86

Život piše najljepše priče

Embed Size (px)

DESCRIPTION

 

Citation preview

Page 2: Život piše najljepše priče

Žamor na ulici naglo je utihnuo, a slučajni prolaznici zastali

su u nijemom iščekivanju...

Par savršeno oblikovanih nogu iskoračio je iz velike crne

limuzine. Elegantne cipele, vrtoglavo visoke potpetice, izazovna

haljina koja prati liniju tijela...

Pogled se potom dizao do lica koje bijaše zaklonjeno velikim

crnim naočalama. To lice, to savršeno lice, više nije bila

nepoznanica. Njezina pojava plijenila je pažnjom i nigdje nije

mogla proći nezapaženo.

Kosa koja se prelijeva u vatrenom odsjaju crvenih nijansi, u

snažnom je kontrastu s mačkasto plavim očima. Visoko položene

jagodice davale su njezinom licu notu profinjenosti. Nakon dvije

operacije nosa napokon je mogla biti zadovoljna svojim profilom.

Usta su joj bila meka i zavodljiva. Kad bi se nasmijala, otkrivala je

nisku bisernobijelih zubi.

Sve u vezi njezinog izgleda bilo je savršeno. Nije ni moglo

biti drugačije. Već se naviknula na poglede uperene u nju, lagano

gurkanje laktom. Ljudi bi se okretali na ulici.

- Evo je, Rujana Matić - šaputali bi. Samo su se poneki

usudili prići i zatražiti autogram. Uživala je u pogledima koje je

izazivala gdje god da se pojavila. Djelovala je tako prokleto

samouvjereno da nitko od nazočnih nije mogao pojmiti da su joj

noge hladne kao led, da drhti od straha.

Nevjerojatno, ali ova hladna, ledena kraljica premirala je od

straha. Ona se vraća. Kao da proživljava déjà vu...

1000 € BONUS

Page 3: Život piše najljepše priče

- Zašto sam uopće odlučila doći? - pitanje je bilo besmisleno.

Rujana je jako dobro znala zašto se vratila. I to nakon punih

dvadeset godina.

Nije željela propustiti ovu priliku.

Slavilo se dvadeset godina mature! Nakon toliko godina

ponovno je tu, na istom mjestu. Susrest će ljude koji su obilježili

četiri godine njezina života. Najtužnije i najtraumatičnije godine.

Život je podsjećao na natjecanje, tko će više, bolje. Ali

najhitnije je bilo - uhvatiti najboljeg frajera. Bilo ih je nekoliko.

Zlatni dečki, nedostižni...

- Za mene uvijek nedostižni - bolno se prisjećala. Psihijatrica

koju je ponekad posjećivala, mišljenja je da su to važne godine,

godine mladenaštva, prvih ljubavi.

- Ma kakve ljubavi? - mogla bi se nasmijati. Godine

mladenaštva tražile su savršenstvo, a Rujana je bila daleko od toga.

Bila je bačena na marginu, ismijavana, vrijeđana, omalovažavana.

Cure bijahu poput pupoljaka koji tek trebaju biti ubrani. Sve

one znale su da se tamo negdje nalazi onaj pravi. Mit o savršenom

strancu bio je obilno podgrijavan maštarijama. Rujana nije maštala.

Prerano je otkrila svu surovost života. Bila je ružna i neugledna, a

slike prošlosti, kadar po kadar, sada se izmjenjuju pred njezinim

očima.

Prisjećala se pogleda punih omalovažavanja i podsmjeha.

Bili su to njezini vjerni pratioci duge četiri godine. Nakon mature

godine su prohujale u bitkama života.

Page 4: Život piše najljepše priče

Prije dvadeset godina otišla je kao gubitnica. Sada će

ponovno vraća kao...

Pobjednica? Ili možda kao velika glumica?

Nevažno. Uostalom, bila je nemoćna oduprijeti se znatiželji.

Izgarala je od želje da vidi što se dogodilo sa svim tim ljudima,

njihovim životima, snovima. Što se dogodilo sa svim onim zlatnim

djevojkama zbog kojih je prolila tolike suze.

- Jesu li još tako zlatne ili je sjaj u međuvremenu potamnio? -

pitala se.

O kad se samo sjeti! Svih onih podsmjeha, upiranja prstom,

šaputanja, zloće. Ružne slike ostale su utisnute u koru njezinog

mozga, nije ih se mogla riješiti. Kad se samo sjeti Viktorije, te žlice.

Koliko ju je samo puta sanjala! Budila se oblivena znojem drhteći

pod poplunom, hvatajući dah. Ali nije to bila samo Viktorija. Tu je

bila i Blanka, Irena, Vanja, Milana...

Prestala ih je sanjati, ali sada se želi suočiti s njima. Licem u

lice. Pokazati im. Nasmijati se i nestati. Ali bilo je tu još nešto.

Zapravo netko. Netko koga je, također, sanjala sve ove godine.

Taj veliki i snaži dečko za kojima su se sve otimale i čije su

poljupce prepričavale. Patrik, njezina skrivena fantazija. Fatalni

frajer koji vjerojatno i ne zna da ona postoji. Naravno da nije znao

jer u te duge četiri godine gimnazije ionako nije postojala. Bila je

samo mali sivi miš koji je želio biti nevidljiv.

Ali večeras će saznati! Rujana se itekako pobrinula da je više

nitko ne zaboravi. To bijaše njezina misija. Vratiti se, o da vratiti se

na mjesto zločina. Vratiti se samo s jednim ciljem.

Pokazati im da je nisu uništili.

Nasmijala se i izašla iz auta. Po svemu sudeći bit će to

njezina noć.

I njezina najveća uloga. Uloga za koju se pripremala punih

dvadeset godina. Rujana je znala da će je izvesti maestralno.

1000 € BONUS

Page 5: Život piše najljepše priče

Nitko nije ni mogao slutiti kako je mali sivi miš koji je sjedio

u zadnjoj klupi i grickao krajeve olovke ili nokte, bio toliko

ambiciozan.

No, ambicija možda i nije prava riječ. Ambicija je bila samo

mali dio, djelić njezinog sna, njezinih težnji, upornih nastojanja.

Mnogo je razmišljala o tome. Na kraju je zaključila da mora biti

zahvalna svima onima koji su je tretirali poput otirača. Da nije bilo

tih konstantnih omalovažavanja i vrijeđanja, vjerojatno se u njoj ne

bi rodio onaj prkos. Prkos koji ju je gurnuo "preko ruba", oblikovao

je na način da se više ne mora sramiti sebe, svoje prošlosti.

Nervozno provjeri svoj odraz u velikom ogledalu. Zbog čega

li je još tako nesigurna? Sigurna je da izgleda bolje od svih onih

koji su joj nekad ulijevali strah u kosti, zagorčavali život.

Ona, Rujana Matić, glumica za koju se otimaju, glumica koja

može birati, božanstvena žena, žena svjetskog glasa. U posljednjih

pet godina bila je na vrhuncu svoje karijere, proputovala toliko

gradova i zemalja na svih pet kontinenata, odsjedala u luksuznim

hotelima, letjela prekooceanskim avionima, družila se bogatim

bankarima,brodovlasnicima, slikarima, intelektualcima... Muškarci

su ludovali za njom, bespogovorno joj ispunjavali svaku želju. Više

se nije se trebala brinuti za novce, plaćanje računa. Imala je novac,

uspjeh, slavu.

Imala je sve.

Ili skoro sve?

Page 6: Život piše najljepše priče

Po mjerilima koja su vladala u društvu, Rujana je uspjela.

Hvata poglede pune odobravanja, pritajenog divljenja. Nije

se obazirala jer imala je svoja previranja. Ne shvaća zašto je i dalje

oblijeva znoj? I zašto ima grčeve u želucu? Nije li već odavno

morala prerasti takve osjećaje? Pogotovo u vezi ljudi koje je davno

ostavila iza sebe.

- Ili ipak nisam? - pitala se.

Ne, nije ih ostavila iza sebe... Sve ove godine kao daje živjela

samo za ovaj dan. Dan kad će se pojaviti ovjenčana slavom.

Uspjehom. Dan kad će je Patrik konačno primijetiti.

- Diši, diši - govorila je samoj sebi dok je nesigurnim

koracima ulazila u predvorje velikog hotela. Osjećala se baš kao u

trenucima kad je izlazila na kazališne daske. Pokušala je

preusmjeriti misli, smiriti se, ali uzalud. Sirah je bio sve jači.

Kao da ju je prošlost od koje je bježala ponovo sustigla i sada

joj želi zariti zube u vrat, isisati i posljednju kap samopouzdanja.

Duhovi prošlosti dugo su je progonili.

Strah od siromaštva, poniženja koja je trpjela, nikada je

zapravo i nisu napustili. Fino su se ugnijezdili, i kao vlaga nataložili

u Rujanine kosti. Nije postojao način da ih se riješi. U životu ne

postoji čarobna gumica. U životu postoji samo volja i rad na sebi.

Bez obzira na to koliko se trudila, koliko je vremena prošlo,

vjerojatno nikad neće zaboraviti suterenski stan i zidove obložene

vlagom. Ta prokleta vlaga! Kao da se uvukla u nju, u svaku koščicu

njezinog tijela. Izbijala je iz svake pore.

1000 € BONUS

Page 7: Život piše najljepše priče

Majka koja se ubijala od posla i nikad nije imala vremena.

Nikada joj nije ispekla kolač, pomilovala po licu, poljubila ili

pročitala bajku za laku noć. Nikada se nije nasmijala. Nikada joj

nije izgovorila niti jednu lijepu riječ, nije je ohrabrila. O kako bi joj

samo život bio lakši da ju je ponekad utješila. Mogla joj je reći kako

će biti bolje. Nikad to nije učinila. Nije bilo utjehe, ni riječi

ohrabrenja kod njezine majke.

A zašto i bi? Razloga zasigurno nije imala. Rujana pamti

njezine ispucane ruke i umoran pogled. Masnu kosu i duboke crne

podočnjake u kojima se utapao njezin prazan pogled, miris znoja i

očaja svakodnevice. Život zasigurno nije ispunio majčina

očekivanja.

Svog oca Rujana nikada nije ni upoznala. Slučajno je

pronašla neke njegove slike i ostala osupnuta. Čovjek na slici bio je

ljepotan, prekrasnih crta lica. Majka je podivljala kad ju je zatekla

daje pronašla i usudila se zaviriti u tu, dobro čuvanu kutiju

uspomena.

- Kako se usuđuješ, kako se usuđuješ, ti... -majka od bijesa

nije mogla ni izgovoriti - ti... gaduro mala, ista si ko on! Đubre od

čovjeka, đubre!

I dok su udarci pljuštali po njezinom malom i krhkom tijelu,

Rujana je zadržavala suze. Nije ni pisnula. Osjećala je kao da je ona

kriva za sve. Svakako je bila kriva što je kopala po majčinim

stvarima. Ali zar je to tako strašno? Nisu li sva djeca po prirodi zna-

tiželjna? Uostalom, ta samo je željela odgovor na pitanje tko je

njezin otac.

- Oprosti, mama - uspjela je izgovoriti.

- Ostavio me... ostavio s malim djetetom, pobjegao glavom

bez obzira... ostala sam sama... s tobom... moj vlastiti otac izbacio

me na cestu... Ko pseto... - jecala je. Rujana je uvukla glavu u sebe,

poput kornjače.

Page 8: Život piše najljepše priče

Osjećala se krivom. Da njezina majka nije ostala u drugom

stanju, sigurno bi joj život danas bio drugačiji.

Bilo je teško odrastati s takvim teretom.

- Da, ja sam kriva. Ja sam kriva - grižnja savjesti mučila ju je,

progonila.

Dugo vremena pristajala je biti žrtva. Predugo stajala na

vjetrometini. Dopuštala da je šibaju pogrdnim riječima, ranjavaju

ružnim pogledima. Dobivala je niske udarce koja još bude

neugodna sjećanja, a vraćaju se kao strašne noćne more. Negdje je

pročitala da svaki čovjek ima pravo na život, na sreću. Uspjeh.

Formula uspjeha bila je relativno jednostavna - ponašaj se kao

otirač i gazit će te.

- Upravo tako - razmišljala je. - Moja je majka mislila da

nema pravo na sreću i cijeli je život provela kao otirač. Ne želim

biti otirač, ne želim, ne želim...

Imala je trule zube, mišje sivu kosu koja se lijepila za leđa

poput prekuhanih špageta. Male zrikave i uplašene očice sa

strahom su gledale u veliki svijet. Kosti su stršile ispod bijele

gotovo prozirne kože prošarane plavičastim venama.

Nosila je isprane stare hlače, košulje izjedene od moljaca,

rastegnute, ružne. Ništa nije imala, čak ni prijateljicu.

Željela je izgledati nevidljivo. Željela je neprimijećeno proći

kroz školu s tim debelim naočalama, užasnom garderobom...

Djevojke koje su je okruživale izgledale su kao s neke druge

planete. Njezina je sramežljivost, njezini kompleksi nezaustavljivo

1000 € BONUS

Page 9: Život piše najljepše priče

su rasli. Znala je da nikada neće postati punokrvna pripadnica

šarolikog šminkerskog društva, a to bijaše nešto stoje željela više

od svega.

- Da me bar primijete... - poželjela je toliko puta. Ali uzalud.

Znala je da se to neće dogoditi.

Trebalo je preživjeti školu, tu najvažniju i najtežu dionicu.

Bilo je bolno. Rujana je malodušno plivala u mutnoj bari

svakodnevnog života. Još nije ni zakoračila u avanturu zvanu život,

a već je bila puna bolnih otisaka. U društvenoj igri bila joj je

podarena loša kombinacija. Bila je neobična mješavina sivila i

teške turobnosti, a voljela je lijepo, imala je ukusa. I bila je bistra,

brzo je shvaćala, a prezirni pogledi puni omalovažavanja ranili su

njezino srce više no što je itko mogao zamisliti.

Iako su karte koje je izvukla bile su daleko od dobitnih,

shvatila je da mora igrati najbolje kako zna i umije. Nakon srednje

škole, gotovo preko noći, donijela je odluku. Instinktivno je

osjećala da su ljudi koji nemaju što izgubiti, spremni na najveće

rizike. Nikad nije požalila što je otišla jer sve ostalo je legenda.

Viktorija je pogledala muža s mješavinom ogorčenja i

divljenja. Ah, kako joj je taj napuhanko samo išao na živce. No

ništa zato. Stisnut će zube i još jednom, odglumit će savršeni bračni

par. Uostalom, bili su već tako dugo skupa, praktički su srasli jedno

o drugo. Poput dudovih svilaca.

Tako je to bilo već punih petnaest godina. Glumili su

predano, na daskama koje život znače, a kod kuće, unutar četiri zida

situacija je bila nešto drugačija. Ipak, bilo je podnošljivo. Za

razliku od mnogih drugih bračnih parova, oni su se još držali.

A kako i ne bi?

Page 10: Život piše najljepše priče

Ta, bili su zlatni par još od... pokušala se prisjetiti, no makar

i s vremenskim odmakom, činilo se kao da su oduvijek bili

savršeni. I on i ona. A tek u kombinaciji!

Viktorija Koršić, prekrasna plavuša, čarobnog osmjeha. Već

je u prvom razredu srednje škole stekla titulu najljepše djevojke. Ne

samo u razredu već i u cijeloj školi. Bila je ljepotica, ona zanosna

djevojka koja je mamila poglede gdje god da se pojavila.

Bila je ponosna što je prirodna plavuša. Njezina kosa, gotovo

bijela, prelijevala se u raznim nijansama boje suhog zlata. Nos joj je

bio lijepo oblikovan, a jagodice visoko položene, istaknute.

Njezine prekrasno oblikovane usne ponekad su se izvijale u

očaravajući smiješak, a ponekad u neprijateljsku grimasu. Ovisi o

tome tko je stajao pred njom. Zubi su joj bili lijepi, možda za

nijansu premali, ali to nipošto nije umanjivalo divljenje prema

majstorski isklesanim crtama lica.

Oči bijahu definitivno ono najljepše na njoj. Krupne i široko

razmaknute, boje lavande. Mogao si se utopiti u njima, gledati ih,

prodirati u dubine. Bile su uokvirene dugačkim, gustim

trepavicama, a mijenjale su boju ovisno o raspoloženju. Ponekad su

iz modrih nijansi prelazile u one tamnije, zagasitije. Dešavalo se to

najčešće kad bi postajala ljuta, kao u ovom trenutku. Upravo je na

popisu pozvanih pročitala ime koje je u njoj probudilo trn

ljubomore.

- Tko se usudio pozvati tu Rujanu? Ta nije bila niti na jednoj

jedinoj proslavi. Kad se samo sjetim kakva je bila? - pomisli s

dozom gađenja. - Nije bila nikakva, nitko je i ne pamti. Ali sada kad

je postala slavna glumica, odjednom se pojavljuje. Što želi postići?

U mislima je pokušavala dokučiti tko bi, i s kojim razlogom

pozvao Rujanu Matić na proslavu mature. Nije joj palo na pamet da

je Rujana također imala pravo biti pozvana jer bila je to i njezina

proslava.

1000 € BONUS

Page 11: Život piše najljepše priče

Sebična, kakva je bila, Viktorija je, naravno, zanemarila tu

"sitnicu".

- Ne, neće meni nitko pokvariti ovu večer! A najmanje neka

kvazi glumica - stisnula je zube i prošla rukama po tijelu. - Još sam

najbolja - pomisli umišljeno. - Osim toga, imam najbolji mogući

život. Prekrasnog muža, puno love i sjajnog klinca - nabrajala je

razloge zbog kojih može trijumfirati. Samo... hm, nešto je nagrizalo

njezino samopouzdanje.

Uhvati Patrika pod ruku i zajedno uđu u veliku prostoriju.

- Pa gdje ste vi? - Milana se zaleti do njih.

- Jesi čula tko je specijalni gost večeri? -upita je zavjerenički.

- Nije mi samo jasno tko ju je zvao? - snebivala se Viktorija.

- Kako su samo došli do nje? Navodno je sad glumica s inozemnom

adresom.

- Blanka kaže da je razrednica inistirala da se pozove ona i

onaj luzer... - Milana, razredna tračerica, znala je sve tračeve. Ni

nakon dvadeset godina, nije bilo drugačije.

- Onaj... ma znaš! Postao je slavan redatelj... - i dalje se

pokušavala sjetiti.

- Damir Mikuš - odgovori joj Viktorija. - I da znaš, nije

redatelj nego producent.

- Pa kaj to nije isto? - upita je začuđeno. Viktorija zakoluta

očima.

- Koja glupača! - pomisli posprdno.

- Da ne povjeruješ! Dva najveća razredna luzera prometnula

su se u slavne zvijezde. Producent i glumica! Da se zbljuješ od

muke - dodala je s izrazom istinskog gađenja.

Patrik se izgubio u mnoštvu. Ogovaranja njegove žene i onih

Page 12: Život piše najljepše priče

napornih babetina nisu ga zanimala. Zanimala ga je jedino ona.

Rujana.

Nervozno se ogledavao oko sebe. Velika prostorija bila je

svečano okićena i vrvjela mnoštvom ljudi koji su željeli ostaviti

dojam, ali nigdje je nije vidio. Gdje je?

Rujana je pomno isplanirala svaki svoj korak. Stigla je

posljednja, ne da bi bila u središtu pažnje, već zato jer iskreno nije

znala što bi sama sa sobom da je stigla među prvima. Nije željela

stajati sa strane i gledati gomilu ljudi. Tko zna kako će se ponašati

prema njoj. Sada više nije bila ona stara "jadnica", ali nije bila

sigurna kako će ljudi reagirati na njezin uspjeh.

Pokazalo, međutim, da su svi njezini strahovi neopravdani.

Čim je ušla u prostoriju, razgovor je prestao. Sve su oči bile

uprte u nju.

- Namjerno je zakasnila, kučka jedna. Izazvala je točno ono

što je željela - pomisli Viktorija i ogleda se oko sebe. Ono što je

vidjela, nije je nimalo usrećilo. Redovi uspaljenih muških lica

hipnotizirano su pratili Rujanine korake.

Bili su to pogledi puni nevjerice, divljenja, pritajene vrišteće

ljubomore.

- Pogle je... pogle samo!

- Kako se samo šepuri...

- Ko napuhana kokoš.

- Kaj je to operirala nos?

- Ma daj, molim te! Ne budi luda, sigurno nije samo nos. Sva

se izoperirala. Tko još može imati takve cice? Vidi je samo...

- A pogledajte ove glupe muške... poglete kak'je gledaju...

- Još bu nekog infarkt strefil - zlobno i Blanka primijeti.

1000 € BONUS

Page 13: Život piše najljepše priče

- Zašto se vratila? Zašto se morala vratiti? - razmišljala je

ljutito Viktorija i pogledom tražila svoga muža. Skoro je

eskplodirala od bijesa kad je vidjela izraz na njegovom licu.

Pohotno je zurio u Rujanu.

Malo bi bilo rečeno da je dobro izgledao. I nakon dvadeset

godina, obarao je s nogu. Sve su ga žene potajice promatrale i on je

bio svjestan da još može imati... bilo koju.

Sada je zurio u Rujanu. Gledao je eleganciju njezinih

pokreta. Pogled mu je bježao prema njezinim grudima i savršenim

nogama. Grlo mu se iznenada osuši.

- K vragu i sve! Kakva žena! - pomisli bolno. - Tko bi

pomislio da će jedna takva... -lagano se namršti i pokuša vratiti

film. Bilo je to tako davno. Kao u nekom drugom životu. Ona

Rujana kakvu je poznavao, bila je takav gabor da se od same

pomisli na kržljavu i uplašenu djevojku naježio od muke.

Kakva preobrazba!

- Pogle samo kakva ženska! - Igor je dahtao od muke.

Rujanino raskošno poprsje ozbiljno je ugrožavalo njegovo zdravlje.

Bio je teški srčani bolesnik, dvije srčane premosnice i previše kila.

- Ne smijem se uzbuđivati, doktor mi je rekao. Ali ne mogu,

brate mili, ne mogu je prestati gledati.

- Da, da... - ubacio se i Boris - još je bolja nego stoje pamtim

- nastavljao je.

- A ti je pamtiš? - upita Igor zbunjeno. -Dečki, ja se nemrem

setit kak' je zgledala, ali nije mi baš ostala u nekom sjećanju.

- To je kak' ona priča o ružnom pačetu. Poglete samo u kakvu

se labudicu pretvorila -Boris je svoju observaciju začinio jednom

sočnom i nimalo pristojnom, tipično muškom dosjetkom.

Page 14: Život piše najljepše priče

- Ja se ne sjećam kako je izgledala - Patrik je prebirao po

mislima.

Naravno da je ne pamti. On je bio zabavljen lovljenjem

pravih komada, vrhunskih mački koje su mu se nudile. Mogao je

birati... i na kraju je izbrao. Čelo mu se ponovno namršti.

- Kvragu i sve, baš sam odabrao! - promrmlja frustrirano jer

upravo je ugledao svoju ženu kako maršira prema njemu.

- Pardonček, dečki, obveza zove - pokaže na Viktoriju i

dečki mu sućutno kimnu.

- A što se može - rekli su i nastavili komentirati Rujanu. To

ga još više razbjesni. Osjećao se kao da je izbačen iz igre.

Patrik je gledao Viktoriju kako užurbano korača prema

njemu i osjeti prve znakove zlovolje.

- Kvragu i sve! - promrmlja još jednom, nešto glasnije, no

nije ga čula.

- Ta će mi baba pokvariti ovu večer - pomisli bijesno, ali u

sljedećem trenutku složi svoj osmijeh.

- A tu si, dragi - reče ona dražesno. Bili su dobro uigrani

bračni par, znali su kako se prezentirati u javnosti. Bila je to

senzacionalni igrokaz za javnost koji su usavršili do posljednjeg

detalja.

- Baš sam te tražio - izrekao je to s lakoćom.

- Koji lažov, koji bijednik! - pomisli Viktorija uzrujano.

- Tražio me, vraga rogatog! Buljio je onu kravu, samo što mu

sline nisu curile.

Viktorija ga posjednički primi za ruku. Bio je to očiti znak

posjedovanja i ona se zadovoljno nasmije.

1000 € BONUS

Page 15: Život piše najljepše priče

"Zabezicirala" ga je prije petnaest godina kad mu je

natakmila vjenčani prsten na prst desne ruke i od onda ga ne pušta.

A zašto i bi? Tako reprezentativni primjerak ne treba puštati

samoga, ona to najbolje zna. U ovoj dvorani svaka bi žena poželjela

njezinog muža. A upravo zato ona je uvijek blizu. Sigurno je

sigurno.

- Ne mogu vjerovati... u što se ova pretvorila - morala je

nešto reći. Ta, bilo je više nego očito daje pažnja svih nazočnih bila

usmjerena u samo jednu ženu.

- Što time želiš reći? Da ti se ne sviđa? -glas mu je bio suh.

Svađalački nastrojen. Odjednom nije podnosio Viktorijinu blizinu.

Nije mu se sviđalo što mu žena dahće za vratom.

- Pa moraš priznati da odlično izgleda -kimao je glavom dok

je zadivljeno promatrao ženu kojoj bi Viktorija najradije iskopala

oči.

- Da, da... - promrmlja ona nevoljko. Nije željela ispasti

ljubomorna. To joj ne priliči.

- Znaš da je ona sad glavna glumica u onom novom filmu

koji će se snimati? - pitao ju je nešto previše ishitreno.

- Ne zanima me. Počni se ponašati kao odrasli muškarac, a ne

kao kakav balavac! I obrisi sline, dragi! - ledeno mu uzvrati i nabaci

jedan od svojih bajnih, čarobnih osmjeha. Rujana je upravo

koračala prema njima.

Kretala je prema njima neobično sigurna. Mirna. Sve je

imala u glavi. Tekst, osmijeh, pokreti. Sve je bilo razrađeno do

posljednjeg detalja.

Page 16: Život piše najljepše priče

Predstava je mogla započeti.

- Zlatan par! - raširila je ruke kao da će ih obujmiti od sreće.

- Prekrasni i neodoljivi, baš kao nekad -nasmiješila se i

otkrila red svojih predivnih zubi. Scena bijaše toliko moćna da su i

Viktorija i Patrik ostali zatečeni. Njezina ljepota bila je toliko

upečatljiva daje naprosto oduzimala dah.

- A ti si... - Viktorija je pokušavala oblikovati riječi. Samo,

što da joj kaže? Da je prekrasna? Da joj zavidi?

- Uspjela! - konačno se dosjetila.

- Da, nevjerojatno, zar ne? - nasmije se Rujana slavodobitno.

- Znaš, Viktorija, i ja se ponekad čudim. Smiješno je, čak i

pomalo bizarno kako se život ponekad poigra... s nama...

nekadašnjim luzerima - napravila je dramatičnu stanku.

Viktorija je crvenjela. Bilo je očito da se Rujana ciljano

obraća njoj, upravo zato jer je ona bila predvodnica hajke. Ženska

zloba može biti ubojitija od bilo kojeg vatrenog oružja.

- Koliko čujem i Mikuš je uspio. Tko bi to rekao? Vjerojatno

su svi mislili kako ćemo se utopiti u sivilu života...

- Ma kaj god! Nikad to ne bi rekli!

- Ne bi? - Rujana vješto odglumi iznenađenje - a sad mije

lakše - cinizam i ironija poput nevidljivih krakova omotala se oko

Viktorijinog vrata. Gušile su je Rujanine riječi, crvenjela je i piljila

u vršak svojih cipela. Prvi put u životu bila je posramljena. Užasno,

strahovito posramljena. Takvo što joj se još nikada nije dogodilo. U

mislima je tražila izlaz iz ove grozomorne situacije.

- Ali, draga Rujana, pustimo prošlost -Patrik džentlmenski

ponudi izlaz.

- Večeras je naša večer, odnosno tvoja -značajno naglasi.

- Svima nam je drago da si uspjela. I da si nas počastila

svojim dolaskom, zaista - reče iskreno. Nije mogao vidjeti kako

Vikorija guta knedle.

1000 € BONUS

Page 17: Život piše najljepše priče

U Viktoriji se miješala ljubomora, zavist, nemoć. I povrh

svega, mora gledati kako se njezin muž bezočno upucava toj... ah

mogla bi ga zadaviti. Ali i Rujanu!

- Čestitam ti na svim uspjesima, nagradama!

Rujana se nasmiješi, a Patrik uzvrati širokim osmjehom.

Točno je onakav kakvim ga pamti. Ne, još je bolji. Vrijeme

koje je prošlo, dodalo je još malo šarma njegovom licu. Po

Rujaninom mišljenju, Patrik bijaše u najboljim godinama.

Muževnost je izbijala iz svake njegove pore. A tek držanje! Držao

se poput vladara prostora. Imao je oči boje čokolade, rupice od

smijeha na obrazima. Crna kosa, koja se kovrčala na krajevima i

koju namjerno nije podšišavao, bila je prošarana prvim sijedim

vlasima.

- Nije mala stvar uspjeti na filmu, vani. Osim toga, vjerujem

da će mi Viki oprostiti, ako ti kažem, draga Rujana, da večeras

izgledaš... izgledaš - zastao je.

- Izgledaš senzacionalno! - konačno je pronašao riječ koju je

tražio. - Zar ne, draga?

Pogledao je u Viktoriju i ne sluteći kakva se drama odvija u

njoj.

- Zar ne, draga? - upita još jednom.

- Da, hm, slažem se... - riječi su joj jedva prelazile preko

usana. Osjećala je kao da joj ledeni šiljci probijaju ždrijelo dok je

upućivala kompliment toj... oh, kako ju je mrzila.

Osjetila je kako se Patrik uspravio, zauzeo onaj svoj gard,

gard koji je tako dobro poznavala. Držanje moćnog osvajača,

vladara prostora. I zavodnika! Vještog, okorjelog zavodnika koga

ona, usprkos svom trudu svih ovih godina, nije uspjela ukrotiti.

Page 18: Život piše najljepše priče

Vidjela je i kako Rujana s divljenjem gleda u njega. Mogla se

kladiti da među glumcima koje je susretala i s kojima je glumila

sigurno nije bilo takvog rasnog muškaraca kao stoje bio njezin

Patrik. Jer, on je imao sve one karakteristike koje su bile potrebne

za biti savršen. Bio je ličnost, osvajao karizmom. Svojom pojavom

unosio je neku neobičnu atmosferu gdje god da se pojavio.

Privlačio je ljude, pogotovo žene, kao svjetiljka noćne leptire.

A njegov izgled! Bio je stvoren da prohuji stranicama

ljubavnih romana, bude opjevan u pjesmama, da glumi u

veličanstvenim filmovima, da bude ovjekovječen na slikama,

besmrtnih slikara.

Rujani se na trenutak zavrtjelo u glavi.

Nakon svega, svih godina koje su prohujale, bilo joj je jasno

da je Patrik ostvarenje svih njezinih snova. Najzgodnije stvorenje

na kugli zemaljskoj. Njegov razbludni izgled, ta neodoljiva

kombinacija muškog seksepila i dječačke iskrenosti, obarala je s

nogu. Koliko je samo besanih noći provela razmišljajući o njemu.

U kasnijim godinama, kad je iskušavala druge muškarce, osjećala

tuđe poljupce i tuđe ruke na svome tijelu, nije mogla, a da se ne

zapita:

- Kakve bi bile Patrikove usne? Kako bi me ljubio? Nježno,

strastveno, pohotno, gladno?

I sada dok gleda te njegove pune, sočne usne, shvaća da ih

toliko želi okusiti. Samo, postojala je jedna mala sitnica. Bio je

oženjen.

Rujana je imala jasno i čvrsto pravilo. Nikada se nije

upuštala s oženjenim muškarcima. To nije bio njezin stil.

I neće ga prekršiti, pa makar se radilo o njemu. Muškarcu

1000 € BONUS

Page 19: Život piše najljepše priče

njezina života.

- A što ako je on moja srodna duša? - pitala se ponekad.

- Onda... onda nikada neću saznati - odgovarala bi samoj

sebi. Brzo i bespogovorno.

- Glas savjesti bio je snažan i nije mu se moglo proturječiti.

- Ah draga moja, Rujana... izgledaš senzacionalno!

Mnoštvo se ubrzo počelo skupljati oko Rujane. Nije trebalo

dugo daje opkole sa svih strana. Svi su je željeli dodirnuti, uživati u

njezinom društvu. Uskoro se više nije moglo do nje. Dešavalo se

upravo ono što se dešavalo svaki put kad bi se ona negdje pojavila.

Komplimenti, divljenje, pitanja, poneki autogram.

- Divna si, divna... krasna, neodoljiva, božanstvena...

- Da, baš tako. Ne mogu te prestati gledati! Još si ljepša nego

na televiziji i u novinama. Moraš nam sve ispričati, zar ne?

- Nego, koliko ostaješ? Jesmo se mi promijenili, ostarjeli?

Planiraš dulje ostati u Zagrebu, snimaš li neki novi film... ?- pitanja

su pljuštala, a Rujana se nije mogla obraniti od silne znatiželje. Nije

mogla vjerovati daje njezina pojava izazvala takav interes. A onda,

opet, naravno, da je. Ta ona je bila glumica koja je uspjela u svijetu

show buissinesa. To je svakako velika stvar.

- Nego, nisi odgovorila na pitanje. Jesmo li se mi

promijenili? - Patrik se uspio probiti do nje. Želio je biti u njezinoj

blizini. Želio je da ga primijeti. Odjednom, kao da se u njemu

probudio onaj nekadašnji dečko. Dečko koji je morao imati,

osvojiti najbolju djevojku.

Page 20: Život piše najljepše priče

Prije nekoliko godina, on je osvojio glavnu nagradu. Glavni

zgoditak. Viktoriju. Ljepoticu. Dodatan bonus bilo je njezino

obiteljsko naslijeđe. Mala ljepotica bila je besramno bogata. Kad je

Patrik shvatio da je rođena sa zlatnom žlicom u krezubim ustima,

odustao je drugih, ne manje zanosnih ljepotica. Možda još nije

došlo vrijeme da se skrasi ali...

Patrik nije bio osobito marljiv, ali volio je visoko pucati.

Odmah se vidio u direktorskoj fotelji, a to je jedino mogao postati

ako se oženi malom nasljednicom.

Viktorijin otac nije bio osobito sretan izborom svoje

jedinice.

- Taj Patrik je običan hohštapler i ljenčina. Zašto ne studira?

- Zato, tata, jer Patrik želi raditi...

- Dobro, onda neka počne u proizvodnji. -Stari je jako dobro

znao da se posao počinje na onoj najnižoj stepenici. Samo što nije

računao na suze svoje miljenice.

- Ali, tata... tata ja ga volim! Obećala sam mu da ćeš ga

primiti, da će biti tvoja desna ruka. Želi raditi s tobom.

- Ma nemoj! Gospodin bi odmah zasjeo u fotelju? Ne ide to

tako, mala moja, nikako!

- Ali, tata - Viktorija je navaljivala, ali otac nije popuštao. Za

to vrijeme Patrik je svoju curu obasipao silnom pažnjom i

strastvenom ljubavi. Viktorija je cvala. Uskoro je ostala u drugom

stanju i rodila sina. Nazvali su ga Josip, po Viktorijinom ocu.

Nadali su se, naravno, da će to smekšati starog.

- Nitko nije počeo kao direktor - i dalje je negodovao, ali bio

je nemoćan. Obožavao je svoju kćer, a sada i unuka.

- Ako napraviš i jednu, jedinu grešku, letiš van! - zaprijetio

mu je prvog dana. Patrik, istina, nije radio velike greške jer nije

1000 € BONUS

Page 21: Život piše najljepše priče

pretjerano ni radio. Viktorijin otac bio je radoholik i nije imao

vremena detaljnije kontrolirati svoga zeta. Patrik se mirno mogao

igrati velikog direktora.

A onda je iz čiste dokolice pokrenuo reklamnu agenciju. Na

opće zaprepaštenje svoga punca, postigao je veliki uspjeh.

U svojoj tridesetoj godini već je bio nadaleko poznati

marketinški stručnjak. U tom poslu nitko nije mogao uspjeti bez

izraženog zavodničkog dara, a Patrik ga je, Bogu hvala, imao na

tone. Onako visok, atletski građen, božanstveno zgodan, bio je

itekako svjestan svojih aduta. Njegov zavodnički šarm nikog nije

ostavljao ravnodušnim. Možda je to bio njegov neodoljivi osmijeh,

možda ubojiti pogled kojim je šarmirao klijente, ali svakako je znao

napraviti dobar posao. Viktorija i on uživali su u bogatstvu i

njegovom uspjehu. I brak im je bio dobar, barem neko vrijeme...

A onda mu je počelo biti dosadno. Osjećao je da nešto

nedostaje. Njegov zavodnički duh previše je već bio uspavan.

Umrtvljen.

S novim, atraktivnim poslom, došle su i nove žene. Zgodne

žene, nema sumnje... a on je bio samo muškarac. Muškarac koji je

predugo bio u braku s istom ženom.

Samo, ta žena nije bila poput drugih žena. Ona je bila kobac,

vještica, priljepak. Nije ga puštala. Dahtala mu je za vratom, baš

kao i večeras. Evo, ne može se ni opustiti, ne može slobodno

očijukati s drugim ženama, ne može se ni približiti Rujani. A dao bi

sve na svijetu da joj se može približiti, da je može uhvatiti pod ruku

i osjetiti teksturu njezine kože.

Osjetiti miris njezinog parfema, miris njezinog tijela, kose...

Pri samoj pomisli na njezino savršeno tijelo, obuzme ga

Page 22: Život piše najljepše priče

vrtoglavica, a neobični osjećaji prožmu mu ga.

Koliko dugo nije osjetio trnce koji struje njegovim tijelom,

koliko dugo nije osjetio ono komešanje u trbuhu, leptire koji

prelijeću, kako dugo krv nije užurbano kolala njegovim tijelom?

Nije da nije imao afera. Njegove afere bile su brze i kratke,

pune straha da ne bi bio otkriven, jer... posljedice nikako ne bi bile

dobre. Viktorijin otac, još je čeličnom rukom vodio sve poslove, a

marketinška agencija bila je osnovana novcem koji mu je stari

posudio. Dakle, ako bi ga njegova kći najurila, ostao bi svega.

Ne, tako lud ipak nije bio. Uostalom, njegova žena još je

lijepa. Svi su mu zavidjeli.

- Baš si srećković - govorili su mu, a on je veselo kimao

glavom. Mogao se jedino složiti s njima, ali trofej koji je predugo

stajao, više nije bio zanimljiv. Tako je bilo i s Viktorijom.

Jednostavno, prestala je biti očaravajuća. Postala je naporna,

dosadna, prava mučiteljica. Čak je i seks postao dosadan. Ona kao

da se više i nije trudila. Bezbroj puta ponovljena izvedba s

ponekom varijacijom u koreografiji, gubila je na čari. Baš kao i

čitav njegov brak. Čak ni dijete koje su imali, nije moglo zakrpati

rupu koja se pojavila.

Patrik je često razmišljao o svom životu. Imao je sve, zaista

sve što je čovjek mogao poželjeti. Samo, nešto je nedostajalo.

Možda malo uzbuđenja? Napetosti, strasti, požude...

I sve se to odjednom ukazalo pred njim. U osobi te

neodoljive, fatalne, izazovne žene... žene koju je morao posjedovati

pod svaku cijenu.

1000 € BONUS

Page 23: Život piše najljepše priče

Maturalna zabava bila je u punom zamahu. Mali orkestar

svirao je stare, dobre hitove. Stolovi su bili prekrasno ukrašeni,

puni finih delicija, ali nitko nije sjedio. Uzvanici su stvorili krug

oko Rujane. Očito su bili ushićeni što je jedna zvijezda svjetskog

glasa večeras s njima. Muškarci su je obasipali komplimentima,

žene su željele znati kako je to snimati s velikim glumcima. Bilo je

tisuću pitanja, a ona je skromno odgovarala na svako. Atmosfera se

toliko zahuktala da nisu ni primijetili da je u veliku prostoriju

ušetala njihova stara razrednica. Emica Kolarić, profesorica

engleskog jezika.

Obruč koji je bio stvoren oko Rujane, bio je previše zbijen, a

njoj nije bilo ni na kraj pameti da se gura. Nakon nekog vremena,

profesorica se uputila prema malom orkestru i prekinula svirku.

- Ladies and gentlemen! May I have your attention? - čuo se

istanjeni glas, a odmah zatim veliki pljesak prolomio se dvoranom.

Uspomene su se vratile, tople i nježne.

Nekima su čak i suze potekle. Odjednom su opet svi bili

mladi, njezini đaci, njezina "djeca" kako im je znala tepati.

Bila je oštra i silno stroga, no nije bilo uzalud. Rujana je bila

zahvalna za sve one silne sate u kojima je učila nepravilne glagole,

riječi...

- Dakle da vas samo vidim - počela je nabrajati imena, a onda

naglo zastane - nego gdje je Rujana? Ne vidim Rujanu, jel' došla?

Osjećala je kako se gomila koja se stvorila oko nje polagano

razmiče i ugleda svoju omiljenu profesoricu. Suze su joj

nekontrolirano potekle.

Page 24: Život piše najljepše priče

- Rujana, moja mila... - stara ju je profesorica gledala

ushićeno.

- Tako sam ponosna na tebe jer si čudo učinila od svog

života! Mogla bih ti sada reći da sam oduvijek vjerovala u tebe, ali

to bi bila laž. Nadam se da se ne ljutiš što sam tako iskrena.

- Naravno da se ne ljutim - nasmijala se veselo.

- Nego, želim čuti sve. Ispričaj nam kako si uspjela? I da nisi

izostavila niti jedan, jedini detalj!

- Kao prvo, moram vam se zahvaliti... da nije bilo vas, vaše

predanosti i truda koji ste uložili...

- Ajde, molim te, skrati priču, ostavi hvalospjeve! -

profesorica nije imala strpljenja. Baš kao i svi prisutni, jedva je

čekala čuti Rujaninu priču o uspjehu.

- Uostalom, to je bio moj posao. Osposobiti sve vas...

- Znam. I zato sam vam tako neizmjerno zahvalna -

usprotivila se.

- Pričaj, pričaj... - glasovi su bili sve glasniji. Rujana je

počela pričati.

- Postaja s koje sam krenula, bila je žalosna, tmurna i nije

obećavala ništa. Stigla sam u London jednog sumornog zimskog

dana. Sjećam se da je kiša lijevala, a mene nitko nije dočekao na

stanici. Srećom, engleski sam znala tako da sam nekako pronašla

obitelj u koju sam bila smještena. Trebala sam čuvati njihovu djecu

i iskreno veselila sam se svom poslu.

Rujana nije rekla kako više nije imala iluzija.

1000 € BONUS

Page 25: Život piše najljepše priče

Imala je samo ciljeve koje je zacrtala, a godine koje su

prolazile i ožiljci kojih je bila puna, činile su je sve čvršćom.

- London me odmah oborio s nogu. Nije ni čudo, toliko smo

čitali o njemu, o bogatoj povijesti, o kraljevima, o tradiciji. Iskreno,

jedva sam čekala da ga doživim. Big Ben, Buckingham Palace,

Tower of London, Piccadilly Circus, Hyde park, National Theatre,

West End Theatre, St Paul's Cathedral... - profesorica je na tren

zatvorila oči. Kao da se prisjeća monumentalnih zgrada...

- Obitelj u koju sam stigla, razlikovala se od prosječne ili bilo

koje druge obitelji. Otac je bio redatelj, a majka poznata glumica.

Očarali su me jer nikada nisam srela takav otkačeni umjetnički par.

Bili su neobični, drugačiji. Nisu pretjerano obraćali pažnju na

mene. Bojala sam se da me neće prihvatiti, da će me ismijavati, moj

loš naglasak, moj izgled, ali moji strahovi nisu se obistinili...

- Zapravo odmah su me zavoljeli. Trebao im je netko da im

olakša svakodnevicu, brine se za djecu. Bili su u kazalištu po cijele

dane. Ja sam se jako trudila. Radila sam i upijala nove običaje,

navike i okruženje. Bila sam kao spužva.

Zavoljela sam dječicu koju sam čuvala, bila sam zahvalna

njihovim roditeljima jer su bili dobri prema meni. Očekivala sam

hladne ljude, tipične Engleze, ali oni su bili srdačni.

I sve bi ostalo na tome da jednog dana otac nije uletio u kuću,

sav sluđen. Vikao je, a ja sam se uplašila. Naravno da sam odmah

pomislila da sam nešto skrivila.

- Koje sranje, koje sranje! Ne mogu vjerovati, užas! Evelyn

ta glupača, odbila me! Možeš vjerovati? Takvu priliku? Ta krava, ta

glupača... - pjenio se od muke.

- Darling, smiri se... što se dogodilo?

Page 26: Život piše najljepše priče

- Brzo sam napustila prostoriju. Bila sam sretna da se nije

radilo o meni, da ja nisam ta koja je nešto skrivila. Igrala sam se u

sobi,

Sledila sam se od silnog straha. Zvali su me Ana jer je

Rujana bilo preteško za izgovoriti.

Počela sam se tresti.

Spustila sam se velikim stubištem i ugledala ozareno

zbunjena lica svojih domaćina.

- Ana, darling - rekla je gospodarica kuće -imamo jedan

prijedlog za tebe, nadam se da nas nećeš odbiti.

- Ne, ne i ne! To je nemoguće! Ja to nikad ne bih mogla -

izgovarala je Rujana uplašeno.

- Kako ne bi mogla? Dajemo ti priliku, priliku o kojoj sanja

svaka djevojka. Znaš li što to znači? Glumiti u filmu?

- Ali jato ne želim... ja ne znam glu...glumiti - mucala je.

- Ma što to pričaš? Što to znači ne želiš? Glumiti u filmu koji

režiram? - ponavljao je proslavljeni redatelj. On je najbolje znao

koliko je nezaposlenih glumica koje bi dale sve na svijetu da dobiju

priliku.

- Ali ja ne znam glumiti - usprotivila se Rujana.

- Ništa ti ne brini, sve ćeš naučiti. Ja ću te voditi kroz film.

- Pa kako baš ja? Zašto baš ja? - ponavljala je u potpunoj

nevjerici.

- Evo zbog čega - Thomas se nakašljao i počeo pričati.

Malo-pomalo lovila je konce zamršene priče, priče koja će je

na kraju i proslaviti.

1000 € BONUS

Page 27: Život piše najljepše priče

Thomas Payne bio je talentiran i već nadasve poznat i

proslavljen redatelj. Istina, više nije bio u cvijetu mladosti, ali još je

zgodan i dobrodržeći muškarac. I uspješan. Dobitnik nekoliko

prestižnih nagrada. Obožavao je svoj posao, praktički živio za

njega.

Njegova žena, Christina, bila je dražesna glumica koja je

glumila u njegovom prvom filmu. Tada su još oboje bili potpuno

nepoznati javnosti, a film je postigao popriličan uspjeh. Projekt na

kojem su nastavili surađivati zbližio ih je na način da su se zavoljeli

i krenuli živjeti skupa. Nikad nisu formalno uplovili u bračne vode,

ali dobili su dvoje prekrasne djece. Njihovi prijatelji često su ih

navodili kao primjer savršene obitelji.

U godinama koje su se nizale, Thomas je nastavio režirati, a

Christina glumiti. Oboje su bili dobri, dapače odlični. Pogotovo

Thomas. Sada se prihvatio režiranja filma u kojem glavnu ulogu

ima mlada djevojka, izbjeglica iz Bosne. Glumica koju je izabrao,

odbila je glumiti u njegovom filmu jer su joj američki producenti

ponudili glavnu ulogu u akcijskom filmu. Thomas je bio duboko

povrijeđen.

- Kako samo može biti tako glupa? Kako? - bjesnio je.

- Gotov sam, upropašten. Gdje ću sada pronaći lik koji

odgovara? Gdje?

- Dragi, nemoj se uzbuđivati, već ćemo smislit nešto -

umirivala gaje žena.

- Ništa nećemo smisliti - držao se za glavu.

- Znaš koliko sam castinga obavio dok sam pronašao tu

glupaču koja me sad odbila!

- Thomas, smiri se bilo je i gorih situacija. Znaš da su to

problemi koji se pojavljuju... -zastala je usred rečenice i onda

Page 28: Život piše najljepše priče

vrisnula od sreće.

- Što je, draga? Što je? - trgnuo se.

- Imam nekog tko bi bio savršen. Upravo savršen!

- Tko? - problijedio je.

- Ana!

- Ana? Koja vražja Ana? - blenuo je.

- Razmisli. Ona je kao stvorena za tvoju ulogu. Čak ima i

onaj težak naglasak. Vidi se daje strankinja. A toliko je uplašena...

- Dušo, ti si genijalac! Kako to meni nije palo na pamet? -

vikao je od oduševljenja.

- Sreća moja da imam tako pametnu ženu. To je bila istina.

Promućurna Christina spasila je Thomasov film, kao što će je iz

temelja promijeniti Rujanin život.

Nakon tog filma sve će postati drugačije.

- Divna si, divna! Pametnice moja mala -Thomas je

oduševljeno grlio svoju ženu. Njemu to ne bi palo na pamet ni za

sto godina. Rujana je bila osoba koja će savršeno odglumiti mladu

djevojku koja pred vihorom rata spašava živu glavu.

Nitko, međutim, nije računao na Rujanin otpor. Isprva nije

željela ni čuti.

- Ne dolazi u obzir! Ne želim se sramotiti -ponavljala je

odrješito. Nije se mogla zamisliti pred kamerom. Bila je previše

ustrašena, iskompleksirana. Stare boljke nisu mogle nestati preko

noći.

Trebalo je mnogo taktičkog uvjeravanja i mudrosti da bi na

kraju, pristala. Na kraju ju je Thomas uspio uvjeriti kako je ona kao

stvorena za tu ulogu. I zaista nije pretjerao.

1000 € BONUS

Page 29: Život piše najljepše priče

- Ti si savršena, vjeruj mi. Znam što radim.

- Ali ja nemam iskustva.

- Prepusti se meni. Ja ću te voditi, naučit ču te svemu.

Film " Pakao rata" polučio je nevjerojatan uspjeh, a Rujana

je preko noći postala glumica koja je punila stranice novina i

kazališnih kritika.

Rujanina zvijezda bila je otkrivena. U sljedećih mjesec dana

svi mediji bili su preplavljeni njezinim fotografijama. Kritike na

film bile su više nego izvrsne, a ona se prometnula u novu

glumačku zvijezdu.

Rujana je bila prestravljena. Sve ovo došlo je malo prebrzo.

Neočekivano. Nije bila spremna na tako velik uspjeh.

- Ali, darling Ana, moraš dati neku izjavu, svi žele...

- Ne, ne mogu. Ne znam što bi rekla. Uostalom moj engleski

je grozan.

- Nije grozan, draga. Tvoj engleski je upravo onakav kakav

treba biti... a nas dvoje -Thomas je napravio malu stanku i značajno

je pogledao:

- Čekaju nas još tolike dobre stvari. Samo se prepusti i slušaj

me. Sve ću te naučiti! Samo nam je nebo granica!

Sve se dogodilo spontano, ali brzina kojom su se stvari

odvijale, plašile su Rujanu. Ona nije željela postati zvijezda. Željela

je čuvati dvoje male djece i naučiti jezik. Nije željela nikakve

avanture, slavu, zvjezdani sjaj.

Uspjeh njezinog prvog filma i sjajan mentor učinile su je

jednom od najtraženijih glumica. I tako je počelo novo poglavlje u

njezinom životu.

Page 30: Život piše najljepše priče

Thomas joj je savjetovao da malo skrati svoje ime, odnosno

da se potpisuje i predstavlja kao Ana.

- Ti si sad poznata, tvoje je ime dugačko i teško se izgovara.

Niti jedan jedini Englez, neće moći izgovoriti... R..uaja..aana..! –

pokušao je ali samo je vrtio jezikom i nerazgovjetno mumljao.

- Ana - izgovori konačno.

- Vidiš koliko je lakše, zar ne?

- Da lakše je - složila se.

- Ne kažem da se odrekneš svog imena, samo da ga malo

prilagodiš prilikama. U redu?

Nakon nekog vremena Rujana je popustila. Odlučila je da će

glumiti pod umjetničkim imenom Ana.

Počela je raditi i na svom izgledu. Zubi više nisu bili truli, a

kosti nisu stršile. Stršio je samo push up grudnjak u koji je smjestila

svoje prekrasne grudi. Majka priroda bila milostiva prema njoj i

udijelila joj fantastičan par.

Ubrzo je naučila da su grudi moćno, ako ne i najmoćnije

oružje u ratu spolova. Bila je svjesna teške borbene artiljerije koju

je "nosila na prsima". To nevjerojatno optičko čudo bilo je jedno od

najsavršenijih stvari koje je plijenilo pažnju i obezglavljivalo

pripadnike jačeg spola.

Počela je eksperimentirati i sa šminkom, a šminka je zaista

činila čuda. Odjednom, njezino lice više kao da i nije bilo njezino.

Šminkanje za film, ponekad je trajalo i po nekoliko sati, ali

vrijedilo je. Nakon što su je profesionalno dotjerali, iz ogledala ju je

promatrala nepoznata djevojka.

- Pa ja sam... ja sam... - zamuckivala je uzdisala, prvi put kad

se pogledala u ogledalo nakon što ju je kazališna vizažistica

1000 € BONUS

Page 31: Život piše najljepše priče

dohvatila i uredila.

- Ljepotica - rekla je mirno. - Kao da to nisi znala?

- Niii... nisam - Rujana je bila iskrena. Začuđena i zapanjena

promjenom - nisam znala.

- Onda, draga, moraš prekontrolirati oči -odvratila je mirno.

Rujani nije bilo teško odglumiti sirotu i uplašenu djevojku koja

bježi iz ratom uništenog grada i neprekidno se bori s duhovima

prošlosti.

S lakoćom se mogla identificirati s glavnom junakinjom.

Ponekad joj se činilo kao da je scenarij napisan baš za nju. Nije

trebala činiti ništa posebno, samo stati pred kameru. Tekst koji je

izgovarala, nije bio pretjerano zahtjevan, a njezin teški naglasak,

upravo savršen.

Thomas je, naravno, inzistirao da vrlo brzo snimi svoj drugi

film.

- Draga moja, željezo se kuje dok je vruće. Sad si zvijezda,

treba iskoristiti tvoj sjaj -govorio je. Rujana se ponovno pokušala

oduprijeti se Thomasovom navaljivanju.

- Ja to neću moći - uplašeno je gledala Thomasa, ali on ju je

dosta grubo ukorio.

- Vidi, ne podnosim prenemaganja i gluposti. Ako misliš

plakati, vrati se u rupu odakle si došla. Mrzim ljude koji ne iskoriste

priliku koju dobiju. Reci ti meni koliko još djevojka dobije ovakvu

priliku? Ovo ti je dobitak na lutriji. A ti pljuješ po tome.

Posljednje riječi izgovorio je sav crven u licu, tako da je

Rujana ustuknula. Isprva je bila povrijeđena, ali kasnije je shvatila

kako je Thomas u pravu.

Ne smije propustiti ovu priliku. Thomas ju je vodio,

savjetovao, učio. Bila je odlična učenica. Poslušna i disciplinirana.

Prestala je raditi kao dadilja.

Odlazila je na jezične vježbe, učila osnove glume, scenskog

Page 32: Život piše najljepše priče

govora i pokreta. Thomas joj je osigurao najbolje učitelje.

Njezin drugi film "Serenissima" postavio ju je pred težak

ispit. Glumački izazov koji je stavljen pred nju, činio se prevelikim

zalogajem. Međutim, na sveopće iznenađenje, pokazalo se da je

Rujana dorasla izazovu. Oslobodila je talent koji je čučao u njoj,

bila je rođena da glumi i zavodi pred kamerom. A kamera je voljela

njezino lice.

- Kad stanem pred reflektore, kao da ulazim u jedan drugi

svijet. Iako nestvaran, to je svijet stvoren za mene. U njemu mogu

biti sve ono što nisam...

Thomas je, naravno, čitavo vrijeme bio uz nju. Pazio je na

svoje novootkriveno lice kao što gusar pazi svoju kutiju s blagom.

- Jesu li bili ljubavnici? - bilo je najčešće pitanje koje se

provlačilo po medijima.

- Ljubavni trokut ili nešto drugo? - žuta štampa bila je

posebno okrutna. Paparazzi su ih često znali snimiti kako hodaju

ulicama grada. Christina nikada nije bila s njima.

Njihov čudan i nadasve složen odnos nisu razumjeli čak ni

oni s kojima su svakodnevno surađivali, s kojima su bili neobično

bliski.

Naravno da nitko nije imao petlju pitati, a oni nisu pričali o

tome. Thomas i Christina živjeli su svoje živote uvijene u velo tajne

koje je golicalo maštu javnosti, a Rujana je bila povod ružnim

tračevima koji su se širili poput šumskog požara.

- Jeste primijetili da Christina više ne glumi u Thomasovim

filmovima? Ana je opet dobila glavnu ulogu...

Nitko, međutim, nije znao istinu. Christina je bila bolesna i

nije imala snage glumiti u zahtjevnim projektima. Čuvala je snagu

1000 € BONUS

Page 33: Život piše najljepše priče

za bitku koju je morala dobiti.

S vremenom su ljudi su prihvatili taj čudan trokut. Thomas je

svu svoju pažnju usmjerio na Rujanu. Ona mu je često spočitavala

kako je u potpunosti zanemario svoju ženu, ali on je odmahivao

glavom.

- To nije istina. Ja samo radim svoj posao. Režiranje je moj

život. Ja naprosto ne živim, ako ne radim. Osim toga, netko mora

zarađivati za život. Netko mora i raditi. Ne misliš li tako?

- Mislim - rekla je pokunjeno. - Ipak, mislim da bi mogao

malo više vremena posvetiti svojoj ženi.

- Tebi bi bilo bolje da se koncentriraš na svoju novu ulogu,

nego da meni pametuješ -Thomas je znao biti nevjerojatno okrutan.

Nije podnosio da mu itko govori što da radi ili kako da se ponaša.

Pozadina njihova odnosa bila je vrlo složena. Rujana je

očajnički trebala oslonac. Čovjeka koji će je voditi, paziti,

oblikovati. U Thomasu je pronašla sve to.

Bio joj je mentor, uzor, najbolji prijatelj, otac kojeg nikada

nije imala, psihijatar... Jednom riječju u Thomasu je pronašla sve

ono što joj je trebalo. Prepustila se njegovim idejama, dopustila da

je vodi, vjerovala mu.

A je li bila zaljubljena u njega?

- U Thomasa se jednostavno nije bilo moguće ne voljeti. Taj

čovjek ogromne energije i još veće karizme bio je vladar prostora.

Atmosfera se čudovišno mijenjala njegovim dolaskom.

Page 34: Život piše najljepše priče

Bio je potomak stare plemićke obitelji, iako je iz dna duše

prezirao i kraljicu, i besmislene titule kojima su se ljudi kitili kao

paunovi perjem. Njegov otac bio je intelektualac koji se nije slagao

se sinovim izborom zanimanja. Nakon nekoliko burnih svađa,

prekinuli su sve odnose. Otac ga je čak izbacio iz oporuke, ali

Thomas se nije pretjerano zabrinjavao. Njegovi su filmovi donosili

solidan novac.

Bio je visok, nevjerojatno elegantan. Kosa mu je bila

crvenkasta dok su mu pronicave oči bile plave kao more. Imao je

zanimljivo, živo lice, naglašenih, ali lijepo oblikovanih crta. Bio je

omiljen u društvu, a sve glumice, naravno, zaljubljene u njega.

Thomas je bio pravi gospodin. Uvijek je pazio ne bi li nekoga

povrijedio, ali je isto tako glasno i jasno izricao svoje mišljenje.

Ponekad je bio okrutan, kao recimo s Rujanom, ali tješio se da je to

za njezino dobro. Kad su snimali, imali su i neke vrlo neugodne

razgovore, ali uvijek su ih brzo izgladili. Nisu željeli da nešto

pokvari odnos koji su izgradili.

- Slušaj me! Ako ikad budemo imali neke nesuglasice, ili ako

ću ja budem mislio da bi za tebe bilo bolje nešto drugo, moraš me

slušati. Ti si još mlada, nemaš iskustva.

Naravno da gaje slušala. Bespogovorno i poslušno.

Nije se trudila sakriti obožavanje u očima. On je bio njezin

tvorac, zaštitnik, vodio je i nadzirao svaki njezin korak.

Voljela ga je, naravno da ga je voljela. Ali više od svega

voljela je njegovu ženu. Christina je bila divna žena, a ona je bila

odana prijateljica. I nikada neće posegnuti za njezinim mužem, pa

makar umrla zbog toga.

Osim toga, Rujana je bila zaljubljena u dečka kojeg je

ostavila u rodnom gradu. Dečka koji vjerojatno niti ne sluti da ga

ona sanja skoro svaku večer. Dečko koji se najvjerojatnije ne sjeća

svoje školske kolegice.

1000 € BONUS

Page 35: Život piše najljepše priče

- Patrik, Patrik... - kotrljala je njegovo ime, u dugim noćima.

Znala je da će im se putovi jednog dana ukrstiti. I da će onda biti

sve drugačije. Tu je "sitnicu" prikladno propustila ispričati.

- Kakva priča - nitko nije mogao prikriti oduševljenje nakon

Rujanine priče. Nitko, osim Viktorije.

- Koja glupa krava! Kao da je u najmanju ruku postala

kraljica Engleske - bjesnjela je u sebi. Više od svega živcirala ju je

blesava faca njezinog muža koji je začarano gledao u Rujanu.

Skoro je iskočila iz kože. Morala je zaustaviti ovo

besmisleno trabunjanje.

- Da, sve je to jako lijepo, ali mislim da nas ima još

uspješnih! - ubacila se.

Ta njezina upadica nije naišla na odobravanje.

- Pa, Viktorija, reci ti meni lijepo tko se još može pohvaliti

takvom pričom? - suho ju je upitala razrednica.

Viktorija se neugodno lecnula. Ljudi su joj se obično

dodvoravali, nitko se nije usuđivao tako razgovarati s njom. Sada je

crvenjela i zbunjeno se ogledavala oko sebe.

- Pa... pa moglo bi se reći... - mrmljala je.

- Moj muž, Patrik, recimo. On je poznati marketinški

stručnjak.

Razrednica se jedva suzdržavala odgovoriti joj. Ova

napuhana žena nije se nimalo promijenila.

- Ima nas vjerojatno puno koji smo uspjeli. Zapravo, naša

generacija vrvi uspješnim ljudima - brzo se ubaci Rujana. - Slažem

se da smo dosta pričali o meni. Ne doživljavam sebe kao neku

zvijezdu. Sklonija sam reći da sam imala sreću. Sreću da sam se

našla na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nego, čula sam da je i

Page 36: Život piše najljepše priče

Damir Mikuš izgradio sjajnu karijeru...

- Da, Damir... gledala sam njegov posljednji film. Gdje je

Damir? - razrednica se počela ogledavati oko sebe.

- Damire, Damire...

Stajao je na dnu prostorije i ogledavao se oko sebe. Nije

volio biti u prvom planu. Bio osoba koja se brinula za druge, tako je

i izabrao svoje zanimanje. Producent. Ljudi su ga smatrali

uspješnim, a on se ljutio.

- Što, dovraga, znači biti uspješan? Svatko tko snimi film je

uspješan. Živimo u takvim vremenima da je naprosto nemoguće

išta napraviti. Budžeti su nikakvi, glumci slabo plaćeni, već odavno

nisam dobio dobar scenarij...

Sve to bijaše istina, no kad bi Damir nanjušio dobar

materijal, bio je poput morskog psa.

Uspijevao je pronaći novce, sponzore, distributere. Njegova

moć bila je tako velika da je on odlučivao o izboru redatelja,

nadgledao izbor glumaca, odlučivao o scenografiji...

Znao je da svojim ponašanjem izluđuje sve prisutne na setu,

ali zbog toga se nikad nije brinuo. Ako to ne vole, ne moraju raditi s

njim. To se, naravno, nikada dogodilo. Bio je glavna faca u

filmskoj industriji.

- Pričaj nam, Damire - zamoli razrednica blago. - Kakva je

situacija kod nas? Što se filma tiče, naravno.

Damir slegne ramenima.

- Volio bi reći daje bolje, no, nažalost...

- Ajde, ne budi skroman. Prošle godine si bio u Sarajevu,

pretprošle si dobio onu prestižnu nagradu - razrednica se pokušala

prisjetiti.

1000 € BONUS

Page 37: Život piše najljepše priče

- Ma nije to ništa - ubaci se Damir skromno.

- To je samo dokaz da se i kod nas može uspjeti - rekao je

netko.

Orkestar je ponovno zasvirao, a razgovori su se iz svijeta

filma polako prebacivali na druge teme i ljude. Neki iz generacije

postali su doktori, neki profesori, neki su se okušali u privatnom

poslu.

- Dakle, ovo je zaista noć proslavljenih -rekla je profesorica i

svi su spontano zapljeskali.

Bilo je već poprilično kasno kad je Rujana kročila kroz vrata

svoje velike i luksuzne kuće na Tuškancu. Kupila je ovu veliku

kuću nakon trećeg filma. Tada je već zgrnula čitavo malo

bogatstvo. Osjećaj je bio neobičan.

Ona, koja do jučer nije imala za poštenu haljinu, kupuje

kuću...

Isto to pitanje, postavila joj je njezina vlastita majka.

- Kupuješ kuću? I to na Tuškancu? - glas joj je bio suh.

Neveseo.

- Da, mama. Kupujem kuću za tebe. Ne želim da više živiš u

onom malom i vlažnom stanu u suterenu. Želim da imaš...

- Ništa meni ne treba! Meni je dobro tamo gdje sam.

- Ali, mama... molim te. Želim učiniti nešto za tebe. Želim

da...

No majka nije željela slušati. Rujana nije shvaćala majčino

čudno ponašanje. Ona kao da se nije veselila kćerinom uspjehu.

Nikad je nije posjetila u Londonu, nikada je nije pohvalila. Ipak,

novac koji je pristizao, i to u velikim količinama, nije vraćala.

Doduše, nije se pretjerano ni zahvaljivala. Nikad ga zapravo nisu ni

Page 38: Život piše najljepše priče

spomenule.

Majka se nije preselila u veliku kuću koju je Rujana kupila, a

umrla je od srčanog udara kad je Rujana snimila svoj peti film. Tek

nakon njezine smrti, Rujana je otkrila daje majka ipak pomno

izrezivala sve novinske članke u kojoj se spominjala njezina, tada

već slavna kći.

Nakon majčine smrti, Rujana je razmišljala treba li prodati

veliku kuću.

- Možda da je iznajmite? - pitao ju je njezin agent za

nekretnine.

Nije je željela iznajmiti. Kuća se nalazila u rezidencijalnom

dijelu grada i svakako je bila dobra investicija. Odlučila ju je

zadržati. Tko zna, možda se jednog dana ipak odluči vratiti.

I dok je tako hodala velikom i praznom kućom, osjećala je da

je donijela dobru odluku. Ovo je bila njezina oaza. Kuća je zračila

nekim neobičnim mirom. Ipak, nakon susreta s ljudima koji su

obilježili njezinu prošlost Rujana se osjećala neobično.

Uznemireno? Sretno? Ushićeno?

Iskreno, nije znala kojim bi riječima opisala to svoje stanje.

Nervozno je šetala velikom kućom. Znala je da će tu naći ono što

joj treba. Mir. Vrijeme za sebe, vrijeme u kojem će odlučiti kako i

što dalje. Bila je sigurna da je došlo vrijeme da podvuče crtu i

odluči kako provesti ostatak svog života. Pomalo se zasitila glume,

slave, pozornice, ljudi, autograma i stalnih intervjua. Imala je punih

trideset i osam godina i hvatao ju je strah.

Još je bila sama. Muškarci su je obožavali, ali bojali su se

prići. Ipak, ona je bila velika zvijezda. Osim toga, Thomas je

neprekidno bio uz nju, kontrolirao je svaki njezin korak.

1000 € BONUS

Page 39: Život piše najljepše priče

- Kad sam zapravo shvatila da je u njegovoj vlasti? - pitala se

nemalo puta. On nije dopuštao da zaboravi kako je on zaslužan za

njezinu karijeru.

- Ja sam te stvorio, da nije bilo mene, da te nisam gurao...

S vremenom je postao sve gori, naporniji. Christina je umrla i

nakon njezine smrti, on se potpuno koncentrirao na nju.

U godinama koje su uslijedile, Thomas i ona postali su

ljubavnici. On ju je učio i naučio kako se prepustiti, kako uživati u

tajnama erotskog čina. Njihova ljubavna idila nije potrajala jer

Thomas je prije svega bio njezin šef. Strog i zahtjevan. On joj je

birao uloge, on je odlučivao što će obući, on je dogovarao snimanja

i intervjue, pratio je na dodjelu nagrada. Zajedno su se pojavljivali i

na raznim događajima. Malo-pomalo, počela ga je doživljavati

poput tereta. Njegova prisutnost kao da se ovila oko nje i poput

nevidljivih krakova, svakim je danom sve više stezala.

Nejasno se sjeća kad se prvi put pobunila. Radilo se o nekoj

gluposti, sitnici poput izbora haljine ili nečeg tako banalnog.

- Thomas, ja nisam tvoje vlasništvo!

- Varaš se, draga, itekako varaš! Ja sam te stvorio i zasigurno

te neću pustiti da odeš. Vezana si za mene i nas dvoje...

- Ništa nas dvoje! Pusti me da živim svoj život - odbrusila je.

- Nikad! Čuješ li me, nikad! - grmio je. Naravno da se ubrzo

nakon tog incidenta Thomas pokajao i ispričao, ali Rujani je to bilo

prvo upozorenje. Od tog dana smišljala je planove kako da izađe iz

tog čudnovatog odnosa. Nažalost, nije bilo moguće samo tako otići.

Za Thomasa je bila vezana ugovorom, i to onom vrstom ugovora

koji nije bilo moguće prekinuti. Thomas se dobro osigurao. Punih

deset godina, koliko je trajao taj ugovor, bila je praktički njegovo

vlasništvo. S druge strane, pitala se, što bi bez njega.

On ju je naučio svemu, vodio brigu o njoj, pažljivo birao

filmove koji odgovaraju njezinom senzibilitetu, brinuo se za

Page 40: Život piše najljepše priče

njezinu karijeru, obasipavao je ljubavlju. Ovo zadnje, bilo je

najvažnije.

Čitav su je život obezvrjeđivali i vrijeđali, a on je uspio

postići da se to promijeni. Zahvaljujući Thomasu postala je slavna i

obožavana. Svi su je voljeli, ljudi bi vrištali kad se pojavljivala na

crvenom tepihu.

Ona polagano postajala neka nova. Svladala je umijeće

glume, a gluma je postala njezin život. Nakon toliko godina

provedenih pred kamerama, jureći iz filma u film, umorila se. Sada

je trebala mir. Trebala je zapravo odlučiti što želi od života.

Sada, dok nemirno tumara svojom velikom kućom, shvaća

kako joj nedostaje ljubav. Žudjela je za ljubavlju, za tom

misterijom pred kojom svi padamo na koljena.

Rujana je jako dobro znala da ništa na svijetu ne može pružiti

tako jedinstveni osjećaj kao kad si zaljubljen, jer ljubav izaziva

ludilo, pravu ovisnost. Zaljubiš se u trenu. Tu smo svi jednaki.

Otvoreni i ranjivi. I muškarci i žene. I bogati i siromašni. I lijepi i

ružni. I debeli i mršavi. Svi želimo biti voljeni. Vidjela je to bezbroj

puta. Ne samo na filmu već i kod ljudi s kojima se družila. Osim

toga, toliko je puta glumila ljubavne scene u koje je unosila sve

svoje emocije. Znala je, jako dobro, koliko suze mogu biti prave,

koliko poljupci mogu biti pravi, da je samo ljubav - ona prava.

Rujana zna koji je razlog njezine uznemirenosti. U rukama

drži posjetnicu. Njegovu posjetnicu. Iskoristio je jednu jedinu

priliku kad su ostali sami i učinio ono o čemu je ona sve ove godine

1000 € BONUS

Page 41: Život piše najljepše priče

potiho sanjala.

- Želio bih se naći s tobom jedan dan. Jel' to moguće? -

gledao ju je molećivo.

- Da, mislim da je... - izgovorila je to zbunjeno. Da nije bilo

tako mračno, mogao bi »vidjeti i kako ju je oblilo lagano crvenilo.

- Gdje te mogu dobiti? Gdje si odsjela? Imaš svoju

posjetnicu?

- Ne - željela je reći da nema svoju posjetnicu, ali u tom

trenutku ugledali su Viktoriju. Hitala je prema njima.

- Evo, slobodno me zovi... zovi, molim te -zavapio je prije no

što ga je žena odvukla na drugi kraj velike prostorije.

- I što da sada radim? - pitala se izgubljeno.

Srećom, nije se trebala dugo mučiti. Danima je skupljala

hrabrost, ali nikako da se odluči. Doduše, nekoliko je puta utipkala

njegov broj, ali nije imala petlju pritisnuti onu potrebnu tipku -

zovi.

A onda, nakon nekoliko dana, konačno je zazvonio. Osjećala

je da je on zove.

- Halo? - prozbori uplašeno.

- Rujana? Rujana, ti si? - glas mu je bio dubok i hrapav.

- Da, ja sam - ostala je bez daha.

- Patrik ovdje... - zvučao je nesigurno.

- Patrik... a da! - trudila se da prikrije oduševljenje u glasu.

- Nisi me zvala, pa... nadam se da ne smetam. Morao sam te

čuti.

Nastupila je kratka stanka. Rujana je osjećala kako joj srce

luđački tuče. Trebalo joj je vremena da se sabere, smisli što će reći.

Možda mu se treba ispričati jer ga nije nazvala?

Page 42: Život piše najljepše priče

- Čuj, do tebe je teže doći nego do predsjednika države. Da

samo znaš koliko sam se namučio da mi se netko smiluje.

- Ajde, nije valjda tako teško - nasmijala se. Bilo joj je drago

da Patrik vodi konverzaciju.

- Nemaš pojma kako je teško. Nego dok te ne preotmu

agenti, lovci na talente i mediji, želio bih te pozvati na večeru. Ne

moraš se bojati, vodim te na anonimno mjesto. Nitko neće saznati.

- Onda dobro - ispustila je dubok uzdah olakšanja. Mediji su

već nanjušili da je u Zagrebu, a neke njezine fotografije već su

osvanule u novinama.

- A možda me vodi na takvo mjesto jer je oženjen? - snuždila

se. Viktorija sigurno neće biti oduševljena susretom. Vidjela je

kako je neprijateljski gleda. Čuvala je svoga muža kao oko u glavi.

- Vidi, draga, ne želim čuti da me odbiješ. Dolazim po tebe u

devet. Odgovara?

- Da - uspjela je protisnuti.

- Dakle dogovoreno - rekao je to tako službeno kao daje

upravo dogovorio kakav sastanak. Rujana je ostala nepomična.

Zatvorila je oči i duboko disala.

- Patrik, Patrik... - ponavljala je nekoliko trenutaka. A onda

se mobitel ponovno oglasio.

- Oprosti, molim te, ali potpuno si me zbunila. Moraš mi dati

svoju adresu kako bih te mogao pokupiti. Obećajem da neću

nikome reći. Čak i da me podvrgnu srednjovjekovnom mučenju.

Nasmijala se. Bio je tako bezobrazno neodoljiv. Duhovit.

Glasom koji je podrhtavao od uzbuđenja, izgovorila je adresu.

- Vidimo se!

- Vidimo!

1000 € BONUS

Page 43: Život piše najljepše priče

Petnaest minuta prije devet, Rujana je primijetila veliku crnu

limuzinu. Čitavo je popodne stajala pred velikim ogledalom i birala

garderobu. Nije znala kako bi se obukla, a još manje kako ponašala.

S jedne strane kopkalo ju je njezino pravilo. Patrik je oženjen, a ona

nikad ne petlja s oženjenim muškarcima. To nije bilo u redu, osim

toga ona ne želi biti broj dva. U životu svakog muškarca postoji

samo jedna žena. Samo jedna!

O, kako bi željela biti ta žena, jedina žena u Patrikovom

životu. Nažalost, ona to više ne može postati. On je oženjen.

S druge strane željela se naći s njim. Počela se uvjeravati da

taj izlazak zapravo i ništa ne znači.

- Pa mi smo samo stari školski prijatelji. Nema ništa loše u

izlasku. Osim toga, treba mi prijatelj. U Zagrebu praktički i nemam

nikoga. Ali zašto se onda gleda u velikom ogledalu i nervozno

propituje kako izgleda? Zašto bjesomučno popravlja šminku?

Počešljala se već toliko puta. Svoju prekrasnu, crvenu kosu uplela

je u punđu, a potom u pletenicu, ali nije bila zadovoljna. Onda ju je

opet raščešljala i ostavila da slobodno pada. Zadovoljno je gledala

dugu kosu koja se poput slapa spuštala niz leđa i pratila liniju tijela.

Isprobala je već nekoliko odjevnih kombinacija. Oblačila je,

a potom i svlačila haljine. Onda pomisli kako sve to nema smisla i

poželi otkazati susret. Naravno da to nije učinila. Ta ona ne ide na

spoj. Ovo je samo obična večer s prijateljem... oženjenim

prijateljem.

Pri samoj pomisli na Viktoriju, barometar njezina

raspoloženja naglo je opao. Bacila je izazovnu odjeću i odlučila

obući jednostavnu haljinu s bretelicama, dugačku koja skriva

obline i ne golica maštu.

Page 44: Život piše najljepše priče

- Divna si - rekao je iskreno.

- Hvala ti - nasmijala se skromno. I Patrik izgleda ubojito -

zavodnički, ali to će zadržati za sebe. Oni su samo prijatelji, a

prijatelji si ne govore takve stvari.

- Kamo me vodiš? - upita ga, samo da razbije tišinu koja se

ovila oko njih.

- To je iznenađenje. Nadam se da voliš iznenađenja

- Pa...i ne baš - izusti iskreno.

- Idemo na Sljeme. Nadam se da nemaš ništa protiv...

- Na Sljeme? - uzvikne. Patrik nije znao kako bi protumačio

njezin uzvik.

- Na Sljeme, da. Ili možda želiš nekamo drugdje? U neki

restoran? - požuri se.

- Ma ne, divno! Kakva senzacionalna ideja! - Rujana je bila

oduševljena. Istinski, oduševljena.

Koliko je samo puta poželjela otići na Sljeme. Toliko je

slušala o prekrasnom pogledu koji se pruža noću na osvijetljeni

grad. toliko je slušala o zaljubljenim, strastvenim i ukradenim

poljupcima koji su parovi izmjenjivali u skrivenim kutcima

sljemenskih brežuljaka.

- Nitko me nikad nije vodio na Sljeme - reče.

- Silno bih željela otići.

- Baš mi ie drago!

Pao mu je kamen sa srca. Nije je baš imao želju voditi po

lokalima i restoranima. Znao je kako to bi to izgledalo. Osim toga,

on je poznata gradska faca, vrlo brzo pronio bi se glas da je viđen s

nekom... i to, ne bilo kim.

Onda bi mu Viktorija pravila scene. Ma ne, bio bi to preblagi

opis za histerične provale koje bi se obrušile na njega.

1000 € BONUS

Page 45: Život piše najljepše priče

A to da nikada nije bila na Sljemenu... hmm... zaprepastilo

ga je u prvi tren, ali kad bolje razmisli... ta tko bije uopće i vodio...

Nije mu bilo jasno kako se netko, iz tako neprivlačne ženske

kakva je bila, mogla preobraziti u jednu takvu... ljepoticu?

No, nije bilo vrijeme da sad mozga o tome. Pokraj njega sjedi

slavna glumica i istinska diva, a on želi uživati.

Gradska svijetla gubila su se u daljini dok su se penjali prema

vrhu. Nije mogla ne primijetiti automobile parkirane po šumarcima

skrivene od pogleda. Rujana je pričala o tome kako se Zagreb

promijenio, a Patrik se morao složiti s njom. Njemu su sve

promjene rodnog grada sviđale, ali Rujana nije baš bila sigurna.

Žalila je Cvjetnim trgom i starom česmom, ali Patrik ju je

uvjeravao kako je to baš dobro zamišljeno. Nije mu željela

proturječiti. Uskoro su došli do vrha.

- Evo nas - reče i otvori joj vrata.

- Najljepše mjesto na svijetu! - ostala je zaslijepljena

panoramom koja se pružala u daljini. Iskričava svjetlost grada,

poput svjetla sićušnih krijesnica, titrala je u daljini.

- Kako je lijepo! - uzvikne iznenađeno. -Nisam znala daje

Zagreb tako velik!

- Volim doći ovamo i promatrati grad. Često dolazim gore...

Rujana je razmišljala o tome, dolazi li gore sam ili s djevojkama -

inkognito. Naravno, to ga neće pitati. To se nje ne tiče.

Gledali su u daljinu, uživali u pogledu. Blag vjetrić mrsio im

je kosu i milovao njihova tijela. U zraku se osjećao miris ljeta.

Rujana zadrhti od siline osjećaja.

- Jel' ti hladno? - upita je brižno. - Idemo u auto.

Nije stigla ništa reći jer uhvatio ju je za ruku i otvorio vrata.

Page 46: Život piše najljepše priče

- A sada iznenađenje!

Patrik je otvorio pretinac i Rujana ugleda mali ugradbeni

hladnjak. Takve je viđala samo u najskupljim limuzinama. Iako je

takve stvari više nisu mogle fascinirati, bilo joj je drago.

- Vau, kakav luksuz!

- Hm... sitnica - u njegovu glasu mogla je osjetiti hvalisanje. -

Ti si zvijezda.

- Nisam zvijezda - reče Rujana skromno -samo sam imala

sreće da sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sve je

ostalo...

- Legenda - završi njezinu rečenicu - a ja sam nabavio Dom

Perignon. Za nas samo najbolje.

Rujana se nasmijala.

- Kako si znao? - upita ga. - To mi je omiljeno piće.

Kucnuli su se i značajno pogledali.

- Ovoje moja sretna večer - nasmije se radosno. Želio je reći

da je ona njegova sretna zvijezda, ali suzdržao se. Bit će prilike.

Mora biti oprezan. Imao je velike planove s Rujanom.

- Mmmm fino je - uživala je u rashlađenom piću.

- Imam još nešto, ako si gladna...

- Ne, nisam gladna, hvala ti.

- Sushi? Malo kavijara? - nije znala zbog čega ima taj stalan

osjećaj da je želi impresionirati. Ona nije željela biti

impresionirana. Željela je biti... samo voljena. Jednostavno, obično

voljena.

Ponovno je otpila gutljaj božanskog napitka. Šampanjac je

fino klizilo niz grlo i blažio nepce. Patrik je svoje piće iskapio na

brzinu. Počeo je osjećati ono neobično uzbuđenje. Javljalo se to

uvijek kad je bio u blizini lijepe žene.

I Rujana je pila da ublaži osjećaje, da umiri ruke koje su se

tresle i kovitlac koji je bjesnio u njoj. Istovremeno joj se sviđala, ali

1000 € BONUS

Page 47: Život piše najljepše priče

i plašila njegova blizina, način na koji ju je gledao. Drhtala je.

Pitala se je li to bio način njegova zavođenja.

Osjećala je miris njegova parfema pomiješan s mirisom

šume, miris muževnosti i topline koji je izbijao iz njega. I mirisao je

na noć, na romantiku, na nadolazeće ljeto i prve poljupce, na trešnje

iz vrta i princa iz bajke. Nestvarno bilo je nestvarno.

Popili su piće i ono ih je opustilo. Nije više drhtala, ali nije ni

gledala u njega. Znala je da ne bi mogla izdržati susret s njegovim

očima. Pogled joj se gubio u daljini, u romantičnoj muzici koju su

slušali.

A onda je presiječe. Oliverov glas... i on, Patrik pjeva

zajedno s Oliverom.

Gdje li si se dosad skrivala?

Znam, negdje si uživala.

Kad god došla, dobro došla mi

jer jedno za drugo mi smo stvoreni...

Ja odavno nikog ne ljubim

i spreman sam sve da izgubim.

Kad god došla, dobro došla mi

jer jedno za drugo mi smo stvoreni...

- A gdje si se ti skrivala? - pita kroz mrak. - Jesi li se vratila?

Hoćeš ostati?

Pitanje ju je uznemirilo. Nije razmišljala o tome. S jedne

strane osjećala je neobičnu želju za povratkom, željela se skrasiti,

osnovati obitelj. Željela je postati majkom... o bilo je toliko toga što

je željela. Samo za njezine želje i snove, nedostajao je glavni

glumac.

Jedan trenutak razmišljala je o tome da mu povjeri svoje

najdublje tajne, skrivene maštarije. U posljednji tren odustala je od

Page 48: Život piše najljepše priče

toga. Osim toga, kako da mu kaže daje on taj? Njezina tako željena

i tako skrivana maštarija.

- Onda? - Rujana ga pogleda s upitnikom u očima.

- Hoćeš li ostati? Jesi li se vratila zauvijek?

- Ne., ne znam... - nije znala. Zapravo, nije imala nikakve

planove. Znala je samo da mora uzeti kratak predah od filma i od

Thomasa. Prekinula je ugovor i sve stoje imala s njim. Željela se

prvo pošteno odmoriti, urediti kuću u kojoj nikada nije živjela...

- Znaš, želio sam te nešto pitati? - protrnula je i naćulila uši.

- Pitaj - glas joj je odavao uznemirenost. Možda je to onaj

trenutak o kome je sanjala sve ove godine?

- Pa ima toliko toga o čemu bih želio pričati s tobom - Rujana

se pretvorila u uši. Prestala je disati.

- Želio sam te pita... - na radiju su upravo prekinuli

romantični blok muzike da bi izvijestili o uhićenju nekog političara.

Rujana je bila na rubu strpljenja. Još nije čula... ono što ju je

želio pitati. Nadala se, pribojavala, čeznula. S druge strane bila je

svjesna da je to samo njezina romantična maštarija. Ipak, ovo je

noć, noć romantike, čeznutljivih snova u kojima su dopušteni

čarobni obrati...

Patrik je pričao o tom političaru, njegovim malverzacijama.

Nije je zanimalo.

- Nego što si me želio pitati? - odvažila se i pogledala ga

ravno u oči.

- Pa... zapravo to mi je palo na pamet, nisam baš siguran...

Nije joj se sviđalo. Previše je petljao, odugovlačio. Ni

Patriku nije bilo ugodno, ali morao ju je pitati. Previše je dugo bio u

tom poslu i točno je znao kakve bi benefite imao da pridobije

1000 € BONUS

Page 49: Život piše najljepše priče

Rujanu. A što bi to tek značilo za agenciju! Ako bi pristala

sudjelovati snimiti reklamu, postao bi faca. Nr. 1!

- Reci slobodno - glas joj je vješto prikrivao znatiželju.

- Zapravo sam te želio pitati, zamoliti... bi li, možda, pristala

sudjelovati u jednom projektu koji radim?

Rujana je bila zahvalna na tami koja ih je obavila jer osjećala

se kao da tone u bunar bez dna. Teško razočaranje kao da je sjelo na

njezina ramena. Više je ništa nije moglo odobrovoljiti. Očekivala je

nešto, dobro nije baš bila sigurna što, ali zasigurno nije očekivala

da će je zamoliti da glumi u njegovom projektu.

Glumiti u reklami?

Pa ona je bila glumica! Glumica svjetskog glasa, a svaki

njezin film dobio je barem jednu nagradu.

I sada, Patrik je pita hoće li... ne, nije mogla ni zamisliti.

Njegovo pitanje osjećala je poput grubog šamara. Još gore.

Njegovo pitanje bilo je uvredljivo, a on kao da to nije shvaćao.

Nastavio je pričati, a ona je poželjela vrištati od muke.

- Znaš kako je danas u tom našem poslu? Konkurencija je

nesmiljena, sve se više mladih nadobudnih klinaca želi okušati u

reklamiranju. Ne kažem da nemaju dobre ideje, neki su čak

fantastični, ali čekaj malo... Za sve treba vremena, ne možeš odmah

uspjeti.

-Ali možeš - odbrusi mu je jetko. - Ta pogledaj samo mene.

Ja sam, recimo, uspjela od prve.

U normalnim okolnostima Rujana to nikad ne bi izrekla, ali

Patrik ju je potegao za jezik. Nije je bila briga hoće li njezine riječi

zvučati kao da se hvali, željela ga je osvijestiti, dati mu do znanja s

kim ima posla.

- Ali ti si imala sreće - odgovori joj brzo, a ona se zablene u

njega.

- Što mi, zapravo, želiš poručiti? Da nisam zasluži...

Page 50: Život piše najljepše priče

- Ma to nikako!

Rujana više nije mogla slušati. Odjednom joj se smučilo.

Osjećala se glupo. Nije očekivala takav razvoj događaja. Ova

romantična večer nije se trebala ovako razvijati. Patrik je trebao biti

u ulozi romantičnog muškaraca, a ne u ulozi... Bio je poput kakvog

svodnika.

Osjećala se nasamareno. Prevareno. Da, upravo se tako

osiećala.

Kako ju je samo mogao pitati tako nešto?

Ni sama ne zna što je gore. To što ju je izveo kako bi je

nagovorio da radi za njega, ili ovo besramno veličanje njezinog

uspjeha.

- Vidi, ne trebaju mi hvalospjevi. Možda jesam imala

početničku sreću, no sve ostalo je težak rad. Znaš koliko sam truda

trebala uložiti u svaki film koji sam snimila?

- Znam, kako ne bih znao - odjednom ju uhvati za ruku i ona

se sva ukoči.

- O, Rujana, ostavimo ove razgovore iza sebe. Znaš li koliko

sam samo puta razmišljao o tebi? - glas mu je bio dubok i hrapav.

- Da samo znaš koliko sam te puta samo sanjao? - pogleda je

u oči i ona se protiv svoje volje krene rastapati pod njegovim

pogledom.

Patrik je zaista briljirao u ulozi slatkorječivog zavodnika. To

bijaše njegov teren, tu je plivao kao riba u vodi.

1000 € BONUS

Page 51: Život piše najljepše priče

Ponovno joj natoči još malo pjenušca. Bilo je gorko i slatko

istovremeno. Klizilo niz grlo, udaralo u glavu, smirivalo, opuštalo.

Konture njegova lica izranjale su iz mraka, prijateljske, nasmijane.

Rujana se ponovo opustila, a on je primi za ruku. Prepustila se ovoj

noći, Patrikovim riječima. Ako treba, pristat će sudjelovati u

njegovom projektu.

- Za nas... draga moja. Za nas sve najbolje... - mrmljao je dok

joj je tepao nježne riječi. Patrik se ponovo uzbudi. Zaista je bila kra-

sna. Prekrasna! Netremice je gledao u njezine predivno oblikovane

usne. Njegova ruka nježno dodirne njezino lice. Nije se pomakla.

Njezina ruka još je počivala u njegovoj velikoj šaci. Nasmiješila se.

Bila je željna, tako besramno željna ljubavi.

Nije mogao zamisliti da će njezin bijes biti tako žestok.

- Ali, to je samo posao. Samo posao -ponavljao . - Ne znam

zbog čega se toliko uzbuđuješ?

- Ne znaš zbog čega se toliko uzbuđujem? - vikala je sva

izvan sebe.

- Razmisli malo. Znaš li ti samo koliko bi nam to pomoglo?

U posl...

- Ma kakvom poslu? - u Viktorijinim očima žareće spirale

bijesa.

- Koliko znam, posao imaš zahvaljujući mom ocu, a tako će i

ostati sve dok... - čuje li on to prijetnju u njezinom glasu?

Viktorija ga je grubo podsjetila na stvarno stanje stvari.

- Ti se radije potrudi na dolaziš na posao i radiš nešto, nego

da gubiš dane po niškoristi sastancima. Upucavaš se glumicama, a

Page 52: Život piše najljepše priče

sada i toj glupoj Rujani! Pa znaš da bi te oderala? Tko zna koliko bi

iznosio njezin honorar?

To je bila istina. Patrik nije razmišljao o toj "sitnici".

Njegova "pametna" i "praktična" žena, odmah je postavila pravo

pitanja.

O kako ju je samo mrzio zbog toga! Ipak, neće se dati

omalovažavati od žene. Pa makar to bila i njegova vlastita.

- Zaboravljaš da sam ja stvorio MMG-Media Market Group -

sada je on bio crven u licu. Bijesan kao ris.

- Ne želim da me stalno podsjećaš kako sam samo mali pijun

u firmi tvoga oca! Valjda sam i ja nešt...

- Poštedi me baljezganja jer to ne prolazi. Barem ne kod

mene. Sve dok se tvoji projekti financiraju novcem moga oca,

nemaš prav...

- Imam pravo, sve pravo ovoga svijeta! Prošle godine,

zaradio sam...

- Vidi, ne zanima me. Ti si samo oplodio očev kapital.

Računica je više nego jasna. Ako se podvuče crta, ti si prekoračio

budžet, a lovu si potrošio. Na izdatke za reprezentaciju i slične

gluposti.

Koliko je samo puta poželio otići od nje. Postajala je prava,

pravcata kučka, a on to više nije želio trpjeti. Morat će poduzeti

nešto da se izbavi iz njezinih kandži, da joj pokaže da i on može. Ne

samo da može, nego i da hoće.

Ako Rujana pristane reklamirati njegov najnoviji proizvod,

ako postane njegovo zaštitno lice... mnogo će se toga promijeniti.

Siguran je u to.

1000 € BONUS

Page 53: Život piše najljepše priče

Ali, bilo je tu previše onih ali. Kao prvo nije uračunao njezin

honorar. Viktorija je u pravu. Ona je slavna, ona postavlja uvjete.

- Osim toga, čisto sumnjam da bi glumica njezinog profila

pristala glumiti u reklami -razmišljao je trezveno.

-I jučer, kad sam joj to predložio, kako se samo

oneraspoložila.

Misli da je ispod njezinog ranga glumiti u reklami.

Razmažena je i umišljena, ali on neće odustati. Upotrijebit će on

sav svoj šarm i zavest je. Neće mu to biti velik problem, štoviše, bit

će to na obostrano zadovoljstvo. Pri samoj pomisli na njezino

prekrasno tijelo, prođu ga trnci ugode.

- Ne bi bilo loše, spojiti ugodno s korisnim, malo se zabaviti

- pomisli i otplovi u svijet mašte.

Po čitave dane razmišljala je o Patriku. Osjećala se zbunjeno,

preplavljena dvojakim osjećajima. S jedne strane to je bio on.

Njezin Patrik. Muškarac o kome je maštala sve ove godine.

Muškarac kojeg je tajno ljubila i muškarac koji će vjerojatno

uvijek zaokupljati njezinu maštu.

Ali on je oženjen, dakle mora ga zaboraviti. Osim toga... nije

željela biti iskorištena. Očito se s njom sastao samo iz jednog

jedinog razloga. Da sudjeluje u njegovom projektu. I to joj se

nikako ne sviđa. Ona ne želi glumiti u nekoj trećerazrednoj reklami,

ta nije spala na to. Ali opet, želi biti u njegovo blizini. Želi gledati

njegovo lijepo lice, želi pričati s njim. Želi da joj opet izgovara sve

one lijepe riječi za kojima je žudjela sve ove godine.

Umorno odmahne rukom. Ovakve joj misli neće pomoći.

Već danima se muči, izluđuje. On je rekao da će je nazvati, a ona

čeka kao kakva mala šiparica.

Page 54: Život piše najljepše priče

- Daj, odrasti više! - prekori samu sebe i dohvati novine.

Rujana je voljela dokolicu koju je pronalazila u Zagrebu. Tu

je bila daleko od svih koji su je podsjećali na posao. Nije bilo

Thomasa, ni agenata, ni paparazza koji su je progonili. Ovdje je bio

samo Patrik. Jedina osoba koja je u njoj pobuđivala nemir. Odluči

da danas neće sjediti pokraj- telefona i iščekivati njegov poziv.

Mora otići u grad, obići neke dućane.

Svakako bi bilo dobro da konačno ode i do salona

namještaja, kupiti stol, stolce za dnevnu sobu. I vrtnu garnituru.

Stiže ljeto, a ona ima prekrasan vrt.

Oh, kad bi barem imala neku prijateljicu da zajedno obave

kupnju, a poslije da odu kavu. Ili na ručak.

Odjednom se rastuži. Bila je u Zagrebu, u svom rodnom

gradu i opet je bila tako sama. Tako prokleto sama. Kao da nikada i

nije otišla u bijeli svijet. Tamo u London barem je imala prijatelje.

No, zar su to bili prijatelji? Ljudi koji nisu znali za njezinu prošlost

i koji su je doživljavali isključivo kao zvijezdu.

Da odvrati trenutni tijek misli, Rujana posegne za dnevnim

novinama. Preskočila je prvih deset stranica. Crna kronika i nova

uhićenja čelnih ljudi nisu je zanimala. Nije je zanimao ni horoskop,

a bome ni televizijski program.

Tražila je rubriku kulture i preletjela naslove. Možda ode u

kazalište ili u kino. Možda pronađe nešto. Novu hit knjigu... hej

čekaj malo! Strese se od iznenađenja. Novi film...

Novi film, proslavljenog producenta Mikuša, kreće sa

snimanjem. Rujana se odjednom neobično uzbudi. Brzo je čitala, a

svakom je novim rečenicom bivala sve više uznemirena.

1000 € BONUS

Page 55: Život piše najljepše priče

- Nevjerojatno, film još nije ni snimljen, a već je proglašen

hitom - izgovori naglas, a onda se trgne.

- Mora da sam poludjela. Pričam sama sa sobom - pomisli,

no njezine su oči i dalje su fokusirane na novinski članak.

- Film će se snimati po nagrađivanoj knjizi

- Rujanine oči šire se u još većoj nevjerici.

- Damir će po knjizi moje omiljene spisateljice snimiti film. I

to o Domovinskom ratu...- poželi vrisnuti.

Prestala je čitati. Bila je previše uzbuđena da bi mogla

nastaviti. Bila je to uloga kao stvorena za nju. Još se živo sjeća

prvog filma koji ju je proslavio. Po tematici je bio vrlo sličan, ali

scenarij za film koji će Damir snimiti, bio je stotinu puta bolji.

- Moram je dobiti! Moram je dobiti... -ponavljala je u sebi -

To je uloga mog života!

Odjednom se rastuži.

- Kako to da me se Damir nije sjetio? -pomisli razočarano. -

Ta vidjeli smo se na godišnjici mature. Nismo, doduše, puno

pričali, ali... zar mi nije mogao ponuditi ulogu?

Odjednom pomisli koliko su zapravo Patrik i Damir

drugačiji. Patrik ju je odmah zaskočio... A Damir?

Mutno se sjeća da joj je prišao i čestitao, ali to je bilo sve. Te

večeri svi su se gurali oko nje, a on se nije previše isticao u gomili.

Osim toga, te večeri za nju nije postojao nitko osim Patrika.

Počela je razmišljati kako da dođe do Damira. Ovdje nije

imala svoga agenta koji bi za nju obavio te stvari. Dakle, morat će

sama. Bit će teško jer nikoga ne poznaje. Prvi instinkt bio je da

nazove Patrika i pita za Damirov broj, ali brzo odustane.

- Kako bi to izgledalo? - pomisli - Kao da mu radim iza leđa!

Page 56: Život piše najljepše priče

- A vi ste? - srednjovječna i poprilično neugledna žena drsko

je promotri.

- Ja sam kolegica, Damirova kolegica -promrmlja Rujana

zbunieno. Nije joj bilo jasno da netko tko radi u svijetu filma, ne

prepoznaje njezino lice.

- Imate li zakazano? - upita oštro. Bilo je očito da nikoga ne

pušta bez prethodne najave. Naravno daje to bilo neophodno, ali...

- Molim vas lijepo, jako je važno. U vezi njegovog filma,

novog filma - zamoli Rujana ljubazno. Nadala se da će lijepe riječi

smekšati tu očito vrlo nesimpatičnu ženu.

- Žao mi je, ne ide to tako. Gospodin Mikuš jako je zaposlen

i trenutačno ne prima nikoga. Osim toga, propustili ste audiciju, a tu

vam nitko ne može pomoći - zahihoće zlurado.

Rujana oprezno pristupi korak bliže i doslovno joj se unese u

lice.

- Dakle, još nikada nisam susrela nekoga tko je tako drzak i

bezobrazan. Shvaćam da je vaš posao važan, ali ne bi bilo na odmet

da odete na tečaj pristojnog ponašanja kao što ne bilo na odmet da

ponekad pogledate i neki film jer očito ne prepoznajete lica koja

glume u njemu. Moje ime je Rujana Matić, poznatija sam pod

imenom Ana M! Ako ne znate, slobodno proguglajte, informirajte

se. Želim da me sutra gospodin Mikuš nazove na ovaj broj

telefona...

- Nema potrebe, draga Rujana - Damir je stajao na vratima i

široko se osmjehivao.

- Kako mi je drago da te vidim... a ti, Nataša... - oštro ju je

pogledao - razgovarat ćemo sutra.

1000 € BONUS

Page 57: Život piše najljepše priče

Žena se odmah počela ispričavati, ali Damir je već zatvorio

vrata.

- Molim te, ne želim da ima problema zbog mene - zamoli ga

Rujana. Damir samo odmahne rukom.

- Već dulje vrijeme imam problema s njom. Drska je i

bezobrazna prema ljudima, misli da je popila svu pamet svijeta. Ne

volim bahate ljude bez pokrića. Ovaj mali incident baš mi je dobro

došao jer stalno razmišljam kako da je otpustim. Nego, što te

dovodi meni? - upita je srdačno.

- Željela bih ulogu - reče bez oklijevanja.

- Vau, to je hmm... ne želim reći da nisam iznenađen - nije se

trudio prikriti svoje iznenađenje.

- Draga moja, lijepa i slavna prijateljice -reče nakon kratkog

razmišljanja - iskreno, ne znam što bih ti rekao. Spremam se snimiti

film u koji vjerujem, kao što nikad nisam vjerovao. Bit će to

adaptacija poznate i nagrađivane knjige...

- Znam, sve znam! Čitala sam o tome -Rujana je bila

nestrpljiva - ta film je već proglašen...

- Dobro, dobro - Damir se ozlovolji - ma znaš kakvi su

novinari. Skloni pretjerivanju. Dakle, sve znaš. Spremam se snimiti

film koji mora biti gotov u jesen. Ni dana kasnije. Dakle, planiramo

snimati cijelo ljeto. Nisam stigao osigurati dovoljno love, znaš

kakva je situacija kod nas... Dakle honorari su mali, gotovo

nikakvi. Nisam računao na neka velika imena jer vjerujem da je

knjiga, ali i scenarij, dovoljno moćan da osigura uspjeh.

- Ali, Damire, ti kao da si pao s kruške... -Rujana se nije

mogla suzdržati. - Znaš koliko bi značilo da imaš ime. Glumačko

ime, poput mojeg.

Page 58: Život piše najljepše priče

Bila je svjesna da mu se besramno "nudi", no nije marila.

Željela je tu ulogu.

- Možda imaš pravo. Ali ja vjerujem u uspjeh i mislim da

nam ne trebaju velika glumačka imena. Okušat ću se s mladim

afirmiranim imenima.

Znam da, možda, riskiram, ali navala je ogromna. Još imamo

audicije...

- Dakle, niste još izabrali glavnu glumicu? - zadržavala je

dah.

- Ne, još se dvoumim između...

- Tvojoj potrazi je došao kraj. Smatraj da si upravo dobio ono

što tražiš. Shvaćaš li da je uloga kao stvorena za mene?

-Ali...

- Nema ali. Želim tu ulogu. Sve ovo što si izgovorio, same su

bedastoće. Neafirmirana imena, pih! Pristat ću na sve uvjete, na

minimalan honorar. I da, radit ću preko ljeta! Ionako nisam

trenutačno angažirana...

- Rujana - Damir je pokušao još jednom -jesi li potpuno

sigurna? Snimati u Zagrebu, potpuno je drugačije nego u Londonu.

Osim toga, honorari su nikakvi.

- Honorari me ne zanimaju - odgovori kratko. - Želim tu

ulogu!

- Jesi li potpuno sigurna? Ako pristanem, nema

predomišljanja.

- Jesam, sigurna sam!

- U redu! Uloga Anje je tvoja. Samo, nemoj mi reći da te

nisam upozorio!

- Divno! - uskliknula je veselo i bacila mu se oko vrata.

Damir se od srca nasmijao. Ovo je bio jedan od najboljih

iznenađenja koje mu je život servirao. Sada je bio više nego siguran

da će film moći konkurirati za velike nagrade. Možda čak i za

1000 € BONUS

Page 59: Život piše najljepše priče

Cannes.

- Želim ovo zadržati u tajnosti - rekao joj je.

- Naravno - Rujana se nasmije. - Vjeruj mi, meni je to čak i

važnije nego tebi.

- Što će sada biti s Patrikom? - upitala se nakon što ju je

prošla euforija oko dobivanja uloge. Sjetila se i one nesretne

reklame.

- Nisam mu obećala... a opet, kako da ga odbijem? - pitala se.

Mora priznati, nije joj bilo drago da ju Patrik još nije nazvao.

Ona, naravno, pojma nije imala da se Patrik žestoko sukobio

s Viktorijom u vezi nje. I dok je tako razmišljala što bi bilo

pametno, oglasi se mobitel. Na zaslonu je pisalo Patrik.

- Rujana, draga, oprosti što ti se nisam javio... - krene se

ispričavati.

- Ma sve je u redu. Zapravo i ja sam bila zaposlena. Birala

sam neki namještaj za kuću -petljala je.

- Hoćemo li se vidjeti? - upita je.

- Da, svakako. Bilo bi mi drago - ispali kao iz topa.

- Dolazim po tebe u osam.

Pojavio se u osam. U rukama je nosio veliki buket crvenih

ruža. Bez imalo straha pozvonio je. Rujana je već bila spremna.

- Nećeš me pozvati unutra? - upita je on.

- Hoću, svakako - bila je iznenađena. Nije očekivala da će se

sam pozvati.

Patrik je dugo razmišljao kamo će je odvesti. Situacija kod

kuće bila je neizdrživa. Viktorija je pazila na svaki njegov korak.

Mogli su opet otići na Sljeme i to je bilo sve. Nije smio

riskirati i odvesti je na večeru u neki restoran. Bio je pod

Page 60: Život piše najljepše priče

povećalom.

- Baš ti je krasna kuća - rekao je oduševljeno. - Znaš što? A

da ostanemo kod tebe... Doniiemo čašu vina?

- Odlična ideja - Rujana spremno prihvati njegov prijedlog.

Kao svaka dobra domaćica, provela ga je po kući. Bila je

ponosna jer imala je što pokazati.

- Pređivno, pređivno - govorio je gledajući ostakljenu

dnevnu sobu iz koje se pružao pogled na zelenilo vrta.

- Otvorit ću vino - reče Rujana i brzo pohita u kuhinju. Bilo

joj je drago da se Patrik ponašao tako opušteno. To je bilo poput

nekog njezinog sna.

- Crno ili bijelo? - upita ga.

- Crno.

Donese vino i oni se kucnu.

- Odlično je - pogleda na bocu. Rujana je znala daje to

odlična berba. Uzela je daljinski i pustila glazbu. Sve oko njih,

poprimilo je romantičnu notu. Pijuckali su vino, a Patrikovo tijelo

blago se ljuljalo u taktu muzike.

- Jesi li za ples? - pitao ju je. Nije čekao odgovor. Bez riječi

joj je prišao i povukao u zagrljaj.

Približila se njegovom tijelu i preplavi je uzbuđenje. Oči joj

se napune suzama.

- Oprosti, ne znam što mi je - reče kao da se ispričava.

- Sve je u redu, opusti se. Ne boj se. Znaš da si mi draga i da...

gajim osjećaje prema tebi.

Osjećala se kao u sedmom nebu.

- Nisi znala, zar ne?

- Nisam - prizna sramežljivo.

1000 € BONUS

Page 61: Život piše najljepše priče

- Eto, sada znaš.

Lagano ju je počeo ljubiti. Uzdahnula je glasno i malo

otvorila usta. Usne su joj bile tako sočne i meke. Prekrasne. Čiste i

savršene.

Više se i ne sjeća kad je posljednji put bio tako nevjerojatno

uzbuđen. Ne može se, doduše, sjetiti ni kad je posljednji put

prekršio svoj bračni zavjet. Bilo je to prije možda godinu dana?

Nije bitno, neće kvariti ovu noć. Rujana je predstavljala

izazov koji je tako silno želio iskusiti. Drhtao je od osjećaja koje

nije mogao odrediti. Uzbuđenje? Požuda? Sreća? Novi trofej?

Polagano joj je skidao odjeću. Srećom, bilo je toplo i nije

imala mnogo slojeva.

- Jesi li siguran? - Rujana se isprva nećkala. - Mislim, ti si

oženjen, tvoja žena...

- Pssssttt tiho - šapne joj. Riječi su lako prelazile preko

njegovih usana.

- Viktorija i ja smo predugo zajedno. Naviknuli smo jedno na

drugo. A to nije ono...

Nije mogao dočekati da se privije uz njezinu golu put. Želio

ju je grijati svojom golotinjom, gutati je, progutati njezino tijelo.

Tijelo o kojem su maštali svi muškarci. Tijelo koje je izazivalo,

mamilo poglede. Fasciniralo. Dok ju je skidao, isprva se nećkala.

Sklanjala njegove ruke, ali on ju je uspio uvjeriti da čine pravu

stvar.

- Želim te, želim te... o kako si divna! -šaputao je nježno, a

njezin otpor topio se poput sladoleda na suncu.

I sada, ona stoji pred njim, prekrasna u svojoj golotinji.

Patriku se oduzeo dah. Bio je hipnotiziran prizorom čistog

Page 62: Život piše najljepše priče

savršenstva.

Obrisi njezina tijela obasjana blijedim svijetlom prigušene

rasvjete. Pod slabim svjetlom njezina je kosa poput vatrenih

plamičaka, oči poput mora koje čekaju da se uroni u njih. Iako je

imao poprilično žena niti jedna

- Divna si, divna - promrmlja zadivljeno. Na brzinu zbaci

odjeću sa sebe i privuče je k sebi. Nastavio ju je ljubiti, milovati.

Rujana se privijala uz njega poput brodolomca koji je iskusio

tešku oluju, a on ju je držao u čvrstom zagrljaju. Ljubio ju je

nježno, sve dok nije osjetio kako se opustila. Udisao je miris

njezine kose i polagano ljubio vrat. Tada je podigne i odnese do

kreveta. Nije se opirala. Oboje su znali što slijedi. Patrik se nije

mogao naužiti njezine ljepote, tog veličanstvenog tijela. Bila je

prekrasna, tako prokleto prekrasna. Čudesna mekoća njezine puti,

te divne, pune i oble grudi, zaobljeni bokovi, velike i krupne oči u

kojima su se još nazirali tragovi suza. Osjećao se kao da će

eksplodirati.

Gledala gaje dubokim pogledom u kojem je bila skupljena

sva njezina nesigurnost, svi strahovi. Kao da je ona opet bila ona

stara, nesigurna. Prošlost je ponovno izronila i ona je zaboravila tko

je. Sjećala se samo svojih snova, maštarija... i Patrika. Prekrasnog,

savršenog dečka, nedostižnog... nedostižnog.

- Znaš koliko sam puta poželjela ovo? -upita ga.

- Poželjela što? - bio je zbunjen.

- Pa, tebe... nas. Bila sam zaljubljena u tebe... sve ove godine,

sanjala sam o tebi.

Eto, konačno je izrekla. Povjerila mu je svoje najskrivenije

tajne,čeznutljiva maštanja. Odjednom se osjeti tako bespomoćnom.

Svojim priznanjem kao da se ogolila do kraja.

Patrik se nasmije.

- Nešto takvo bilo je i za očekivati - pomisli samodopadno.

1000 € BONUS

Page 63: Život piše najljepše priče

Kad se samo sjeti kakav je frajer bio. Ali on je još glavna faca. Sve

dok mu se žene poput Rujane bacaju pod noge, govore takve

stvari...

- Evo me, ljubavi, tu sam... tu sam - ponavljao je. Umalo je

rekao kako se na njega isplati čekati, ali predomislio se. Nije bio

siguran kako bi zvučale njegove riječi.

Ljubili su se divlje, pohotno, nježno. Predala mu se u

potpunosti. Gladno ju je ljubio, provlačeći ruku kroz njezinu gustu

kosu, iscrtavajući mapu na njezinu tijelu.

Rujana je preplavljena ushitom, čistim blaženstvom. Njegov

jezik prži je sitnim plamičcima. On i dalje ljubio lice, a potom se

spušta malo niže. I još niže. Ljubi je i ne može stati. Istražuje

svilenastu mekoću njezine kože i kuša njezin okus, slađi od

najslađeg nektara.

Sve snažnije zabadala je nokte u njegova ramena, čupala

mekanu kosu koja se kovrčala na krajevima.

Kroz plavičastu svjetlost uspjela je uhvatiti izraz njegova

lica, gledala kako mu se oči skupljaju i šire, u zadovoljstvu.

Njegovo uzbuđenje bilo je vidljivo. I najblaži dodir izazivao je

snažne drhtaje koji su prolazili napetim, mišićavim tijelom.

Lebde u očaravajućoj izmaglici koja ih zapljuskuje, a zatim

se prepuštaju sili koja je snažnija od svega. Osjećaju kako nadire,

sve jače i sve snažnije. Krikovi sladostrašća paraju mrak. Ispunjeni

strašću i potpuno iscrpljeni, isprepletenih udova Rujana i Patrik

padaju u san.

Osjećala je težinu njegova tijela. Bio je poput velike planine

koja kao da se sručila na nju i pritišće je. Nije se mogla ni

pomaknuti.

Page 64: Život piše najljepše priče

počivaju na tom krasnom licu i pokušava ga probuditi.

- Zvoni... mobitel ti zvoni - strese ga nježno, ali on je spavao

dubokim snom.

- Probudi se, probudi - pokušavala je, no uzalud. Konačno ga

gricne za usnu resicu i on se trgne.

- Hm... gdje sam? Što se dogodilo? -mrmljao je u polusnu.

- Probudi se, mobitel ti je zvonio - reče. U sekundi je bio

budan.

- Mobitel? Zašto me nisi probudila? - glas mu je bio

drugačiji. Nije znala čuje li oštrinu ili strah koji se odjednom

uvukao u njega. Skočio je iz kreveta i dok su mu se oči privikavale

na tamu, tiho opsuje. Rujana se uvukla u sebe i pokrila svilenom

plahtom. Osjećala se čudno. Kao da je upala u neki krivi film.

- Gdje mi je mobitel? - bio je ljut. Definitivno ljut.

- Ne znam - odgovori ona s osjećajem rastuće krivnje. Patrik

je hodao velikom sobom panično tražeći malu spravu koja je bila

uzrokom njegovog lošeg raspoloženja.

- U materinu, pogle samo koliko je sati -uzrujao se.

- Zašto me nisi probudila? Viktorija je sigurno sva izvan

sebe. Sad ću nadrapati...

Rujana nije mogla vjerovati. Ne, to nije bio Patrik! To nije

mogao biti muškarac o kome je sanjala sve ove godine! To nije

mogao biti ni muškarac od prošle noći jer prošla noć bila je

ostvarenje svih njezinih snova... ili ipak nije?

I sada dok gleda kako se ushodao po sobi, kako panično traži

mobitel da se javi Viktoriji, ona shvaća kakvu je užasnu grešku

učinila. Patrik je takvo razočaranje!

Izgubio je patinu velikog frajera, sada je samo mali uplašeni

mišić koji će uskoro pobjeći i sakriti se ženi ispod suknje. Vidi

onakvog kakav on zapravo i jest... i Rujana poželi zaplakati.

- Što mi je bilo? Što mije bilo? - pitala se.

1000 € BONUS

Page 65: Život piše najljepše priče

- Zašto sam prekršila svoje jedino i osnovno pravilo? Nikad

se ne petljaj s oženjenim muškarcem!

Patrikov izraz lica promijenio se. Sada je ona u njemu čitala

nesigurnost, strah. Kao da je izbjegava pogledati u oči, suočiti se s

onim što je bilo.

- Ovo se nije dogodilo. Za ovo nitko ne smije saznati -

izgovara loše rečenice iz još gorih filmova. Doduše, takve rečenice

obično izgovaraju uplašene srednjovječne žene, a ne macho

muškarci. Kakav otrcani klišej! Kakva fatalna pogreška!

I dok gleda kako se panično oblači i razmišlja koju će laž

plasirati na kućnom pragu, Rujana poželi zaplakati.

- Kakva sam ja budala! - pomisli ogorčeno. Njezin san o

savršenom muškarcu razbio se poput kristalne čaše.

- Od sutra nema ljenčarenja. Počinjemo sa snimanjem -

očekivala je Damirov poziv.

- Već je bilo vrijeme - reče ona. Jedva je čekala početak

snimanja. Očajnički je trebala nešto što će je zaokupiti od jutra do

mraka. Samo da ne razmišlja. Epizoda s Patrikom potpuno ju je

dotukla. Sve ono što je tako mukotrpno gradila, uspio je uništiti u

samo jednoj, jedinoj noći. Ponovno je bila grubo odbačena i

prezrena. Otvorila mu je svoje srce, otkrila svoje najskrivenije

snove, podala mu se... iz čiste ljubavi.

A on je pljunuo na njezine osjećaje, pogazio njezinu ljubav i

to na najgrublji mogući način. Osjeti kako joj se želudac grči od

poniženja. Kao daje ponovno bila u srednjoj školi, prezrena i grubo

odbačena.

Nervozno je šetao po studiju. Nije bio siguran je li učinio

dobru stvar i dao Rujani glavnu ulogu. To je, naravno, bio

Page 66: Život piše najljepše priče

spektakularno, ali s druge strane...

Bilo je nešto u toj ženi što ga je plašilo. Nije mogao odrediti

što bi to bilo. Možda njezina moć? Slava? Ljepota?

Previše je dugo u svijetu filma tako da zna kako Rujana

visoko kotira u tim krugovima. Napraviti svjetsku karijeru, to ne

može bilo tko.

- Sigurno je razmažena, hirovita - strahovao je. Znao je kako

slavne glumice mogu biti teške i naporne. On, doduše, nije imao

takvih iskustava jer bio je čovjek koji se nije dao vući za nos.

Previše je dugo i naporno radio da bi se probio. Uopće se ne

želi prisjećati svih poniženja koje je morao pretrpjeti. Nasreću, to je

davno iza njega.

Za sobom već ima četiri filma, od kojih je svaki dobio barem

jednu prestižnu nagradu. Tako je stekao reputaciju uspješnog

producenta, što nije lako. Bio je čovjek koji je volio riskirati, ali i

koji je imao viziju kako napraviti odličan film.

To, da je bio vrlo kompliciran i tajnovit, bilo je opće poznato.

No, ovaj put nadmašio je samog sebe.

Sve je počelo sasvim bezazleno. Damir se oduševio knjigom

koju je pročitao i odmah poželio snimiti film. Međutim, literarna

vrijednost romana i njegova želja da se od njega napravi film,

nametala je kao nužnost i izvrstan scenarij, i izvrsnog redatelja, i

vrhunskog snimatelja, ali ponajprije izvrsnu glumačku ekipu. S

oskudnim budžetom koji mu je stajao na raspolaganju, nije se

moglo računati na velika glumačka imena.

- Ne želim velika imena - rekao je odmah. Ljudi koje je

okupio oko sebe, negodovali su i bunili se.

- Glumci su mamac publici, to bi ti trebao bolje znati!

1000 € BONUS

Page 67: Život piše najljepše priče

- Znam. Ali isto tako znam da treba neafirmiranim imenima

dati priliku - govorio je.

- Daj, Damire, odrasti! Kakvu priliku? Ovo ti je prilika

života, ne izigravaj dobročinitelja! Radije se posveti traženju

imena, zvučnih imena...

Nije bilo lako pronaći "ime".

Nitko nije slutio koliko je Damir očajan. Imao je sve osim

najvažnijeg. Nedostajala je glavna glumica, ona koja će obilježiti

film. Već je bio na rubu živčanog sloma, a onda je iznenada nastalo

zatišje. Navodno je pronašao glavnu glumicu, no nikome nije želio

ništa govoriti. Ekipa oko njega bila je sluđena. Čemu ta tajnovitost,

pitali su se.

- Kakvo li će samo iznenađenja prirediti? -željeli su znati.

- Rujana Matić! Jeste li čuli?

- Čekaj malo, koja Rujana Matić?

- Ona slavna glumica?

- Da, ona! Poznata je vani, pod umjetničkim imenom Ana M!

- Ona? Pa kako ju je, dovraga, uspio dobiti?

- Nemoguće... Ne, to nije istina!

- Moguće je! Vidio sam je na setu! Upravo je ušla u studio...

- Ma dajte, ljudi, kakve su to gluposti? Nije ovo prvi april!

Glasovi nevjerice, čistog zaprepaštenja, čuđenja. Utihnuli su

tek kad se pojavio, vodeći Rujanu pod ruku. Nitko nije mogao

vjerovati, ali zar to nije bio njegov stil?

Zadivljeni pogledi upereni su njega i njegovu glavnu

glumicu. Sada više nema tajne. Zaista bio čudotvorac.

Imao je običaj prije svakog snimanja osobno pozdraviti sve

Page 68: Život piše najljepše priče

prisutne i zaželjeti im sreću. Tako je bilo i sada.

- Odmah vam moram reći da će ovo biti pakleni posao.

Snimat ćemo u Vukovaru, a potom i na raznim lokacijama. Vrućine

će biti užasne, tempo nesmiljen, ali to već znate. Na kraju moramo

dobiti odličan film, bez prekoračenja roka i budžeta... e, da! Umalo

zaboravih! - napravio je kratku stanku.

- Za sve one koji ste me salijetali pitanjima i gnjavili tko će

dobiti glavnu ulogu, zadovoljstvo mi je najaviti moju dragu

prijateljicu i proslavljenu glumicu, Rujanu Matić. Ne treba je

posebno predstavljati. Svi znate tko je ona i uopće ne sumnjam da

će savršeno utjeloviti glavni lik, Anju. Dame i gospodo, upoznajte

Rujanu.

U studiju je nastao žamor.

- Kako si uspio? Kako si samo uspio? -pitanja su pljuštala

poput jesenjih kiša, ali Damir se samo zagonetno smješkao.

- Radije me pitajte kako sam uspio namaknuti svu lovu?

Zapravo, nemojte me više ništa pitati jer krećemo....

Iako su, možda, neki očekivali hirovitu i razmaženu divu, svi

bijahu ugodno iznenađeni. Rujana je bila tako posredna i prirodna,

nimalo umišljena. Vrlo brz je naklonost svih prisutnih. Zavoljeli su

je, naprosto obožavali. Bila je pravi profesionalac. Uvijek prva na

setu, niti jednom se nije požalila na paklene vrućine, teške uvjete

pod kojima je morala stajati na suncu, ponavljati scene dok redatelj

i Damir nisu bili posve zadovoljni.

Neke su se scene ponavljale u beskraj. Obično su već svi su

padali s nogu, ali snimanje bi se nastavljalo sve dok Damir nije

rekao:

- Ovo je uredu!

1000 € BONUS

Page 69: Život piše najljepše priče

Samo jednom, ili možda dva puta, usta su mu se iskrivila u

širok osmijeh. Tada je škrto rekao, odlično i izgubio se u moru

ljudi.

Rujana je Damira viđala svakodnevno jer pomno je nadzirao

sve što se na setu događalo. Nije želio ništa propustiti, bio je pravi

kontrol freak. Silno je željela da joj priđe, da s njom podijeli

dojmove, da joj barem kaže što misli kako je utjelovila glavni lik,

vukovarsku majku kojoj dijete umire na rukama.

Konačno, za vrijeme jedne kratke stanke, prikupi hrabrost i

priđe mu.

- Damire, kad budeš imao malo vremena, željela s bih s

tobom porazgovarati, podijeliti neke...

- Večeras snimamo najveću ratnu scenu -prekine je - kad je

završimo, onda ćemo razgovarati.

Rujana je primijetila da Damir nije bio čovjek od mnogo

riječi, ali očekivala je barem malo ljubaznosti. Ponašao se prema

njoj kao prema običnom statistu.

-I da, Rujana - dobaci joj na odlasku - moram ti priznati da si

fantastična. Obaraš s nogu!

Ni sama ne zna zbog čega je sva u oblacima. Damirov

komentar, kratka pohvala o njezinim glumačkim sposobnostima,

jako ju je razveselila.

- Ali rekao je ono što je općepoznato - razmišljala je.

Page 70: Život piše najljepše priče

- Moj lik je odličan, dajem sve od sebe... Ipak, Damirove

riječi odzvanjaju u uhu. Ona je sretna, presretna. Mogla bi skakati

od sreće.

- Daj se uozbilji - prekoravala jc samu sebe.

- Uzet ćemo odmor. Nemoguće je raditi na ovoj vrućini -

Damir je nenajavljeno ušao je u Rujaninu garderobu. Nije ga

očekivala. Skidala je šminku. Kosu je podigla i smotala u punđu.

Imala je na sebi samo tanku, prozirnu košulju, ispod koje se

naziralo njezino prekrasno tijelo. Bradavice na grudima probadale

su tanku tkaninu, mogao je vidjeti njezinu znojem orošenu kožu,

nestašne koje su joj padale na lice.

Od prizora mu se zavrtjelo u glavi i on brzo makne pogled.

Osjeti kako mu krv udara u jednu točku. Odjednom je postao

svjestan njezine zanosne ljepote i osjeća kako se guši, kako mu se

ruke počinju tresti, ali ne od vrućine. Bila je to mješavina začudnih

i iznenadnih osjećaja koji su zaposjeli njegov um, nastanili njegovo

tijelo. Nije imao hrabrosti dignuti pogled.

Glas razuma vrišti u njemu.

- Bježi, pobjegni, nestani! Bježi dok još možeš! Nestani dok

ti je srce još čitavo! Nestani dok ti ta žena nije pomutila razum!

Imaš odgovornost, moraš snimiti film, moraš izbaciti osjećaje.

Moraš se ponašati poput robota! - ovo posljednje protisnuo je

naglas. Tiho, doduše, ali Rujana je čula neko prigušeno mrmljanje.

- Rekao si nešto?

- Da, rekao sam da moramo prekinuti snimanje. Ljudima

treba odmor, a čini se i tebi? -prišao joj je bliže.

- U redu je. Ne žalim se.

1000 € BONUS

Page 71: Život piše najljepše priče

- Znam da se ne žališ. Pravi si profesionalac, svaka čast -

rekao je zadivljeno. - Nego, želio bih te pozvati na večeru.

Razmišljao sam o onome što si rekla... I zaista bih želio provesti

malo vremena s tobom, porazgovarati o filmu, čuti tvoje

mišljenje...

- Rado, vrlo rado - usklikne ona veselo.

Noć je bila neobična topla, komarči su zujali i grizli. Damu je

došao po nju.

- Kamo bi željela ići? - upita je. Bio je na sto muka.. Još su

snimali u Vukovaru, a on je po čitave dane provodio na setu. Nije

stigao upoznati grad. Pojma nije imao kamo bi mogao izvesti svoju

filmsku divu. Konačno joj povjeri svoje probleme.

- A čime se ti zamaraš! - Rujana se glasno nasmije.

- Iskreno, nije mi do jela, previše je vruće. Željela bih se

malo prošetati, možda popiti čašu vina...

Krenuli su niz Dunav.

Noć je bila čarobna, a Damir i Rujana nastavili su koračati

ovijeni mrakom. Zvijezde su treperile nad njihovim glavama, a oni

pričaju o filmu. Tema i nije baš lagana. Damir joj pokušava

dočarati s kojim se problemima svakodnevno susreće, budžet je već

odavno probijen, neke scene tako su loše da ih se mora ponoviti,

glumci pate zbog vrućine...

- Ali ti si savršena - pogleda je ravno u oči. Gledao ju je

drugačije no što ju je gledao na setu. Njezina se usta naglo osuše.

Nije znala što bi rekla. Nastupio je onaj filmski trenutak tišine u

kojem je trebalo biti nešto izrečeno, jer magnetizam njihovih

pogleda poremetio je kemiju u njihovim tijelima.

Page 72: Život piše najljepše priče

Damir se prvi snašao. Brže-bolje nastavio je pričati,

nevezano, kao da se ništa nije dogodilo.

Da prikrije zbunjenost koja je bila sasvim netipična za njega,

snažno je gestikulirao, a Rujana se pokušala koncentrirati na

kretnje njegovih ruku kojima joj je pokušao dočarati neku situaciju.

I dok je tako lamatao rukama, slučajno joj okrzne lice. Bio je

to jednostavan, iznenadni dodir koji nije očekivala. Učinio je to

nenamjerno, a ona automatski dotakne obraz. Nije se mogao praviti

kao da to nije primijetio.

- Oprosti, molim te. Slučajno sam... inače nisam tako

naporan, toliko pričam... zašto me nisi zaustavila?

- Zašto bih te zaustavila? Tako si zanimljiv, divota te slušati -

reče iskreno.

- Stalno pričam o tom filmu. Potpuno sam sluđen, ali dosta o

meni. Sad je red na tebi, pričaj mi nešto - zamoli je.

- A što bi želio znati? Na godišnjici mature ispričala sam

svoju priču, čuo si je. Bio si tamo.

- Kao da i nisam. Bila si opkoljena sa svih strana. Nisam se

mogao probiti do tebe. Nije ni čudo, ti si zvijezda!

Rujana se nasmije.

- Ako me sjećanje dobro služi, i ti si bio među hvaljenima te

večeri.

- Da, baš je to zanimljivo. Od svih ljudi, baš nas dvoje - naglo

je zašutio. Nije je želio podsjećati na srednjoškolske dane,

podsjetnik na vrelo pretrpljenih uvreda.

- Nas dvoje luzera - Rujana se počela smijati - a gle nas sad!

- Filmska diva i osrednji producent.

- Ma dat ću ja tebi osrednjeg producenta -Rujana se nagne

prema njemu. Željela se našaliti i bubnuti ga, ali spotaknula se i

neočekivano našla u njegovom zagrljaju.

1000 € BONUS

Page 73: Život piše najljepše priče

Bio je to strašan, omamljujući udar snažniji od udara groma.

Damir zaustavi dah i zatvori oči. Borio se da ne dođe u napast, da je

ne počne ljubiti jer... i on je samo muškarac.

Rujana je u trenu zaboravila na sve. Kao da netko drugi

upravlja njezinim pokretima, nesvjesno se propne na prste i

podigne lice prema njemu. Usnama je dotaknula njegove.

Dodir njegovih usana, taj nenadani poljubac, bio je poput

nebeskog otkrivenja, poput čokoladne pjene koja se topi u ustima,

poput zvjezdane prašine koja je lebdjela oko nje.

- Oprosti, molim te - brzo ga gurne od sebe. Nije ga mogla

pogledati u oči.

- Sramim se. Ne znam zašto sam to učinila... ponio me

trenutak, oprosti, koja sam ja blesača - ispričavala se. Nesvjesno je

dotakla svoje usne. Što od nevjerice, što od čežnje za njim.

Damir se brzo pribere. Uhvati je za ramena i snažno protrese.

- Zaboga, zašto se ispričavaš, zašto? - nije bio svjestan toga

da mu je stisak od siline osjećaja, snažan i da je možda boli.

- To je bila pogreška... - protisne ona.

- Pogreška? Žao mi je ako tako misliš, ali meni je bilo

savršeno. Divna si, prekrasna. Kako te čovjek ne bi volio?

Nastupila je tišina. Mučna i zaglušujuća. Damir se ugrize za

usnu. Ponio ga je trenutak, izgubio je glavu. Rekao je previše.

Definitivno previše. Prebire po mislima, traži izlaz iz ove neugodne

situacije, ali ne pronalazi ga.

- Eto, sada znaš - reče na kraju. - Iako ne znam ništa o tvom

privatnom životu, moram ti priznati da mi se sviđaš. I to jako.

Nikad ne petljam na setu i zato predlažem da se vratimo u

kolotečinu. Ako želiš, uvijek možemo razgovarati o ovoj noći kad

završimo sa snimanjem.

Njegove riječi zvučale su tako razumno.

Page 74: Život piše najljepše priče

- Slažem se - Rujana brzo prihvati spasonosno rješenje - da,

tako će biti najbolje - petlja. Ne želi da ova večer završi.

- Hvala ti, bilo je divno - glas mu drhtav. Pun čežnje.

Gotovo je mogla osjetiti vrući dah na svome licu. Gledaju se,

riječi nisu potrebne. Nešto se pokrenulo među njima, neka

senzualna veza isprepleće se oko njihovih nogu i ruku, sve čvršće ih

steže. Vode ljubav pogledima i kroz odjeću osjeća njegove ruke, ali

to mora prestati, to mora stati! Sada ovdje, ovog trenutka, prije

nego se nešto dogodi. Mora se trgnuti i napustiti čaroliju jer sutra ih

čeka naporan dan.

Klapa sto dvadeset i prvi put. Završna scena filma

"Posljednje zbogom".

- Mir, snimamo! Tišina!

- Kamera... evo!

- Idemo više - poviče Damir.

Žena, prljava i poderana, podigla je dijete. Kosa joj je

raščupana, oči utonule u duboke podočnjake, a uplašeni izraz

svjedočio o ratnim strahotama koje je proživjela. Suze joj teku niz

lice.

- Marija, Marija - jecala je. Dijete u njezinom naručju nije se

micalo. Djevojčica je bila mrtva.

Krenula je prašnjavom cestom kroz razrušeni grad. Grad je,

baš poput djeteta, bio mrtav. Sablasno prazan, uništen do kraja.

Cesta kojom je išla noseći malu u naručju, kao da nije imala

kraja. Žena je hodala, teturavo i nesigurno, ali nije se zaustavljala.

Hodala je obasjana suncem koje je pržilo. Ruševine grada ostajale

su iza nje. Nije znala kamo ide, ali nastavljala je svoj hod. S mrtvim

djetetom u naručju. Postalo je teško, žena posrče i zanosi se, ali nije

1000 € BONUS

Page 75: Život piše najljepše priče

stala. Krupni kadar polako se smanjuje, a slika se gubi i nestaje u

plavičastoj izmaglici.

Damir gleda, potresen. Uzbuđen.

- Samo da izdrži, samo da izdrži do kraja, da se ne sruši -

zabadao je nokte u dlanove, grizao usnicu. Bio je nevjerojatno

napet. Od one večeri i poljupca, nije više imao mira.

- Kakva žena, kakva glumica! - pomisli prestravljeno.

- Odglumiti ovakvu scenu! Ne, ona ne glumi, ona živi život

majke kojoj je rat oduzeo sve. I domovinu, i kuću, i muža, na kraju

i kćer.

Rujana je polako izlazila iz vidokruga kamere, ali je kamera

nastavljala snimati kako bi montažer imao dovoljno materijala.

Njegovim tijelom prolazili su srsi. Film je bio gotov, posljednja

scena snimljena.

Bilo je savršeno. Apsolutno savršeno.

Nitko se nije ni pomaknuo. Svi su bili previše potreseni

posljednjom, snažnom scenom. Nakon minute tišine začuje se

pljesak. I glumci, i statisti, i radnici, i kamermani i montažeri. Svi

koji su radili na filmu poneseni su osjećajima, čistim

oduševljenjem. Plješću i uzvikuju - Rujana, Rujana, Rujana...

Damir nije mogao vjerovati. Činilo se kao da se budi iz

mrtvila, zaprepašten novootkrivenim osjetima. Prodornom

žudnjom, nježnim sanjarenjem, živopisnim slikama koje

neprekidno vrti u glavi.

- Kakva žena, kakva glumica ! - ponovio je u sebi najmanje

Page 76: Život piše najljepše priče

tisuću puta. Nije znao kako da joj priđe, što da joj kaže. Ona noć,

previše je živa, osjeća je u svakom atomu. On je zaljubljen,

zaljubljen poput kakvog malog dječarca. I to je strašno!

Umjesto da misli na film, po čitave dane samo razmišlja o

njoj. Nikad nije susreo ženu koja bi ga toliko fascinirala. Očaravala

ga je njezina senzualnost, ljepota, skromnost, samozatajnost... ma

mogao bi nabrajati do prekosutra. Bila je poput riznice s blagom što

ju je više upoznavao to se više oduševljavao. Više ga nije plašila.

Sada su ga plašili jedino njegovi vlastiti osjećaji. Nije ih se mogao

osloboditi.

- Što ću sada? - razmišljao je u panici. -Kad bi barem Rujana

bila mlada glumica u usponu, a on svemoćni producent koji će joj

pomoći da postane slavna. Da je ona, recimo, mlada Sophia Loren,

a on Carlo Ponti! Ali tome nije tako jer ona jest slavna. I to slavnija

od njega.

Svaki put kad bi se sjetio njezine slave, postao bi malodušan.

- Kad završi snimanje, ona će se vratiti u London... Ondje je

sigurno čeka neki muškarac - Damir bi se pržio na paklenim

mukama.

Naivno je mislio kako je već odavno trebao prerasti takve

dječačke osjećaje i očvrsnuti poput kakve stijene.

Snimanje se završilo i ona se sljedeće jutro probudila očajna.

Pogledala je na sat. Još nije bilo ni šest. Prekrila se pokrivačem

preko glave, ali san joj nije dolazio na oči.

- Što ću sada raditi? - pitala se. Više nije trebala žuriti na

snimanje, nisu je više čekali šminkeri i kostimografi, nisu je čekali

redatelji kako bi dogovorili detalje koji su iskrsnuli.

Iskreno, nije više mogla zamisliti dan koji nije ispunjen od

1000 € BONUS

Page 77: Život piše najljepše priče

kad otvori oči, pa sve dok se ne sruši u krevet mrtva-umorna,

iscrpljena od snimanja. Svi su je zavoljeli, stekla je neke nove

prijatelje, ali zna da će nakon što euforija prođe svatko krenuti

svojim putem. Susrest će se još jednom, na premijeri filma, možda

još i na dodjeli neke nagrade. Rujana je sigurna da će film ući u uži

izbor za filmski festival u Cannesu. Čula je kako Damir priča o

tome.

Nakon one večeri Damir se prema njoj ponašao

profesionalno i distancirano. Više je nikada nije pozvao da

razgovaraju, pomno je pazio da ne ostanu sami. O kako je samo

patila zbog toga. Nadala se da će se ipak dogoditi neki obrat, da će

je Damir koji put nazvati, pozvati da izađu, ali ništa od svega nije se

dogodilo. Nije mogla pojmiti koliko će joj nedostajati njegova

blizina, autoritet kojim je zračio, smirenost koju je isijavao, ta tiha

ali sveprisutna postojanost njegova bića.

Nakon snimanja on se bacio na posao. Čekala ga je montaža

filma, pomno je nadzirao svaki detalj.

- Javim ti se uskoro - rekao joj je zadnjeg dana - čim sve

obavim. Ona željno iščekuje njegov poziv.

Telefon je, doduše, zvonio, javljali su se ljudi sa seta, a onda

je stiglo i neugodno iznenađenje. Na telefonskoj sekretarici čula je

njegov glas:

- Hej, Rujana... Patrik je. Čuj, žao mije što je ona večer tako

završila, ali daj da se nađemo i popravimo stvar. Osim toga,

moramo popričati o onoj reklami, sjećaš se?

Poslao joj je još nekoliko poruka. U svima se pitao gdje je

nestala i predlagao da se sretnu.

Rujana se strese od gnušanja. Kakav bijedni crv, pomisli

zgađeno.

- Možda se možemo naći i popraviti stvar? A možda mogu

posjetiti Viktoriju? Što bi na to rekao?

Page 78: Život piše najljepše priče

Odlučila je zaboraviti Patrika. I Viktoriju i sve one koji su joj

nekada davno nanijeli bol. Ne želi više živjeti u prošlosti, želi se

okrenuti budućnosti... a njezina budućnost sve je više privlači.

Razmišlja o Damiru i zamišlja kako bi bilo osjetiti njegov

dah na svom licu, baciti se na njega, dotaknuti kožu, njegovo

čvrsto, muško tijelo. Niti jedan muškarac prije u njoj nije pobudio

ono što je osjetila te noći.

I upravo zato, ponovno se želi vratiti u tu noć, proživjeti je.

Ona mora još jednom osjetiti taj poljubac jer više nije sigurna da to

nije neka njezina uobrazilja.

- Možda sam sanjala? - pitala se, iako je toliko puta u

mislima odvrtjela svaku scenu. U mislima priziva njegov lik. Bio je

lijep na svoj način. Mračan i zamišljen. Visok, snažne čeljusti,

blagog pogleda. Kao da je otjelovljenje nekog Shakespearovog

lika. Za ovo vrijeme upoznala ga je, i zavoljela. Nije željela, ali

dogodilo se.

- Damir, Damir - šapuće u sebi. Razmišljala je i tome da se

pojavi negdje, da ispadne poput slučajnog susreta, ali to nije bilo

moguće. Nije se volio družiti. Zamarala ga je gužva, glupani koji su

ga salijetali, željeli biti u njegovom društvu, zamarali nepotrebnim

pitanjima, patili od neobjašnjive potrebe impresionirati. Ona je to

shvaćala bolje od drugih. I sama je bila takva. Upravo zato, čezne

za njegovim društvom. Ali Damir se nije javio.

Dani su se vukli, mučno i sporo. Damir je nije nazvao. Iako

je znala daje do grla u poslu i da će se vjerojatno vidjeti tek na

promociji, trgnula se svaki put kad je zazvonio telefon. Ali ništa...

Rujana se uzbuđeno pripremala za svečanu premijeru filma

"Posljednje zbogom". Kad je napokon stigao taj dan, uhvatila ju je

1000 € BONUS

Page 79: Život piše najljepše priče

strašna panika. Za nekoliko sati susrest će se s čovjekom koji

zaokuplja njezinu maštu, uvlači se u snove.

Već od ranog jutra nervozno hoda po stanu birajući što će

obući. Prsti joj toliko drhte da je skoro potrgala patentni zatvarač na

haljini. Znala je da će te večeri sve oči biti uperene u nju, ali njoj je

istinski stalo do samo jednog. Mora razgovarati s Damirom, mora

mu reći da je onaj poljubac bio nešto posebno i...

Skupit će hrabrost i reći mu da želi reprizu.

Kad ju je nazvao, samo da bi joj rekao da će kao glavna

glumica nakon premijere izaći pred publiku i održati kratak govor,

nije joj pružio priliku da mu povjeri svoje želje.

- Nakon premijere imat ćemo vremena porazgovarati - obeća

joj i brzo spusti slušalicu.

Dok je gledala posljednju scenu filma, srce joj je doslovno

stalo. U velikoj dvorani kina Europa vladala je grobna tišina. Samo

je poneki jecaj parao mrak. Film je završavao bez glazbe i

najmanjeg šuma. Žena koja je nosila mrtvo dijete u naručju,

izgubila se u daljini, slika se zatamnila. Nekoliko sekundi pojavila

se odjavna špica. U dvorani je nastupila grobna tišina. Nitko se nije

usudio ni udahnuti, a kamoli pomaknuti. Publika je utonula u mrak

duboko potresena posljednjim kadrovima.

Svijetla su se počela paliti. Ljudi su i dalje samo sjedili, bez

da se itko pomaknuo, nakašljao. U svojoj bogatoj filmskoj karijeri,

nikad nije svjedočila takvoj potresenosti koja je zavladala.

I ona sama bila je dojmom viđenog. Ganuta i potresena kao

da nije bila živa sudionica procesa stvaranja ovog remek-djela.

Obrisala je suze. Trebala je izaći pred publiku i održati kratak

govor.

Page 80: Život piše najljepše priče

Probijala se kroz gužvu i more cvijeća koje je zatrpalo

pozornicu, a kad je konačno stala pred svjetla reflektora, u zagasitoj

zelenoj haljini otvorenih leđa, dvoranom se prolomio pljesak. Ne,

pljesak nije bio prava riječ. Ne postoje riječi kojima bi se opisala ta

atmosfera. U dvorani kina nastalo je ludilo. Ljudi su se digli na

noge, bučali, toptali nogama, uzvikivali Rujanino ime. Zvižduci,

glasno odobravanje.

- Bravo, bravo! - čulo se sa svih strana. Glasni zvižduci i

vikanje nije prestalo. Poput tornada koji nosi sve pred sobom,

publika je glasnim ovacijama nagradila film "Posljednje zbogom".

Nije mogla doći do riječi. Stajala je na pozornici pod

svjetlima reflektora koji je isticao njezinu gotovo nezemaljsku

ljepotu. Podigla je ruku kako bi se obratila publici i održala govor,

no publika je i dalje neumorno skandirala.

- Bravo, bravo!

Tek kad je treći put podigla ruku, publika se stišala. Postalo

je tiho, a ona se približi mikrofonu.

Oči su joj i dalje bile pune suza jer atmosfera koja je vladala

u dvorani nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim.

Kad je konačno progovorila, glas joj je bio potresen.

- Moje dame i gospodo - izgovorila je, a tada je u dvorani

nastao pravi vatromet bliceva. Upalili su se i dodatni reflektori, sve

oči bile su uperene u glavnu zvijezdu večeri.

- Moje dame i gospodo - izgovorila je opet - zahvaljujem

vam, zahvaljujem od sveg srca. Ponosna sam što stojim ovdje, pred

vama, u ovom čarobnom trenutku, u miru koji smo tako skupo

platili. Želim zahvaliti svima onima koji su u Domovinskom ratu

podnijeli najteže žrtve i ostali bez svojih najdražih... - nije mogla

nastaviti. Publika je ponovno zapljeskala. Pljesak je trajao pune

četiri minute. Kad je Rujana digla ruku, sve je opet utihnulo, a ona

je nastavila:

1000 € BONUS

Page 81: Život piše najljepše priče

- Film koji smo snimili u sebi nosi iznimnu vrijednost. To je

sjećanje na rat i sve žrtve, a pogotovo na grad koji će vječno ostati

simbolom stradanja i patnje, grad koji je dao tolike heroje, baš

poput Anje, hrabre majke koja je izgubila sve.

Pljesak se ponovo prolomio dvoranom.

- Željela bi da ovaj film bude u spomen svim onim žrtvama...

pogotovo onim nedužnima, našim najmlađima čije je djetinjstvo

bilo naprasno ugašeno. Ugašeno u krvi i jaucima... - nije mogla

nastaviti. Suze su joj krenule na oči i ona ih i ne pokuša zaustaviti.

- Ja, oprostite, ali ne mogu više govoriti... Željela bih samo

minutom šutnje odati počast svim onim herojima, svim onim

majkama, svoj dječici žrtvama bezumnog stradanja. Neka se nikad

ne zaboravi, ali i ne ponovi.

Sagnulaje glavu. Kamera je zumirala njezino lice. Mogle su

se na njemu vidjeti suze. Potom su se, jedan za dragim, isprva

polako, a kasnije sve brže dizali gledaoci dok na kraju sva publika

nije stajala na nogama. U nijemoj tišini, u nijemom odobravanju,

klanjajući se svim žrtvama i velikom filmu.

- Bila si divna! - Damir joj se približio i poljubio je u obraz.

- Divna, kao i uvijek - u njegovom glasu nije bilo lažnog

laskanja. Lice mu je sjalo od sreće.

- Nisam se nadao ovakvom uspjehu - rekao je skromno.

- Kako ti se čini? - upita je. Znao je da je ona, baš poput

mnogih, prvi put odgledala gotov film.

- A što da ti kažem? Mislim da reakcija publike dovoljno

govori.

Page 82: Život piše najljepše priče

- Baš me briga za publiku. Važno mi je tvoje mišljenje - reče

joj i pomakne pramen koji je pao preko njezinog lica. Od puke

jednostavnosti tog pokreta preplave je osjećaji.

- Damire - glas joj je bio drhtav, promukao - željela bi

razgovarati s tobom, nasamo.

- I ja bih to želio. Silno - pogleda je nježno - sada kada je

napokon sve gotovo...

- Ili ipak nije? - Rujana mu ukaže na novinare koji su brzim

koracima kretali prema njima. Svi su željeli dobiti izjave.

- Vidimo se kasnije? - upita je Damir. -Molim te!

Rujana se utopila u moru čestitara. Svi su je željeli

pozdraviti, čestitati na savršenoj glumi. Bila je fascinantna, to je i

sama shvatila gledajući ulogu koju je utjelovila.

Strpljivo je primala komplimente, odgovarala na pitanja, ali

je krajičkom oka tražila Damira.

Konačno ga ugleda. Grabio je prema njoj brzim koracima.

- Idemo odavde! - reče nervozno. Znoj mu se slijevao niz

lice.

- Ne mogu ovo izdržati ni minutu više! Naglim potezom

povuče je prema sebi.

Učinio je to impulzivno, za nijansu prejako, Rujana se

spotakne... ali on je zgrabi, čvrsto uhvati i unese joj se u lice.

- Sada kad sam te uhvatio, više te neću pustiti - šapne joj i

snažno je privuče k sebi. Više ga nije briga što je okružen masom

znatiželjnika, novinarima koji ne prestaju bljeskati svojim

fotoaparatima. Drži je na grudima, pritišće tako snažno da više ne

može disati. I nije ga briga što je žamor utihnuo, što su sve oči

uperene u njih, što više ništa ne vidi od silnih bliceva koji

1000 € BONUS

Page 83: Život piše najljepše priče

zasljepljuju. Više ga nije briga. On je voli, voli ludo i to više ne želi

skrivati.

Rujan je donosio i mirise jeseni. Mirise pečene paprike i

kuhanog kukuruza, pokošenog sijena, okuse dozrelog voća, mošta i

obilje prekrasnih zagasitih boja. Rujan je bio njezin mjesec. Mjesec

njenog rođenja i mjesec čarolije.

Film "Posljednje zbogom" ušao je u uži izbor prestižnog

festivala u Cannesu, a Damir je odlučio napraviti veliki party kako

bi proslavio taj veliki uspjeh.

- To se mora proslaviti - glas mu je podrhtavao od sreće.

Pozvat ću sve koji su radili na filmu.

- Ali, to više od ... - Rujana je bila zaprepaštena.

- Znam. Nešto više od dvjestotinjak ljudi -reče mirno - i svi

će oni doći. To je naša zajednička pobjeda.

Čitav hotel bio je ukrašen malim lampionima i minijaturnim

stolnim lampicama. Uz njih je postavila i velike svjećnjake koji su

unijeli onaj blistavi, otmjeni štih. Posvuda je postavila velike bijele

aranžmane...

- Vau! - uzvikne Damir. - Ljubavi, ovo je divno!

Bio je očaran, zadivljen.

Mali orkestar svirat će u vrtu, šampanjac se hladio u velikim

posudama, jelo je mirisalo, a ona je izgledala bajno. Besramno

zavodljivo i raskošno. Kosa joj se u teškim slapovima puštala niz

leđa, a jednostavna haljina od crnog sifona naglasila je savršenost

njezinih oblina.

Gosti su polako počeli pristizati i Damir se začudi kad ih je

Page 84: Život piše najljepše priče

ugledao. Svi su bili neobično dotjerani za ovu priliku. Mora da je

činjenica što su pozvani na zabavu u čast filma koji je nominiran za

tako prestižnu nagradu, automatski "popravio" ležernost u stilu

njihova odijevanja. Zabava se zahuktavala, a večera još nije bila

poslužena. Rujana se mogla opustiti. Osjetila je zadovoljstvo koje

imaju sve domaćice jer ovo je večer uspjeha. Osjećaj posebnosti i

trijumfa lebdio je nad njima. Bio je stvaran baš kao i glazba koja je

svirala. Rujana je u svom blistavom raspoloženju obilazila svoje

goste, smijala se zajedno s njima. Bila je opuštena, sretna. I

zaljubljena. Mogla je stati na sredinu plesnog podija i radosno

izvikivati:

- Damire, volim te, volim te!

Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka u kojima je pomislila

da joj se život približio čarobnoj razglednici.

Nebo je obasjano mnoštvom sitnih zvjezdica, lampioni koji

žmirkaju kroz noć, na stolu bijele ruže, prekrasno servirana hrana i

ohlađeni šampanjac.

- Prije nego što otvorim šampanjac, želio bih nešto reći -

Damir je kucnuo žlicom u čašu, a sve glave automatski se okrenu

prema njemu.

- Kao prvo, želio bih vam se svima zahvaliti što se došli. Ovo

je naša zajednička proslava jer bez vas i vašeg predanog rada nikad

ne bih mogao snimiti tako veličanstveni film -pljesak je proparao

noć.

- Posebno se, međutim, želim zahvaliti - napravio je

dramatičnu stanku - osobi koja me doslovno natjerala da joj dam

ulogu. Iako sam se u početku nećkao, sada shvaćam da je najvećim

dijelom upravo ona zaslužna za uspjeh filma. Bez njezinog velikog

1000 € BONUS

Page 85: Život piše najljepše priče

glumačkog iskustva, talenta, emocija koje je utkala u lik Anje...

- veliki pljesak ponovno je prekinuo njegovo govor. Kad se

konačno aplauz stišao, nastavi nešto tišim glasom:

- Nisam nikakav govornik, zato bih želio reći samo ovo.

Otkad sam upoznao Rujanu, moj se život čarobno preobrazio i ja

sam ponovno sretan. A desilo se još nešto... naime, ja sam se... ja

sam se zaljubio. Želio bih svoje osjećaje podijeliti s vama, mojim

prijateljima, i ženom koju volim.

Okrene se prema Rujani:

- Imam osjećaj kao da sam čitav život tražio glavnu glumicu,

a sada znam da je mojoj potrazi došao kraj. Pronašao sam ženu, naj-

ljepšu i najbolju osobu na svijetu. A kad sam te konačno pronašao,

više te ne želim pustiti... želim da zajedno...

Ne može više pričati jer savladan je silinom osjećaja.

Okupljeno mnoštvo briše suze koje klize niz obraze.

Rujana grca u suzama. Slane su, suze blaženstva. Ima osjećaj

kao da će se rastopiti od sreće, ljubavi. Tijelo joj drhtali od siline

osjećaja. Gleda Damirovo lice i misli da će umrijeti. Od njegovih

riječi, od ljepote trenutka, čarobnih poljubaca.

Njegove ruke primaju je u zagrljaj i osjeća ljubav koja pršti

iz njega. Pljesak se prolama kroz sumrak, nastaje opće veselje, svi

se grle, ljube. Opijena srećom kroz spuštene kapke gleda njegov

profil, njegova puna usta. Zatvara oči i pokušava zapamtiti svaki

trenutak ove tople rujanske večeri, sve mirise, pa i igru svjetlosti u

njegovim očima, dok joj se Damir unosi u lice i govori joj kako je

voli.

Ne bori se više kako bi zadržala suze koje klize po obrazu,

koje teku, nezadrživo teku. Pušta ih i ne razmišlja o njima.

- Ovo je kao na filmu - šapne mu.

- Još tisuću puta bolje, draga. Zapamti, ljubavi, život piše