broj

185Godina XV.

Zagrebsvibanj2012.

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Alergene biljke ■ Mrtva stabla ■ Mitska bića hrvatskih šuma

Zelena čistka

u ovom broju 2 Hrvatskešumesudjelovalesa830volontera!

6 Pravovremenimzaštitnimmjeramaprotivbiljnihboleastiištetnika

8 Izloženo150radovasapetkontinenata

9 IzmjeradrvnemaseAtro-težinom(Gatro)

11 Švedskošumarstvoiproizvodnjaenergijeizbiomase

12 Lisičinećeuskorozasjatistarimsjajem

14 Peludkojauzrokujehunjavicu

17 Maklura(Maklurapomifera)

19 Velikaulogaustabilnostiekosustava

20 Simbolplodnosti,mladostiibesmrtnosti

22 Izvrstanlijekzakožu

23 Medvjeđidlan–vatrenidiv

24 Šumskasmeđažaba

26 Crvenanaglavica(Cephalanterarubra)

27 Lisnikzaprihranjivanje

29 UŠpanjolskojgaradolove,alineikonzumiraju

30 Sašumomodsamogpočetka

32 Proljetnicenapoštanskimmarkama

34 Simbolživotaiizdržljivosti

35 Zelenoračunarstvo

36 Gradoviušumi

38 Mitskabićahrvatskihšuma

40 Nasmijanisvibanj

Dječjikutak–Pjevpticaukrošnjamadrveća

zaštita šuma6

Naslovnastranica:Radovi u proljećeMarinko Bošnjaković

Zadnjastranica:Sunce u dimuMarinko Bošnjaković

Mjesečnik»Hrvatskešume«Izdavač: »Hrvatskešume«d.o.o.Zagreb

Predsjednik Uprave:IvanPavelić

Glavni urednik:GoranVincenc

Novinari:IrenaDevčić,MarijaGlavaš,GoranVincenc,VesnaPlešeiIvicaTomić

Uređivački odbor:predsjednikBrankoMeštrić,IvanHodić,MladenSlunjski,HerbertKrauthaker,ČedomirKrižmanić,ŽeljkaBakran

Adresa redakcije:Lj.F.Vukotinovića2,Zagrebtel.:01/4804169faks:01/4804101e-mail: direkcija@hrsume.hr goran.vincenc@hrsume.hr

Uredništvosenemorauvijekslagatismišljenjemautorateksta.

Grafički urednik:MilivojMilić

Tisak:IntergrafikaTTŽd.o.o.,ZagrebBistranska19

Naklada: 6200kom

CJENIKOGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 1

Hrvatske šume sudjelovale sa 830 volontera!

zelena čistka

Piše Foto

Ivica Tomić, Vesna Pleše, Irena Devčić, Vedrana Benšak, Mia Majnarić, Goran Vincenc

Globalna akcija Zelena čistka koja se u Hr-

vatskoj provela uoči Dana planeta Zemlje,

21. travnja, polučila je izvrstan rezultat. Iako

službeni rezultati akcije nisu objavljeni do

trenutka pisanja teksta, računa se da je samo u akci-

jama Hrvatskih šuma prikupljeno oko 3.000 kubika

otpada. Izvrstan je to rezultat na koji šumari mogu biti

ponosni.

Najzanimljivije je bilo u Šumariji Velika Gorica, UŠP

Zagreb, gdje je sanirano divlje odlagalište u gospo-

darskoj jedinici Savski Vrbaci. Samo na tom divljem

odlagalištu ukupno je prikupljeno 1.295 tona otpada

(službeni rezultat), što bi mogao postati i neslužbeni

rekord akcije na nivou države. Čišćenje Savskih Vrbaka

potpomognuto je od brojnih fi rmi kao što su Turković

d.o.o., VG čistoća, VG komunalac, Hrvatske vode te lo-

kalni DVD, bez čije pomoći ne bi mogao biti ostvaren

ovakav rezultat. Treba naravno istaknuti i radnike veli-

kogoričke šumarije, kojima je došla pomoć iz Uprave

i direkcije, pa su tako akciji doprinijeli i predsjednik

Uprave Ivan Pavelić te član Uprave Ivan Ištok. Uz ve-

liku mehanizaciju od 20-ak kamiona i drugih strojeva

sudjelovalo je i pedesetak volontera. Podršku hrvat-

skim šumarima dao je Jakša Jošt, ravnatelj Slovenskog

šumarskog zavoda sa nekolicinom volontera iz Slove-

nije. Slovenski šumari također su bili bitan organiza-

cijski kotač u akciji Zelena čistka provedenoj u njiho-

voj zemlji, a na samoj akciji pali su i dogovori gdje bi

i slovenski i hrvatski šumari trebali dati podršku bo-

sanskim kolegama u akciji koja će se tamo provesti 9.

rujna ove godine. Osim u Velikoj Gorici, zagrebačka

uprava je čistila na području Šumarije Kutina, GJ Ku-

tinske nizinske šume, a komunalni otpad zbrinulo je

lokalno komunalno poduzeće.

Članica Uprave, Marija Vekić, pomogla je svo-

jim Bjelovarcima u čišćenju šume Bedenik, gdje je

skupljeno otprilike 15 kubika smeća, a akciji je prisu-

stvovalo 16 volontera iz Hrvatskih šuma te 3 volontera

iz mjesne zajednice. UŠP Bjelovar još je sanirala odla-

galište u GJ Vrana Kamen, koja se nalazi na području

grada Daruvara, gdje je sanirano oko 8 kubika smeća.

Na području UŠP Sisak, ekološkoj akciji Zelena čis-

tka odazvalo se stotinjak radnika dobrovoljaca koji su

zajedničkim snagama počistili divlja odlagališta otpa-

da na svom području. Čišćenje se odvijalo na dvije lo-

kacije, na području Šumarije Lekenik i Šumarije Sisak.

U Lekeniku se tako okupilo četrdesetak šumara koji

su očistili šumske predjele Jurjevac i Burdelj. U Sisku

su se očistili šumski predjeli Kljuka i Letovanički Lug.

U akciju se uključilo i poduzeće „Gospodarenje otpa-

dom Sisak“, koje je poslalo kamione na teren kako bi

se moglo odvesti prikupljeno smeće. Uz ugodno druš-

tvo, smijeh i veselje, naši su radnici pokazali kako se s

WORLD CLEANUP 2012

Akcija Zelena čistka u potpunosti je uspjela! Veliki obol akciji dale su Hrvatske šume u suradnji sa Hrvatskim šumarskim društvom i Hrvatskim lovačkim savezom. Čistilo se diljem Lijepe naše, na svih 16 uprava od Dalmacije do Slavonije, a svaka uprava je na dan akcije očistila minimalno dva deponija. Odlična suradnja potpomognuta je sa lokalnim samoupravama i njihovim komunalnim poduzećima, a svoju nesebičnu pomoć iskazala su i neka privatna poduzeća.

lakoćom šume mogu očistiti i tako služe kao primjer

svima nama. Nadamo se da će u budućnosti takvih ak-

cija biti sve manje te da će se ljudi ubuduće brinuti za

svoj okoliš i šume koji su bogatstvo Lijepe naše.

UŠP Sisak se već tradicionalno svake godine na Dan

planete Zemlje uključuje u akciju čišćenja šuma zajed-

no sa djecom iz S.O.S sela Lekenik i Osnovnom školom

Lekenik. Na svakom deponiju Hrvatske šume su posta-

vile znak da je zabranjeno odlaganje otpada.

UŠP Koprivnica napravila je veliki posao. Očišćeno

je 100 ha državnih i privatnih šuma, a skupljeno je 5

tona smeća i 20 tona građevinskog otpada. Nadležna

komunalna poduzeća; Komunalac Koprivnica i Komu-

nalno poduzeće Križevci, odvezli su skupljeni otpad

na registrirana odlagališta. Osim volontera šumara,

sudjelovali su lovci, Mjesni odbor Sveti Martin, Udru-

ga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom,

Planinarsko društvo „Bili“ i „Pevec“, Izviđački odred

„Kamengrad“, Društvo liječenih alkoholičara, Građe-

vinsko-komunalno poduzeće Komunalac, Koming,

Triglav osiguranje, koprivnički Biciklistički klub „Rotor“,

franjevačka mladež, franjevački sveti red i dr.

Uprava šuma Našice također je čistila na dvije

lokacije. Jedna je bila na području Šumarije Našice,

kod sela Kršinci, gdje su se osim radnika HŠ-a pozivu

odazvali i radnici Našičkog vodovoda, koje je preuze-

lo i odvoz smeća. Uklonjeno je oko 5 tona različitog

otpada. Druga lokacija je cesta između Slatine i Ćera-

lija, gdje su se uz radnike Šumarije Slatina i Šumarije

Ćeralije akciji pridružili članovi Lovačke udruge Vepar

Slatina i Lovačke udruge Jelen Nova Bukovica uz pot-

poru (odvoz smeća) komunalnog poduzeća Komrad

iz Slatine. I na ovoj je lokaciji prikupljeno oko 5 tona

različitog otpada.

Osječka uprava je svoj dio posla odradila u suradnji

sa Hrvatskim šumarskim društvom, a čistila su se div-

lja odlagališta u GJ Valpovačke nizinske šume u blizini

Valpova te u GJ Dvorac Siget blizu mjesta Tikveš. Na

svakoj lokaciji bilo je po 35 volontera, a ukupna koli-

čina prikupljenog otpada procjenjuje se na 30 kubika.

UŠP Osijek uspostavila je kontakt sa koncesionarom

Dravia iz Petrijevaca te sa koncesionarom za odvoz

smeća općine Bilje, koji su se također aktivno uključili

u kampanju. Osječani su i dio otpada reciklirali pa su

tako gume završile na reciklaži u varaždinskoj fi rmi Gu-

mi-impex, dok je komunalni otpad zbrinut od strane

komunalnog poduzeća Kombel iz Belišća te Unikom iz

Osijeka.

Vinkovački šumari udružili su snage sa gradovima

Vukovarom i Ilokom te očistili ukupno sedam lokacija

unutar gospodarskih jedinica Jelaš i Iločke šume. Akci-

ju je pratilo 15 ljudi koji su sakupili 20 tona različitog

otpada.

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Članica uprave Marija Vekić s Bjelovarcima

Nova Gradiška - Uz nazočnost kamere HRT-a

Metković - UŠP Split u akciji

Koprivnica – Praktična mehanizacija

Delnice – Otpad na sve strane

Našički šumari u akciji

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 3

Požeški šumari kod Stare Lipe

Ravnatelj Slovenskog zavoda s volonterima

Osječani su dio otpada reciklirali

Predsjednik i član Uprave Ivan Pavelić i Ivan Ištok

Kandidat za rekordera akcije – Velika Gorica

Siščani su se dobro organizirali

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Svoj doprinos dale su i delnička i senjska po-

družnica Hrvatskih šuma. Na području delničke po-

družnice očišćeno je jedanaest divljih deponija, koja

su otkrivena tijekom prethodnih mjeseci. U akciju su

bile uključile sve šumarije, njih četrnaest. U Delnicama

se čistilo na ulazu u Sović laz, u predjelu Javornik GJ

Delnice. Uz tridesetak zaposlenika Šumarije Delnice i

stručnih službi, u akciji su sudjelovali i zaposlenici ko-

munalnog poduzeća Komunalac Delnice te nekolicina

volontera, a uz ljudstvo, u čišćenje su bili uključeni i

traktori i utovarivači. U delničkoj akciji prikupljeno je

oko 30 kubika otpada te gotovo 200 auto guma.

U čišćenju, na području senjske podružnice, su-

djelovale su Šumarije Senj i Krasno čiji su zaposlenici

zajedno s lovcima čistili područje Krivog puta, šumski

predjel Jasenje. I tu su sakupljene poprilične količine

otpada, oko 90 kubika (18 kontejnera zapremnine od

pet kubika). U akciju su bili uključeni i strojevi, što je

dijelom i olakšavalo posao.

Na području Šumarije Crikvenica sakupljeno je i od-

vezeno 110 kubika otpada. Očišćen je potez od Tribalj-

skog jezera do Drivenika. Najviše posla za sudionike

akcije bilo je na divljem deponiju Benići - Podsopalj i u

samom centru Drivenika.

UŠP Split čistila je na deponijima u Metkoviću

i Zadru. Metkovčani su čistili u GJ Šibovnica, na povr-

šini 200 m2, a Šumariji Metković pridružile su se razne

organizacije kao što su Čistoća Metković, Postaje gra-

nične policije Metković, tvrtka Acal sirovina Metković

te članovi Hrvatskog planinarskog društva Gledavac,

Udruge izviđača Neretvanski gusari, Udruge Narenta,

Motokluba Veterani Metkovića i Udruge Baštinik, koja

je akciju koordinirala na desnoj strani grada. Tijekom

akcije prikupljeno je oko 30 tona različitog otpada.

U Zadru su se uz Hrvatske šume aktivirali i grad Za-

dar te brojne udruge na čelu sa Eko Zadrom i od kru-

pnog otpada očistili atraktivnu lokaciju, šumu Musap-

stan. Šuma se nalazi na zapadnom ulazu u grad Zadar

i predstavlja istinsku zelenu oazu i mjesto idealno za

šetnju, odmor i rekreaciju. No, unatoč tome malo koji

Zadranin za nju zna, a još manji broj njih dolazi uživa-

ti u njenim ljepotama. Šumarija Zadar redovno svake

godine u suradnji s Čistoćom provodi akcije uklanjanja

krupnog otpada iz ove iznimno lijepe šume, no na ža-

lost ovakve hvale vrijedne akcije nisu dovoljne kako bi

se zauvijek riješio problem odlaganja otpada u našim

šumama. U sklopu akcije s lokacije Musapstan priku-

pljeno je i odvezeno 300 m³ građevinskog i gloma-

znog otpada. Ova lokacija izabrana je i zbog toga što

bi jednoga dana trebala postati zadarski Central park.

Idejno rješenje već je napravljeno u Hrvatskim šuma-

ma, a nedavno je dobiven i certifi kat o razminiranju

te će se ovo područje uređivati u skladu s fi nancijskim

mogućnostima.

Na žalost, zbog lošeg vremena popratni sadržaj ove

akcije odgođen je za idući vikend, kada će volonteri te

učenici 17 osnovnih i 12 srednjih škola s ove lokacije

zajedno ukloniti te ovu šumu očistiti od sitnog otpada.

U akcijama sakupljanja smeća sudjelovale su i

požeška te novogradiška podružnica Hrvatskih šuma,

odnosno članovi njihovih ogranaka Hrvatskoga šu-

marskog društva. UŠP Požega i požeški ogranak HŠD-a

organizirali su akciju na dvjema lokacijama - Staroj Lipi

i Eminovcima, u blizini Požege (gospodarska jedinica

Poljadijske šume), a u suradnji s Tekijom, gradskim ko-

munalnim poduzećem. Na prvoj lokaciji, u šumskome

predjelu Bilo, na šumskoj cesti i koritu prirodnoga ka-

nala, sakupljeno je čak 20 tona različitog otpada, pre-

težito od polivinil – klorida (PVC), papira i životinjskih

strvina.

Na drugoj lokaciji, u šumskome predjelu Eminovač-

ka šuma, iz 80-godišnje lužnjakove sastojine sakupljen

je otpad na šumsku cestu, koja je u neposrednoj blizini

park-šume Eminovački lug i prometnice Požega – Na-

šice. Sakupljeno je 10 tona otpada, uglavnom guma,

PVC-a, željeza, papira i životinjskih strvina, kojeg je

ostavilo neodgovorno lokalno stanovništvo. Sav ot-

pad nalazio se na području Šumarije Požega, a odve-

zen je na središnje odlagalište smeća, u obližnje Ali-

lovce. Potrebno je napomenuti kako su požeški šumari

tijekom ove uspješne akcije sakupili najviše smeća (30

t) na požeškom području te sudjelovali s najvećim bro-

jem sudionika.

Novogradiška podružnica HŠ-a akciju je organi-

zirala u predjelu Klačinac. Sudjelovali su zaposlenici

Uprave, Šumarija Nova Gradiška i Jasenovac, članovi

novogradiškog ogranka HŠD-a, lovci cerničke Lovačke

udruge Srnjak, gradsko komunalno poduzeće Slav-

ča, a prijevoz je obavila Radna jedinica Mehanizacija,

transport i graditeljstvo. Sakupljeno je 26 tona komu-

nalnog otpada, guma, namještaja, ploča i dr. Na po-

dručju Šumarije Slavonski Brod, u šumskome predjelu

Podcrkavlje, u akciji su sudjelovali zaposlenici Uprave,

Šumarije, članovi slavonskobrodskog ogranka HŠD-

a, općina Podcrkavlje, Javna ustanova za upravljanje

zaštićenim vrijednostima Brodsko-posavske županije,

brodska srednja poljoprivredna škola Matije Antuna

Reljkovića, lovci Lovačke udruge Dilj, brodsko komu-

nalno poduzeće Komunalac. Pritom je sakupljeno 13

tona komunalnog otpada, guma, namještaja, ploča i

dr., a u objema akcijama ukupno je bilo 50 sudionika.

A o tome koliko može biti neodgovorno lokalno stanovništvo najbolje govori anegdota iz Gospića. Na-

ime, tamo su čisteći divlje odlagalište Pendača radnici

napravili pauzu od pola sata, no kad su se vratili na div-

lji deponij vidjeli su da je netko u međuvremenu donio

novi otpad na netom očišćenom terenu. Bezobrazluk i

sebičnost pojedinaca nije pokvarilo atmosferu, stoga

su Gospićani pokupili i taj otpad te sa petnaest ljudi

uspjeli izvući 20 tona smeća iz prirode.

Istarski šumari ujedinili su snage sa planinarima te

je njih ukupno 27 čistilo okolicu Umaga. Odlučili su se

za jednu veliku lokaciju gdje je smeće bilo razbacano

po velikoj površini, a rezultat je bio 20 tona smeća

izvučenog iz šume. Otpad je zbrinulo umaško komu-

nalno poduzeće.

Ogulinci su čistili dvije lokacije na području Šumari-

je Ogulin i to Bukovaču i Zagorsku Kosu. Mehanizaciju

za odvoz smeća osiguralo je Stambeno komunalno

gospodarstvo Ogulin, a u akciju su bili pozvani i lovci

Hrvatsko šumarsko društvo. Akciji se odazvalo 30 vo-

lontera koji su uspjeli sakupiti 15 tona otpada.

I Karlovčani su čistili na dva mjesta i to u okolici Kar-

lovca na predjelu Veliko Brdo te na predjelu Pisarovine

u GJ Gračec Lučelnica. Na akciji se sakupilo 50 volonte-

ra koji su sakupili respektabilnih 50 tona otpada.

Hrvatske šume su kao jedan od organizatora či-

šćenja divljih deponija iz šuma uspjeli sakupiti 830

volontera, što zaposlenika fi rme, što članova udruga

i društava te entuzijasta željnih čistog okoliša. Samo

iz tih akcija sanirana su brojna divlja odlagališta te je

prikupljeno 1714 tona otpada. Svim sudionicima česti-

tamo na trudu i zalaganju. Sigurno je lijepo probuditi

se na Dan planeta Zemlje sa mišlju kako smo napravili

barem nešto za očuvanje jedinog nam planeta.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 5

6 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Pravovremenim zaštitnim mjerama protiv biljnih bolesti i štetnika

zaštita šuma PROGNOZA

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Hrvatski šumarski institut, Arhiva

Među biotičkim štetnim čimbenicima u šumama Hrvatske i lani je najznačajnija biljna bolest bila hrastova pepelnica, gubar je bio u stanju mirovanja, a potkornjaci su jedni od glavnih uzročnika sušenja stabala u smrekovim i jelovim šumama.

Hrastova pepelnica pojavila se 2011. na

8291 ha hrastovog ponika i pomlatka,

a suzbijana je na 8155 ha. Napadnuta

i tretirana površina povećale su se u

usporedbi s prethodnom godinom.

Uzrok tome je izrazito jak kasni

proljetni mraz koji je početkom svibnja

sasvim uništio mladi list.

Prošla je godina u nas bila karakteristična po ek-

stremnim vrućinama i suši, a srednja godišnja

temperatura zraka bila je viša od višegodišnje-

ga prosjeka. Među biotičkim štetnim čimbeni-

cima u šumama Hrvatske lani je najznačajnija biljna bo-

lest bila hrastova pepelnica koja se pojavila na 8291 ha

hrastovog ponika i pomlatka, a suzbijana je na 8155 ha.

Napadnute i tretirane površine tijekom 2011. povećale

su se u usporedbi s prethodnom godinom. Uzrok tome

je izrazito jak kasni proljetni mraz koji je početkom svib-

nja sasvim uništio mladi list, a novi je list bio iznimno

podložan napadu ove značajne bolesti hrastovih šuma.

Njena ovogodišnja pojava ovisit će o klimatskim prili-

kama. Od ostalih biljnih bolesti utvrđeno je odumiranje

jasena kojemu je uzročnik novootkrivena fi topatogena

gljiva Chalara fraxinea. Bolest je lani zabilježena na 19

lokaliteta na području koprivničke, zagrebačke, delnič-

ke, karlovačke, osječke, gospićke i sisačke podružnice

Hrvatskih šuma (na običnom i poljskom jasenu). Osim

navedenih bolesti utvrđene su još neke, kao što su rak

pitomoga kestena (Cryphonectria parasitica) na zagre-

bačkom, sisačkom i karlovačkom području. Patogena

gljiva Phytophtora cambivora oštetila je 1033 m3 bu-

kovih stabala (UŠP Bjelovar), a upala kore američkoga

borovca (Cronartium ribicola) pojavila se na 480 ha

(UŠP Ogulin i UŠP Koprivnica). Rak bukove kore (Nectria

ditissima) prouzročio je štete na bukovim stablima, na

približno 600 ha UŠP Ogulin.

Osobita pozornost prognozi populacije gubara – U

hrastovim kontinentalnim šumama populacija gubara

nalazila se u fazi mirovanja te značajnije štete nisu zabi-

lježene. Ipak, u kontinentalnome dijelu naše države, na

području UŠP Vinkovci (Šumarija Vinkovci) došlo je do

povećanja gustoće populacije i šteta te je provedeno

tretiranje na površini 682 ha. Ove se godine mogu oče-

kivati veće štete nego 2011., a nakon prošlojesenskoga

praćenja populacije ovoga štetnika u kontinentalnim i

krškim šumama, prema metodi transekta načinjena je

ukupna prognozna tablica sa zaraženim površinama

prema kategorijama zaraze. Vidljiv je trend porasta bro-

ja jajnih legala u prvoj (672 ha) i drugoj kategoriji (382

ha), što ukazuje na povećanje gustoće populacije guba-

ra. U trećoj kategoriji je 93.500 ha zaraženih površina.

Bitno je istaknuti kako je vrlo važno detaljno pratiti sta-

nje na terenu tijekom vegetacije. Pritom osobitu pozor-

nost treba posvetiti prognozi populacije sljedeće, 2013.

godine, u svrhu pravovremenog uočavanja značajnijeg

povećanja njene gustoće te eventualnog poduzimanja

Jasenov potkornjak – uzročnik šteta na području Šumarije Stara Gradiška

S obzirom na

ovogodišnje

sušno razdoblje,

opravdano se

može očekivati

ponovno jačanje

populacije

potkornjaka,

osobito jelovih.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 7

potrebnih zaštitnih mjera. Naime, sljedeća gubareva

progradacija može se očekivati upravo u toj godini.

Detaljnom kontrolom terena protiv mrazovaca

– Mrazovci su su se pojavili na 2188 ha na našičkom i

vinkovačkom području, a suzbijani su na 2015 ha. Na-

padnuta i tretirana površina bitno su manje u uspored-

bi s 2010. godinom. Prema ljepljivim prstenovima i pra-

ćenjem brojnosti ženki prošle jeseni i zime, povećana je

brojnost ovih štetnika, a štete se mogu očekivati na po-

dručju UŠP Našice i UŠP Koprivnica. Na navedenim lo-

kalitetima treba detaljnije kontrolirati stanje na terenu,

uz praćenje tijeka defolijacije postavljanjem kontrolnih

ploča. Osim toga, potrebno je pratiti vremenske uvje-

te i lisnu površinu, a pravodobnu odluku o zaštitnim

mjerama donijeti poslije uzimanja u obzir svih činitelja

koji utječu na razvoj populacije. Na području Hrvatskih

šuma obrađeno je ukupno 318 uzoraka hrastovih gra-

na iz 10 podružnica, u svrhu prognoze populacije ranih

defolijatora (hrastov savijač, mrazovci, hrastova osa

listarica, kukavičji suznik). To je orijentacijska metoda

koja ukazuje na pojačanu pojavu štetnika na pojedinim

lokalitetima, no njihovo stvarno stanje i gustoću po-

pulacije moguće je utvrditi samo detaljnim obilascima

terena za vrijeme izbijanja lista, praćenjem defolijacije

te postavljanjem kontrolnih ploča za praćenje količine

izmeta. Tek na osnovi dobivenih podataka planiraju se

odgovarajuće zaštitne mjere.

Štete od jasenovog potkornjaka – Značajno su

smanjene štete od jasenove pipe koja se javila na 1206

ha, a vjerojatno je to povezano s posljednjom gradaci-

jom na nekim područjima, primjerice na novogradiš-

kom, koja je trajala više godina. Naime, to je u dovoljnoj

Hrastova pepelnica – najznačajnija bolest naših šuma

Rak kore pitomoga kestena

Gubar – pozornost prognozi populacije sljedeće godine

mjeri utjecalo na razvoj prirodnih neprijatelja i smanje-

nje populacije. Riječ je o štetniku koji se redovito javlja

na jasenovim stablima u kontinentalnim šumama, a

povećanje njegove brojnosti može se ove godine oče-

kivati u Otoku, a veće štete sljedećih nekoliko godina. U

Lipovljanima i Staroj Gradiški ne očekuju se veće štete.

Potkornjaci su bili značajni štetnici, a jedan su od glav-

nih uzročnika sušenja stabala u smrekovim i jelovim šu-

mama u Hrvatskoj. S obzirom na ovogodišnje sušno raz-

doblje, opravdano se može očekivati ponovno jačanje

njihove populacije, osobito jelovih potkornjaka. Naime,

jela je kao domaćin iznimno osjetljiva na takve klimat-

ske ekstreme. Jasenov potkornjak (Leperesinus fraxini)

rijetko se pojavljuje u gradacijama, primarni je štetnik

jasena, što znači da napada potpuno zdrava stabla, a

na europskom kontinentu opasnim ga smatraju samo

u Italiji. Zato je prošlogodišnje sušenje većeg broja jase-

novih stabala II. dobnoga razreda na području Šumarije

Stara Gradiška (UŠP Nova Gradiška) izazvalo osobitu

pozornost, jer je posljedica napada ovoga maloga pot-

kornjaka. On regeneracijskim žderanjem oštećuje koru

stabla i deformira je u obliku ruže, a na pojedinim suhim

stablima ostaje kora koja sušenjem ispuca uz vitičaste

hodnike. U potrazi za novim stablima ovi štetnici pove-

ćavaju intenzitet zaraze, uz vjerojatnost njihova širenja.

Jedini način suzbijanja su higijensko-sanitarne mjere,

što podrazumijeva da je zaraženi materijal potrebno

izvući iz šume prije izlijetanja sljedeće generacije. Na-

padnuta stabla prije sječe i izvlačenja treba iskoristiti

kao lovna stabla.

Na području Hrvatskih šuma obrađeno

je ukupno 318 uzoraka hrastovih grana

iz 10 podružnica, u svrhu prognoze

populacije ranih defolijatora (hrastov

savijač, mrazovci, hrastova osa listarica,

kukavičji suznik).

Širenje kestenove ose šiškarice – Bitno je ista-

knuti kako se karantenski štetnik kestenova osa šiška-

rica proširio na nove lokalitete u sastojinama pitomog

kestena. Njeno širenje prognozira se i dalje na području

Istre, Karlovca, Samobora i Varaždina. Među abiotskim

štetnim činiteljima mraz je bio jedan od najznačajnijih te

uništio mladi list na 6348 ha te su nastali povoljni uvjeti

za razvoj hrastove pepelnice. Tijekom 2011. oštećeno

je zbog vjetroizvala, vjetroloma i snjegoloma 48.738

m3 drvne mase listača i četinjača na bjelovarskom,

delničkom, gospićkom, karlovačkom, koprivničkom,

novogradiškom, ogulinskom, požeškom, senjskom, si-

sačkom i zagrebačkom području. I dalje se, iz godine u

godinu, nastavlja trend porasta oštećene drvne mase u

kategoriji ”sušenje šuma”, kao posljedica kompleksnog

i zajedničkoga djelovanja biotičkih i abiotičkih činitelja,

a oštećeno je 453.734 m3 drvne mase.

Gusjenica velikoga mrazovca

ODRŽANA

DVA PREDAVANJA

Na radionici u Hrvatskom

šumarskom institutu u

Jastrebarskom, održanoj

potkraj ožujka, na kojoj

su prisustvovali ekolozi i

zaštitari “Hrvatskih šuma”,

bilo je riječi o izvještajno-

prognoznim poslovima u

šumarstvu, a izvještaj koji

je podnijela dr. sc. Dinka

Matošević sadržavao je dva

bitna dijela: analizu pojave

štetnih činitelja u šumama

Hrvatske i poduzete

zaštitne mjere tijekom

2011., te prognozu pojave

najznačajnijih šumskih

štetnika za 2012. godinu.

Održana su dva predavanja

iz aktualne problematike

zaštite šuma. Predavanje

pod nazivom Stanje

zaraze kestenovom osom

šiškaricom na području

Republike Hrvatske održala

je dr. sc. Dinka Matošević,

a tema predavanja dr. sc.

Sanje Novak – Agbaba

imala je naziv Nova

prijetnja kestenovim

sastojinama (rak kestenove

kore u interakciji s osom

šiškaricom).

8 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

konferencije POTRAJNO GOSPODARENJE U LOVU

Piše Foto

dr. sc. Dražen Degmečić Raspravljalo se kako ovakav multidisciplinar-

ni pristup može utjecati na definiranje politi-

ke pojedinih država prema lovstvu, uključu-

jući buduću politiku Europske Unije prema

lovstvu, bioraznolikosti i konzervaciji. Iz plenarnih

izlaganja, upravo na navedenu temu, mogao bi se u

jednoj rečenici izvući zaključak kako je u životu izvor

problema češće u različitim stavovima i u sukobu

mišljenja pojedinaca koji zastupaju pojedinu nave-

denu disciplinu, no što je to sukob između interesa

pojedinih disciplina. Radovi su na konferenciji bili

podijeljeni u deset sekcija od kojih su autoru ovog

teksta bile najzanimljivije sekcije o održivom lovnom

gospodarenju, lovno gospodarenje u okolišu u koje-

mu se uvjeti kontinuirano mijenjaju te lovni turizam i

konzervacija kao oblik zaštite. Konferenciju su poho-

dili stručnjaci i znanstvenici iz 37 zemalja s pet konti-

nenata te je na konferenciji bilo izloženo ukupno 150

radova. Svoj doprinos dala je i skupina znanstvenika

iz Hrvatske; izv. prof. dr. sc. Tihomir Florijančić, doc.

dr. sc. Siniša Ozimec te mr. sc. Ivica Bošković (Poljo-

privredni fakultet u Osijeku – Zavod za lovstvo, pče-

larstvo i ribarstvo) , doc. dr. sc. Nikica Šprem (Agro-

nomski fakultet u Zagrebu) i dr. sc. Dražen Degmečić

(Hrvatske šume d.o.o. / UŠP Osijek – Odjel za lovstvo).

Rad grupe autora pod naslovom „Utjecaj klimat-

skih i hidroloških čimbenika na razvoj rogovlja jele-

na običnog (Cervus elaphus, L.) u hrvatskom dijelu

baranjskog Podunavlja“ je skupu bio predstavljen

putem prezentacije postera od strane prvog autora

dr. sc. Dražena Degmečića. Dakle, nasljedna osnova,

uvjeti sredine i dobni razred su osnovne odrednice

razvijenosti rogovlja jelena običnog. Cilj ovoga rada

je ukazati kako za razvoj rogovlja nije dovoljan samo

genotip, već da isti taj genotip može u istom lovištu,

ovisno o godišnjim uvjetima sredine (klimatsko – hi-

drološkim) pokazati ili ne pokazati svoj potencijal.

Odnosno, da se u zavisnosti od godišnjih uvjeta sre-

dine mogu očekivati različiti fenotipski efekti. Istraži-

vanje je trajalo šest lovnih godina, od 2004./2005. do

2009./2010. Prirodna dinamika područja Baranjskog

Podunavlja je skup ekloloških i antropogenih čim-

benika koje čini jednu nedjeljivu cjelinu. Ovo istra-

živanje koje obuhvaća period od šest lovnih godina

pokazalo je postojanje dobrih i loših godina za rast i

razvoj rogovlja kod mužjaka jelena običnog. Jednako

tako je pokazalo da se za visoke vrijednosti razvoja

rogovlja, kao što je slučaj 2007./2008.g. mora poklo-

piti čitav niz stanišnih (ekološki utjecaj) čimbenika i

to uz uvjet da se s populacijom gospodari na teme-

lju potrajnosti (antropološki utjecaj). Rad je pokazao

kako stanišni čimbenici (istraživani klimatski elemen-

ti svaki u ključno vrijeme tijekom godine) kao što su

temperatura, oborine, broj sunčanih sati, broj vedrih

dana, visina, trajanje snježnog pokrivača i dr., zatim

vodostaj, prisutnost vanjskih i unutarnjih parazita te

urod žira), mogu samo zajedno stvoriti uvjete za godi-

nu dobrog uroda. Iz zaključka rada je razvidno kako je

za praksu lovnog – gospodarenja važno pratiti klimat-

ske i druge elemente staništa kako bi na temelju tih

spoznaja mogli predvidjeti bilo vrijednost rogovlja,

bilo ostvareni prirast ili tjelesne mase teladi na počet-

ku lovne sezone te intervenirati u plan na način da u

pojedinim dobnim razredima pojačaju, a u pojedinim

Izloženo 150 radova sa pet kontinenata

Ciudad Real, grad u unutrašnjosti Španjolske, glavni grad provincije Castile – La Mancha je nedavno bio domaćin međunarodne konferencije o potrajnom (održivom) lovnom gospodarenju. Glavna tema konferencije je bilo integralno ili multidisciplinarno gospodarenje koje obuhvaća ekologiju - (biološke i biotehničke znanosti), ekonomiju (stabilnost prihoda) i društvenu prihvatljivost.

Sveučilišni kampus – mjesto održavanja konferencije Torero i Corrida

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 9

znanost BIOMASA

Piše Foto

Slobodan Rubin

dobnim razredima smanje odstrjel, sve s ciljem dugo-

ročno održivog gospodarenja kako u biološkom tako

i u ekonomskom smislu.

Ciudad Real je kao grad i okolica zanimljivo turistič-

ko odredište. Od Madrida je udaljen oko 200 kilome-

tara, no tu udaljenost brzi vlak prijeđe za 55 minuta.

Provincija bogata povijesnim i sakralnim objektima,

a tijekom 12. i 13. stoljeća je bila poznata i kao ze-

mlja vitezova koji su branili granicu između kršćana

i muslimana (tada je dio Pirinejskog poluotoka bio

zaposjednut od strane Arapa). U ovoj provinciji – La

Mancha su rođeni i besmrtni likovi Don Quixote i San-

cho koje je oživio pisac Miguel de Cervantes. Jednako

tako je provincija poznata i kao zemlja vina i maslina.

Dakle, jedan spoj kulture, tradicije, ponosa i moderne

tehnologije (posebice navodnjavanja), provincija koju

bi svakako preporučio posjetiti.

Don Quixote i Sancho

Pokušat ćemo se fokusirati na postupak izmje-

re zaprimljene količine drva kod prerađivača i

objasniti termine koji će u vremenima koja su

pred nama (ulazak na tržište EU) biti sve aktu-

alniji u krugovima šumarske i drvoprerađivačke struke.

Ovaj način zaprimanja drvne mase već je u dobroj mjeri

zastupljen u europskim poduzećima različitih djelatno-

sti (kogeneracija, papirna i celulozna industrija, pilanska

prerada i proizvodnja drve sječke i dr.), što stvara dodatne

mogućnosti za kontrolu isporučene drvne mase te njenu

usporedbu sa različitim dijelovima šumsko-organizacij-

skih cjelina.

Kako je vidljivo na monogramu postoji funkcionalna

veza između udjela vode u drvu i vlage drva:

Izmjera drvne mase Atro-težinom (G atro)

Primjer 1: Udjelu vode x = 50% odgovara vlaga drva u = 100%.

Uz pomoć mosne vage, a prilikom ulaska u pogon za

preradu drva, određuje se bruto težina (drvo + vozilo) Gb,

a nakon što je teret istovaren izvaže se težina praznog

vozila (tara) Gt. Razlika težine odgovara neto težini drvne

mase (Gn).

Odmah nakon toga (može i prije) uzimaju se uzorci

svježe piljevine u svrhu određivanja sadržaja suhe tvari TG.

Uzorci svježe piljevine se uzimaju prema, standardom

definiranoj metodologiji, kako sa motornog vozila, tako i

sa prikolice.

10 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Vrlo je važno da pojedinačni uzorci svježe piljevine

budu brižljivo i ispravno uzeti (sa svježih i manje svježih

trupaca), kako bi ukupni uzorak bio reprezentativan za

cijeli teret. Pomoću motorne pile, pri čemu lanac mora

biti uvijek oštar i ravnomjerno napet, uzeti uzorci se sa-

kupljaju u odgovarajuću vrećicu koja se odmah zatvori

kako bi se spriječio ulaz vlage i nečistoća, te se valjano

obilježi. Točno je određeno koliko se uzoraka sa jednog

tereta uzima i kako su rezovi raspoređeni.

Svi postupci, aparati i alati za uzimanje uzoraka

(motorna pila ili specijalno svrdlo) moraju biti, u redo-

vitim vremenski razmacima, kontrolirani od ovlašte-

nog tijela. Protokoli se pohranjuju i arhiviraju. Osobe

koje sudjeluju u uzimanju uzoraka moraju imati od-

govarajući stručni ispit.

Određivanju sadržaja suhe tvari TG, iz uzetih uzo-

raka svježe piljevine, treba pristupiti po mogućnosti

odmah, a najkasnije do kraja dana kada su uzorci za-

primljeni, a sam postupak određivanja suhe tvari se

može izvesti na više načina od kojih ćemo spomenuti

metodu sušionika i metodu pomoću vrućeg zraka u

uređaju sa mlaznicom.

Skupni reprezentativni uzorak treba dobro promije-

šati i izdvojiti najmanje 100 – 300 grama i izvagati ga

na preciznoj vagi. Nakon toga se uzorak stavlja u su-

šionik i suši 8 – 12 sati na temperaturi 101 – 105 0C.

Uzorak se suši sve do postizanja konstantne težine.

Ovako izmjerena težina suhog uzorka piljevine (Mo)

se stavlja u omjer sa težinom svježega uzorka piljevi-

ne (Ms) te se dobiva sadržaj suhe tvari TG.

TG= Mo/Ms x 100%

Metoda određivanja sadržaja suhe tvari pomoću

vrućeg zraka u uređaju sa mlaznicom je identična

metodi sušionika, s tom razlikom da je vrijeme suše-

nja znatno kraće (do 30 minuta) i za praksu prihvat-

ljivo, a točnost uzorkovanja u dozvoljenoj granici od

0,1% sadržaja suhe tvari.

Atro-težina isporučene količine drva G atro se

iznalazi iz umnoška težine svježe drvne mase Gn

(Neto) i sadržaja suhe tvari TG.

G atro= Gn x TG/100 (kg,t)

Primjer 2: Ulazna težina tereta, Gn= 14 500 kg,

Sadržaj suhe tvari TG = 45 %, Atro težina G atro = 6

525 kg

Imajući u vidu knjigovodstvene evidencije u šu-

marstvu te usporedbu cijena (izmjereno u šumi/ iz-

mjereno u prerađivačkom pogonu) potrebno je pre-

računati težinsku izmjeru u uobičajenu volumnu

mjeru u šumarstvu (metar kubni, m3). Za poznatu vo-

lumnu gustoću (g/cm3) pojedinih vrsta drva u upo-

rabi su koeficijenti uz pomoć kojih se vrši pretvorba

izmjerenih težina u m3. Pretvorbeni koeficijenti koji

su u uporabi u Austriji prikazani su u tablici:

Primjer 3: Jedan m3 drvne mase hrasta (njem. Eiche), bez

kore isporučeno i bez kore izmjereno, teži 630 kg

(FOO). Ako se pribroji 15% udjela kore, tada će težiti

741kg (FMO). Jednoj Atro toni isporučenoj sa korom,

mjereno bez kore, odgovara 1,35 m3 .

Primjer 4:Ukupna težina vozila sa teretom Gb = 34,37 t

Težina praznog vozila Gt = 8,65 t

Težina drvne mase Gn = 25,72 t

Težina svježeg uzorka piljevine Ms = 266 gr

Težina suhog uzorka piljevine Mo = 169 gr

Volumna gustoća za hrast 0,741gr/cm3

(sa korom).

Treba odrediti količinu drvne mase izraženu u m3?

Rješenje: Udio suhe tvari TG = Mo/Ms x 100% = 169/266

x 100% = 63%.

Atro težina G atro = Gn x TG/100 = 25,72 x 63/100

= 16,20 t, slijedi da je ukupna drvna masa Gn (u m3)

16,20 t x 1,35 = 21,87 m3.

Zaključak:Preuzimanje – primanje drvne mase izmjerom Atro-

težine (G atro) je dugi niz godina u primjeni u zemlja-

ma EU-a. Sagledavajući strukturu drvne sirovine u Hr-

vatskoj, gdje je u 2011. prema podatcima iz Hrvatskih

šuma d.o.o, ukupno učešće industrijskog drva preko 2

mil. m3 (što je više od 50 % ukupno isporučene drvne

mase), potrebno je u drvoprerađivačkim pogonima

stvoriti uvjete za primanje drvne mase putem izmjere

Atro-težine, što bi u šumarijama umnogome olakšalo

i ubrzalo radove otpreme pa u konačnici utjecalo na

stvaranje pravog okruženja i uzajamnog povjerenja za

primjerene komercijalne odnose. Tim više, što i proda-

ja šumske biomase bitno ovisi o udjelu vode u drvu,

a time i količina „kupljene“ energije, a sve u kontekstu

promidžbe obnovljivih izvora energije kao trajne ori-

jentacije energetske politike Hrvatske.

Vrsta drvaTežina m3 u kg

(bez kore)

Udio kore

u %

Težina m3 u kg

(sa korom)

Pretvorbeni

koefi cijenti

Jela/Smreka 472 12 475 2,11

Bor 510 13 570 1,75

Ariš 545 13 625 1,60

Bukva (crvena) 650 8 707 1,41

Bukva (bijela) 680 8 739 1,35

Hrast 630 15 741 1,35

Javor 570 10 633 1,58

Jasen 650 14 755 1,32

Breza 515 12 585 1,71

Imajući u vidu da se

tehničko i ogrjevno

drvo, drvo za

kemijsku preradu

(celulozno drvo),

te tanka oblovina

u šumarstvu

Hrvatske zaprima,

mjeri i evidentira u

volumnoj mjeri (m3

ili prm), a s time u

svezi i povećanu

mogućnost

nastanka značajnih

razlika u količini

drvne mase

izmjerene prilikom

otpreme iz šume

i zaprimljene

drvne mase u

drvoprerađivačkim

pogonima, pobliže

ćemo razmotriti

postupak

preuzimanja-

primanja drvne

mase izmjerom

Atro-težine, tj.

težine suhe tvari

drva izražene u

tonama (G atro),

preferirajući

isti, u pogledu

točnosti traženih

tehnoloških,

i u konačnici

ispravnosti

komercijalnih

veličina koje iz toga

proizlaze.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 11

Švedsko šumarstvo i proizvodnja energije iz biomase

europsko šumarstvo Piše: Vladimir Ivezić

Foto: V. Ivezić, Arhiva

Švedska je zemlja s dugom tradicijom šumarstva. U zadnje vrijeme, uz „tradicionalno šumarstvo“ također se okreće i korištenju šumskih resursa kao izvora energije. Zajedno s Njemačkom i Francuskom čini trojac koji uvelike koristi drvnu masu za proizvodnju energije, tako se u Švedskoj čak 22,5% energije proizvodi iz biomase od čega je oko jedna četvrtina iz drvne biomase (što je 5% ukupne energije).

ŠVEDSKA

Švedska obiluje šumskim prostranstvima i na-

kon Rusije ima najviše šumskih površina u

Europi (27 miliona hektara), koje čine 66%

od ukupne površine Švedske. Šumarstvo je u

Švedskoj od davnina bila bitna grana ekonomije pa se

tako i danas 2% zaposlenih bavi šumarstvom, a još 4%

neizravno ovisi o šumarstvu (za usporedbu u Hrvatskoj

je u šumarstvu zaposleno oko 0,7%). Švedska je drugi

najveći izvoznik trupaca, treći izvoznik papira te četvrti

najveći izvoznik drvne celuloze u Europi. Izvoz drvnih

proizvoda čini čak 12% ukupnog Švedskog izvoza, a šu-

marstvo čini 12% industrijske proizvodnje. Glavne dr-

venaste vrste švedskih šuma kao i ostalih skandinavskih

zemalja su: obična smreka (Picea abies) koja čini 42%

ukupnog volumena proizvodnih šuma Švedske, obični

bor (Pinus sylvestris) 39% i breza (Betula pubescens)

12%. Od 1920. godine pa do danas ukupni volumen

švedskih šuma se povećao za oko 80%, što je pokaza-

telj prakticiranja održivog šumarstva. U skandinavskim

zemljama većina šuma je u privatnom vlasništvu pa

je takva situacija i u Švedskoj. Čak 50 % šuma je u vla-

sništvu obiteljskog gospodarstva, 31 % je u vlasništvu

privatnih tvrtki, a samo 19% je u vlasništvu države ili dr-

žavnih tvrtki. Oko 88 000 privatnih vlasnika okuplja se u

pet regionalnih zadruga u vlasništvu članova. Središnja

organizacija je „LRF Skogsägarna“ (Švedska federacija

vlasnika šuma) sa sjedištem u Stockholmu.

Klimatske promjene uzrokovane korištenjem fo-

silnih goriva, ali i činjenica da su fosilna goriva neobnov-

ljivi izvor energije i da će jednog dana taj izvor presušiti,

potakli su mnoge zemlje da razmišljaju o alternativnim

izvorima energije. Švedska je jedna od zemalja koja je

otišla najdalje u korištenju obnovljivih izvora energije i

time smanjila svoju ovisnost o fosilnim gorivima. Ener-

gija iz biomase pokazala se kao alternativa fosilnim

gorivima gdje, za šumarsku struku, postoji potencijal u

proizvodnji energije iz drvne mase. Energija iz biomase

se dobiva jednostavnim izgaranjem biomase ili kemij-

skom konverzijom biomase u alkohol. Za proizvodnju

energije može se koristiti šumski otpad sa šumskih

sječina (primarni šumski otpad) ili otpad iz pilana (se-

kundarni šumski otpad), no osim korištenja šumskog

otpada također se mogu saditi i plantaže brzorastućih

drvenastih vrsti isključivo u svrhu proizvodnje energije.

Najčešće se sade topola i vrba koje se u ovom slučaju

sijeku u kratkim ophodnjama (već nakon 2-13 godina).

Prinos drvne mase na takvim plantažama je oko 8 do

25 tona suhe tvari po hektaru godišnje. Ovakvi nasadi

imaju višestruku funkciju: izvor su energije, doprinose

povećanju raznolikosti kultura na poljoprivrednim po-

vršinama (agrošumarstvo), uklanjanju štetne tvari iz ot-

padnih voda i sprječavaju zagađenja (biofi lteri). Izvrstan

primjer korištenja biomase kao izvora energije je koge-

neracijsko postrojenje Brista u okolici Stockholma koja

istovremeno proizvodi toplinsku i električnu energiju.

Oko 350 000 tona drvenih briketa se godišnje iskoristi

za proizvodnju energije. Postrojenje godišnje proizvodi

763 GWh toplinske energije i 393 GWh električne ener-

gije kojom opskrbljuje nekoliko obližnjih općina s grad-

skim grijanjem.

Proizvodnja energije iz drvne biomase ima nekoli-

ko prednosti: a) stvara mogućnost novih izvora zarade

šumarskom sektoru i b) smanjuje ovisnost o uvoznim

fosilnim gorivima. U svakom slučaju to je izvrstan poti-

caj švedskoj ekonomiji. Inicijativa Švedske je da se 50%

energije koja se koristi u domaćinstvima do 2020. godi-

ne proizvodi iz biomase (trenutno se proizvodi 32%). Uz

to Švedska planira do 2030. postati potpuno neovisna o

uvozu fosilnih goriva za prijevozni sektor. Već danas dok

se fosilna goriva oporezuju (oko 0,70 $ po litri), biogo-

riva (biodiesel i etanol) ne podliježu porezu te se na taj

način potiče proizvodnja biomase. Švedska, Njemačka i

Francuska su vodeće europske zemlje u korištenju bio-

mase, njihov primjer bi trebale slijediti i ostale europske

zemlje kako bi se oslobodile ovisnosti o uvoznim fosil-

nim gorivima i poticale vlastitu proizvodnju.

Švedske šume

Plantaža topola

Brista Power Plant

Ukupni izvori energije u Švedskoj (podatci iz 2009.)

12 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Lisičine će uskoro zasjati starim sjajem

ekologija EU PROJEKTI

Malo tko je prošle godine vjerovao da će

projekt obnove arboretuma Lisičine pro-

ći na natječaju IPA – CBC HU-HR 2007.

– 2013. (Instrument for preassistance

– Crossborder cooperation) za predpristupne fondo-

ve Europske unije, koji su raspisani kako bi se razvila

suradnja između Hrvatske i susjedne Mađarske. No,

projekt Nature No. 1, kojemu je cilj hortikulturno i in-

frastrukturno obnoviti arboretum, uspio je proći stro-

ge kontrole agencija Europske unije za nadziranje IPA

projekata i to zahvaljujući upornosti djelatnica UŠP

Našice. Ideja koja je prerasla u projekt, prvi takve vrste

u Hrvatskim šumama, pravo je osvježenje i nadamo se

prekretnica u daljem poslovanju. Stoga smo posjetili

Natašu Rap, Mandu Stramput i Karmelu Glovu u Lisi-

činama te se zajedno s njima uvjerili kako radovi teku

prema planu.

– Do sada se radilo na hortikulturnim i infrastruk-

turnim radovima, gdje je očišćeno 7 od 24 ha. Radovi

su se odnosili na čišćenje od nepoželjnih vrsta i ko-

rova te iskolčavanje staza na kojima bi uskoro trebali

početi građevinski radovi. Ukupno označena dužina

iznosi 2900 metara ceste te 1600 metara staze – ističe

Manda Stramput, stručni suradnik za građevinarstvo i

investicije, Uprave šuma Našice.

Zadovoljstvo urađenim stiglo je i iz IPA-e koja je

isplatila prvi dio od 24.633,28 eura bespovratnih sred-

stava koje treba rasporediti između tri partnera.

– Nositelj projekta su Hrvatske šume, dok su par-

tneri mađarski Smete te Javna ustanova za upravlja-

nje zaštićenim prirodnim vrijednostima Virovitičko-

podravske županije – napominju nam iz našičkog

projektnog tima.

Uskoro slijedi druga faza radova koja se odnosi na

gradnju cesta i staza, uređenje jezera gdje će se čistiti

mulj i uređivati kamena obala, postavljanje sjenica za

odmor, klupa, oglasnih ploča i info – panoa. U među-

Arboretum Lisičine polako dobiva svoj prijašnji izgled. Radovi na biološkoj obnovi već uvelike traju, a ovih dana trebala bi početi i izgradnja infrastrukture. Trasa ceste je već iskolčena, a strojevi i građevinski materijal stižu uskoro. Radova je puno, no s obzirom da su pred kraj ožujka stigli prvi novci iz EU, optimizma i radnog elana ne nedostaje. Štoviše, projektni tim Uprave šuma Našice smišljaju nove projekte.

Piše Foto

Goran Vincenc

vremenu radovi iz faze jedan se nastavljaju, tako da će

se ostatak arboretuma i dalje čistiti od korova, dok će

se uporedo vršiti determinacija vrsta.

– Kako se područje čisti, tako prof. dr. sc. Marilena

Idžojtić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu vrši determi-

naciju vrsta. Do završetka projekta imat ćemo determi-

niran cijeli arboretum – zadovoljno je istaknula Rap.

Početak radova započeo je 1. srpnja prošle godine,

dok je kraj svih radova iz projekta planiran sa 31. listo-

padom ove godine.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 552.028,26

eura, od čega će Hrvatskim šumama pripasti 273.990,40

Dio arboretuma

Radovi u tijeku

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 13

eura, s time da 85 % predstavljaju nepovratna sred-

stva. Veliku pomoć Hrvatske šume dobile su u Vidri,

regionalnoj razvojnoj agenciji VPŽ koja surađuje na

uslugama vođenja projekta. Kako ističe direktorica

agencije Sanja Bošnjak, Vidra je bila tehnička pomoć,

dok su većinu posla vezanog za osmišljavanje i pro-

vedbu odradile djelatnice projektnog tima UŠP Našice.

Zadovoljstvo učinjenim iskazao je i voditelj UŠP

Našice Darko Mikičić, koji je naglasio kako će našička

Uprava nastaviti raditi na EU projektima.

Naime, već je prijavljen projekt nastavka obnove

arboretuma, kojim će biti obuhvaćeni radovi izgradnje

ograde u duljini od 2600 m, rekonstrukcije kamenjara i

zaštita od erozije. Također će se izraditi situacijska kar-

ta kojom će biti obuhvaćeno snimanje položaja svake

pojedine biljke. Radit će se i na izradi promo – filma te

na marketingu i promociji. Naziv ovog drugog projek-

ta je Touch of Nature.

No tu projekti vezani za arboretum Lisičine ne staju.

U pripremi je i obnova zgrade arboretuma, zanimlji-

vog arhitektonskog zdanja izgrađenog pred kraj 80-ih

godina. Taj projekt bi se trebao raditi u sklopu IPA –

BRI (business related infrastructure) natječaja s kojim

bi arboretum dobio još više na svom edukativno-turi-

stičkom značenju.

U prilog tomu ide i povezivanje sa drugim projekti-

ma iz EU fondova koji se trenutno realiziraju u okolici, a

jedan od njih je i izgradnja cirkularne biciklističke rute

gdje bi jedna od postaja trebao biti i arboretum Lisičine.

Kako ističu iz agencije Vidra, svakim novim projek-

tom realiziranim iz predpristupnih fondova EU, Hrvat-

ske šume dobivaju reference za natječaje iz strukturnih

fondova koji se otvaraju ulaskom Republike Hrvatske

u Europsku Uniju.

Što reći, nego svaka pohvala našičkom projektnom

timu.

Prošetali smo arboretumom Lisičine i uvjerili se da radovi doista napreduju. Dijelovi površina očišćeni su i pokošeni, dok radnici rade na uklanjanju osušenih stabala.– Ugovori su potpisani sa izvođačima radova za hortikulturne te infrastrukturne radove. S obzirom da pravila zahtijevaju angažiranje vanjskih suradnika, tako smo i mi natječajem izabrali tvrtku Laburnum iz Orahovice za hortikulturne radove te Cestogradnju iz Slatine za radove na infrastrukturi – istaknula je Nata-ša Rap, rukovoditeljica Odjela za ekologiju UŠP Našice.

Rododendron Detalj iz arboretuma

Projektni tim UŠP Našice i djelatnice Vidre

Obična breza – čest alergen

14 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

zdravlje ALERGENE BILJKE

Pelud koja uzrokuje hunjavicu

Proljeće je sasvim sigurno najburnije godišnje doba. Tu se sve budi nakon dugoga zimskog sna. Biljke tijekom nepovoljnoga dijela godine, a to je u našem području zima, sve svoje životne funkcije svode na minimum. Svim je biljkama, kao i životinjama, osnovna zadaća da stvaraju novo potomstvo (reprodukcija). Nekim je biljkama za njihovo stvaranje potomstva potrebno duže vrijeme, a nekima kraće. Tako postoje biljke kojima je za potpuno stvaranje sjemenke potrebna čitava vegetacijska sezona (breza, lijeska, smreka, jela i dr.) ili više njih (neke četinjače, cer i dr.). Nasuprot njima postoje biljke koje sve aktivnosti (listanje, cvjetanje, oprašivanje i stvaranje sjemenki) obave u vrlo kratkom vremenu, to su tzv. proljetnice.

Piše Foto

prof. dr. sc. Jozo Franjić Proljeće je karakteristično i po vrlo intenzivno-

me cvjetanju većine biljaka. Neke biljke imaju

velike i intenzivno obojene cvjetove (magno-

lije, kamelije, tulipanovac, ruže i dr.), druge

imaju sitnije i obojene cvjetove (ljubice, šafrani, jaglaci,

trešnje, šljive, jabuke i dr.), a postoje biljke koje imaju

neugledne cvjetove koje narod niti ne smatra cvjeto-

vima (četinjače, breze, lijeske, hrastovi, orasi, brijesto-

vi, grabovi, trave i dr.). Cvjetovi nose rasplodne organe

(tučkove i prašnike). Prašnici proizvode peludna zrnca

(polen) koje raznosi vjetar (anemofilija, anemogami-

ja) ili kukci (entomofilija, entomogamija). Biljke koje

se oprašuju pomoću kukaca proizvode znatno manje

peluda od biljaka koje se oprašuju vjetrom. Upravo ta

velika količina peluda koja se u proljeće nalazi u zraku

današnjoj civilizaciji predstavlja veliki problem, jer je

sve veći broj ljudi alergičan na pelud raznih biljnih vrsta.

Alergene vrste biljaka su vrste čiji pelud (polen)

izaziva različite alergijske reakcije kod ljudi. Alergijske

reakcije ljudskoga imunološkog sustava na različite vr-

ste alergena u stalnom su porastu i među najrašireni-

jim su bolestima današnjice. Gotovo svaka treća osoba

boluje od povremene ili stalne alergije, a svaka deseta

ima simptome peludske hunjavice. Alergijska reakcija

na pelud, stručno nazvana polinoza, najbolje se opisuje

terminom hunjavica, jer doista ima sve njezine simpto-

me (curenje nosa, kihanje, žuljanje i suzenje očiju), ali

za razliku od obične hunjavice koju uzrokuju mikroor-

ganizmi, peludnoj hunjavici uzročnik su peludna zrnca

koja proizvode biljke.

U medijima se sve češće prate pojedine alergogene

biljke, vrijeme njihovoga cvjetanja (peludni kalendar) te

mjere zaštite i obrane od velike količine peluda u zraku.

Pojedine biljne vrste vrlo se ozbiljno optužuju za poslje-

dice koje izazivaju, jer vrijeme njihovoga cvjetanja izazi-

va pravu epidemiju neugodnih simptoma. Naravno da

biljke za to nisu krive.

One samo obavljaju svoju prirodnu funkciju opraši-

vanja i razmnožavanja, kako su to činile i prije pojave

čovjeka na Zemlji. Znanstvena dostignuća upućuju na

to da su čovjek i suvremeni način života zapravo to što

se mijenja. Naime, pod utjecajem sve veće količine stre-

sa koji život današnjice nezaustavljivo nameće, mijenja

se i čovjekov imunološki sustav koji sve češće reagira

alergijskim reakcijama, čak i onda kada za to nema bi-

ološke potrebe kao što je to u slučaju alergijske reakcije

na pelud.

Peludno zrnce je vrlo sitni, odvojivi i prijenosni biljni organ s muškim genetskim naslijeđem. Najčešće

je kuglastoga ili ovalnoga oblika. Veličina peludnoga

zrnca varira od 2 μm (npr. u potočnica) do 250 μm u ne-

kih sljezovki ili tikava.

Peludno zrnce se sastoji od unutrašnjega živog sa-

držaja i vanjskoga omotača. Vanjski omotač zrnca čine

dva glavna sloja: unutarnji (intin) koji je sastavljen od

pektina i nešto celuloze, nije naročito otporan i prilično

je propusan, a vanjski (eksin) sastoji se od sporopeludi-

na, tvari koja je nepropusna i kemijski izuzetno otporna.

Eksin štiti peludno zrnce i njegov sadržaj od opasnosti

iz okoline za vrijeme njegova, često dalekoga, puto-

vanja do sjemenoga zametka s jajnom stanicom neke

istovrsne biljke. Eksin predstavlja osobnu, odnosno

identifikacijsku iskaznicu pojedinoga peludnog zrnca,

jer je kod svake biljne vrste njezina površina specifič-

no oblikovana – s brazdama, porama ili izbočinama ti-

pičnim za tu biljku ili biljnu skupinu, što pomaže da, i

onda kada nemamo biljku u blizini, s većom ili manjom

preciznošću odredimo o čijem je peludu riječ. Kolika

je kemijska otpornost eksina svjedoči i činjenica da te

ovojnice peludnih zrnaca sačuvanih struktura nalazimo

i u talogu bivših jezera, močvara i tresetišta nekoliko

metara duboko u tlu, u slojevima starim nekoliko tisuća

godina. Tako prema sačuvanom eksinu peludnih zrnaca

zaključujemo u kojem su geološkom razdoblju prevla-

davale pojedine biljne vrste, a znajući njihove klimatske

zahtjeve, u grubo znamo i klimu pojedinih povijesnih

razdoblja.

Eksin ipak ne pokriva intin potpuno, jer bi se tako

onemogućilo oplođivanje i razmnožavanje biljaka. Tako

na eksinu postoje otvori ili tanja mjesta u obliku izdu-

ženih brazda ili okruglih pora kroz koje iz peludnoga

zrnca putuje jezgra s muškim nasljednim materijalom

do sjemenoga zametka (ženskoga nasljednog materija-

la) drugoga cvijeta ili druge biljke. Dakle, kada peludno

zrnce dođe u vlažnu sredinu, bila to njuška tučka druge

biljke ili sluznica našega dišnoga sustava, ono otpušta

niz kemijskih spojeva. Kod nekih biljnih vrsta, srećom

ne svih, među tim spojevima se nalaze i oni (uglavnom

glikoprotetidi) koji u nekih ljudi izazivaju slabiju ili jaču

alergijsku reakciju. Takvih se alergogenih spojeva u pe-

ludnom zrncu obično nalazi nekoliko, a novi se stalno

otkrivaju. Tako su npr. u peludu partizanke ili ambrozije

(Ambrosia artemisiifolia L.), vrste čiji je pelud poznati

alergen, 1925. godine nađena dva alergogena spoja,

1954. bilo ih je poznato već 11, a 1981. godine čak 52.

Neki među njima su izuzetno jaki pa je za pojavu alergi-

je na ambroziju katkad dovoljno i samo 20 – 30 njezinih

peludnih zrnaca u 1 m3 zraka. Drugi je takav primjer

trava klupčasta oštrica (Dactylis glomerata L.), čiji pelud

također sadrži 30-ak alergena.

Da bi pojedina biljna vrsta postala alergogena,

mora ispuniti tri bitna uvjeta:

1. Mora se oprašivati vjetrom Biljke koje se oprašuju vjetrom su takozvane anemo-

filne biljke. Njihovu pelud vjetar raznosi kilometrima pa

čak i nekoliko stotina kilometara daleko i podiže u visi-

nu jer je vrlo suh i sitan (30 – 35 μm) pa je samim tim i

lagan. Pelud nekih biljnih vrsta (četinjača) ima dodatne

mjehuriće za učinkovitije letenje. Biljke koje se oprašuju

pomoću kukaca (entomofilne biljke) znatno rjeđe iza-

zivaju polinoze, jer njihov pelud ima ljepljivu površinu

eksina, pa teže leti zrakom.

2. Mora proizvoditi pelud u velikim količinamaTo se događa zbog toga što je kod tih biljnih vrsta

oprašivanje stvar slučaja. Naime, pelud mora slučajno

pogoditi tučak jajne stanice druge biljke da bi došlo do

oprašivanja. Entomofilne biljke proizvode znatno ma-

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 15

nje količine peluda jer se kod njih pelud kukcima pre-

nosi puno preciznije pa samim time i puno učinkovitije

te ga je manje i potrebno.

3. Pelud mora imati alergogene osobine U strukturi peludnoga zrnca moraju postojati aler-

gogeni spojevi koji će u doticaju sa sluznicom izazvati

alergijsku reakciju. To je svakako najvažniji uvjet da bi

jedna biljna vrsta postala alergogena.

Polinoze su u biti sezonske bolesti koje nastaju u

vrijeme cvjetanja alergogenih biljaka. Najčešće počinju

u rano proljeće, a završavaju u jesen. Svakako je važno

istaknuti i meteorološke prilike, jer veća kišna razdoblja

smanjuju širenje i koncentraciju peluda u zraku.

Polinoze počinju u rano proljeće cvjetanjem ane-

mofilnih vrsta drveća i grmova, među kojima je u nas

prva lijeska (Corylus avellana L.), a slijede ju crna joha

(Alnus glutinosa /L./ Gaertn.), vrbe (Salix sp.) i brijestovi

(Ulmus sp.).

Kasnije u proljeće alergiju izazivaju obična breza

(Betula pendula Roth), obična bukva (Fagus sylvatica

L.), javori (Acer sp.) i hrastovi (Quercus sp.). Lijeska i bre-

za na osobito su lošem glasu. Ako je toplija godina, u

isto vrijeme komplikacije može povećati i livadno bilje,

primjerice sveprisutni maslačak (Taraxacum officinale

agg. F. H. Wigg.). Prave trave, među kojima su najpozna-

tiji alergogeni već spomenuta klupčasta oštrica, livadna

mačica (Phleum pratense L.), medunika (Holcus lanatus

L.), rosulje (Agrostis sp.), ljuljevi (Lolium sp.), vlasulje

(Festuca sp.) i dr. (uključivo žitarice), počinju cvjetati

uglavnom od svibnja, maksimum cvjetanja im je u pr-

vom dijelu ljeta (lipanj, srpanj), ali većina ih manjim in-

tenzitetom cvjeta sve do kraja rujna.

Ljetni i kasnoljetni alergeni uglavnom su peludi ra-

znih zeljastih dvosupnica poput ambrozije, alergeno

zloćudnoga došljaka iz Amerike koji se već desetljeći-

ma širi Hrvatskom, zatim razne lobode (Chenopodium

sp.), kiselice (Rumex sp.), šćirevi (Amaranthus sp.), trpuci

(Plantago sp.), crni pelin (Artemisia vulgaris) i druge.

Može se zaključiti kako u kontinentalnom dijelu

Hrvatske postoje tri maksimuma koncentracije peluda

u zraku: ranoproljetni – anemofilno drveće i grmovi,

ranoljetni – uglavnom trave te ljetno-jesenski – uglav-

nom zeljaste dvosupnice. Posljednju skupinu bilja liječ-

nici ne s pravom nazivaju "korovi", što nije striktno bo-

tanički, nego više poljodjelski pojam vezan uz uzgoj i

zapravo znači "došljaka" u kulturi, krivu biljku na krivom

mjestu kod uzgoja, bez obzira na to o kojoj je vrsti riječ.

Kalendari cvjetanja dragocjena su pomoć

liječnicima i pacijentima koji boluju od peludne hu-

njavice jer im daju orijentaciju za provođenje terapije

i samopomoći. No, problem je što se ne može potpu-

no precizno izraditi, jer promjenom klimatskih i me-

teoroloških uvjeta pojedinoga područja može znatno

varirati. Naravno, ovisi i o prisutnosti različite vegeta-

cije pojedinoga područja pa su tako u mediteranskom

području alergeni druge vrste nego u kontinentalnom

dijelu, a razlikuje se i vrijeme cvjetanja pojedinih biljnih

vrsta. Fenologija je posebna grana botanike koja se bavi

praćenjem razvojnih faza biljaka i izradom peludnoga

kalendara.

Da bi se osobama koje pate od peludne hunjavice

pomoglo u razdoblju cvjetanja alergogenih biljaka i po-

većane količine peluda u zraku, u svijetu se suradnjom

botanike, meteorologije i alergologije u sezoni peluda

rade redoviti informativni bilteni koji mnogim alergiča-

rima olakšavaju prolaz kroz to razdoblje. U nas je prije

nekoliko godina započet sličan trend praćenja dnevne

alergološke prognoze, koja uz pojačane mjere samozaš-

tite može znatno pomoći pacijentima u borbi protiv

neugodnih, a ponekad i vrlo dugotrajnih simptoma pe-

ludne hunjavice.

Moderan način života i migracija stanov-ništva omogućavaju i raznim alergenima intenzivno

širenje, što predstavlja makroregionalne probleme.

Posljednjih godina općenito su povećane potrebe za

informiranje javnosti o aerobiološkim kretanjima ge-

ografski sličnih cjelina (bez obzira na državne granice),

kako bi se mogli izvesti bolji zaključci o pojavljivanju,

koncentraciji i prevenciji aeroalergena. Stoga su već u

Crna topola

Maslačak – livadne biljke također su alergene

16 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

MOŽEMO VIŠE OD OSTALIH !

MOŽE

VITLOsnage 8-10t

HITTNER d.o.o., Tel. +385 43 244 111fax +385 43 244 229www.hittner.hr, info@hittner.hr

HRVATSKI

PROIZVOD

NOVO!40 FOREST

tijeku aeropalinološki projekti u koje su uključene ze-

mlje Mediterana i Podunavske zemlje.

U Sloveniji od 1995. godine djeluje izvrsno orga-

nizirana mreža peludnih postaja, s državnim centrom

u Ljubljani, a od početka 2002. godine moderna ae-

robiološka istraživanja proširuju se i na područje

Hrvatske, tako da su zasad u hrvatsku aerobiološku

mrežu uključene četiri kontinentalne postaje – Samo-

bor, Zagreb, Ivanić-Grad i Osijek. Udruživanjem mre-

ža "peludnoga monitoringa" na međudržavnoj razini

planira se objediniti istraživanja i podatke za klimatski

i fitogeografski srodna područja u jedan jedinstveni

informacijski prostor. Zasad je to kontinentalni pojas,

južno od Alpa u području Slovenije, preko subpanon-

skoga područja u Sloveniji i Hrvatskoj do panonskoga

prostora u Hrvatskoj. Posebna će se pažnja obratiti na

pojavljivanje peluda ambrozije, budući da je upravo

na spomenutom prostoru zamijećeno sve veće šire-

nje ove vrlo invazivne alergogene biljke prenešene u

Europu iz Amerike, početkom 19. stoljeća. Podatci do-

biveni komplementarnim aerobiološkim istraživanji-

ma u kontinentalnom području Slovenije i Hrvatske

omogućit će još bolje i pravovremeno obavještava-

nje znanstvenika, zdrastvenih djelatnika, alergičara i

opće javnosti o pojavljivanju i koncentraciji alergeno-

ga peluda.

Ambrozija – najpoznatiji alergen

Lijeska – među prvima uzrokuje alergije

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 17

mala enciklopedija šumarstva

Piše: Ivica Tomić

Foto: ArhivaMaklura (Maclura) je rod listopadnoga dr-

veća iz porodice dudovki (Moraceae), s

jednostavnim, naizmjeničnim listovima i

jednospolnim cvjetovima u gustim cva-

tovima. Ocvijeće ženskih cvjetova postaje mesnato te

oblikuje karakteristični skupni plod. Rod sadrži samo

jednu vrstu (Maclura pomifera) kojoj je domovina Sje-

verna Amerika. Latinsko ime dobila je po američkom

geologu Williamu Maclureu(1763. – 1840.), a njeno na-

rodno ime “trn Osaga” ili “narančasta Osaga” nastalo je

od imena indijanskog plemena bliskog plemenu Sio-

ux. To je do 20 m visoko stablo kuglaste, izrazito široke

krošnje, kratkoga debla sa sivkastom i svijetlosmeđom

te uzdužno duboko izbrazdanom korom. Promjer de-

bla je od 50 do 90 cm. Izbojci su tanki, žutosive ili zele-

nosive boje, trnasti, koljenčasti. Trnovi su pojedinačni,

kratki, ravni ili neznatno savijeni, smješteni u pazušcu li-

stova (postranim čvorovima, nodijima), u donjem dije-

lu izbojka dugi su 1 – 2 cm, a iste su boje kao izboj-

ci. Pri vrhu su smeđi i sjajni. Kratki su izbojci brojni, s

gusto razmještenim ožiljcima otpalih listova, nemaju

trnove. Pupovi su sitni, okruglasti i jajasti, s mnoštvom

crvenkastosmeđih, golih i sjajnih ljuskica, a nalaze se

koso sa strane trna ili, ako nema trna, iznad velikog

ožiljka otpaloga lista.

Plodovi slični naranči – Listovi su jednostavni, ja-

jasti, kožasti, dugačkog šiljastoga vrha, cijeloga ruba,

Maklura (Maklura pomifera)

Domovina ovog do 20 m visokog listopadnog drveta je Sjeverna Amerika, a raste uz riječne doline, na aluvijalnim tlima, na jugoistočnoj granici američkih prerija, u čistim ili mješovitim šumama.

sa široko klinastom do zaobljenom osnovom, perasto

mrežaste nervature. Izgledaju kao da su zimzeleni, dugi

su 6 – 12 cm, široki 3 – 6 cm, s 2 – 3 cm dugom petelj-

kom. Odozgo su zelene boje, goli i sjajni, a na naličju

svijetlozeleni i goli; sadrže mliječni sok. U jesen popri-

maju znakovitu zlatnožutu boju. Cvjetovi su dvodomni,

muški su u resama, a ženski u glavičastim cvatovima, na

kratkoj stapci. Na jednom stablu mogu se naći cvjetovi

samo jednoga spola, biljka nije samooplodna i za na-

stanak plodova potrebe su dvije biljke u neposrednoj

blizini. Cvatnja je od svibnja do lipnja. Plodovi su krupni,

višeplodni, nalikuju naranči ili limunu, promjera 5 –13

cm, a kad dozriju izvana su bradavičasti i žutonaranča-

sti. Sastavljeni su od mnoštva malih uklopljenih plodića

(koštunica), ugodnog su i blagog mirisa, nisu jestivi, a

puni su ljepljivog mliječnoga soka (lateksa), koji u do-

diru sa zrakom poprimi crnu boju. Dozrijevaju tijekom

rujna i listopada, katkada i u studenom, a zanimljivo je

da ih vole vjeverice koji plod rastave i hrane se sjemen-

kama. Plodovi mogu iritirati jer se pri padanju na tlo

rasprskavaju, a kod nekih osoba izazivaju i odbojnost

zbog sličnosti s malenim ljudskim mozgovima (otuda

i naziv “drvo mozak”). Plodovi suše sluznicu, mogu iza-

zvati upalu usne šupljine pa i upalu kože u osjetljivih

osoba, a sadrže tvari s fungicidnim djelovanjem. Osim

toga, njihov sok koristi se kao repelent jer odbija kuk-

ce. Sjemenke su plosnate, duge do 10 mm i jestive, a

Stablo u arboretumu

Stablo ima kuglastu, izrazito široku krošnju, kratko deblo promjera 50 do 90 cm, sa sivkastom,

svjetlosmeđom te uzdužno duboko izbrazdanom korom.

18 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

ima ih i do 200 u plodnoj jezgri. Biljka se lako razmnožava

putem sjemenki koje dobro kliju u proljeće, a moraju biti

svježe ili na vegetativan način (korijenskim reznicama).

U šumama, parkovima, drvoredima i živica-ma – Maklura (jabučavi ančur) u Sjevernoj Americi

raste uz riječne doline, na aluvijalnim tlima, na jugoi-

stočnoj granici američkih prerija, u čistim ili mješovi-

tim šumama. U Europu je unesena 1818. godine i od

tada se mnogo uzgaja. Kod nas je nalazimo u grmoli-

kom obliku po živim ogradama, gdje dobro podnosi

obrezivanje i kresanje, i kao ukrasno, do 10 m visoko

drvo u parkovima i drvoredima, ali samo u toplijim i

osunčanim područjima. Zanimljiva je kombinacije ze-

lenih listova sa žutim plodovima. Valja istaknuti kako

biljka ugiba u hladovini ili na sjenovitim mjestima.

Učestalo se sadi i zbog duboke hladovine koju pruža

krošnja, vjetrozaštitnih pojaseva (naziv ”zaštitna jabu-

ka”), te svoje izrazite otpornosti i neznatne zahtjevno-

sti za održavanjem. Karakteristična je po brzom rastu

izdanaka i po tome što je otporna na sušu, ne podnosi

niske temperature, a na višim je položajima osjetljiva

na mraz te ostaje grmolika. Može rasti i na slabim tli-

ma, ali dimenzije drveta postiže samo na kvalitetnijim

tlima, iako nije zahtjevna prema njihovoj plodnosti.

Poznat je njen varijetet bez trnova (Maclura pomifera

var. inermis). Kod nas se može uzgajati na staništima

lužnjakovo – jasenovih, cerovo – sladunovih, kitnjako-

vo – grabovih te nizinskih bukovih šuma.

Žilavost, tvrdoća i izdržljivost drva – Drvo ma-

klure je vrlo otporno, žilavo, tvrdo i izdržljivo, jedno

od naizdržljivijih među drvenastim vrstama, no u

stolarstvu se rijetko upotrebljava. Od njega su Indi-

janci pravili lukove za strijele, a doseljenici držalice

za sjekire. Služi za izradu pokućstva, nekih uporabnih

predmeta (zdjela i sl.), a koristi se i za izradu ograda,

mostova i dr. Iz njega i iz žute kore dobiva se morina,

žuta tvar za bojenje.

U Europu je biljka unesena 1818. godine i od tada se mnogo uzgaja. Kod nas je nalazimo u grmolikom

obliku po živim ogradama, gdje dobro podnosi obrezivanje i kresanje, i kao ukrasno, do 10 m visoko

drvo u parkovima i drvoredima, ali samo u toplijim i osunčanim područjima.

Listovi i ženski cvjetovi Bradavičasti i žutonarančasti plodovi – nalikuju ljudskom mozgu

Karakteristični presjeci drva

Zdjele izrađene od drva maklure

Maklura se može uzgajati na staništima lužnjakovo-jasenovih, cerovo-sladunovih, kitnjakovo-grabovih

te nizinskih bukovih šuma.

Ležeće mrtvo stablo

Sušci

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 19

Velika uloga u stabilnosti ekosustava

zanimljiva priroda MRTVA STABLA

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše, Arhiva

Prolazeći šumom koliko puta smo naišli na prizor srušenih, ali i trulih stabala, razbacanih grana ili pak suhog stabla koje narušava izgled okoliša. Pomislili smo da bi ih trebalo pod hitno ukloniti iz šume, jer su nevažna i nepotrebna, ničemu i nikome ne služe, jednostavno ih treba iskoristiti za ogrjev ili spaliti.

Tijekom godina u starim se šumama razvijaju

takvi ekološki procesi kojih nema u mladim šu-

mama. Jedna od osnovnih značajki je prisutnost

fiziološki oštećenih stabala te odumrlih dijelova

stabala. U prirodi se mogu naći u nekoliko oblika: živuće

staro stablo, stojeće mrtvo stablo, ležeće mrtvo stablo i

staro trulo stablo. Mrtva šuma kompleksni je ekosustav

koji se mijenja tijekom vremena. Ponekad može proći i

do stotinjak godina dok stablo u potpunosti ne izumre.

Kakvoća mrtvih stabala ovisna je o nekoliko važnih fak-

tora: koliko je dugo bilo u fazi raspadanja, vremenu kad

je uginulo, uzroku odumiranja, položaju (je li ležeće ili

stojeće), o samoj veličini te prevladavajućim klimatskim

uvjetima i sl.

No, suha, odnosno mrtva stabla imaju svoju po-

sebnu i vrlo važnu ulogu u održavanju zdravog šumskog

ekosustava i bioraznolikosti u prirodi. U ekološkom smi-

slu mrtvo stablo postaje ne samo izvor svjetla, hrane i sta-

nište za mnoge vrste biljaka, ali i životinja koje obitavaju

ne samo na njima, već i u samoj šumi. O mrtvim stablima

ovise životi organizama poput gljiva, lišajeva, mahovina,

ali i životinja ptica, šišmiša, raznih vrsta kukaca i sl. Trećina

šumskih ptica gnijezdi se u rupama ili šupljinama mrtvog

stabla, posebno djetlići i sove. Ovakvim stablima se sprje-

čava i erozija tala, a i prava su tvornica i proizvođač uglji-

ka u šumi. Za ptice poput djetlića idealno je da u šumi

ima najmanje 30 m3 mrtvog drveta po ha. U idealnim

uvjetima trebalo bi po hektaru ostaviti najmanje 8 m3

ležećeg mrtvog drva, 8 m3 sušaca te 14 m3 odumrlih su-

hih grana na živim stablima. U gospodarskoj šumi kojom

se gospodari da bi se proizvelo drvo dovoljna količina

mrtvog drveta može se postići ostavljanjem svih otpalih

grana i pojedinačnih izvaljenih stabala, odumrlim gra-

nama na zdravima stablima te ostavljanjem dva do šest

sušaca po ha (jedno prosječno zrelo stablo može imati

oko 2,5 m3 drva).

Samo u Sjevernoj Americi u dupljama drveća

gnijezdi se i do 55 vrsta raznih ptica. U južnoj Moravskoj

u takvim stablima živi oko 14 vrsta mrava, u Francuskoj

oko 37 posto svih kukaca, u Švedskoj gotovo 805 živo-

tinjskih vrsta koje obitavaju na starim stablima nalaze se

na Crvenom popisu ugroženih vrsta i prijeti im nestanak.

I razne vrste kukaca koje se hrane drvnim materijalom

(kambijem), polažu jaja u stara stabla, tu se odvija cijeli

proces preobrazbe do odrasle jedinke. Nažalost, zahva-

ljujući neodgovornom ponašanju u gospodarenju šuma-

ma njihovim uklanjanjem iz šume, mnoge vrste kukaca

(saproksilnih vrsta) su nestale. Stoga je 2010. Međuna-

rodni savez za očuvanje prirode (IUCN) objavio Crvenu

listu saproksilnih kornjaša Europe, čime je identificirano

preko 436 vrsta kojima je ugrožen opstanak u Europi.

Najveći dio pripada porodici strizibuba, klišnjaka i jele-

naka. Uklanjanjem starih stabala ugrožene su i određene

vrste gljiva koje su isto tako važni čimbenik u šumskom

ekosustavu.

Ukupni volumen ili zaliha mrtvog ležećeg drva

u šumama naše zemlje iznosi oko 19 milijuna m3 ili 7,95 Duplja vjeverice ili djetlića

20 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

m3/ha. Struktura mrtvog ležećeg drva s obzirom na stu-

panj raspadnutosti upućuje na činjenicu da je više od 50

posto volumena raspadnuto, najmanje je tvrdog drveta

(12 posto), dok je 1/3 volumena u fazi raspadanja. Zaliha

sušaca (mrtvog stojećeg drveta) iznosi 14,3 milijuna m3

ili 6 m3/ha.

U posljednje vrijeme u europskim zemljama shvatilo

se kakva je uloga starih šuma te mrtvih stabala u šum-

skom ekosustavu. Donijeli su cijeli niz mjera (zakonskih

propisa) kako bi se zaustavio proces njihovog uklanjanja

iz šume. Intenzivno se radi na edukaciji javnosti o ulozi

takvih šuma, educiranju šumovlasnika o navedenoj pro-

blematici, povećanju nadzora nad mrtvom šumom, što

je minimalni prag za bioraznolikost i prirodnost, uključi-

vanje mrtvih šuma u nacionalne programe za očuvanje

bioraznolikosti i nacionalne šumarske programe, te u

razvoju smjernica usmjerenih na upravljanje takvim šu-

mama.

Sukladno gore navedenom WWF (Svjetska or-

ganizacija za očuvanje prirode) poziva europske vlade,

šumovlasnike, stručnjake u šumarstvu da do 2030. posti-

gnu cilj kojim će se u europskim šumama ostavljati 20 do

30 m3 /ha mrtvih stabala u šumama da bi se zadovoljili

gore navedeni kriteriji o očuvanju bioraznolikosti, ali i

očuvanja flore i faune u tim šumama.

I u našem Zakonu o šumama, poglavito u pravilnicima

o certifikaciji šuma, postoje zakonske obveze kojima se

propisuje ostavljati u šumi stojeća stabla s dupljama, ali i

mrtva stabla sušce koja će biti vrlo znakovita u održanju

prirodne ravnoteže i zaštite, odnosno opstanka pojedi-

nih biljnih i životinjskih vrsta u našim šumama.

Kora starog drveta

Stojeće mrtvo stablo

Simbol plodnosti, mladosti i besmrtnosti

istine, legende, vjerovanjaSTABLO JABUKE

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Jabuka kao najčešće kultivirano stablo u svijetu u prošlosti je zauzimala vrlo znakovito mjesto u mitologiji mnogih naroda. Kršćani vjeruju da se prvi put spominje u Bibliji kad je zmija dovela Evu u iskušenje da proba zabranjeno voće u Edenskom vrtu. Zbog toga je postala simbolom grijeha, mladosti i besmrtnosti. U skandinavskoj mitologiji plod je koji pomlađuje i obnavlja, u keltskoj plod je znanja i magije, te čudotvorna hrana. Spominju je i Velšani, Bretonci i Gali kao drvo sreće. Plod jabuke

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 21

Udomaćoj narodnoj tradiciji simbolom je dari-

vanja, kao voće koje ima okrugli oblik simbo-

lom je ljubavi, plodnosti, snage i obnavljanja.

Plod jabuke ili kora s njenog drveta koristila se i

u vilinskoj magiji, posebice u ljubavnim čarolijama i zašti-

ti od neprijatelja. Od svih simbola koji su joj pridodavani

najčešće je smatrana simbolom ljubavi, u Kini cvjetovi ja-

buke predstavljaju simbol ženske ljepote.

Tragajući za vodom života u Indiji, Aleksandar Veliki

navodno je pronašao jabuke koje su produžavale životni

vijek čak za 400 godina. Vjerovalo se da bi žena mogla ro-

diti lijepu djecu ako bi za vrijeme trudnoće pojela mnogo

jabuka. Jesti jabuke smatralo se zdravim i za poboljšava-

nje pamćenja. No postoji i oprečno vjerovanje, da bi se

tijekom godine moglo dobiti onoliko čireva koliko se ja-

buka pojede za Novu godinu.

Zanimljiva su i vjerovanja poput, ako bi se zagrizla

neoprana i neobrisana jabuka moglo bi se izazvati đavla.

Osoba koja je pak željela saznati prvo slovo imena osobe

koja je voli i za koju će se udati ili oženiti, dovoljno je bilo

da preko svog ramena baci koru oguljene jabuke. Ukoliko

se htjelo zaprositi mladenku dobacila bi joj se jabuka. Ako

je bila prihvaćena, vjenčanje je bilo dogovoreno. Trule su

jabuke vještice koristile za spremanje ljubavnih napitaka.

Sanjati jabuke znači: brati ih (radost, poslovni uspjeh),

skupljati ih (imat ćeš dobar posao), vidjeti ih na drvetu

(proširit će ti se krug prijatelja, dobit ćeš lijepe vijesti), sta-

blo u cvatu (sreća i radost). Za razliku od ovih lijepih sno-

va, ako se sanja trula jabuka to znači veliku štetu, a stablo

bez ploda označava bolest.

Prema Keltskom horoskopu (rođeni od 25. lipnja

do 4. srpnja) su vrlo ambiciozne, talentirane, pouzdane i

poželjne osobe. Uspješni su, ne osvrću se mnogo na kri-

tike koje smatraju proizvoljnima i suvišnima. Pouzdani su

partneri i vjerni ljubavnici, osobe toga znaka nisu sklone

ljubavnim avanturama. U kući i svom obiteljskom ozračju

najbolje se osjećaju.

Stablo jabuke naraste u visinu i do 12 metara. Razgra-

nate je krošnje s jajolikim listovima. Cvate u svibnju mje-

secu, dozrijeva ovisno o vrstama od srpnja do listopada.

Kod nas najbolje uspijeva u kontinentalnim krajevima.

Raste na svim vrstama tala, ali traži podneblje s puno vla-

ge u zraku. Vlaga joj je posebno potrebna u vrijeme cvat-

nje. Podnosi temperature i od -25 stupnjeva Celzija.

U svijetu je poznato preko 10000 sorti jabuka. U

našoj zemlji godišnje se proizvede oko 40000 tona, a go-

dišnja potrošnja po stanovniku iznosi oko 15 kg. Najpo-

znatije su vrste Idared, Jonagold i Zlatni delišes.

Pitoma jabuka podrijetlom je iz jugoistočne Azije. Po-

stoje podatci o uzgoju jabuka u Anadoliji i sjevernoj Me-

zopotamiji u drugom tisućljeću pr. kr. U Perziji je uzgajana

i 500 godina pr. kr. U Rimskom carstvu bilo je poznato oko

36 sorti jabuka, a i stari Grci uzgajaju je oko svojih grado-

va. Karlo Veliki naredio je sadnju jabuka oko 800 godine

po franačkim državama, a oko 1600. bilo je poznato već

oko 200 sorti. Tijekom 16. i 17. stoljeća europski kolonisti

prenose je u Sjevernu i Južnu Ameriku, a zatim u Južnu

Afriku. Krajem 18. stoljeća počinju je uzgajati u Australiji

i Tasmaniji.

S obzirom na okus dijele se na slatke i kisele, po boji

na žute i crvene, a obzirom na vrijeme sazrijevanja ljetne,

jesenke i zimske.

Sadrži vodu koja čini 82 posto težine ploda, pekti-

ne, ugljikohidrate 12 posto, masti i bjelančevine 1 posto,

celulozu 1 posto. Sadrži i jabučnu i druge organske kise-

line, brojne mineralne tvari među kojima su najzastuplje-

niji kalij i brom te vitamine (A i B kompleks), kalcij, natrij,

željezo, magnezij, fosfor i sl.

Dosta se koristi u svježem stanju, ali i za pripravu ra-

znih slastica, kompota i sl.

Dobar je antioksidans pa tako pomaže kod avitami-

noza, bolesti zuba i desni, bronhitisa, prehlada i gripe,

visokog krvnog tlaka, smanjuje razinu šećera u krvi,

probave i sl.

Ponegdje se njeno drvo koristi kao građa i za izradu

namještaja. Vrlo je čest ukras, osobito tijekom cvatnje, na-

ših dvorišta i vrtova.

Prvi put se Dan jabuka u svijetu počeo obilježavati

20. listopada 1990. na poticaj organizacije Common

ground iz Londona. Cilj mu je bio promicanje kakvoće

jabuke u zdravstvene svrhe te prikaz sorti koje se uzga-

jaju u Engleskoj.

I u našoj zemlji svake godine obilježava se Dan jabuka

u mnogim mjestima i gradovima i to prigodnim izložba-

ma raznih sorti jabuka, ali i izložbama likovnih i literarnih

radova djece na temu ovog omiljenog voća.

Jabuka u cvatu

Stablo jabuke

ljekovito bilje

Iz prethistorijskih vremena pa sve do današnjih dana

koristila se kao sirilo, u Irskoj se i danas koristi kao

nadomjestak za kavu.

Opis biljke: izrazita je penjačica, naraste u visinu,

30 do 150 cm. Ima polegnutu ili pridignutu četverobri-

dastu stabljiku obraslu savijenim čekinjastim dlakama.

Listovi su smješteni na pršljenu stabljike, većinom 6 do

9 listova u pršljenu s bodljikom na vrhu, eliptični su ili

lancetasti. Cvjetovi su smješteni u pazuhu lista, zeleno-

bijele su boje. Plod je kuglastog oblika, pokriven čeki-

njastim dlakama, promjera 4-7 mm.

Stanište: raste na zapuštenim mjestima, vlažnim šu-

mama, uz rub šuma, potoka, kao korov na livadama i sl.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do rujna.

Miris i okus: ugodnog je mirisa, ali gorkog okusa.

Branje i prerada: od proljeća sve do rujna sakuplja

se cijela biljka. Suši se na toplom i sjenovitom mjestu.

Sok koji se dobiva cijeđenjem svježe biljke mora se od-

mah konzervirati ili koristiti za izradu masti.

Ljekovit sadržaj: sadrži eterična ulja, flavonoide,

saponine, tanine, organske kiseline, galiozin, mineralne

tvari i vitamin C.

Ljekovitost i djelotvornost kod: – nesanice i blage neuroze,

– ženskih bolesti (tegobe s maternicom),

– lišajeva, kontaktnog dermatitisa, alergijskih osipa, li-

šajeva,

– raznih infekcija, rana i povreda kože,

– psorijaze, seboreje, abrazija i guba,

– novotvorina na koži(zaustavlja njihov rast) i karcino-

ma kože,

BROĆIKA

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Izvrstan lijek za kožu

Broćika ljepljiva

(Galium aparina

L.) poznata je

i po nazivima

priljep, priljepka,

hvatavac,

korenika, broćanka

i sl. Njeno latinsko

ime Galium u

prijevodu s grčkog

Gala znači mlijeko.

– tvrdokornih čireva, gnojnih kožnih čireva,

– upalnih stanja,

– bolesti respiratornih organa, bolesti crijeva (služi kao

laksativ),

– bolesti jetra (detoksikacija),

– vodene bolesti,

– infekcija mokraćnih organa i mokraćnih putova, cisti-

tis, nefritis, groznica kao posljedica infekcije,

– upalnih stanja usne šupljene (jezika, grla, sluznice že-

luca, crijeva)

Pri liječenju određene bolesti treba je koristiti u vidu

čaja ili kao oblog za vanjsku uporabu.

S broćikom se od ljekovitog bilja slaže list bijelog

sljeza kod cistitisa, neven kod bolesti limfe te stolisnik

i čičak kod bolesti kože.

Sok: iscijedi se od svježe biljke i odmah koristi za lije-

čenje određene bolesti. Isto tako svježi sok nanosi se na

oboljeli dio kože te se pusti osušiti. Postupak se ponavlja

svaka dva do četiri sata. Prije ponovnog nanošenja treti-

rani dio kože očisti se alkoholom pa se iznova namaže.

Kod oralne primjene uzima se tri puta na dan po jedna

čajna žličica soka koji se razblaži s vodom ili čajem.

Čaj: pospješuje izlučivanje tekućine iz tijela. Uzima se

jedna žlica usitnjene biljke koja se prelije sa 2 dl kipuće

vode. Poklopi se i pusti se odstajati oko jedan sat te se iza

toga čaj procijedi. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno.

Nezaslađeni čaj koristi se za ispiranje i grgljanje, ako se

zadrži duže u ustima njime se liječi upala jezika.

Mast: 1 dl svježeg soka umiješa se u 200 g (maslaca ili

čiste svinjske masti). Tako dobivena smjesa se promiješa da

ishlapi suvišna voda te se pohranjuje u zatvorenu staklen-

ku. Oboljeli dio kože maže se dva do tri puta dnevno. Prije

nanošenja masti oboljeli dio kože očisti se alkoholom.

Biljka se može koristiti i u kulinarstvu. Mladi izdanci

kuhaju se petnaestak minuta u vreloj vodi te se mogu

pripremiti kao špinat ili kao dodatak miješanim salata-

ma i proljetnim juhama.

Postoji još nekoliko vrsta broćike, spomenut ćemo

dvije vrste.

Prava broćika (Galium verum L.) u narodu je poznata

i kao ivanjsko cvijeće, žuta broćika. Češće se pojavljuje

na višim visinama, stoji uspravno, naraste u visinu od 30

do 60 cm, ima zlatnožute cvjetove koji mirišu na med.

Livadna broćika (Galium mollugo L.) ima žutobijele,

nježne cvjetove isto mirišu na med. Često se nalazi na

strminama i rubovima šuma. U vrijeme cvatnje više je u

ležećem nego li u uspravnom položaju.

Sve vrste broćike slične su po ljekovitosti i načinima

korištenja.

Kontraindikacije: Nisu poznate.

22 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Broćika u cvatu

Dijelovi biljke Broćika ljepljiva

Piše: Marija Glavaš

Foto: Arhiva

jestivo šumsko bilje ŠUMSKO RASLINJE

Medvjeđi dlan ili

medvjeđa šapa

na latinskom se

naziva Heracleum

sphondylium. Naziv

roda dolazi od

imena starogrčkoga

mitskoga junaka

Herakla, a ime vrste

znači kralježnica i to

zbog segmentiranog

izgleda stabljike.

Medvjeđi dlan – vatreni div

Ova biljka je u odraslom stadiju dobro uoč-

ljiva jer može narasti i do 2 m, no obično je

visine od 50 do 180 cm. Uočljiva je i po mi-

risu sličnome mrkvi s kojom je u srodstvu

(spadaju u štitarke). Njezina je stabljika uspravna, šu-

plja, žljebasta i čekinjasto dlakava. Lišće je, također,

veliko. Može narasti do 50 cm (donji listovi i do 60

cm). Ono ima po 3 – 5 duboko urezana lapa i kao i

stabljika je dlakavo. Peteljke gornjih listova su zade-

bljane. Cvatovi su plosnati, štitasti, sastoje se od 15 –

30 štitaca, a vanjske stapke su obično duže. Boja latica

varira od bijele, ružičaste do zelenkaste boje.

Medvjeđi dlan ili medvjeđa šapa je tipična konti-

nentalna biljka. Raste tamo gdje ima vlage, a nalazi-

mo je po livadama, uz šumske putove, rubove šuma.

Rasprostranjena je po cijeloj Europi (osim na Islandu),

po sjeverozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi, a naturali-

zirana je u nekim dijelovima SAD-a.

Sadrži puno korisnih tvari kao što su vitamin C, ka-

rotin, eterična ulja, škrob i šećer, ali prilikom sakuplja-

nja valja biti vrlo oprezan. Može vas opeći! Njezin sok

je fotosenzitivan, a sadrži kemijski spoj furokumarin i

stoga ju nikako nije preporučljivo brati golim rukama

niti za jakog sunca. Osim toga, iz porodice Umbellife-

rae neke su od najotrovnijih i najsmrtonosnijih vrsta

pa sakupljač mora biti siguran da je to upravo ova

biljka.

Jestivi su svi njezini dijelovi, a počinje se konzumi-

rati u svibnju, prije cvatnje, kada je mlado, još neo-

tvoreno lišće dobar izvor C vitamina i karotina. Lišće

možete sabirati i poslije, tijekom ljeta, pa sve do jeseni

i od njega praviti juhu ili varivo s krumpirima ili ga na-

rezati i jesti kao salatu. Peteljke se uvijek sabiru prije

cvatnje. Njih je moguće koristiti svježe, kao dodatak u

juhama ili ih kiseliti u octu i tako spremiti za zimnicu.

Stabljike se kuhaju cijele, s maslacem i začinima. U Si-

biru ih ljudi suše dok ne poprime žutu boju pa ih jedu

kao delikatesu. I pupoljci su također jestivi, a mogu

se obrađivati na blagoj pari. Mlade izbojke neki rabe

kao zamjenu za šećer, a neki ih kuhaju kao šparoge.

Mlado korijenje puno škroba i šećera može se konzu-

mirati sirovo ili kuhati. Od njega se nekada naveliko

radilo brašno za kruh, naročito u kriznim vremenima,

kao što je bio II. svjetski rat. Od korijenja je moguće

načiniti i sirup. Stari Slaveni su od sjemenki i listova

radili alkoholno piće koje su nazivali „barč“, a Francuzi

i dan danas maceriranjem sjemena pridobivaju liker

ugodna okusa.

U kozmetici se zdrobljeni korijen, otopljen u vodi,

koristi za ispiranje vlasišta, što je vrlo korisno u slučaju

prhuti, a čaj od korijena pomoći će kod reumatizma,

želučanih bolova, gripe, osim toga prirodni je afro-

dizijak, abortiv, antiasmatik, diuretik i ekspektorant

(olakšava iskašljavanje bronhalnog sekreta). Cvjetovi

pomiješani s uljem poslužit će kao repelent protiv ko-

maraca tako što se namažu na kožu.

U svakom slučaju korisno je naučiti prepoznati

medvjeđi dlan.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 23

Žabe su najrasprostranjenija skupina vodozema-

ca, nalazimo ih na svim kontinentima, visinama

i širinama, osim na Antarktiku. Žive na različitim

mjestima kao što su rubovi voda, na livadama,

poljima, u grmlju i na drveću, borave između trave i lišća,

u jamama, ispod kamenja, ukratko, posvuda gdje nalaze

prikladna skrovišta i hranu.

Svi smo se barem jednom u životu susreli s nekom

žabom. Dovoljno je bilo malo bolje promotriti to živah-

no stvorenje da bi se upoznali sa vanjskim značajkama

pripadnika skupine bezrepih vodozemaca. Naime, sve

vrste žaba imaju nezgrapno, skoro četvrtasto tijelo na ko-

jem se nalazi spljoštena, široko zaobljena glava, tako da

se vrat uopće ne raspoznaje. Na spljoštenoj glavi imaju

razmjerno velike, vrlo pokretljive oči koje se mogu dubo-

ko uvući u očne šupljine, zbog čega imaju živahan izraz.

Imaju četiri dobro razvijene noge. Tijelo im je prekriveno

glatkom, golom, te manje ili više sluzavom kožom, koja je

puna žlijezda i pigmentnih stanica. Koža ima važnu ulogu

u disanju i gospodarenju tjelesnim tekućinama. Ono što

je posebno zanimljivo je činjenica da mnoge vrste žaba

imaju sposobnost mijenjanja boje kože, te im se koža do

određenog stupnja, a često i potpuno, prilagođuje boji

okoline u kojoj se žaba nalazi. Također stanje uzbuđenosti

te svoje nagone i osjećaje ove životinje iskazuju promje-

nom boje kože. Ono što je također vezano uz boju kože

je da su otrovne žabe živih boja. Otrov može usmrtiti ma-

njeg grabežljivca ako je pojede, a neke žabe sadržavaju

toliko otrova da čak mogu usmrtiti čovjeka.

Za nas je posebno zanimljiva šumska smeđa žaba

(Rana dalmatina Bonaparte) koja je u Hrvatskoj proglaše-

na strogo zaštićenom divljom svojtom. Pripada skupini

pravih žaba (porodica Ranidae) koja je kod nas zastuplje-

na sa čak sedam vrsta. Ova kopnena vrsta žabe preferira

otvorena mjesta u svijetlim listopadnim šumama, rjeđe

gušticima, a rasprostranjena je na čitavom području Hr-

vatske. Izvan granica naše domovine obitava u većem

dijelu Europe te sjevernom dijelu Turske.

Izgledom je to srednje velika žaba, elegantne građe

koja naraste u duljinu do 9 cm. Poput ostalih vrsta žaba

ima spljoštenu, zaobljenu glavu, na kojoj se nalaze živah-

ne oči sa karakterističnim vodoravnim zjenicama. Zahva-

ljujući svojim snažnim stražnjim nogama, koje su znatno

duže od prednjih, u stanju je skočiti i do 2 m u daljinu te

na taj način pobjeći predatorima. Tijelo im je prekriveno

glatkom kožom, koja ponekad djeluje kao da je prozirna,

a boja se kreće od ružičaste, preko žućkaste do smeđe s

tamnim uzorkom koji uključuje tamnosmeđu masku pre-

ko svakog oka. Trbuh je svjetlije boje i bez mrlja.

Životni vijek smeđe žabe kod nas je 7 i više godi-

na, a nakon 2-3 godine postaju spolno zrele. Sam ciklus

razmnožavanja započinje u rano proljeće, kad večernje

temperature narastu iznad 3 – 4 °C. Ono što je bitno napo-

menuti je činjenica da je parenje kod žaba potaknuto ne-

kim od okolnih faktora, kao što su povećanje fotoperioda,

povišena vlaga i/ili povišena temperatura i to obično na-

kon sušnog razdoblja ili nakon razdoblja hibernacije. Tada

mužjaci dozivaju ženke kreketom iz vode, sami ili u zbo-

Šumska smeđa žaba

24 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

fauna ŽABE

Žabe pripadaju skupini vodozemaca (lat. Amphibia) – životinjama koje su se prilagodile životu i na kopnu i u vodi, što govori i njihovo znanstveno ime (grčki „Amphi bios“ znači dvostruki život). Znanstveno gledano vodozemci se dijele u tri reda: repaše, bezrepce i beznošce. Svoju znanstvenu klasifi kaciju žabe duguju tome što u odraslome stadiju nemaju rep. U Hrvatskoj živi oko 20 vrsta vodozemaca, a od toga 13 vrsta bezrepaca, odnosno žaba.

Piše: Mirna Frntić

Foto: Arhiva

rovima koji postaju sve glasniji. Ženke polažu izvanredno

veliki broj jaja te su neposredno prije polaganja vrlo kru-

pne. Jaja potpuno dozrijevaju u njenom tijelu, a mužjak ih

oplođuje nakon što izađu iz ženke. Dok ženka polaže jaja,

mužjak postaje u pravom smislu riječi primaljom. Naime,

mužjak se uspinje ženki na leđa, obuhvaća je prednjim

nogama i steže joj trup tako da se pod njegovim priti-

skom sadržaj jajovoda prazni. Prolazeći kroz jajovod jaja

se obavijaju sluzavom ovojnicom, a neposredno nakon

izlaska iz tijela ženke mužjak ih oplođuje. Dakle, ovdje se

radi o eksternoj ili vanjskoj oplodnji slično kao kod većine

vrsta riba. Ženka jaja polaže u karakterističnim kuglastim

nakupinama (mrijest) tamno smeđe do crne boje. Smeđa

šumska žaba za mrijest bira plitke, mirne i sporo tekuće

vode ne dublje od 40 cm. Često se radi i o privremenim

nakupinama vode u šumi ili na livadama koje ponekad

mogu presušiti i prije nego se izlegnu punoglavci ili prije

nego se punoglavci metamorfoziraju. Nekoliko tjedana

nakon polaganja jaja izlaze ličinke zvane punoglavci, čiji

se daljnji razvoj također odvija u vodi. Punoglavcima se

deni pokrov kojim su prekrivene ove uspavane životinje.

Tada se spavači sakriveni u dubini ponovno bude i zapo-

činju još jedan svoj životni ciklus.

Što se tiče ishrane smeđe šumske žabe, ličinke tj.

punoglavci su biljojedi te se hrane algama i vodenim bi-

ljem, ali uzimaju i mikroskopske životinje. Mladi i odrasli

hrane se na tlu, pri čemu jedu kopnene kukce, te rjeđe

gujavice, pauke, stonoge i druge beskralješnjake koji se

kreću tlom. S obzirom na svoju veličinu žaba je veliki gra-

bežljivac, jede samo plijen što ga je sama uhvatila. Ono

što se pred njom ne miče neće je potaknuti na skok. Mir-

no sjedeći pazi na sve što se oko nje zbiva, kao da vreba.

Približi li joj se plijen skače na njega, izbacuje jezik ako

je plijen malen, a ako je veći hvata ga čeljustima i guta.

S druge strane žabe čine bitnu kariku u prehrambenom

lancu mnogih predatora. Punoglavci su hrana vodenim

kukcima, vodenjacima, gmazovima, pticama i malim si-

savcima, dok su odrasle jedinke dio prehrane mnogih

vrsta gmazova, ptica i sisavaca.

najprije razvijaju stražnje noge, a tek kasnije prednje. Rep

postupno kržlja i na kraju potpuno nestane, a s obzirom

da žive u vodi, oni dišu škrgama. Čitava ta preobrazba

traje oko 4 mjeseca i tek kada je završena mlade žabe

počinju polako sličiti na svoje roditelje, napuštaju vodu i

izlaze na kopno te počinju živjeti životom kakvim su živje-

li njihovi roditelji. Način života ovih žaba posvuda je isti.

Tijekom proljeća i ljeta proživljavaju vedar i veseo život

s mnogo ugodnosti i buke koju iskazuju svojim glasnim

kreketanjem. Zatim slijedi manje ugodan jesenski život i

na kraju zimski san duboko u mulju smrznutih ili isušenih

voda ili ispod debelog sloja lišća i zemlje. Taj zimski san

traje sve do proljeća, dok prve zrake sunca ne ugriju le-

Prema Zakonu o zaštiti prirode, Rana dalmatina spa-

da u strogo zaštićene divlje svojte, odnosno vrste, te ju je

zabranjeno namjerno hvatati, držati i/ili ubijati. Također

je strogo zabranjeno namjerno uznemiravanje smeđe

šumske žabe, naročito u vrijeme razmnožavanja, podiza-

nja mladih, migracije i hibernacije, kao i namjerno ošte-

ćivanje ili uništavanje njihovih razvojnih oblika, gnijezda

ili legla te područja njihova razmnožavanja ili odmaranja.

Iako je strogo zaštićena vrsta, Rana dalmatina kao

i ostali vodozemci svakim su danom sve ugroženije vrste

životinja. Glavni razlog njihove ugroženosti je nestanak i

uništavanje njihovih staništa, a glavni krivac za sve to je

čovjek. Naime, isušivanje poplavnih područja, regulacija

vodenih tokova, zatrpavanje lokvi, pretvaranja šumskih,

travnjačkih i ostalih staništa u obradive površine, nekon-

trolirana izgradnja infrastrukture, požari, samo su neki od

faktora koji imaju dugoročne i katastrofalne posljedice

na naš ekosustav. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu

da se svakim danom koristi sve više pesticida, herbicida i

raznih kemijskih preparata, a kako vodozemci imaju vrlo

propusnu kožu sve te kemikalije na njih štetno djeluju te

uzrokuju niz posljedica na ove životinje, kao i smrt. Tako-

đer, globalne klimatske promjene, povišena razina UV-B

zračenja, kao i razne bolesti koje uzrokuju ugibanja i sla-

bljenje odraslih jedinki i ličinaka, štetno djeluju na vodo-

zemce kao i na čitav ekosustav.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 25

šumska fl ora ZELJASTE BILJKE

Crvena naglavica (Cephalantera rubra) je trajna

zeljasta biljka iz porodice kaćunki (Orchidaceae),

a rasprostranjena je u zapadnoj, srednjoj i južnoj

Europi, na Kavkazu, Krimu, u Maloj Aziji, Iranu i

sjevernoj Africi. Prvi ju je 1817. godine opisao francuski

botaničar Louis Claude Richard Marie. Stabljika je visoka 20

do 70 cm, povijena, okruglasta i vijugava na sve strane. U

gornjemu je dijelu pokrivena kratkim dlakama, a u donjem

s nekoliko prileglih, ljuskastih listova koji su smeđezelene

boje. Biljka je geofit, što znači da joj rasplodni organi pre-

življavaju nepovoljne uvjete u zemlji, a žive u uvjetima krat-

koga vegetacijskog perioda. Podanak ili rizom, podzemni

dio stabljike je izrazito duga, valjkasta lukovica s mnoštvom

odebljalog korijenja.

Ružičasti, crvenoljubičasti i bijeli cvjetovi – Li-

stovi su duguljasti i šiljasti, goli, s gornje strane tamnoze-

leni, na naličju plavozeleni, dugi od 5 do 14 cm i od 1 do

3 cm široki, a srednji su najveći; manji su u blizini cvatova.

Karakteristični palistići su s obje strane šiljasti, duži od plod-

nice i kratko dlakavi. Cvat je rijedak, a čini ga od 2 do 20 pa i

više sjedećih, izrazito velikih cvjetova ružičaste ili crvenolju-

bičaste, a rijetko bijele boje (Cephalantera rubra var. alba),

sa 7 ovalno – lancetastih latica. Cvjetovi su jednosimetrijski

i dvospolni. Listići ocvijeća otvoreni su tijekom cvatnje od

kraja svibnja do kraja srpnja, katkada do početka kolovoza,

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Ova višegodišnja biljka javlja se u svijetlim, suhim, listopadnim i crnogoričnim, šumama, šikarama, na šumskim proplancima i rubovima šuma.

Crvena naglavica (Cephalantera rubra) Atraktivni crvenoljubičasti cvjetovi

U šumskoj sastojini

Na svojim staništima javlja se pojedinačno na sjenovitim ili polusjenovitim mjestima,a

raste u malom broju primjeraka. Javlja se od nizinskih područja do početka

subalpskoga pojasa, do 1800 m nadmorske visine.

Dijelovi biljke

26 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

a dugi su 1,5 do 2 cm. Medna usna približne je dužine kao

gornji listići ocvijeća, a plodnica valjkastog oblika, sjedeća,

zelene boje, crveno nahukana i s kratkim dlakama. Plod je

uski tobolac, dozrijeva početkom listopada, dug je 25 mm,

s brojnim sitnim sjemenkama. Zanimljivo je da one klijaju

samo onda ako u njih u stanice prodru hife gljiva (endo-

trofna mikoriza).

Mali broj biljaka – U prirodi crvena naglavica raste u

malom broju primjeraka, u svijetlim termofilnim hrastovim

šumama i šikarama, svijetlim crnogoričnim šumama, na

rubovima šuma i šumskim proplancima. Na svojim stani-

štima javlja se pojedinačno na sjenovitim ili polusjenovitim

mjestima. Odgovaraju joj umjereno svježa, blago humo-

zna, rastresita, pjeskovita, vapnenačka i slabo kisela tla (pH

5,9-8,2), od nizinskih područja do početka subalpskoga

pojasa, do 1800 m nadmorske visine. Karakteristična je vr-

sta reda Quercetalia pubescentis, a stanište su joj i brdske

livade u sklopu zajednice Seslerietalia tenuifoliae.

Na popisu ugroženih vrsta – U Hrvatskoj je, primje-

rice, nalazimo u sloju prizemnoga rašća kao diferencijalnu

vrstu u panonskoj bukovo – jelovoj šumi (Abieti-Fagetum

pannonicum), gdje ima svoje značenje u flornom sastavu

ove zajednice. Na području Slavonskoga gorja pojavljuje se

u okolici Orahovice i Požege (Požeška gora, Papuk, Krndija),

a susrećemo je na području Samobora, Strahinjščice (ter-

mofilne hrastove šume i šikare), Delnica, Topuskog, na Pli-

tvičkim jezerima, Moslavačkoj gori, Medvednici, Ivanščici,

Risnjaku, Velebitu, Dinari, Plješivici. U primorskome pojasu

raste samo u okolici Senja. U Crvenoj knjizi vaskularne flo-

re Hrvatske na popisu je gotovo uzgroženih vrsta. Naime,

zbog lijepog, atraktivnog izgleda cvjetova beru je i uništa-

vaju šetači, izletnici i dr. pa se njena brojnost, uz promjene

u staništu, bitno smanjuje. Stoga je od srpnja 1972. godine

Zakonom o zaštiti prirode zaštićena na svim prirodnim sta-

ništima. U Europi je pod strogom zaštitom u okviru europ-

skih i nacionalnih zakona.

U Hrvatskoj crvenu naglavicu nalazimo

na području Medvednice, Hrvatskoga

zagorja, Slavonskoga gorja, Gorskoga

kotara, na Moslavačkoj gori, Plitvičkim

jezerima, Velebitu, Dinari, Plješivici i dr.

U primorskome pojasu raste samo u

okolici Senja.

Biljka s bijelim cvjetovima (Cephalantera rubra var. alba)

Piše: Zoran Timarac

Foto: Arhiva

lovstvo PREHRANA DIVLJAČI

Iako je jesen kada

treba početi s

prihranjivanjem

divljači još daleko,

hranu za divljač

treba već sada

pripremati. Dok

je lišće drveća,

grmlja i nekih

zeljastih biljaka još

mlado, vrijeme je

pripremanja lisnika.

Lisnik se kod nas

malo koristi, iako je

to hrana koju rado

jedu divlji preživači i

zečevi.

Ujedno je to hrana

koja je najbliža

prirodnoj u vrijeme

prihranjivanja i

sastoji se od biljaka,

koje divljač rado

jede.

Lisnik za prihranjivanje

Lisnik ima još veći značaj tamo gdje prevlada-

vaju monokulture u poljodjelstvu i šumarstvu.

Poznat je također zdravstveni, uključujući i

dijetetski učinak na divljač. Također, prihrana

divljači lisnikom utječe na smanjenje šteta od divljači.

Kao voluminozna hrana divljači, lisnik daje neop-

hodne komponente u procesu probave, a time dopri-

nosi njenom boljem zdravstvenom stanju. Za divlje

preživače važna je grubovlaknatost, sadržaj vode, mi-

kroelemenata i vitamina te razina i uzajamni odnos

makroelemenata u lisniku.

Za pripremanje lisnika treba općenito znati koje vr-

ste drveća i grmlja divljač rado jede. Još bolje je ako

postoje podatci istraživanja ili promatranja prehrane

divljači na nekom području. Dobro je doći i do poda-

taka iz šumarstva: na kojim vrstama drveća divljač naj-

češće čini štete.

Uopćeno se može reći da za pripremanje lisnika

može poslužiti više vrsta drvenastih biljaka: hrastovi,

vrbe, divlje voćke, jarebika, mukinja, brekinja, oskuru-

ša, klen, javor, trepetljika, topola, jasen, bukva, bazga,

bagrem, divlji kesten, breza, lijeska, malina, kupina itd.

Kao lisnik se mogu pripremiti i visoke zeljaste biljke

– kopriva i druge koje divljač rado jede. Dobar lisnik se

može dobiti i od grančica voćaka iz tzv. zelene rezidbe.

Pri tom treba paziti da nisu zatrovane pesticidima.

Kod pripremanja lisnika treba voditi računa o neko-

liko stvari. Potrebno je surađivati s vlasnicima ili uprav-

ljačima šuma kako se ne bi nanijela šteta šumskom

drveću. Zatim, treba štedjeti zimzelene vrste i one koje

nose plodove cijelu zimu. Među prve spadaju neke vr-

ste kupina, a među druge jarebika i neke njene rođake.

Za lisnik se režu mladi, sporedni, prolistali iz-bojci debljine grančica do 1 cm i dužine pola do jedan

metar. Jednostavniji način pripremanja lisnika je da se

mlada kopriva, kupina, malina ili druge relativno niske

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 27

drvenaste ili visoke zeljaste biljke pokose i zajedno suše

kao lisnik. Ako se suše na suncu kao sijeno, masa će biti

lošije kakvoće. Ukoliko se u takvom lisniku nađe i nešto

što divljač ne jede ili nerado jede, ona će si već izabrati

ono što joj odgovara.

Sušenje lisnika je važan i odgovoran posao, jer mlade

grančice i lišće krajem proljeća i u rano ljeto sadrže dosta

bjelančevina i puno vode, što je dobra podloga za razvoj

plijesni. A ako je lisnik i druga hrana pljesniva, ne valja je

davati divljači, jer je njena štetnost mnogo veća od sa-

mog izazivanja probavnih poremećaja.

Najbolje je obaviti sušenje u sušarama, za što mogu

poslužiti male sušare za duhan i drugi biljni materijal.

Ako ne može tako, lisnik se suši odignut iznad tla i bez

izravne sunčeve svjetlosti – u hladovini. To može biti pod

krovom, nadstrešnicom, ceradom ili tamnom plastikom,

pod sjenom stabala, ali ne na tavanu. Može se vezati po

nekoliko grančica zajedno tankim vrbovim grančicama,

slamom, uzicom od papira ili kudjelje, nikako ne plastič-

nom uzicom. Tako se može povješati na uže, žicu ili mot-

ku. Lisnik se može sušiti i u rasutom stanju na nekoj mreži

od žice ili drugog materijala ili na rešetkama od drvenog

ili drugog materijala.

Praktično je rješenje sušenje lisnika u hranilištu, osobito većem. Može se sušiti pod krovom hranilišta i

u jaslama. Prednost tog načina je da se lisnik pripremi i

uskladišti na licu mjesta pa se ne mora dopremati zimi u

teškim prometnim uvjetima. A kada treba, lisnik se samo

izloži u jasle hranilišta ili ako je već tamo, divljač će ga je-

sti kada joj to bude odgovaralo.

Lisnik se ne smije presušiti, tj. biti toliko suh da se lišće

kruni. Dobro pripremljeni lisnik se prepoznaje po prijat-

nom mirisu i zelenoj boji. Ne preporuča se prskanje lisni-

ka slanom vodom, jer će takav lisnik divljač rado jesti i

ako joj trenutno ne treba i kada je lošije kakvoće.

Lisnik treba uskladištiti pod krovom, ako je to mo-

guće, ali ne na tavanu i sličnom mjestu gdje je previše

vruće, jer će tada izgubiti na kakvoći. Može se i odmah

raznijeti u veća stacionarna hranilišta s dobrim kro-

vom. Lisnik se može spremiti i u stogove s pomičnim

krovom, a stogovi trebaju biti odignuti iznad tla za oče-

kivanu visinu snijega.

Dobro je pokriti lisnik sijenom, jer će ga ono sačuvati

od sušenja. Moguće ga je i pomiješati sa sijenom – sloj

lisnika, sloj sijena itd., a sijeno treba biti uokolo i odozgo.

U tom slučaju se može u smjesi izlagati divljači, što je jako

dobro. Ograđeni stog može biti i stalno hranilište divljači

koje se, kada je potrebno, dogradi.

Zbog značenja lisnika u prihranjivanju divljači i ne baš

laganog pripremanja i skladištenja te nemogućnosti pri-

premanja većih količina, treba ga dodavati ostaloj hrani

u tolikim količinama kako bi mogao biti stalni dodatak

tijekom cijelog perioda prihranjivanja, a posebno krajem

zime i početkom proljeća. Tada je važan i dijetetski uči-

nak lisnika za sprječavanje probavnih poremećaja kod

prelaska na zelenu pašu, što može imati za posljedicu

ugibanje i inače snažnih i zdravih grla divljih preživača.

Sličan učinak imaju i plodovi jarebike i njenih rođaka

i divljeg kestena. O tome treba voditi računa kod pripre-

manja lisnika.

Za prihranjivanje divljači s lisnikom je vezano i

pripremanje sijena, koje se isto može osigurati iz prirod-

nih izvora u šumi i uz nju ili s umjetnih livada u šumi ili uz

šumu. Od toga je dvostruka korist: dobije se hrana za pri-

hranjivanje i svježa zelena paša nakon kosidbe. Do sije-

na se može doći i košenjem sijena u mladim nasadima

šumskog drveća ili uz sadnice, što je dvostruka korist –

ne rabe se herbicidi, dobije se hrana za prihranu divljači i

svježa zelena paša.

Kosi se prema najznačajnijoj biljnoj vrsti. Trave se kose

pred klasanje do klasanja, a leptirnjače od pupanja do

početka cvjetanja.

Sušenjem iznad tla dobije se bolje sijeno nego suše-

njem na zemlji. To može biti na žici, užetu ili na napra-

vama od letava ili granatih motki (tako se može sušiti i

lisnik). Poželjno je da se sijeno poslije sušenja iznad tla

odmah skine. Skladištiti se može kao i lisnik, najpraktič-

nije u stogovima.

28 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Piše Foto

Siniša Slavinićribolov ŠARANOMANIJA

Šaran, u svim

svojim oblicima,

nesumnjivo je

najpopularnija

sportska riba

nizinskih voda.

Nema tog ribolovca

na kontinentu koji

ponekad nije lovio

i ulovio – šarana.

U stvari, ribolov

šarana doživio je

posljednjih 50-

ak godina pravu

renesansu u Europi,

ali i šire. Prije svega

se to odnosi na tzv.

moderni šaranski

ribolov na kapitalne

primjerke širom

svijeta primjenom

odgovarajućeg

šaranaškog pribora;

paraboličnih

štapova, rola sa ili

bez baitrunnera,

cijelog čuda sistema

i mamaca na dlaci -

prvenstveno boila,

ali i raznog zrnjevlja

od kukuruza pa do

tigrovog oraščića.

U Španjolskoj ga rado love, ali ne i konzumiraju

Sve to uz obilje dodatnog pribora, rod podova,

smjesa za primamljivanje, šatora za višednev-

ni boravak na vodi. Uz ovaj ribolov stvorila se

jedna cijela specijalizirana ribolovna industrija

pribora i opreme, turističke ponude za odlaske na vode

na svim kontinentima svijeta, a sve s ciljem da se ulovi

kapitalni šaran, izmjeri, fotografira i potom pusti natrag

u vodu. Uz ovakav šaranolov razvila su se i specijalizira-

na natjecanja s iznimno bogatim (novčanim i materijal-

nim) nagradama, nacionalna prvenstva, razni turniri pa

sve do svjetskog prvenstva i svjetskih kupova.

No, postoji i druga sorta šaranolovaca. Ribolovaca

koji obilaze tzv. crapodrome, ribnjake i slične manje vo-

dene površine na kojima love šarane kilaše, dvokilaše

pa i veće, nekom od plovkaroških tehnika ili, što je če-

šće, lakim do srednje teškim dubinskim sustavima (bez

plovka) sa ili bez hranilice. S hranilicom sve više mladih

ribolovaca lovi veoma atraktivnom i kod nas sve pri-

sutnijom feeder tehnikom ribolova, finim, osjetljivim,

a snažnim priborom. Na ribnjacima šaran se plovkom

može loviti i direktašima i štekama (s gumom provuče-

nom u prva dva – tri segmenta štapa) te na većim povr-

šinama match tehnikom ili tzv. engleskom tehnikom s

vaglerima. U svim tim varijantama šaranolova najčešće

se kao mamac koristi kukuruz šećerac ili gujavica te

rjeđe razna tijesta. U plovkaroškim tehnikama čest ma-

mac je crv ili još bolje u kombinaciji sa zrnom kukuruza.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske gotovo da nema

kraja gdje nema sličnih voda nastanjenih šaranom i

babuškom, na kojima se u ribolovu šarana rekreira na

tisuće ribolovaca. Takvim jezerima posebice obiluje

bjelovarski kraj. Ovdje je pedesetak jezera – ribnjaka

veličine od pola do šest hektara, u koja se intenzivno

svake godine puštaju šarani i druga riba. To su omilje-

ne destinacije lokalnih, ali i ribolovaca sa strane, pa i

inozemstva. Lovi se gotovo svim spomenutim tehnika-

ma, a glavni ulov su šarani teški od 1 do 3 kg. Ribolov

je uglavnom na tim vodama ograničen na dva do tri

štapa i pravo zadržavanja najviše do dva šarana po lov-

nom danu. Naplaćuje se i dnevna dozvola, ali užitak

takvog obiteljskog vikend ribolova je nemjerljiv.

Šaran je najpoznatija riba naših toplih nizinskih

voda. Po njemu je i niz ribljih vrsta dobio ime – ciprini-

di, a vode u kojima one žive – ciprinidne vode. Zahva-

ljujući Rimljanima raširen je po cijeloj Europi. Poznavao

ga je i Aristotel. Postojbina šarana je srednja Azija, pri-

toci Crnog mora. Danas je raširen po cijelom svijetu.

Zanimljivo je da ga u Americi i Australiji nisu previše

cijenili ni kao sportsku ribu (sve do nedavno), a ni kao

meso za jelo. Slično je i duž rijeke Ebro u Španjolskoj

gdje se razvio ribolovni turizam na soma, smuđa i šara-

na, gdje dolaze ribiči iz cijelog svijeta zbog obilja super

velikih riba koje žive u rijeci, ali lokalno stanovništvo ni

ne pomišlja da bi ga jelo. Gruba podjela šarana je na

pitome ili ribnjačke i divlje ili riječne, vretenaste. Divlji

je i zaštićen lovostajem od 1. 4. do 31. 5, dok „pitomi“

nije. Ribnjački – pitomi šaran može biti posut ljuskama

(veleljuskavi – cajler), može imati malo ljusaka (špigler),

a uzgojeni su i bez ljusaka.

Za ribolov šarana, uz odgovarajući pribor, veoma

je važna priprema mjesta za ribolov, odnosno prima-

mljivanje i navikavanje šarana na dolazak na lovnu

poziciju. Za spomenuti ribolov šarana na ribnjacima uz

primamljivanje mamcima – kukuruzom, peletama i bo-

ilama, za primamu se koriste i razne gotove smjese za

primamljivanje koje uglavnom nose oznaku „Carp“.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 29

30 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

radni dan Sa šumom od samog početka

Jutro u rasadniku Brestje počinje radnim dogo-

vorom svih zaposlenika. Dogovoreno je koliko,

kojih i gdje će se sadnice vaditi. Nives Salopek,

dipl. inž. šum., rođena 1969. god. u Ogulinu,

gdje je praktično iskustvo stekla radeći kao revirnica,

ništa ne prepušta slučaju. Ona je upraviteljica (prva na

području UŠP Zagreb) ove radne jedinice, a iz odjela

proizvodnje dobila je raspored, prema kojem, u oba

rasadnika, treba povaditi dvogodišnje sadnice hrasta,

točnije 30 000 lužnjaka, 14 000 kitnjaka i jednogodiš-

nje sadnice poljskoga jasena, njih 18 000. Sve je spre-

mno – zemlja je izorana, istanjurana, isfrezana, prihra-

njena mineralnim gnojivima, a potom zasijana u jesen

prošle godine.

Jutros traktorist, Zlatko Pandek pažljivo vodi stroj

preko pravilnih petorednih linija. Vadilica je priključak

koji se pri radu neugodno trese i zato Zlatku nije lako

provoditi vrijeme na traktoru. Između rešetki vadilice

iz tla izranjaju povađene sadnice. Ilija Grgić i Alojz Jo-

zić prate traktor, uzimaju podjednako duge sadnice

i tako ih klasiraju u snopove koje zatim vežu. I radni-

ci imaju težak posao, bilo da okopavaju, klasiraju ili

obrezuju jer to neminovno podrazumjeva pognut po-

ložaj. Povremeno im radove prekine neki kupac pa se

sa štihačama zapute u dio s ukrasnim biljkama. Oni ne

samo da brzo i vješto vade sadnice, nego su i sposob-

ni odgovarati na praktična pitanja vezana uz sadnju,

gnojidbu i udaljenost između biljaka, što nadgleda i

spremno im pomaže poslovođa Marko Tramišak.

Danas je tu i kolegica Inga Mamić iz Uprave, stručna suradnica za rasadničarsku proizvodnju i sje-

menarstvo, a u ranim popodnevnim satima stižu i rad-

U RASADNIKU

nici iz radne jedi-

nice Hortikultura.

Upraviteljica im

je pokazala gdje

se nalaze pripre-

mljene sadnice:

grmovi tuja, forzi-

cija, lovor-višnje,

mlado stabalce

crvenoga hrasta

i dr. Ljudi iz Hor-

tikulture došli su

zato da radinci u

rasadnicima ne

prekidaju svoj

posao, a povod

zbog kojega su tu je obilježavnje Svjetskoga dan za-

štite šuma. Biljke natovarene u otvoreni kamiončić po-

klon su dječjem vrtiću „Petar Pan“ u naselju Črnome-

rec. Odabrala ih je upraviteljica poštujući želje osoblja

vrtića. Salopek i Mamić osobnim automobilom kreću

za kamiončićem. Putem razgovaraju o tome kako je

broj isporučenih sadnica manji nego ikada. Vremena

su se promjenila na gore i šumarije ih više nisu u sta-

nju otkupljivati i zato još uvijek stoje na parcelama.

Izrazile su veliko nezadovoljstvo i razočaranje takvim

stanjem. Štošta se promjenilo. Tako se, npr. u slučaju

potrebe, odnosno većeg opsega radova, kao što su

okopavanje, plijevljenje i vađenje sadnica, danas više

ne uzimaju radnici preko Ugovora o djelu, nego se ras-

pisuje javni natječaj na godinu dana, na koji se javljaju

poduzetnici, ali to se radi samo kada je riječ o doista

Piše: Marija Glavaš

Foto: Ivana Baniček

Radna jedinica Rasadnik Zagreb u svome sastavu ima dva rasadnika: Brestje (9,60 ha) na području grada Sesvete i Lukavec (13,03 ha) u istoimenome turopoljskom selu. U Brestju je po prilici polovina površine rezervirana za proizvodnju ukrasnih sadnica, a u Lukavcu 1 ha. Rasadnici su opremljeni svom potrebnom mehanizacijom. Šumski dio proizvodi hrast lužnjak, kitnjak, poljski jasen, običnu bukvu i divlju trešnju, a hortikulturni: više vrsta smreka, brezu, grab, borovice, lovor – višnje, razne javore, brezu, crveni hrast, grab, tuje, suručice, dunjarice, forzicije i dr. Te biljke, predviđene za maloprodaju većinom se uzgajaju u matičnjacima, iz ožiljenica. Brestje k tome raspolaže s 200 m2 plastenika i kontejnerištem od 500 m2.

Nives Salopek, dipl. inž. šum.

Rasadnik Brestje

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 31

velikim podhvatima; u pravilu u pomoć u ljudstvu do-

lazi iz drugih šumarija unutar Uprave, baš kao danas. U

razgovoru su se kolegice dotaknule ljudi iz kaznionice

Lipovica nadomak Popovače. Unutar toga kompleksa

nalazi se komad zemljišta od 1,50 ha na komu kažnje-

nici, prema naputcima Rasadnika Zagreb održavaju

božićna drvca. To je jedan od načina rehabilitacije kori-

snika Lipovice u kome sudjeluje naše poduzeće.

U priči o radnoj svakodnevici Salopek je kazala kako

joj je lakše od kada su rasadnici izdvojeni u samostalnu

radna jedinicu, jer je na taj način uspostavljena bolja

povezanost i komunikacija između dva rasadnika, a i

lakše je kada je tu netko s kime može podjeliti istovjet-

ne probleme.

Od lijepog vremena, koje ih je poslužilo toga dana, ljepša su bila samo vrtićka djeca prepuna pitanja.

Mališani su znatiželjno slijedili radnike u stopu i pratili

sve što ovi rade, a imali su priliku vidjeti kako se sadi

mlado stablo crvenoga hrasta s biorazgradivom jute-

nom zaštitom oko korijena, kako su uz njega privezali

dugi kolac pa kako se od tuja radi živica i štošta drugo.

Osoblju vrtića je ukazano na važnost zalijevanja biljaka.

Kada je napravila raspored gdje će koja sadnica biti po-

sađena, Salopek se otputila u Lukavec, kamo odlazi naj-

manje dva puta tjedno u kontrolu ili u slučaju hitnosti.

Na putu nije mogla ne sjetiti se nedovršenog projekta

navodnjavanja i odvodnje započetoga prije dvije go-

dine. Do sada je uz visoku žičanu ogradu na zapadnoj

strani rasadnika prokopan glavni kanal, postavljeno je

dvanaest šahtova – sakupljača te crpna stanica. Naža-

lost, sve je to još daleko od konačnog rješenja. Izvršena

je tek trećina projekta i to samo dio odvodnje, a što se

tiče navodnjavanja godinama se dovinjavaju na svako-

jake načine i u jednom i u drugom rasadniku. Najgore je

ljeti za sušnih dana, kada da ne bi šokirali biljke moraju

zaljevati u rano jutro ili navečer (van radnoga vremena),

a jedna cisterna je dosatatna za svega nekoliko parce-

la, što znači da nedostaje vode i vremena. Problem ko-

načnog izvršenja ovoga projekta su, naravno, novčana

sredstva, koja bi još trebalo uložiti.

U Lukavcu je dočekuje tehničar Damir Brebrić koji

isti uspješno vodi već desetljećima. Dogovaraju na-

bavu herbicida za buduću zaštitu od korova, jer će se,

oboje su posve svjesni, nepoželjne zeljanice vrlo brzo

pojaviti. Kao i u Sesvetama sve izgleda čisto i uredno i

ovdje je zemlja pripremljena na isti način. Iskusni stro-

jar, Mladen Vlahović ,besprijekorno odrađuje sve što se

tiče mehanizacije u rasadniku. Na samim parcelama je

troje radnika. Marijana Božić, Ljubica Zubec i Stjepan

Huzjak pripremaju sadnice hrasta tako što orezuju su-

višne grančice i na taj način formiraju buduće krošnje. I

njima nedostaje jedna osoba. Požrtvovna predradnica

Jana Meštrović također je na bolovanju. Kada Mladen

počne vaditi sadnice obrezat će i korijenje, baš kao što

to rade u Brestju.

Usprkos svim problemima s kojima su upraviteljica

Nives Salopek i njezini najbliži suradnici svakodnevo

suočeni, oni imaju privilegiju sudjelovati u podizanju

budućih šuma, promatrati stvaranje novih stabala. Oni

su ti koji osiguravaju obnovu, pošumljavanje ili popu-

njavanje sastojina – čuvari naših šuma.

Rasadnik Lukavec Kaznionica Lipovica

Sadnja tuja u vrtiću Petar Pan

Proljetnice na poštanskim markama

filatelija VISIBABA, JAGLAC I ŠAFRAN

Medvjeđi luk ili srijemuš je šumska trajnica rasprostranjena od ravnica pa do 1900 mnv, po sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim šumama. U bukovim šumama često čini čitave tepihe.

Piše: Marija Glavaš

Foto: Arhiva

I ove poštanske marke prati prigodni prospekt

koji opisuje ulogu i značenje motiva na marka-

ma. Dr. sc. Sanja Kovačić, stručna suradnica u

Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog

fakulteta u Zagrebu, autorica teksta o proljetnicama

na poštanskim markama RH između ostalog piše:

„Visibaba raste u listopadnim, mješovitim i vazda-

zelenim šumama diljem Europe, od poplavnih nizina

do pretplaninskog područja, a pogoduju joj svježa,

hranjiva i rahla tla. Danas se smatra i da je čudesna

biljka iz Homerove Odiseje bila upravo visibaba. Li-

stovi jaglaca bogat su izvor vitamina C: mogu se je-

sti i sirovi, ali su neukusni zbog sadržaja saponozida.

Cvjetovi se dodaju kao ukras salatama, a od ušeće-

renih i fermentiranih cvjetova dobiva se „jaglačevo

vino“. Čaj od korijena običnog jaglaca blag je seda-

tiv uspješan u liječenju glavobolje, a uljem jaglaca

liječe se kožne ozljede i opekline. Proljetni šafran

nastanjuje svijetle šume i šikare, travnjake i voćnja-

ke, od nizina pa sve do planinskih područja zemalja

oko Sredozemlja u širem smislu. Već je stoljećima

„šafran“ (prema staroperzijskom za’faran, žuta boja

šafrana) sinonim za cijenjeni i skupi začin koji se do-

Najraniji vjesnici proljeća od sredine ožujka rese tisuće razglednica i pisama koje svakodnevno putuju Hrvatskom i svijetom. Svaka marka različite nominale (visibaba – 1,60 kn, obični jaglac – 3,10 kn i proljetni šafran 4,60 kn) je izdana u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) te tri maksimum karte. Naklada maraka je 200 tisuća po motivu, od toga 50 tisuća u karnetima.

Piše Foto

Ivo Aščić

biva od narančastih njuški tučaka jedne druge vrste

šafrana (Crocus sativus) koji cvjeta ujesen. Ta je vrsta

šafrana posve nepoznata u prirodi i danas se uzga-

ja u mnogim zemljama. Čisti šafran nekad se plaćao

zlatom, a i danas je najskuplji začin u svijetu: njego-

va se cijena kreće do 15 eura po gramu“.

Marke s motivima proljetnica kakve su na no-

vim hrvatskim markama izdale su do sada brojne

poznate poštanske uprave. Jedna od njih koja se po-

sebno ističe je poštanska uprava Ujedinjenih naroda

(eng. United Nations Postal Administration - UNPA)

koja temeljem konvencije Svjetske poštanske unije

(specijalizirana agencija UN-a) ima pravo izdavati

poštanske marke. Ona izdaje marke u različitim va-

lutama (američki dolar, euro i švicarski franak) u tri

različita ureda u New Yorku, Beču i Ženevi. Tako je

2010. godine u Ženevi izdala seriju poštanskih ma-

raka na temu ugrožene biljne vrste i onu s motivom

visibabe. Zbog posebnog statusa ovog izdavača po-

štanskih maraka, ali i radi globalnih tema na marka-

ma, većina izdanja UN-a se vrlo brzo rasproda. Rijetki

su filatelisti koji ne sakupljaju UN-ove marke ili nji-

hove filatelističke proizvode.

Provjera sigurnosno-tehničkih elemenata prije tiska

32 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

Da su i hrvatske poštanske marke na temu fl ore

vrlo tražene od fi latelista potvrđuje i podatak da je većina

serija poštanskih maraka (hrvatska perunika i Vizijanijev

mrazovac iz 1994., Istarski zvončić i Dubrovačka zečica

iz 1996., gljive: blagva, čunjasti smrčak i rujnica iz 1998.,

hrastovi lužnjak, kitnjak i crnika iz 2002., ljekovito bilje:

pasja ruža, mirisna i paprena metvica iz 2004.) poodavno

rasprodana. Razlog tomu je zanimljivost teme i motiva,

ali isto tako njihova svakodnevna uporaba u poštanskom

prometu. Prema zadnjim izdanim fi latelističkim katalozi-

ma ove marke se procjenjuju često puta i nekoliko puta

više od nominalne cijene.

Kakva će biti daljnja sudbina zaštićenih proljetnica s

poštanskih maraka ovisiti će prije svega o osviještenosti

ljudi, ali i o samoj primjeni zakona i podzakonskih akata

koji su doneseni radi očuvanja biološke raznolikosti. Po-

štanske marke kao edukativno-promidžbeni medij samo

su jedan od načina kojima se skreće šira javnost na bo-

gatstvo, ali i ugroženost biljnih vrsta.

Omotnica prvog dana (FDC) s proljetnicama Karnet s poštanskom markom fl ora (visibaba) Maksimum karta hrvatska fl ora –

proljetnice (šafran)

UN-ova visibaba iz 2010. godine

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 33 BROJROJROJROJ 185 185 l SVISVIBANJBANJ 2012001122. 2.22 HRHRRVRVRVVVVVRR ATATTTSSSA SA KKKKKE E ŠŠŠUŠUŠUUUUMMMŠ EEE 3333 3

Jedno je od najstarijih stabala u svijetu, postoje

dokazi da je raslo u tercijaru i to na području sje-

verne Afrike, ali i južne Europe. Naraste u visinu

od osam do deset metara, može doživjeti starost

od 150 do 200 godina. Raste na nadmorskoj visini i do

1500 metara. Stablo je trnovito sa kvrgavim deblom.

Listovi su mali, dugi od 2 do 4 cm, ovalni sa zaobljenim

vrhom. Cvjeta u travnju, malim cvjetovima s pet žu-

to-zelenih latica. Plod je jajolikog oblika, dugačak od

1,5 cm, širok 3 cm, pokrit debelom gorkom korom. U

središtu ploda je vrlo tvrd orah koji sadrži od jedne do

tri male sjemenke bogate uljem. Plodovi sazrijevaju u

lipnju i srpnju, potrebno je gotovo godinu dana da bi

sazreli. U korijenju se skladišti puno vode, što je dobro

za biljke koje rastu u pustinjskim područjima, a zbog

dugačkog korijenja sprječava i eroziju tla.

Osim u kulinarstvu, u berberskoj kulturi koristi se za ogrjev, ispašu stoke, ali i dobivanje vrlo kvali-

tetnog ulja koje se koristi u kozmetičke i zdravstvene

svrhe.

Pravo na sakupljanje plodova regulirano je zako-

nom i plemenskim tradicijama Berbera. Potrebno je

oko 15 sati rada da bi se sakupilo oko 100 kg svježih

plodova iz kojih se dobije oko jedna litra arganovog

ulja.

U njegovoj proizvodnji na tradicionalan način su-

djeluju samo žene. Najzahtjevnija radnja proizvodnje

ulja je razbijanje jezgre oraha uz pomoć dva kamena.

Argan (Argania spinosa) endemsko je stablo koje raste u polupustinjskoj dolini Sous u jugozapadnom Maroku

te regiji Tindouf u Alžiru. Danas šume argana zauzimaju površinu od 900.000 ha, pod posebnom su zaštitom

UNESCO-a. U posljednjih stotinjak godina površina na kojoj je raslo ovo drvo smanjena je prvenstveno

zbog korištenja drva u vidu ogrijeva, ispaše, sječe zbog potreba za poljoprivrednim površinama. Nazivaju

ga i drvom života zbog blagotvornog djelovanja na zdravlje ljudi, ali je i simbol izdržljivosti jer podnosi vrlo

visoke temperature. Ako odumre i poslije sedam godina može se vratiti u život.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhivaegzotično drveće

Sjemenke se izdvajaju te blago preprže (u suvremenoj

proizvodnji za kozmetičku industriju najkvalitetnija su

ulja od neprženih sjemenki). Prepržene sjemenke se

melju u pastu uz dodatak malo vode u kamenim pre-

šama. Dobivena pasta se ručno cijedi te se na taj način

odvija ekstrakcija biljnog ulja. Smeđa pasta poznata

je i pod nazivom amlou. Amlou se zaslađen servira za

doručak i jede se kao namaz na kruhu, a drvo i olupina

oraščića kao ogrjev. Arganovo ulje se koristi u kulinar-

stvu, ali se oraščići prije upotrebe prže. Iako je ovo ulje

bilo poznato već Feničanima, prvi ga spominje egipat-

ski liječnik Ali Ibn Radounae, a posebnu važnost dobi-

va na međunarodnom sajmu u Parizu 1786.

U kozmetičke svrhe koristi se isključivo nerafi ni-

rano i neprženo arganovo ulje. Sadrži velike količine

nezasićenih masnih kiselina uključujući i oleinsku i

linoleinsku kiselinu. Osobito je učinkovito kod kožnih

infekcija i upala, za njegu masne kože, prevenciju strija

u vrijeme trudnoće, kod tretmana psorijaze i ekcema,

za njegu osjetljive kože... Pola litre arganovog ulja viso-

ke kakvoće košta oko 200 do 250 eura. Vrlo je traženo i

u Europi, može se kupiti u specijaliziranim prodavaoni-

cama hrane i kozmetike.

U Maroku je arganovo drvo poznato i pod nazivom

„kozje drvo“, obzirom da koze vole brstiti lišće i plodo-

ve. Nije rijetkost vidjeti kozu na vrhu drveta u vrijeme

brsta. Prije berbe stada koza moraju se čuvati dalje od

nasada, da se ne bi napravila šteta i uništili plodovi.

Simbol života i izdržljivostiARGAN DRVO

Pustinja s argan stablima

Plodovi argana

34 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

U ovim proljetnim danima nije samo priroda ogrnuta zelenim. Green IT ili zeleno računarstvo postaje temom koja se sve više spominje u medijima, a koncept očuvanja okoliša i uštede energije kroz efi kasnu informatičku infrastrukturu nastoje promovirati gotovo svi dobavljači IT opreme i usluga. S porastom cijene energije te naglim povećanjem utroška energije, vezanim uz IT, zeleno računarstvo postaje sve interesantnije.

Piše:

mr. sc. Ninoslav Plešeinformatika GREEN IT

Zeleno računarstvo

Zeleno računarstvo odnosi se na održivo računar-

stvo, odnosno informacijsko – komunikacijske

tehnologije, istraživanje i razvoj, proizvodnju,

uporabu te „umirovljenje“ računala, poslužitelja

(servera) i drugih povezanih sustava kao što su primje-

rice monitori, pisači, uređaji za pohranu i umrežavanje

i brojni komunikacijski sustavi, na način da minimalno

utječu na okoliš.

Murugesan definira zeleno računarstvo kao “istraživa-

nja i prakse projektiranja, proizvodnje, korištenja i odla-

ganja računala, poslužitelja i računalnih periferija, mrež-

nih i komunikacijski sustava – djelotvorno i učinkovito

uz minimalan ili nikakav utjecaj na okoliš.” Istraživanje

se nastavlja u ključnim područjima kao što je korištenje

računala na najbolji energetsko učinkovit način, dizajni-

ranjem algoritama i sustava povezanih računalnih teh-

nologija. Cilj zelenog računarstva je i smanjenje uporabe

štetnih materijala, povećanje energetske učinkovitosti

tijekom životnog vijeka uređaja te omogućavanje što vi-

šeg postotka reciklaže korištenih materijala.

Kako raste društvena svijest o potrebi oču-vanja okoliša rastu i zahtjevi regulatora, nevladinih

udruga, investitora, kupaca pa i samih zaposlenika pre-

ma tvrtkama da se odgovorno odnose prema okolišu

i usklade svoje poslovanje sa suvremenim ekološkim

standardima. Tvrtke koje ne posluju na razini društvene

svijesti o očuvanju okoliša riskiraju svoj ugled, što može

imati dalekosežne posljedice. S druge strane, ulažući u

zelene inicijative tvrtke mogu značajno poboljšati svoj

image i osigurati dugoročnu poslovnu korist.

Primjerice, samo podatkovni centri (sistemske sobe)

troše barem deset puta više energije po kvadratnom me-

tru od uredskih prostora, s tim da se potrošnja energije

u podatkovnim centrima udvostručuje svakih 5 godina!

U većini svjetskih podatkovnih centara, preko 60 posto

energije podatkovnog centra troši se na hlađenje IT

opreme. Uskoro će u životnom vijeku poslužitelja više

koštati njegovo napajanje i hlađenje od same cijene tog

poslužitelja. Upravo stoga današnja istraživanja pokazu-

ju da je najvažniji razlog za pokretanje Green IT inicijative

– cijena energije. Poglavito u vrijeme krize, poput trenut-

ne, tri su glavna razloga za investicije u IT infrastrukturu:

povećanje efikasnosti, kontrola i smanjenje troškova te

poboljšanje razine usluge.

Ako tvrtke žele i dalje dobro poslovati, nužno

je promijeniti način korištenja električne energije. Samo

racionalnim korištenjem električne energije u podatkov-

nim centrima moglo bi se, kako se procjenjuje, uštedjeti

čak 50 do 60 posto energije. Uštede električne energije

mogu imati dalekosežan učinak – donose financijsku do-

bit za IT operatere i klijente, a istovremeno planeti daju

nužno potreban odušak od zagađivanja.

Imajući na umu da računala i elektronički uređaji, u

rasponu od pametnih telefona do poslužitelja, troše sve

veće količine energije, računalni su znanstvenici razvili

interes za reduciranje ovakve potrošnje ne samo modi-

ficirajući hardver, već su fokus prebacili i na operativne

sustave i energetski efikasan softver u namjeri da ener-

getske parametre učine sastavnim dijelom programskog

koda.

Promjene na toj razini dopuštaju i potiču programe-

re implementirati vlastite “zelene” projekte izravno u

razvoj softvera. Energetski učinkovita rješenja na razini

programskih jezika također uživaju visok stupanj neo-

visnosti pojedine platforme, što znači da mogu utjecati

na niz usluga, od telefona do poslužitelja. Cjelokupna je

platforma u ovome slučaju, relativno nova, stoga je teško

reći kojom će brzinom industrija reagirati na razvoj ener-

getski učinkovitih jezika.

Nove tehnologije poput računarstva u oblaku, zele-

nog računarstva i društvenih mreža u svakom slučaju

nude nove mogućnosti mnogim poduzećima, od malih

i inovativnih pa sve do velikih korporacija, otvarajući im

nove perspektive i mogućnost da smanjenjem troškova

energije doprinesu vlastitoj učinkovitosti, ali i održivom

razvoju.

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 35

No da bi do tamo došli trebali smo proći

dio Belizea po imenu Cayo, koji nam se

činio zanimljivim. Brodom smo krenuli

do Belize Cityja koji spada među najruž-

nije gradove na planeti. Turističkih atrakcija gotovo

da i nema, stopa kriminala je alarmantno visoka, a

nakon uragana Hattie koji je prepolovio Caye Caul-

ker te gotovo uništio Belize City, ostao je i bez titule

glavnoga grada, koja je pripala malenom gradiću u

unutrašnjosti, Belmopanu. No na 2 i pol sata vožnje

busom nalazi se gradić San Ignacio, smješten tik uz

granicu s Guatemalom koji predstavlja administra-

tivno sjedište pokrajine Cayo, a u njegovoj blizini

brojne su atrakcije.

Sama pokrajina Cayo vrlo je zanimljiva jer ju lo-

kalno stanovništvo smatra hraniteljicom Belizea

zbog velikog broja farmi koje se nalaze okružene

tropskim šumama. Nama šumarima svakako su naj-

zanimljivije plantaže mahagonija, koje su uglavnom

u rukama njemačkih doseljenika, za razliku od po-

ljoprivrednih farmi koje uglavnom drže Menoniti,

pripadnici vjerskih zajednica nalik Amišima u SAD-u.

Između brojnih farmi nalaze se ostatci mayanskih

ruševina, brojni parkovi prirode, te špilje koje su

Maye koristile za obrede pokapanja mrtvih.

El Peten je sjeverni dio Guatemale koji se razlikuje od ostatka zemlje, prvenstveno po tome što je okrenut turizmu, što znači da je i sigurnost na puno većoj razini. I ovdje su Maye ostavile svoga traga pa su tako najveće turističke atrakcije Tikal, nacionalni park sa izvrsno očuvanim ruševinama drevne civilizacije smještene usred džungle te Flores, gradić smješten na otoku jezera Peten Itza koji nevjerojatno podsjeća na naše mediteranske gradiće.

Piše Foto

Goran Vincencputopis

Na samoj granici nalazi se arheološko nalazište

Xunantunich, što u prijevodu sa jezika Maya znači

Kamena dama. Ime je novijeg datuma, a odnosi se

na događaj iz 1892. godine kada je nekoliko posjeti-

telja svjedočilo ukazanju duha žene u bijeloj haljini

sa plamenim očima kako stoji na stepenicama El Ca-

stilla, druge najveće piramide u Belizeu. Navodno je

kamena dama pogledala prisutne svojim vatrenim

očima te utekla u unutrašnjost piramide kroz kame-

ni zid. Događaj se idućih godina ponovio nekoliko

puta, što je za praznovjerno lokalno stanovništvo

bilo dovoljno da lokalitetu nadjenu prigodno ime.

Flores je grad – otok na jezeru Peten Itza, smješten

usred povijesne pokrajine El Peten u čijim se džunglama

kriju brojni mayanski spomenici. Sam gradić podsjeća

na naše istarske gradove poput Rovinja ili Poreča, sa

brojnim šarenim uskim uličicama, pansionima, suvenir-

nicama, restoranima i kafićima, a položaj na jezeru daje

mu opušteni štih kojeg cijene turisti, zbog čega je postao

izvrsna baza za istraživanje okolice.

A u okolici ima svega. Blizu je El Mirador, vjerojat-

no najzanimljiviji mayanski grad uopće, no do njega

mogu samo najhrabriji, s obzirom da je potrebno

pet dana pješačiti kroz džunglu sa mačetom u ruci,

Gradovi u šumiPUTEVIMA MAYA

Ulice San Ignacia u Belizeu

Na tržnici u Santa Eleni

Ulica u Floresu

36 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

kako bi se vidjelo to čudo. Puno pristupačniji je Ti-

kal koji čini prsten od triju najznačajnijih mayanskih

gradova, u kojem su još Chitzen Itza i Palenque u

Meksiku. Tikal se nalazi u istoimenom nacionalnom

parku okružen džunglom, što daje mjestu specifič-

nu atmosferu i osjećaj kakve su imali prvi istraživači

kada su ugledali ovaj lokalitet. Preporučen nam je

ranojutarnji obilazak, prvenstveno zbog spektaku-

larnog izlaska sunca ali i zbog izbjegavanja velikog

broja turista. Prvi razlog na žalost nismo iskoristili

zbog magle koja je to jutro prekrila Tikal te sakrila

sunce, dok je drugi bio i više nego koristan. Naime

životinje iz šume su itekako aktivne pred zoru, tako

da smo vidjeli nekoliko vrsta majmuna, paunove, ta-

rantule, kolibriće, papige raznih boja te koati, živo-

tinju sličnu rakunu. Jaguare koji su česti u šumama

Guatemale nismo vidjeli, no po pričama lokalnog

stanovništva to i nije tako loše, jer mnogi jaguara

vide samo jednom.

Baš zbog velike zabačenosti grad se uspio spasiti

pljački i rušenja španjolskih osvajača koja su nemi-

novna za ovakve lokalitete. Osnovan u 4. st. pr. Kr.,

svoje zlatno doba doživio je između 200. i 900. go-

dine poslije Krista kada je dominirao među ostalim

Drevni Tikal u džungli

Glavni trg u Tikalu

državama gradovima u okolici. Na vrhuncu moći

brojao je 90.000 žitelja, no kao i većina gradova ci-

vilizacije Maya, krajem 9. st. počeo je propadati. Ra-

zlog tomu vjerojatno su klimatske promjene koje su

donijele sušna razdoblja, što je na osjetljivom Yuka-

tanskom tlu itekako utjecalo na manjak vode, a sa-

mim time i manjak hrane.

Danas je Tikal jedno od najzačajnijih turističkih

atrakcija Guatemale te jedno od povijesno najzna-

čajnijih mayanskih spomenika kulture.

Iz Floresa je teško dobiti bilo kakvu predodžbu o živo-

tu ljudi u Guatemali. No zato je Santa Elena vrlo blizu i oti-

ći tamo na tržni dan je odlična zabava koju ne bi trebalo

propustiti. Na velikoj tržnici prodaje se doslovno sve, od

poljoprivrednih proizvoda do plastičnih igračaka Made

in PRC. Neasfaltirane ulice daju posebni štih atmosferi, a

buka od agregata te mirisi pečenja i kave koji se okolo

šire odaju dojam zemlje Latinske Amerike kakvu smo

imali iz američkih filmova 80-ih godina.

Povratak je uslijedio avionom preko Corozala

u Belizeu, natrag do Cancuna u Mexicu. Današnje

Maye pokazali su se kao izvrsni domaćini, koji vješto

prodaju svoju kulturu strancima, ponajprije Ameri-

kancima. I za kraj, još samo jedan detalj. Kada Maya-

ma spomenete njihov kalendar, samo se nasmiju i

odmahnu rukom. Tko još danas vjeruje u mitove?

Piramida u Xunantunichu

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 37

Budući da Hrvatska s jedne strane obiluje

gustim i raznolikim šumskim pokrovom, a s

druge bogatom tradicijskom kulturom, nije

čudo da se u Hrvatskoj još i danas znaju pri-

povijedati priče o nadnaravnim susretima koji su se

dogodili upravo u šumi. Najraširenije su, dakako, priče

o vilama. Već je Ivan Kukuljević pisao o brojnim vjero-

vanjima u vile davne 1859. godine dijeleći ih u tri ve-

like skupine. One nebeske uvijek su dobre, zemljane

će uvijek čovjeku nastojati napakostiti, a najbrojnije,

one šumske, prema čovjeku se odnose kako i sam čo-

vjek prema njima. Stoga, ako tkogod u šumi susretne

vilu, ona će mu podariti snagu, sreću i bogatstvo ili ga

oslijepiti, učiniti hromim i bolesnim, već ovisno o nje-

govom ponašanju.

Ono što nitko ne bi trebalo učini pri susretu s vilama

jest prekinuti ih u njihovim noćnim plesovima jer tada

ta bića, koja izgledaju kao prekrasne djevojke dugih,

plavih kosa, odmah nestanu i kasnije se osvećuju stran-

cu koji im je zasmetao u njihovim radostima. Pri susretu

s vilama nije preporučljivo gledati u njihove noge koje

vile skrivaju dugačkim bijelim haljama. Tomu je razlog

predaja prema kojoj je Bog vilama stopala pretvorio u

magareća kopita ili ovčje i kozje papke jer su se navod-

no prečesto hvastale svojim neizmjernom ljepotom pa

i danas skrivaju tu svoju deformaciju spremne na osve-

tu svakom tko im se zbog toga ruga.

Nerijetko ljudi još i danas spominju da su im vile iz

štala ukrale ponajbolje konje te su ih jahale cijelu noć.

Ujutro su ih vraćale znojne i umorne, ali su za naknadu

konjima isplele grive sitnim pletenicama. Često bi vile

otele i maleno dijete s ruba šume te ga pretvorile u

vilenjaka – osobu koja bi se jednog dana vratila u selo

i imala sposobnost nadnaravnog liječenja. Gradile su

i svoje gradove, stvarale junake, ženile se smrtnicima

(često s lošim ishodom), podučavale siromašne, ali su

danas gotovo sasvim iščezle. Razlog su tomu bičevi,

Sve veća popularnost hrvatskih mitova i legendi koje nam danas prezentiraju brojni festivali poput Legendfesta u istarskom Pićanu, nameću nam potrebu da kratko razmotrimo povezanost šume i hrvatske mitologije. Iako na prvi spomen šume čovjek odmah pomisli na čist zrak, divljinu ili bogatstvo fl ore i faune, treba spomenuti da su šume tijekom povijesti bile i inspiracijom tvorcima brojnih predaja o tajanstvenim mitskim bićima. Zasigurno će to biti jasnije onima koji su se zatekli u gustoj šumi bez označenih putova ili onima koji šumu nisu stigli napustiti za sunčevog sjaja. Strah, nelagoda i neizvjesnost tada mogu prizvati neobična bića starih tradicijskih vjerovanja koja će katkada čovjeku pomoći ili mu pak prouzročiti velike nevolje.

Piše: dr. sc. Luka Šešo

Ilustracije: Nenad PantićkulturaMitska bića hrvatskih

LEGENDE

psovke, pucnjevi i buka koju stvaraju strojevi i ljudi

modernog doba. Zbog njih su se vile odselile u neke

druge dijelove gdje u strepnji čekaju svoj konačni kraj.

U šumi ne bi bilo dobro sresti niti orka koji se često

opisuje kao viloviti konj koji se može pretvoriti i u dru-

ge životinje poput psa, kozlića, miša, ovce. Vjeruje se da

se orko izleže iz kokošjeg izmeta koji sedam godina nije

prekopan te da ga je Bog prokleo zbog opačine. Čovjeku

koji hoda noću šumom, a najčešće umornom putniku,

provlači se među noge i s njim na leđima počne letjeti po

mraku. Na orkovim leđima čovjek se opusti, zaspi ili mu

se pak pomuti pamet da ne zna za sebe. Tako obamrlog

putnika orko lako odvede u neželjenu stranu te ga zbaci

sa sebe u neki nerodni kraj, pustinju ili ga ostavi da visi na

grani. Još opasnije je ako jahač ostane na orkovim leđima

sve do jutra, jer kada zakukuriče pijetao orko nestane, a

nesretni jahač strmoglavi se na zemlju. Orka se navod-

no može zauzdati samo koncem od janjeće vune ili kru-

nicom, a onaj koji to uspije postaje i sam vilovit, može

upravljati orkom te ga jahati nebom kamo god poželi, ali

samo do zore kada sva čarolija nestane.

U šumi se ponekad može sresti i malika zvanog

još i macić i macmolić, koji se najčešće javlja u liku nikad

odraslog djeteta, odnosno patuljka s crvenom kapicom

na glavi. Kao i većina drugih nadnaravnih bića može se

preobraziti u životinju, a najčešće u janjca, kozlića koji

govori, magarca, psa, mačku, svinju ili zeca. Vjeruje se da

je malik demon brda, šuma, polja ili duša nekrštenog, po-

bačenog, umorenog djeteta, a katkad čak i sam vrag. Po

svojem djelovanju malik je ambivalentno biće. Čovjeku

čini i dobro i zlo, odnosno vjeruje se da je malik zaslužan

za dobar ulov ribe te da onome koji mu uspije ukrasti cr-

venu kapicu donosi sreću. S druge strane malik je odgo-

voran za niz loših djela kojima šteti čovjeku. Krade i skriva

stoku te je vraća nakon nekoliko dana, ali stoka više ne

može davati mlijeko. Grize i tuče ljude, čini djecu bole-

Malik

Štriga

38 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

šuma

snom, šteti dječjim pelenama pa djeca plaču. Preko noći

ruši kuće u izgradnji, trči i pleše oko kuće i ne dozvoljava

ljudima spavati. Međutim, ljudi ga ne smatraju velikom

štetočinom, nego često ističu kako im je baš malik, pre-

tvoren u neku životinju, pomogao na putu kući. Tako se

navodno dogodilo i nekom istarskom pastiru Andri koji

je čuvajući ovce obolio i nije više mogao hodati pa se sjeo

ispod stabla zazivajući u pomoć. Ubrzo je čuo kako mu

netko uzvraća i odazivanje je bivalo sve bliže. Nakon ne-

koliko trenutaka pastir ispred sebe ugleda malenog ma-

garca koji mu reče: „Zajaši me“. Andre se prvo zbuni, ali

zajaše magarčića koji ga ubrzo dovede pred kuću. Kada

je Andre sjahao, okrenuo se kako bi zahvalio magarčiću,

ali magarčić nestade i pretvori se u malenog patuljka s

crvenom kapicom te počne trčati nazad prema šumi.

Ljudi iz sela koji su ga vidjeli vikali su: „Eno ga, malik trči

po putiću i nosi crvenu kapicu“. Tako je malik pretvoren u

magarčića pomogao pastiru Andri koji je od tog trenutka

svima govorio: „Malik je najbolji!“.

Zasigurno će mnogi, kada govorimo o šumskim demonima, odmah pomisliti na zlu staricu koja u ne-

kom mračnom dijelu šume vreba svoje žrtve. Vještice ili

štrige, kako ih se naziva u hrvatskom priobalnom pojasu,

prema predajama zaista mogu napasti čovjeka u šumi.

Vješticama postaju osobe začete na Božić, Uskrs ili o

kvatrama (posebni dani u godini) ili koji se o kvatrama

rode. Rađaju se u crvenoj ili crnoj košuljici (placenti). Do

dobi od 24 godine vještice su bezopasne, a nakon toga

počinju činiti zlodjela i pakosti ljudima. Ako netko otkrije

osobu koja je vještica i viče njezino ime, tada ona gubi

moći ili ih nikada ne dobije. Vještice danju žive normalno,

kao i svi drugi ljudi. U času kada prestaju sa svakidašnjim

poslovima, a to je obično kasna večer ili ponoć, pretva-

raju se u žabu, mačku, psa, svinju, vola, leptira ili kakvu

drugu životinju. U sumrak i obično noću, a posebno za lo-

šeg vremena, lete na sastanke, skupljaju se na posebnim

mjestima; raskrižjima, smetlištima, vrhovima planina ili

pod orahovim stablom. Među sobom se tuku upaljenim

bakljama, pričaju kome su naudile i dogovaraju u kojem

će selu ili kraju pronaći iduću žrtvu.

No, malo je poznato da se protiv vještica bore do-

bra bića krsnici. Njih nalazimo pretežno u Istri i na Kvar-

neru, a vjeruje se da krsnicima postaju osobe koje se rode

u bijeloj košuljici (placenti), dok se s druge strane štrige

rađaju u crvenoj ili crnoj košuljici. Za dijete koje se rodi s

takvim znakovima govore da će biti krsnik, zaštitnik od

štriga, bolesti i drugih nevolja. Babica na porodu, ako je

dobra, mora spremiti košuljicu kako bi je dijete moglo

imati tijekom cijelog života. Gdjekad se dio takve košu-

ljice novorođenom djetetu ušivao pod pazuho kako bi

košuljica zauvijek bila stopljena s njim, jer se vjerovalo da

je upravo košuljica glavni izvor svih sposobnosti i moći

koje će krsnik imati za života i kojima će braniti ljude od

zla. Do svoje 7., 17. ili 27. godine krsnici žive kao obični

ljudi u selu i ni po čemu se ne razlikuju od ostalih suse-

ljana. Međutim, nakon tog razdoblja mladi krsnik dobiva

svoju konačnu snagu i moći i postaje istinski borac protiv

vještica i zala te se zaklinje pomagati ljudima. Čovjeku

najčešće pomaže upravo u šumi i to u trenutku kada ga

namjerava napasti vještica preobražena u kakvu crnu ži-

votinju. Tako je pričao jedan seljak da mu je prišao neki

čovjek i rekao mu da će sutra, kad će ići kroz šumu, sresti

dva psa. Jednog bijelog i jednog crnog. Ta dva psa će se

potući, a on neka baci kamen na onoga crnog. Sutradan,

kad je seljak hodao šumom, vidio je crnog i bijelog psa

kako se tuku te je, kako mu je rekao onaj čovjek, bacio

kamen na crnog psa koji je odmah pobjegao. Idući dan

susreo je opet onog čovjeka koji mu je rekao: „Stani mi na

nogu i pogledaj preko lijevog ramena“. Kada je seljak to

učinio, čovjek ga je pitao: „Što čuješ?“ Seljak odgovori da

čuje zvona kako zvone u drugom selu. Na to mu čovjek

kaže: „To zvone zvona za onog crnog psa koji je bio vješti-

ca, a ja sam bio bijeli pas koji te čuvao“.

Vila Krsnik

BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 39

Svekolika ta ljepota u bezbroju raznolikih ma-

nifestacija i slika zapravo je vječna igra života.

Njemački pisac Herman Hesse to provlači kroz

svoje romane i poeziju, očevidno i u pjesmici –

PLAVI LEPTIR:

Leprša plavi leptir. Diže se, s vjetrom slazi.

Taj sedefasti nemir, trepti, sja, prolazi

I ko tren oka našeg, netom sreću spazih, već mi na

pozdrav maše, trepti, sja, prolazi.

Leptir je vidljiv, ali on, dašto, nije dominantna slika

prirode koja je vidljiva, ali i nevidljiva. Sve što se zbiva u

njoj samoj, u njezinoj nutrini svojebitni je proces, vječ-

ni misterij koji je jedino Stvoritelju do kraja poznat baš

zato što i jest Stvoritelj – Neba i Zemlje, kano svega vid-

ljivoga i nevidljivoga. Puno znamo o brazilskoj prašu-

mi, a znamo li što ne znamo? Ili o višestoljetnom hrastu

koji od sićušnoga žira naraste u prirodnog i šumskog

diva. Ili o jecaju ćuka i glasoviru slavuja. Čujemo zvuk,

ali ujedno ne vidimo sliku. Najtajenstvenija je glazba,

smatra naš književnik Vlado Vlaisavljević, šumorenje

šume u daljini, ali tko zapravo progovara kroz šumino

šumorenje; ako je to signal svemira, gdje li je čitavoj

šumi mjesto u svemiru i kako vidjeti baš tu sliku?

Ali vratimo se proljeću koje je u tijeku. I svibnju.

Nasmijanom svibnju. Preberimo neke vidljive slike

kako ih vidi i primjenjuje u svojoj poeziji i lirskoj prozi

spomenuti književnik dajući šumi prvo mjesto u sku-

pu i nizu prirodnih ljepota budući da šuma nije dekor

književnosti, već služi kao sredstvo pobližeg razumi-

jevanja prirode koje je potrebno imati u književnom

stvaralaštvu. Pjesnik ima svoj način na koji slika šumu

u prirodi i prirodu u šumi. Primjerice:

CESTA... Slušati dragu priču duša. Kroz miris cvijeća

i šapat šuma. Zaboraviti grad gdje se sluša ruganje zvi-

jezdama srca i uma...

RANO PROLJEĆE – Vrhunac gore još se bijeli ko

prostrt stol za Posljednju večeru. Iz doline pastir kroz

dan cijeli motri barke na nebeskom jezeru. U suton mu

ruka miluje granu. Ptice prhnu zrakom. Svirala počne

pjesmu znanu. Konji jurnu mrakom...

DALEKI GLAS – Drhtiš od pogleda rijeke. Što u pro-

zirnoj košulji hiti sjenama šume daleke, gdje srna i srn-

dać su skriti...

VJENČANJE... Mirisno proljeće u frulu svira. Prsten

mu na ruci ljubičica resi. Budi se ljubav, snene oči dira,

šapćući suncu: dukate ponesi.

U Vlaisavljevićevoj poeziji odjekuje misterijska lje-

pota šume, koliko s proljeća toliko u ostala godišnja

doba, ali u prirodnom bitku nalazi jedino mogući način

opstanka, odnosno opsluživanja života. Šuma je nevi-

na i u tom duhu rabi je kao metaforu kako bi predo-

čio – svijet i sebe, djetinjski nevino, jednostavno, čisto,

naivno i zadivljeno – što se osobito očituje u njegovoj

lirskoj prozi, primjerice:

Kao čopor pobješnjelih konja duge grive do zemlje,

dojurio je s bregova vreli olujni vjetar...Blago, što je pa-

slo po širokim zelenim livadama, uznemiri se i strižući

ušesima stade se ogledavati na ustreptalu, nedaleku

šumu. Sjene crnih gustih oblaka padoše na razliveno

zlato sunca poput jata krvožednih orlova...

Šuma i rječica žive kao nerazdružive sestre koje go-

vore posebnim jezikom, koje plaču posebnim samo

njima razumljivim bolom. Zato je, kad bi vjetar zavi-

tlan bijesom zbog svoje skitničke sudbine, počeo ču-

pati zlatne kose šumine i odgrizati joj ledenim zubima

nježne vrhove, sestrica rijeka odjedanputa potamnjela

kao sunčani sjaj pred olujom...

U granju bude se prve ptice... Mutno oko svitanja

polagano, ali sve jače svjetluca zasjenjujući divne zasa-

njene boje ljubavi s trava, lišća izgrizenih usana i svake

stvarčice, koja je te noći bila budna. Vjetrić, raščupani

pastir, tiho, sasvim tiho svira u frulu i ta svirka kao da je

nježna budilica nekom drugom samo njemu vidljivom

i poznatom biću.

S vrbovom sviralom umotanom u djevojačke kose,

prošao je selom, sav iskićen rascvalim jorgovanom

nasmijani svibanj... Malene okrugle rupice urezane na

kori svirale zbog prebiranja – pokrivene su tankim listi-

ćima suhoga zlata. Glasovi svirale sad sanjaju sakriveni

u bijelim zvončićima đurđica, dok ih ne probude prvi

sumraci pogledima svojih zagonetnih očiju...

Proljeće je odista najljepše doba godine jer mu to

dopušta rađajuća priroda, mahom izvan grada i gra-

dova koji su joj svojim betonskim građevinama oteli

ljepotu vlastite slobode i slobodu uzbudljivoga bu-

đenja. Ako to otmu ili naruše šumama, književnost će

postati suhoparnom, a književnici siromašniji u svom

literarnom nadahnuću zbog reduciranog izbora pogla-

vito pjesničkih motiva i tema. Slike prirode na televiziji

nisu isto što su slike koje rišu pisci i pjesnici, kao i slikari

umjetnici. Odveć su mali televizijski ekrani da bi mo-

gli dokučiti cjelovitost njihove imaginacije baš kao što

je nedokučiva svekolika zagonetka stvorene prirode i

priroda stvorenih šuma.

Mnogi smatraju da je proljeće najljepše godišnje doba, a svibanj najljepši mjesec proljeća. Oko toga su podijeljeni hrvatski pa i svjetski književnici koji u svojim djelima veličaju proljeće kao najljepše, ali u sklopu prirode jer je zapravo ona najljepša, dok je sama šuma njena grandiozna metafora.

Pripremio:

Josip Vuković

šume u književnosti Nasmijani svibanj

SLIKE PROLJEĆA

40 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.

dječji kutak POZDRAVLJAMTEŠUMO,PJESMOMIPRIČOM

Pjev ptica u krošnjama drveća

Priredila:Ljilja Ivković

Dječjivrtić»Josipdol«Starijaodgojnaskupina»Bubamare«Odgojiteljice:DarinkaSalopekiNatašaJuričić

Pjev ptica na krošnjama drvećaStiglo je proljeće.U šumi pjevaju ptičice.Svaka grančicana drvetu ptičicu ima.Djetlić kljuca, sova hučekos pjeva, otišla je zima.Živkaju, cvrkuću,kuckaju, ćivkaju,pjevaju i fućkaju ptičice.Malene, velike,lijepe i šarene!

Lijepi pozdrav iz DV ≈Josipdol√!

Dječjivrtić»Sesvete«,DjecamješoviteodgojneskupineOdgojiteljice:MarijanaHasnek,SonjaBeštakiVišnjaBertovićKroflin

Rad u šumiUsred šume šumi vjetarDrvosječa drva praviMetar po metarKad u zimu vjetri biju.

Da ga ona toplo grijuStari djeda drva sječeKobasicu baka peče.

Šumski radnik mnogo patiTo bi moro svatko znatiMjeri trupce drva slaže Novu pilu često maže.

Stare hraste vjetar vadiOmladina žira sadiBruje pile i motoriŠumar stalno brižno zboriPuno pažnje ljudi mojiDa ne strada bilo koji.

MatoSarta(1930.—2009.)

Oprezno s vatrom!