprotno, njegova vrhovna vlast zahtijevala je

nastavak mnogoboštva jer da bi bio najviši među svim drugim bogo

vima bilo je nužno da postoje drugi bogovi. Njemu je bilo u interesu

da ih ostavi na miru sve dok su njihovi prerogativi bili podložni njego

voj kontroli. Na jednoj babilonskoj pločici (na njezinom neoštećenom

dijelu) zabilježen je sljedeći popis božanskih atributa koji su od tada

pripadali Marduku.

Marduk motike

Marduk napada

Marduk borbe

Marduk gospodstva i savjeta

Marduk koji osvjetljuje noć

Marduk pravde

Marduk kiše

Ninurta je

Nergal je

Zababa je

Enlil je

Sin je

Samaš je

Adad je

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

SLIKA 47

127

Drugi bogovi su se zadržali, njihovi atributi su se zadržali — međutim

sada su nosili Mardukove atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je

dopustio da se njihovo štovanje nastavi; samo ime privremenog vladara

na jugu, Išbi-Erra ("Errov svećenik", tj. Nergalov svećenik) potvrda je te

tolerantne politike. No, ono što je Marduk očekivao bilo je da oni dođu i

ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u zlatnim

kavezima, moglo bi se reći.

U svojim autobiografskim Proročanstvima Marduk je jasno naveo svoje

namjere u vezi s drugim bogovima, uključujući svoje protivnike: oni su tre

bali doći i živjeti uz njega, u babilonskoj svetoj četvrti. Svetišta ili paviljoni

za Sina i Ningal, u kojima su oni trebali živjeti — "zajedno sa svojim bla

gom i imovinom"! — posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon

i tamošnja arheološka iskapanja pokazuju da je u skladu s Mardukovim

željama babilonska sveta četvrt sadržavala i rezidencije-hramove posvećene

Ninmah, Adadu, Samasu te čak Ninurti.

Kada se Babilon napokon — za Hamurabija — uzdigao do imperi

jalne moći, njegov zigurat-hram doista je dodirnuo nebo; pretkazani veliki

kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; međutim u svetu četvrt punu

svećenika bogovi nisu navalili.

126

Page 65: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo

Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego Utua/Šamaša —

prema gorenavedenom popisu, upravo onoga čiji su prerogativi Boga pra

vde sada pripadali Marduku; nadalje, preambula napisana na steli prizivala

je Anua i Enlila — onoga čije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudeći

preuzeo Marduk — kao bogove kojima je Marduk dužan za svoj položaj.

Uzvišeni Anu,

Bog nad bogovima koji s nebesa došao je,

I Enlil, Bog neba i Zemlje,

Koji određuje sudbine zemalja,

Dodijelio je Marduku, prvorođencu Enkijevom,

Enlilove ovlasti nad čitavim čovječanstvom.

To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljeća na

kon što je počelo Mardukovo doba odražava pravo stanje stvari. Oni nisu

otišli u mirovinu u Mardukovu svetu červrt. Rastjerani iz Egipta, neki su

se pridružili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se za

držali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo

ugrozili Marduka.

U božanskim uputama Abramu iz Nippura u predvečerje nuklearne

kataklizme — da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje žene

Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu — više nije bilo jasnih

aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova žena nisu bili jedi

ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utočište. Nuklearna katastrofa

pokrenula je migracije dotad neviđenih razmjera. Prvi val ljudi išao je iz

pogođenih zemalja; njegov najznačajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim

učinkom, bilo je raspršivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera.

Sljedeći val migranata išao je u tu napuštenu zemlju, dolazeći u valovima

iz svih smjerova.

Kojim god da su smjerom migracijski valovi išli, plodove dvije tisuće

godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u

128

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

iduća dva tisućljeća koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao

fizički entitet bio uništen, njegova postignuća ostala su s nama sve do danas

—pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na

vašem satu koje je zadržalo seksagezimalni sustav ("baza šezdeset"), ili se

povežite u svojoj napravi na kotačima (automobilu).

Dokazi o široko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi

kom, spisima, simbolima, običajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima

i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela — religije

zasnovane na panteonu bogova koji su došli s nebesa, božanskoj hijerarhiji,

božjih imena-epireta koji znače isto na različitim jezicima, astronomskog

znanja koje je obuhvaćalo matični planet bogova, zodijaka s dvanaest kuća,

praktički identičnih priča o stvaranju te sjećanja o bogovima i polubogo

vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" — mnoštvo je zapanjujućih

specifičnih sličnosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnošću

Sumerana.

SLIKA 48

Njihova prisutnost izražena je u širenju Ninurtinog simbola dvostru

kog orla (slika 48) po Europi. Činjenici je da su tri europska jezika — ma

đarski, finski i baskijski — slični jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u

129

Page 66: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

širom svijeta — čak i u Južnoj Americi — rasprostranjenim prikazima Gil-

gameša kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).

SLIKA 49

Na Dalekom istoku nalazimo jasnu sličnost između sumerskog kli

nastog pisma i pisma u Kini, Koreji i Japanu. Sličnost nije samo u pismu:

mnogi slični "glifi" identično se izgovaraju te imaju i ista značenja. U Ja

panu se civilizacija pripisuje zagonetnom praplemenu zvanom AINU. Za

carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga

130

S U D B I N A J E I M A L A P E D E S E T I M E N A

Sunca, a ceremonije ustoličenja novih kraljeva uključuju tajni, samotni no

ćni boravak s božicom Sunca — ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje

obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio noć

s Inannom/Ištar.

U prijašnje Četiri regije migracijski valovi različitih naroda izazvani

nuklearnom kataklizmom i Mardukovim Novim dobom, slično nabujalim

rijekama i rječicama nakon olujnih kiša, ispunjavali su stranice narednih

stoljeća usponima i padovima naroda, država i država-gradova. U ptistoš

Sumera dolazile su pridošlice sa svih strana; njihova arena, njihova središnja

pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom možemo zvati zemljama Bi

blije. Doista, do pojave suvremene arheologije o većini njih se znalo malo

ili ništa osim onoga što se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne

samo zapise o tim različitim narodima, nego i o njihovim "nacionalnim

bogovima" — i ratovima što su se vodili u ime tih bogova.

S druge strane, narode kao što su Hetiti, države kao što je Mitani ih

kraljevske prijestolnice kao što su Mari, Karkemiš i Susa, koji su bili za

gonetke pune nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim

ruševinama pronađeni su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisuće ispisa

nih glinenih pločica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje

tako i razmjere njihove zaduženosti sumerskoj ostavštini. Gotovo posvuda

u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i

umjetnosti, na području kraljevanja i svećeničke uloge bili su temelji na

kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadržali sumer

ska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijački koncepti.

Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi još više od tisuću godina.

Proučavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rječnici, prepisivali su

se i prevodili sumerski epovi o bogovima i junacima. Nadalje, jednom kada

su dešifrirani različiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi,

sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog panteona.

Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je došlo

do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama?

Podaci o tome nisu sasvim određeni. No, ono što je historijski sigurno je da

131

Page 67: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

su za dva ili tri stoljeća Novog doba, u zemljama koje su graničile s Babi-

lonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli

jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije.

Marduk je možda skupio Pedeset božanskih imena; no to nije spri

ječilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi

međusobno ubijaju "u ime Boga" — njihovog boga.

132

Osmo poglavlje

U IME BOGA

Ako nam proročanstva i mesijanska očekivanja koja su pratila Novo

doba iz dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere zvuče poznaro, ni boj

ni pokliči u stoljećima iza toga neće nam biti nepoznati. Ako se u trećem

tisućljeću pr. n. e. bog borio protiv boga koristeći vojske ljudi, u drugom

tisućljeću pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga".

Trebalo je svega nekoliko stoljeća od početka Mardukovog Novog

doba da se pokaže da se njegova proročanstva o grandioznosti Sumera

neće ostvariti bez poteškoća. Znakovito je da otpor nisu toliko pružali

raštrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnoštva njihovih privrženih štova

telja! Trebalo je proći više od stoljeća od vremena nuklearne kataklizme da

se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija — država

— kojom je vladala njezina Prva dinastija. Tijekom tog razdoblja južna

Mezopotamija — stari Sumer — ostavljena je da se oporavi u rukama

privremenih vladara sa sjedištem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teofo-

rična imena — Lipit-//tar, \Jr-Ninurta, Rim-5/w, Enlil-Bahi — hvastala

su se njihovom lojalnošću Enlilitima. Njihovo glavno postignuće bila je

obnova nipurskog hrama točno sedamdeset i dvije godine nakon nukle

arne katastrofe — još jedna indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija

zođijačkog računanja vremena.

Page 68: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili se-mitski, iz grada-države po imenu Mari. Pogledamo li kartu koja pokazuje države iz prve polovice drugog tisućljeća pr. n. e. (slika 50) , jasno je da su tada nemardukitske države držale Veliki Babilon u snažnom stisku: Elam i Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapadno uporište obruča, Mari na srednjem dijelu rijeke Eufrat.

SLIKA 50

Medu tim državama Mari (grad-država) je bio "najsumerskiji" te je

jednom čak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija počela

rotirati medu velikim gradovima Sumera. Mari je bio drevni lučki grad na

134

U I M E B O G A

rijeci Eufrat i kao takav važno stjecište ljudi, dobara i kulture iz Mezopo

tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero

zapadu. Njegove spomenike krasili su najljepši primjeri sumerskog pisma,

a njegova golema središnja palača bila je ukrašena muralima u čast božice

Ištar zapanjujuće umjetničke razine (slika 51) . (Poglavlje o Mariju i mom

posjetu njegovim ruševinama možete pročitati u knjizi The Earth Chronicles

Expeditions.)

SLIKA 51

Njegov kraljevski arhiv s tisućama glinenih pločica otkrio je kako je

Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i međunarodne

veze s drugim gradovima-državama, a zatim ga iznevjerio. Nakon što je

vladarima Marija najprije dodijeljena obnova južne Mezopotamije, babi

lonski su se kraljevi — hineći mir i neizazvani — počeli prema Mariju

postupati kao prema neprijatelju. Godine 1760. pr. n. e. babilonski kralj

Hamurabi napao je, opljačkao i uništio Mari, njegove hramove i palače.

To je postignuto, hvalio se Hamurabi u svojim analima, "uz pomoć silnog

Marduka."

Nakon pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" — močvar

nih područja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) — kretali su u osva

jačke pohode prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad

svetim gradom Nippurom. No, to su bili samo privremeni dobici i Hamu

rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad Marijem zaokružila političku

135

Page 69: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je

on pripadao, a koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, započela

je stoljeće prije njega i preko njegovih nasljednika trajala još dva sroljeća. U

tim turbulentnim vremenima bio je to nemali uspjeh.

Povjesničari i teolozi se slažu da je 1760. g. pr. n. e. Hamurabi, koji je

sebe nazivao "Kralj Četiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Marduko-

vu posebnu Zvjezdanu religiju.

Nakon što je tako uspostavljena politička i vojna premoć Babilona bilo

je vrijeme za uspostavu i jačanje njegove vjerske dominacije. U gradu čija

se raskoš veliča u Bibliji i čiji vrtovi su se smatrali jednim od čudesa dre

vnog svijeta, sveta četvrt, sa ziguratom-hramom Esagilom u središtu, bila

je zaštićena vlastitim zidinama i čuvarima na vratima. U njoj su u skladu

sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili uređeni procesijski purovi i svetišta

izgrađena za druge bogove (za koje je Marduk očekivao da će bid njego

vi nedobrodošli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronašli su ne

samo ostatke grada nego i takozvane "projektne pločice" na kojima su se

nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge građevine ostaci iz kasnijih

vremena, ovaj umjetnički prikaz središta svete červrti (slika 52) dobro nam

predočava Mardukovo velebno sjedište.

SLIKA 52

136

U I M E B O G A

Kao što dolikuje "Vatikanu", u svetoj četvrti također se nalazio impre

sivan broj svećenika čije se vjerske, ceremonijalne administrativne, političke

i fizičke zadaćama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasi

fikacija i određenja.

Na dnu hijerarhije bilo je uslužno osoblje Abalu — "Nosači" — koji

su čistili hram i sporedne zgrade, osiguravali oruđa i potrepštine koje su

trebali drugi svećenici i radili kao opskrbno i skladišno osoblje, osim za

vuneno predivo koje se povjeravalo isključivo svećenicima Shu'uru. Posebni

svećenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog

pročišćavanja, osim što su ugrize zmija morali rješavati Mushlahhu. Uman-

nu, Zanatlije, radili su u radionicama u kojima su se izrađivali umjetnički

vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina svećenica-kuharica koje su pripre

male obroke. Druge svećenice djelovale su kao (profesionalne) narikače na

sprovodima — Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su

Shangu — jednostavno "svećenici" — koji su nadgledali sveukupno funkci

oniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa žrtve

nim darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeću bogova, i tako dalje,

i tako dalje.

"Baderske" usluge rezidentnim bogovima pružala je mala, posebno

izabrana elitna skupina svećenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zaduženi

za obrede pročišćavanja vodom (koji su se slavili kupanjem boga), te Nisaku

koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" —

delikatnom mješavinom posebnih aromatičnih ulja — bilo je prepušteno

stručnim rukama, počevši od Abaraku koji su miješali masti, i uključujući

Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u slučaju pomazivanja božice svi su

svećenici bili eunusi). Zatim su postojali sasvim drugi svećenici i svećenice,

uključujući Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevači i

muzičari te Munabu, čija specijalnost su bile žalopojke. U svakoj skupini

nalazio se Rabu — starješina, voda skupine.

Kao što je Marduk predvidio, jednom kada se zigurat-hram Esagil

podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno mo

trenje neba. I doista, najvažniji hramski svećenici bili su oni čiji je zadatak

137

Page 70: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

bio promatrati nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, bilježiti posebne

pojave (kao što su planetarne konjunkcije ili pomrčine) te pratiti nalazi li

se na nebesima kakvo znamenje i ako se nalazi, tumačiti što to znamenje

pretkazuje.

Svećenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaćali su razli

čite specijalnosti; svećenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za motre

nje zviježđa Bika. Dužnost svećenika Lagaru bila je voditi podrobne dne

vne bilješke o promatranjima neba i prenositi informacije kadru svećenika

tumača. Među njima su — sačinjavajući vrh svećeničke hijerarhije — bili

Ashippu, stručnjaci za znamenje, Mahhu, "oni koji mogu čitati znakove"

i Baru — "istinozborci" koji su "poznavali misterije i božanske znakove."

Specijalni svećenik Zaqiqu bio je zadužen za prenošenje božjih riječi kralju.

Nadalje, na čelu tih svećenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu,

Veliki svećenik, koji je bio svetac, čarobnjak i liječnik, čija je bijela odora

imala fino izrađene, obojane porube.

Kada je pronađeno sedamdesetak glinenih pločica koje su tvorile kon

tinuirani niz nebeskih opservacija i njihovih značenja, nazvanih po uvo

dnim riječima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumer-

ske astrologije tako i postojanje proročanskih formula koje su određivale

što koja pojava znači. S vremenom se hijerarhiji pridružilo mnoštvo gata-

oca, tumača snova, vračara i sličnih, no oni su bih u kraljevoj službi, a ne

u službi bogova. Osim toga, s vremenom se promatranje neba degradiralo

na astrološko znamenje za kralja i zemlju, znamenje koje je pretkazivalo

rat, razdoblje mira, svrgnuća, dugotrajan život ili smrt, obilje ili pošasti,

božanske blagoslove ili božji gnjev. No, u početku su opservacije nebesa bile

u cijelosti astronomske i bile su od velike važnosti bogu — Marduku — a

tek sekundarno kralju i ljudima.

Nije slučajno da je svećenik Kalu bio specijaliziran za promatranje svih

nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila

kao opservatorija bilo je zodijački promatrati nebesa i paziti na Nebesko

vrijeme. Činjenica da su se važni događaji prije nuldearnog udara dogodili

u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi

l a

U I M E B O G A

li događati u istim intervalima (vidi gornje i prethodna poglavlja), sugerira

da se nastavilo pratiti zodijački sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine

bile potrebne da dođe do precesijskog pomaka od jednog stupnja, i ravnati

se po njemu.

Iz svih astronomskih (i astroloških) tekstova iz Babilona vidi se da su

njegovi svećenici-astronomi zadržali sumersku podjelu nebesa na tri puta

ili staze, od kojih svaka zauzima šezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov

put za sjeverno nebo, Eaov put za južno nebo te Anuov kao središnji pojas

(slika 53). U potonjem su bile smještene zodijačke konstelacije i tu se "Ze

mlja sastajala s nebesima" — na obzoru.

SLIKA 53

Možda zato što je Marduk stekao vrhovnu moć prema Nebeskom

vremenu, zodijačkom satu, njegovi su svećenici-astronomi neprekidno

motrili nebo na obzoru, sumerski AN.UR, "Nebesku bazu". Nije bilo

svrhe promatrati sumerski AN.PA, "Vrh nebesa", zenit, jer je Marduk kao

"zvijezda", Nibiru, tada već bio otišao i nije ga se moglo vidjeti.

Međutim, kao orbitirajući planet, iako tada nevidljiv, bilo mu je su

đeno da se vrati. U varijaciji teme Marduk-je-Nibiru, egipatska inačica

139

Page 71: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obećavala da će doći vrijeme kada će se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN.

Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije — povratak do kojeg će s vremenom doći —izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i žarište sukoba prebacio na obnovljena mesijanska očekivanja.

Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta četiri koja su se

uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su

Egipat, Babilonija, Asirija i Hatti (zemlja Hetita). Svaka od tih zemalja imala

je svog "nacionalnog boga".

Prve dvije pripadale su taboru Enki-Marduk-Nabu; druge dvije bile su

zadužene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se Ra-

Amon i Bel/Marduk, Ašur i Tešub. U ime tih bogova neprekidno su se vo

dili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesničari će možda reći, bili potaknuti

uobičajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa.

Međutim kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne pohode

prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog jednih slavio, a suprotstavlje-

no božanstvo ponižavalo. No, očekivanja Povratka pretvorila su te ratove u

teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale točno određena mjesta.

Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na

zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro

čanstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomoć

oružja kojemu se je nemoguće suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu božju po

moć. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim bilješkama napisao: "Ra me voli,

Amon me podržava" te da su mu oni naložili da "krene na neprijatelje koje Ra

prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu što ga je nanio protivničkom kralju

hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama

mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje."

Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova — kao i namjernog odabi

ra ciljeva — može se pronaći u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kra

ljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske

140

U I M E B O G A

asirskog kralja Sanheriba. Nakon što je opkolio grad asirski je zapovjednik

započeo psihološki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Vičući

na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, pre

nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vaši vode zavaraju da će

vas Jahve zaštititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje

iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi

sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz

ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz

moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni

podaci pokazuju, to učinio.)

Oko čega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi

u čije ime su vodeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u središtu tih

sukoba bilo ono što su Sumerani zvali DUR.AN.KI — "Veza nebo-zemlja."

Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo

jila od nebesa" — kada je svemirska luka što ih je povezivala bila uništena.

Pitanje od kolosalne važnosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo

je sljedeće. Tko — koji bog i njegov narod — sada može ustvrditi da

jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom?

Za bogove je uništenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma

terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. Međutim, možete li za

misliti utjecaj — duhovni i vjerski — te okolnosti na čovječanstvo? Sasvim

iznenada, obožavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsječeni od nebesa...

Sada kada je svemirska luka bila uništena, u Starom svijetu ostala su

samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani

nama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo Nippur

i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih točaka sletnog

koridora. Sada kada je svemirska luka bila uništena jesu li ta druga mjesta

još uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna

čajna?

Na to pitanje donekle znamo odgovor jer se sva tri mjesta još uvi

jek nalaze na Zemlji te čovječanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove

dižući se prema nebesima.

141

Page 72: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I U I M E B O G A

Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54).

Njezina veličina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, uskla

đenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujući aspekti dugo su bacali su

mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops — koju podupi

re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepe

ništu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina.

U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni

materijal koji objašnjava kako su i zašto Anunnakiji projektirali i izgradili te

piramide. Nakon što su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre

me za navođenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su služiti kao

fizički signali za Sletni koridor. Nakon što je svemirska luka bila uništena,

one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prošlosti i nema naznaka da su

ikada postale sveti vjerski objekti.

Mjesto slijetanja u cedrovoj šumi ima drukčiju povijest. Gilgameš,

koji je došao do njega gotovo tisućljeće prije nuklearne kataklizme, tamo

je svjedočio lansiranju rakete. Feničani u obližnjem gradu Biblosu na obali

Sredozemnog mora na novčiću (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na

posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuću godina

poslije nuklearnog ekscesa. Dakle, Mjesto slijetanja nastavilo je biti u

funkciji i bez svemirske luke.

Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme

nima sastojalo od goleme (površine od oko četiristo i pedeset tisuća kva

dratnih metara) platforme popločene kamenjem na čijem sjeverozapadnom

uglu se prema nebu uzdizala golema kamena građevina. Bila je izgrađena od

savršeno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki težio šesto

do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvrđen najtežim

kamenim blokovima na Zemlji, uključujući tri bloka teška nevjerojatnih

tisuću i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujuća činje

nica o tim divovskim kamenim blokovima je da su izvađeni s mjesta oko tri

kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, čije vađenje nije dovršeno,

još uvijek strši iz tla. (slika 57).

143

Page 73: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I U I M E B O G A

Grci su to mjesto još od vremena Aleksandra Makedonskog štovali

kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najveći hram

posvećen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; muslimani su

nakon njih tamo izgradili džamiju; a današnji maronitski kršćani štuju to

mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet tom mjestu i ruševinama, te

kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi The Earth

Chro n icles Expeditions.)

I dandanas najsvetije i najštovanije je mjesto koje je služilo kao Zapo

vjedni centar misije — Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza

lem. I tamo, slična onoj u Baalbeku, ali manja, velika kamena platforma

počiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, uključujući masivni zapa

dni zid s tri divovska bloka koji teže oko šest stotina tona svaki (slika 58).

SLIKA 58

Na toj, otprije postojećoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin hram,

čija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovčegom počivala na svetoj

stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili naj

veći hram posvećen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu

izgraditi hram posvećen Jupiteru, na mjestu hrama posvećenog Jahvi.

145

Page 74: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

(Jeruzalemskim) Brdom hrama danas dominira Kupola na stijeni (slika 59) koju su izgradili muslimani: njezina pozlaćena kupola prvotno je prekrivala muslimansko svetište u Baalbeku, što je dokaz da je postojala snažna veza između dva mjesta povezana sa svemirom.

Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe Mardukov Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze nebo-zemlja"? Je li Mardukova nova Zvjezdana religija mogla ponuditi odgovor zbunjenim masama?

Drevna potraga za odgovorom se, kako se čini, nastavila sve do današnjeg vremena.

SLIKA 59

Najneumorniji neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo područje,

oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u sumerskim se vremenima zvalo

Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom

podrijetlu čini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj

mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od

146

U I M E B O G A

njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli ime Šaru-kin — Sargon — kao svoje

kraljevsko ime.

Sve to, izvučeno iz arheoloških nalaza iz protekla dva tisućljeća, po

tvrđuje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce

svrstavaju medu potomke Šema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla

vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" — kao izdanke, proširenja

— Sineara (Sumera). Njihov je panteon bogova bio sumerski panteon, nji

hovi bogovi bili su Anunnakiji Sumera i Akada, a teoforična imena asirskih

kraljeva i visokih dužnosnika ukazivala su na štovanje bogova Ašura, Enlila,

Ninurte, Sina, Adada i Šamaša. Njima u čast gradili su se hramovi. Isto se

činilo i za božicu Inannu/Ištar, koju se također štovalo u velikoj mjeri. Je

dan od njezinih najpoznatijih crteža, na kojem je prikazana kao pilotkinja s

kacigom (slika 60) , pronađen je u njezinom hramu u Ašuru (gradu).

SLIKA 60

147

Page 75: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Povijesni dokumenti tog vremena upućuju na to da su se Asirci sa sje

vera prvi vojno suprotstavili Mardukovom Babilonu. Prvi zabilježeni asirski

kralj Ilušuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspješan vojni pohod niz rijeku

Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da

mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na neko je vrijeme te

gradove oslobodio Mardukova stiska.

Bila je to samo prva borba između Asirije i Babilonije u sukobu koji se

nastavio tijekom više od tisuću godina i trajao sve do kraja obje strane. To

je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najčešće bili agresori. Kako su bili

susjedi te govorili isti akadski jezik, i budući da su i jedni i drugi nasljeđivali

sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj ldjli

čnoj razlici - svom nacionalnom bogu.

Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Ašura" ili jednostavno AŠUR,

po njezinom nacionalnom bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli

gijski aspekt smatrali najvažnijom stvari. Njezina prva prijestolnica također

se zvala "Ašurov grad" ili jednostavno Ašur. To ime je značilo "Onaj tko

vidi" ili "Onaj koji je viđen". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posvećenih

himni i molitvi te drugih spominjanja boga Ašura4 osraje nejasno tko je

točno, u sumersko-akadskom panteonu, on bio. Na popisima bogova bio

je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je

on bio Ninurta, Enlilov sin i nasljednik. Međutim, budući da je kad god

bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, nameće se

zaključak da je Asirac "Ašur" ipak bio Enlil.

Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih

drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne kampanje pro

tezale su nadaleko i naširoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" — nji

hovog boga Ašura: "Na zapovijed mog boga Ašura, velikog gospodara" bila

je uobičajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj

vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujući aspekt

asirskih napada bio je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Ba-

bilonovog utjecaja — nego stvarno, fizičko uklanjanje samog Marduka

iz njegova hrama u Babilonu!

148

U I M E B O G A

Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje Marduka pothvat je koji nije

pošao za rukom Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru — Hetitima.

Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se počeli širiti iz svojih uporišta u sjever

nom dijelu središnje Anatolije (današnjeTurske), postali su velika vojna sila te

se pridružili lancu enlilitskih država suprotstavljenih Mardukovom Babilonu.

U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status

pa su se područja pod njihovom vlašću proširila na jug i obuhvaćala većinu

biblijskog Kanaana.

Arheološko otkriće Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti

zapanjujuća je i uzbudljiva priča o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja

ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se

opetovano spominju u Bibliji, međutim bez prijezira ili nipodaštavanja rezer

viranih za štovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti

širom zemalja u kojima se odvijala priča o židovskim patrijarsima i njihova

povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u Haranu i od hetitskih zemljopo

sjednika u Hebronu, južno od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu špilju na

poljani Makpeli. Batšeba, za kojom je u Jeruzalemu žudio kralj David, bila

je žena hetitskog časnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji

su to mjesto koristili za mlaćenje pšenice) David kupio platformu za hram

na planini Moriji. Također, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od

hetitske princeze te se oženio jednom od hetitskih kćeri.

Biblija je smatrala da Hetiti genealoški i povijesno pripadaju narodi

ma zapadne Azije, dok suvremeni stručnjaci smatraju da su bili doseljenici

u Malu Aziju te da su vjerojatno došli iz predjela s druge strane kavkaskog

gorja. Budući da je za njihov jezik, nakon što je dešifriran, urvrđeno da pri

pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grčki jezik s jedne strane te sanskrt

s druge), došlo se do zaključka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". No,

jednom kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko

klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje,

proučavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski

panteon — uključujući zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od

najstarijih priča o bogovima na Nibiruu i s Nibirua otkrivene su samo u

149

Page 76: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

svojim hetitskim verzijama. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski

bogovi te su na spomenicima i kraljevskim pečatima bili beziznimno pri

kazivani zajedno s vrlo raširenim simbolom Krila tog diska (vidi sliku 46),

simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi

vali po njihovim sumerskim ili akadskim imenima: pronalazimo kako se

opetovano spominju Anu, Enlil, Ea, Ninurta, Inanna/Ištar te Utu/ŠamaŠ.

U drugim slučajevima bogovi se nazivaju hetitskim imenima. Na čelu im

je bio hetitski nacionalni bog Tešub — "onaj koji puše vjetar" ili "Bog olu

ja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlađi sin IŠKUR/Adad. Na

crtežima u ruci kao oružje drži munju, re obično stoji na biku — simbolu

nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .

SLIKA 6 I

150

U I M E B O G A

Biblijske navode o velikom širenju i vojnoj vještini Hetita potvrdila su

arheološka otkrića kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih

naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom širenju prema jugu obuhvatili

dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (današnji Baalbek) i po-

slijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je širenje ujedno

dovelo nadomak Egiptu, zemlji Raa/Marduka. Tako su bili ispunjeni svi

uvjeti da se dvije strane upuste u oružani sukob. U stvari, njihovi međuso

bni ratovi uključivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje

su se vodile "u ime boga".

No, umjesto da napadnu Egipat, Hetiti su priredili iznenađenje. He

titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne kampanje uvela bojna kola

koja su vuldi konji, oko 1595. g. pr. n. e. potpuno se neočekivano spustila

niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i Marduka odvela u zatočeništvo.

Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono

što je poznato upućuje na to da hetitski napadači nisu kanili zauzeti Babi

lon i vladati njime: povukli su se ubrzo nakon što su prodrli kroz gradske

linije obrane, ušli u svetu četvrt i odveli Marduka sa sobom, neozlijeđenog,

ali očito pod stražom, u grad po imenu Hana (tek ga treba iskopari) u okru

gu Terka uz rijeku Eufrat.

Mardukova ponižavajuća odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i

četiri godine — točno onoliko koliko je Marduk bio u izgnanstvu iz Hara

na pet stoljeća ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji

su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast nad Babi

lonom, obnovili Mardukovo svetište, "uzeli Marduka za ruku" i vratili ga

u Babilon. Kako god bilo, povjesničari smatraju da je hetitsko pljačkanje

Babilona označilo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i staroba-

bilonskog razdoblja.

Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje Marduka

ostaje neriješena povijesna, politička i vjerska zagonetka. Je li nakana iza tog

napada bila samo da se osramoti i oslabi Marduka — "sreže" njegov ego,

151

Page 77: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

zbuni njegove sljedbenike — ili je postojao mnogo dalekosežniji cilj — ili

uzrok?

Je li moguće da je Marduk postao žrtva poslovičnog "uhvatiti se u

vlastitu stupicu"?

152

OBEĆANA ZEMLJA

Mardukovo zarobljavanje i odvođenje iz Babilona imalo je geopoli

tičke reperkusije i na nekoliko je stoljeća težište zbivanja iz Mezo

potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje duž Sredozemne obale. U

vjerskim okvirima bilo je to jednako tektonskom poremećaju: sva Mardu-

kova velika očekivanja da će se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi

i sva mesijanska očekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se srušili

poput kule od karata.

Međutim, kako u geopolitičkom tako i u vjerskom smislu, glavnina

previranja može se rezimirati kroz priču o tri planine — tri mjesta poveza

na sa svemirom koja su Obećanu zemlju smjestila u središte svega: planina

Sinaj, planina Morija i planina Libanon.

Od svih zbivanja nakon događaja bez presedana u Babilonu, ono

glavno i najtrajnije bio je Izlazak Zidova iz Egipta, kada su po prvi put

mjesta koja su dotada bila samo božja povjerena ljudima.

Kada su se Hetiti koji su odveli Marduka u zarobljeništvo povukli iz

Babilona, iza sebe su ostavili politički nered i vjersku enigmu: Kako se to

moglo dogoditi? Zašto se dogodilo? Kada su se ljudima događale loše stvari

rekli bi da su bogovi ljuti; a što sada kada su se loše stvari događale bogovi

ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

Page 78: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

U samom Babilonu Mardukovo oslobođenje do kojeg je naposljetku

došlo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su

pojačali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog Marduka nazad u

Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Karduniaš" i imali

su imena poput Barnaburiaš i Karaindaš, međutim o njima i njihovom

izvornom jeziku zasad se još ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda

su došli i zašto je njihovom kraljevima dopušteno da oko 1660 g. pr. n. e.

zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1560. g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr.

n. e. vladaju Babilonom.

Suvremeni stručnjaci razdoblje nakon Mardukovog poniženja nazivaju

"mračno doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzročilo, već ugla

vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo

integrirali u sumersko-akadsku kulturu, uključujući jezik i klinasto pismo,

međutim nisu bili ni pedantno vodili bilješke poput Sumerana, niti su bili

ravni prijašnjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. Naime, većina

od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronađeni su ne u Babi

lonu nego u Egiptu, i to glinene pločice u arhivu kraljevske koresponden

cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim pločicama kasitski kraljevi

egipatskim faraonima obraćali s "moj brate".

Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba

bilonom dijelio zajedničko obožavanje Raa-Marduka te je, kao i Babilonija,

također prolazio kroz "mračno doba". Stručnjaci to razdoblje u Egiptu na

zivaju Drugo međurazdoblje. Započelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike

1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1560. g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji,

obilježila ga je vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije

izvjesno otkuda su došli ni kako su njihove dinastije mogle više od dva

stoljeća vladati Egiptom.

Podudaranje Drugog međurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjašnje

nim aspektima) s datumima pada Babilona — od Hamurabijevih pobjeda

(1760. g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka obožavanja u

Babilonu (oko 1560. g. pr. n. e.) — najvjerojatnije nije slučajnost. Ti slični

i vremenski paralelni razvoji događaja u Mardukovim glavnim zemljama

O B E Ć A N A Z E M L J A

dogodili su se zato što se Marduk "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto

opravdanje koje je upotrijebio da preuzme vrhovnu vlast sada je uzrokovalo

njegovu propast.

"Stupica" je bila Mardukova početna tvrdnja da je došlo vrijeme nje

gove vrhovne vlasti na Zemlji zato što je na nebesima došlo doba Ovna,

njegovo doba. No, kako je zodijački sat nastavio kucati, doba Ovna po

čelo se polagano privoditi kraju. Fizički tragovi iz tih zagonetnih vremena

i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici

Gornjeg Egipta.

Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najveličanstveniji spo

menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u južnom

(Gornjem) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od čega je izvedeno nje

govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku — Thebes (Teba). Drevni

Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posvećeni tom

nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crteži na njihovim zidovima, obe-

SuKA 62

155

Page 79: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

liscima, pilonima i stupovima (slika 62) veličaju boga i slave faraone koji

su hramove gradili, nadograđivali, proširivali i stalno mijenjali. Tamo je

dolazak doba Ovna objavljen redovima sfingi s glavom ovna (vidi sliku

39); nadalje, sami tlocrti tamošnjih hramova otkrivaju skrivenu nedoumicu

egipatskih sljedbenika Ra-Amona/Marduka.

Kada sam jednom prilikom bio u posjetu tim mjestima sa skupinom

simpatizera, stao sam u središte hrama mašući rukama kao prometnik. Za

panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luđak?," međutim ja sam svojoj

skupini pokušavao skrenuti pozornost na činjenicu da su hramovi u Tebi,

koje je gradilo više faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor

man Lockyer u 1890-ima prvi je uočio važnost tog arhitekturnog aspekta i

tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 63

156

O B E Ć A N A Z E M L J A

SLIKA 64

Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomo-

novog hrama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu),

bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za godinom na dan ekvi

nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira

ti. Međutim, hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih

hramova u Tebi ili kineskog Hrama nebesa u Pekingu, bilo je potrebno

periodički ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca

na dan solisticija tijekom stoljeća vrlo polagano mijenjaju — kao što se

može ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot

krića (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici Raa/Marduka

bili podigli njemu u čast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede

dugoročnosti tog boga i njegova doba.

157

Page 80: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Sam Marduk — koji je bio toliko svjestan zodijačkog sata kada je u

prošlom tisućljeću ustvrdio da je došlo njegovo vrijeme — pokušao je pro

mijenio vjerski fokus uvođenjem Zvjezdane religije "Marduk je Nibiru."

Međutim, njegovo zarobljavanje i poniženje sada su potaknuli pitanja gle

de tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad će trajati Mardukovo

doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu Marduk nevi

dljivi Nibiru, kada će se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti?

Kako su događaji pokazali, i vjerski i geopolitički fokus u sredini dru

gog tisućljeća pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva

Kanaan. Kada se povratak Nibirua počeo pojavljivati u vjerskom fokusu,

mjesta povezana sa svemirom također su bila sve više u središtu interesa,

a i Mjesto slijetanja i prijašnji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili

smješteni u geografskom "Kanaanu".

Povjesničari o događajima koji su uslijedili govore u smislu uspona

i padova nacionalnih država re sudara imperija. Oko 1460. g. pr. n. e.

zaboravljena su kraljevstva Elam i Anšan (kasnije poznata kao Perzija,

istočno i jugoistočno od Babilonije) udružili u novu i moćnu državu,

sa Sušom (biblijski Sušan) kao prijestolnicom i Ninurtom, nacionalnim

bogom, kao Shar Ilani-jem — "Gospodarom bogova". Ta nova samosvje

sna nacionalna država odigrat će odlučujuću ulogu u okončanju premoći

Babilona i Marduka.

Najvjerojatnije nije bila slučajnost da se otprilike u isto vrijeme na

području Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova moćna drža

va. Tamo su biblijski Horijci (stručnjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali

moćnu državu zvanu Mitanni — "Anuovo oružje" — koja je osvojila ze

mlje na području današnjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti

čku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno žestoko suprotstavio

egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesničari opisuju kao "egipatskog

Napoleona."

Isprepleten sa svim tim bio je izlazak Zidova iz Egipta, najvažniji događaj u tom razdoblju, ako ni zbog čega drugog onda zbog njegovih du

gotrajnih posljedica koje se osjećaju i dandanas, po religije, društvene i mo-

158

O B E Ć A N A Z E M L J A

ral ne kodekse čovječanstva, te Jeruzalem kao središte zbivanja. Vrijeme nije

bilo slučajno jer su svi ti događaji bili povezani s pitanjem tko će kontroli

rati mjesta povezana sa svemirom kada dođe do povratka Nibirua.

Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, Abraham nije slučajno

postao židovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik važnih međunaro

dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je priča o njemu odvela — Ur,

Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodo ma i Gomora — bili su glavni loka

liteti univerzalne priče o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izra-

elitski izlazak, kojeg se ljudi židovske vjere prisjećaju i slave ga za vjerskog

blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada

odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga

da ga tretira samo kao "židovsku" priču, jasno stavila u kontekst egipatske

povijesti i međunarodnih događaja tog vremena.

Hebrejska Biblija priču o židovskom Izlasku iz egipatskog sužanjstva

otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjećajući čitatelja da su

Zidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je anđeo preimenovao

u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu

pridružili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela priča o tome kako se Josip, odvo

jen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je

spasio Egipat od strašne gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima

Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o

tome postoje i dandanas pronaći ćete u The Earth Chronicles Expeditions.

Podsjetivši čitatelja kada je i kako počela židovska prisutnost u Egiptu,

Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo:

"I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj." Nisu davno

nestali samo oni, nego čak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s tim

vremenima. Na vlast je došla nova dinastija: "Uto u Egiptu zavlada novi

kralj koji nije poznavao Josipa."

Biblija točno opisuje promjene vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kra

ljevstva sa sjedištem u Memfisu nestale su, a nakon pometnje Drugog me-

159

Page 81: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

đurazđoblja prinčevi Tebe započeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista,

pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, nove dinastije u

novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa."

Zaboravivši doprinos Izraelka opstanku Egipta, novi je faraon u njiho

voj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih

koraka, uključujući ubijanje sve muške djece. Ovo su bili njegovi razlozi:

/ reče on svome puku:

"Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas.

Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast,

da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima,

da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. "

IZLAZAK 1:9-10

Bibličari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su narod kojeg su se

Egipćani bojali, "sinovi Izraelovi", bili Židovi koji su kratko boravi

li u Egiptu. Međutim, to nije u skladu niti s danim brojevima niti s

doslovnom formulacijom biblijskog teksta. Izlazak započinje popisom

imena Jakova i njegove djece koja su sa svojom djecom došla u Egipat

da se pridruže Josipu, te navodi da je "u svemu Jakovljevih potomaka

bilo sedamdeset duša, ne brojeći Josipa, koji je već bio u Egiptu." (Za

nimljiv detalj o kojem valja razmisliti je da ih je s Jakovom i Josipom

ukupno bilo sedamdeset i dvoje.) "Kratak boravak" potrajao je četiri

stoljeća a, prema Bibliji, broj Zidova koji su odlazili iz Egipta bio je

šesto tisuća. Nijedan faraon takvu skupinu ne bi smatrao "brojnijom

i moćnijom od nas " ("želite li saznati više o identitetu tog faraona i

"faraonove kćeri" koja je odgojila Mojsija kao svog sina, pogledajte

knjigu Divine Encounters.)

Priča govori o faraonovom strahu da će se u slučaju rata Zidovi

"pridružiti našim neprijateljima, udariti na nas i otići iz zemlje. "To nije

strah od "pete kolone" u Egiptu nego od siromašnih egipatskih "sinova

Izraelovih" koji odlaze kako bi ojačali neprijateljsku naciju s kojom su

160

O B E Ć A N A Z E M L J A

povezani, s obzirom da su u egipatskim očima svi oni "sinovi Izraelovi".

No, koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori

egipatski kralj?

Zahvaljujući arheološkim otkrićima kraljevskih bilješki obiju strana u

tim drevnim sukobima i sinkronizaciji njihovog sadržaja, sada znamo da je

Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv države Mitanni. Po

čeo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom Ahmozisom, nastavili su ga faraoni

Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a pod Tutmozisom III, oko 1460. g.

pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u Kanaan,

napredujući na sjever prema Mitanniju. Egipatske kronike o tim bitkama

često kao krajnji cilj spominju Naharin — područje oko rijeke Khabur

koje Biblija naziva Aram-Naharajim ("Zapadna zemlja dvije rijeke"), čije je

glavno urbano središte bio Haran!

Proučavatelji Biblije sjetit će se da je tamo ostao Abrahamov brat Na

hor kada je Abraham nastavio prema Kanaanu. Iz Harana je došla Rebeka,

nevjesta Abrahamovog sina Izaka — ona je u stvari bila Nahorova unuka.

Nadalje, u Haran je Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otišao potražiti

suprugu te se naposljetku oženio za svoje sestrične, dvije kćeri (Leu i Rahe-

lu) od Labana, brata njegove majke Rebeke.

Te izravne obiteljske veze između "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih)

iz Egipta i onih koji su ostali u Naharinu/Naharajimu ističu se u prvim

recima Izlaska — popis Jakovovih sinova koji su s njime došli u Egipat

uključuje i najmlađeg Ben-Yamina (Benjamina), jedinog Josipovog rođe

nog brata budući da su obojica bili sinovi njegove žene Rahele (sve ostale

Jakovove sinove rodila je njegova žena Lea i dvije konkubine.) Iz pločica

diiave Mitanni danas znamo da se glavno pleme na području rijeke Khabur

zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog rođenog brata bilo je mitannijsko

plemensko ime. Nije, dalde, čudo da su Egipćani "sinove Izraelove" i u Egi

ptu i "sinove Izraelove" u Mitanniju smatrali jednom združenom nacijom,

brojnijom i moćnijom od nas."

To je bio rat kojim su Egipćani bili zaokupljeni, to je bio razlog za egipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izraelka u Egiptu u slučaju da

161

Page 82: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i zauzmu teritorij sjeverno od

Egipta. Doista, sprječavanje Židova da odu je, kako se čini, bila središnja

tema drame Izlaska. Tamo su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajućem

faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos

deset uzastopnih božjih kazni ne bi li udovoljio tom zahtjevu. Zašto? Da bi

odgovor bio jasan, zapletu moramo dodati vezu sa svemirom.

Egipćani su u svom nadiranju prema sjeveru prešli preko Sinajskog

poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga ka

snije zvali Via Maris) koji je omogućavao prolaz kroz božju Četvrtu regiju

po obali Sredozemnog mora bez da se ude dublje na poluotok. Nadalje,

napredujući kroz Kanaan prema sjeveru, Egipćani su više puta dolazili do

libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta".

Naša je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po

vezana sa svemirom — prijašnjim Kontrolnim centrom misije (Jeruzalem)

u Kanaanu i Mjestom slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na

primjer, u svojim ratnim analima Jeruzalem {"la-ur-sa'), u kojem je držao

garnizon kao'mjestu koje seže do vanjskih rubova Zemlje", nazivao — "Pu

pak Zemlje". Opisujući svoje vojne kampanje dalje na sjeveru, zabilježio je

bitke kod Kadeša i Naharina te govorio o zauzimanju Cedrovih planina,

"Planina božje zemlje"'koje "podupiru stupovlje do neba. "Ta terminologija

po njihovim svemirskim atributima nepogrješivo identificira dva spome

nuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za

velikog boga, svog oca Raa/Amona."

A koja je svrha Izlaska? Riječima samog biblijskog Boga, to je njegovo

obećanje Abrahamu, Izaku i Jakovu da će njihovim potomcima podariti

"vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4-8); "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, ri

jeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje

i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Zapadnog mora {Ponovljeni zakon

11:24) — čak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje žive

"potomci Anakovaca" —Anunnaki ja {Potiovljeni zakon 9: 1-2).

Obećanje dano Abrahamu obnovljeno je na prvoj židovskoj postaji, na

Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Zadatak je bio doći do druga dva

162

O B E Ć A N A Z E M L J A

mjesta povezana sa svemirom — koja je Biblija neprestano povezivala (kao

u Psalmima 48:3), nazivajući brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja

sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora"

— i zauzeti ih.

Obećana zemlja očito je obuhvaćala oba mjesta povezana sa svemirom:

njezina podjela između dvanaest plemena područje Jeruzalema dodijelila je

plemenima Benjamina i Jude, a teritorij današnjeg Libanona plemenu Aše-

ra. U svojim oproštajnim riječima plemenima prije nego Što je umro, Moj-

sije je podsjetio Ašerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom

na njihovoj zemlji. Oni će, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika

po oblacima što prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim dodjele teritorija, Mojsijeve riječi impliciraju da će to mjesto u budu

ćnosti biti u funkciji i da će se koristiti za "ježdenje" prema nebesima.

Sasvim je očito i nedvosmisleno da su "sinovi Izraelovi" trebali biti

čuvari dva preostala anunnakijska mjesta povezana sa svemirom. Taj

savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najvećoj po

znatoj teofaniji, na brdu Sinaj.

Svakako nije bilo slučajno da je do teofanije došlo ondje. Od samog

početka priče o Izlasku — kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada

tak Izlaska — to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvažniju ulogu.

U Izlasku 3:1 čitamo da se to dogodilo na "brdu Elohima"— planini pove

zanoj s Anunnakijima. Rutu Izlaska (slika 65) odredili su bogovi tako što

su židovskom mnoštvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a noću

stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj

zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u trećem mjesecu putovanja "došli su do

Božjeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom

Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti."

To je bilo isto ono brdo koje je Gilgameš, kada je stigao na mjesto s

kojeg su uzlijetali i na koje su se spuštale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je

također bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima",

na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri

družili bogovima na'planetu milijuna godina." Bila je to planina kod koje

163

Page 83: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I O B E Ć A N A Z E M L J A

je bila smještena prijašnja svemirska luka; tamo je obnovljen savez s naro

dom izabranim da bude čuvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.

Kada su se Židovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeđu rijeku

Jordan, granice Obećane zemlje ponovno su objavljene novom vođi Jošui:

obujmivši mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno uključi

vale Libanon. Biblijski je Bog rekao Jošui:

Sada ustani i prijeđi preko tog Jordana,

Ti i sav taj narod,

U zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.

Svako mjesto na koje stupi vaša noga

dajem vam, kao što obećah Mojsiju:

Od pustinje i od Libanona

pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata,

i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu —

sve će to biti vaše područje.

JOŠUA i: 2-4

S obzirom na tolika politička, vojna i vjerska previranja koja su danas

prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja nam služi

kao ključ za prošlost i za budućnost, mora se istaknuti napomena glede

Obećane zemlje koju je umetnuo biblijski Bog. Granice područja koje se

prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra

ta na istoku do Sredozemnog mora na zapadu bile su ponovno potvrđene

Jošui. To je, rekao je Bog, bilo obećano područje. Međutim, da bi ta dodjela

zemlje postala činjenična, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slično istraži

vačima koji su u nedavnoj prošlosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli po

sjedovati i zadržati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom.

Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne čekaju nego da

prijeđu rijeku Jordan te neustrašivo i sustavno nasele obećanu zemlju.

165

Page 84: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

No, kada je dvanaest plemena pod vodstvom Jošue završilo s osva

janjem i naseljavanjem Kanaana, zauzet je bio tek dio područja istočno

od rijeke Jordan, a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje zapadno

od rijeke Jordan. Sto se tiče dva mjesta povezana sa svemirom, njihove

priče bile su potpuno drukčije: Jeruzalem — koji se posebno navodi

{Jošua — 12:10, 18:28) — bio je čvrsto u rukama plemena Benjamina.

Međutim, nije poznato je li u napredovanju na sjever obuhvaćeno i

Mjesto slijetanja u Libanonu. Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov

vrh" ("tajno sjeverno mjesto"), a tako su ga zvali i stanovnici tog podru

čja, Kanaanci i Feničani. (U kanaanskim epovima to je bilo sveto mjesto

boga Adada, Enlilovog najmlađeg sina).

Prijelaz rijeke Jordan — porhvat ostvaren uz pomoć nekoliko čuda

— dogodio se "nasuprot Jerihona", utvrđeni grad Jerihon (zapadno od

Jordana) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj priči o njegovim zidina

ma i osvajanju spominje se i Sumer {Šinear na hebrejskom): usprkos

zapovijedi da ne uzimaju ratni plijen, jedan od Izraelaca nije mogao

odoljeti iskušenju da "zadrži vrijednu šinearsku odoru."

Osvajanje Jerihona, kao i grada Aja južno od Jerihona, otvorilo je

Izraelcima put prema najvažnijem i neposrednom cilju - Jeruzalemu, u

kojem se nalazila platforma kontrolnog centra misije. Zadaće Abrahama

i njegovih potomaka te Božji savezi s njima nikad nisu gubili iz vida

ogromnu važnost tog mjesta. Kao što je Bog rekao Mojsiju, u Jeruzale

mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalište; sada se ta pretpostavka-proročanstvo moglo ispuniti.

Zauzimanje gradova na putu prema Jeruzalemu, zajedno s brdskim

gradićima koji su ga okruživali, pokazalo se golemim izazovom, u pr

vom redu zato što su u nekima od njih, posebno u Hebronu, živjela

"djeca Anakovaca" — potomci Anunnakija. Jeruzalem je, podsjetit ću

vas, prestao funkcionirati kao Kontrolni centar misije kada je, više od

šest stoljeća ranije, uništena svemirska luka na Sinaju. Međutim, prema

Bibliji, potomci Anunnakija koji su ondje bili stacionirani i dalje su

živjeli u rom djelu Kanaana. I rada se "Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj"

166

O B E Ć A N A Z E M L J A

udružio s čeriri druga kralja gradova-država kako bi zaustavili napredova

nje Izraelaca.

Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od Jeru

zalema, odvila se na jedinstveni dan — na dan kada se Zemlja zaustavila. Veći dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Jošua 10:10-14),

omogućivši tako Izraelcima da pobijede u roj presudnoj bitci. (Usporedna

ali suprotna pojava, kada je noć trajala dodatnih dvadeset sati, odigrala se

na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o tome je riječ u Izgubljenim kraljev

stvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se pobrinuo da Jeruzalem dode u ruke

Izraelaca.

Čim je pod Davidom uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio

da raskrči plaro na brdu Morija i posveri ga za Jahvin hram. I od vreme

na kada je Salomon tamo izgradio taj hram, Jeruzalem/brdo Morija/Brdo

hrama ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, nema drugog objašnjenja

zašro je Jeruzalem — grad koji nije veliko raskrižje, koji je daleko od vode

nih putova i nema prirodnih resursa — od davnina bio toliko željen i svet,

zašto ga se smatralo rijetkim gradom, "Pupkom Zemlje."

U opsežnom popisu osvojenih gradova u Jošui, glava 12, Jeruzalem

je naveden kao treći grad, nakon Jerihona i Aja, koji je čvrsro u rukama

Izraelaca. Priča je međutim drukčija u pogledu sjevernog mjesta povezanog

sa svemirom.

Libanonske Cedrove planine prorezu se u dva lanca, Libanon na za

padu i Antilibanon na istoku, odvojenih dolinom Bekka — takozvanim

"Rascjepom", dolinom nalik kanjonu koja je od kanaanskih vremena po

znata kao "Božji rascjep" odnosno Baal-Bekka — otuda Baalbek, sadašnje

ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istočnog lan

ca, nasuprot dolini). Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u

KnjiziJošuinoj kao poraženi; mjesto zvano Baal-Gad"u dolini libanonskoj"

nabrojano je kao osvojeno; međutim, može biti da je Baal-Gad "u dolini

libanonskoj" samo još jedno ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima (1:33)

nam se kaže da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semeša" ("Pre

bivalište Šamaša," boga Sunca), i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,

167

Page 85: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije

područja pod kraljevima Davidom i Salomonom proširila te uključila Bet-

Semeš, to je bilo samo privremeno.)

Prvotni neuspjeh u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever

nim mjestom povezanim sa svemirom učinio ga je "dostupnim" drugima.

Stoljeće i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokušali su

zaposjesti Egipćani, međutim otpor im je pružila hetitska vojska. Epska

bitka opisana je riječima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u

Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadeša, okončana je egipatskim porazom,

međutim rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja

ostalo u rukama lokalnih feničkih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog

Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i

"rajsko boravište," identificirali su ga kao feničko).

SLIKA 66

Fenički kraljevi iz prvog tisućljeća prije nove ere bili su posve svjesni

važnosti i svrhe tog mjesta — pogledajte njegov crtež na feničkom novčiću

iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira

zbog toga što je, nakon što je bio na tom svetom mjestu Elohima, bahato

povjerovao da je i sam postao bog:

168

O B E Ć A N A Z E M L J A

I ja te postavit) na svem goru Božju;

Gdje bio si poput boga,

Hodio si posred ognjena kamenja...

Tvoje se srce uzoholi,

Ti reče: "Ja sam bog

Na prijestolju Elohima (=bogova) sjedio sam":

Iako si samo čovjek, a ne bog.

U to vrijeme je prorok Ezekijel — dok je bio u izgnanstvu u "staroj

zemlji," u blizini Harana na rijeci Khabur — vidio božanske vizije i nebe

ska kola, "leteći tanjur", međutim tu priču moramo odgoditi za jedno od

kasnijih poglavlja. Ovdje je važno istaknuti da su od dva mjesta povezana

sa svemirom Jahvini sljedbenici zadržali samo Jeruzalem.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, poznatih i kao Tora ("Učenja"), po

krivaju priču od Stvaranja, Adama i Noe do patrijaraha i Josipa u Postanku.

Ostale četiri knjige — Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon

— s jedne strane pripovijedaju priču o Izlasku, a s druge strane navode pra

vila i propise nove Jahvine religije. Jasno se daje do znanja da nova religija

uključuje nov, "svećenički" način života: "Nemojte raditi kako se radi u

zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kana-

anskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima" {Levitski

zakonik 18: 2-3)

Nakon utvrđivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo

gova uz mene") te njezinog moralnog i etičkog kodeksa u samo Deset zapo

vijedi, slijede stranica za stranicom s detaljnim zahtjevima koji se tiču ishra

ne, pravilima za svećeničke obrede i odjeću, medicinskim naucima, naput

cima za poljoprivredu, arhitekturalnim smjernicama, pravilima obiteljskog

i seksualnog ponašanja, imovinskim i krivični zakonima, i tako dalje. Sve

to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-

169

Page 86: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

čnost u radu s metalima i proizvodnji rekstila, poznavanje pravnih sustava i

socijalnih problema, upoznatost s drugim zemljama, s poviješću, običajima

i bogovima drugih naroda, kao i određene numerološke sklonosti.

Na primjer, očir je motiv broja dvanaest— kao kod dvanaest izraelskih

plemena ili dvanaest mjeseci u godini. Očita je i osobita sklonost broju

sedam, koja je najisraknutija na području sverkovina i rituala, te u usposta

vljanju tjedna od sedam dana i posvećivanju sedmog dana kao Sabbath a.

Nadalje, četrdesetJe poseban broj, na primjer kod čerrdeset dana i čerrdeser

noći koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod četrdeset godina koliko

je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pusrinji. Ti su nam brojevi poznari

iz sumerskih priča: dvanaestorica Sunčevog sustava i nipurski kalendar s

dvanaest mjeseci; sedam kao planerarni broj Zemlje (budući da su Anun-

nakiji brojali izvana prema unutra) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje;

te četrdeset kao Eaov/Enkijev brojčani rang.

Broj pedeset je također prisutan. Pedeser je, kao što čitatelji znaju, bio

broj s "osjetljivim" aspektima — to je bio izvorni brojčani rang Enlila, ali i

Ninurte koji je kao njegov nasljednik čekao na taj rang. I šro je još važnije,

u danima izlaska raj je broj podrazumijevao simbolizam Marduka i njego

vih pedeset imena. Stoga je kada naidemo na "pedeset" potrebna posebna

pažnja, jer rom se broju pridavala izuzerna važnosr — upotrijebljen je za

stvaranje nove vremenske jedinice, pedesetogodišnjeg Jubileja.

Iako je nipurski kalendar očito bio prihvaćen kao kalendar po kojem

su se održavale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu

godinu vrijedila su posebna pravila; dano joj je posebno ime, jubilejska

godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 25). U

takvoj godini trebale su se ostvariti nezapamćene slobode. Brojiri se trebalo

novogodišnje Dane pomirenja, sedam puta po sedam godina, četrdeset i

devet puta. Zatim su se, na Dan pomirenja sljedeće godine - pedesete godi

ne - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiri slobodu

cijeloj zemlji i svima koji u njoj žive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo

jim obiteljima; vlasništvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima

— svi prodani posjedi i kuće trebali su se moći otkupiti, a njihove prodaje

170

O B E Ć A N A Z E M L J A

poništiti; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s unajmljenim

radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako

što će je se te godine ostaviti neobrađenom.

Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinsrven, izbor broja

pedeset kao kalendarske jedinice čini se neobičnim (mi smo kao prikladnu

vremensku jedinicu usvojili broj sto — stoljeće). Nadalje, naziv nadjenut

takvoj pedesetgodišnjici još je intriganrniji. Riječ u hebrejskoj Bibliji koja

se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znači "ovan". Dakle, možemo reći da

je ono što je bilo proglašeno bila "godina OfM/z" koja se ponavljala svakih

pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. I izbor broja

pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbježno

pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekr povezan s Mardukom i njego

vim dobom Ovna?

Je li Izraelcima rečeno da broje "pedesetgodišnjice" sve do nekog va

žnog božanskog događaja, povezanog bilo s dobom Ovna ili s nositeljem

ranga pedeset — kada će se sve vratiti na novi početak?

Premda se u tim biblijskim poglavljima ne nudi jasan odgovor, ne mo

žemo a da rješenje zagonetke ne pokušamo pronaći istraživanjem značaj

ne i vrlo slične godišnje jedinice na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego

pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoameričkog boga Querzalcoatla

koji je, prema legendama Maja i Asteka, podario tim narodima civilizaciju,

uključujući njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa

tia smo identificirali kao egipatskog bogaTotha, čiji sveti broj je bio pedeset

i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u

solarnoj godini.

Najstariji od ta tri srednjoamerička kalendara poznar je pod nazivom

Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su stručnjaci odre

dili da je bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog kontinuiranog, ali

linearnog kalendara postojala su dva ciklička kalendara. Jedan od njih, po

imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od

365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po

sebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar

171

Page 87: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

od svega dvjesto i šezdeset dana, sastavljen od dvadesetodnevne vremenske

jedinice koja se rotira trinaest puta. Dva ciklička kalendara zatim su bila

isprepletena jedan s drugim, poput dva zupčanika (slika 67), te su zajedno

činili Sveti ciklus od pedeset i dvije godine. Kada su se ta dva brojenja vrati

la na svoju zajedničku početnu točku brojenje bi kretalo ispočetka.

SLIKA 67

Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvažnija vremenska jedinica, a

budući da je bila povezana s Quetzalcoadovim obećanjem (on je u nekom tre

nutku bio otišao iz Srednje Amerike) da će se vratiti na svoju Svetu godinu.

Srednjoamerički narodi stoga su se svake pedeset i dvije godine okupljali

na planinama te čekali na obećani Povratak Quetzalcoatla. (Jedne takve

Svete godine, 1519. g. n. e., bjeloputi i bradati Španjolac Hernando Cortes

pristao je na obalu meksičkog poluotoka Yucatana gdje ga je astečki kralj

Montezuma srdačno dočekao kao boga koji se vratio; kao što sada znamo,

bila je to skupa pogreška.)

172

O B E Ć A N A Z E M L J A

U Srednjoj Americi "skup godina" služi za odbrojavanje do obećane

"Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila

namijenjena sličnoj svrsi?

U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo

dišnju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijačkom cildičkom jedinicom

od sedamdeset i dvije godine — vrijeme potrebno za precesijski pomak

od jednog stupnja — dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), što je

(matematički) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru jednom

prođe svoju orbitu, op. prev.).

Je li povezivanjem jubilejskog i zodijačkog kalendara s Nibiruo-

vom orbitom biblijski Bog govorio: "Kada uđete u Obećanu zemlju,

počnite odbrojavati do Povratka"?

Prije otprilike dvije tisuće godina, u dobu velikog mesijanskog žara,

uočeno je da je Jubilej božanski nadahnuta vremenska jedinica namijenjena

predviđanju budućnosti — za računanje kada će isprepleteni kotači vre

mena najaviti Povratak. To otkriće provlači se kroz jednu od najvažnijih

postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja.

lako je danas dostupna samo u grčkom i kasnijim prijevodima, izvor

no je napisana na hebrejskom jeziku, kao što potvrđuju njezini fragmenti

pronađeni među svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbi-

blijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan

ka i dijela Knjige izlaska u sldadu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj

vremenskoj jedinici.

Bio je to rezultat, slažu se svi stručnjaci, mesijanskih očekivanja u vre

menu kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da posluži kao sred

stvo za predviđanje kada će doći Mesija — kada će doći Posljednji dani.

Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.

173

Page 88: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Deseto poglavlje

KRIŽ NA OBZORU

Šezdesetak godina nakon židovskog Izlaska u Egiptu je došlo do kraj

nje neobičnih vjerskih zbivanja. Neki povjesničari ta zbivanja smatraju

pokušajem da se uvede monoreizam, možda pod urjecajem otkrivenja na

Sinajskoj gori. Ono šro oni imaju na umu je vladavina Amenhorepa (po

nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra

move, odrekao se obožavanja Amona i proglasio ATEN-a jedinim bogom

stvorireljem.

Mi ćemo pokazati da to nije bio odjek monoteizma nego još jedan

vjesnik očekivanog Povratka — povratka Planeta križa.

Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na

knadno preuzeo — Akhen-Aten ("Atenov sluga/štovatelj), a nova prijesrol-

nica i vjersko središte koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), pozna

tije je po suvremenom nazivu rog mjesra - Teli el-Amarna (gdje je pronađen

glasoviri drevni arhiv međunarodne kraljevske korespondencije).

Akhenaren, potomak egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao

je od 1379. do 1362. g. pr. n. e . , no njegova vjerska revolucija nije potraja

la. Amonovo svećensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga što je

ostalo bez moći i bogatstva, ali naravno, moguće je da su primjedbe doista

bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji

K R I Ž N A O B Z O R U

Tut-Ankh-Amen) nasravili su uključivanje Ra/Amona u svoja teoforična

imena. Čim je Akhenaten otišao, nova prijestolnica te njezini hramovi i

palača bili su srušeni i sustavno uništeni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arhe

olozi pronašli dovoljno govore o Akhenatenu i njegovoj religiji.

Ideja da je šrovanje Arena bio oblik monoreizma — štovanja Jednog

univerzalnog srvorirelja —porječe uglavnom iz nekih hvalospjeva u čast

Atenu koji su pronađeni, a koji sadrže srihove popur "O, jedini bože kome

nijedan drugi sličan nije... Svijer je nastao od ruke tvoje." Činjenica da

je predstavljanje tog boga u čovjekolikom obliku bilo strogo zabranjeno,

šro je jasno odstupanje od egipatskih običaja, zvuči vrlo slično Jahvinoj

zabrani iz Deset zapovijedi proriv izrade i obožavanja bilo kakvih "ku

mira". Osim roga, pojedini dijelovi hvalospjeva Arenu kao da su kopije

biblijskih psalama:

O, živi Atenu,

Kako je mnogo djela tvojih!

Skrivena su od pogleda ljudi.

O, jedini bože, pokraj kojega nema drugog!

Zemlju si po želji svojoj stvorio

dok sam si bio.

Slavni egiptolog James H. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore

dio je gorenavedene srihove s psalmom 104, počevši sa stihom 24:

Kako je mnogo djela tvojih, Gospodine!

Sve si premudro stvorio;

puna je zemlja blaga tvojega

Ta sličnost, međutim, nije nastala zato što egipatski hvalospjev i psa

lam iz Biblije kopiraju jedno drugo, nego zato što oboje govore o istom ne

beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju — Nibiruu — koji je oblikovao

nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme života".

175

Page 89: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Praktički svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit će vam da "Atenov" disk

kojeg je Akhenaten učinio glavnim predmetom obožavanja predstavlja benevo

lentno Sunce. Ako je tako, čudno je što je Akhenaten, napadno odstupajući od

egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima

na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako

da gleda prema zapadu, nasuprot simca prilikom izlaska. Ako je očekivao po

novno pojavljivanje nekog nebeskog djela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi

Sunce, tada očekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce.

Pomno čitanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio

Ra kao Amon "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog

koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kada. se nanovo pojavi u svoj

svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraća se". Kada bi to bilo na dne

vnoj bazi, te bi se riječi doista mogle odnositi na Sunce, međutim dugoročno

taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je

u hvalospjevima, zato što je bio "daleko na nebesima", zato što je otišao "onkraj

obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraćao u svoj svojoj

slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako će se

vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snažan" te najaviti

vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te riječi odaju jasna mesijanska očekivanja

koja nemaju veze sa Suncem.

SLIKA 68

176

K R I Ž N A O B Z O R U

U prilog objašnjenja "Aten je Sunce" podastiru se različiti crteži Ak-

henatena; na njima (slika 68) se on i njegova žena mole zvijezdi iz koje se

šire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je Sunce, lože većina

egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra,

što egiptolozima koji drže da je Ra Sunce znači da je i Aten predstavljao

Sunce. Međutim, ako je Ra bio Marduk, a nebeski Marduk Nibiru, tada je i

Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. Tome u prilog govore i karte neba od

kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 69) , koje jasno prika

zuju zodijačke konstelacije, sunce iz kojeg idu sunčeve zrake i druge članove

Sunčevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao

posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lađi s druge strane Sunca,

a u sebi je imao simbol za "boga" —Akhenatenovog "Atena"..

SLIKA 69

177

Page 90: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Što je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje rečeno, odstupanje

od službene vjerske linije? U svojoj srži njegov je "prijestup" bio povezan

s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720

godina. Tada je pitanje glasilo: Je li došlo vrijeme za vrhovnu vlast Mardu-

ka/Raa, je li na nebesima počelo doba Ovna? Akhenaten je fokus s nebe

skog vremena (zodijački sat) premjesrio na božansko vrijeme (vrijeme za

koje Nibiru jednom prođe svoju orbiru), re pitanje promijenio u: Kada će

se nebeski bog kojeg se ne može vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati

vidljiv — "prekrasan na nebeskom obzorju"?

U očima Raovog/Amo novog svećenstva najveća Akhenatenova hereza

bilo bi to što je izgradio poseban spomenik u čast Ben-Benu — objektu

koji je ranije naraštajima štovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa došao

na Zemlju (slika 70). Mi smatramo da ro ukazuje na to da je ono što je on

očekivao u vezi s Atenom bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta

Bogova, nego još jedan dolazak, Ponovni dolazak samih bogova!

SLIKA 70

Moramo zaključiti da je upravo ro bila ta razlika, novina koju je uveo

Akhenaten. Usprkos svećeničkom establišmentu, i bez sumnje preuranje

no po njihovom mišljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba.

Tu herezu još težom čini činjenica da su Akhenatenove objave o povratku

178

K R I Ž N A O B Z O R U

Atena bile praćene njegovim rvrdnjama o samome sebi: Akhenaten se sve

više nazivao božjim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz božjeg tijela", te

jedinim kojemu su poznati božanski planovi:

Nitko drugi ne poznaje te

osim Akhenatena, sina tvog; Ti si ga učinio mudrim u planovima svojim.

To je također bilo neprihvatljivo Amonovim svećenicima u Tebi. Cim

je Akhenaten otišao (nepoznato je kako je do toga došlo...), oni su obnovili

štovanje Amona — Nevidljivog boga — te uništili i srušili sve šro je Akhe

naten izgradio.

Da je egipatska epizoda s Atenom kao i uvođenje Jubileja — "Godine

Ovna" — bila uvod u šire očekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde"

vidljivo je iz još jednog biblijskog navoda o Ovnu, još jedne manifestacije

odbrojavanja do povratka. To je zapis o neobičnom incidentu na kraju Izlaska, priča koja je

puna zbunjujućih aspekata i koja završava božanski nadahnutom vizijom

budućih događaja.

Biblija opetovano proglašava da su gatanje iz životinjskih iznutrica,

zazivanje duhova, čitanje sudbine, čaranje i tomu slično djela "odvratna

Gospodinu", da sve te vračarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci

moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi — citirajući samog Jahvu — da su

snovi, proročansrva i vizije legitimna sredstva komunikacije s Bogom. Ta

distinkcija objašnjava nam kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga

poglavlja (22-24) posvećena da bi se ispričala — odobravajući! — priču o

nežidovskom vraču i proroku po imenu Bileam.

Događaji opisani u tim poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi

bliji "sinovi Izraelovi"), nakon što su prešli Sinajski poluorok, idući prema

sjeveru, prolazili s istočne strane Mrrvog mora. Kada su naišli na mala kra-

179

Page 91: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Ijevstva koja su zauzimala zemlje istočno od Mrtvog mora i rijeke Jordan,

Mojsije je od njihovih kraljeva zatražio dozvolu za miran prolaz, što mu

je, sve u svemu, bilo odbijeno. Nakon što su upravo bili porazili Amonite,

koji ih nisu željeli pustiti da mirno prođu, Izraelci su se sada "utaborili na

moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu" čekajući

dozvolu moabitskog kralja da prođu kroz njegovu zemlju.

Ne želeći pustiti "horde" da prođu, no istovremeno u strahu od sukoba s

njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao

je svoje emisare po međunarodno priznatog vrača Bileama, sina Beorovog, i od

njega tražio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati.

Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego što je prihva

tio poziv. Bileamu se najprije u njegovom domu (negdje u blizini rijeke

Eufrat?), a zatim na putu za Moab pojavljuje Anđeo Božji (riječ na hebrej

skom, Mal'ach, doslovno znači "glasnik") i upliće se u događaje; ponekad

je vidljiv, a ponekad nevidljiv. Anđeo dopušta Bileamu da prihvati zadatak,

ali tek nakon što mu naredi da im govori samo ono što mu on kaže" — bo

žanski nadahnute poruke. Zbunjujuće je što Bileam, ponavljajući taj uvjet

najprije kraljevim knezovima a zatim i samom moabitskom kralju, Jahvu

naziva "svojim bogom".

Potom slijedi niz priprema za davanje proročanstva. Kralj odvodi Bi

leama na brdo s kojeg može vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vračevim

uputama podiže sedam žrtvenika, na svakome žrtvuje po jednog junca i po

jednog ovna i čeka proročanstvo. No, iz Bileamovih usta ne dolaze optužbe

nego pohvale na račun Izraelaca.

Uporni moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg

se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i tamo se postupak pona

vlja. Međutim, Bileamovo proročanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da

prokune Izraelce: Vidim ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog štiti ovnovim

rozima, kaže — to je narod predodređen za kraljevstvo, narod koji će se

"uzdići poput lava".

Odlučan da pokuša ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda

s kojeg se pruža pogled na pustinju, u smjeru suprotnom od izraelskog

180

K R I Ž N A O B Z O R U

tabora; "Možda će bogovima biti pravo da mi ga odande prokuneŠ," rekao

je. Ponovno se podiže sedam žrtvenika i na njima žrtvuje ukupno sedam

junaca i ovnova. Međutim, Bileam sada Izraelce i njihovu budućnost vidi

ne ljudskim očima nego "viđenjem Svemoćnoga". Po drugi put vidi kako

Bog izvodi izraelski narod iz Egipta pod zaštitom ovnovih rogova, i vidi

Izrael kao narod "koji će se uzdići poput lava."

Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objašnjava da bez obzira

koliko zlata i srebra mu ponudi, može izgovarati samo riječi koje mu u usta

stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i pušta Bileama da se vrati. No,

sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kažem što nosi

budućnost, kaže kralju — "što će se dogoditi ovom narodu i tvom narodu

u posljednjim danima. I počne opisivati božansku viziju budućnosti pove

zujući je sa "zvijezdom":

Vidim ga, ali ne sada:

Motrim ga, al' ne iz blizine:

Ja kovova zvijezda izlazi,

Od Izraela žezlo se diže.

On Moabu razbija bokove

I svu djecu Setovu zatire!

BROJEVI 24:17

Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, Amalečane, Ke-

nijce i druge kanaanske narode, i zatim objavio proročanstvo: Oni koji pre

žive Jakovov gnjev past će u ruke Asiraca; zatim će doći red na Asiriju i ona

će zauvijek nestati. I, nakon što je objavio to proročanstvo, "Bileam ustade

te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem."

Iako je epizoda s Bileamom, dakako, bila predmet rasprava i polemika

bibličara i teologa i dalje je zbunjujuća i nerazjašnjena. U tom se tekstu gla

tko prelazi između spominjanja Elohima — "bogova" u množini — i Jahve,

jednog boga, kao božanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno krši

najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujući Bogu koji je Izraelce izveo iz

181

Page 92: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Egipta fizički lik, a zatim pogoršava taj prijestup prikazujući ga u liku "ovna

raširenih rogova" šro je bio egipatski prikaz Amona (slika 71) ! Blagonaklon

srav prema profesionalnom vraču u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, za

zivanje duhova, čaranje i rako dalje, pojačava dojam da je čirava priča nei-

zraelskog podrijetla i daje svejedno uključena u Bibliju, zauzimajući u njoj

značajan prostor, rako da se raj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo

važnim nagovještajem izraelskog zauzimanja Obećane zemlje.

U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je živio negdje uz

rijeku Eufrat. Njegove proročanske poruke proregnule su se od sudbine Ja-

kovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu narodima do proročanstava

o drugim rakvim narodima — čak o dalekoj i još neposrojećoj carskoj Asiri-

ji. Proročanstva su tako bila izraz širih neizraelskih očekivanja tog vremena.

Uključivanjem te priče Biblija je sudbinu Židova spojila s univerzalnim očekivanjima Čovječanstva.

SLIKA 71

182

K R I Ž N A O B Z O R U

Ta očekivanja, pokazuje priča o Bileamu, bila su dvojaka: s jedne stra

ne bila su povezana sa zodijačkim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja

se vraća.

Najisraknuriji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom

bogu!) u vrijeme Izlaska, a proročki postaju dok vrač Bileam pretkazuje

budućnost, kada se invociraju simboli zodijačkih konsrelacija Bika i Ovna

("junci i ovnovi za sedmerostruka žrtvovanja") a zatim Lava ("kada se u

Izraelu začuje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam

pretkazuje daleku budućnost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose pro-

ročansrva korisri značajan izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14)

On izravno povezuje ta neizraelska proročanstva sa sudbinom Jako-

vovog potomstva, budući da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na

svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da čuju proročansrva

o svojoj budućnosri (Postanak, glava 49). "Skupite se," rekao je, "da vam

kažem što će vas snaći u posljednje dane. Ta proročansrva, izrečena poje

dinačno za svako od dvanaest budućih izraelskih plemena, mnogi smatraju

povezanima s dvanaest zodijačkih konstelacija.

A što je s Jakovovom zvijezdom — eksplicitnom Bileamovom vizijom?

U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem slučaju pro

matra u asrrološkom, a ne u astronomskom kontekstu, te je često prisutna

tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra čisto figurativnim. Ali,

što ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planer

kojeg su proročke oči vidjele iako još nije bio vidljiv?

Što ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno

sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, mora biti jasno, bio

izvanredan događaj do kojeg dolazi jednom u nekoliko tisućljeća, događaj

koji je opetovano označavao najveće prevrare u odnosima bogova i ljudi.

To nije samo reroričko pitanje. Zapravo, događaji koji su se odvijali

sve su više nagovještavali da je na pomolu nešto nevjerojarno značajno. U

otprilike jednom stoljeću zaokupljenosti "Planetom koji se vraća" i s njim

183

Page 93: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

povezanim pretkazanjima koje nalazimo u pričama o Izlasku, Bileamu i

Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon počeo je pokazivati znakove takvih

masovnih očekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol križa.

U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra

nijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo

mnogo i, kao što je ranije rečeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u vođenju

kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crteže i — međunaro

dnu korespondenciju s pismima na glinenim pločicama.

Na ruševinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice — lokaciji

koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna — pronađene su

slavne "pločice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih pločica sve

osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadašnji jezik među

narodne diplomacije. Dok su neke pločice bile prijepisi kraljevskih pisama

poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena

od stranih kraljeva.

Pronađeno spremište bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv

i pločice su najvećim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra

ljeva Babilona!

Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim pandanima u Babilo

nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji štovanja Atena? Mi to

doista ne znamo, jer sve što imamo su pisma babilonskog kralja upućena

Akhenatenu u kojima se on žali da je količina zlata koja mu je poslana bila

premala, da su njegovi poslanici opljačkani na putu u Egipat, ili da ga je

egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, česte razmjene

izaslanika, čak i ponude međusobnih ženidbi, kao i obraćanje babilonskog

kralja egipatskom s "brate moj" nužno navode na zaključak da je hijerarhija

u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se

Babilon zapitao: "Čemu svo to komeŠanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se

vraća?'", morao je shvatiti da se radi o "Marduku kao planetu koji se vraća"

— o Nibiruu koji dolazi.

S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji

bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu moguće je, dakako, da su

184

K R I Ž N A O B Z O R U

babilonski kraljevski astronomi došli do zaključaka u vezi s Nibiruovim po

vratkom bez egipatske pomoći te da su čak bili ispred Egipćana. Bilo kako

bilo, u trinaestom stoljeću pr. n. e. kasitski su kraljevi počeli na različite

načine nagovještavati vlastite fundamentalne vjerske promjene.

Godine 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime

Kadašman-Enlil — teoforično ime koje začudo iskazuje štovanje Enlila.

To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedećeg

stoljeća slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforična imena koja su

iskazivala štovanje ne samo prema Enlil u nego i prema Adadu — što je

iznaneđujuća gesta koja daje naslutiti želju za božanskim pomirenjem.

Da se očekivalo nešto neobično vidljivo je i iz tekstova na komemorati-

vnim spomenicima zvanim kudurru — "zaobljeno kamenje" — koji su

postavljani kao kameni međaši.

SLIKA 7 2

185

Page 94: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graničnog sporazuma

(ili dodjele zemlje) i zakletvama danim da se sporazum održi, re je bio po

svećen simbolima nebeskih bogova. Na crtežima su se često nalazili božan

ski zodijački simboli —svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi

za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na drugom crtežu (slika 73) Nibiru je prikazan

u drušrvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekača pupčane vr

pce za Ninmah).

SLIKA 73

Tu je značajno da Nibiru više nije bio prikazivan simbolom Krilarog

diska, nego na nov način — kao planet blještavog križa — što odgovara

onome kako su ga u "Davnim danima" opisali Sumerani, kao blješravi pla

net koji će uskoro postati "Planet križanja".

Takav način prikazivanja Nibirua, koji dugo nije bio vidljiv, simbolom

blještavog križa postajao je sve rašireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi

lona raj simbol pojednostavili samo na znak križa te na svojim kraljevskim

pečatima njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kri

ža, koji izgleda kao kršćanski "malteški križ" mnogo kasnije, u istraživa

njima drevnih rezbarija u kamenu poznat je kao "kasitski križ". Kao šro

pokazuje drugi prikaz, simbol križa odnosio se na planet koji očigledno nije

bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku

šesterokrake zvijezde (slika 75).

186

K R I Ž N A O B Z O R U

SLIKA 74

SLIKA 75

S početkom prvog risućljeća pr. n. e. Nibiruov simbol križ se iz Ba-

bilonije proširio na pečate u obližnjim zemljama. U odsutnosti kasitskih

vjerskih ili književnih tekstova, stvar je prerpostavke kakva mesijanska oče

kivanja su mogla prariti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, inten-

187

Page 95: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 76

Prihvaćanje znaka križa za simbol Nibirua u Babilonu, Asiriji i drugdje

nije bilo iznenađujuća novina. Taj znak bio je korišten i prije — upotre

bljavali su ga Sumerani i Akađani. "Nibiru — neka 'Križanje bude njegovo

ime!"stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s tim se njegov simbol - križ - u su-

K R I Ž N A O B Z O R U

merskim kamenorezima koristio za označavanje Nibirua, ali tada je uvijek

označavao njegov Povratak u vidljivost.

SLIKA 77

Enuma Eliš, Ep o stvaranju, jasno navodi da je nakon nebeske bitke s

Tiamatom Napadač prošao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprište

bitke. Kako jeTiamat kružio oko Sunca na ravnini zvanoj eldiptika (kao što

to čine i drugi članovi planetarne obitelji našeg Sunca), Invazor se morao

vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to čini, orbitu za orbitom, prilikom

svakog prolaska njegova se orbita križa s ravninom ekliptike. Jednostavan

način da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog kometa

(slika 78) koja, u vrlo smanjenom mjerilu, oponaša orbitu Nibirua: nje

gova nagnuta orbita dovodi ga, dok se približava Suncu, s juga, s donje

strane ekliptike, blizu Urana. Zatim pravi luk iznad ekliptike te zaokreće

oko Sunca, "pozdravljajući" Saturn, Jupiter i Mars; zatim se spušta i siječe

189

zivirala su silinu napada enlilitskih država — Asirije, Elama — na Babilon

i njihovo opiranje Mardukovoj hegemoniji. Ti su napadi usporili, ali ne i

spriječili konačno prihvaćanje znaka križa u samoj Asiriji. Kao što otkrivaju

kraljevski spomenici, asirski su ga kraljevi nosili, vrlo istaknuto, na svojim

prsima, blizu srca (slika 76), kao što pobožni katolici danas nose križ. To

je bila izuzetno značajna gesta kako u vjerskom tako i u astronomskom

smislu. Da je to također bila rasprostranjena pojava sugerira činjenica da

su i u Egiptu pronađeni prikazi s kraljem-bogom koji poput svojih asirskih

pandana na prsima nosi znak križa, (slika 77).

188

Page 96: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

ekliptiku blizu mjesta Nibiruove nebeske bitke s Tiamatom — na mjestu

Klizanja (označeno s "X") — i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to pro

piše njegova orbitalna sudbina.

J U P I T E R

M A R S

SLIKA 78

Ta točka na nebesima i u vremenu je Križanje — tada, navodi se u

Enumi Elisu, planet Anunnakija postaje Planet križa:

Planet NIBIRU:

Raskrižje nebesa i Zemlje zauzet će...

Planet NIBIRU:

Središnje mjesto on drži...

Planet NIBIRU:

Sto se neumorno s Tiamatom križa,

Neka "Križanje" bude njegovo ime!

Sumerski tekstovi koji obraduju prijelomne događaje u sagi čovječan

stva pružaju nam specifične naznake u pogledu periodičnih pojavljivanja

190

K R I Ž N A O B Z O R U

planeta Anunnakija — otprilike svakih 3.600 godina, i uvijek u ključnim

trenucima u povijesti Zemlje i Čovječanstva. U takvim je trenucima planet

bio nazivan Nibiru te je na kamenorezima — čak i u ranim sumerskim

vremenima — prikazivan kao križ.

Povijesni zapisi o rome počinju s Poropom. Nekoliko zapisa koji se

bave poropom povezali su tu katastrofu s pojavom nebeskog boga, Nibirua,

u dobu Lava (oko 10.900 godina pr. n. e.). "Zviježđe Lava odmjerilo je

vodeni bezdan", stoji u jednome. Drugi tekstovi opisali su kako se u trenu

tku potopa Nibiru pojavio kao blješrava zvijezda te je i slikovno prikazan u

skladu s tim opisom (slika 79):

SLIKA 79

Kada viknu "poplava!"

To je bog Nibiru...

Gospodin čija je sjajna kruna stravom prožeta;

Svakog dana unutar Lava on je u plamenu.

Planet se vratio, ponovno pojavio, i ponovno posrao "Nibiru" kada je

čovječanstvu podareno rararsrvo i stočarstvo, sredinom osmog risućljeća pr.

n. e.. Slikovni prikazi (na cilindričnim pecarima) s temom početka poljo

privrede imali su znak križa koji je predstavljao vidljivi Nibiru na zemalj

skom nebu (slika 80) .

191

Page 97: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 80

Naposljetku, i za Sumerane najnezaboravnije, planet je još jedanput bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, došli na Zemlju u državnički posjet. U njihovu je čast utemeljen grad koji je kasnije tisućljećima bio poznat kao Uruk. Izgrađen je zigurat i s njegovih se terasa, kada se smračilo, promatralo nebo. Kada se pojavio Nibiru, odjeknuo je povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni počeli su pjevati hvalospjeve u čast "planeta Gospodina Anua".

SLIKA 8

Nibiruova pojava na početku doba Bika značila je da je u trenutku he-

lijakalnog izlaska — kada sviće zora, ali je obzor još uvijek dovoljno taman

da se vide zvijezde — zviježđe u pozadini bilo zviježđe Bika. Međutim,

192

K R I Ž N A O B Z O R U

Nibiru se, brzo krstareći nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno

spustio i na mjestu "Križanja" prešao na drugu stranu planetarne ravnine

("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zviježđe

Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindričnim pečatima i na astronomskim

pločicama, za označavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu

Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zviježđa Lava, upotrijebljen

znak križa (prikaz na cilindričnom pečatu, slika 81, i kao što je nacrtano

na slici 82).

3760 PR. N. E. P R O L J E T N I EKVINOCIJ

SLIKA 82

Promjena iz simbola krilatog diska u znak križa stoga nije bila novina:

to je bio povratak na način na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani

jim vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti prošao kroz

ekliptiku i postao Nibiru.

Kao i u prošlosti, ponovno prikazivanje znaka križa označavalo je

ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,

193

Page 98: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Jedanaesto poglavlje

DAN GOSPODINOV

Početkom posljednjeg tisućljeća prije nove ere, pojava znaka križa bila

je vjesnik Povratka. U to je vrijeme također hram posvećen Jahvi u

Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgrađen s tijekom

povijesnih zbivanja i mesijanskim očekivanjima čovječanstva. Vrijeme i

mjesto nisu bili slučajnost: skorašnji Povratak diktirao je pretvaranje bivšeg

Kotrolnog centra misije u hram.

U usporedbi s moćnim imperijalnim silama tog vremena — Babiloni-

jom, Asirijom, Egiptom — hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu

na velebnost njihovih gradova — Babilona, Ninive, Tebe — s njihovim

svetim četvrtima, ziguratima, hramovima, procesijskim putovima, bogato

ukrašenim vratima, veličanstvenim palačama, visećim vrtovima, svetim

bazenima i riječnim lukama — Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu

izgrađenim zidinama i nepouzdanom opskrbom vodom. Pa ipak, tisućlje

će kasnije Jeruzalem je živi grad, u našim srcima i na naslovnicama novi

na, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prašinu

i razmrvljene ruševine.

Sto se promijenilo na stvari? Hram posvećen Jahvi što je izgrađen

u Jeruzalemu, te njegovi proroci čija su se proročanstva obistinila. Zato

smatramo da njihova proročanstva još uvijek nose ključ za budućnost.

D A N G O S P O D I N O V

Povezanost Židova s Jeruzalemom i posebno s planinom Morijom

vuče korijene još iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak za

štite zračne luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio ga je Melkizedek, kralj

Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio svećenik Boga Svevišnjega". Tamo je

Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevišnjim,

stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je također, kada je Abrahamova vjera sta

vljena na kušnju, Bog sldopio s njime savez. Pa ipak, prošlo je cijelo tisućlje

će dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram.

Biblija navodi da je hram u Jeruzalemu bio jedinstven, što on doista

jest: njegova je svrha bila sačuvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je jednom

činio DUR.AN.K1 u sumerskom Nippuru.

Četiri stotine i osamdesete godine

poslije izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske,

četvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom,

drugog mjeseca,

počeo je Salomon graditi dom Jahvin.

Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o zname

nitom početku Salomonove gradnje Jahvinog hrama u Jeruzalemu i daje

nam točan datum tog događaja. To je bio krucijalan, odlučujući korak čije

posljedice još uvijek osjećamo; nadalje, mora se naglasiti da je to bilo

vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak križa za navjestitelja Povratka...

Dramatična priča o jeruzalemskom hramu ne počinje s kraljem Sa-

lomonom nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A priča o tome

kako je on postao kralj Izraela je priča koja otkriva božanski plan: priprema

za budućnost uskrsavanjem prošlosti.

Davidova ostavština (nakon četrdeset godina vladavine) uključivala je

bitno uvećano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju

čivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U

stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti ključnu su ulogu odigrala

195

Page 99: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

tri božanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok Natan, vidjelac

Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, svećeniku zaduženom za čuvanje Zavjetnog

kovčega, Bog je naložio da "odvede mladog Davida, sina Jišajevog, od čuvanja

ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog pun ulja i pomazao ga

da vlada Izraelom."

Odabir mladog Davida, koji se brinuo za srado svog oca, da bude pastir

Izraelov dvostruko je simboličan, budući da nas vraća u zlatno doba Sumera.

Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", međutim nastojali su

zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao što ćemo vidjeti,

bio tek početak Davidove i Hramove povezanosti s prošlošću Sumera.

David je svoju vladavinu započeo u Hebronu, južno od Jeruzalema, šro

je također bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijašnji naziv He-

brona, kako se u Bibliji više puta ističe, bilo je Kiryat Arba, "urvrđeni grad

Arbe." A rko je bio Arba? "Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima" — dva

biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih LU.GAL i ANUN-

NAKI. Počevši s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Jošui, Sucima i Lje

topisima, Biblija izvještava da je Hebron bio središte potomaka "Anakovaca,

koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz šeste glave Postanka

koji su se ženili s ljudskim kćerima. U Hebronu su u vrijeme Izlaska i dalje

živjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poldao

ih u Jošuino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njegovo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih sAnunna-kijima iz sumerske predaje.

U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu pre

selio u Jeruzalem. Sjedište njegova kraljevsrva— "grad Davidov" — izgrađen

je na planini Sion, malo južnije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji

izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Mi-

loh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror između dvije planine, a kao prvi

korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; međudm, sve što mu je

bilo dopušteno da izgradi na planini Moriji bio je žrtvenik. Božja riječ, preko

proroka Natana, glasila je da, budući je prolijevao krv u brojnim ratovima,

hram neće izgraditi on nego njegov sin Salomon.

196

D A N G O S P O D I N O V

SLIKA 83

Ojađen prorokovom porukom David je otišao i "sjeo pred Jahvu"

ispred Zavjernog kovčega (koji je i dalje bio smješten u šatoru). Prihvaća

jući Božju odluku, zatražio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da

će doista Kuća Davidova biti ta koja će izgraditi hram i bid zauvijek bla

goslovljena. Te noći, dok je sjedio ispred Zavjernog kovčega kraj kojega je

Mojsije bio razgovarao s Bogom, primio je Božji znamen: dan mu je Tavnit

— maketa budućeg hrama!

Tu priču lako bismo mogli smarrati neistinitom da nije činjenice da

je ono što se te noći dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu hrama

bilo identično "priči iz Zone sumraka" sumerskog kralja Gudeje, kojem

197

Page 100: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

je više od tisuću godina prije toga, također u viziji-snu, dana pločica s

arhitektonskim nacrtom i kalup za opeke za izgradnju hrama u čast boga

Ninurte u Lagašu.

Pred kraj života kralj David pozvao je u Jeruzalem sve izraelske vođe,

uključujući plemenske poglavare i vojne zapovjednike, svećenike i poglava

re od redova koji su služili kralja, te im ispričao o obećanju koje mu je dao

Jahve i naočigled okupljenih predao svom sinu Salomonu "Tavnit hrama

i svih njegovih dijelova i ćelija... Tavnit koji je primio po Duhu." Bilo je

toga još, jer David je Salomonu predao i "sve što mi Jahve napisa vlastitom

rukom da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, upute za

upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28).

Hebrejski izraz Tavnit se. u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao

"uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan",

što sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. No, he

brejska riječ za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko

rijenskog glagola u značenju "konstruirati, izgraditi, podići", pa je ono što

je dano Davidu i što je on dao svom sinu Salomonu bio "izgrađeni model",

današnjim rječnikom - maketa. (Među arheološkim nalazima s drevnih

lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu naći makete bojnih kola,

brodova, radionica te čak makete velikih zigurata.)

Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere

i konstrukcijske pojedinosti Hrama, kao i arhitektonska rješenja korištena

pri njegovoj gradnji. Os hrama išla je smjerom istok-zapad, čime je "vje

čni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagrađen je po sumerskom modelu

gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he

brejskom), velike središnje dvorane (Hekhal na hebrejskom, što potječe od

sumerskog E.GAL, "Veliko boravište") i Svetinje nad svetinjama za Zavje

tni kovčeg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") budući da

se putem Zavjetnog kovčega Bog bio obratio Moj siju.

Kao i kod sumerskih zigurata, koji su tradicionalno bili građeni na

način da izražavaju seksagezimalnu koncepciju "baze šezdeset", Salomo-

nov hram također je u svojoj konstrukciji usvojio broj šezdeset: glavni dio

D A N G O S P O D I N O V

(dvorana) bio je dug šezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset

(šezdeset dijeljeno sa tri) lakata široka i sto dvadeset (šezdeset množeno sa

dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugačka,

dvadeset lakata široka, taman dovoljno da primi Zavjetni kovčeg te dva

zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani mate

rijali i arheološka istraživanja pokazuju da je Kovčeg bio postavljen točno

na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman žrtvovati svog sina

Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znači "kamen temeljac" i pre

ma židovskim legendama od njega će se nanovo stvoriti svijet. U današnje

vrijeme prekriven je i okružen Kupolom na stijeni (slika 84). (O svetoj

stijeni te njezinoj zagonetnoj špilji i tajnim podzemnim prolazima čitatelji

mogu pronaći više u The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 84

Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile

monumentalne, jeruzalemski je Hram, kada je dovršen, bio istinski veličan-

199 198

Page 101: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

stven; bio je različit od bilo kojeg drugog tadašnjeg hrama u tom dijelu svijeta.

Za njegovo podizanje na platformu nije korišteno željezo ni željezna oruđa (kao

ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A građevina

je iznutra bila obložena zlatom, čak su i zakovice kojima su zlatne ploče bile

pričvršćene bili od zlata. Količine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad

svetinjama šest stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih šekela")

bile su enormne, tolike da je Salomon naručio posebne brodove koji su zlato

dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje da je u jugoistočnoj Africi).

Biblija ne daje nikakvo objašnjenje: ni neku zabranu korištenja bilo čega

izrađenog od željeza niti kakav propis u sldadu s kojim bi sve unutar Hrama

moralo biti obloženo zlatom. Možemo samo nagađati da se željezo izbjegavalo

zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodič

elekrrične struje.

Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloženih

zlatom nalaze na drugoj strani svijera. Jedan je veliki hram u Cuzcu, prijestolni

ci Inka u Peruu, u kojem je bio obožavan Virakoča, veliki bog Južne Amerike.

Hram se zvao Korikanča ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad sveti

njama bila potpuno optočena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera

Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruševina Tiwanakua. Tamošnje ruševine

sastoje se od ostataka četiri kamene zgrade (nalik komorama) čiji su zidovi,

podovi i srropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka.

Četiri građevine bile su iznutra u cijelosti obložene zlatnim pločama koje su

bile pribijene zlatnim čavlima. Opisujući te lokalitete (i to kako su ih Španjolci

opljačkali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr.

n. e. u njemu boravili Anu i Antu.

Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi

deseci tisuća radnika. Što je, dakle, bila svrha rog Doma Jahvinog? Kada je sve

bilo spremno svećenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjerni kov

čeg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. Čim je Kovčeg spušten, a zastori

koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navučeni, "oblak

ispuni dom Jahvin i svećenici ne mogaše od oblaka stajati i nastaviti službe."

Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:

200

D A N G O S P O D I N O V

"Gospođe koji odluči prebivati u oblaku:

Izgradih ti uzvišen dom

da u njemu zauvijek prebivaš...

Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti,

Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, naše prošnje. "

"Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: 'Uslišao sam tvoju

molitvu i izabrao ro mjesro da mi bude dom šrovanja... S nebesa uslišar ću

molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i po

svetio ovaj dom da moj Shem bude ramo zauvijek" (II Ljetopisi, glave 6-7).

Riječ Shem — ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima šeste

glave Postanka — najčešće se prevodi kao "ime". Još u svojoj prvoj knjizi

Dvanaesti planet sugerirao sam da se raj izraz izvorno i u relevantnom kon

tekstu odnosi na ono što su Egipćani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU

— "lereći srroj" — bogova. U skladu s tim, hram u Jeruzalemu, izgrađen

na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovčegom postavljenim na tu stijenu,

trebao je služiti kao zemaljska veza s nebeskim božanstvom — kako za ko

munikaciju tako i za slijetanje njegovog letećeg stroja!

U cijelom Hramu nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini pre

dmet u njemu bio je sveti Zavjetni kovčeg, a "u kovčegu nije bilo ništa osim

dviju ploča koje su dane Moj siju na Sinaju."

Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u Nip-

puru do Mardukovog u Babilonu, ovaj hram nije bio mjesto boravka bo

žanstva, mjesto u kojem je bog živio, jeo, spavao i kupao se. To je bila Kuća

štovanja, mjesto kontakta s božanskim; to je bio hram za božansku

prisutnost Onoga koji boravi u oblacima.

Kaže se da slika govori tisuću riječi; to je svakako točno kada imamo

malo odgovarajućih riječi, no mnogo relevantnih slika.

Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovršen i posvećen

Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi božanskog bili

201

Page 102: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

uobičajeni i dozvoljeni — prije svega u Asiriji — u svetim rezbarijama u kamenu došlo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblacima" prikazivali su, sasvim očito, boga Ašura, pokazujući njegovo puno lice ili samo njegovu ruku, često kako drži luk — što je prikaz koji podsjeća na jednu od biblijskih priča o luku u oblaku koji se pojavio kao božji znamen u vremenu nakon Potopa.

SLIKA 86a

202

D A N G O S P O D I N O V

SLIKA 86b

Otprilike stoljeće kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inačica

Boga u oblaku. Klasificirani kao "božanstvo u krilatom disku", jasno su

prikazivali božanstvo unutar simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a)

ili u društvu Zemlje (sedam točaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 86b).

Budući da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti božanstvo

koje dolazi s Nibiruom. Tada je jasno da su ti prikazi implicirali očekiva

nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih božanskih stanovnika, vjerojatno na čelu sa samim Anuom.

Promjene u rezbarijama i simbolima koje su počele sa znakom križa

bile su izraz dubljih očekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsežnijih pri

prema koje je zahtijevao očekivani Povratak. Međutim, očekivanja i pri

preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska

očekivanja bila usredotočena na boga, ili bogove, koji su već bili tamo; kod

drugoga su se očekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju

uskoro vratiti i ponovno pojaviti.

U Babilonu su očekivanja bila uglavnom vjerska — Mardukov mesi

janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 960. g. pr. n. e. poduzeti

su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno čita

la revidirana Enuma Eliš — koja je Marduku pripisivala stvaranje Zemlje,

preoblikovanje nebesa (Sunčevog sustava) i oblikovanje čovjeka. Dolazak

203

Page 103: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Nabua iz njegovog svetišta u Borsippi (malo južnije od Babilona) da odigra

krucijalnu ulogu u obredima bio je ključni dio preporoda. U skladu s tim,

babilonski kraljevi koji nisu vladali između 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n.

e. nastavili su nositi imena povezana s Mardukom i, mnogi među njima,

imena povezana s Nabuom.

Promjene u Asiriji bile su više geopolitičke; povjesničari to vrijeme —

oko 960. g. pr. n. e. — smatraju početkom neoasirskog carskog razdoblja.

Osim zapisa na spomenicima i zidovima palača, glavni izvor informacija

o tadašnjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni godinu za

godinom zapisivah što su činili. Sudeći po tim ljetopisima, njihova glavna

preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom žestinom asirski su kraljevi

kretali na jedan vojni pohod za drugim, ne samo da bi zavladali starim

Sumerom i Akadom, nego i onime šro su smatrali ključnim za Povrarak:

Mjestima povezanim sa svemirom.

SLIKA 87a

Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci

ljeva nego i iz velikih kamenih reljefa na zidovima asirskih palača iz devetog

i osmog stoljeća pr. n. e. (koje se može vidjeri u nekim od vodećih svjerskih

muzeja). Kao i na nekim cilindričnim pečatima, na njima su prikazani kralj

i visoki svećenik u prarnji krilatih kerubina — anunnakijskih "asrronaura"

204

D A N G O S P O D I N O V

— dok raspoređeni oko Drvera života dočekuju boga u Krilatom disku

(slike 87 a,b). Božanski dolazak očito je bio očekivan!

SLIKA 87b

Povjesničari početak tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom

nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u Ninivi zauzeo Ti-

glar Pileser II. Obrazac povećavanja moći i ugleda kod kuće re osvajanja,

razaranja i pripajanja u inozemsrvu posravili su njegovi sin i unuk, koji su

ga slijedili kao kraljevi Asirije. Zanimljivo je da je njihova prva mera bilo

područje oko rijeke Khabur, s njegovim važnim rrgovačkim i vjerskim sre-

dišrem — Haranom.

Njihovi nasljednici nasravili su rim putem. Cesto noseći ista imena kao

i prethodni proslavljeni kraljevi (otuda numeracije I, II, III i tako dalje),

sljedeći kraljevi proširili su asirsko područje u svim smjerovima, no s pose

bnim naglaskom na obalne gradove i gorje La-ba-an (Libanon). Oko 860.

g. pr. n. e. kralj Ašurnasirpal II — koji je na prsima nosio simbol križa (vidi

sliku 76) — hvalio se zauzimanjem feničkih obalnih gradova Tira, Sidona

i Gebala (Biblosa) re uspinjanjem na Cedrovu planinu s njezinim svetim

mjestom, starim anunnakijskim Mjestom slijetanja.

205

Page 104: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Njegov sin i nasljednik Šalmaneser III zabilježio je da je tamo podignuta

komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. Njezino ime doslovno

znači "Rajsko boravište", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim

prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira oštroj kritici zato što se

smatrao bogom zbog toga što je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po

sred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom

Danu Gospodinovom.

SLIKA 88

Kao što se moglo očekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili

na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi

suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je

ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena

na sjeveru. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, Crnom obe

lisku, Šalmaneser III je zabilježio kako mu izraelski kralj Jehu odaje počast te

ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako

kleči, iskazujući podložnost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabilježili su

kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjeplji-

vanje njegovih boljih provincija i djelomični izgon njegovih voda. Zatim je,

D A N G O S P O D I N O V

722. g. pr. n. e., njegov sin Šalmaneser V pregazio ono što je ostalo od Izraela,

prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njiho

vo boravište ostalo je trajni misterij. (Zašto i kako je, na povratku iz Izraela,

Šalmaneser bio kažnjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio još jedan sin

Tiglat Pilesera također je neriješen misterij.)

Nakon što su već osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili nadomak

konačne nagrade, Jeruzalema; međutim ponovno su odgodili konačni na

pad. Biblija to objašnjava tako što sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih

zapisa sugerira da je ono što su učinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano

s onime što su poduzeli glede Babilona i Marduka.

Nakon zauzimanja mjesta povezanog sa svemirom u Libanonu — no

prije pokretanja vojnih pohoda na Jeruzalem — Asirci su poduzeli be

sprimjeran korak za pomirenje s Mardukom. Godine 729. pr. n. e. Tiglat

Pileser III ušao je u Babilon, otišao u njegovu svetu četvrt i "držao Mar

duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i diplomatske važnosti:

Mardukovi svećenici potvrdili su pomirenje pozvavši Tiglat Pilesera da

sudjeluje u Mardukovom pričesnom obroku. Nakon toga je Tiglat Pilese-

rov sin Sargon II, napredujući prema jugu, umarširao u područja starog

Sumera i Akada te se nakon zauzimanja Nippura vratio da uđe u Babilon.

Godine 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodišnjih obreda "pri

mio je Marduka za ruke".

Zadatak osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao

je Sargonovog nasljednika Sanheriba. Napad na Jeruzalem 704. g. pr. n. e.,

u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabilježen kako u Senhe-

ribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima

govori samo o uspješnom zauzimanju judejskih provincijskih gradova, Bi

blija daje podrobnu priču o tome kako je moćna asirska vojska opsjedala

Jeruzalem i kako je bila čudesno uništena Jahvinom voljom.

Nakon što su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo

pku, Asirci su započeli psihološki rat te braniteljima gradskih zidina izvi

kivali obeshrabrujuće riječi, uključujući pogrde na račun Jahve. Šokirani

kralj Ezekija, ožalošćen je razderao svoju odjeću i u Hramu se molio "Jahvi,

207 206

Page 105: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Bogu Izraelovom, koji stoluje nad kerubima, Bogu jedinom nad svim zemaljskim kraljevstvima" za pomoć. Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu je Božju poruku: asirski kralj nikad neće ući u grad, nakon neuspjeha će se vratiti kući i ramo će ga ubiri.

Te iste noći iziđe anđeo Jahvin

Ipobi u asirskome taboru

Stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.

Ujutro kad je valjalo ustati, gle,

Bijahu ondje sve sami mrtvaci.

Sanherib podiže tabor i ode.

Vratio se u Ninivu.

KRALJEVI II, 19: 35-36

Kako bi se pobrinula da čitatelj shvati da se proročanstvo dokraja obi

stinilo, biblijska priča nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u Ninivu; jedno

ga dana, kada se u hramu klanjao svome bogu... Adramelek i Sareser ubiše

ga mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin

mu Asar-Hadon."

Biblijski post skriptum zapanjujuće je ročan: Senheriba su doista ubili

njegovi vlastiti sinovi Adramelek i Sareser 681. g. pr. n. e. Po drugi pur su

asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrrvi čim su se vrarili.

Dok je proročansrvo — pretkazanje onoga što se tek treba dogoditi

— u biti ono što očekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su više do

toga. Od samog počerka, kao što je dano do znanja u Levitskom zakoniku,

prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem

i čarobnjašrvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se

obraćao na pokojnike" — prilično opsežan popis različitih proricatelja iz

susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha— "Glasnika" — bila je pre

nositi kraljevima i narodima Jahvine riječi. Kao šro je jasno izraženo u Eze-

208

D A N G O S P O D I N O V

kijinoj molirvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je

bio "jedini Bog svim narodima".

Biblija govori o prorocima od Mojsija na dalje, medurim samo pe

tnaest proroka ima vlastite knjige u Bibliji. Medu njima su tri "glavna"

— Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proročko

razdoblje započelo je s prorokom Amosom u Judeji (oko 760. g. pr. n. e.)

te Hošejom u Izraelu (750. g. pr. n. e.), a završilo s Malahijom (oko 450. g.

pr. n. e.). Kako su očekivanja Povrarka poprimala oblik, rako su se geopoli

tika, religija i aktualna zbivanja spajali da bi poslužili kao temelj biblijskog

proročansrva.

Biblijski proroci imali su funkciju Čuvara vjere, bili su moralni i eti

čki kompas svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promarrači i pre-

rkazivači događaja na svjetskoj pozornici re su posjedovali neobično točno

znanje o zbivanjima u dalekim zemljama, o dvorskim intrigama u stranim

prijestolnicama i o tome koji se bogovi gdje štuju, kao i zapanjujuće po

znavanje povijesti, geografije, trgovačkih putova i vojnih pohoda. Takvo

poznavanje sadabijosti spajali su sa znanjem o prošlosti kako bi pre-1'kazali budućnost.

Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon — "Vrhovni Bog"

— i nije bio samo Bog nad bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog

— Bog svih naroda, čitave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravište bilo

na nebesima, skrbio je za svoje djelo — Zemlju i njezine narode. Sve što se

je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslani

ci — bilo anđeli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaćajući sumersku distinkciju

između predodređene sudbine i usuda kojeg karakrerizira slobodna volja,

Proroci su smarrali da se budućnost može prerkazari zaro što je sve una

prijed isplanirano, ali da se na putu do toga srvari mogu promijeniti. Na

primjer, Asirija se povremeno nazivala "prurom Božjeg gnjeva" kojim su se

kažnjavali drugi narodi, ali kada bi posrupila nepotrebno okrutno odnosno

izvan dopuštenih granica, sama bi Asirija zbog roga bila podvrgnuta kazni.

Čini se da su proroci ne samo u pogledu tekućih događaja nego i u

pogledu budućnosti davali dvoznačnu poruku. Na primjer, Izaija je pro-

209

Page 106: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

rokovao da će čovječanstvo zadesiti Dan gnjeva kada će se svim narodima (uključujući Izrael) suditi, kada će se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idiličnom vremenu kada će vukovi živjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati svoje mačeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima.

To proturječje zbunjivalo je generacije stručnjaka za Bibliju i teologa, međutim pomno razmatranje prorokovih riječi dovodi nas do zapanjujućeg otkrića: o Sudnjem danu se govorilo kao o Danu Gospodinovom; mesijansko vrijeme se očekivalo u posljednjim danima; također, to dvoje nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni događaji. To su bila dva različita događaja koja su se imala dogoditi u različitim vremenima:

Jedan, Dan Gospodinov, dan Božjeg suda, bio je blizu;

Drugi, koji najavljuje dobronamjerno doba, tek se trebao dogoditi,

negdje u budućnosti.

Jesu li riječi izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi

lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budućnost bogova i ljudi

— Božansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijačko nebesko

vrijeme? Kako se osmo stoljeće pr. n. e. bližilo kraju, u sve tri prijestolnice

nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeru

zalemu su biblijski proroci, govoreći o skorom Danu Gospodinovom u

stvari govorili o povratku Nibirua.

Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraćenu verziju

sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo

periodično vraćanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o još

jednom — u ovom slučaju nebeskom — izrazu Jahve kao univerzalnog

Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi

nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjećaju se prve pojave tog

Nebeskog boga — kada se sudario s Tiamatom (u Bibliji zvanog Tehom,

kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), uništio ga, stvorio nebesa i "zakovanu

narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjećaju

se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.

210

D A N G O S P O D I N O V

Dolazak Nibirua i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru prešao na veću

orbitu, slavi se u veličanstvenom psalmu broj 19:

Nebesa slavu Božju kazuju,

Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih...

Na nebesima suncu razape šator,

te ono k'o junak veselo teče po putu.

Polazi ono s jednog kraja nebeskog,

i na drugom kraju dovršava kruženje svoje.

Približavanje Nebeskog Gospodina u trenutku Potopa smatralo se pre

tečom onoga što će se dogoditi sljedeći put kada se vrati nebeski Gospodin.

(Psalam 77: 6, 17-19):

Spominjem se djela Gospodinovih,

Sjećam se tvojih pradavnih čudesa...

Vode te ugledaše. Bože, ugledaše te vode i ustuknuše.

Strijele tvoje poletješe,

Oblaci zatutnjiše gromom.

Munje rasvijetliše krug zemaljski,

Zemlja se zatrese i zadrhta.

Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga što se može

očekivati. Očekivali su da će Dan Gospodinov (da citiram proroka Joela)

biti dan kada će se "zemlja tresti, sunce će i mjesec pomračiti i zvijezde će

ustegnuti svjetlost svoj... Dan velik i vrlo strašan."

Proroci su tijekom otprilike tri stoljeća riječ o Jahvi pronijeli Izraelom

i svim narodima. Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on

je Božji glasnik ("Nabih') počeo biti oko 760. g. pr. n. e.. Njegova proro

čanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske napade u bliskoj

budućnosti, skori Sudnji dan, te završno vrijeme mira i izobilja. Govoreći

u ime "Gospodina Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je Dan

211

Page 107: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Gospodinov kao dan kada će "Sunce zaci u podne, a Zemlja bici u mraku

u po' bijela dana. Obraćajući se onima koji "štuju planete i zvijezde bogova

svojih", usporedio je predstojeći Dan s događajima Potopa, kada se "dan

pretvorio u mrklu noć, a vode morske izlile se na površinu zemlje". Upozo

rio je te štovatelje retoričkim pitanjem: (Amos 5: 18):

Teško onima koji čeznu za Danom Gospodnjim!

Sto će za vas značiti Dan Gospodnji?

Jer tada će biti tama, a ne svjetlo.

Pola stoljeća kasnije prorok Izaija povezao je proročanstva o "Danu

Gospodnjem" s konkrernim geografskim lokaliretom, s "Planinom dogo

vorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se

ramo zapurio rekao sljedeće: "Evo, dolazi dan Gospodnji, strašan od bijesa

i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grešnike

iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono što će se uskoro dogoditi usporedio

s Potopom, prisjećajući se vremena kada je "Gospodin došao kao oluja od

bijesnih valova", te je dolazeći dan opisao kao nebesku pojavu koja će utje

cati na Zemlju (Izaija 13: 10,13):

Jer nebeske zvijezde a ni zvijezda njihova

neće više sjati svjetlošću;

pomrčat će sunce ishodeći

i mjesec neće više svijetliti...

Nebesa će se potresti,

maknut će se zemlja s mjesta;

Kada Gospodin nad vojskama bude na križanju

u dan kada se izlije gnjev njegov.

U ovom proročanstvu je najuočljivija identifikacija Dana Gospodino

vog s vremenom kada "Gospodin nad vojskama" — nebeski, planetarni

Bog — "bude na križanju". To su iste riječi koje su upotrijebljene u epu

212

D A N G O S P O D I N O V

Eniima Eliš kada se opisuje kako je napadač koji se sukobio s Tiamatom

dobio ime NIBIRU: "Križanje će biti njegovo ime!"

Poslije Izaije i prorok Hošea predvidio je Dan Gospodinov kao vrije

me kada će nebesa i Zemlja "odgovoriti" jedno na drugo — dan nebeskih

pojava koje će se odražavati na Zemlji.

Daljnjim istraživanjem proročansrava kronološkim redoslijedom or-

krivamo da su u sedmom stoljeću prije nove ere proročke objave dobile

hitniji ron i da su bile eksplicitnije: Dan Gospodinov bir će Sudnji dan za

sve narode, UKLJUČUJUĆI Izrael, međutim prvensrveno za Asiriju zbog

onog što je učinila, te za Babilon zbog onoga što će učiniti, i Dan je blizu,

ide vrlo brzo —

Blizu je veliki dan Gospodinov —

Bližnje i žurno dolazi!

Gorak je glas dana Gospodinova.

Dan gnjeva, onaj dan!

Dan nevolje i tjeskobe!

Dan užasa i pustošenja!

Dan pomrčine i naoblake!

Dan tmina i rnagluština!

SEFANIJA I: 14-15

Neposredno prije 600. g. pr. n. e. prorok Habakuk molio se "Bogu

koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji će unatoč svog gnjeva pokaza

ti milost. Habakuk je očekivanog nebeskog Gospodina opisao kao blješteći

planet— isto kao što je Nibiru bio prikazan u Sumeru i Akadu. Pojavit će

se, rekao je Prorok, na južnim nebesima:

Bog stiže s juga...

Veličanstvo njegovo zastire nebesa,

zemlja mu je puna slave.

Sjaj mu je k'o svjetlost,

213

Page 108: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

zrake sijevaju iz njegovih ruku,

ondje mu se krije sila.

Riječ pred njim ide,

a užareno ugljevlje ide za njim.

Stade da izmjeri zemlju;

Vide ga, i dršću narodi.

HABAKUK 3:3-6

Hitnost proročanstava povećala se s početkom šestog stoljeća pr. n. e..

"Blizu je dan Gospodinov" - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov blizu je svim narodima"- izjavio je i prorok Obadija. Oko 570. g. pr. n. e. pro

roku Ezekijelu dana je sljedeća hitna božanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3):

Sine čovječji, prorokuj i reci:

Ovako govori Gospodin Bog:

Kukajte: Jao dana!

Jer se bliži dan.

Bliži se dan Gospodinov!

Ezekijel je u to vrijeme, nakon što ga je babilonski kralj Nabukodono-

zor prognao zajedno s ostalim judejskim vodama, bio daleko od Jeruzalema.

Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proročanstva i slavna vizija

nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na području Harana.

Ta lokacija nije bila slučajna, jer završni dio sage o Danu Gospo

dinovom — te o Asiriji i Babilonu — imao se odigrati ondje gdje je

Abrahamovo putovanje započelo.

214

Dvanaesto poglavlj

PODNEVNA TAMA

Dok su hebrejski proroci pretkazivali podnevnu tamu, što su "drugi

narodi" očekivali s povratkom Nibirua?

Sudeći po njihovim zapisima i crtežima, očekivali su prekid sukoba

bogova, blagonaklona vremena za čovječanstvo i veliku teofaniju. Čekalo

ih je, kao što ćemo vidjeti, golemo iznenađenje. U anticipaciji velikog događaja, u Ninivi i Babilonu svećenički kadrovi

za promatranje nebesa mobilizirani su da opažaju nebeske pojave i tumače

njihovo značenje. Pojave se pomno bilježilo i o njima izvještavalo kraljeve.

Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjižnica pronašli pločice s

takvim zapisima i izvještaje koji su u mnogim slučajevima bili razvrstani po

temi ili planetu kojeg su promatrali. Među najpoznatijima je zbirka koja je

— u drevnim vremenima — sastavljena od sedamdeset glinenih pločica, a

poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvještaji o opserva

cijama planeta, zvijezda i zviježđa razvrstani prema nebeskom Putu Anua

i Putu Enlila — koji obuhvaćaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na

sjeveru (vidi sliku 53).

Isprva su se opservacije tumačile uspoređivanjem pojava s astronom

skim bilješkama iz sumerskih vremena. Premda napisane na akadskom jezi

ku (jeziku Babilona i Asirije), u izvještajima o opažanjima nebesa koristilo

Page 109: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

se mnogo sumerske terminologije i matematike, a ponekad su sadržavali bilješku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih pločica. Takve pločice služile su kao "priručnici za astronomiju", re su im na temelju prijašnjih iskustava govorile kakvo je proročansko značenje pojedinog fenomena:

Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio:

Doći će do napada na moćan grad.

Kada komet dođe na put Sunca:

Prinosi s polja će se smanjiti,

i dvaput će doći do previranja.

Kada Jupiter bude pratio Veneru:

Molitve naroda doprijet će do bogova.

Kako je vrijeme prolazilo, opažanja u izvještajima bila su sve češće

praćena vlastitim tumačenjima svećenika. "U noći se Saturn približio

Mjesecu. Saturn je planet Sunca. Ovo je značenje: To je pogodno za kra

lja." Zamjerljiva promjena uključivala je poklanjanje posebne pozornosti

pomrčinama; pločica (sada se nalazi u British Museumu) sa stupcima bro

jeva nalik računalnima služila je za predviđanje pomrčina Mjeseca pedeset

godina unaprijed.

Suvremena istraživanja dovela su do zaključka da se promjena na

novi, akrualni model astronomije dogodila u osmom stoljeću pr. n. e.,

kada je nakon razdoblja pustošenja i kraljevskih prevrara u Babilonu i

Asiriji sudbina re dvije zemlje stavljena u ruke novih, moćnih kraljeva:

Tiglar-Pilesera III (745.-727. pr. n. e.) u Asiriji i Nabunasara (747.-734.

g. pr. n. e.) u Babiloniji.

Nabunasar ("Onaj kojeg štiti Nabu") već je u drevnim vremenima sla

vljen kao inovaror i pokretač na području astronomije. Jedan od njegovih

prvih poteza bila je obnova hrama posvećenog Samašu u Sipparu, "središtu

kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K tomu, izgradio je opservatorij u

P O D N E V N A T A M A

Babilonu, usavršio kalendar (naslijeđe iz Nippura) i uveo svakodnevno iz

vještavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom značenju. Prvenstveno

je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izašlo obilje astronomskih podataka

koji rasvjerljavaju kasnije događaje.

I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti način, bio aktivan. Njegovi ljetopisi

sadrže opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra

dovima, brutalnim smaknućima lokalnih kraljeva i plemsrva re masovnim

progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V

i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deser izgu

bljenih plemena), kao i Senheribov pokušaj da osvoji Jeruzalem, opisani

su u prethodnom poglavlju. Bliže domovini, ti asirski kraljevi sada su bili

zauzeti pripajanjem Babilonije "držanjem Marduka za ruke". Sljedeći asir

ski kralj, Esarhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Ašur i

Marduk dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime re počeo

nanovo graditi hram Esagil u Babilonu.

U povijesnim udžbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom

uspješnom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko

je ro moguće utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokušaje da se "upliću u

Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu budućih događaja vrijedi

spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraćim pu-

rem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i pošao prema sjeveru, do

Harana Tamo je, u srarom hramu boga Sina, zarražio božji blagoslov

njegovog osvajačkog pohoda. I Sin mu je, oslanjajući se na štap i u prarnji

Nuskua (božanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov.

Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirući kroz istočni

Mediteran kako bi došao do Egipta. Znakovito je da je zaobišao grad kojeg

Senherib nije uspio osvojiti —Jeruzalem. Također je znakovito da je napad

na Egipat i obilaženje Jeruzalema — kao i, naposljetku, sudbinu same Asi-

rije — desetljećima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32).

Esarhadon je bio vrlo geopolitički aktivan i nije zanemarivao astro

nomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaša i Adada, u Ašuru

(gradu, asirijskom središtu kulta) podigao je "Kuću mudrosti" — opserva-

217 216

Page 110: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

torij — i na svojim spomenicima slikovno prikazao Sunčev sustav s dva

naest članova uključujući Nibiru (slika 89). Do još raskošnije svete četvrti

sada su vodila nova, monumentalna vrata koja su — prema prikazima na

cilindričnim pečatima — bila izgrađena po uzoru na Anuov portal na Ni-

biruu (slika 90) . To je naznaka o tome kakva su očekivanja u vezi s Povra

tkom bila u Asiriji.

SLIKA 90

218

P O D N E V N A T A M A

Svi ti vjersko-politički potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da

naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljeća pr. n. e.

Asirija bila spremna za očekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tek

stovi — uključujući pisma koja su kraljevima slali njihovi vodeći astronomi

— otkrivaju anticipaciju idiličnog, utopijskog vremena.

Kada Nibiru dosegne vrhunac,

Zemlje će živjeti sigurno,

Zaraćeni kraljevi će se pomiriti;

Bogovi će saslušati molitve

I uslišati prošnje.

Kada Planet nebeskog prijestolja

Postane sjajniji,

Bit će poplava i suša.

Kada Nibiru dosegne svoj perigej,

Bogovi će podariti mir.

Teškoće će nestati,

Zapreke će se razmrsiti.

Očito je da se očekivalo planet koji će se pojaviti, uzdići se na ne

besima, postati sjajniji i na svom perigej u, na mjestu "križanja", postati

NIBIRU (Planet križa). Nadalje, kao što su pokazali portal i druge građevi

ne, s povratkom Nibirua očekivala se repriza prijašnjeg Anuovogposjeta Zemlji. Sada je bilo na svećenicima-astronomima da promatraju nebesa i

opaze pojavu planeta; međutim, gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali

tražiti te kako će prepoznati planet dok je još daleko na nebesima?

Sljedeći asirski kralj Ašurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronašao je rješenje.

Povjesničari smatraju da je Ašurbanipal bio najučeniji asirski kralj, bu

dući da je osim akadskog poznavao druge jezike, uključujući sumerski, te

je čak tvrdio da može čitati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,

219

Page 111: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

daje naučio tajno znakovlje neba i Zemlje... i proučavao nebesa s maj

storima proricanja."

Neki suvremeni istraživači smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a

budući da je susravno sakupljao pločice s lokacija koje su već u to vrijeme

bile drevne — popur Nippura, Uruka i Sippara u negdašnjem Sumeru.

Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljačkaju takve plo

čice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Pločice su na kraju

dolazile u glavnu knjižnicu gdje su ih rimovi pisara proučavali te prevodili

i prepisivali izabrane tekstove iz prijašnjih tisućljeća. (Posjetitelj Muzeja

drevnog Bliskog istoka u Istanbulu može pogledati izložbu tih pločica

koje su uredno posložene na originalnim policama, pri čemu je na po-

čerku svake police "karaloška pločica" s popisom svih drugih tekstova na

toj polici.)

Premda prikupljene pločice pokrivaju širok spekrar rema, pronađeno

pokazuje da se posebna pažnja posvećivala podacima povezanim s nebesi

ma. Među isključivo astronomskim tekstovima nalazile su se pločice koje

su pripadale nizu pod naslovom " D a n Bela"— Dan Gospodinov! Nada

lje, važnima su se smatrale epske priče i pripovijesti o dolascima i odlasci

ma bogova, a posebno ako su rasvjerljavale prolaske Nibirua. Enurna Eliš

— Ep o srvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunčev su

stav postao Nibiru —prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. Isro je

bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao šro su epovi Atra

Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih čini da su legitiman dio prikupljanja

znanja u kraljevskoj knjižnici, slučajno su se sve pločice bavile slučajevima

Nibiruovihpojavljivanja — i stoga s njegovim sljedećim približavanjem.

Medu isključivo astronomskim tekstovima prevedene su i nedvoj

beno pomno proučavane bile upute za opažanje Nibiruovog dolaska te

za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom reksru koji je

zadržao izvornu sumersku terminologiju stoji:

Planet boga Marduka:

po njegovoj pojavi SHUL.PA.E;

220

P O D N E V N A T A M A

na visini od trideset stupnjeva; SAG.ME.NIG.

Kada dođe na sredinu neba: NIBIRU.

Dok se za prvi navedeni planer (SHUL.PA.E) smatra da je Jupiter

(no mogao bi biti i Saturn), ime sljedećeg (SAG.ME.NIG) moglo bi biti

samo inačica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o Merkuru ( ' ) . Slični

tekstovi iz Nippura, u kojima su sumerska imena planeta prevedena kao

UMUN.PA.UD.DU i SAG.ME.GAR, sugerirali su da će Nibiru "najavi

ti" planet Saturn, te da će nakon dizanja na trideset stupnjeva biti blizu

Jupitera. Drugi tekstovi (npr. pločica poznata kao K.3124) navode da će

nakon prolaska planeta SHUL.PA.E i SAG.ME.GAR — za koje ja držim

da su Saturn i Jupirer — "Planet Marduk ući u Sunce" (rj. dosegnuti pe-

rigej, točku na putanji najbližu Suncu) i "postati Nibiru."

1 Iscrpni astronomski podaci koji su bili Otkriveni već u devetnaestom te početkom dvadese

tog stoljeća privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih znanstvenih umova koji su „asirologiju"

briljantno spojili s astronomijom. U prvoj knjizi Zemaljskih kronika. Dvanaestom planetu, obrađen je

rad i uvrštena su postignuća ljudi poput, između ostalih, Franza Kuglera, Ernsta Weidnera, Ericha Ebe-

linga, Hermana Hilprechta, Alfieda Jeremiasa, Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa.

Njihov je zadatak otežavala činjenica da je isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, uključujući planete,

nepomične zvijezde i konstelacije) mogao imati više od jednog imena. Već sam tamo, također, ista

knuo osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da Sumerani i drugi drevni narodi nisu

mogli znati (služeći se "golim okom") za planete iza Saturna. Zbog toga, kad god bi se spomenulo ime

planeta koje nije bilo jedno od prihvaćenih naziva za "sedam poznatih kakkabani"— Sunce, Mjesec,

Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn — pretpostavljalo bi se da je to još jedan naziv za nekoga od te

"poznate sedmorice". Glavna žrtva tog pogrešnog stava bio je Nibiru; kad god bi se navodio babilonski

ekvivalent "planeta Marduka", pretpostavljalo se da je to drugo ime za Jupiter odnosno Mars ili (prema

nekim ekstremnim mišljenjima) čak za Merkur. Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje

nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos golemoj količini dokaza koji govore

suprotno i pokazuju da su Sumerani poznavali pravi oblik i sastav našeg Sunčevog sustava, počevši od

imenovanja vanjskih planeta u epu Enurna Eliš, ili četiri tisuće i petsto godina starog prikaza potpu

nog, dvanaesteročlanog Sunčevog sustava, sa Suncem u središtu, na cilindričnom pečatu VA/243 u

berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest planetarnih simbola na asirskim ili babilonskim

spomenicima, i talio dalje.

221

Page 112: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 91

Drugi tekstovi daju jasnije indicije o Nibiruovoj putanji, kao i o vre

menskom okviru njegovog pojavljivanja:

Od Jupitera,

planet napreduje prema Zapadu.

Od Jupitera,

planet povećava svoj sjaj, i u zodijaku Raka postat će Nibiru.

Veliki planet:

Njegova pojava: tamno-crvena.

Dijeli nebesa napola

Dok stoji u Nibiruu.

Kada se uzmu zajedno, astronomski tekstovi iz vremena Ašurbanipala

opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunčevog sustava, diže se i postaje

vidljiv kada dode do Jupitera (ili čak još prije, kod Saturna), a zatim zavija

prema dolje, prema ravnini ekliptike. Na svom perigej u, kada je najbliže

Suncu (prema tome, i Zemlji), planet — na mjestu Križanja — "u zodija-

222

P O D N E V N A T A M A

PROLJETNI

SLIKA 92

ku Raka"postaje Nibiru. To se, kao što priloženi shematski dijagram (koji

nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na

dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika — a za trajanja zodija-

čkog doba Ovna. (slika 92) .

Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po

javi, koje kao kartu neba ponekad koriste zviježđa zodijaka, nalaze se i u

odlomcima Biblije, tako pokazujući da je to znanje moralo biti rašireno na

internacionalnoj razini:

"U Jupiteru će se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin će

s juga doći... njegovo blistavo veličanstvo sjat će kao svjetlost" - proriče

prorok Habakuk (glava 2). "Usamljen On kroči Nebesima, iznad najviših

Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zviježđa Juga" -

stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo

nasmiješeno lice uzdiže se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On će

krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najvišim nebesima te krećući

se orbitom u smjeru kazaljke na satu — "retrogradno", rekli bi astronomi

223

Page 113: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

— dolazi preko južnih zviježđa. To je putanja slična putanji Halleyjevog

kornera (vidi sliku 78), samo mnogo većeg razmjera.

Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija šro su pratile državni

posjet Anua i Antu Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo

indikativno za Ašurbanipalova očekivanja. Odlomci koji se bave boravkom

Anua i Anru u Uruku opisuju kako je u predvečerje na "najvišu razinu tornja"

bio postavljen promatrač koji je pazio na pojave planeta te ih jednu za dru

gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog Anua od nebesa", na

kon čega su svi bogovi, okupljeni da dočekaju božanski par, recitirali pjesmu

"Onome koji je sve sjajniji, nebeskom planeru Gospodina Anua" i pjevali hi

mnu "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi rekstovi dalje opisuju ceremonijalne

objede, povlačenje u noćne odaje, procesije sljedećeg dana i tako dalje.

Možemo opravdano zaključiti da se Ašurbanipal bavio prikuplja

njem, uspoređivanjem, prevođenjem i proučavanjem svih starijih teksto

va koji su mogli: a) svećenicima-astronomima dati smjernice kako da u

najranijem mogućem trenutku uoče povratak Nibirua i b) upoznati kralja

s procedurama za ono što nakon toga treba učiniti. Nazivanje Nibirua

"Planer nebeskog prijesrolja" vrlo je znakovito za kraljevska očekivanja,

a to su i prikazi asirskih kraljeva na veličansrvenim reljefima na zidovima

palača, na kojima pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad

drvera života (kao na slici 87).

Saznati za pojavljivanje planeta što je prije moguće bilo je važno zato

da bi se moglo pripremiti za dolazak velikog boga prikazanog na njemu —

možda samog Anua?— i biti blagoslovljen dugim, a možda čak i vječnim

životom.

Međutim, to nije bilo suđeno.

Nedugo nakon Ašurbanipalove smrti širom asirskog carstva izbile

su pobune. Njegovi su sinovi izgubili vlast nad Egiptom, Babilonijom i

Elamom. Na granicama asirskog carstva pojavile su se pridošlice izdaleka

— "horde" sa sjevera, Medijci s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli

vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne važnosti — kako neposredne rako

i za buduće događaje — bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja

P O D N E V N A T A M A

s Asirijom. U sklopu novogodišnjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski

general čije ime — Nabupolasar ("Nabu čuva svoga sina") — implicira da

je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustoličen za kralja nezavisne Babilonije.

Na jednoj pločici njegova je inauguracija opisana riječima: "Okupili su se

prinčevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajući svoje šake, pro

glasili su ga vladarom.

Ogorčenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika da je Babilon

ubrzo pronašao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energični saveznik

bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doživjeli asirske provale i

brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su

napali s istoka re su 614. g. pr. n. e. — kao što su bili prorokovali hebrejski

proroci! — osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Ašur. Kraljevska

prijesrolnica Niniva bila je sljedeća na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asi

rija bila je u rasulu. Asirija — zemlja "prvog arheologa" — sada je i sama

posrala zemlja arheoloških lokacija.

Kako se ro moglo dogodiri zemlji čije je samo ime značilo "Zemlja

Ašura"? Jedino rada moguće objašnjenje bilo je da su bogovi povukli svoju

zaštitu; mi ćemo pokazati da je srvar zapravo bila mnogo složenija: povukli

su se sami bogovi — iz Asirije i sa Zemlje.

Nakon toga počelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje

sage o Povrarku, poglavlje u kojem će glavnu ulogu igrati Haran.

Zapanjujući slijed događaja propasti Asirije započeo je bijegom člano

va asirske kraljevske obirelji u Haran. Tražeći ramo od boga Sina zaštitu,

bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili

"kraljem Asirije". Međutim bog, čiji je grad Haran bio od davnina, nije se

odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uništile preostale asirske nade.

Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je isključivo

pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je po

novno vladao zemljama koje su jednom sačinjavale sveti "Sumer i Akad",

225 224

Page 114: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

čak je u mnogim tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj

Akada". On je vladavinu iskoristio da promatranje neba proširi na Nippur i

Uruk, te su u narednim krucijalnim godinama neki od ključnih astronom

skih tekstova došli iz ta dva nekadašnja sumerska grada.

Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. — znamenite godine pune

zapanjujućih događaja, kao što ćemo vidjeti — ponovno snažni Egipat

također je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog imperatora po

imenu Neho. Samo godinu dana kasnije dogodio se jedan od najmanje

razumljivih geopolitičkih poteza tog vremena —najmanje razumljivih za

povjesničare, to jest. Egipćani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babi

lonci te se zajedno s njima suprotstavljali asirskoj vladavini, nagrnuli su iz

Egipta prema sjeveru i pregazili područja i sveta mjesta koje su Babilonci

smatrali svojima. Egipćane je njihov prodor na sjever sve do Karkemiša

doveo nadohvat Harana. K tomu, u ruke su im pala dva mjesta povezana

sa svemirom, u Libanonu i Judeji.

Iznenađeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar

zadatak vraćanja ključnih mjesta povjerio je svom sinu Nabukodonozoru

koji je već bio stekao ugled na bojnom polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod

Karkemiša Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu šumu u

Libanonu koju su Nabu i Marduk željeli" te potjerali Egipćane natrag sve

do Sinajskog poluotoka. Nabukodonozor je zaustavio potjeru tek kad mu

je iz Babilona stigla vijest o očevoj smrti. Požurio je natrag i te iste godine

bio proglašen kraljem Babilona.

Povjesničari nemaju objašnjenje za iznenadnu egipatsku navalu i silinu

babilonske reakcije. Nama je, međutim, očito da je u srži tih događaja bilo

očekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo da je

povratak neminovan, da možda čak kasni jer je te iste godine prorok Haba-

kuk u Jeruzalemu počeo propovijedati u Jahvino ime.

Pretkazujući budućnost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Ja-

hvu kada će doći Dan Gospodinov — dan kazne Božje za zemlje, uključu

jući Babilon — a Jahve mu je ovako odgovorio:

226

P O D N E V N A T A M A

Zapisi viđenje, Urezi ga na pločice, da ga čitač lako čita: Jer ovo je viđenje samo za svoje zadano vrijeme: Ispunjenju teži, ne vara; Ako stiže polako, čekaj; Jer odista će doći i neće zakasniti!

HABAKUK 2: 2-3

("Zadano vrijeme" je, kao što ćemo vidjeti, stiglo točno pedeset

godina potom.)

Četrdeset i tri godine Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.)

smatraju se razdobljem dominantnog "neobabilonskog" carstva. To je bilo ra

zdoblje odlučnih akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve

bliži Povratak sada je pripadao Babilonu!

Kako bi ga se pripremilo za očekivani Povratak, u Babilonu su ubrzano

provedeni opsežni renovacijski i graditeljski radovi. Njihovo žarište bila je

sveta četvrt u kojoj je obnovljen i nanovo izgrađen Mardukov hram Esagil

(sada zvan jednostavno Bel/Ba'al, "Gospodin"). Njegov zigurat sa sedam te

rasa pripremljen je za promatranje zvjezdanih nebesa (slika 93) — baš kao

što je napravljeno u Uruku kada ga je oko 4000. g. pr. n. e. posjetio Anu.

Sagrađen je novi procesijski put koji je u svetu četvrt vodio kroz golema

nova vrata: zidovi su im bili ukrašeni i od vrha do dna prekriveni lijepim

glaziranim ciglama koje i dandanas privlače pozornost, budući da su suvre

meni ekskavatori iskopali procesijski put i vrata te ih, nanovo sastavljene,

izložili u muzeju Vorderasiatiches Museum u Berlinu. Babilon, Mardukov

Vječni grad, bio je pripremljen za Povratak.

"Učinio sam grad Babilon najglasovitijim medu svim zemljama i na

seobinama; njegovo sam ime uzvisio da bude najhvaljenije od svih svetih

gradova" - napisao je Nabukodonozor u svojim zapisima. Kako se čini, oče-

227

Page 115: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 93

kivalo se da će se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta

nja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi,

veličanstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) — vrata nazvana

"Ištar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", što je još

jedna indicija glede toga čiji Povratak se očekivao.

Istovremeno s tim očekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka

Zemlje — preuzevši pretpotopni Nippurov položaj DUR.AN.KI-ja, "veze

nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraženo je time što je te

meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI

("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglašavajući ulogu Babilona kao novog

"Pupka Zemlje" — ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi

sliku 10). To je bila terminologija koja je oponašala opis Jeruzalema s Kame

nom temeljcem koji je služio kao veza između nebesa i Zemlje!

No ako je to bilo ono što je Nabukodonozor zamislio, tada je Ba

bilon morao zamijeniti postojeću poslijepotopnu vezu sa svemirom

— Jeruzalem.

Preuzevši nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije

potopa držao Nippur, Jeruzalem je bio smješten u središtu koncentričnih

228

P O D N E V N A T A M A

SLIKA 94

udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Naziva

jući ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza

lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog:

Ovako veli Gospodin Jahve:

Ovo je Jeruzalem;

Postavih ga u središte naroda,

Okruzih ga zemljama!

EZEKIJEL 5: 5

229

Page 116: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Odlučan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo

svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem.

Ovaj put je, kao što je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvrša

vao Božji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato što su se upustili u štovanje

nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) — po

pis koji jasno uključuje Mardukov nebeski entitet! Izgladnivši stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu

kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i

odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te

učena elita — između ostalih i prorok Ezekijel — kao i tisuće judejskih

vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana,

doma njihovih predaka.

Sam grad i hram ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina

kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su

Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahođenju i spalili hram

koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao

objašnjenje, osim uobičajenog — da udovolji željama "svojih bogova Na-

bua i Marduka". No, kao što ćemo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno

stavan: uvjerenje da je Jahve otišao i da ga više nema.

Uništenje hrama bilo je šokantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov

kralj — kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" — trebali

biti oštro kažnjeni. "Osveta Jahve, Boga našega, osveta za hram njegov,

izvršit će se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proričući pad

moćnog Babilona te njegovo uništenje od strane napadača sa sjevera — što

se obistinilo samo nekoliko desetljeća kasnije — Jeremija je također progla

sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:

Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: 'Zauzet je Babilon! Bel je postiden: Marduk razbijen!

JEREMIJA 5 0 : 2

230

P O D N E V N A T A M A

Božja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto

grđu. Prema tradicionalnim izvorima, umro je 562. g. pr. n. e. u agoniji,

sluđen bubom koja mu je kroz nos ušla u mozak.

Ni Nabukodonozor niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su

bili ubijeni ili na neki drugi način u kratkom roku odstranjeni) nisu živjeli

dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se

dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio. Činjenica je da su na astronomskim pločicama iz tog istog vreme

na zabilježena opažanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O nekima je izviješteno kao o znamenju. Na primjer, pločica katalogizirana kao

K.8688 obavještava kralja da će, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izađe

prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izađe "iza" (tj. poslije) Nibirua,

"usjevi u zemlji će uspjeti". Nas više zanima skupina "kasnobabilonskih"

pločica pronađenih u Uruku; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje

sečnih zodijačkih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima.

Na jednoj od tih pločica (VA 7851, sl ika 95) unutar planeta Marduka,

SLIKA 95

231

Page 117: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

smještenom između simbola za zviježđe Ovna s jedne i simbola za Zemlju

s druge strane, prikazan je sam Marduk. Drugi primjer je pločica VA 7847:

ona jedno konkretno opažanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada su se otvorila vrata velikog boga Marduka"— odnosno kada se pojavio Nibiru; a žarim slijedi upis — "Dan boga Marduka"— kada se planer pre

mjestio na svojoj putanji te bio viđen u Vodenjaku.

Čak još znakovitija od dolaska planeta "Marduka" u vidno polje s ju

žnih nebesa i njegovog brzog posrajanja "Nibiruom" u središnjem nebe

skom pojasu bila je jedna druga skupina, ovaj pur kružnih, pločica. Te su

pločice predstavljale "napredak unatrag" prema sumerskim astronomskim

postavkama te su nebesku sferu dijelile na rri puta (Enlilov put za sjeverni

dio nebesa, Eaov put za južni i Anuov put za središnji dio nebesa). Iznad ta

tri puta zatim je bilo položeno dvanaest zođijačko-kalendarskih segmenata,

kao što se vidi na otkrivenim fragmentima (slika 96); na stražnjim strana

ma tih kružnih pločica bila su zapisana objašnjenja.

Godine 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku

drušrva Royal Asiatic Society u Londonu u Engleskoj kada je objavio da je

uspio sastaviti čitav "astrolab" ("Uzimač zvijezda"), kako je nazivao pločicu.

Pokazao je daje to kružni disk podijeljen na tri koncentrična dijela i, poput

pite, na dvanaest segmenata, što rezultira poljem koje se sastoji od trideset i

šest odsječaka. Svaki od trideset i šest odsječaka sadržavao je ime s kružićem

ispod njega, što je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki

odsječak također je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches numerirao od

I do XII, počevši od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) .

Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio

im je predstavio babilonsku karru neba podijeljenu na tri staze - Enlilo-

vu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde

i zviježđa na kojem području nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele

godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u čijem korijenu čuči po

stavka "ništa iza Saturna") i značenja brojeva još nije okončana. Neriješeno

je i pitanje starosti — koje godine je astrolab napravljen re, ukoliko se radi

o kopiji starije pločice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Mišljenja o

232

P O D N E V N A T A M A

SLIKA 96

starosti varirala su od prije dvanaestog i trećeg stoljeća pr. n. e., većina se,

međutim, slagala da je astrolab pripadao eri Nabukodonozora ili njegovog

nasljednika Nabunaida.

Astrolab što ga je Pinches predsravio u narednim je raspravama bio

identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", budući da

je otada sastavljen još jedan, poznat kao "Astrolab B".

233

Page 118: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

yi\ /

SLIKA 97

Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju jednako, ipak su različiti.

Što se tiče naše analize, ključna razlika je u tome što se u astrolabu "B" planet

identificiran kao Mul Neberu d Marduk — "Planet Nibiru boga Marduka"

— nalazi na Anuovom putu, središnjem ekliptičnom pojasu (slika 98), dok je

na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk— "Planet Marduk(ov)

— prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 99).

Promjena imena i položaja apsolutno je ispravna ukoliko dva astolaba

prikazuju planet koji se kreće — "Marduk", kako su ga zvali Babilonci — - 1

234

P O D N E V N A T A M A

SLIKA 98

oji, došavši u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu

A"), zavija nadolje prema ekliptici i postaje NIBIRU ("Križanje") kada

235

Page 119: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 99

presiječe ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . Dokumentacija u dvije

faze koju nam pružaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono što mi tvrdimo

cijelo vrijeme!

236

P O D N E V N A T A M A

Teksrovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloženi uz kružne pri

kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta Marduka/Nibirua:

[Mjesec] Adar:

Planet Marduk na Putu Anuovom:

Blistavi kakkabu sto izlazi na jugu

nakon "sto bogovi noći završe svoje zadatke,

i dijeli nebesa.

Taj kakkabu je Nibiru - bog Marduk.

Premda možemo bid sigurni — zbog razloga koji će uskoro biti po

dastrijeti — da opažanja iz svih tih "kasnobabilonskih pločica" nisu mogla

biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., možemo također biti sigurni da se nisu

dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je čovjek po imenu

Nabunaid postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legirimnosr

njegove kraljevske časti potvrdila nebesa, da ga je "planet Marduk, visoko

na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te rvrdnje izjavio je i kako je

u noćnom viđenju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomoću Keplerovih

formula za putanje planeta oko Sunca izračunato je da je čiravo razdoblje

Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko

kratkih godina; sroga Nabudaidova rvrdnja o vidljivosti planeta postavlja

njegov povrarak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e.

Dakle, koje je bilo točno vrijeme povrarka? U rješavanje te zago

netke uključen je još jedan aspekt: proročanstva o "podnevnoj tami"

— pomrčini Sunca — na Dan Gospodinov. Takva pomrčina doista se

i dogodila - 556. g. pr. n. e.!

Pomrčine Sunca mnogo su rjeđe od pomrčina Mjeseca, međutim nisu

posve neuobičajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na određeni način

prolazi između Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio

pomrčina Sunca su porpune pomrčine. Područje na kojem se pomrčina

vidi, njezino rrajanje te put potpune tame razlikuju se od prolaska do

prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiralnog plesa Sunca, Zemlje i

237

Page 120: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

2 3 «

P O D N E V N A T A M A

Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruženja Zemlje i promjene

nagiba njezine osi.

Ma koliko pomrčine Sunca bile rijetke, mezopotamska astronomi

ja obuhvaćala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alalu sharnshi.

Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog akumuliranog znanja nije

bila samo sama pojava, nego i njezin lunarni aspekt. U stvari, pomr

čina Sunca čiji je put potpune tame prešao preko Asirije dogodila se

762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je pomrčina 584. g. pr. n. e. koja se vidjela

diljem zemalja Mediterana, a potpuna pomrčina bila je nad Grčkom.

No zatim se, 556. g. pr. n. e., dogodila izvanredna pomrčina Sunca

"izvan očekivanog vremena." Ako do nje nije došlo uslijed predvidi-

vog kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobičajeno blizak

prolazak Nibirua?

Među astronomskim pločicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada

je Anu planet Gospodinov" jedna pločica (katalogizirana kao VACh.Sha-

mash/RM.2,38 — slika 100), koja se bavi pomrčinom Sunca, ovako je

zabilježila opaženi fenomen (reci 19-20):

U početku je sunčev disk,

izvan očekivanog vremena,

postao taman,

u sjaju Velikog planeta.

Tridesetog dana (mjeseca) bila je

pomrčina Sunca.

Sto zapravo znače riječi da je zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju Velikog

planeta"? Iako sama pločica ne navodi datum te pomrčine, naše je mišlje

nje da ta konkretna, iznad naglašena, formulacija snažno ukazuje na to

daje neočekivanu i izuzetnu pomrčinu Sunca nekako uzrokovao povra

tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". Međutim, je li neposredan uzrok

bio sam planet ili učinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog

privlačenja?) na Mjesec, tekstovi ne objašnjavaju.

23 9

Page 121: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Bilo kako bilo, astronomska je povijesna činjenica da se na dan

koji bi odgovarao 19. svibnju 556. g. pr. n. e. doista dogodila potpuna

pomrčina Sunca. Kao što pokazuje ova karta (slika 101), koju je pripre-

240

P O D N E V N A T A M A

mio NASA-in Centar za svemirske letove Goddard, ta je pomrčina bila

velika, vidjela se na vrlo širokom području, a njezin jedinstven aspekt je taj

da je zona potpune tame prolazila točno preko Harana! Ta posljednja činjenica od iznimne je važnosti za naše zaključke — a u

tim zlokobnim godinama drevnog svijera bila je još važnija jer odmah nakon

toga, 555. g. pr. n. e., Nabunaid je proglašen kraljem Babilonije — ne u

Babilonu, nego u Haranu. On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije nje

ga, kao što je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije.

Prorokovana podnevna tama nastupila je 556. g. pr. n. e.. Upravo

rada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani DAN GOSPODINA.

Kada je došlo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan

drugi bog. Doista, dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski

bogovi, uzletjeli su i otišli sa Zemlje.

241

Page 122: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Trinaesto poglavlje

KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

Odlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatičan događaj ispunjen reofanijama, fenomenalnim pojavama, božanskim kolebanji

ma i ljudskom nevoljom.

Nevjerojarno je, ali raj odlazak nije ni nagađanje ni špekulacija, doku

mentiran je i više nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka

tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatičnijih zapisa o

odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal

ne sasroji se od glasina: sasroji se od izvještaja očevidaca, između ostalih

i proroka Ezekijela. Neki od tih izvještaja uvršreni su u Bibliju, a neki su

zapisani na kamenim srupovima. Na primjer, rekstovi koji se bave čudesnim

događajima koji su doveli do ustoličenja posljednjeg babilonskog kralja.

Današnji Haran — da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio —dremljiv

je gradić u istočnoj Turskoj, rek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom.

Okružen je ruševinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sranovnici

žive u kolibama od blara koje imaju oblik košnice. Tradicionalni izvor na

kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na ko

jima pasu ovce, s najčišćom, prirodno svježom vodom koju čovjek može

zamisliti.

K A D A s u B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

243

Međutim, u starijim vremenima Haran je bio prosperiretno trgovačko,

kulrurno, vjersko i političko središre, i to u tolikoj mjeri da je čak prorok

Ezekijel (27: 24), koji je na tom području živio s drugim izgnanicima iz

Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovačkog grada u kojem se

trgovalo "haljinama raskošnim, plaštevima istkanima od prediva plavog,

škrinjama punima nakira što su se vezivale užadi i bile izrađene od cedrovi

ne." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od

Ura", središte kulta "boga Mjeseca", Nannara/Sina. Abrahamova obitelj na

kraju je ostala ondje živjeti zato što je njegov otacTerah bio Tirhu, svećenik

za znamenje, prvo u Nippuru, zatim u Uru i naposljetku u Nannarovom/

Sinovom hramu u Haranu. Nakon šro je nuklearni Zli vjetar uništio Sumer,

Nannar i njegova supruga Ningal preselili su se u Haran.

Iako Nannar ("Su-en"ili, skraćeno na akadskom, "Sin) nije bio Enli

lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik — taj položaj pripadao je Ninurti

— on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvoro-

đenac na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su obožavali Nannara/Sina i njegovu

suprugu; himne u njihovu časr za vrijeme sumerske slave, kao i žalopojke

zbog opustošenosti Sumera općeniro a posebice Ura, odaju veliko divljenje

i ljubav ljudi prema rom božanskom paru. To što je mnogo stoljeća kasnije

Esarhadon otišao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na štap") posavjeto-

vari oko invazije na Egipat te što je prognano asirsko plemsrvo posljednji

orpor pružilo u Haranu ukazuje na kontinuiranu važnu ulogu koju su Nan-

nar/Sin i Haran imali do samog kraja.

U ruševinama velikog haranskog hrama posvećenog Nannaru/Sinu,

hrama E.HUL.HUL ("Kuća dvostruke radosti"), arheolozi su pronašli četi

ri kamena srupa ("stele") koji su nekoć stajali u hramu, po jedan u svakom

kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na srelama otkrili su da je dvije po

digla hramska visoka svećenica Adda-Guppi, a dvije njezin sin Nabunaid,

posljednji babilonski kralj.

Adda-Guppi s evidentnim osjećajem za povijest i kao stručna dužno

snica hrama u svojim je zapisima navela točne datume zapanjujućih do

gađaja kojima je svjedočila. Datumi su, kao što je tada bilo uobičajeno,

Page 123: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

bili povezani s godinama vladavine poznatih kraljeva re su sroga mogli biti

— i jesu — potvrđeni od srrane suvremenih stručnjaka. Tako je pouzdano

ustanovljeno da je ona rođena 649. g. pr. n. e. te da je živjela u vrijeme vla

davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi preminula u poznoj

dobi od sto i četiri godine.

Evo što je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujućih događaja:

Bila je šesnaesta godina Nabupolasara,

kralja Babilona, kada se Sin, vladar bogova,

naljutio na grad svoj i hram svoj

i otišao na nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali.

Šesnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. — znamenka

godina, kao što će se čitatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage

osvojile Haran kojega su branili ostaci asirske kraljevske obirelji, re kada je

nanovo ojačani Egipar odlučio zauzeri mjesra povezana sa svemirom. Tada je,

napisala je Adda-Guppi, razljućeni Sin povukao i svoju zaštitu nad gradom,

spakirao se "i otišao na nebesa!"

Ono što se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu ročno je sažeto: "A

grad i ljudi u njemu su propali." Dok su drugi preživjeli pobjegli, Adda-Guppi

je osrala. "Svakodnevno je, bez presranka, danju i noću, mjesecima, godinama"

bdjela u uništenom hramu. U ruži je "odbacila haljine od finog prediva, skinula

nakit, nije nosila ni srebro ni zlaro i odrekla se miomirisa i eteričnih ulja." Luta

jući poput duha napuštenim hramom, "u poderanu odjeću bila sam odjevena;

bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je.

Tada je u pusroj svetoj červrd pronašla ogrtač koji je pripadao Sinu. Očaj

noj svećenici raj je pronalazak predstavljao božanski znamen: bog joj je iznena

da podario znak svoje fizičke prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog

ruha, nije ga se usuđivala dodirnuti, osim "primiri ga za rub". Kao da je sam bog

bio tamo da je čuje, legla je ničice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet:

"Vratiš li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi štovat će tvoje božanstvo!"

244

K A D A s u B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su Sumerani nazivali sami sebe, a

uporreba rog izraza od strane visoke svećenice otprilike 1.500 godina nakon

propasti Sumera bila je iznimno znakovira: govorila je bogu da će, vrati li

se natrag, biti vraćen na položaj vrhovnog gospodara, da će ponovno po

stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. Adda-Guppi ponudila je

svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje božanske moći

da učini njezinog sina Nabunaida sljedećim kraljem koji će vladati svim

babilonskim i asirskim područjima, Nabunaid će obnoviti Sinov hram i u

Uru te proglasiri štovanje boga Sina službenom religijom u svim zemljama

crnoglavih ljudi!

Dodirujući rub božjeg ogrtača, molila se dan za danom. Naposljetku

joj se jedne noći bog pojavio u snu i prihvatio njezinu ponudu. Bogu Mje

seca, napisala je Adda-Guppi, ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i

Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smiješkom; čuo je moje

molitve; prihvario moj zavjer. Gnjev u njegovom srcu se stišao. Pomirio se

s Enhulhulom, svojim hramom u Haranu, božanskim boravištem u kojem

se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je Adda-Guppi,

prihvatio nagodbu:

Sin, vladar bogova,

bio je naklon prema mojim riječima.

Nabunaida, mog jedinog sina, izdanka utrobe moje,

Pozvao je da bude kralj —

kralj Sumera i Akada.

Sve zemlje od granice s Egiptom,

od Gornjeg mora do Donjeg mora,

predao je u njegove ruke.

Obje strane održale su svoju stranu nagodbe. "Ja je smatram ispunje

nom", izjavila je Adda-Guppi u zaključnom dijelu svojih zapisa: Sin je "odr

žao riječ koju mi je dao" i 555. g. pr. n. e. doveo Nabunaida na babilonsko

prijesrolje. A Nabunaid je ispunio zavjet svoje majke i obnovio hram u Ha-

245

Page 124: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

ranu, "usavršivši njegovu konstrukciju". Obnovio je štovanje Sina i Ningal (Nikkal, na akadskom) — "sve zaboravljene obrede nanovo je oživio."

A zatim se dogodilo veliko čudo, pojava neviđena generacijama. Taj je događaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako drži neobičan štap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i Mjesec, (slika 102):

SLIKA 102

To je veliko čudo Sinovo

koje se od bogova i božica

nije dogodilo u zemlji,

od davnih dana i nepoznatih;

koje ljudi Zemlje

nisu vidjeli ni našli zapisano

na pločicama od davnih dana:

246

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

Daje Sin, vladar bogova i božica,

Što obitava na nebesima, Sišao s nebesa — Pred očima Nabunaidovim, kralja babilonskog.

Sin se, izvještavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, ušao je u

obnovljeni hram Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u društvu supruge

Ningal/Nikkal i svog pomoćnika, božanskog glasnika Nuskua.

Čudesni Sinov povratak "s nebesa" potiče mnoga pitanja, a prvo bi

bilo: Gdje "na nebesima" je boravio pet ili šest desetljeća? Na ta pitanja

može se odgovoriti kombinacijom drevnih dokaza i postignuća suvreme

ne znanosti i tehnologije. No, prije nego što prijeđemo na to, važno je

istražiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio jedini koji se "naljutio" te,

napustivši Zemlju, "otišao na nebesa".

Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali Adda-Guppi i Na-

bunaid odvijali su se dok su oni bili u Haranu — a to je značajna stvar jer

je u isto to vrijeme na tom području bio prisutan još jedan očevidac. Bio

je to prorok Ezekijel koji je također imao mnogo za reći na tu temu.

Ezekijel, Jahvin svećenik u Jeruzalemu, bio je među aristokracijom

i obrtnicima koji su zajedno s kraljem Jojakimom bili protjerani nakon

Što je Nabukodonozor 598. g. pr. n. e. prvi put napao Jeruzalem. Silom

su odvedeni u sjevernu Mezopotamiji te su naseljeni na području rijeke

Khabur, nedaleko od doma svojih predaka u Haranu. Tamo je Ezekijel

imao svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani svećenik, i on je

bilježio mjesta i datume događaja: to je bilo petog dana četvrtog mjeseca

u petoj godini progonstva — 594/593. g. pr. n. e. — "kad bijah medu

izgnanicima na rijeci Khaburu, otvoriše se nebesa i ja ugledah viđenja

Elohima ', naveo je Ezekijel na samom početku svojih proročanstava. Ono

što je ugledao u vihoru, s bljeskajućim svjetlima obavijena sjajem, bila su

božanska kola koja su mogla ići prema gore, prema dolje i postrance, a u

247

Page 125: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

njima, "na nečemu poput prijestolja, bijaše netko kao čovjek zemaljski"; i

začuo je glas koji mu se obraćao kao "Sinu čovječjem" i objavio mu njegov

proročki zadatak.

Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obično se prevodi kao "viđenja

Boga". Izraz Elohim, koji je množina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog",

u jednini, čak i u slučajevima kada se Biblija očigledno prema njemu

odnosi kao da je u množini, kao na primjer: "I reče Elohim, načinimo

Adama na svoju sliku, da bude nama sličan (Posranak 1: 26). Kao šro

čitatelji mojih knjiga znaju, priča o biblijskom Adamu inrerpreracija je

mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi

na Anunnakija predvođena Enkijem genetskim inženjeringom "srvorila"

Adama. Izraz Elohim, kao šro uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na

Anunnakije; a Ezekijel je izvijestio o tome da je vidio anunnakijsku

nebesku letjelicu — u blizini Harana.

Ezekijel je nebesku lerjelicu koju je vidio opisao, u uvodnom pogla

vlju i nakon njega, kao Božji Ka vod ("Ono što je teško") — istim izrazom

koji se u Izlasku koristi za božansku letjelicu koja je sletjela na planinu

Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel nadahnuo je generacije učenjaka i

umjetnika, a crreži koji su nastali kao rezultat tog nadahnuća mijenjali su

se tijekom vremena onako kako je napredovala naša vlastita tehnologija

letećih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako

i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, Ninurtu, Marduka, Totha, Sina,

Samaša i Ištar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali

letjelice i vršljali zemaljskim nebom - ili vodili zračne birke, kao šro je na

primjer ona između Horusa i Setha ili ona Ninurre i Anzua (da ne spomi

njem indoeuropske bogove). Čini se da su od svih različirih teksrualnih

opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom viđenju vihora

najviše odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrrana na lokalireru u

Jordanu s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 103). Ta je letjelica

nalik helikopteru zacijelo bila služila samo kao šati do mjesra na kojem se

nalazio pravi svemirski brod.

248

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

SLIKA 103

Ezekijelov zadarak bio je da prorokuje i upozori svoje prognane sunarodnjake na dolazeći Sudnji dan kada će se ljudima suditi za sva sra-morna djela i nepravde. Zatim se, poslije godinu dana, isti "netko kao čovjek zemaljski" ponovno pojavio, pružio ruku, uhvario Ezekijela i prenio ga sve do Jeruzalema, da tamo prorokuje. Jeruzalem je, sjetit ćete se, pretrpio izgladnjujuću opsadu, ponižavajući poraz, bezobzirnu pljačku, babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada je onamo stigao, Ezekijela je zatekao prizor potpunog sloma vladavine zakona i pridržavanja vjerskih obreda. Pirajući se šro se ro zbiva, naišao je na jednog sranovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)

Jahve nas više ne vidi jer je Jahve napustio Zemlju!

Naše je mišljenje da je to bio razlog zbog kojeg se Nabukodnonozor

usudio ponovno napasti Jeruzalem i uništiti Jahvin hram. Taj vapaj je

praktički identičan onome o čemu je Adda-Guppi izvijestila iz Harana:

'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, hram svoj i otišao je na

nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali."

Ne može se sa sigurnošću reći kako ili zašto su događaji u sjevernoj

Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve također otišao

249

Page 126: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

sa Zemlje, no očito je da su se vijesti o tome da su Bog odnosno bogovi oti

šli bila proširila nadaleko i naširoko. Doista, na pločici VAT 7847, koja je

ranije spomenuta u vezi sa sunčevom pomrčinom, u proročanskom dijelu

koji govori o velikim nesrećama koje traju dvjesto godina piše:

Bogovi će s tutnjem, leteći,

iz zemalja otići,

od ljudi se odvojiti.

Ljudi će božja prebivališta u ruševinama ostaviti.

Suosjećanja i blagostanja će nestati.

Enlil će u ljutnji uzletjeti.

Poput nekoliko drugih dokumenata iz žanra "akadskih proročan

stava", stručnjaci i ovaj tekst smatraju "proročanstvom poslije događaja"

— tekstom koji događaje koji su se već dogodili koristi kao osnovu za pre

dviđanje drugih budućih događaja. Bilo kako bilo, ovdje imamo dokument

koji znatno proširuje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvođeni Enlilom,

odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otišao.

Postoji još jedan dokument. Premda ga stručnjaci klasificiraju kao

"proročanstvo u neoasirskim izvorima," njegove početne riječi sugeri

raju da je njegov autor (babilonski?) štovatelj Marduka. Evo tog doku

menta u cijelosti:

Marduk, Enlil bogova, naljutio se. Um mu je postao gnjevan.

Skovao je zao plan razaranja zemlje i rastjerivanja njezinih naroda.

Njegovo Ijutito srce bilo je odlučno da sravni zemlju i uništi njezin

narod.

Na njegovim se usnama našla gorka kletva.

Zli nagovještaji što ukazuju na poremećaj nebeskog sklada

počeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji.

Planeti na Enlilovom, Anuovom i Eaovom putu pogoršali su svoje

položaje i opetovano pokaztdi nakazne predznake.

250

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

Arahtu, rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu.

Golemi vodeni val, divlja poplava poput Potopa odnijela je grad,

njegove kuće i svetišta, i pretvorila ih u ruševine.

Bogovi i božice se su se uplašili, napustili svoje hramove i kao ptice odletjeli na nebo.

Svim tim tekstovima zajedničke su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili

na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otišli na "nebo".

Nadalje, izvještava nas se da su njihov odlazak pratile neobične nebeske po

jave i određeni poremećaji na Zemlji. To su značajke Dana Gospodinovog

kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra

tkom Nibirua — bogovi su otišli sa Zemlje kada je Nibiru došao.

Tekst klasificiran kao VAT 7847 sadrži intrigantan navod o razdo

blju velikih nesreća koje je trajalo dva stoljeća. Iz teksta nije jasno je li

to bilo pretkazanje o tome što će se dogoditi nakon odlaska bogova,

ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razočaranje zbog čo

vječanstva, što je dovelo do odlaska. Čini se da je ovo posljednje slučaj

jer najvjerojatnije nije slučajnost da je era biblijskih proročanstava o

grijesima naroda i skorom sudu na Dan Gospodina počela s Amosom i

Hošejom oko 760./750. g. pr. n. e. — dva stoljeća prije povratka Nibi

rua! Dva stoljeća proroci su, iz jedinog legitimnog mjesta "veze nebo-

Zemlja" — Jeruzalema — pozivali na pravdu i poštenje među ljudima i

mir medu narodima, osuđivali besmislene žrtve i obožavanje beživotnih

kumira, okrutna osvajanja i nemilosrdno razaranje te upozoravali sve

nacije — uključujući Izrael — na neizbježne kazne, ali bez rezultata.

Ako je to bio slučaj, tada je ono što se dogodilo bilo postupno

nakupljanje gnjeva i razočaranja kod anunnakijskih bogova te njihov

zaključak "kad je dosta, onda je dosta" — bilo je vrijeme za odlazak.

Sve to podsjeća na odluku bogova predvođenih razočaranim Enlilom

da zadrže Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, nepoznatoj

251

Page 127: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

čovječanstvu; sada su, kada se Nibiru ponovno približavao, enlilski bogovi

planirali odlazak.

Tko je otišao, kako su otišli i kamo su orišli ako se Sin vratio nakon

nekoliko deserljeća? Da bi odgovorili na ra piranja moramo se vratiti na

početak.

Kada su Anunnakiji, predvođeni Eaom/Enkijem, prvi pur došli na Ze

mlju zbog zlata koje im je trebalo da zaštite ugroženu atmosferu svog planeta,

zlato su namjeravali izvući iz Perzijskog zaljeva. Kada im ro nije pošlo za

rukom, prešli su na rudarske operacije u jugoistočnoj Africi te taljenje i rafi

niranje zlata u E.DIN-u, budućem Sumeru. Broj na Zemlji im se povećao na

šesro, a tu je bilo i tri srotine Igigija koji su opsluživali nebesku letjelicu koja

je Zemlju povezivala s usputnom planetarnom postajom na Marsu, iz koje se

lakše mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili

do Nibirua. Došao je Enlil, Enkijev polubrar i suparnik za nasljeđivanje, te

je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnčili

u rudnicima pobunili, Enki je predložio da se proizvede "Primitivni radnik",

što je učinjeno genetskim usavršavanjem postojećeg hominida. A zatim su

Anunnakiji počeli "općiti s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu" (Po

stanak 6), re su Enki i Marduk prekršili rabu. Kada je došao potop, razjareni

Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je čovjekova pokvarenosr na

Zemlji". Međutim Enki je preko Noe osujetio Enlilov plan. Ljudi su preži

vjeli, namnožili se i s vremenom im je dana civilizacija.

Potop koji je poharao Zemlju poplavio je rudnike u Africi, no orkrio

je glavnu zlatnu žilu u južnoameričkim Andama, omogućivši Anunnakiji-

ma da lakše i brže, i bez porrebe za raljenjem i rafiniranjem, dođu do više

zlara budući da naplavinsko zlaro — čisre grumene zlata saprane s planina

— neba samo isprati iz pijeska i pokupiti. Potop je omogućio i smanjenje

broja Anunnakija potrebnih na Zemlji. Za trajanja svog državničkog po-

sjera Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu

zemlju zlata na jezeru Titicaca.

Posjet im je poslužio kao prilika da počnu smanjivati broj Nibiruanaca

na Zemlji, a ujedno su porvrdili mirovne sporazume između suparničke po-

K A D A s u B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

lubraće i njihovih zaraćenih klanova. Međutim, iako su Enlil i Enki prihva

tili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin Marduk nikada se nije odrekao borbe

za vrhovnu vlasr koja je uključivala kontrolu nad srarim mjestima poveza

nim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti počeli pripremati alternativnu

svemirsku luku u Južnoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna

svemirska luka razorena nuklearnim oružjem, instalacije u Južnoj Americi

bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama.

I tako, kada je frustrirano i zgadeno anunnakijsko vodstvo odlučilo da

je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi

su, možda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti in

stalacije u Južnoj Americi, blizu mjesra gdje su tijekom posjera tom podru

čju boravili Anu i Anru.

Kao što je ranije spomenuro, to mjesto — danas poznato kao Puma-

Punku — nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele

Peru i Bolivija), međutim tada je bilo na južnoj obali jezera, zajedno s insta

lacijama pomorske luke. Njegove glavne ruševine sasroje se od reda od čeriri

ruševne građevine, od kojih je svaka izrađena od jedne divovske izdubljene

stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznurra je bio u

potpunosti obložen zlamim pločama koje su bile pričvršćene zlatnim zakovi

cama — kada su došli u šesnaestom stoljeću, to nevjerojatno blago odnijeli

su Španjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u

kamenu i kako su četiri goleme stijene dopremljene na to mjesto.

Taj lokalitet krije još jednu tajnu. Arheološki pronalasci na tom

mjestu uključivali su ogroman broj neobičnih kamenih blokova koji su

bili precizno izrezani, ižlijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od

njih su prikazani na slici 105. Čovjeku ne treba diploma iz strojarstva da

shvati da je to kamenje rezao, bušio i klesao netko s nevjerojatnim tehno

loškim sposobnostima i sofisticiranom opremom. Doista, čovjek bi po

sumnjao može li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku usložnjava

tajnovita svrha kojoj su ra tehnološka čuda služila; ta svrha morala je biti

vrlo sofisticirana. Ako su trebali služiti kao kalupi za lijevanje složenog

oruđa, kakvo — i čije — je to oruđe bilo?

253 252

Page 128: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Razumljivo, čovjeku padaju na pamet samo Anunnakiji kao oni koji

su mogli posjedovati tehnologiju za izradu tih "kalupa" te upotrebljavati

njih ili njihove proizvode. Glavna anunnakijska ispostava bila je smješte

na nekoliko kilometara u unutrašnjosti, na lokalitetu koji je sada poznat

kao Tiwanaku (ranije se pisalo Tihuanacu) a nalazi se u Boliviji. Jedan

od prvih europskih istraživača koji su u modernom vremenu došli na

to mjesto bio je George Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated

opisao kao "Baalbek Novog svijeta", ni ne znajući koliko je ta usporedba

blizu istine.

254

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

255

Page 129: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Sljedeći veliki suvremeni istraživač Tiwanakua Arthur Posnansky

(Tihuanacu — Kolijevka američkog čovjeka), došao je do zapanjujućeg

zaključka o starosti tog lokaliteta. Glavne nadzemne građevine u Tiw-

anakuu (ima i mnogo podzemnih) uključuju Akapanu, umjetno brdo

ispresijecano kanalima, vodovima i ustavama o čijoj se svrsi raspravlja

u Izgubljenim kraljevstvima. Turistički favorit je nadsvodeni prolaz zvan

Vrata Sunca, istaknuta građevina koja je također, preciznošću sličnom

onoj iz Puma-Punkua, izrezana iz jednog komada stijene. Najvjerojatnije

su imala neku astronomsku svrhu, a nedvojbeno kalendarsku, kao što

pokazuju na njima izrezbarene slike. Tim rezbarijama dominira veća slika

boga Virakoče koji u ruci drži munju, što jasno oponaša bliskoistočnog

Adada/Tešuba (slika 106). Doista, u Izgubljenim kraljevstvima obrazložio

sam da je Virakoča bio Adad/Tešub.

Vrata Sunca postavljena su tako da zajedno s trećom istaknutom gra

đevinom u Tiwanakuu, onom zvanom Kalasasaya, oblikuju jedinicu za

256

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

astronomska opažanja. Kalasasaya je velika pravokutna građevina u čijoj

sredini je uleknuto dvorište, a okružuju je uspravni kameni stupovi. Posnan-

skyjevu pretpostavku daje Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili

su kasniji istraživači; njegov zaključak, zasnovan na arheoastronomskim na

putcima sira Normana Lockyera, da astronomska usklađenost Kaiasasaye

potvrđuje da je izgrađena tisućama godina prije civilizacije Inka bio je tako

nevjerojatan da su njemačke astronomske ustanove poslale znanstvene ti

move da to provjere. Njihov izvještaj i kasnije dodatne provjere (konkretno,

objavljene U znanstvenom časopis Baesseler Archiv, broj 14) pokazale su da

se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenošću Zemlje

ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4.000. g. pr. n. e.

Meni odgovara, kao što sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo

koji od ta dva datuma — raniji datum, nedugo nakon potopa, kada su

tamo počele operacije vađenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Ze

mlju. Oba se datuma poklapaju s aktivnostima Anunnakija na tom mjestu,

a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na tom lokalitetu ima

na sve strane.

257

Page 130: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Arheološka, geološka i mineraloška istraživanja provedena na lokalite-

tu i na širem području oko njega porvrdila su da je Tiwanaku služio i kao

metalurško središre. Na temelju različitih pronalazaka i slika na Vrarima

Sunca (slika 107a) te na osnovi sličnosti s prikazima na drevnim hetitskim

lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vađe

nja zlata (i kositra!) nadzirao Iškur/Adad, Enlilov najmlađi sin. Njegovo

područje u Srarom svijeru bila je Anarolija u kojoj su ga Hetiti obožavali

kao Tešuba, "boga vremena" čiji simbol je bila rašljasta munja. Takav go

lemi simbol, tajansrveno urezan na obronku planine (slika 108), može se

iz zraka ili s oceana vidjeri u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod

Tivvanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugačak je 125 i širok 72 merra,

a njegove crre, koje su široke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene

do dubine od oko pola merra. I nirko ne zna tko ga napravio i kako — osim

ako to sam Adad nije želio objaviti svoju prisutnost.

258

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

U unutrašnjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji između rijeka Ingenio

i Nazca, istraživači su pronašli jednu od najtajnovitijih zagonetki drevnih

vremena, takozvane linije iz Nazce. Golemo područje (otprilike petsto če

tvornih kilometara!) koje se od pampe proteže prema krševitim planina na

istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnoš-

rvo slika — neki ih nazivaju "najvećim umjetninama na svijetu". Crteži su

toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. Međutim, proma-

rra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne životinje i ptice

(slika 109). Izrađeni su uklanjanjem površinskog sloja tla debelog desetak

259

Page 131: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

centimetara i načinjeni unikurzalnom Linijom — neprekinutom linijom

koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad

područja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke

dolazi do zaključka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban uređaj

i crtao po tlu ispod sebe.

Od neposredne važnosti za temu odlaska je, međutim, jedna druga,

još zagonetnija značajka Linija iz Nazce —same "linije" koje izgledaju

kao široka uzletišta (slika 110). Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi

— ponekad uski, ponekad široki, ponekad kratki, ponekad dugi — idu

ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko se-

damsto četrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoi-

dima" (slika 1 1 1 ) . Cesto se međusobno presijecaju bez ikakve pravilnosti,

a ponekad prelaze preko crteža životinja i tako otkrivaju da su napravljene

u različitim vremenima.

SLIKA n o

260

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

Različiti pokušaji rješavanja misterija linija, uključujući pokušaje po

kojne Marie Reiche, kojoj je to bio cjeloživotni projekt, uvijek su bili neu

spješni kada se objašnjenje tražilo u okvirima pretpostavke da su "to učinili

peruanski Indijanci" — narod "kulture Nazca" ili narod "civilizacije Para-

cas". Istraživanja (uključujući neka koje je provelo društvo National Geo

graphic) koja su nastojala utvrditi astronomsku orijentaciju linija — uskla

đenosti sa solistici)ima, ekvinocijima, ovom ili onom zvijezdom — također

nisu nikuda dovela. Za one koji isključuju rješenje "astronauta iz davnina"

ta enigma ostaje nerješiva.

Iako šire linije izgledaju kao aerodromske piste s kojih pri uzlijetanju

(ili slijetanju) ridaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o tome zato što "linije"

nisu horizontalno ravne — prolaze ravno preko neravnih terena, ne obazi

rući se na brda, kotline i gudure. Naime, umjesto da je njihova svrha bila

261

Page 132: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

omogućiti uzlijetanje, čini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je

prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" što ih je napravio

ispuh njezinog motora. Kao što pokazuje kombinacija sumerskih piktogra

ma DIN i GIR (čitaj DIN.GIR; slika 112) koja je označavala svemirske

bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.

Osobno smatram da je to rješenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazca

je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je nakon što je

ona na Sinaju uništena, a zatim su je upotrijebili za konačni odlazak.

Ne postoje zapisi s izvještajima očevidaca o letjelicama i letovima u

Nazci; postoje, kao što smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o le

tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu

izvještajima očevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i

svjedočanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida.

Nameće nam se neizbježan zaključak da su od barem 610. g. pr. n. e.

do otprilike 560. g. pr. n. e. bogovi sustavno napuštali planet Zemlju.

Kamo su otišli nakon što su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo

biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti jednom kada se pre-

262

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

domislio. To je mjesto bila dobra, stara usputna postaja na Marsu s koje

su brodovi za daleka putovanja jurili da presretnu Nibiru u njegovoj

orbiti i na nj slete.

Kao što je detaljno opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje

o našem Sunčevom sustavu obuhvaćalo je i navode o anunnakijskom ko

rištenju Marsa kao usputne postaje. To pokazuje izuzetna slika na 4.500

godina starom cilindričnom pečatu koji se danas nalazi u muzeju Hermi

tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 113) . Slika prikazuje astronauta na

Marsu (šestom planetu) koji komunicira s astronautom na Zemlji (sedmi

planet, brojeći izvana prema unutra), a u svemiru između njih je svemir

ska letjelica. Koristeći se, u usporedbi sa Zemljom, manjom gravitacijom

na Marsu, Anunnakiji su vidjeli da im je lakše i logičnije najprije sebe i

svoje terete u šatl-letjelici transportirati od Zemlje do Marsa i onda tamo

prijeći za put do Nibirua (i obrnuro).

Godine 1976. kada je sve spomenuto izneseno u knjizi Dvanaesti planet

Mars se još uvijek smatralo neprijateljskim planetom bez zraka, vode i života,

a rvrdnju da je ramo nekoć postojala svemirska baza srručni je establišment

smatrao ekstremnijom čak i od ideje o "drevnim astronautima". Godine 1990.

kada je objavljena Revizija postanka već je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih

pronalazaka i fotografija s Marsa da popune cijelo jedno poglavlje pod naslo-

263

Page 133: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada

bilo vode i uključivali su fotografije građevina sa zidovima, cesta, kompleksa u

obliku kotača (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) — i glasovitog lica

s Marsa (slika 115) .

264

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

2 6 5

Page 134: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

I Sjedinjene Države i Sovjerski Savez (sada Rusija) uložili su velike

napore da dodu na Mars i istraže ga lerjelicama bez posade. Za razliku od

drugih svemirskih poduhvara, misije na Mars — od tada je u njima poče

la sudjelovati i Europska unija — imale su neuobičajenu, uznemirujuću i

zagonetno visoku sropu neuspjeha, uključujući zbunjujuće, neobjašnjene

nesranke svemirskih letjelica. Međutim, uslijed ustrajnih nastojanja u po

sljednja dva desetljeća dovoljno je američkih, sovjetskih i europskih sve

mirskih letjelica bez posade uspjelo doći na Mars i istraživati ga tako da su

sada znanstveni časopisi — onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih — puni

izvještaja, studija i fotografija koji govore o rome da je Mars nekada imao

priličnu veliku atmosferu, re da i dandanas ima ranki armosferski omorač;

da je nekoć imao rijeke, jezera i oceane re da na njemu i dalje ima vode, na

nekim mjestima neposredno ispod površine, a u nekim slučajevima čak i

vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao šro se vidi iz kolaža novinskih

naslova na (slici 116) . Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri1 poslali

su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zaključke.

Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide

ostaci građevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra

vim kutovima (slici 117), trebali bi ovdje biti dostatni za sljedeći zaključak:

266

K A D A S U B O G O V I O T I Š L I S A Z E M L J E

Mars je mogao služiti i služio je kao anunnakijska usputna svemirska

postaja.

Bilo je to prvo obližnje odredište bogova koji su odlazili, kao što je

porvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je još otišao, tko je ostao, tko

se mogao vratiti?

Iznenađujuće je da neki od odgovora na ta pitanja također dolaze

s Marsa.

1 Vozila specijalno izrađena za kretanje po površini Marsa i prikupljanje podataka o tamošnjem c 'u i atmosferi; op. prev.

267

Page 135: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Četrnaesto poglavlje

P O S L J E D N J I D A N I

Sjećanja čovječanstva na prijelomne događaje iz svoje prošlosti — za ve

ćinu povjesničara to su "legende" ili "mitovi"— uključuju i priče koje

su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijeđa naroda širom svijeta te se stoga

smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju priče o prvom ljudskom

paru, potopu ili o bogovima koji su došli s nebesa, ali i priče o povratku

bogova natrag na nebesa.

Nas posebno zanimaju kolektivna sjećanja naroda iz zemalja u ko

jima su se ti odlasci konkretno dogodili. Već smo obradili dokaze s

drevnog Bliskog isroka; oni dolaze i iz Amerike, re obuhvaćaju kako

enlilitske tako i enkiitske bogove.

U Južnoj Americi dominantno se božanstvo zvalo Virakoča ("Stvoritelj

svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalište u Tivv-

anakuu, te da je prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su

trebali pronaći pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka),

mjesto za opservatorij Machu Picchu i druga sveta mjesta. Nakon što je sve

to učinio, otišao je. Veliki plan, koji je oponašao kvadratni zigurar s uglovima

usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je označio smjer njegovog

konačnog odlaska (slika 118). Boga Tivvanakua identificirali smo kao lešuba/

Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlađeg sina.

P O S L J E D N J I D A N I

U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtiet-

zalcoatl. Urvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona

(Ningišzida za Sumerane), re da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku

doveo svoje afričke sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vri

jeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom

njegovih afričkih štićenika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda

čkih Maja — oko 600. ili 500. g. pr. n. e. Dominantna legenda u Srednjoj

Americi njegovo je obećanje, dano na odlasku, da će se vratiti — na oblje

tnicu svog tajnog broja 52.

I tako je, otprilike sredinom prvog stoljeća pr. n. e., u jednom dije

lu svijeta za drugim čovječanstvo ostalo bez svojih dugoštovanih bogova.

Uskoro je čovječanstvo počelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji

čitatelji): Hoće liše vratiti? Poput obitelji koju iznenada napusti otac, čovječanstvo je poče

lo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomoć,

269

Page 136: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

pokušalo pronaći spasitelja. Proroci su obećali da će se to sigurno

dogoditi — kada dođu posljednji dani.

Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo šesto, uz

tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poropa njihov je broj počeo

opadari, posebno nakon Anuova posjera oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su

tisućljeća prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek

stova ili dugih Popisa bogova. Većina ih se vrarila na svoj matični planet, no

neki su — usprkos njihove uobičajene "besmrrnosti" — umrli na Zemlji.

Spomenimo poražene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji

se uropio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije.

Iznimna vremena kada su bogovi živjeli u svetim četvrtima ljudskih

gradova, kada je faraon rvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima

i kada se asirski kralj hvalisao da ima pomoć s nebesa bila su svršena. Već

u danima proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje

ismijavalo se što ne štuju "živućeg boga" nego kumire koje su zanatlije

izradili od kamena, drveta ili metala — bogove koje se moralo prenositi,

jer nisu mogli hodati.

Nakon što je došlo do konačnog odlaska, tko je od velikih anunnakij-

skih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje

u tekstovima i zapisima iz narednog perioda možemo biri sigurni samo za

Marduka i Nabua od enkiita; a od enlilita za Nannara/Sina, njegovu su

prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomoćnika Nuskua, a vjerojatno je ostala

i Ištar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam

Vrhovni bog nebesa i zemlje; Marduk za enkiite i Nannar/Sin za enlilite.

Priča o posljednjem kralju Babilonije odražavala je te nove okolno

sti. Izabrao ga je Sin u svom središtu kidta Haranu, međutim on je tražio

pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku porvrdu u vidu

pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid.

Ta božanska suvladavina možda je bila pokušaj dualnog monoteizma (da se

rako izrazim); no njezina nenamjerna posljedica bio je začetak Islama.

P O S L J E D N J I D A N I

Povijesni zapisi pokazuju da s rakvim stanjem srvari nisu bili zadovoljni ni bogovi ni ljudi. Sin, čiji je hram u Haranu bio obnovljen, rražio je da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u Uru te postane središre obožavanja; a u Babilonu su Mardukovi svećenici bili ozlojeđeni.

Na pločici koja se sada nalazi u Brirish Museumu zapisan je tekst koji su stručnjaci naslovili Nabunaid i svećenstvo Babilona. Tekst sadrži popis optužbi babilonskih svećenika protiv Nabunaida. Optužbe su se prorezale od građanskih stvari ("on ne razglašava zakon i red"), preko zanemarivanja gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovačke cesre su blokirane") i manjka javne sigurnosti ("plemiće se ubija") do najozbiljnijih opružbi — sverogrđa:

Napravio je kumir boga kojeg nitko u zemlji prije nije vidio.

Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal,

Zazvao ga po imenu Nannar, ukrasio ga lazurom,

Okrunio ga je tijarom u obliku pomračenog mjeseca,

Za ruku mu stavio demona.

Bila je ro, nasravljale su se opružbe, čudna statua božanstva, nikad

prije viđena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobična i

nedolična, napisali su svećenici, "daje čak ni Enki i Ninmah (koji su, poku

šavajući stvoriti čovjeka, bili stvorili čudnovate nemani nalik himeri) "nisu

mogli pojmiti". Bila je tako čudna da joj "čak ni učeni Adapa" — ikona

najvišeg ljudskog znanja — "nije mogao naći ime". Da srvari budu gore,

kao njegovi čuvari bile su oblikovane dvije neobične zvijeri — jedna je bio

"demon potopa", a druga divlji bik. Zatim je kralj uzeo to sramno djelo

i stavio ga u Mardukov hram Esagil. Još je uvredljivija bila Nabunaidova

objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali Mar-

dukova "smrr", uskrsnuće, izgnansrvo i konačna pobjeda, od tada pa na

dalje više neće slaviti.

Objavljujući da je Nabunaidov "bog zaštitnik postao neprijareljski na

strojen prema njemu" re da je "bivši miljenik među bogovima sada osuđen

271 270

Page 137: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

na nesreću", babilonski su svećenici prisilili Nabunaida da napusti Babilon

i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je činjenica da je Nabuna-

id doista otišao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura

— Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove.

"Udaljena regija" u koju je Nabunaid otišao u samoizgnanstvo bila

je Arabija. Kao što potvrđuju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Zidovi

iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedište

nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecištu karavana na sjeverozapadu

sadašnje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U

nedavnim iskapanjima na tom području pronađene su klinastim pismom

ispisane pločice koje svjedoče o Nabunaidovom boravku.) Za svoje slje

dbenike utemeljio je šest drugih naselja; pet od tih gradova su — tisućama

godina kasnije — arapski pisci naveli kao židovske gradove. Jedan od njih

bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio!osnovao Islam. "Židovski aspekt " u Nabunaidovoj priči dodatno je pojačan činjeni

com da se u jednom odlomku svitaka s Mrtvog mora (pronađenih u Ku-

mranu na obali Mrtvog mora) spominje Nabunaid i navodi da je u Teimi

patio od "neugodne kožne bolesti" koja je izliječena tek nakon što mu je

"Židov rekao da oda počast najvišem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije

da je Nabunaid razmišljao o monoteizmu; međutim njemu najviši bog nije

bio judejski Jahve nego njegov dobročinitelj Nannar/Sin, bog Mjeseca, čiji

je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktički je sigurno da Islam vuče

korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji.

U mezopotamskim zapisima nakon Nabunaidovog vremena više se ne

govori o tome gdje se nalazi Sin. Tekstovi pronađeni u Ugaritu, "kana-

anskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras

Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, odmarao u je

dnoj oazi na stjecištu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". Nakon što

sam se dugo pitao zašto je Sinajski poluotok nazvan u čast Sina, a njegovo

glavno središnje raskrižje u čast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na

arapskom i dalje zove Nakhl), došao sam do zaključka da se ostarjeli par

povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat.

272

P O S L J E D N J I D A N I

U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL — jednostavno

"Bog," preteča islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se

na vrhu svake džamije. Nadalje, prema tradiciji uz džamije se i danda

nas grade minareti koji oponašaju višestupanjske rakete spremne za

lansiranje, (slika 119)

Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzija-

naca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mješavini naroda i drža

va na iranskom platou koja je uključivala drevne sumerske zemlje Anšan i

Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije).

U šestom stoljeću pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grčki po

vjesničari koji su bilježili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim

granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u moćno, novo carstvo. Iako ih

2-J

Page 138: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od

imena njihovog prerka, Hakharn-Anisha, što je na semitskom hebrejskom

jeziku značilo "Mudrac". Ovu činjenicu neki pripisuju utjecaju židovskih

izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to područje. Sto

se tiče vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski

panreon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inačici, koja je korak do one

indoarijske iz indijskih Veda — zgodno pojednosravljenu mješavinu prema

kojoj su vjerovali samo u Najvišeg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda

("Istina i Svjetlost").

Kada je 560. godine pr. n. e. umro ahemejski kralj, na prijesrolju ga

je zamijenio njegov sin Kuraš re ostavio trag u nadolazećim povijesnim

događajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Koreš i smarra ga Jahvi-

nim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu

izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji re

zovem po imenu premda me znao nisi... pomažem ri premda me ne po

znaš", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4).

Kraj babilonskog carstva na najdramatičniji je način prerkazan u Knji

zi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel,

služio je na babilonskom dvoru kralja Baltazara kada se za vrijeme kra

ljevskog banketa pojavila lebdeća ruka i na zidu napisala MENE MENE

TEKEL UPHARSIN. Zapanjen i zbunjen, kralj je pozvao svoje vračeve i

vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao po

sljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao što zapis znači:

Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, našavši da su manjkavi,

odbrojio njihove dane; skončat će od perzijske ruke.

Godine 539. pr. n. e. Cirus je prešao rijeku Tigris i ušao u babilonski

teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je žurio natrag,

a zatim je — tvrdeći da ga je pozvao sam Marduk — ušao u Babilon bez

borbe. Dočekan od svećenika koji su ga smarrali spasiteljem od hererika

Nabunaida i njegovog omraženog sina, Cirus je u znak štovanja prema

bogu "primio Mardukove ruke". No rakođer je, u jednoj od svojih prvih

proklamacija, opozvao izgnansrvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju

274

P O S L J E D N J I D A N I

jeruzalemskog hrama te naredio povratak svih hramskih obrednih predme

ta koje je bio popljačkao Nabukodonozor.

Izgnanici koji su se vratili, pod vodsrvom Ezre i Nehemije, dovršili su

ponovnu izgradnju hrama, koji je zbog toga bio poznat kao Drugi hram

— godine 516. pr. n. e. — ročno sedamdeset godina nakon što je razo

ren Prvi hram, kao što je prorokovao Jeremija. Biblija je Cirusa smarrala

oruđem za provođenje Božjih planova, "pomazanikom Jahve". Povjesničari

smatraju da je Cirus proglasio opću vjersku amnestiju koja je svakom na

rodu omogućila da štuje koga želi. Sto se tiče onoga u što je vjerovao sam

Cirus, sudeći po spomeniku koji je dao podići sebi u čast, čini se da se vidio

kao krilatog kerubina (slika 120).

275

Page 139: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Cirus — neki povjesničari njegovom imenu dodaju epitet "veliki" — u

golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer

i Akad, Mari i Mittani, Hatti i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu

Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) prepušteno je da carstvo proširi na Egipat.

Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Trećim

međurazdobljem, tijekom kojeg se razjeđinio, nekoliko su mu se puta mi

jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajača ili uopće

nije imao središnje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi

svećenici nisu bili sigurni koga da štuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult

bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno božanstvo bila je božica Neith čija titula je

bila Majka Božja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega

su se održavali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski

fanatik i dopustio je ljudima da štuju koga žele; čak je (prema ispisanoj steli

koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) naučio tajne štovanja božice

Neith i sudjelovao u obrednom pogrebu bika Apisa.

Takvom politikom nemiješanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u

carstvu, ali samo privremeno. Nemiri, ustanci i pobune stalno su izbijali

gotovo posvuda. Posebno problematične bile su sve jače trgovačke, kul

turne i vjerske veze između Egipta i Grčke. (Mnogo podataka o tome

dolazi od grčkog povjesničara Herodota koji je iscrpno pisao o Egiptu

nakon što ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., što se podudaralo s poče

tkom grčkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim

vezama, prvenstveno zato što su grčki plaćenici sudjelovali u lokalnim

ustancima. Posebno su ih brinule i provincije u Maloj Aziji (sadašnjoj

Turskoj), na čijem zapadnom vrhu su se Azija i Perzijanci suočavali s Eu

ropom i Grcima. Tamo su grčki naseljenici oživljavali i učvršćivali drevne

naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti problematične

Europljane zauzimanjem obližnjih grčkih otoka.

Sve jače napetosti buknule su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g.

pr. n. e. napali grčko kopno i bili potučeni kod Maratona. U bitci kod Sa-

lamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad morem, a čarke

i bitke za vlast nad Malom Azijom nastavili su se još jedno stoljeće, čak i

276

P O S L J E D N J I D A N I

kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grčkoj se Atenjani, Spartanci i

Makedonci međusobno jedni s drugima borili za prevlast.

U tim dvostrukim borbama — jednoj između Grka s grčkog kopna i

drugoj s Perzijancima — podrška grčkim naseljenicima Male Azije bila je

vrlo važna. Čim su Makedonci nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II

poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (današnji Dardaneli) kako bi

osigurao lojalnost grčkih naseobina. Godine 334. pr. n. e. njegov nasljednik

Aleksandar ("Veliki") na čelu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu

prešao u Aziju i započeo veliki rat protiv Perzijanaca.

Aleksandrove zapanjujuće pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa

dnjačkoj (grčkoj) vlasti podrobno su opisali povjesničari — počevši od onih

koji su Aleksandra pratili na njegovim pohodima — i ovdje ih nije potrebno

prepričavati. Ono što treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda

u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitičkih ili ekonomskih razloga za veliki

grčko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: makedonskim

dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj

Filip, nego bog — egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji došao prerušen

u čovjeka. Uz grčki panteon koji je proizišao s druge strane Sredozemnog

mora i na čelu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi

jaca, te uz priče o bogovima ("mitove") koji su oponašali bliskoistočne priče

o bogovima, pojava jednog takvog boga na makedonskom dvoru nije se

smatrala nemogućom. Uz dvorski skandal s kraljevom mladom egipatskom

ljubavnicom te bračni razdor koji je uključivao razvod i ubojstva, "glasina

ma" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar.

Aleksandrov posjet proročištu u Delrima kako bi otkrio je li doista

sin boga, i stoga besmrtan, samo je produbio misterij. Savjetovan je da

odgovor potraži u egipatskom svetom mjestu. Zato je, čim su Perzijanci

potučeni u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pode za njima, ostavio

glavninu svoje vojske i požurio u oazu Siwa u Egiptu. Tamošnji svećenici

uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna Amona. Proslavljajući

to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novčiće na kojima je prikazan s

ovnovim rogovima (slika 121).

277

Page 140: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

No, što je s besmrtnošću? Dok su njegovo ratovanje i daljnja osvaja

nja opisali službeni povjesničar njegovih pohoda po imenu Kalisten i dru

gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnošću uglavnom je poznata iz

izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni odnosno "Aleksandrove avanture",

u kojima su činjenice izmiješane s legendom. Kao što je detaljno opisano u

Stepeništu do neba, egipatski svećenici uputili su Aleksandra iz Siwe u Tebu.

Tamo je, na zapadnoj obali rijeke Nil, u pogrebnom hramu koji je izgra

dila Hatšepsut, vidio zapis koji je potvrđivao da je njezina majka s njom

zatrudnjela kada joj je bog Amon došao prerušen u njezina supruga kralja

— točno kao u priči o Aleksandrovom polubožanskom začeću. U velikom

hramu Ra-Amona u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, Aleksandar je okru

njen za faraona. Zatim je, slijedeći upute koje je dobio u oazi Siwa, ušao u

podzemne tunele na Sinajskom poluotoku i naposljetku otišao onamo gdje

je bio Amon-Ra alias Marduk — u Babilon. Nastavivši borbe s Perzijanci-

ma, Aleksandar je 331. g. pr. n. e. došao do Babilona i ušao u grad vozeći

se na svojim bojnim kolima.

Požurio je do Esagila, hrama zigurata u Svetoj četvrti, da primi

Marduka za ruke kao što su to činili osvajači prije njega. No veliki bog

je bio mrtav. Prema pseudoizvorima, Aleksandar je vidio boga kako leži u zlatnom

lijesu, a njegovo je tijelo bilo uronjeno (odnosno konzervirano; op. a.) u

posebnim uljima. Bilo to točno ili ne, činjenica je da Marduk više nije bio

278

P O S L J E D N J I D A N I

živ te da su kasniji priznati povjesničari bez iznimke njegov zigurat Esagil

opisivali kao njegovu grobnicu.

Prema Diodom iz Sicilije (prvo stoljeće pr. n. e.), za čije djelo Bibli-

otheca historica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora,

"učenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vični

predviđanju budućih događaja metodom zasnovanom na drevnim opaža

njima", upozorili su Aleksandra da će umrijeti u Babilonu, no da "može

izbjeći opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su uništili Perzijanci".

(Knjiga XVII, 112.1). Svejedno ušavši u grad, Aleksandar nije imao ni do

voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e.

doista u Babilonu i umro.

Povjesničar-geograf Strabo iz prvog stoljeća pr. n. e., rođen u grčkom

gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu

ogromnu veličinu, "viseći vrt" koji je bio jedno od sedam svjetskih čuda,

njegove visoke zgrade izgrađene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5

rekao je sljedeće (naglasci su naknadno dodani; op. a.):

Ovdje također je Belova grobnica, sada u ruševinama

Nakon što ju je uništio Kserkso, kao što je rečeno.

To je bila četverokutna piramida od opeka.

Ine samo daje bila visoka kao stadion,

Nego je bila i široka kao stadion.

Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu;

No to bi bio velik zadatak

I trajao bi dugo vremena,

Tako da nije mogao završiti ono Što je pokušao.

Prema tom izvoru, ifr^zWMardukovu grobnicu uništio je Kserkso, per

zijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5,

ranije naveo da je Bel ležao u lijesu kada je Kserkso odlučio uništiti hram 482.

g. pr. n. e.. Marduk, dalde, nije umro mnogo prije toga (vodeći njemački astro

lozi 1922. godine na konferenciji na Sveučilištu Jena zaključili su da je Marduk

279

Page 141: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

484. g. pr. n. e. već bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto ro vrijeme s povijesne je scene nestao i Mardukov sin Nabu. I tako se privela kraju, gotovo ljudskom

kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje.

To što je kraj došao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije također nije slučajnost.

Poslije Mardukove smrti i nestanka Nabua više nije bilo nijednoga od velikih anunnakijskih bogova koji su nekoć vladali Zemljom; nakon smrti Aleksandra nije više bilo ni pravih ili tobožnjih polubogova koji su čovječanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put nakon što je stvoren Adam čovjek je ostao bez svojih stvoritelja.

U tim očajnim vremenima za čovječansrvo nada je stigla iz Jeruzalema.

Zadivljujuće je da je priča o Marduku i njegovom svršetku u Babilonu

ispravno prerkazana u bibhjskim proročansrvima. Već smo spomenuli da je

Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu

đen samo da "uvene" — da osrane, ali da osrari i posrane zbunjen, da se sme-

žura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proročansrvo ispunilo.

No, dok je Jeremija ispravno prerkazao propast Asirije, Egipta i Babi

lona, uz ta je pretkazanja priložio i ona o ponovno usposravljenom Sionu,

nanovo izgrađenom hramu i "sretnom kraju" za sve narode kada dođu

posljednji dani. To će biti, rekao je, budućnosr koju je Bog svo vrijeme

planirao "u srcu svojemu", tajna koja će biti otkrivena čovječansrvu (23:

20) u predodređeno vrijeme u budućnosti: "u dane posljednje jasno ćete

to razumjeti" (30: 24), i "u to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje

Jahvino'; i svi će se narodi u njemu sabrati (3: 17).

Izaija je u svojoj drugoj zbirci proročanstava (koju ponekad zovu Dru

gi Izaija), nazivajući babilonskog boga "bog koji se skriva" — šro je u stvari

značenje imena "Amon" — predvidio budućnost sljedećim riječima:

Pade Bel/ Sruši se Nebo!

Prte svoje kipove na životinje i stoku...

P O S L J E D N J I D A N I

Padaju, ruše se svi zajedno,

Ne mogu se spasiti od ropstva.

IZAIJA 4 6 : 1-2

Ta proročansrva su, kao i Jeremijina, sadržavala obećanje da će čovje

čansrvu biti ponuđen nov počerak, nova nada; da će doći mesijansko vrije

me kada će "vuk prebivari s janjerom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit

će se u posljednjim danima da će Gora hrama Jahvina bid postavljena vrh

svih gora, uzvišena iznad svih bregova; i k njoj će se stjecati svi narodi".

Tada će narodi mačeve prekovari u plugove, a koplja u srpove. Neće se više

dizat' mača proriv naroda nir' se više učir' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4).

Tvrdnju da će nakon nevolja i mulca, nakon što će se ljudima i narodi

ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doći vrijeme mira i pravde iznosili

su i rani proroci, čak i kada su Dan Gospodinov prerkazivali kao Sudnji

dan. Među njima su bili Hošea, koji je pretkazaopovratak kraljevstva Božjeg

kroz Kuću Davidovu u posljednjim danima, te Mihej koji je — korisreći

iste riječi kao i Izaija — objavio: "dogodit će se u posljednjim danima."

Znakovito je da je i Mihej obnovu Božjeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine

univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjerom,

apsolutno nužnim i predodređenim od samog počerka, koji "proizlazi iz

drevnih vremena, iz vječnih dana".

Prema tome, u proročanstvima o posljednjim danima bio je prisuran

spoj dva osnovna elementa: jedan je taj da će iza Dana gospodinovog, su

dnjeg dana za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona

era sa središtem u Jeruzalemu. Drugi element je taj da je sve predodređeno,

da je Bog već na Počerku isplanirao Kraj. Doisra, koncept kraja epohe,

vremena kada će se zaustaviti tok događaja — moglo bi se reći, preteča

sadašnje ideje "kraja povijesti" — i započeti nova epoha (gotovo sam u

iskušenju da kažem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, može se pronaći

već u najranijim poglavljima Biblije.

Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje

vrijeme," "svršetak dana", ali najtočnije je "posljednji dani") u Bibliji se

281 280

Page 142: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

koristi već u Postanku (glava 49), kada je umirući Jakov sazvao svoje sinove i

rekao im: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane". To

je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kuća

zodijaka) koja pretpostavlja proročanstvo time što je zasnovana na ranijem

poznavanju budućnosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4) , kada Mojsije

prije smrti, govoreći o Izraelovom božanskom naslijeđu i njegovoj budućno

sti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vašoj snaći će vas sve to, ali u posljednje

dane vi ćete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i poslušati njegov glas."

Uloga Jeruzalema i važnost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje

prema kojoj će hrliti svi narodi neprekidno se naglašavala ne samo zbog

teološko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktičan razlog: potreba za

mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda — taj isti izraz Ezekijel

koristi u Izlasku pri opisivanju Božjeg nebeskog vozila! Kavod koji će biti

čuvan u obnovljenom hramu, "iz kojega ću dati mir i koji će biti veći od

prvoga", rečeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u

Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve

mirom — onim u Libanonu: Odande će Božji kavod doći u Jeruzalem, stoji

u stihovima 35: 2 i 60: 13.

Ne možemo izbjeći zaključak da se božji povratak očekivao u po

sljednjim danima. No, kada su trebali nastupiti posljednji dani?

To pitanje — na koje ću ponuditi vlastiti odgovor — nije novo, već je

postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga čak i sami proroci koji

su govorili o posljednjim danima.

Izaijino proročanstvo o vremenu "kad zatrubit će velika trublja" i na

rodi će se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo

je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu

razumjeti proročanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je unutar pravila,

linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija ža

lio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, naređeno mu je da

zapečati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je riječ za "slova

282

P O S L J E D N J I D A N I

— Otioth — promijenio u Ototh, što znači "proročko znamenje," što pak

upućuje na neku vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se božji plan ne može

razumjeti dok za to ne dođe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije možda se

ukazivalo kada je prorok boga — nazvavši ga "stvoritelj slova" — zamolio

"pročitaj nam slova unatrag" (41: 23).

Prorok Sefanija — čije samo ime znači "kojega je kodirao Jahve"

— prenio je Božju poruku da će kada se okupe narodi On "govoriti

čistim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ćete kada bude

vrijeme da vam kažem."

Tada nije čudo da se u posljednjoj proročkoj knjizi Biblija bavi gotovo

isključivo pitanjem KADA — kada će doći posljednji dani? U Knjizi Da-

nijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na

zidu. Nakon toga je i Danijel počeo imati snove sa znamenjem i viđati apo-

kaliptične vizije budućnosti u kojima su "Pradavni" i njegovi anđeli imali

glavne tdoge. Danijel je, zbunjen, zamolio anđele za objašnjenja; odgovori

su se sastojali od proroštava budućih događaja koji su se trebali dogoditi

na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada će biti kraj vremena?

— upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled činili preciznima,

postojećim su zagonetkama samo dodali nove.

U jednom slučaju anđel je odgovorio da će razdoblje budućih doga

đaja, vrijeme kada će "bezbožni kralj pomišljati da promijeni blagdane

i Zakon" trajati "jedno vrijeme, vremena i polovinu vremena". Tek nakon

toga nastupit će obećano mesijansko vrijeme, kada će "Sveci Svevišnjega

ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put anđeo je odgovorio: "Se

damdeset je sedmica i sedamdeset šezdesetica godina određeno tvom

narodu i tvom gradu da se dokrajči opačina i potvrdi viđenje proroka";

u opet drugom slučaju odgovorio je da će "nakon sedam sedmica, a

onda šezdeset i dvije godine, Mesija biti pogubljen, doći će vođa koji će

razorit grad, a svršetak će doći u poplavi."

Tražeći jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio božanskog glasnika

da mu precizno kaže: "Kada će doći kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio

zagonetni odgovor da će kraj doći "Nakon jednog vremena, više vremena

283

Page 143: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

i polovine vremena". Ali što je značilo "jedno vrijeme, vremena i polovina

vremena", šro je značilo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"?

"Ja slušah, ali ne razumjeh", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upi

tah: 'Gospodaru, kako će to svršiti?'" Ponovno govoreći u šiframa, anđeo

je odgovorio: "Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i posravljena

grozota pusroši: risuću dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji dočeka i

dosegne tisuću trista trideser i pet dana." Nakon što mu je dao taj podatak,

anđeo — koji ga je prije zvao "sine čovječji" — mu je rekao: "A ri sada idi i

orpočini. Ustat ćeš da primiš svoju baštinu u posljednjim danima."

Naraštaji bibličara, učenjaka i teologa, astrologa pa čak i asrronoma —

među potonjima i slavni sir Isaac Newron —popur Danijela su reldi: "Čuli

smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo značenje "jednog vremena,

više vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada počinje

brojanje? Dvojba proizlazi iz činjenice da su Danijelu simboliku njegovih

viđenja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nasraju čeriri i

zatim se dijele) anđeli objasnili kao događaje koji se trebaju dogoditi daleko

nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predviđenog pada,

čak nakon pretkazane obnove Hrama poslije sedamdeset godina. Uspon i

pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodsrva nad Grcima, čak

i podjela carsrva koje je osvojio između njegovih nasljednika — sve je to

prerkazano s takvom točnošću da mnogi stručnjaci smatraju da Danijelova

proročansrva pripadaju žanru "proročanstva poslije događaja" — da je pro

ročki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no da je predstavljen kao da

je napisan tri stoljeća ranije.

Nepobitan argument je navod, izrečen tijekom jednog od susreta s

anđelima, da počne brojati od "časa kada bude dokinuta svagdašnja žrrva

(u hramu; op. a.) i postavljena grozota pustoši." To se moglo odnositi jedino

na događaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca

kisleva, 167. g. pr. n. e..

Taj datum je precizno zabilježen, jer tada je "grozota pustoši"

postavljena u hram, označivši — kao što su mnogi tada vjerovali

— početak posljednjih dana.

284

Petnaesto poglavlje

JERUZALEM: NESTALI KALEŽ

Udvadeset i prvom stoljeću pr. n. e., kada je na Zemlji prvi pur uporrije-

bljeno nuklearno oružje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen

vinom i kruhom u ime Boga Svevišnjeg te je proglasio prvu monoteističku

religij u čovj ečans tva.

Dvadeset i jedno stoljeće kasnije odani Abrahamov baštinik je, poslije

svetkovanja posebne večere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na

svojim leđima križ — simbol određenog p l a n e t a — i postao začetnik nove

monoteističke religije. Oko njega je i dalje mnošrvo pitanja: Tko je zapravo

bio? Šro je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam

bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, što je bio kalež koji je potaknuo

legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)?

Posljednje večeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest uče

nika židovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj večeri (na hebrejskom

se ta večera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor

ovjekovječili neki od najvećih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja večera

Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio gla

sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teološkim spoznajama. Ono što

prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom različitih rasprava, diskusija

i analiza, no sve ro samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rješava.

Page 144: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 122

Mi ćemo pokazati da ključ za razotkrivanje tajni leži u onome

što slika ne prikazuje; ono što na njoj nedostaje sadrži rješenja neu

godnih zagonetki u sagi o Bogu i Čovjeku na Zemlji, te očekivanjima

mesijanskih vremena. Prošlost, sadašnjost, budućnost doista se spajaju

u dva događaja, odvojena dvadeset i jednim stoljećem. Za oba je ključan

Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proročanstvima o poslje

dnjim danima.

Da bi se razumjelo što se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljeća

moramo se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao božjim sinom, no ipak je

umro u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio živ,

kontrolirao je svoje međusobno suprotstavljene generale mješavinom na

grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam

Aleksandar bio otrovan). Čim je umro, njegov četverogodišnji sin i njegov

skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvađani generali i regionalni za-

28 6

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

povjednici podijelili su između sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej

i njegovi nasljednici, sa sjedištem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrička

područja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, Anatolijom, Me

zopotamijom i dalekim azijskim zemljama; sporna Judeja završila je (zaje

dno s Jeruzalemom) pod ptolomejskom vladavinom.

Ptolomejci su se, uspjevši preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se

pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla

vnom nastavili njegov tolerantni stav prema drugim religijama. Utemeljili

su slavnu Aleksandrijsku knjižnicu i zadužili egipatskog svećenika po ime

nu Manetho da za Grke napiše dinastičku povijest i božansku pretpovijest

Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga što je dandanas poznato

kao Manethovi zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija

nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grčki učenjaci poka

zali su posebno zanimanje za religiju i židovske spise, i to u tolikoj mjeri da

su Ptolomejci organizirali prevođenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat

kao Septuaginta) i dopustili Zidovima potpunu vjersku slobodu štovanja u

Judeji, kao i u njihovim sve većim zajednicama u Egiptu.

Poput Ptolomejaca, Seleukidi su također angažirali učenjaka koji je go

vorio grčki jezik, bivšeg Mardukovog svećenika poznatog po imenu Beros,

da im sastavi povijest i pretpovijest čovječanstva i njegovih bogova prema

mezopotamskom znanju. On je istraživao i pisao u knjižnici pločica ispisa

nih klinastim pismom koja se nalazila blizu Harana. Iz njegove tri knjige (o

kojima znamo samo iz fragmentiranih citata u drugim drevnim zapisima)

Zapadni svijet, Grčka i potom Rim saznali su za dolazak Anunnakija na

zemlju, pretpotopnu eru, stvaranje "Mudrog čovjeka" , potop i ono što

je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (što je kasnije potvrđeno

otkrićem i dešifriranjem pločica s klinastim pismom) otkrilo da božanska

godina "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina.

Godine 200. pr. n. e. Seleukidi su prešli ptolomejsku granicu i osvojili

Judeju. Kao i u drugim slučajevima, povjesničari su istražili geopolitičke

i ekonomske razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Be-

rosovom izvještaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih podataka o

287

Page 145: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

tome da je Ea/Enki naložio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve

moguće zapise u Sipparu gradu Samaševom" i tako ih sačuva za vrijeme

poslije Potopa, zato što su to zapisi "opočecima, sredinama i krajevima".

Prema Berosu, svijet periodički prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje

sa zodijačkim dobima, pri čemu je ono u kojem je živio Beros počelo 1.920

godina prije počerke seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi početak

doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. — tako da je tom dobu bilo suđe

no da se brzo svrši, čak i kada bi trajalo u svojoj punoj marematičkoj duljini

(2232-2160=122. g. pr. n. e.)

Dostupni zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izra

čune povezivali s Povratkom koji se još nije dogodio, preuzela ideja da će

do Povrarka doći vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poha

rani hramovi Sumera i Akada počeli su se grozničavo obnavljati, posebno

E.ANNA — "Anuov dom" — u Uruku. Mjesto slijetanja u Libanonu, koje

su oni zvali Heliopolis — grad boga Sunca — bilo je nanovo posvećeno

izgradnjom hrama u časr Zeusu. Tako nam se nameće zaključak da je razlog

rara za Judeju bila porreba da se za Povratak hitno pripremi i jeruzalemske)

mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grčko-seleukid-ski način pripreme za ponovni dolazak bogova.

Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari čvrsto su odlučili da

u područjima pod njihovom vlašću nametnu helensku kulturu i religiju.

Najznačajnija promjena zbila se u Jeruzalemu gdje je odjednom bila staci

onirana strana vojska, a vlasr hramskih svećenika ograničena. Helenistička

kultura i običaji bili su nasilno uvedeni; čak se moralo mijenjari imena,

počevši od visokog svećenika koji je bio primoran da ime promijeni iz Jošua

u Jason. Građanski zakoni u Jeruzalemu ograničavali su građanska prava

Zidovima, povišeni su porezi kako bi se njima financirali arlerika i hrvanje,

a ne Tora; a u provinciji su vlasri gradile svetišta grčkim božansrvima i slale

vojnike da silom nametnu štovanje u njima.

Godine 169. pr. n. e. u Jeruzalem je došao radašnji seleukidski kralj

Antioh IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Po

vrijedivši sverosr hrama, ušao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj

288

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

naredbi, zaplijenjeni su zlarni ritualni predmeri koji su se čuvali u hramu,

zapovjednišrvo nad gradom dano je grčkom guverneru, a pokraj hrama

izgrađena tvrđava za stalni garnizon srranih vojnika. Kada se vrario u svo

ju sirijsku prijestolnicu, Antioh je izdao proglas kojim se propisivalo da

se širom kraljevstva moraju štovati grčki bogovi, a u Judeji se je posebno

zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s tim proglasom,

jeruzalemski hram trebao je postati hram u čast Zeusu. I 167. g. pr. n. e.,

25. dana hebrejskog mjeseca Kisleva — stoje ekvivalent današnjem 25.

prosincu —sirijsko-grčki vojnici u hram su postavili kumir, kip Zeusa,

"Vladara nebesa," a veliki olrar je promijenjen i korišten za žrtve Zeusu.

Svetogrđe nije moglo biti veće.

Neizbježna židovska pobuna, koju je predvodio svećenik po imenu

Matatija i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski

ustanak. Ustanak je buknuo u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lo

kalne grčke garnizone. Dok su Grci žurili po pojačanje, buna je zahvatila ci

jelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojčano stanje i naoružanosr,

nadomjestili žestinom vjerskog fanatizma. Događaji, opisani u biblijskoj

Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesničari), ne ostavljaju

sumnje da se borba nekolicine protiv moćnog carsrva vodila ročno odre

đenim rasporedom: Bilo je neophodno da se do određenog zadnjeg roka po

novno zauzme Jeruzalem, očisti hram i nanovo ga se posveti Jahvi. Nakon što

su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti samo Brdo hrama, Makabejci su očistili

hram i te je godine ponovno upaljen sveti plamen. Do konačne pobjede,

koja je dovela do potpune kontrole nad Jeruzalemom i obnove židovske

nezavisnosti, došlo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i ponovnu posveru hrama

Židovi i dandanas slave kao blagdan Hanuka ("ponovna posveta") koji se

slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva.

Čini se da su slijed i vremenski raspored tih događaja povezani s pro-

ročansrvima o posljednjim danima. Od tih proročanstava su, kao šro smo

vidjeli, ona u kojima su dane određene brojčane indicije o posljednjim da

nima, bila proročanstva koja su anđeli prenijeli Danijelu. No, manjka im

jasnoće jer su brojanja zagonerno izražena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili

289

Page 146: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

u "cjedilima godina" ili čak brojem dana. Možda se jedino u pogledu poto

njega može reći kada računanje počinje, pa se može znati i kada završava. U

tom jednom slučaju brojanje je trebalo početi od dana kada bude "dokinuta

svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši" u jeruzalemskom hramu.

Takav grozomoran čin doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e.

Imajući na umu slijed tih događaja, brojanje dana iz proročanstva da

nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne događaje povezane s hra

mom: njegovo oskvrnuće 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdašnja

žrtva i postavljena grozota pustoši"), čišćenje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon

"tisuću dvjesta i devedeset dana") i potpuno oslobođenje Jeruzalema 160.

g. pr. n. e. ("Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet

dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom

događaja u hramu.

Prema proročanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je počeo otkuca

vati sat Posljednjih dana.

U imperativu da se do 160. g. pr. ft. e. ponovno zauzme čitav grada

te da se s Brda hrama Liklone strani, neobrezani vojnici krije se još jedan

trag do rješenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje događaja koristili uo

bičajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.),

ljudi u tim vremenima očito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored

zasnovan na budućem kršćanskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao što

smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr.

n. e., a prema tom kalendaru ono što mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je točno 3600. godina!

To je, kao što čitatelj već zna, bio SAR, izvorni (matematički) orbitalni

period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio četiri tisuće godina ranije,

dolazak godine SAR (3.600 zemaljskih godina) — kraj jedne božanske

godine — bio je od neizbježnog značaja. Onima kojima su biblijska proro

čanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne

290

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

božanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je ključni tre

nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obećao da će se

vratiti u svoj hram, i hram mora biti očišćen i pripremljen za to.

Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida protok go

dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoči Knjiga jubileja,

izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon ma-

kabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu

pna samo u grčkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slavonskim prijevo

dima). Ona prepričava povijest židovskog naroda od vremena Izlaska te pri

tome koristi vremensku jedinicu jubilej — pedesetogodišnju jedinicu koju

je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi

jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko računanje vremena koje je

otada poznato kao Annu Mundi — "godina svijeta", na latinskom — koje

počinje 3760. g. pr. n. e.. Stručnjaci (kao što je vlč. R. H. Charles, u svom

engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove

"tjedne" u brojanje prema Annu Mundi.

To da se takav kalendar koristio širom Bliskog istoka te da je, štoviše,

određivao kada se neki događaji trebaju dogoditi može se utvrditi jedno

stavnim pregledom nekih prijelomnih datuma (često označenih podeblja

nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li

samo nekoliko tih ključnih povijesnih događaja, evo što se događa kada se

godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara):

Pr. n. e. n. e. Događaj

3760. 0. Sumerska civilizacija. Počinje nipurski kalendar

3460. 300. Incident s babilonskim tornjem

2860. 900. Gilgameš ubija nebeskog bika

2360. 1400. Sargon: počinje era Akada

2 1 6 0 . 1600. Prvo medurazdoblje u Egiptu; Ninurtina era

(Gudeja gradi hram Pedesetorice)

2060. 1700. Nabu organizira Mardukove sljedbenike;

Abraham u Kanaanu; rat kraljeva

291

Page 147: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

1930. 1800. Mardukov hram Esagil u Babilonu

1760. 2000. Nova dinastija ("srednje kraljevstvo")

u Egiptu; u Babilonu počinje vladati nova

dinastija ("kasitska")

1460. 2300. Pojavljuju se Anšan, Elam i Mitanni i dižu

proriv Babilona;

Mojsije na Sinaju, "gorući grm"

960. 2800. Utemeljeno neoasirsko carsrvo;

u Babilonu obnovljen festival Akitu

860. 2900. Ašurnasirpal nosi simbol križa

760. 3000. S Amosom počinju proročansrva u Jeruzalemu

560. 3200. Anunnakijski bogovi dovršavaju svoj odlazak;

Perzijanci napadaju Babilon; Cirus

460. 3100. Grčko zlatno doba; Herodot u Egiptu

160. 3600. Makabejci oslobađaju Jeruzalem,

hram ponovno posvećen

Nestrpljivi čitatelj jedva će dočekati sljedeće upise:

60. 3700. Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku,

zauzimaju

Jeruzalem

0. 3760. Isus iz Nazareta; počinje brojanje n. e.

(nove ere)

Stoljeće i pol koje je prošlo od makabejskog oslobađanja Jeruzale

ma do događaja povezanih s Isusom nakon što je on došao u nj bilo je

jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti drevnog svijeta, pose

bice židovskog naroda.

To ključno razdoblje, događaji iz kojega urječu na nas i dandanas, po

čelo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljeća Zidovi su

292

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

ponovno bili potpuni vladari svoje svere prijesrolnice i posvećenog hrama,

slobodni da imenuju vlastite kraljeve i visoke svećenike. Iako su se borbe na

granicama nastavile, same granice sada su bile šire i obuhvaćale su većinu

srarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje neza

visne židovske države s Jeruzalemom kao glavnim gradom pod Hasmonej-

cima bio je događaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u jednom:

Povratak Jahvina kavocla koji se očekivao u posljednjim danima nije

se dogodio, iako se činilo da je odbrojavanje dana od vremena poniženja

(odnosno "grozote pustoši", op. prev.) bilo ispravno. Mnogi su počeli su

mnjati u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je očito

da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima

godina" te "vremenom i vremenima" i rako dalje tek treba odgonetnuti.

Ključevi zagonetki bili su u proročanskim dijelovima Knjige Dani-

jeloue koji govore o usponu i padu budućih kraljevstava nakon Babilona,

Perzije i Egipta — kraljevstava koja su se kriptički nazivala "južna," "sje

verna," ili moreplovačko "Kittim"; i kraljevsrava koja će se odvojiri od

njih, boriti jedna s drugima, "razapeti sjajne svoje šatore između mora"

— svih budućih entiteta koji su također kriptički predstavljeni različitim

životinjama (ovnom, kozom, lavom i tako dalje) i čije će se potomstvo,

zvano "rogovi", ponovno razdvojiti i među sobom boriti. Koje su bile te

buduće nacije i koji rarovi su bili prerkazani?

Prorok Ezekijel također je govorio da će doći do velikih biraka između

juga i sjevera, između neidentificiranog Goga i njemu suprotstavljenog Ma-

goga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsrva već pojavila na sceni

— Aleksandrova Grčka, Seleukidi, Prolomejci. Jesu li oni bili predmet pro

ročanstava ili je to bio netko tko treba doći u još daljoj budućnosti?

Došlo je do teološke zbrke: Je li očekivanje kavoda kao fizičkog objekta

u jeruzalemskom hramu ispravno razumijevanje proročanstava, ili je pre

dmet očekivanog dolaska samo simboličnog, efemernog karaktera — duho

vna prisutnost? Sto ljudi trebaju učiniti, ili će se ono što je suđeno dogoditi

bez obzira na sve? Židovski vode bili su podijeljeni na vrlo pobožne i orto

doksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili orvoreniji prema svijetu te

293

Page 148: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

su prepoznavali važnost židovske dijaspore koja se iz Egipta već bila proširi

la u Anatoliju i Mezopotamiju. Osim te dvije glavne struje niknule su male

sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpozna

tija medu njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su

se osamili u Kumranu.

U nastojanju da se odgonetnu proročanstva moralo se voditi računa i

o novoj sili — Rimu. Nakon što su više puta odnijeli pobjedu u ratovima

s Feničanima i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se počeli

miješati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (uključujući

Judeju). Iza carskih izaslanika išla je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su,

pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i

Aleksandar prije njega, išao zaobilaznim putem preko Heliopolisa (odno

sno Baalbeka) i tamo prinio žrtve bogu Jupiteru. Zatim je ondje, na ranije

izrađenim divovskim kamenim blokovima, izgradio najveći hram posvećen

Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 123). Komemoracijski zapis pronađen

na lokalitetu upućuje na to da je car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto,

što sugerira da je rimski hram u to vrijeme već bio izgrađen.

Nacionalna i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz širenje

povijesno-proročkih tekstova kao što su, na primjer, Knjiga jubileja, Knjiga

Henokova, Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha i Mojsijevo uznesenje (i nekoliko

drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigraji). Zajednička

tema im je vjerovanje da je povijest ciklična, da je sve predodređeno, da

će "posljednji dani" — vrijeme previranja i prevrata — označiti ne samo

svršetak povijesnog ciklusa nego i početak novoga, te da će se to "vrijeme

preokreta" (da upotrijebim moderni izraz) manifestirati dolaskom "Poma-

zanika" — Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grčki, odade

'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku).

Čin pomazivanja novoustoličenog kralja sa svećeničkim uljem bio je

poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je

priznato kao čin posvećenja Bogu od najranijih vremena, međutim najzna-

294

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

menitiji primjer pomazanja bio je onaj kada je svećenik Samuel, čuvar za

vjetnog kovčega, pozvao Davida, sina Jišajevog, i proglašavajući ga kraljem

milošću Božjom

... uzeo rog s uljem i pomazao ga

usred njegove braće.

Duh Jahvin

obuze Davida od toga dana.

I SAMUEL 16: 13

295

Page 149: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Proučavajući svako proročansrvo i svaki proročki izraz, pobožni u Jeru

zalemu pronašli su operovane navode o Davidu kao Božjempomazaniku,

kao i božansko obećanje da će od "njegova sjemena" — od nasljednika kuće

Davidove — u Jeruzalemu "u budućim danima"'ponovno bid uspostavlje

no njegovo prijestolje. U Jeruzalemu će budući kraljevi, koji će morati biti

iz kuće Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi,

kraljevi i prinčevi iz cijelog svijeta u ime pravde, mira i riječi Božje okupit

će se u Jeruzalemu. To je, obećao je Bog, "rrajno obećanje", Božji zavjet "za

sve narašraje". Univerzalnost tog obećanja porvrdena je u Izaiji 16: 5 i 22:

22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; Habakuku 3: 13; Zahariji

12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i rako dalje.

To su snažne riječi, nepogrješive u svojem mesijanskom savezu s

kućom Davidovom, no one su ujedno prepune eksplozivnih aspekata

koji su doslovno diktirali tijek događaja u Jeruzalemu. S tim povezano

je pitanje proroka Ili je.

Ilija, zvan Tišbijac po imenu njegova grada u Gileadu, bio je biblijski

prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deverom

stoljeću pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske

žene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim imenom, Eli-Yahu

— "Moj Bog je Jahve" — bio je u neprekidnom sukobu sa svećenicima i

"glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), čije je štovanje

promicala Izebela. Nakon razdoblja osame na rajnom mjestu blizu rijeke

Jordan, gdje se zaredio za "Božjeg čovjeka", dan mu je "ogrtač od kostrijeti"

koji je imao čarobne moći re je pomoću njega mogao izvoditi čuda u Božje

ime. Njegovo prvo zabilježeno čudo (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada

je učinio da malo brašna u posudi i ulja u vrču udovici bude dovoljno za

hranu do kraja života. Zatim je uskrsnuo njezina sina koji je bio umro od

teške bolesti. U sukobu s Baalovim prorocima na planini Karmelu pošlo

mu je za rukom da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji

koji je nakon Izlaska ponovno došao na brdo Sinaj: kada je spašavajući život

pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih svećenika, te ga je anđeo Gospodi

nov sklonio u špilju na planini Sinaj.

296

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

Za njega Biblija kaže da nije umro nego je u vrdogu uznesen na nebo da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opširno opisan u drugoj glavi Druge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neočekivan događaj. Baš suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija čije mjesto i vrijeme su Iliji bili ranije priopćeni.

Mjesro određeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na istočnoj obali rijeke. Kada je došlo vrijeme da pođe ramo, njegovi učenici, predvođeni onime po imenu Elizej, pošli su zajedno s njime. Ilija se zausra-vio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo čuda za Izraelce koje je vodio Jošua). Tamo se pokušao orarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusre Iliju da sam prijeđe rijeku, oni su se zadržali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "točno da će Gospodin danas uznijeti Iliju na nebesa?".

Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj čudorvorni ogrrač, smorao ga i udario njime po vodi. Voda se razdvojila rako da je može prijeći. Drugi učenici su ostali pozadi, no Elizej je čak i tada ustrajao da bude s Ilijom te je s njim prešao rijeku:

/ dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moji

Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio.

II KRALJEVI 2: n - 1 2

Arheološka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov humak"), mjesta

u Jordanu koje odgovara geografiji iz biblijske priče, otkrila su murale s

"vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokalirer na kojem su se

iskapanja vršila pod pokroviteljsrvom Varikana. (Moja potraga za njihovim

297

Page 150: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

nalazima, koja je obuhvatila arheološke muzeje u Izraelu i Jordanu i

uključivala posjet lokalitetu u Jordanu, te je na kraju dovela do Pontifi-

kalnog biblijskog instituta u Jeruzalemu kojim upravljaju jezuiti — sli

ka 1 2 4 — opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!'Ekspedi

cije zemaljskih kronika.)

SLIKA 124

Prema židovskoj predaji, preobraženi Ilija jednog će se dana vratiti kao

vjesnik konačnog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je pre

daja bila zabilježena već u petom stoljeću pr. n. e. — u svom posljednjem

proročanstvu zabilježio ju je prorok Malahija. S obzirom da je prema toj

predaji špilja na brdu Sinaj kamo je anđeo odveo Iliju bila mjesto gdje se

Bog razotkrio Mojsiju, očekivalo se da će se Ilija vratiti na početku blagdana

pashe, kada se obilježava židovski izlazak iz Egipta. I dandanas se u sklopu

sedera, svečane večere kojom počinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol

na kojem se objeduje postavlja i čaša s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje

kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ući i recitira

se posebna himna kojom se izražava nada da će uskoro navijestiti "Mesiju,

sina Davidovog". (Kao što je slučaj kod kršćanske djece kojima se govori da

se Djed Mraz došuljao kroz dimnjak i donio im darove koje su pronašli,

tako se i židovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija došuljao 1

298

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

otpio gutljaj vina.) U skladu s običajem, "Ilijina čaša" je u stvari bogato

ukrašeni pehar, kalež koji se nikada ne koristi ni za što drugo osim za ritual

s Ilijom za trajanja pashalne večere.

Isusova "posljednja večera" bila je ta tradicionalna pashalna večera.

Iako je zadržala nešto nalik slobodi biranja vlastitog visokog svećenika

i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. Njome se najprije vladalo

iz zapovjedništva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski

upravitelj zvan prokurator brinuo se da Židovi kao ethnarcha ("Poglavara

židovskog vijeća"), a u početku i "Kralja Židova" (ne "kralja Judeje" kao ze

mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio

Herod, potomak edomskih obraćenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju

rimskih generala (slavnih po Kleopatri): Marka Antonija i Oktavijana. He-

rodova ostavština bile su monumentalne građevine, uključujući poboljšanje

Brda hrama te palače-tvrdave Massade na Mrtvom moru. K tomu, pazio je

na želje prokuratora te je de facto bio vazal Rima.

Godine 33. pr. n. e. (prema prihvaćenom datiranju povjesničara) u

takav je Jeruzalem, uvećan i uveličan hasmonejskim i herodovskim gra

đevinama i prepun hodočasnika za blagdan Pashu, došao Isus iz Nazareta.

U to vrijeme Židovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijeće od se

damdeset starješina zvano Sanhedrin. U to vrijeme više nije bilo židovskog

kralja, zemljom, ne više židovskom državom nego rimskom provincijom,

upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smješten u citadeli

Antoniji smještenoj pokraj hrama.

Napetosti između židovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su,

pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeru

zalem došao 26. g. pr. n. e., pogoršao je situaciju dovevši u grad rimske

legionare s njihovim znakovljem obješenim na motkama i novčićima koji

su na sebi imali idole zabranjene u Hramu. Zidovi koji su pružili otpor bez

milosti su bili osuđivani na razapinjanje na križu, i to u tolikom broju daje

mjesto pogubljivanja nazvano Golgota — Mjesto lubanja.

299

Page 151: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o

blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaesr godina, uzidoše

po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak

osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 41-43). Kada je Isus došao ovaj put (sa svojim

učenicima), situacija svakako nije bila očekivana, u skladu s obećanjima iz

biblijskih proročanstava. Pobožni Zidovi — što je Isus sasvim sigurno bio

— bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje će provesti Mesija, za koju

je ključna bila posebna i vječna veza između Boga i kuće Davidove. Ona

je jasno i nedvosmisleno izražena u veličanstvenom psalmu 89 (20-30) u

kojem Jahve, obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kaže:

Izabranika iz naroda izdigoh; nadoh Davida, slugu svoga, svetim ga uljem svojim pomazah... On će me zvati: "Oče moji Bože moj i hridi spasa mojega." Aja cugaprvorodencem učiniti, najvišim medu kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju I savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim I prijestolje mu [učiniti trajnim] kao Dani nebeski.

Nije li spominjanje "Dana nebeskih" rrag, poveznica između dolaska

Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li ro bilo vrijeme kada će se

obistiniti proročanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dva

naest učenika bio u Jeruzalemu, odlučio da preuzme srvari u svoje ruke: ako

je za spasenje porreban pomazanik iz kuće Davidove, on će, Isus, biri taj!

Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-šuah ("Jošua") — značilo je Jahvin

spasitelj; a što se tiče zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kuće Davi

dove, to je bio: sam prvi srih Novog zavjeta, u Evanđelju po Mateju, glasi:

"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". Nakon

300

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo ro

doslovlje po narašrajima: četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida; če-

rrnaest naraštaja od Davida do babilonskog izgnanstva i potom četrnaest

naraštaja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanđelja su sve uvjerila.

Naši izvori za ono što se dogodilo sljedeće su Evanđelja i druge knjige

Novog zavjeta. Znamo da su "izvještaji očevidaca" u srvari bili pisani dugo

poslije događaja; znamo da je kodificirana verzija rezultat odluka done

senih na sinodu koji je sazvao car Konsrantin tri sroljeća kasnije; znamo

da "gnosrički" rukopisi, poput spisa Nag Hammadi i Judinog evanđelja,

pružaju drukčije verzije koje Crkva nasroji potisnuti; znamo čak — a to je

neosporena činjenica — da je najprije posrojala Jeruzalemska crkva kojoj

je na čelu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena isključivo na židovske

sljedbenike, te koju je preuzela, isrisnula i eliminirala Rimska crkva koja se

obraćala nežidovima. Pa ipak, slijedit ćemo "službenu" verziju jer ona, sama

po sebi, jeruzalemske događaje s Isusom povezuje sa svim prošlim stoljeći

ma i tisućljećima, kao što je do sada opisano u ovoj knjizi.

Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje da je Isus u Jeruzalem došao u

vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja večera" bila pashalna večera seder,

re sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, Marko 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju

Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim učenicima: "Znate da je za

dva dana Pasha"; "Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bližio se

Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanđelja, u istim poglavljima,

zatim navode da je Isus uputio svoje učenike da odu u određenu kuću, u

kojoj će blagovati pashalnu večeru kojom počinje sverkovina.

Sljedeće čime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji

će doći (u Luki 1: 17 čak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema

Evanđeljima, ljudi koji su čuli za Isusova čuda — čuda koja su bila jako nalik

onima koje je izvodio Ilija — isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio.

Ne poričući, Isus je izazvao svoje najbliže učenike: "A vi, što vi kažete, tko sam

ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik — Krist!" (Marko 8: 28-29).

Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus

im je odgovorio: Da, naravno, ali on je već došao!

301

Page 152: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Pa ga upitaju:

Zašto pismoznanci govore

da prije treba da dode Ilija?

A on im reče:

Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti...

Ali velim vam: Ilija je već došao.

MARKO 9: 11,13

To je bila smiona izjava koja će uskoro doći na provjeru: jer, ako se

Ilija doisra vratio na zemlju, ako je "već došao" \ tako ispunio preduvjet

za dolazak Mesije, tada se morao pojaviti na pashalnom sederu i otpiti

iz svoje čaše vina!

Kao što su običaji i tradicija zahtijevali, na pashalni stol Isusa i nje

govih učenika bila je postavljena i Ilijina čaša s vinom. Seder je opisan u

14. poglavlju Evanđelja po Marku. Predvodeći blagdansku večeru, Isus

je uzeo beskvasni kruh (sada se takav kruh naziva maca), blagoslovio ga,

razlomio i podijelio svojim učenicima. "I uze čašu, zahvali i dade im. I svi

su iz nje pili" (Marko 14: 23).

SLIKA 125

J E R U Z A L E M : N E S T A L I K A L E Ž

Dakle, nema sumnje daje Ilijina čaša bila tamo, no Da Vincije odlučio daje ne naslika. Na ovoj slici posljednje večere, koja je mogla biti

zasnovana samo na stihovima Novog zavjeta, Isus ne drži krucijalnu čašu

i nigdje na stolu nema vinske čaše! Umjesto toga na njoj je neobjašnjiva praznina Isusu zdesna (slika 125), a učenik s njegove desne strane je na

gnut na stranu kao da nekog nevidljivog pušta između njih:

Je li teološki potpuno korektan Da Vinci implicirao da je nevidlji

vi Ilija doista došao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju čašu?

Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doći prije

pomazanog Kralja iz kuće Davidove došao je.

Nakon što je tako potvrđen, Isus je uhićen i odveden pred rimskog

upravitelja koji ga je upitao: Ti li si kralj židovski? On odgovori: "Ti kažeš"

(Matej, 27: 11). Osuda i pogubljenje na križu bili su neizbježni.

Kada je Isus podigao čašu vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je

učenicima, prema Marku 14: 24, rekao: "Ovo je lav moja, krv novog Save

za". AKO su to bile njegove doslovne riječi, on nije htio reći da trebaju piti

vino koje se pretvorilo u krv — što bi bila teška povreda jedne od najstro

žih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je duša". Ono što je

rekao (ili htio reći) je da je vino u toj čaši, Ilijinoj čaši, zavjet, potvrda njego

ve krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao njezinim nestankom, kao

da ju je uzeo Ilija koji je došao u posjet.

Nestala čaša stoljećima je bila omiljena tema autora. Priče su se pretvo

rile u legende: tražili su je križari; Vitezovi Templari su je pronašli; donesena

je u Europu... čaša je postala pehar, kalež; kalež koji predstavlja kraljevsku

krv, Sang Real na francuskom, od čega je nastalo San Greal - Sveti Gral.

Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem?

Kontinuirana podjarmljenost Zidova u Judeji i pojačana rimska re

presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom

carstvu; najvećim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se

dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.

303

Page 153: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

n. e. poslije duge opsade i žestokih bitaka prsa o prsa, Rimljani su probili

obranu Hrama. Glavni general Tit naredio je da se Hram spali. Iako se

otpor drugdje u Judeji nastavio još tri godine, veliki židovski ustanak bio je

gotov. Rimljani su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obilježili serijom

novčića koji su svijetu objavljivali Judaea Capta — J u d e j a je osvojena — i

gradnjom slavoluka u Rimu na kojem su bili prikazani ritualni predmeti iz

opljačkanog hrama (slika 126).

Međutim, tijekom svake godine nezavisnosti bili su kovani židovski

novčići s natpisom " prva godina," " druga godina," itd. "za slobodu Sio-

na", a dekorativne teme na njima bili su plodovi zemlje. Novčići druge i

treće godine neobjašnjivo su na sebi imali sliku kaleža (si. 127) . . .

SLIKA 127

Je li "sveti gral" i dalje bio u Jeruzalemu?

Šesnaesto poglavlje

ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU

Hoće li se vratiti? Kada će se vratiti?

Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri čemu su "oni"

anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je

- 'Da'. Postoje indicije na koje neba obratiti pažnju i proročansrva o povratku

koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je čovječanstvo

još od prijelomnih događaja u Jeruzalemu prije više do dvije dsuće godina.

No, piranje nije samo "hoće li" i "kada" će se vratiti. Sto će biti znale povra

tka, što će povratak donijeti da sobom? Hoće li to biti dobronamjeran dolazak

ili će — kao kada se spremao Potop — označiti kraj? Koja proročansrva će se

obistiniti: Mesijansko doba, nov početak - ili pak katastrofalna apokalipsa,

konačni kraj, armagedon...

U slučaju posljednje mogućnosti ta proročanstva više ne pripadaju samo

domeni teologije, eshatologije ili puke znatiželje, nego postaju pitanje samog

preživljavanja čovječanstva. Jer armagedon., izraz koji danas označava rar neza

mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj se prijetilo nuklearnim uništenjem.

U dvadeser i prvom stoljeću pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i

"kraljeva sa zapada" došlo je do nuklearne katastrofe. Dvadeser i jedno sto-

304

Page 154: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

ljeće kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n.

e.), strahovi čovječanstva bili su izraženi na svitku, skrivenom u špilji blizu

Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konačni "rat sinova svjetla protiv

sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeću n. e. nuklearna prijetnja

ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smi

sleno: Hoće li se povijest ponoviti — ponavlja li se povijest, na neki zagone

tan način, svakih dvadeset i jedno stoljeće?

Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao

Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog

i Magog" pretkazani kao glavni pokretači konačnog rata, popis sudionika

koji će biti usisani u nj obuhvatio je praktički sve spomena vrijedne nacije,

dok će žarište ratnog požara biti "žitelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su

žitelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za Nippur za one

kojima vrijeme staje tamo.

Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih široko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje će sudjelovati u konačnom ratu — armagedonu — zapravo počinje s PERZIJOM, upravo onom zemljom (današnji Iran) čiji vode danas pokušavaju doći do nuklearnog oružja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji živi ondje gdje se nalazi Megiddo!

A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zašto proročanstvo staro dvije i

pol tisuće godina toliko sliči današnjim novinskim naslovima? Skrivaju li

takve točne pojedinosti iz proročanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazu

ju li na naše vrijeme, naše stoljeće?

Artnagedon, konačni rat Goga i Magoga, ključni je element scenarija

Posljednjih dana i novozavjetne proročke knjige Otkrivenja (čije puno ime

je Apokalipsa svetog Ivana Božanskog). Ona pokretače apokrifnih događaja

uspoređuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj spušta s neba, naočigled

ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18):

U ovome je mudrost:

U koga je uma,

306

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

nek odgoneta broj Zvijeri:

Broj je to jednog čovjeka,

a broj muje šest stotina šezdeset i šest.

Mnogi su pokušali odgonetnuti tajanstveni broj 666 pretpostavljajući

da je to neka kodirana poruka koja se tiče Posljednjih dana. Budući da je

knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu počeo progon kršćana, prihvaće

no je tumačenje bilo da je to šifra za tlačitelja cara Nerona, zato što numeri

čka vrijednost njegova imena na hebrejskom (NeRON QeSaR) iznosi 666.

Činjenica da je on svemirsku platformu u Baalbeku, moguće da inaugurira

tamošnji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. možda je — a možda i nije

— relevantna za zagonetku broja 666.

Da bi 666 mogao kriti više od veze s Neronom sugerira intrigantna

činjenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog bro-

jevnog sustava, tako da bi se "šifra" mogla odnositi na neke starije tekstove.

Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numerički rang bio je 60, Iškur/Adadov

rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnože umjesto da se zbroje do

bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, što je nama poznatih 2160 (trajanje

zodijačkog doba) pomnoženo sa 100 — dakle rezultat o kojem se može

beskonačno spekulirati.

Zatim je tu zagonetka da kada sedam anđela otkrivaju slijed budućih

događaja, ne povezuju te događaje s Rimom već ih povezuju s "Babilo

nom". Uobičajeno objašnjenje bilo je da je, kao što je broj 666 bio šifra za

rimskog cara, "Babilon" bio šifra za Rim. Međutim, kada je napisano Otkri

venje, Babilon već stoljećima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govoreći o

Babilonu, proročanstva nepogrešivo veže za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te

čak opisuje kako "šesti [anđeo] izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku" i tako

je isuši kako bi je mogli prijeći kraljevi s istoka i pridružiti se borbi (16: 12).

Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu.

Budući da proročanstva Otkrivenja govore o budućnosti, nameće nam

se zaključak da "Babilon" nije šifra — Babilon znači Babilon, budući Babilon koji će se uključiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno

307

Page 155: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

objašnjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" — Har-

Megiddo, planina Megiddo, u Izraelu) — rat koji uključuje Svetu zemlju.

Ako je taj budući Babilon doista današnji Irak, proročki stihovi pono

vno su jezivo točni, jer uz to što predviđaju sadašnje događaje koji vode do

pada Babilona nakon kratkog ali strašnog rata, pretkazuju raspad Babilo

na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 19). Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviđaju razdoblja velildh kušnji i

tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokušava zagonetna

starozavjetna proročanstva objasniti opisujući (glava 20) Prvo mesijansko doba

kao "prvo uskrsnuće" koje traje tisuću godina i slijedi ga vladavina Sotone duga

tisuću godina (kada će se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi

drugo mesijansko razdoblje i još jedno uskrsnuće (a tako i "drugi dolazak").

Ta proročanstva neizbježno su pokrenula grozničave spekulacije kada se

bližila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao točki u vremenu, u povi

jesti čovječanstva i Zemlje, kada će se obistiniti proročanstva.

Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici

na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. neće dogoditi ništa, i to ne samo zato što je pravi trenutak milenija, onaj brojeći od Isusovog rođenja, već

prošao — s obzirom na to da se prema svim procjenama stručnjaka Isus rodio

6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje mišljenje je to što se proro

čanstva, kako se čini, nisu odnosila na linearni slijed događaja — prvu godinu,

drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje — nego na cikličko ponavljanje

događaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da će "prve stvari biti posljednje

stvari" — nešto što se može dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme

kreću u krugu, gdje je početna točka završna točka i obrnuto.

Tom cikličkom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vječnog

božanskog entiteta koji je bio prisutan na početku, kada su stvoreni nebesa i

Zemlja, i koji će biti prisutan u posljednjim danima, kada će na svojoj Svetoj

gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih

biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog

preko Izaije objavio (41:4, 44: 6, 48: 12):

308

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji...

Onaj sam koji od početka svršetak otkriva

i unaprijed javlja što se još nije zbilo.

IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10

Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja:

Ja sam Alfa i Omega,

početak i kraj,

govori Gospodin Bog —

Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi.

OTKRIVENJE I: 8

Doista, osnova za proročanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u

početku, da se budućnost može predvidjeti zato što je poznata prošlost— ako ne

čovjeku, onda Bogu: Ja sam "koji od početka svršetak otkriva", rekao je Jahve (Izaija 46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Božje planove

za budućnost —posljednje dane— u odnosu na prošlost, prve dane.

Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, Mudrim izrekama i u

Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni božanski plan za cijelu Zemlju

i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujući da će se narodi Zemlje

okupiti kako bi saznali što ih čeka opisao kako se narodi međusobno pitaju:

"Tko od nas može proreci budućnost tako da nam kaže ono što se dogo

dilo prvo?" (41: 22) Da je to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke

Asirskih proročanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kaže:

"Budućnost će biti kao prošlost."

Taj ciklički element biblijskih proročanstava o povratku vodi nas do

jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA.

Kružni tok povijesnog vremena nađen je, čitatelj će se sjetiti, u Sre

dnjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupčanika,

309

Page 156: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed čega nastaje "skup" od 52 godine,

a nakon što takav skup godina protekne određeni — nenavedeni — broj

puta, nastupa vrijeme obećanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi

do takozvanih Majanskih proročanstava, prema kojima će kraj vremena

doći otprilike 2 0 1 2 . g. n. e.

Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila

je, naravno, ogromno zanimanje te zaslužuje razjašnjenje i analizu. Nave

deni datum proistječe iz činjenice da će te godine (ovisi kako se računa)

trinaesti put proteći vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje

144.000 dana, to je na neki način vrlo važan događaj.

Treba istaknuti određene pogreške to jest pogrešne pretpostavke u tom

scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima

s 52-godišnjim obećanjem (Haab i Tzolkin), nego trećem i mnogo starijem

kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su Olmeci—Afrikan-

ci koji su u Srednju Ameriku došli kada je Toth bio prognan iz Egipta — i

brojanje dana je u stvari počelo s tim događajem, tako da je prvi dan Dugog

brojanja bio ono što mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom

kalendaru predstavljali su sljedeći slijed vremenskih jedinica:

1 kin

1 Uinal

1 Tun

1 Ka-tun =

1 Bak-tun =

1 Pictun

1 dan

1 kin x 20

1 kin x 360

1 tun x 20

1 Ka-tun x 20 =

1 Bak-tun x 20 =

20 dana

360 dana

7.200 dana

144.000 dana

2.880.000 dana

Te jedinice, od kojih je svaka nastala množenjem prethodne, na taj se

način nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve većim glifima. No,

budući da majanski spomenici nikad nisu došli do više od dvanaest baktu

na, čijih 1.728.000 dana već nadmašuje majansku civilizaciju, čini se da je

trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da

će sadašnje "Sunce" odnosno doba završiti s trinaestim baktunom, te kada

310

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeli s 365,25, rezultat

je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, ko

načni rezultat je 2 0 1 2 . g. n. e.

To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su datum

već prije jednog stoljeća osporavali stručnjaci (kao na primjer Fritz Buck,

autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticah

da kao što gore navedena lista pokazuje, množitelj, pa tako i djelitelj, treba

biti matematički savršenih 360, što koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na

taj način bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina — savršenim re

zultatom, budući da predstavlja točno 100 "skupova" Tothovog magičnog

broja 52. Računa li se na taj način, magična godina Tothovog povratka

bila bi 2087. n. e. (5200 - 3 1 1 3 = 2087).

Čovjek bi mogao izdržati i toliko čekanje; jedina neprilika je u

tome što je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikličko računanje vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani prešli na četrnaesti baktun,

petnaesti baktun i tako dalje.

Sve to, međutim, ne umanjuje važnost proročanskog milenija. Bu

dući da "milenij" kao eshatološka vremenska jedinica svoje ishodište ima

u židovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pr. n. e., potraga za

značenjem mora krenuti tim smjerom. U stvari, spominjanje "tisuće"

— milenija — u smislu definiranja doba svoje korijene vuče još iz Starog

zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Božjeg saveza s Izraelom dodi

jelio razdoblje od "tisuću naraštaja" — ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi,

16: 15) kada David donosi zavjetni kovčeg u Jeruzalem. Psalmi opetova

no broj "tisuću" dodjeljuju Jahvi, njegovim čudima, pa čak i njegovim

božanskim kolima (Psalmi 68: 17).

Od izravne važnosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava

u Psalmu 90: 4 — izjava pripisana samom Mojsiju — koja o Bogu kaže:

"tisuću je godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo". Ta je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon što su Ri-

311

Page 157: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

mljani uništili jeruzalemski hram) da je to način da se dokuči kada će doći

tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, srvaranje

svijeta, "Početak", trajao šest dana, a božanski dan traje risuću godina, re

zultat je protok 6.000 godina od Početka do Kraja. Na temelju toga se

vjerovalo da će Posljednji dani doći 6000. godine Anno Mundi.

Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je započeo 3760. g. pr. n. e., to znači da će posljednji dani doći 2240. g. n. e.

(6000 - 3760 = 2240) .

Ovo treće računanje posljednjih dana može nas ili razočarati ili utješiti, ovisno o tome kakva su nam očekivanja. Ljepota tog izračuna je u rome šro se savršeno slaže sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U budućnosti bi se čak mogao pokazati točnim, no osobno nisam tog mišljenja, ponovno zbog toga što je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju proročansrva je ciklička.

Kako nijedan od "modernih" predviđenih datuma nije upotrebljiv,

moramo se okrenuti drevnim "formulama" — učiniri ono što nam se

savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natraške". Imamo dva ciklička

izbora: Božansko vrijeme povezano s ophodnim vremenom Nibirua, re

Nebesko vrijeme povezano sa zodijačkom precesijom. Koji je pravi?

Da su Anunnakiji za dolazak i odlazak iskorisrili prigodu kada je

Nibiru došao na svoj perigej (na točku najbližu Suncu, a stoga i najbližu

Zemlji odnosno Marsu) toliko je očito da su neki moji čitatelji običa

vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000 (približna godina Anuovog

posjeta) i dobiti 400. g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je

počeo nipurski kalendar) — kao što su to učinili Makabejci — te doći

do 160. g. pr. n. e. U svakom slučaju, sljedeći Nibiruov dolazak daleko

je u budućnosti.

U stvari, kao što čitatelji sada znaju, Nibiru je došao ranije, oko

560. g. pr. n. e.. Kada razmarramo tu "digresiju", moramo imati na umu

da je savršeni SAR (3600 godina) uvijek bio matematičko ophodno vri-

312

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

313

jeme budući da nebeske putanje — planeta, kometa, asteroida — zbog

graviracijskog privlačenja drugih planeta kraj kojih prolaze prilikom

svakog ophoda odsrupaju od svoje prerhodne puranje. Da upotrijebim

dobro isrraženi primjer Halleyjevog kometa, kao njegovo ophodno vri

jeme uzima se 75 godina, međutim ono u stvari varira između 74 i 76

godina. Kada se posljednji pur pojavio 1986. godine, ophodno vrijeme

mu je bilo 76 godina. Primijenimo li Halleyjevo odstupanje na Ni-

biruovih 3.600 godina, dobivamo plus/minus od 50 godina prilikom

svakog prolaska.

Još je jedan razlog da se pitamo zašto je Nibiru toliko odstupao od

njegovog uobičajenog SAR-a: neuobičajena pojava potopa oko 10900.

g. pr. n. e.

Tijekom svojih 120 SAR-ova prije potopa, Nibiru je svojom pura-

njom prolazio a da nije prouzročio takvu katastrofu. Zatim se dogodilo

nešto neuobičajeno što je Nibiruovu puranju dovelo bliže Zemlji: u

spoju s nesrabilnim stanjem ledenog pokrova Anrarkrika došlo je do

potopa. Šro je bilo to "nešto neuobičajeno"?

Odgovor bi se mogao kriti dalje u našem Sunčevom sustavu, tamo

gdje prolaze putanje Urana i Neptuna, planeta među čijim mnogim

mjesecima su i neki koji neobjašnjivo kruže u "suprotnom" ("retrogra

dnom") smjeru — u istom smjeru kao Nibiru.

Jedna od velikih tajni našeg Sunčevog sustava je činjenica da planet

Uran doslovno leži na svom boku — njegova os sjever-jug ide hori

zontalno prema Suncu umjesto da je verrikalna. "Nešto" je, negdje u

njegovoj prošlosti, dobro udarilo Uran, rekli su NASA-ini znanstvenici,

ne usuđujući se nagađati što bi to "nešto" moglo biti. Često sam se pitao

je li to "nešto" također bilo ono što je napravilo veliki ožiljak u obliku

slova V i neobjašnjivu "uzoranu" površinu koje je NASA-in Voyager 2

1986. g orkrio na Uranovom mjesecu Mirandi (slika 128) — mjesecu

koji je na više načina drukčiji od svih drugih Uranovih satelita./« li sve

to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?

Page 158: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

S L I K A 128

Posljednjih godina astronomi su utvrdili da veliki vanjski planeti

Sunčevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili formirani nego su

"klizili" prema van, dalje od Sunca. Studije su došle do zaključka da je

taj pomak bio najizraženiji u slučajevima Urana i Neptuna (vidi skicu,

slika 129). To bi moglo biti objašnjenje zašto se tijekom mnogih Ni-

biruovih prolazaka orbitom ništa nije dogodilo, a zatim iznenada jest.

Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj "potopnoj" orbiti Nibiru

314

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

315

naišao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran, nakrenuvši ga na bok. Čak je moguće da je "oružje" udara bio zagonetni

mjesec Miranda — Nibiruov mjesec — koji je nakon što je udario u

Uran završio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi događaj utjecao na

orbitu Nibirua te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto

prijašnjih 3.600, što bi rezultiralo sljedećim poslijepotopnim raspore

dom dolazaka: oko 7450. g., oko 4000. godine i oko 550. g pr. n. e.

Ako je to ono što se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua

556. g. pr. n. e. te sugeriralo da sljedeći dolazak Nibirua treba očekivati

oko 2900. g. n. e.. Onima koji prorokovane kataklizmičke događaje po

vezuju s povratkom Nibirua — "planetom X" kako ga neki zovu — još se

ne moraju bojati.

Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra

ničili na pojedinačnu kratku priliku na Nibiruovom perigej u je, među

tim, netočna. Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima.

Drevni tekstovi bilježe brojne slučajeve putovanja bogova amo-tamo

bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge pri

če o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima nema

nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane,

kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaša

vala). U jednom slučaju je Adapa, Enkijev sin od žene Zemljanke, kojemu

je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji

polubogova Dumuzija i Ningišzide. Henok, pandan sumerskog Enmedu-

rankija, također je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog životnog

vijeka na Zemlji.

To je, kao što je prikazano na slici 130., bilo moguće na barem dva

načina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od

točke A) i stiže puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem

svemirske letjelice (kod točke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako

da letjelica počne "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i

Marsu). Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anuovog, mogao se realizirati

kombiniranjem "A" za dolazak i " B " za odlazak. Kratak posjet Nibiruu

Page 159: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

SLIKA 130 (kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa Zemlje da bi presreo Nibiru kod točke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod točke B za povratak na Zemlju, i tako dalje.

Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrijeme povratka planeta, zbog čega nam preostaje drugo cikličko vrijeme — zodijačko vrijeme.

Ja sam ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. Ono

je drukčije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena našeg planeta) i

božanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali služi kao veza između

njih. Ukoliko je povratak koji se očekuje povratak Anunnakija a ne nji

hovog planeta, tada nam rješenje zagonetki bogova i ljudi valja potražiti

uz pomoć sata koji ih povezuje — cildičkog zodijaka nebeskog vremena.

Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao način da pomire

dva ciklusa: njihov omjer — 3600 za Nibiru, 2160 za zodijačko doba —bio

je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega pro

izišao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i

astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.)

316

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

Beros je, kao što smo naveli, zodijačka doba smatrao prekretnicama

za bogove i ljude, kao i da svijet periodički prolazi kroz apokaliptične kata

strofe, bila to vatrena ili vodena stihija, čije je vrijeme događanja određeno

nebeskim pojavama. Poput svog pandana Manetha u Egiptu, i on je pre-

rpovijest i povijesr dijelio na božansku, polubožansku i postbožansku fazu, s

ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je — gle

čuda nad čudima — točno jedna tisuća — milenij! — zodijačkih doba.

Stručnjaci koji proučavaju drevne glinene pločice koje se bave ma

tematikom i astronomijom bili su zapanjeni otkrićem da su pločice kao

početnu točku koristile fantastični broj 12960000 — da, 12.960.000.

Zaključili su da to može biti povezano jedino sa zodijačkim dobima

koja traju 2.160 godina, čiji umnošci su 12.960 (kada se 2.160 pomno

ži sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 pomnoži sa 60) i 1.296.000 (kada se

pomnoži sa 600) i — gle, čuda nad čudima! — fanrastičan broj s kojim

re drevne liste počinju, 12.960.000, umnožak je 2 . 1 6 0 i 6.000 — kao

u božanskih šest dana stvaranja.

Da su značajni, veliki događaji - kada su poslovi bogova utjecali na

poslove ljudi - bili povezani sa zodijačkim dobima opetovano je pokazano u

ovom svesku Zemaljskih kronika. S početkom svakog doba dogodilo se ne

što izrazito važno: doba Bika označilo je početak ljudske civilizacije. Doba

Ovna započelo je nuklearnom kataklizmom a završilo Odlaskom. Doba

Riba sriglo je s unišrenjem jeruzalemskog hrama i počerkom Kršćanstva. Ne

bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proročki Posljednji dani u stvari Kraj (zodijačkog) doba?

Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena"'jednosta

vno terminologija koja se odnosi na zodijačka doba? O toj mogućnosti prije

otprilike rri sroljeća razmišljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton

je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kre-

ranjem nebeskih tijela — kao što su planeti koji kruže oko Sunca — me

đutim zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji

i biblijskim proročanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao

je "Božjom mehanikom" i čvrsto je vjerovao da su znanstvena otkrića koja

317

Page 160: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

su počela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodređena

da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu pažnju

posveti "Danijelovoj matematici".

U ožujku 2003. godine britanski BBC {British Broadcasting Corpora

tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establišment emisijom o Newtonu

koja je otkrila postojanje spisa, čiju prednju i stražnju stranu je on ispisao

rukom, a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro

ročanstvima.

Newton je svoje numeričke kalkulacije ispisao na jednoj strani papira,

a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani.

Pažljiv pregled tog dokumenta — tj. njegove fotokopije koju sam privi

legiran posjedovati — otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama

nekoliko puta sadrže 216 i 2160. To mi je pomoglo da shvatim način na

koji je razmišljao: mislio je na zodijačko vrijeme — za njega je ono bilo mesijanski sat!

Svoje je zaključke — koristeći izraze "ne prije" i "ne kasnije od" — su

mirao zapisavši tri vremenska okvira za Danijelove proročanske indicije:

• Između 2132. i 2370. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel • Između 2090. i 2374. prema drugoj indiciji

• Između 2060. i 2370. za ključno "jedno vrijeme, vremena i

pola vremena"

"Sir Isaac Newton je predvidio da će kraj svijeta biti 2 0 6 0 . go

dine" objavio je BBC. Možda ne baš točno tada — no kao Što pokazuje

tablica zodijačkih doba iz jednog prijašnjeg poglavlja, s dva svoja datu

ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2060. i 2090. godina.

Original dokumenta tog velikog Engleza sada se čuva u Odjelu

za rukopise i arhive Židovske nacionalne i sveučilišne biblioteke — u

Jeruzalemu! Slučajnost?

318

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. godine javno je

razotkriven "Incident s Fobosom", događaj koji je bio zataškan. Incident se

ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istraži Mars i

njegov potencijalno šuplji prirodni mjesec zvan Fobos.

U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazva

ne Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraživanja Marsovog

mjeseca Fobosa, lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989.

godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske

agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao — nikad nisu objavljene nikakve

pojedinosti ni objašnjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i počeo na Zemlju

slati fotografije snimljene pomoću njegovih dviju kamera — obične i in-

fracrvene.

Začuđujuće je, ili pak uznemirujuće, da su među njima bile i fotografi

je sjenke objekta u obliku cigare kako leti nebom planeta između sovjetske

letjelice i Marsove površine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski

319

Page 161: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su kao "nešto što bi

neki mogli nazvati letećim tanjurom". Svemirskoj letjelici odmah je potom

naloženo da se udalji od Marsove orbite i pride prirodnom satelitu Fobosu

te ga s udaljenosti od pedeset metara bombardira laserskim zrakama. Po

sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je dolazio s Fobosa (slika 132). Neposredno poslije toga sovjetska se letjelica

počela vrtjeti te je prestala odašiljati — uništio ju je tajanstveni projektil.

"Incid ent s Fobosom službeno ostaje "neobjašnjeni incident". U

stvari, neposredno nakon njega počela je djelovati tajna komisija u ko

joj su zastupljene sve vodeće svemirske sile. Komisija i dokument koji

je sastavila zaslužuju mnogo više pozornosti nego što su je dobili budući

da drže ključ za razumijevanje onoga što vodeće države svijeta znaju o

Nibiruu i Anunnakijima.

320

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

Geopolitički događaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine

započeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je

skenirao rubove Sunčevog sustava detektirajući nebeska tijela koja isijavaju

toplinu - godine 1983. otkrio "planet veličine Neptuna". Potraga za dese

tim planetom bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga

pronašli: utvrdili su da se radi o planetu zato što je, nakon što je detektiran

jedanput i zatim šest mjeseci kasnije, bilo jasno da se kreće u našem smjeru.

Novinski naslovi iz gornjih članaka glasili su - Nebesko tijelo astrono

mima zadalo kozmičku zagonetku; U svemiru pronađen "misteriozan" planet; Na rubu Sunčevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni planet zbunio astronome

321

Page 162: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

P O S L J E D N J I D A N I

Vijesti o otkriću ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su

opovrgnute kao "nesporazum". Otkriće je, naime, bilo toliko šokantno da

je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza,

do sastanka između predsjednika Reagana i Gorbačova, sklapanja sporazu

ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava američkog predsjednika

u UN-u i drugim forumima koje su uključivale i sljedeće riječi (dok ih je

izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo):

Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak

na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri

jetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira...

S vremena na vrijeme razmišljam o tome kako bi brzo

nestale sve naše razlike kada bismo se suočili s vanzemalj-

skom prijetnjom iz drugog svijeta.

Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le

žernih sastanaka i konzultacija — sve do incidenta s Fobosom u ožujku 1989-

godine nakon kojega je, već u travnju 1989. godine, užurbano formulirao

skup smjernica poznat kao Deklaracija o načelima koja se tiču aktivnosti

nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglašene

su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan

zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji".

"Signal", otkrila je skupina, "možda neće biti samo signal koji ukazuje na

inteligentno podrijetlo, već bi to mogla biti i prava poruka koju će biti

potrebno dekodirati." Dogovorene procedure uključivale su i korake za

odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i četiri sata prije

nego što se odgovori. To je svakako apsurdno ako bi poruka došla s planeta

udaljenog svjetlosnim godinama... Ne, to su bile pripreme za susret s dru

gom vrstom nedaleko od nas!

Meni svi ti događaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa što su

ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog

mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni — možda

322

A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A O P O V R A T K U

putem svojih robota — na Marsu, svojoj planetarnoj postaji još iz davnina.

To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju

spremnu bazu za budući posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka.

Za mene je cilindrični pečat sa Zemljom i Marsom (vidi sliku 139)

i opis prošlosti i pretkazivanje budućnosti, budući da na sebi nosi datum

— datum naznačen znakom dviju riba — doba Riba.

Govori li nam: Ono što se dogodilo u prethodnom dobu Riba po

novno će se dogoditi u dobu Riba? Ako će se proročanstva obistiniti,

ako će prve stvari biti posljednje stvari, ako je prošlost budućnost — tada

odgovor mora biti - Da.

Još uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak će se, kaže znamenje,

dogoditi prije svršetka sadašnjeg doba.

323

Page 163: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

POSTSKRIPTUM

U mjesecu studenom 2005. godine u Izraelu je došlo do važnog arheolo

škog otkrića. Prilikom raščišćavanja tla radi gradnje nove zgrade, pronađeni

su ostaci velike drevne građevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje.

Ispostavilo se da je građevina u stvari kršćanska crkva — najstarija dosad

pronađena u Svetoj zemlji. Zapisi na grčkom jeziku sugeriraju da je izgra

đena (ili obnovljena) u trećem stoljeću nove ere. Kada su ruševine dokraja

iskopane i raščišćene otkriven je veličanstven podni mozaik. U njegovom se

središtu nalazila slika DVIJU RIBA — zodijački znak Riba (slika 134).

SLIKA 134

P O S T S K R I P T U M

Što je tu tako posebno bitno?

Lokalitet tog otkrića je Megiddo, u podnožju planine Megiddo

Har-Megiddo — ARMAGEDON.

Još jedna slučajnost?

325

Page 164: Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

O AUTORU

ZECHARIA SITCHIN međunarodno je priznati autor i istraživač čije knjige pružaju dokaze da u našem Sunčevom sustavu nismo sami. Kao jedan od nekolicine stručnjaka koji mogu čitati klinasto pismo sa su-merskih pločica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s posljednjim znanstvenim otkrićima kako bi nanovo ispripovjedio povijest i pretpovijest čovječanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige prevedene su na više od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, često citirani klasik, slavi tridesetogodišnjicu objave. Zecharia Sitchin diplomirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao novinar i urednik, a danas živi i piše u New Yorku.