Upload
hakhue
View
214
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Željko POROBIJA
Adventistički vjeronauk za četvrti razred srednje škole
2
Uvo
d u
Bib
liju
•
3
Uvod u B
ibliju • Predgovor
O vaj udžbenik zamišljen je kao materijal
za adventistički vjeronauk u 4. razredu
srednje škole (četverogodišnji program),
premda se može koristiti (uz prilagodbu) i u 3.
razredu trogodišnjeg programa.
No, namjena udžbenika je i šira. Kao prvo,
on se može upotrijebiti i u izvođenju nastave
vjeronauka drugih protestantskih zajednica.
Drugo, i još važnije, on se može koristiti i
kao izvor znanja za sve one koji žele bolje se
upoznati s Biblijom. Stoga u njemu ima dijelo-
va koji nisu prvenstveno namijenjeni školskoj
nastavi nego proširivanju naobrazbe.
Iz tih razloga imamo nekoliko razina tek-
sta: slovima normalne veličine donijet je tekst
koji bi učenici trebali proučiti. Manjim slovima
dan je tekst koji je namijenjen stjecanju do-
datnog znanja i na njemu ne treba inzistirati u
nastavnom programu (premda ga svakako tre-
ba konzultirati). Uokvireni tekst, pak, spada u
temeljno znanje, ispod kojega se u nastavi ne bi
smjelo ići. U svrhu utvrđivanja znanja, dodani
su odsjeci za ponavljanje znanja, te za zadatke
i diskusiju, koji bi trebali biti nezaobilaznim
dijelom nastave.
Udžbenik donosi ukupno 21 lekciju, koje se
mogu podijeliti u dva dijela:
1. Prvi i tekstualno kraći dio (lekcije od 1 do
10) govori o oblikovanju Biblije.
2. Drugi dio (lekcije 11 do 20) donosi uvodna
znanja o tumačenju Biblije.
Nastavnik ima punu slobodu da kreativno
koristi udžbenik, zadržavajući se na dijelovi-
ma koji su potrebniji i zanimljiviji učenicima,
a manje na dijelovima koji nemaju toliko
značenje.
I pored toga što je udžbenik nastajao
godinama i utemeljen je na materijalima
korištenim u nastavi, moguće su raznorazne
pogreške. One će se, nadam se, u narednim
godinama otkriti i popraviti, a dotle bi, njima
unatoč, ovaj udžbenik mogao biti od koristi i
nastavnicima i učenicima, kao i svim zaintere-
siranim čitateljima.
Autor
Maruševec, rujan 2012.
Predgovor
4
Uvo
d u
Bib
liju
• P
rvi d
io:
Obl
ikov
anje
Bib
lije
Prvi dio: Oblikovanje Biblije
U ovome dijelu, naučit ćemo:
✥ Značenje Biblije i kako joj možemo pristupiti.
✥ Značenje nadahnuća i autoriteta Biblije.
✥ Osnovne značajke biblijskih jezika.
✥ Način na koji je biblijski tekst ostao sačuvan do danas.
✥ Metode kojima dolazimo do izvornog biblijskog teksta.
✥ Razloge zašto neke knjige spadaju u Bibliju, a neke ne.
✥ Povijest prevođenja Biblije na brojne jezike (uključujući i naš).
Između ostalog, znat ćete odgovoriti na sljedeća pitanja:
✥ Zašto smatramo da je Biblija božanskog podrijetla?
✥ Ima li u Bibliji pogrešaka?
✥ Krije li se negdje pravi tekst Biblije?
✥ Zašto nekih najpoznatijih biblijskih tekstova nema u novim prijevodima?
5
Uvod u B
ibliju • Biblija: naziv i pristupi
Naziv
Naziv Biblija nastao je znatno nakon
knjige i u stvari je grčkoga podrije-
tla: biblos znači svitak papirusa, koji
se proizvodio u Egiptu, a s kojim su
se Grci čini se po prvi puta susreli u
feničkom gradu Gebalu, ili, po grč-
kom izgovoru, Biblos. Od riječi biblos
imamo i njezin deminutiv biblion
što znači “mali svitak”, a riječ “biblia”
(βιβλια) zapravo je u množini i znači
“mali svitci”.
Naziv Biblija, najkraće rečeno,
označava zbirku svitaka.
Hebrejski nazivi za BiblijuIzraelci su za Bibliju – a kod njih se
radi o Starom zavjetu – rabili dva
naziva: Tora i Tanak. Tora (ili Zakon,
u izvornom smislu poduka) jest naziv
za prvih pet biblijskih knjiga, odnosno
Mojsijevo Petoknjižje. Vrlo često se
taj naziv rabi i za sve knjige SZ, što se
vidi i na nekim mjestima kod apostola
Pavla (Rimljanima 3,19).
Ipak, Izraelci su naziv “Tora” kori-
stili specifično za Petoknjižje, a ostale
spise SZ nazivali “svjedočanstvom”
(Izaija 8,20) i dijelili ih na proroke
(nabi’im) i spise (ketubim). Naziv “ta-
nak” ustvari je kratica od tora, nabi’im
i ketubim.
I novozavjetni pisci rabe naziv
“sveti spisi” ili “sveta pisma” (vidi
Druga Timoteju 3,15) misleći na cijeli
Stari zavjet (što je i u njihovo vrijeme
zapravo cijela Biblija). Biblija je dobila
naziv Sveto Pismo (jednina), budući
da negdje od 3-4. st. nK spisi bivaju
uvezivani u današnji oblik (koji se tada
zvao kodeks), te se na Bibliju se sve više
gleda kao na jedinstven spis, a ne kao
na zbirku spisa.
“Zavjet”Opće je poznato Biblija u sebi sadr-
ži Stari i Novi zavjet, ali treba biti
svjestan da to nije biblijski naziv. Sama
riječ “zavjet” prijevod je latinske riječi
testamentum (oporuka). Latini su
tako preveli grčku riječ diathekē (npr.
Galaćanima 3,15), s dvostrukim zna-
čenjem: zavjet i savez. Izvorna hebrej-
ska riječ u Starom zavjetu jest zapravo
berit odnosno savez, koja objašnjava
prirodu odnosa Boga s njegovim naro-
dom. Kada novozavjetni spisi govore o
Biblija: naziv i pristupi
Ostatci feničkog grada Gebala u kojemu se proizvodio papirus
6
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
a: n
aziv
i pr
istu
pi
“novom savezu” (zavjetu),
tada ne govore o spisima,
nego o Božjem spaso-
nosnom djelovanju (npr.
Prva Korinćanima 11,25;
Hebrejima 9,15).
Iznimno, samo tekst u
Hebrejima 9,16-17 upo-
trjebljuje riječ diathekē u
značenju zavjeta, ali ni tu
se ne govori o nekakvoj
knjizi Starog ili Novog
zavjeta, nego o oporuci (vidi tekst!).
Pristupi Bibliji
Biblija se može tretirati kao povijesni
dokument, kao knjiga i kao sveti spis.
Upravo o našem stavu kako ćemo je
tretirati ovisi i značenje koje ćemo
u njoj pronaći. Ukoliko na Bibliju
gledamo kao na dokument (tj. zbirku
dokumenata) onda u njoj nalazimo
svjedočanstvo o vremenu i prostoru
u kojemu je nastala. Ako je Biblija za
nas lijepa književnost, onda u njoj
tražimo književne vrijednosti i može-
mo se zanositi njezinim umjetničkim
ostvarajem. Gledamo li na Bibliju kao
na Sveto Pismo, onda je ona Riječ koju
Bog upućuje svom narodu. Vrijedno je
zamijetiti da ćemo Bibliju promatrati
prije svega kao Riječ, premda treba
držati na umu da ona jest i dokument
i knjiga.
Biblija kao dokumentBiblija kao kronika jednog vremena
i prostora najveći je sačuvani spis
drevnog Bliskog Istoka. Ona govori
prije svega o jednom narodu, Izraelu,
i pruža popriličan materijal (najčešće
i jedini dostupni) o povijesti Izraela,
te pridonosi i razumijevanju povijesti
drugih naroda tog vremena i prostora.
Mnogi događaji iz povijesti Asiraca,
Babilonaca, Egipćana i drugih naroda
zabilježeni su samo u Bibliji, ali je iz
života tih naroda prikazano samo ono
što je bilo u svezi s povijesti Izraela.[1]
Biblija kao književnostIako ćemo biblijskoj književnosti
posvetiti zaseban dio, treba već sada
napomenuti neke stvari. Stari naro-
di svoje ideje o svijetu i božanstvu
najčešće izražavaju kroz književno-mi-
tološka djela. Biblija jest umjetnost – s
brojnim pripovijetkama, raznolikom
poezijom, dramom, izrekama i drugim
književnim vrstama. Ona je jedin-
stvena po svom književnom pristupu,
osobito u usporedbi s umjetničkim
djelima iz njezinog vremena. Njezini
likovi nisu božanstva i heroji, nego
ljudi od krvi i mesa, koji su nam bliski
iako su od nas udaljeni tisućama i ki-
lometara i godina. Točno je da većina
tih likova u kasnijoj tradiciji dobiva
status svetaca, ali u Bibliji stvari stoje
drugačije: nema idealnih osoba – osim
Boga – koji je prikazan na način neuo-
bičajen u svoj dotadašnjoj književnosti
[1] O biblijskoj povijesti više se govori u poglavlju o kronikama.
Trska papirusaBiblija je nezamjenjivi povije-
sni dokument koji nam svjedoči o povijesti Izraela i brojnim događa-jima iz povijesti njihovih tadašnjih
susjeda.
7
Uvod u B
ibliju • Biblija: naziv i pristupi
i mitologiji. Svi ostali prikazani su kao
pogrešivi ljudi, koji imaju i svoje pobje-
de i poraze. Nitko nije Superman, ne-
ma crno-bijele tehnike slikanja osoba,
nema prikrivanja mana i nedostataka,
ali ni cinizma ili sarkazma u razotkri-
vanju propusta.
Biblijski je prikaz jednostavan i
dubok, bez psihološkog detaljiziranja
i opširnog komentiranja. Sve je dano
u kratkim potezima, kroz događaj i
postupke i govore likova, pisac ne na-
meće svoj stav. Što se, primjerice, zbiva
u srcu Josipa, kojega ne prepoznaju
njegova izdajnička braća nama postaje
jasnim tek kada pozornije iščitamo
opisani događaj.
Osobito mjesto pripada biblijskoj
poeziji (poglavlje Biblijska poezija),
koja i danas djeluje vrlo suvremeno i
razumljivo.
Biblija kao Sveto Pismo Pojam svetosti u biblijskom razumi-
jevanju znači da je nešto drugačije od
ostaloga, izdvojeno i posvećeno Bogu.
Da je Biblija sveta, to znači da je ona
spis potpuno drugačiji od drugih – po
svom podrijetlu i svojoj obvezatnosti.
Naziv “Sveto Pismo” najvjerojatnije
potječe iz vremena nakon prevođenja
Biblije na grčki, ali je Biblija oduvijek
bila za njezine čitatelje iznad svega
sveti spis. Ona je temeljem vjerovanja
(jer govori tko je Bog, a tko smo mi) i
življenja (jer nam samim ovim prika-
zom govori kakvi trebamo biti).
Vrijeme nastanka Biblije
Ovo je dakako jedno od prjepornijih
pitanja u svezi s Biblijom. Stoljećima
je vladalo tradicionalno uvjerenje da
je pisanje Biblije započelo s Mojsijem
u 15. st. pK a završeno s apostolom
Ivanom krajem 1. st. nK. Znanstvenici
XIX. i XX. st. osporavaju ovakvo
shvaćanje, te Mojsijeve spise pomjera-
ju stoljećima unaprijed, dok su Ivanove
spise neki neopravdano smještali čak
na kraj II. st. nK.
Koji kriteriji vode znanstvenike
u određivanju vremena nastanka
književnog spisa? Pobrojat ćemo
one najglavnije i vidjeti koliko su oni
pouzdani:
1. Starost rukopisa. Ovo je najmanje
pouzdan kriterij. Nije potrebna velika
mudrost zaključiti da ako imamo neki
rukopis iz 300. g. nK onda knjiga nije
nastala sto godina kasnije. Ali kada je
ona uistinu nastala? Rukopisi su uvijek
prijepisi knjiga, a ne njihovi originali
(autografi). Oni mogu biti stoljećima
mlađi od originala – kao što u slučaju
Svetost Biblije znači da je ona potpuno drugačija od ostalih knji-ga jer potječe od Boga i moralno
je obvezujuća za sve vjernike.
Biblijska književnost posjeduje sljedeće osebujne značajke:– ne usredotočuje se na mitske
junake nego na obične ljude– realistično prikazuje ljudske
likove– sve prikazuje sažeto, kroz
događaj– biblijska poezija je suvremena i
razumljiva
8
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
a: n
aziv
i pr
istu
pi
Platonovih ili Aristotelovih djela ta
razlika iznosi više od tisuću godina. U
istraživanju Biblije ova je metoda po-
mogla u utvrđivanju datuma Ivanova
evanđelja – budući da je pronađen
rukopis iz oko 125. g. nK postalo je
jasnim da nisu ispravne teze o nastan-
ku ovog djela krajem drugog stoljeća.
Sada je utvrđeno da je ono nastalo još
u prvom stoljeću.
2. Jezični kriterij. Svaki se jezik razvija
i mi već jasno razlikujemo u našem
jeziku potječe li neki spis iz ovog sto-
ljeća ili iz vremena Marka Marulića.
Međutim, u proučavanju Biblije taj je
kriterij prilično “klimav”. Hebrejski
jezik Starog zavjeta nije trpio tako
značajne promjene tijekom desetak
stoljeća razvoja biblijskog teksta. Još se
manje mijenjao jezik Novoga zavjeta
tijekom kojih pedesetak godina pisa-
nja. Svako znanstveno dokazivanje da
je hebrejski jezik ovoga teksta mlađi
od nekog drugog teksta prilično je
problematično.
Jezični kriterij pomaže kod utvrđi-
vanja autorstva, jer se jezik teksta koje-
mu želimo utvrditi autora uspoređuje
s jezikom teksta kojemu je utvrđen
autor. Tako posredno možemo utvrditi
i kronologiju.
3. Povijesni kriterij. Na osnovu toga
kriterija pokušava se vidjeti postoje li
neki povijesni zapisi u drugim izvori-
ma o određenim biblijskim knjigama.
Primjerice, u knjizi proroka
Ezekiela (14,14) iz 6. st. pK imamo
spominjanje Joba, junaka istoimene
knjige, što znači da je ona starija od
Ezekielove knjige. Ali koliko starija –
to je pitanje na koje znanost ne može
dati pouzdan odgovor.
Postoji i drugi vid ovog povije-
snog kriterija. Prema njemu možemo
na osnovu dostupnih arheoloških i
povijesnih činjenica doći do spoznaje
poznaje li autor knjige razdoblje u
kojemu je tradicionalno smještena
knjiga ili u kojemu autor tvrdi da se
nalazi (kao što primjerice Daniel sebe
smješta u VI. st. pK).
Dakako da i tu preciznost varira: za
Jošuinu knjigu znamo da gradovi koje
ona spominje postoje prije 10. st. pK
što nam sugerira da je i spis iz vreme-
na prije 10. st. Kod Ivanova je evanđe-
lja taj datum znatno precizniji. Budući
da su trjemovi ribnjaka Bethezde
(Ivan, 5. poglavlje) nestali padom
Jeruzalema 70. g. sigurno je da je autor
živio u vremenu prije 70. g. i da je spis
nastao najkasnije koncem 1. stoljeća.
Ipak pošteno je priznati da nam
određene biblijske knjige ne daju
gotovo nikakvu povijesnu natuknicu
(brojni psalmi, neki mali proroci) i
da je nemoguće točno ih smjestiti u
povijesno razdoblje.
Neka će pitanja zasigurno i dalje
ostati otvorenima, no okvirno prihva-
ćamo sljedeću kronologiju nastanka
Biblije:
Stari zavjet – 15. d o 5. st. pK.
Novi zavjet – oko 50. do oko 95. g. nK.
Period između završetka pisa-
nja Starog zavjeta i početka pisanja
Novog, naziva se međuzavjetnim ili
intertestamentarnim periodom.
Sigurno je da su prvi spisi Staroga
zavjeta Mojsijeve knjige, a da po-
sljednjima nastaju knjige proroka
Zaharije, Hagaja i Malahije. Ukoliko
9
Uvod u B
ibliju • Biblija: naziv i pristupi
se ne prihvati da su prvi spisi Staroga
zavjeta upravo Mojsijevi onda je teško
objasniti činjenicu da se praktički sve
starozavjetne knjige pozivaju na već
postojeće Mojsijeve knjige (Jošua 1,8;
Prva kraljevima 2,3; 8,61; Druga kra-
ljevima 14,6; 21,8; 23,25; Druga ljetopi-
sa 14,4; 17,9; Jeremija 8,8; Daniel 9,11;
Ezra 6,18; Nehemija 13,1; Malahija
4,4; ). Postoje dobri razlozi da se u
isto vrijeme smjesti i Knjiga o Jobu, u
kojoj brojni stručnjaci pronalaze velike
sličnosti s Petoknjižjem. Glede Novoga
zavjeta još nije sasvim jasno je li prvi
nastali spis poslanica Galaćanima ili
Prva Solunjanima, kao niti je li po-
sljednji nastali spis Ivanovo Otkrivenje
ili Evanđelje po Ivanu. No to može
dovesti samo do manjih pomjeranja
(od po nekoliko godina) u prihvaćenoj
kronologiji.
Dodatak:Usporedi biblijski tekst preveden s hebrejskog izvornika i grčku redakciju istoga
teksta iz Estera 5,1-3. Zamijeti razlike u načinu prikazivanja događaja:
Hebrejska verzija Grčka verzija
Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju. Podigavši svoje lice, i podi-gavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri. Kralj joj reče: “Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćeš je!”
Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veličan-stva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je ve-liko strahopoštovanje. Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problije-dje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. Tada Bog skloni kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoči sa svoga prijestolja i uze je u naručje dok ne dođe k sebi. Hrabrio ju je utješnim riječima i upitao: “Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, nećeš umrijeti – naša je uredba za obične ljude. Priđi!” I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reče: “Govori mi!” Ona mu reče: “Spazih te, gospodaru, kao anđela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan, i lice ti je puno dražesti.” Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. Kralj joj reče: “Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćeš je!”
Bilješke: ✥ Biblija – skup (malih) svitaka
✥ Tora – Petoknjižje, ali i cijeli Stari zavjet
✥ Tanak – Tora (5 Mojsijevih) + Nabiim (proroci) + Ketubim (spisi)
✥ Berit (hebrejski – savez) ð diatheke (grčki – savez, zavjet) ð testamentum
(latinski – zavjet)
✥ Tri pristupa Bibliji: povijesni spis, književno djelo, Sveto Pismo
10
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
a: n
aziv
i pr
istu
pi
Pitanja za ponavljanje: ✥ Kako se zvao fenički grad u kojemu je proizvođen papirus?
✥ Kako su Hebreji nazivali spise Starog zavjeta osim Petoknjižja?
✥ Kako su prikazani likovi u Bibliji?
✥ Što znači da je Biblija Sveto Pismo?
✥ U kojem je periodu pisan Stari zavjet?
✥ U kojem je periodu pisan Novi zavjet?
Zadaci i diskusija: ✥ Pronađite predgovor pjesnika Jure Kaštelana Zagrebačkoj Bibliji.
Prodiskutirajte na koji način Kaštelan promatra Bibliju:
“Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij
čovječanstva… Svaki novi prijevod Biblije znači kulturni događaj za narod i
sredinu u kojoj se javlja.”
✥ Može li se Biblija razumjeti bez vjerovanja u Boga?
✥ Usporedite Bibliju i Ep o Gilgamešu. Kakvi su likovi Gilgameš i Enkidu, a
kakvi, npr. Abraham i Petar?
✥ Poznajete li neko književno djelo koje je nadahnuto biblijskim motivima?
✥ Često čujemo da je npr. neka knjiga Biblija suvremene informatike i slično.
Što bi to moglo značiti?
11
Uvod u B
ibliju • Nadahnuće i autoritet B
iblije
Nadahnuće
Riječ nadahnuće i njoj srodne rije-
či često nalazimo u svakodnevnom
govoru. Kažemo za govornika da je
nadahnuto govorio ili za igrača da je
pružio nadahnutu partiju. Nadahnuće
je prijevod latinske riječi inspiratio, a
ne nalazimo istovjetnu grčku ili he-
brejsku riječ u Bibliji. Njoj najsličniju
riječ nalazimo u Druga Timoteju 3,16:
“Svako je Pismo od Boga nadahnuto”
(theopneustos – što doslovce znači
“Bogom nadahnuto”). Učenje o biblij-
skoj inspiraciji znalo je izazivati brojne
teološke probleme i postavljati nas
pred brojna pitanja, tako da može-
mo slobodno reći kako još nije dana
posljednja riječ o toj temi. S obzirom
na svrhu ove knjige, treba se zaustaviti
samo na stavovima koji se mogu pri-
lično pouzdano izvući iz biblijskih tek-
stova poput navedenog Pavlovog, kao i
teksta iz Druge Petrove 1,21: “Nijedno
proroštvo nije došlo ljudskom voljom,
nego su ljudi i žene potaknuti Svetim
Duhom govorili od Boga.”
1. Biblijsko nadahnuće podrazumi-
jeva da je Bog taj koji vodi pisca u
stvaranju biblijske knjige.
Nadahnuće, dakle, nije ona inspira-
cija na koju mislimo kada govorimo
o primjerice pjesničkom nadahnuću,
nadahnutom govoru ili nadahnutoj
igri, koja ima svoje prirodno, odnosno
ljudsko podrijetlo.
Nadahnuće i autoritet Biblije
Pročelje crkve sv. Ivana na Patmosu prika-zuje apostola Ivana dok diktira tekst pisaru
12
Uvo
d u
Bib
liju
• N
adah
nuće
i au
tori
tet
Bib
lije
2. U Bibliji se prije svega govori o
nadahnuću spisa.
Nadahnuće cijele Biblije ne znači da je
svako slovo ili svaka riječ nadahnuta,
nego da su prije svega nadahnute izra-
žene poruke. Konkretno, to znači da
Sanheribov govor (npr. Izaija 36,4-10)
nije nadahnut, ali je nadahnuta poruka
izvještaja o cjelokupnom događaju u
okviru kojega se ovaj govor navodi.
3. Svi su biblijski spisi nadahnuti i
to u jednakoj mjeri.
Dakako, nisu svi spisi podjednako
nadahnjujući, odnosno inspirativni,
tako da ćemo svakako imati podjelu na
važnije i manje važne spise. No to nije
pokazatelj niti mjera nadahnuća kao
takvog.
4. Nadahnuće ne znači da je autor
samo olovka u Božjoj ruci.
Autor zadržava svoju osobnost, svoj
način promatranja, stil i ostale vlastite
osobine. Ukoliko prihvatimo krivo
gledište da su biblijski spisi nastali
diktatom, ne možemo objasniti razno-
likost stilova, emocija i interesa koje
pokazuju biblijski pisci.
Nadahnuće, objava, prosvjetljenje
Obično se uz pojam nadahnuća vezuju
i pojmovi objave (revelacije) i prosvjet-
ljenja (iluminacije), ali njih treba jasno
razlučiti.
Objava je proces Božjeg otkrivanja čo-
vjeku, pri čemu se Bog služio raznora-
znim sredstvima: vizijama i snovima,
slanjem anđela, svećeničkim urimom
i tumimom,[2] utjelovljenjem Isusa
[2] Vidi tekst u Izlasku 28.30. Urim i tu-mim su bili kamenje u naprsniku
Krista ili slanjem čujne poruke.
Nadahnuće je sredstvo kojim Bog
postiže da se ove objave zapišu, kako
bi i Biblija kao takva postala Božjom
objavom.
Prosvjetljenje je proces kojim Bog
utječe na čitatelja da što bolje i du-
blje razumije nadahnućem zapisanu
objavu.
Pogrešivost BiblijeLogički gledano, s obzirom na ljudski
udio u stvaranju Biblije, gdje čovjek
nije samo pasivno oruđe, postoji i
mogućnost greške. Na prvom mjestu
treba jasno naglasiti da Biblija nigdje
ne naučava krivovjerje, nego nam
pruža potpunu spasenjsku istinu.
Zatim treba imati na umu da se
semitsko i zapadno razumijevanje
greške bitno razlikuju.
Tako Matej 27,9 riječi iz Zaharija 11,13
pripisuje Jeremiji, što je greška prema
našem shvaćanju. Matej zapravo alu-
dira na neke Jeremijine retke i navodi
Zaharijine riječi, spominjući ipak
samo ime poznatijeg proroka, Jeremije.
Isto tako i Marko 1,2-3 citira Izaiju i
Malahiju, ali imenuje samo poznatijeg
Izaiju.
Zapadnjački nastrojeni čitatelj
zamijetit će također da Isus u Marko
2,26 pogrešno navodi Abijatara kao
velikog svećenika u vrijeme Davidova
bijega od Šaula (vidi Prva Samuelova
21,2-9), jer radi se o Ahimeleku.
Međutim, činjenica je da je opisani
događaj doveo do toga da Abijatar
prvosvećenika, koji su služili za proricanje. Ne znamo točno način njihovog funkcio-niranja, vjerojatno bi svjetlost ili sjena na njima značili da ili ne.
13
Uvod u B
ibliju • Nadahnuće i autoritet B
iblije
postane velikim svećenikom (v. Prva
Samuelova 22,20) i toga radi se on i
spominje. Stoga je zapadnjaku greška
ono na što Semit uopće ne obraća
pozornost.
S druge strane, u Bibliji ipak ima
grešaka: Druga ljetopisa 22,2 pot-
puno pogrešno navodi da je Ahazja,
Joramov sin, imao 42 godine kada se
zakraljio, po čemu bi ispalo da je bio
dvije godine stariji od svojega oca, koji
je ubijen u 40 godini. Točan poda-
tak o Ahazjinim godinama iznijet je
u 2Kraljeva 8,26 – Ahazji je bilo 22
godine.
Isto su tako problematične krono-
logije Jude i Izraela, koje je nemoguće
međusobno točno uskladiti. Ipak, ni
tu ne treba brzopleto donijeti sud o
pogrešci (premda se ona može priznati
bez opasnosti po biblijski autoritet).
Pitanje je radi li se možda o selektiv-
nom iznošenju događaja koje nam
onemogućuje točnu kronologiju, kao
što ćemo vidjeti kad budemo govorili o
biblijskim kronikama.
Autoritet Biblije
Protestantska doktrinaPrema ovom uvjerenju, Biblija je
božansko-ljudski spis: nju su napisali
ljudi, ali pod Božjim nadahnućem
i stoga ona posjeduje božanski au-
toritet. Na Bibliji se mora zasnivati
sva teologija i ona je dovoljna u svim
stvarima koji se tiču kršćanske vjere i
življenja. To ne znači da nema drugih
autoriteta osim Biblije, ali svi oni svoj
autoritet dobivaju na osnovu Biblije.
Autoritet imaju svi biblijski spisi, što
ne podrazumijeva da su svi podjed-
nako značajni. Značajniji su oni koji
izravno promiču Božju slavu i otkriva-
ju i uzdižu Isusa Krista; dok su manje
značajni (ali ne i manje nadahnuti) oni
koji sve to čine neizravnije. No, bez
obzira na njihovu raznolikost Biblija
posjeduje organsko jedinstvo poruke
i nauke. Biblijska istina ne može biti
predmetom čisto intelektualne debate,
nego se spoznaje vjerom. Sveto Pismo
tumači samo sebe (Sacra Scriptura
sui ipsius interpres) osnovno je načelo
protestantskog razumijevanja Biblije.
Dakako, ne slijedi da se Biblija može
tumačiti bez ikakvog prethodnog
predznanja.
Katolička doktrinaSvoj pogled na Bibliju katolici su uo-
bličili na koncilu u Trentu (Tridentu)
1545-1563. I oni prihvaćaju da je
Biblija božanski nadahnuta, vjero-
dostojna i da se ne može svojevoljno
tumačiti, kao i činjenicu organskog
jedinstva. Njihovo se stanovište pak
razlikuje od protestantskog u nekoliko
točaka:
a. Kanon Biblije – odnosno popis
knjiga uključenih u Bibliju obu-
hvaća i spise kojih nema u prote-
stantskom kanonu (o tome govori
poglavlje Kanon Svetog Pisma)
b. Tumačenje Pisma – Biblija ne
tumači samu sebe, nego su joj
potrebni ovlašteni tumači. To su
tumačenja ranih crkvenih otaca,
odluke crkvenih koncila te papi-
ne izjave ex cathedra, kao krajnji
autoritet.
c. Autoritet Biblije – Biblija nije do-
statna kao pravilo učenja i življenja.
14
Uvo
d u
Bib
liju
• N
adah
nuće
i au
tori
tet
Bib
lije
Prije pisanja Biblije postojala je
bogata usmena predaja, koja potje-
če od apostola i seže do današnjih
dana. Stoga je predaja (tradicija)
istoga ranga kao i Biblija. Tradicija
se sastoji od univerzalno prihvaće-
nih učenja i običaja prakticiranih
u Crkvi, koje nisu pobijali crkveni
učitelji, a poznata su u crkvama ko-
je su osnovali apostoli (prije svega
u Rimu).
LiberalizamRadi se o zajedničkom nazivu za
raznolike svjetovne trendove koji
negiraju božanski autoritet Biblije
(prosvjetiteljstvo, marksizam, itd.).
Osnovni je stav da nikakav nadnaravni
Bog ne intervenira u prirodi i povije-
sti. Stoga je ljudsko mišljenje potpuno
slobodno (libertas, latinski sloboda) od
svih nadljudskih autoriteta. Slijedi da
je Biblija čisto ljudsko djelo, i njezino
se nadahnuće ne razlikuje od umjet-
ničkog ili znanstvenog. Kao ljudski
proizvod, Biblija je puna grešaka,
osobito zbog svojih zastarjelih kon-
cepcija stvaranja, spasenja, nadnarav-
nog, itd. Ona ne može biti nikakvim
temeljem za doktrinu ili život – jer se
učenje o Bogu i čovjeku treba temeljiti
na razumu, a ne na Bibliji. U Bibliji je
dobro samo ono što se može potvrditi
razumom, sve je ostalo besmislica.
Tumačenje Biblije međutim nije stvar
proizvoljnosti nego se zasniva na
znanstvenoj analizi Pisma, pri čemu
se jako naglašava povezanost Biblije s
drugim sličnim antičkim spisima.
Neo-ortodoksijaSama riječ “neo-ortodoksija” značila bi
novo utemeljenje ispravnog (ortodok-
snog) učenja o Bibliji. Radi se o učenju
koje u prvoj polovici ovoga stoljeća
promiču (s različitih pozicija) Rudolf
Bultmann i osobito Karl Barth. Slično
liberalnim teolozima i oni će Bibliju
smatrati ljudskom knjigom, koja je
puna pogrešaka, osobito u znanstve-
nim teorijama i povijesnim podacima.
No, iako ne podupiru božanski auto-
ritet Biblije, ipak se Bog otkriva kroz
Bibliju: Biblija postaje riječju Božjom
onda kada je Sveti Duh rasvjetljuje
i primjenjuje na čitatelju. Biblijsko
otkrivenje nije objektivno otkrivenje o
onome što je Bog učinio ili rekao, nego
zapis o susretima određenih pojedi-
naca s Bogom. Ona može postati i
sredstvom susreta pojedinca s Bogom.
Kada kao kršćani pokušavamo
dokazati da je Biblija doista nadahnuta,
obično se spominju sljedeći argumen-
ti: 1. jedinstvenost Biblije – koja ne
proturječi sebi, iako su je pisali brojni
i različiti autori, tijekom više od tisuću
godina; 2. proročanstva koja ukazu-
ju na njezino božansko podrijetlo; 3.
Shematski pregled triju glavnih pogleda na Bibliju
Protestanti Katolici Liberali
Autorstvo Božansko-ljudsko Božansko-ljudsko Ljudsko
Tumač Biblija Crkva Čovjek
Autoritet Vrhovni Jedan od autoriteta Uopće nije autoritet
15
Uvod u B
ibliju • Nadahnuće i autoritet B
iblije
zadivljujuća univerzalnost knjige koja
je najprevođenija, najprodavanija i
najutjecajnija knjiga svih vremena. 4.
preobražavajuća sila koju su iskusili
njezini brojni čitatelji; 5. uzvišenost
moralnih normi, neusporedivih u
povijesti čovječanstva. Također, treba
uvidjeti da Biblija brani samu sebe
– svaki čitatelj može samostalno je
čitajući doći do uvida o izvanrednoj
veličini i istinitosti Biblije. To nije
objektivna činjenica koja se može
znanstveno demonstrirati, nego doživ-
ljaj kojemu svatko može svjedočiti, po-
put slušatelja Isusovog govora na Gori,
koji su osjetili neusporedivu snagu i
moć Isusovog izraza (Matej 7,28-29).
Možda najzanimljiviji argument u
prilog nadahnutosti Biblije ponudio je
Charles Wesley: Biblija je djelo ili do-
brih ljudi i anđela, ili zlih ljudi i đavola,
ili Božje. Međutim, nemoguće je da je
ona djelo dobrih ljudi i anđela jer bi
onda ispalo da dobri ljudi i anđeli lažu
budući da stalno govore “Ovako govori
Gospod”. Isto je tako nemoguće da je
Biblija djelo zlih ljudi i demona, jer oni
ne bi mogli napisati knjigu koja ih osu-
đuje i zabranjuje sav grijeh. Stoga se
zaključuje da je Bibliju nadahnuo Bog.
Bilješke: ✥ Bogom nadahnuta – theopneustos. Bog podjednako nadahnjuje sve spise.
✥ Protestanti – Sveto Pismo tumači samo sebe; Rimokatolici – Crkva tumači
pismo; liberali – čovjekov autoritet je najviši.
Pitanja za ponavljanje: ✥ Koji su biblijski tekstovi ključni za pitanje nadahnuća Biblije?
✥ Što se događa s osobnošću nadahnutog pisca?
✥ Kakva je razlika između nadahnutog i nadahnjujućeg?
✥ Objasni riječ liberalizam.
Zadaci i diskusija: ✥ Iznova pročitajte Kaštelanov predgovor Zagrebačkoj Bibliji. Zastupa li
Kaštelan protestantski, katolički ili liberalni stav? Prodiskutirajte.
✥ Jeste li čuli za pojam automatsko pisanje? Ima li to ikakve veze s Biblijom?
✥ Prodiskutirajte koji je najjači razlog za prihvaćanje božanskog nadahnuća
Biblije.
16
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski j
ezic
i
Biblijski jezici
Poznavanje Biblije zasniva se na
poznavanju njezinih jezika. Jezici
Starog zavjeta jesu hebrejski i (samo
mjestimice) aramejski, a jezik Novoga
zavjeta je grčki.
Postoje još neke posuđenice iz drugih
jezika, poput perzijskog, egipatskog,
nekih mezopotamskih jezika (ili čak i
iz keltskog), no posuđenice su normal-
na pojava u praktički svim jezicima.
Hebrejski jezikNaziv hebrejski jezik pojavljuje se
u spisima tek oko 130. g. u Knjizi
Sirahovoj. Izraz “hebrejski jezik”
pojavljuje se i na više mjesta u Novom
zavjetu (Djela 21,40; 26,14), ali se
tamo po svemu sudeći on odnosi na
aramejski jezik. Starozavjetni naziv
za hebrejski jezik jest kanaanski jezik
(Izaija 19,18) ili judejski tj. židovski
(2Kr 18,26.28).
Hebrejski jezik spada u skupinu
zapadnosemitskih jezika i po svojim
se osobenostima prilično razlikuje od
našeg jezika. Iz hebrejskog jezika prak-
tički nemamo niti jednu posuđenicu
– one koje i imamo (kao riječi Mesija,
ili imena Ivan, Jakov, Danijel, Marija,
Elizabeta, Suzana itd.) došle su u naš
jezik posredovane drugim jezicima.
Hebrejsko je pismo glasovno (u
čemu je jedno od najstarijih), ali slova
postoje samo za suglasnike. Ima
dosta guturala (postoje dva h), kao i
različitih izgovora slova b, g, d, k, p
i t (koje su se vremenom uglavnom
izgubile), što početniku zna pričinjati
iznimne teškoće. Tek se u srednjem
vijeku donose znaci za samoglasnike,
kojih opet ima znatno više nego u na-
šem jeziku. Kao i u svim semitskim
jezicima, piše se zdesna nalijevo.
Većina je hebrejskih riječi tro-
slovne osnove, kojoj se onda doda-
vanjem samoglasnika i nekih drugih
znakova mijenja smisao. Primjerice,
korijen k-t-b osnova je glagolu pisati,[3]
a promjenama samoglasnika dobiva-
mo različita značenja: katab (napisao
je), ketob (piši!), koteb (pišući), katub
(pisano je) i katob (pisati).
Hebrejski je jezik siromašan pridje-
vima i prilozima, ali je zato izuzetno
bogat raznim imenicama. Salomon
koristi 19 naziva za mudrost a u Jobu
4,10-11 imamo 5 naziva za lava (što
sasvim drugačije izgleda u našem
prijevodu). Raznolika značenja glagola
hebrejski postiže glagolskim oblici-
ma, koji ne određuju vrijeme nego
nijansiraju značenje: ubijam, ubijam
se, okrutno ubijam (koljem), dajem
zaklati, zaklan sam, itd. Hebrejska je
rečenica obično kratka i glavni veznik
u složenim rečenicama jest i (vau),
[3] Ovaj je korijen zajednički i turskim riječi-ma ćitab (spis) i ćata (pisar), koje se npr. koriste u susjednoj Bosni.
Biblijski jezici
17
Uvod u B
ibliju • Biblijski jezici
koji ima značenje i, ali, a, čak, tako,
onda pa čak služi i kao interpunkcija
(dvotočka ili naznačivanje početka
rečenice).
Hebrejski jezik nema glagolska vreme-
na nego samo glagolske vidove svr-
šeni (perfekt) i nesvršeni (imperfekt).
Perfektom se obično izražava prošlo
vrijeme, a imperfektom – buduće.
Međutim, to ne mora biti tako i za
pravilno razumijevanje potrebno nam
je dobro razumjeti kontekst. Ti su pro-
blemi znatno bolje riješeni u novijim
prijevodima.
Stvari se dodatno kompliciraju i
pravilom poput vau consecutivum,
gdje stavljanje veznika i ispred glago-
la utječe i na konjugaciju tog glagola
(pretvarajući ga npr. iz imperfekta u
perfekt).
Jedna od značajki hebrejskoga
jezika jest njegova slikovitost: hebrejski
nije apstraktan jezik pojmova, nego
konkretan jezik slika. Tako, u hebrej-
skom npr. nemamo riječi oprost, nego
se koriste riječi koje označuju pokriva-
nje (kafar) ili nošenje bremena (nasa),
a namjesto riječi grijeh imamo riječ
promašaj (hatat). Ukoliko ne shvatimo
ovu osobinu, djelovat će nam čudnima
mnogi naizgled doslovni opisi Boga.
Osim slikovitosti, hebrejski jezik
odlikuju ritmičnost i jezgrovitost.
Ritam jezika, osobito pjesničkog, nosi
čitatelja i omogućuje mu lakše pamće-
nje. Uzgred rečeno, pisci Starog zavje-
ta često se koriste raznim metodama
zvuka i ritma jezika kako bi se poruka
lakše upamtila. Jezgrovitost hebrej-
skog jezika omogućena spajanjem
i srastanjem izraza postiže da se u
jednoj riječi kaže ono za što nama
katkad treba nekoliko puta više riječi.
Psalam 23 u hebrejskom izvorniku ima
57 riječi, u našem (Zagrebačka Biblija)
prijevodu 92, dok u engleskom prijevo-
du (King James) čak 122.
Odlaskom u babilonsko sužanjstvo,
hebrejski jezik postaje zaboravljenim
od običnog puka i njime se služe samo
teolozi i mudraci. Srednjevjekovni
hebrejski, uz dodatke nekih suvreme-
nih termina, osnovom je današnjeg
hebrejskog jezika.
Aramejski jezikAramejci su bili moćno pleme (ili
savez plemena), koji su naseljava-
li područja današnje Sirije, Iraka,
Jordana i drugih prostora Bliskog
Glavne odlike hebrejskog jezika:
▶ alfabetsko pismo, bez samoglasnika
▶ troslovna osnova riječi ▶ nema glagolskih vremena, samo oblici
▶ slikovitost, ritmičnost, jezgrovitost
Pečat iz VII. st. pK. na hebrejs-kom jeziku pisan je drugačijim pismom od sred-njevjekovnog i modernog hebrejskog.
18
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski j
ezic
i
Istoka. Aramejskog su podrijetla bili
i Kaldejci koji su vladali novobabilon-
skim imperijem. Aramejski je jezik
sličan hebrejskom (poput španjolskog
i portugalskog), kao i drugim bliskoi-
stočnim jezicima, a zbog svoje jedno-
stavnosti i utjecaja Aramejaca, postao
je općim jezikom (lingua franca)
drevnog Bliskog Istoka. Nakon babi-
lonskog sužanjstva, Izraelci govore
aramejskim jezikom, koji je materinji
jezik Izraelaca i u Isusovo vrijeme.
Tekst iz Djela 21.40 čak ga naziva
hebrejski jezik. Aramejski je postao i
jezikom Talmuda (rabinski spisi koji
tumače Stari zavjet), te je i jedna od
najpoznatijih židovskih molitva, kadiš,
također napisana na njemu. U Starom
zavjetu na aramejskom su napisane
Daniel 2,4 – kraj 7. poglavlja, Ezra
4,8 – 6,18 i 7,12-26, zatim jedan stih u
Jeremiji (10,11) i jedna riječ u Postanku
(31,47). U Novome se zavjetu spomi-
nju neke aramejske riječi: efata (“otvori
se” – Marko 7,34), talita kumi (“ustani
djevojčice” – Marko 5,41), Eloi, Eloi,
lama sabahtani (“Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?” – Marko 15,34)
i maran ata (“Gospodin dolazi”) ili
marana ta (“Gospodine, dođi”– Prva
Korinćanima 15,22). Aramejsko pismo
postalo je osnovom srednjevjekovnog i
današnjeg hebrejskog pisma. Različite
verzije aramejskog i danas su uporabi
na Bliskom Istoku, pa se njime i danas
služi nekoliko tisuća stanovnika suvre-
menog Izraela. No, ta verzija aramej-
skog, nažalost, lagano izumire.
Grčki jezikGrčkim je jezikom napisan cjelokupni
Novi zavjet (iako ima razloga vjerovati
da je Matej napisao svoje evanđelje
isprva na aramejskom, što je možda
bio slučaj i s Ivanovim Otkrivenjem).
Zahvaljujući osvajanjima Aleksandra
Velikog, grčki postaje svjetskim
jezikom, kojim se kasnije služe i učeni
Rimljani. U prostorima Palestine grčki
je jezik nekim stanovnicima – što se
vjerojatno odnosi i na Isusa i apostole
– bio drugim jezikom. Postoje podatci
da se grčkim govorilo u Palestini sve
do otprilike VI. st. nK. Dakako, to
više nije bio jezik Homera ili Euripida,
nego jedan pojednostavljeni govor
nazvan “zajedničko narječje” (koine
dialektos), ili samo koine.
On je naslijedio odlike atičkog dijalek-
ta, ali s brojnim izmjenama. U odnosu
na klasični jezik, rječnik je siromašniji
i ponešto drugačiji. Neke riječi dobiva-
ju novo značenje, a pojavljuju se i neke
nove riječi. Gramatika se pojedno-
stavljuje, kod imenica više nema duala
(dvojine), a kod glagola je vrlo rijedak
optativ (željeni način).
Međutim, jezik Novoga zavjeta nije
čisti koine. U Novom zavjetu brojni
su semitizmi, jer su autori bili (osim
možda Luke) semitskog podrijetla. Kao
prvo, tu su čisto hebrejske riječi (samo
napisane grčkim pismom) poput
haleluja (“slavite Jahvu”, Otkrivenje
19,1); amen (“neka tako bude”, Matej
6,13), manna (kruh poslan s neba, Ivan
6,31), hosana (“pomozi”, Matej 21,9)
i mnoge druge. Osim njih, imamo i
doslovne prijevode hebrejskih fraza na
grčki jezik (kao kada bismo našu frazu
“spava kao zaklan” preveli na engle-
ski “he is sleeping like slaughtered”).
19
Uvod u B
ibliju • Biblijski jezici
Takvi su izrazi “podignuti lice” (u
smislu “izazvati poštovanje”), ili “usta
mača” (u smislu “oštrica mača”).
Zanimljiv je i izraz geena što dolazi iz
hebrejskog (dolina Hinomova), čije je
značenje potpuno nepoznato običnom
Grku koji nema spoznaje o zemljopisu
Jeruzalema.
Također postoje brojne riječi iz koi-
ne grčkog koje imaju drugačije znače-
nje u Novom zavjetu. Tako anathema
znači “posvećen dar”, a u NZ “prokle-
to”; baptizo znači “uranjam”, a u NZ
to postaje tehnički izraz za krštenje.
Postoje neki NZ izrazi kojima nije
jasno značenje, iako se koriste i izvan
novozavjetnog jezika. Najpoznatija je
riječ epiousios (“svagdašnji” iz molitve
Oče naš) koja može značiti “neopho-
dan za život” ili “za ovaj dan” ili “za
sljedeći dan” ili “za budućnost”.
Grčki je mnogo sličniji našem
jeziku nego hebrejski. Velika slova A,
B, E, Z, I, M, N, O i T, su preko latin-
skog ušla u sve jezike koji se koriste
latiničnim pismom (vidljiv je utjecaj
grčkih slova i na ćirilično pismo).
Zatim, mnoge riječi koje se danas
koriste u našem jeziku, kao i u drugim
brojnim jezicima, zapravo su grčkoga
podrijetla: anđeo, đavao, evanđelje,
đakon, Biblija, demon i brojne druge
riječi sveopćeg kršćanskog rječni-
ka potječu iz grčkog. Svaki učenik
također zna da su praktički svi nazivi
znanosti grčkoga podrijetla: geografi-
ja, biologija, filozofija, anatomija, itd.;
brojni drugi suvremeni termini poput
terapija, fotografija, teorija, hipodrom
ili metar posuđenice su iz grčkog;
mnoga osobna imena kao što su Petar
(stijena), Andrija (muškarac), Ksenija
(strankinja) izvorno su grčka imena.
Konačno, ima i riječi koje doživljujemo
kao naše izvorne, ali u stvari vuku
svoje podrijetlo iz grčkog (npr. temelj
od grčkog themelion).
Osim poznatih imenica, grčki nam
je sličan i po konjugacijama glagola:
primjerice, u prezentu indikativa akti-
va glagola “piti” oblici poput pineis, pi-
nei i pinete gotovo su identični našim
riječima piješ, pije, pijete. Grčki glagoli
imaju prošlo vrijeme u imperfektu
i aoristu, koji potpuno odgovaraju
našem imperfektu i aoristu; sadašnje
vrijeme izražavaju prezentom, koji se
uvijek odnosi na trajnu radnju (dok
kod nas postoje i svršeni i nesvršeni
vid), a buduće vrijeme izražavaju, kao
i mi, futurom. Uz to, kao i kod nas,
postoji i perfekt, koji je po svojem zna-
čenju osebujan (kod nas je to glagolski
pridjev radni i donekle odgovara grč-
kom perfektu). Od većih razlika treba
Papirus Bodmer (oznaka p66) jedan je od najstarijih grčkih rukopisa Novoga zavjeta, pisan velikim slovima.
20
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski j
ezic
i
spomenuti postojanje određenog člana
u grčkom, koji ima svoje padeže, a isto
tako treba napomenuti da grčki od
glagolskih načina posjeduje i konjun-
ktiv, te je u ovim dvjema karakteristi-
kama sličan npr. njemačkom jeziku.
U gradnji rečenica i u grčkome
imamo participe (glagolske priloge)
koji omogućuju izražavanje napored-
nih i drugih oblika složenih rečenica,
s tim što postoje i neke posebne grčke
mogućnosti (poput apsolutnog geniti-
va), koje olakšavaju sažeto izražavanje.
Uopće, grčki je jezgrovit, čemu po-
maže i neobvezatna uporaba glagola
biti i osobnih zamjenica (ovo drugo je
moguće i u našem jeziku, ali ne npr. u
engleskom). Stoga prevoditelji, osobito
kod Pavlovih spisa, često moraju doda-
vati riječi kako bi se upotpunili izrazi.
Uglavnom, poznavatelju hrvatskog
jezika učenje grčkog (a i latinskog)
predstavlja mnogo manji problem ne-
go, primjerice, prosječnom Englezu.
Dodatak:
Hebrejsko pismoSadrži 22 suglasnika, bez samoglasnika. Nema malih i velikih slova; neka se
slova pišu drugačije kada su na kraju riječi.
slovo naziv izgovor
a alef ne čuje se
b beth B
g gimmel G
d daleth D
h he mekani h
w vau v, u (poput engl. w)
z zajin Z
x het oštri h (poput njem. ch)
t tet t (naglašeno)
Y jod J
k kaf k (mekano)
l lamed L
m ~* mem M
$ n* nun N
s samek S
[ ajin ne čuje se
p pe p, f
c cade C
q kof Q
Glavne odlike novozavjetnog grčkog jezika:
– koine (zajednički) dijalekt s broj-nim semitizmima
– pismo, rječnik, tvorba riječi i re-čenica umnogome slična našem
jeziku
21
Uvod u B
ibliju • Biblijski jezici
r reš R
f sin S
v šin Š
t tau T
*na kraju riječi
Samoglasnici se označavaju točkicama i crticama, ispod ili katkad pored sugla-
snika. Tako se npr. znak čita kao slovo a. Postoji priličan broj ovakvih oznaka
za samoglasnike, dvoglase i polusamoglasnike.
Grčko pismoZa razliku od hebrejskog, ono ima samoglasnike, a tijekom srednjega vijeka do-
bilo je i mala slova. Glasovni se sustav hebrejskog i grčkog razlikuje (grčki nema
j i š) tako da mnoga imena iz hebrejskog jezika mi čitamo na grčki način (iako
mi imamo j i š). Osobit je primjer ime Isus (grčki Iesus), koje je grčki izgovor
hebrejskog Je(ho)šua. I Grci imaju slovo koje se različito piše na kraju riječi – to
je slovo s.
slovo(veliko i malo)
naziv izgovor
Α, α alfa a
Β, β beta b
Γ, γ gama g
Δ, δ delta d
Ε, ε epsilon e (kratko)
Ζ, ζ zeta z
Η, η eta e (dugo)
Θ, θ theta th
Ι, ι iota i
Κ, κ kapa k
Λ, λ lambda l
Μ, μ mi m
Ν, ν ni n
Χ, χ ksi ks
Ο, ο omikron o (kratko)
Π, π pi p
Ρ, ρ ro r
Σ, σ, ς* sigma s
Τ, τ tau t
Υ, υ ipsilon y (njem. ü)
Φ, φ fi f
Ξ, ξ hi h
Ψ, ψ psi ps
Ω, ω omega o (dugo)
*samo na kraju riječi
22
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski j
ezic
i
Neki nazivi slova očito su slični hebrejskim. Činjenica je da oni imaju značenje u
hebrejskom jeziku, ali ne i u grčkom. Primjerice, alef u Hebrejima znači bik, a al-
fa na grč. ne znači ništa; bet znači kuća, a beta nema značenja. Na Grke i njihovo
pismo nisu zapravo utjecali Hebreji nego Feničani.
Bilješke: ✥ Stari zavjet – hebrejski i (mjestimice) aramejski jezik.
✥ Novi zavjet – grčki (koine) jezik.
✥ Hebrejski jezik – slikovit, ritmičan, troslovna osnova riječi; gramatika potpu-
no različita od naše; pisanje zdesna nalijevo.
✥ Grčki jezik – sličan našem u konjugacijama, deklinacijama i glagolskim vre-
menima; razlike u članovima i konjunktivu.
Pitanja za ponavljanje: ✥ Kako Biblija naziva hebrejski jezik?
✥ Navedite neke izraze na aramejskom jeziku iz Novog zavjeta.
✥ Koje su grčke riječi ušle u naš jezik tako da ih doživljujemo kao izvorno naše
riječi?
✥ Koliko suglasnika ima hebrejski jezik?
Zadaci i diskusija: ✥ Pokušajte napisati grčkim ili hebrejskim slovima naše riječi poput ZORAN,
TATA, MIRIS, RUKA, i slično.
✥ Označite iz kojeg jezika dolaze sljedeća imena (g za grčki i h za hebrejski):
Emanuela ( ), Josip ( ), Petar ( ), David ( ), Kristina ( ), Jonatan ( ), Teodor
( ), Mihael ( ). Znaš li možda značenja ovih imena?
Nabrojite neke najpoznatije suvremene riječi koje dolaze iz grčkog jezika.
23
Uvod u B
ibliju • Biblijski rukopisi
Biblijski rukopisi
Kao i kod svih antičkih spisa, i od
biblijskih su nam ostali samo ruko-
pisi prijepisa, a ne autografi (pisani
autorovom rukom). Važno je znati
da su mnoga antička djela izgubljena
(neka se samo spominju, a neka ni
to), dok su se ostala djela sačuvala u
svega nekoliko rukopisa, koji su nastali
više od tisuću godina nakon izvornog
dokumenta. Nije pretjerano reći da je
Biblija, poglavito Novi zavjet, najoču-
vaniji antički spis.
Hebrejski rukopisi Starog zavjetaSve do polovice ovoga stoljeća većina
hebrejskih rukopisa Starog zavjeta
bila je znatno mlađa od originala
– uglavnom se radilo o srednjevje-
kovnim prijepisima. Već početkom
ovog stoljeća imamo otkriće prvog
antičkog starozavjetnog rukopisa tkz.
Nash papirus iz 1. (ili možda 2.) st.
pK, pronađenog u Egiptu 1902., koji je
sadržavao Dekalog i Ponovljeni zakon
6,4-5. Iako je ovo otkriće svakako
značajno, za razumijevanje hebrej-
skih rukopisa značajno je spomenuti
tri skupine: kumranske rukopise,
masoretski tekst i samarjansko
Petoknjižje.
Tekst iz Ponovljenog zakona 6,4-5
naziva se još šema (hebrejski čuj), jer
započinje tom riječju: Čuj Izraele,
Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! To je
ujedno svakodnevna molitva svakog
pobožnog Židova.
Kumranski rukopisi1947. godine petnaestogodišnji je
beduin slučajno pronašao u špilja-
ma blizu Mrtvog mora, kod Wadi
Qumrana, brojne rukopise sačuvane
u glinenim posudama. Ovi se ruko-
pisi pripisuju sljedbi Esena (premda
postoje određene dvojbe o tome). U
svakom slučaju radi se o pripadnicima
određene sljedbe nastanjenim u stam-
benom sklopu Khirbet Qumran, koji je
uništen tijekom prvog židovsko-rim-
skog rata (66-73. nK). Osim brojnih
spisa same sljedbe, nađeni su i rukopisi
(čak i u više primjeraka) praktički svih
starozavjetnih knjiga, osim Estere.
Kumranski svitci pisani su kvadratnim
pismom kojim su se služili Židovi na-
kon babilonskog sužanjstva. Općenito
Kumranske su špilje bile ide-alno mjesto za očuvanje drevnih rukopisa.
24
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski r
ukop
isi
se prihvaća da su ovi rukopisi nastali u
periodu od 3. st. pK do 1.st. nK.
Kumranski se rukopisi obilježavaju
kraticom koja označuje broj špilje u
kojoj je rukopis pronađen, zatim kra-
ticu za naziv knjige i (eventualno) broj
knjige. Tako IQIsa znači prva kumran-
ska špilja, Izaija, prvi rukopis knjige
(budući da ih je nađeno više).
Prijepis Levitske knjige napisan
je pismom kojim su se Izraelci služili
prije odlaska u babilonsko sužanjstvo
(VI. st. pK).
Masoretski spisiMasoreti (od masora, što znači
predaja) jesu židovski srednjevje-
kovni prepisivači. Oni su bili krajnje
pedantni u svom poslu, ali su na mar-
gine stavljali verziju koju su smatrali
ispravnijom. Prvi su uveli znake za
samoglasnike i naglaske. Ispod Božjeg
imena JHVH ( h w h y ), koje se vje-
rojatno izgovaralo Jahve, stavljali su
samoglasnike za Adonai (Gospod) (što
je neupućene srednjevjekovne kršćane
navelo da Božje ime čitaju kao Jehova).
Masoreti su imali detaljna pravila
prepisivanja, koja su propisivala vrstu
kože na kojoj se pisalo, dužinu reda i
kolone, boju tinte, pa čak i ritual koji
se imao obaviti prije pisanja imena
Božjeg. Sustavno su se brojali redovi
i riječi, te je na kraju svake biblijske
knjige stajao je broj riječi i središnja
riječ knjige. Ukoliko bi se pronašla sa-
mo jedna greška u rukopisu, on bi bio
uništen. Toga radi nemamo mnogo
sačuvanih masoretskih rukopisa, ali su
zato vrlo vjerodostojni i s vrlo malim
varijacijama u tekstu. Masoretski
tekstovi znanstveno se obilježuju
kraticom MT.
Najvažniji sačuvani masoretski ruko-
pisi napisani su uglavnom u periodu
od IX – XI. st.:
Kairski kodeks – iz 895. nK najstariji
je masoretski rukopis koji sadrži sve
spise od Jošue do Malahije. Napisao
ga je Moše ben Ašer iz Tiberijade
(Palestina).
Lenjingradski (Petrogradski) kodeks
proroka – iz 916. nK sadrži samo
Izaiju, Jeremiju, Ezekiela i male
proroke.
Alepski kodeks – iz 930. g. sadržao je
cjelokupni Stari zavjet, ali je samo dje-
lomično sačuvan. Spašen je iz požara
sinagoge u Alepu 1948. g. i prokrijum-
čaren iz Sirije u Izrael. Konačni mu je
oblik dao Aron ben Ašer 930. g.
Lenjingradski kodeks iz 1008. g. jedini
je u potpunosti sačuvan rukopis
Starog zavjeta. On je prijepis kodeksa
kojega je prije 960. g. pripremio rabin
Aron ben Moše ben Ašer (sin Moše
ben Ašera koji je pripremio Kairski
kodeks). Napisan je na pergamentu u
tri kolone s po dvadeset i jednim ret-
kom na svakoj stranici. Ima oznake za
Jedan od kumranskih
svitaka.
25
Uvod u B
ibliju • Biblijski rukopisi
samoglasnike i naglaske, kao što su to
inače radili hebrejski pisari babilonske
tradicije. Po svim svojim karakteri-
stikama ovo je najvredniji masoretski
rukopis.
Spomenutim masoretskim ko-
deksima treba pridodati i Kodeks
Britanskog muzeja (iz 950. g.) koji
sadrži dijelove Petoknjižja (Postanak
39,20 – Ponovljeni zakon 1,33); zatim
Reuchlinov kodeks proroka iz 1105., te
Kairo Geniza fragmente (VI-IX. st.),
nađene prilikom obnove sinagoge u
Kairu 1890.
Samarjansko Petoknjižje Samarjani su narod koji je nastao
miješanjem bliskoistočnih naroda
dovedenih u Palestinu nakon pada
Sjevernog kraljevstva (722. g. pK) s
ostacima Izraelaca (Druga kraljevima
17,24-41). Vremenom su prihvatili re-
ligiju domorodnih Izraelaca, te izgra-
dili svoj hram na gori Gerizimu, kao
Jeruzalemu rivalsko kultno mjesto. Od
cjelokupnog Starog zavjeta prihvaćali
su samo Petoknjižje, u koje su unosili
izmjene kako bi potvrdili svoju inačicu
izraelske religije: npr. u Ponovljenom
zakonu 27,4 namjesto Ebala kao gore
gdje se treba podignuti žrtvenik Jahvi,
Samarjani stavljaju Gerizim. Uz to, oni
nisu prihvatili kvadratno hebrejsko
pismo, nego su se koristili pismom
Feničana. Najstariji samarjanski ruko-
pisi potječu iz 10. st. nK, a najpoznatiji
se čuva u Rimu i napisan je 1277. g.
Samarjansko se Petoknjižje obilje-
žuje kraticom SP.
Samarjansko se Petoknjižje razlikuje
od masoretskog u nekih šest tisuća
slučajeva. Uglavnom se radi o gra-
matičkim promjenama i unošenjima
samarjanskih idioma namjesto he-
brejskih. Znatna je skupina namjernih
izmjena kojim su Samarjani pravdali
svoju vjersku praksu; dio izmjena jesu
pokušaji rasvjetljavanja teško razu-
mljivih mjesta. Većina stručnjaka daje
veću vrijednost masoretskom tekstu,
ali je primjetno da se na nekim mjesti-
ma Septuaginta (prijevod na grčki iz
III. st. pK.) više slaže sa samarjanskim
tekstom nego s masoretskim.
Dva karakteristična primjera u
kojima će većina znanstvenika dati
prednost Samarjanskom Petoknjižju
nad masoretskim tekstom su:
• Postanak 4,8 – SP: “Kajin pak reče
svome bratu: ‘Hajdemo van’” MT:
ne sadrži riječi “Hajdemo van”
• Postanak 47,21 – SP: “A narod uči-
ni njegovim robljem”; MT: “Preseli
ih u gradove.”
Lenjingradski kodeks
26
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski r
ukop
isi
Grčki rukopisi Novoga zavjeta
Najstariji rukopisi Novog zavjeta pisa-
ni su velikim slovima (tkz. majuskule
ili unicijali), bez interpunkcije i odva-
janja riječi. Najznačajniji novozavjetni
rukopisi jesu papirusi i unicijali pisani
na pergamentu.
PapirusiPoznato ih je oko dvije stotine, a naj-
starijim se obično smatra p52, koji se
zove Rylands papirus (po knjižnici u
kojoj se čuva). Sadrži Ivan 18,31-33.37-
38., nađen je u Egiptu i nastao je oko
125. g. nK, dakle najvjerojatnije svega
tridesetak godina nakon izvornika, što
je jedinstven slučaj u povijesti antičkih
rukopisa.
Papirus p66 (Bodmer) potječe iz
oko 200.g. i sadrži dijelove iz Ivan 1,1
– 14,15. Također su iznimno značajni
i tkz. Chester Beatty papirusi iz trećeg
stoljeća, koji sadrže ostatke Evanđelja,
Djela i poslanica.
Nedavno je dr. Carsten Thiede datirao
papirus p64 (tkz. Magdalenski papi-
rus) čak u 66. g nK. Ukoliko bi to bilo
točno, onda bi ovaj papirus koji sadrži
ulomke iz Mateja 26 (rr. 7-8, 10, 14-15,
22-23 i 31) bio uvjerljivo najstariji no-
vozavjetni rukopis, nastao još u vrije-
me apostola (i vjerojatno prije pisanja
Lukinog Evanđelja). Isto se datiranje
daje i za p67. Suvremenija istraživa-
nja sugeriraju da su ovi rukopisi ipak
nastali otprilike stoljeće kasnije.
Unicijalni kodeksiKodeksi su rukopisi koji nisu bili smo-
tani u svitke nego uvezani u knjige po-
put današnjih. Nazivaju se unicijalima
jer su tekstovi pisani velikim slovima
(mala slova, kao što smo već rekli, po-
činju se upotrebljavati tek u srednjem
vijeku). Kodeksi se obično označavaju
John Rylands papyrus (Manchester). Tekst na slici koji je ostao sa-čuvan glasi: “Židovi […] mu […] da […] nikoga […] da se riječ […] ko-jom je označio […] umrijeti […] uđe […] dvor […] i reče […] Židova?“
Tri glavne skupine hebrejskih rukopisa jesu:
▶ Kumranski spisi (najstariji sačuvani)
▶ Masoretski (najpouzdaniji) ▶Samarjansko Petoknjižje
Magdalenski papirus
27
Uvod u B
ibliju • Biblijski rukopisi
s 01, 02, itd. ali se prvi kodeksi označa-
vaju s A, B, C, itd. Ukupno je sačuvano
nekih 300 unicijalnih kodeksa.
Najpoznatiji je tkz. Codex Sinaiticus
(označen s hebrejskim alef � ili la-
tiničnim S), kojega je pronašao nje-
mački istraživač Constantin von
Tischendorff u samostanu Sv. Katarine
na Sinaju tijekom svoja tri posjeta od
1844-1859. Rukopis potječe iz IV. sto-
ljeća (oko 340. g.), sadrži pola Starog
zavjeta (dio su spalili monasi radi gri-
janja!) i cijeli Novi zavjet. Bio je čuvan
u Petrogradu, a 1933. prodan je za 100
tisuća funti Britanskom muzeju.
Drugi poznati unicijal jest Codex
Vaticanus (oznaka B), također iz
polovice IV. stoljeća, iz kojega je ne-
stao tekst od Hebrejima 9,14 do kraja
NZ. I njega je objavio Tischendorff,
nakon što mu ga je Vatikan ustupio
na uvid. Vatikanski kodeks ujedno i
prvi rukopis s podjelom na poglavlja
(bolje rečeno, odsjeke), koja se znatno
razlikuje od današnje – Matej ima
170 odsjeka, Marko 62, Luka 152, a
Ivan 50. Drugačiju podjelu nalazimo u
Codex Alexandrinus (A) iz V. st.
Ostali grčki rukopisi1. minuskule – nazvani zato što su
pisani malim slovima. Nastajali su
u periodu od IX.-XV. stoljeća, ali
mogu biti značajni zbog starosti
rukopisa s kojih su prepisivani.
Minuskule se označavaju brojka-
ma 1, 2, itd. a ima ih više od dvije
tisuće.
2. lekcionari – dijelovi Novoga zavjeta
koji su se koristili u liturgiji. Imaju
manju vrijednost od minuskula.
3. citati crkvenih otaca[4] – u njiho-
vim je knjigama sačuvan praktički
cijeli Novi zavjet, ali zahtijeva
priličnog truda sve ih sakupiti. Po
vrijednosti zaostaju za papirusi-
ma i unicijalima, između ostalog i
zbog brojnih teoloških prilagodbi i
parafraziranja.
Ovim rukopisima treba dodati još
ostrake (komadiće lončarije) koji su
služili siromašnijim slojevima za
pisanje (sačuvano više od 1600 raznih
ostraka), kao i napise na zidovima,
stupovima, novčićima i spomenicima.
Njihov značaj je prije svega u dodat-
nom svjedočanstvu novozavjetnim
rukopisima.
[4] Crkveni oci (patrističari) su teolozi rane crkve iz perioda II.-V. st.
Sinajski kodeks
Samostan Sv. Katarine u podnožju Sinaja u kojemu je Tischendorf uz mnogo sreće pronašao Sinajski kodeks.
28
Uvo
d u
Bib
liju
• B
iblij
ski r
ukop
isi
Bilješke: ✥ Hebrejski rukopisi – masoretski (MT), kumranski i Samarjansko Petoknjižje
(SP)
✥ Grčki rukopisi – papirusi (p52, p66), kodeksi (Sinaiticus, Vaticanus)
Pitanja za ponavljanje: ✥ Iz kojega su periodi kumranski rukopisi?
✥ Tko su bili masoreti?
✥ Tko su bili Samarjani?
✥ Koji je najstariji novozavjetni papirus i što on sadrži?
Zadaci i diskusija: ✥ Pročitajte tekst iz Ivan 18,31-33.37-38. O čemu on govori?
✥ Kako objašnjavate činjenicu da je sačuvano toliko biblijskih rukopisa?
✥ Zašto nam nisu sačuvani autografi?
Najznačajniji grčki rukopisi Novoga zavjeta su: ▶ papirusi (oko 200) ▶ unicijali (kodeksi) ▶ Ostali grčki rukopisi su a. minuskule; b. lekcionari; c. citati crkvenih otaca;
d. ostrake i napisi