26

Željka Živković ESEKERSKI CAPRICCIO

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Novinarstvo, Osijek, glazba ljubavi i ljubav prema glazbi čine okosnicu ovog prvijenca osječke novinarke Željke Živković. Preslagujući mozaik prošlosti, svojim romanom vodi nas u Osijek zajedništva, grad s dušom, grad koji je, kako se čini, za nove generacije otišao 'na odmor'. Capriccio nudi nadu da će se Osijek opet buditi u takvom ozračju. No ako to i ne bude slučaj, nije šteta, pred nama je knjiga kao trajni dokaz da je to nekada bilo moguće.

Citation preview

�eljka �ivkoviæEsekerski capriccio

�eljka �ivkoviæ

Esekerskicapriccio

Edicije Bo�ièeviæZagreb, 2013.

�eljka �ivkoviæEsekerski capriccio

© �eljka Grujiæ

Prvi put tiskano u Hrvatskoj 2013,u nakladi © Edicije Bo�ièeviæ

Trg kralja Tomislava 18, Zagrebwww.edicije-bozicevic.com

Biblioteka Istina odozdo

Za nakladnikaJuraj Bo�ièeviæ

UrednicaSanja Janušiæ

LekturaSnje�ana Horvat

PrijelomMiroslav Kodriæ

OvitakElena Vrbaniæ

Fotografija na naslovniciDra�enka Šebek

TisakDenona d.o.o.

ISBN: 978-953-6751-95-2

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne isveuèilišne knji�nice u Zagrebu pod brojem 837153

Sva prava pridr�ana. Nijedan dio ove knjige ne smije seumno�iti i prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ilimehanièkim sredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanje ilibilo kakvo digitalno pohranjivanje ili distribuiranje bezprethodnog pismenog dopuštenja nositelja autorskih prava.

„Sreæa je dosegnuti, doèekati nekoga koji isto takotraga. Boreæi se u vjeèitom zagrljaju samoæe ineva�nih prolaznika neki i ne uspiju. Ali ne treba stati.Tamo negdje, u perspektivi, u osnovi svijeta i vas èekanetko. Nemojte ga zaboraviti.”

Siniša Glavaševiæ, Prièa za tebe

Tinu i Mariju,

maminim èudesnim djeèacima uz koje

je �ivot predivna pustolovina

Lijeno jutro u Beèu. Deset je sati i šesnaest minuta, a ja,još u spavaæici, pijem prvu jutarnju kavu. Lagano listamnovine, u pozadini bruji televizor i, bude li sreæe, danas æucijeli dan provesti u mirnoj ulici u blizini Dunava koja jedeèkima i meni veæ tri godine stalna adresa. Schiffmühlen-strasse.

Momci su sa školom otputovali na izlet, vraæaju se zaèetiri dana i, premda mi nedostaju, nakon ritma kojim �ivimu posljednje vrijeme, ovakve stanke itekako dobro doðu.Prošli je tjedan bio ubitaèan. U punoj je mjeri pokazao kolikoje �ivot TV dopisnika stresan. Još je jedan bivši visoko-pozicionirani hrvatski politièar, Josip Kri�iæ, pokušao izbjeæizakon, a njegov je pokušaj bijega nevjerojatno slièio onomuIve Sanadera otprije nekoliko godina. Jurcanje po cijelojAustriji donekle je olakšala èinjenica što su mi s televizijeposlali našeg zagrebaèkog snimatelja Luku, kao i dru�enje sostalim novinarima koji su stigli iz Hrvatske. Austrijski sukolege prilièno zatvoreni, osim Hansa Schumanna, dobro-æudnog radijskog novinara koji je uvijek pun šala i kojeganikada nisam vidjela zabrinutog. Ipak, katkad �alim za svo-jim osjeèkim novinarima, snimateljima i fotoreporterima skojima sam dva desetljeæa dijelila i zabavne i one drugetrenutke. Uglavnom, da se �arište prièe juèer nije premje-stilo u Zagreb, mislim da bih pukla. Vo�nja, trèanje, dup-leksi, nove informacije koje sti�u tijekom javljanja u Dnev-nik... Ma ne da me iscrpilo, nego sam sinoæ jedva legla ukrevet. Bez veèere, bez tuširanja, jedva sam i zube oprala.

9

Ujutro me uopæe nije zaèudilo kada sam vidjela da samspavala punih jedanaest sati, a da nije bilo glasnih susjeda,mo�da bih odrapila i više. Dobro. Tu sam prièu zakljuèila.Problem je samo što u ovom poslu nikada ne znaš kada æeizroniti nešto novo.

Dok sam polako jela prepeèeni kruh s maminim pekme-zom od jagoda, miris me vratio na sam poèetak moje beèkeprièe. Bilo je to tek koji mjesec nakon izbora koji su u prošlostposlali tadašnju aktualnu vlast. Dr�avnu su televiziju ko-naèno poèeli voditi ljudi koji su posao dobro poznavali, ali su,kao i ja, barem dio svoje karijere proveli u teškoj sjeni,puštajuæi podobne i nadobudne da vladaju. Drukèije nije išlo.

„Èuj, Aneta, mo�eš li doæi u petak u Zagreb na dogovoroko jedne va�ne stvari, ne bih o tome preko telefona?“ reklami je tada glavna urednica, koja je na to mjesto stigla izredakcije kulture.

„Mogla bih. Što ne mogu znati o èemu se radi?“„Hajde, vjeruj mi, vijest je dobra, ali sada ne mogu više

ništa reæi. Za pet minuta moram biti na kolegiju. I da hoæu,ne mogu ti sad o tome govoriti, u ludnici sam, hajde se strpidva dana, mo�e? Èekam te u petak u deset kod mene uuredu.“

„Okej. Vidimo se!“

Dalje se sve odvijalo brzinom svijetlosti. Hrvatska je u tovrijeme tek ušla u Europsku uniju, našim su se kulturniminstitucijama poèela otvarati mnogobrojna vrata i odjednomsam se našla na mjestu o kojem sam prije mogla samosanjati. Odluka zapravo nije bila teška. Mogla sam birati jošuvijek uspavanu sredinu i rodni grad, praæenje dogaðaja kojise ponavljaju iz godine u godinu ili novi izazov i posve nov�ivot. Iskreno, najviše me muèilo kako æe se u Beèu snaæimoji blizanci koji su tek završili prvi razred. Kada sam obišlanjihovu buduæu školu i pogledala naš buduæi stan, dvojbeviše nije bilo, to više što sam znala da tamo neæemo biti sami.Silva i Mirjam, prijateljice iz Osijeka, �ive tamo veæ dvade-setak godina. Znala sam da mogu raèunati na njihovu pomoæ.

10

Prva tri mjeseca moj je �ivot nalikovao na elementarnunepogodu, ali kad sam konaèno pohvatala veæinu konaca,nekako je krenulo.

Iz misli me trgnula zvonjava telefona. Zagreb. Televizija.Dok sam dizala slušalicu, nisam mogla vjerovati da opetmoram nekamo na teren.

„Di si? Jesi se probudila?“ upitala me Klara.„Bok, bejbe. Iskreno, imam dojam da æu se razbuðivati

cijeli dan, samo mi nemoj reæi da moram opet negdje trèati...“„Ha, ha, ha, ma ne. Sad polako. Htjedoh ti samo javiti da

su te na kolegiju hvalili uzdu� i poprijeko. Sinoæ u treæemvidjelo se da si gotova, ali dobro je bilo, dobro. E, da, i odobrenti je godišnji, onako kako si htjela. Ako bude trebalo, poslatæemo nekoga na par dana, ti mo�eš kud god hoæeš.“

„Uuuuu, stani, nakon ovih sedam dana, to je odjednompreviše dobrih vijesti. Pijemo kavu kada doðem u Zabreg?“

„A, naravno. I samo da znaš, tamo negdje poèetkomdvanaestog dolazim ti malo u goste, da ti ne bude dosadno.“

„O, napokon si odluèila, padat æe led tada, garant...“„Ajd, ne zazivaj vraga. Šta radiš?“„Vjeruj mi – ništa. Tek sam ustala, istuširala se i opet

obukla spavaæicu. Pijem kavu, èitam novine i razmišljam osmislu �ivota.“

„Ha, ha, ha, tri u jedan. Kao i obièno, sad baci novine i u�ivot.“

„Draga moja, danas æe moj �ivot biti bauljanje po stanu,salata za ruèak i spremanje jer mi stan lièi na... E, bolje da neznaš, to se treba vidjeti...“

„Onda polako na posao... pa naveèer na koji koktelèiæ snekim zgodnim švalerom.“

„Još malo pa æu i to doèekat... Mislim da æe me izne-nadit!“

„Ma, daj, to još traje? Ti stvarno nisi normalna. Meni tobaš nije jasno, ali dobro... Kako izdr�avate tako? Svatko nasvojoj strani svijeta.“

11

„Ha, ha, ha! Kao da ne znaš da nisam normalna... A osimtoga, što, pa idemo zajedno na more, on doðe kada stigne, jasam sretna �ena.“

„A dobro, sretna �eno, sad briši da te ne davim previše.Vjerujem da ti je dosta telefona. Odmori se.“

„Hoæu, pa se èujemo, samo da par dana bude mirno i nakonju sam.“

Sjela sam na balkon i promatrala park ispred zgrade.Mo�da æu ipak popodne sa Silvom na kavu i bicikliranje.Isuse, trebala bih se prisiliti pobacati tonu novina i bilješkikoje sam posljednjih dana skupila. Trebat æe mi pet vreæa.Najgora mi je ona prva. Za pola sata dnevna je soba opetslièila sobi, a ne redakciji. Poslala sam nekoliko e-mailova isjela na kauè. I... što sad? Uzela sam najbli�u knjigu s police,ali nisam bila raspolo�ena za Hessea. Pogled mi je odlutao udublji dio police i nakon što sam maknula još nekoliko knjiga,u ruci sam dr�ala veliku kutiju s plavo-naranèastim medvje-diæima. Nju nisam otvorila još od selidbe. Spustila sam je napod i sjela na tepih, onako po turski. Na vrhu sam našlasrednjoškolski dnevnik, a ispod njega bilje�nicu sa zapisimaiz vremena trudnoæe. Pa onda hrpetinu izrezanih vlastitihtekstova iz omladinskog lista Ten i iz Osjeèkog tjednika. Imoje dvije prve press iskaznice na kojima sam se smiješilakao puni Mjesec sa zurkom iz osamdesetih. A na samomednu pronašla sam ono što sam zapravo tra�ila. U ljubièastomfasciklu bile su isprintane i zaklamane prièe koje sam pisalagodinu-dvije prije odlaska u Beè. Sanjala sam da æu ih jed-nom objaviti, ali nikada nisam bila dovoljno zadovoljna. Ilidovoljno hrabra. Donijela sam si mineralnu i poèela èitati.

12

1. JUST A MELODY...

andante

Kad dvadeset i nešto godina nastojiš biti što kraæi ipritom što jasniji, nije baš lagano prijeæi most koji te vodi usvijet ozbiljnog pisanja. Ne, ne ka�em da je TV novinarstvoneozbiljno, samo je znatno drukèije. Pet osnovnih novinar-skih pitanja moraš pretoèiti u nešto što æe u minuti i pol,maksimalno dvije, biti jasno svakomu tko u tom trenutkugleda informativni program. Trudiš se uz to biti i kreativan,dobro, ne trude se baš svi, ali meni je nekako od samogpoèetka bilo lijepo pronaæi barem upeèatljive prve reèenice ikraj, a u sredinu smjestiti informaciju, nekad isprièanurutinski, nekad pjesnièki, ovisno o temi, ali i o vlastitomraspolo�enju. Naravno, i o urednicima Informativnog pro-grama.

Mislim da bih danas mnoge prièe isprièala posve druk-èije.

Mislim da su mi neke jednostavno otišle u vjetar.Neke bih pisala opet, a od nekih bih pobjegla glavom bez

obzira.Vani opet snije�i. Pitam se što on sada radi i kako bi on

napisao neke od tih prièa. Pada li i kod njega snijeg? Pitamse koja je njegova najveæa tajna.

Od mnogih se prièa mogao napraviti èak i roman, a jasam ih zbijala u kratke forme propuštajuæi uroniti dublje usudbine, propuštajuæi opisati neke detalje koji su zauvijekostali u sjeæanju.

13

Kad nauèiš pisati sa�eto, su�avaš, proširuješ, preprav-ljaš, zbrajaš… No, ako sam nekada i bila zadovoljna kaokrojaè, više nisam. Danas bih radije bila dizajner.

Ali… kako sad odjednom pustiti iz sebe bujicu kad si senavikao krotiti je? Nemam pojma. Pokušavam, uèim, èitam islušam.

Još uvijek mogu isprièati mnoge prièe koje su mi po-bjegle… samo… pitanje je hoæu li znati prepoznati pravutemu, uèiniti je zanimljivom ili æu odlutati u suhoparnonabrajanje detalja koji zapravo nikoga ne zanimaju. Uvijekka�em da pišem za sebe, ali moja prijateljica, knji�evnakritièarka, smatra kako je to okej, no, ipak, èim pišem, znaèida �elim da to i drugi èitaju. Još joj nisam poslala nijedansvoj tekst… Ne da nemam hrabrosti, nego jednostavno imamdojam da moram još pisati i tek kad skupim nešto što se menièini vrijedno, poslati joj e-mail i èekati odgovor. Katkad sesjetim neke svoje televizijske prièe. Pojedinih se sjeæam veædvadesetak godina, a neke ne pamtim unatoè tomu što sam ihradila prije mjesec-dva. Neke pamtim po ljudima koje smosnimali, neke po samim dogaðajima, neke po neslaganjimasa snimateljima, neke kao zabavne dogaðaje…Danas samrazmišljala koliko li sam uopæe ljudi upoznala zahvaljujuæisvom poslu i koga sam posebno zapamtila. A sjeæam se mno-go toga jer imam pamæenje kao poveæi slon i kao da mi se umozgu nalazi solidna memorijska kartica. To èesto stvarazbrku jer stvarno ne znam što æe mi, primjerice, podatak dasam za odlièan uspjeh u prvom osnovne dobila strip Gar-landov biè i preslikaèe s vatrogascima….

Ali, kad trebam izdvojiti samo deset posebnih od neko-liko tisuæa ljudi ispred kojih sam dr�ala mikrofon, na pametmi ne pada niti jedan.

No, kad danas razmišljam, ipak se pojavljuju neki liko-vi. Èetiri vatrogasca iz osjeèkog Hrvatskog narodnog kaza-lišta… Prièa o njima bila mi je jedna od najdra�ih reporta�a.Tako netipièno radno mjesto u kazalištu, a tako divni ljudi,koji ne samo što èuvaju sigurnost nego su, puštajuæi publikuiz dana u dan u taj tamnocrveni svijet, postali njegovi zaš-

14

titni znakovi… Plaæe uvijek male, a oni uvijek nasmijani.Svidio mi se taj kontrast i u�ivala sam dok su nam prièalikako mnogi gosti još tra�e od njih da im poka�u gdje senalazi taj partner, misleæi, naravno, na parter. Pa kako jejedan glumac jednom prekinuo predstavu ugasivši svjetlo iobratio se tinejd�erima u lo�i odr�avši im pritom predavanjeo pristojnosti. Pa kakve su nekada bile prvakinje Drame iOpere, kakvi su bili dirigenti, a predstave pune blještavila…Kakve monografije, fotografije, nabrajanje èinjenica… ti suljudi, kada je osjeèko kazalište u pitanju, prave enciklopedije.Oni znaju prièe koje æe ti, kad za�miriš, jednostavno prenijetisve te slike u glavu… Jesam li vam rekla da obo�avamgeneralne probe u kazalištu? Ne? Obièno pogledam poèetakpredstave, pa izaðem u predvorje. U polutami lupkam cipe-lama i slušam kako odzvanjaju koraci… i onda razmišljamtko je tu nekada hodao i je li barem netko osjeæao isto što ija… Opet sam odlutala… ne, nije jednostavno pisati sad kadti se odjednom otpuste sve koènice i kad po�eliš dati svemutomu pokoju osobnu notu…

Poslije sam èula da su taj moj prilog o vatrogascimapustili na kolegiju redakcije „Dobro jutro, Hrvatska“ kaoprimjer dobre reporta�e. Iako, danas bih ga posve drukèijenapravila. Ali više ne mogu jer je najstariji vatrogasac, onajnajupeèatljiviji, veæ nekoliko godina u mirovini. Kad bistevidjeli njegov osmijeh, znali biste zašto bi prièa bez njega bilanekako krnja.

Life was beautiful then.I remember the time I knew what happiness was.Let the memory live again.

Pamtim ja i druge ljude, samo se trebam teleportirati uneko drugo vrijeme… Nekoliko mjeseci nakon što sam poèelaraditi, snimali smo reporta�u kako se djeca u Osijeku igrajurata. Ništa èudno, bilo je takvo vrijeme, granate su još tu itamo padale po gradu, a osim toga i mi smo se kao djecaigrali partizana i Nijemaca… Slušala sam ih svaki dan

15

poslijepodne i jednom smo ih došli snimiti, baš u trenutkukad su se svaðali oko podjele uloga. Naravno da se tedevedeset i druge nisu dijelili na partizane i Nijemce. Zamene je ta reporta�a bila najbolja definicija tog besmislenogubijanja, ona koju samo djeca mogu isprièati… Nije se sas-tojala u jednoj reèenici, nego u dr�anju lutkice u naruèju,komada grane u ruci i tu�nih, ali i nasmijanih lica… Jedanmali iz te prièe imao je tada devet godina i nakon togaodluèio je postati snimatelj. Ja sam s devet godina odluèilapostati novinarka. �elje su nam se ostvarile i sada radimozajedno.

Neki dan mi je taj mali došao popraviti perilicu suða inije uspio. Meðutim, snima izvrsne kadrove. Da nisam togaljeta došla u jedno obièno dvorište blizu Drave, ne znam tko bime tješio dok sam nedavno plakala na jednom od snimanja.Sigurna sam, nitko.

Ne znam jesam li sposobna od tih kratkih crtica koje jošèuvam u svojoj glavi napraviti nešto više. Èini mi se da sva tasjeæanja ipak treba ostaviti tamo gdje i pripadaju, u pro-šlosti. Ono što je ostalo u arhivi neka tamo i ostane, u mraku iprašini. Sada treba poæi dalje, tra�iti nove teme i pisati onekim novim ljudima, dojmovima…

On ka�e da dignem glavu i uspravim se. „Što sam teuèio? Bit æe sve okej.“

Vjerujem mu. Baš sve. Pitam se je li to pametno. Jošsnije�i. Uspravila sam se i pišem. Mo�da bih, dok pišem,trebala staviti neki CD. Klasika ili osamdesete, to bi jedinodošlo u obzir. Nisam baš sigurna; ako stavim nešto iz osam-desetih, nagrnut æe sjeæanja na neka vremena koja bih voljelajoš jednom ponoviti. Koncert Ekatarine u STUC-u. Ili Ðavoliu rupi ispred STUC-a. Kada sam markirala iz škole. Vozilase s Noelom biciklima kroz grad. Svirala hitove duranovacana klaviru cijelom razredu. Kad smo s raskom slavili mojroðendan na maturalcu u Poljskoj. Na�alost, poslije je svekrenulo u krivom smjeru. Nismo stigli to razdoblje završitionako kako je trebalo. „Baš smo neka izgubljena, ratna gene-racija…“ rekla mi je nedavno Jasna na kavi. I što više

16

razmišljam, kao da i jest tako. Izgubili smo se, raštrkali.Internet nas je, dvadesetak godina poslije, opet povezao isada bar znamo gdje smo, što radimo, ali bojim se, još nismosigurni tko smo uistinu. Iza nas su godine u kojima smo sezapravo malo promijenili, ali usput smo ponijeli terete koje inismo trebali… Smrt, bolesti, veæinu rastavljenih brakova,kockanje… Danas smo profesori, lijeènici, ekonomisti, prav-nici, novinari, kritièari, matematièari, glazbenici,slu�benici, a ipak mi se katkad èini kao da nas nema. Nisu linekada ljudi u èetrdesetima bili pokretaèka snaga? Ili mi setako samo èinilo? Mo�da zato što sam tada bila mlaða?

Ako stavim klasiku, opet neæe biti dobro. Odlutat æu usanjarenje o nekim boljim vremenima i zapasti u patetiku.Kao da se ne poznajem barem trideset i sedam od èetrdesetgodina. A vani još pada snijeg, i to onako lijepo, u krpama…Klasika i snijeg u kombinaciji mogli bi stvoriti samo nekinaivni ljubiæ, a ja ipak ne �elim biti neka teta u ru�ièastomkoja piše po ustaljenim zapletima i raspletima i usput jedeèokoladne praline. Bo�e saèuvaj!

Ne znam, mo�da bih morala odlutati do trgovine i kupitineku spisateljsku odjeæu, neku finu plavo-sivu trenirku ukojoj æe mi biti toplo i udobno i u kojoj æu se i sama osjeæatikao neki lik iz romana. No nemam baš dojam da bi mi temetada same poèele iskakati iz glave. Osim toga, sutra djecimoram kupiti nove štrample.

Znam, bilo bi najlakše krenuti od sebe, pa kud te putodvede.

„Stil je dobar, ali nije sve u stilu, nešto mora biti i uzanatu“, ka�e mi on. „Mo�eš pisati o sebi, ali ne sve, neštomoraš i nadodati.“

Ako poènem pisati o sebi, izgubit æu se, previše je kompli-cirano. Svi me smatraju jednostavnom osobom, ali ja samzapravo vrlo neobièno biæe. Nekad sam mislila da sam dje-vojèica iz svemira. Vjerojatno zato što je to bila moja naj-dra�a knjiga u djetinjstvu. Zapravo, kad gledaš površno, ja ijesam jednostavna osoba, ali zagrebe li tko malo dublje, lakobi se iznenadio. Tolika previranja, razmišljanja, sanjarenja,

17

idealizam, emotivnost, to se mo�e kriti samo u… kakvoj onoosobi?

Ne znam.Stvarno pišem gluposti.O trenerkama i snijegu.Poènem s ozbiljnim pisanjem i završim obavijena pahu-

ljicama.Nikad od mene spisateljica. Barem ne veèeras.A sutra?Da se furam na Scarlett?Ma kakvi, trivijalno.Bolje na Erica Claptona.

Standing at the crossroadstrying to read the signsTo tell me which way I shouldgo to find the answerAnd all the time I knowPlant your love and let it grow.

* * *

Ha, toèno sam se sjeæala kako sam pisala ovu prièu...sjeæam se snijega, sjete, èak i snjegoviæa kojeg sam tadanapravila na balkonu. Pitam se što li sada radi vatrogasac izprièe, �ivi li još u Petrijevcima i sanja li još katkad kako glumiu nekoj komediji Raya Cooneyja. Sjeæam se da ih je obo�avaoi ne znam zašto to nisam spomenula dok sam pisala o njemu.I zašto li sam mislila da je nemoguæe napraviti novu prièu onjemu? Pa èovjek nije umro, samo je otišao u mirovinu. Eh,posve je oèito da bih danas ovu prièu napisala drukèije, alineæu, baš æu je ostaviti takvu kakva jest. Danas bih u njudodala još stotinu stvari koje sam saznala tijekom godinapraæenja kazališta. Mo�da bih èak opisala i haljine koje sunosile primadone, pa onda....

Zvono na vratima.Dovraga, tko je sad?

18

Na tren sam pomislila da se ne javim, ionako me danimanije bilo kod kuæe. Ipak hoæu... mo�da je nešto va�no.

Pred vratima stajao je stari gospodin Hartmann, poštar.Pru�io mi je hrpetinu pošte i promrmljao kako �uri jer danasima posla preko glave. „Vielen Dank, Herr Hartmann... Siesehen...“

Uh, koliko raèuna i slu�benih gluposti.Omotnice sam odlo�ila na stol, nije mi se dalo ni otvarati,

poslije æu. Iz sobe sam zaèula zvuk koji je znaèio da mi jestigla poruka na mobitel. „Mala, ne znam spavaš li, pa te nezovem, javit æu se veèeras. Samo da znaš da sti�em u petakoko podneva.“

Nisam se ni snašla, a veæ sam skakala po sobi tipkajuæina mobitelu Andrejev broj. Ne javlja se, mo�da je na nekomsastanku ili svira. Utipkala sam SMS i sluèajno pogledalaprema televizoru. Amerièko veleposlanstvo u Beèu i hrpapolicije. Dohvatila sam traperice i košulju te sam u istovrijeme zvala Luku nadajuæi se da se još nije odjavio iz hotelai krenuo u Zagreb.

„Luka, gdje si?“„Baš sam te htio zvati, u centru, pijem kavu i neka je

frka.“„Sjedaj u auto! Naðemo se ispred amerièkog veleposlan-

stva, ukucaj u navigaciju Boltzmanngasse 16. Dobro?“„Kreæem.“

U autu sam odmah upalila radio i èula o èemu se radi.Neki je èovjek s ruksakom punim eksploziva pokušao uæi uzgradu, ali ga je odao detektor metala, pa je pobjegao.

Za petnaest minuta u blizini veleposlanstva zatekla samLuku koji je s drugim snimateljima i fotoreporterima snimaogu�vu. Pogledala sam na sat i nazvala Zagreb, usput slu-šajuæi što mi govori Hans. Èovjek je bio Maðar i, dok jebje�ao, ispustio je ruksak. Austrijska policija ubrzo ga jeuhvatila i sva sreæa da nema ranjenih. Mislim da mi jelaknulo kada mi je urednik rekao da æe uzeti sliku iz meðu-narodne razmjene i o tome napraviti samo èitanac jer je na

19

Braèu bjesnio po�ar, afera s Kri�iæem se zahuktavala, uOsijeku je priveden jedan od velikih tajkuna, a Japan jepogodio još jedan u nizu potresa s tisuæama mrtvih.

Luka i ja pozdravili smo se tako još jednom. Mogla sam semirno vratiti u svoj stan i nastaviti tamo gdje sam stala. Ajoj,pa posve sam zaboravila da je kod Mirjam veæ dva dana našmali koker-španijel. Usput sam ga pokupila, prošetala s njimdo obli�nje trgovine i, kada sam zakljuèala ulazna vratastana, osjetila sam olakšanje.

Andrej sti�e u petak... i veæ sam se vidjela kako to jutrokuham i nestrpljivo oèekujem zvono na vratima. On je jedanneobièan momak iz Novog Sada. Kad ka�em momak, uvijekse smije i govori kako bih ipak morala pronaæi nekoga svojihgodina tko æe stalno biti uz mene, a ne starog šarmera odpedeset godina koji vjeèito luta po svijetu. Meni pak to nepada na pamet.

Upoznali smo se prije sedam godina, sluèajno, odlaskomna naizgled obièno snimanje. Odr�avao se koncert AndrejaMakarova, glazbenika iz Novoga Sada koji je baš nekako u tovrijeme postao jako tra�ena faca u pijanistièkom svijetu.Uopæe mi se nije išlo na zadatak, ali kako mi ništa drugo nijepreostalo, tog sam 13. svibnja naveèer s ekipom èekala nje-govu izjavu na Filozofskom fakultetu. Došli smo sat vremenaranije jer sam znala da æe èovjek sigurno prije koncerta�eljeti isprobati klavir, a i da ne ometamo umjetnièku kon-centraciju. I upravo kada je krenuo prema dvorani, skoèilasam pred njega i pristojno zamolila za izjavu.

„Sad?“ upitao me bahato.„Pa, ako nije problem, ekipa poslije ide na još jedno

snimanje, pa neæemo imati kameru kada koncert završi“,nastavila sam ljubazno.

„Onda ništa“, uzvratio je i nastavio svojim putem.Nisam mogla vjerovati.„’Bem ti, ovo mi se još nije dogodilo“, rekla sam sni-

matelju šireæi ruke.„I, šta æemo sad?“ upitao me Kruno.

20

„Nemam blage veze. Kad doðe Doria, zamolit æu da i onapita, oni su ipak nekakvi organizatori.“

Na kraju je pristao, ali nam je dao samo dvije minute,posebno naglasivši da snimati smijemo samo prve tri minutekoncerta.

„Znam, ne brinite se, uvijek tako radimo“, odvratila samdrsko i dodala, „evo, mo�emo krenuti. Dakle, ovo nije prviput da svirate u Osijeku. Naime, još kao djeèak sudjelovaliste na Memorijalu Darka Lukiæa i osvojili svoju prvu nagra-du u karijeri. Kakav je osjeæaj vratiti se u dvoranu iz koje jesve krenulo?“

„Oseæam se dobro i mislim da æe veèeras koncert proteæiu redu“, škrto je odgovorio.

„Sjeæate li se uopæe prvog nastupa u Osijeku?“„Kako da ne, pa imao sam dvanaest godina, a osim toga

volim Osijek. Dolazio sam par puta ovde, ne uvek svirati.Podseæa me na Novi Sad, ima taj neki šarm, premda je malengrad.“

„Veèeras æete izvesti program koji je u New Yorku iLondonu publiku doslovno digao na noge. Što je uzrok to-mu?“

„Ostanite na koncertu, pa æete videti. Taènije, èuti. Hva-la, to bi bilo sve.“

„Hvala vama“, procijedila sam i pomislila – kakav tip,moraš kliještima sve iz njega izvlaèiti.

„Ha, ha, ha! Pa tvoja su pitanja bila du�a nego njegoviodgovori“. smijao se Kruno.

“Da znaš, sad æu baš ostati na koncertu da vidim to èudood sviranja.“

Sjela sam u èetvrti red, i to s lijeve strane, kako bih štobolje vidjela polo�aj ruku i tipke dok svira. I kad je poèeosvirati Chopinov Nocturno u c-molu, lagano sam otplovilanekamo izvan ovog svijeta. Bilo je nešto èarobno u njegovojinterpretaciji. U glavi su mi se miješali zvukovi, boje i osje-æaji. Promatrala sam njegove ruke i vidjela kako ih dr�inekako neprirodno, pomalo zgrèeno. Poslije se sjeæam da

21

sam gledala njegovu crnu, poludugu kosu i razmišljala kakoje baš pravi boem.

Sljedeæeg sam dana u redakciji èetiri puta gledala snim-ljeni materijal od poèetka do kraja. U �ivotu sam se stvarnonagledala i naslušala svakakvih pijanista, ali ovo je bilonešto... drukèije. Kada sam napisala tekst, još sam jednomproèitala program koncerta i njegovu biografiju i zagledalase u njegovu e-mail adresu. Baš neobièno, pa nitko na kon-certni program ne stavlja e-mail, pomislila sam. Nakon mon-ta�e, znala sam što æu uèiniti. Otvorila sam svoj e-mail,utipkala njegovu adresu i u polje za poruke napisala: „Jest dasinoæ niste bili dare�ljivi s rijeèima, ali glazba ionako uvijekgovori više. Hvala Vam i pozdrav. Aneta Kovaèiæ, novinarkaHrvatske televizije. Kliknula sam „pošalji“ i e-mail je otpu-tovao.

Dva tjedna poslije stigao je njegov odgovor, koji uopæenisam oèekivala.

Poslije su redovito stizali e-mailovi iz Japana, Amerike,Francuske, Novoga Sada... i tako je to poèelo.

Prvo smo pisali o glazbi, o njegovu školovanju i karijeri, omojim danima provedenima u osjeèkoj glazbenoj školi i puto-vanjima sa zborom. Èesto je spominjao svoje rusko podrijetloi iz svake je napisane rijeèi izvirao ponos što je unuk ruskogskladatelja Sergeja Fjodorovièa. Jednom mi je iz Japanaposlao e-mail u kojemu mi je isprièao cijelu obiteljsku po-vijest, od toga kako je njegova prabaka Elena veæ u tadašnjevrijeme bila glazbeno obrazovana, kako su �ivjeli na poljo-privrednom imanju na kojem je njegov pradjed bio upravitelj,kako je majka malog Sergeja dvaput godišnje vodila u SanktPeterburg i Moskvu, pa sve do odlaska njegova djeda uAmeriku iz koje se 1932. vratio u Sovjetski Savez. U Moskvije napisao i svoja najpoznatija djela, no kako su nakon ratavlasti bile sumnjièave i kritièki raspolo�ene prema njemu,posve se povukao iz javnog �ivota. Njegova kæi, Andrejevamama, na jednom je putovanju upoznala obitelj njegova oca,planula je ljubav i, nakon što su pokušali normalno �ivjeti u

22

svojoj zemlji, poslije èetiri godine ipak su se preselili u NoviSad, gdje su �ivjeli neki njihovi dalji roðaci. Upravo su se turodili Andrej i njegov mlaði brat Aleksej. Iako ga nikada nijeupoznao, cijela je obitelj vrlo rano uvidjela kako je Andrejljubav prema glazbi i darovitost naslijedio od djeda i odma-lena su mu omoguæili vrhunsku glazbenu izobrazbu. Jedinaje mana toga, pisao mi je, bila da je mladost proveo usamlje-no, najèešæe daleko od obitelji. Svirao je, vje�bao, uèio i usputu�ivao èitajuæi zapise o svom djedu koji je zbog svoje aro-gancije i sklonosti da šokira uèitelje zaradio nadimak De-rište. Kada sam mu napisala da se u Osijeku, kada sam gapitala za izjavu, i on ponašao kao derište, uzvratio mi je da jeto i glavni razlog što æu se jednog dana zaljubiti u njega.

Ne znam samo zašto stvari koje se poslije u mom �ivotupoka�u iznimno va�nima uvijek poènu nedostatkom volje iprevrtanjem oèiju.

Nasmiješila sam se i izvadila drugu prièu iz fascikla.Ponovno sam odlutala u neko drugo vrijeme, na neko drugomjesto.

23