Zivotopis-Einstein Blazevic Blumenschein

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

AKADEMSKA GODINA: 2014./ 2015.

Životopis kreativne osobe: Albert Einstein

-esej-

STUDENTI: Denis Blažević i Dario Blumenschein

GODINA STUDIJA: Druga godina preddiplomskog studija

STUDIJ: Pedagogija/ Engleski jezik i književnost

KOLEGIJ: Psihologija kreativnosti

NOSITELJ KOLEGIJA: dr. sc. Rosanda Pahljina-Reinić

Rijeka, svibanj 2015.

Iako se kroz povijest kreativnost dominantno pripisivala umjetničkim područjima,

velik broj istraživanja promijenio je tu svijest i ukazao na važnu ulogu kreativnosti u životima

znanstvenika te pojedine razlike između kreativnih umjetnika i znanstvenika. Dotičući se

teme kreativnih znanstvenika, većina ljudi dosjeti se iste osobe: Alberta Einsteina,

znanstvenika koji je svojim spoznajama i dostignućima revolucionirao modernu fiziku te time

zaradio titulu jednog od najvažnijih znanstvenika u povijesti čovječanstva, rame uz rame s

Newtonom i Galileom. Međutim, osim njegovih dostignuća, njegov upečatljiv način života i

svestranost čine ga još zanimljivijom temom iz perspektive kreativnosti. Iako sam Einstein

zauzima kritički stav o utjecajima vanjskih činitelja na vlastiti život smatrajući da je ljudima

jedva pojmljivo ono što je bitno za vlastiti opstanak, te „što zna riba o vodi u kojoj

svakodnevno pliva?“ (Wickert, 1998: 8), i dalje je nužno istražiti i vanjske i unutarnje

činitelje za prepoznavanje kreativnog razvoja toga genija koji je svojim životom i

dostignućima postao predmetom divljenja od najmanjih razrednih učionica do najeminentnijih

znanstvenih krugova.

Rano djetinjstvo malog Alberta, koji je 1879. godine rođen u židovskoj obitelji u

Ulmu, ni u čemu nije otkrivalo njegovu veliku budućnost, posebice jer je kasno izustio svoje

prve riječi zbog čega je obitelj na trenutke propitkivala njegove mentalne sposobnosti.

Međutim, prvi vanjski činitelj koji je uvelike utjecao na njegov razvoj bila je njegova obitelj.

Baš kako Gardnerova (1983/1993) studija opisuje dinamiku obitelji kao plodno tlo za razvoj

kreativnog pojedinca, slično tome (uz par iznimki) funkcioniralo je i kućanstvo Einstenovih:

Otac Hermann, strastveni zaljubljenik u matematiku, bavio se poslovima vezanim uz

elektrotehniku, no ne pretjerano uspješno. Oženio se za Pauline Koch, čiji su otac i djed bili

dvorski nabavljači. Potom Hermann u Ulmu, gdje se i Albert rodio, otvara elektro-trgovinu

koja zbog gospodarske krize također ne nailazi na plodno tlo.(Schwartz, McGuiness, 2001)

Iako pojedina istraživanja ukazuju da visoko kreativni pojedinci u nekom području imaju u

obiteljskoj povijesti članove koji su sudjelovali u istom ili sličnom području, to nije bio slučaj

kod obitelji Einstein. Međutim, taj nedostatak nadoknađen je obiteljskom atmosferom

liberalnog i prijateljskog duha, bračnog sklada te najvažnije, snažnom nadom u novi početak

koja im je omogućila da pretrpe poslovne poraze (Wickert, 1998) Nakon preseljenja u

München, Hermann i njegov brat Jakob započinju novi posao. Upravo roditelji, dvije godine

mlađa sestra Maja te stric Jakob bili su važni čimbenici Albertovog razvoja.

Storrov (1988) podatak kako su izolacija, povlačenje i nezavisnost nužni preduvjeti

kreativnog postignuća poprilično točno opisuju Albertovo rano djetinjstvo. Iako je vrt

1

Einstenovih u Münchenu često bio okupljalište rođaka i djece, Albert je rijetko viđen ondje.

Već tada je bio usamljenik, te se odvajao od druge djece svoje dobi kako bi uživao u maštanju

i zagonetkama, gradeći složene strukture od svojih igračaka te praveći kule od karata do 14

katova visoke. Također je u ranoj mladosti imao i izljeve bijesa, ali za razliku od svoje

upornosti, to je osobina koja ga je napustila u odrasloj dobi (Isaacson, 2007). Jedno od

najvažnijih početnih iskustava kojih se Albert sjeća je naizgled trivijalno, ali na njega je

ostavilo dubok i trajan utjecaj. Naime, kada je imao 5 godina, otac mu je pokazao kompas, a

on je ostao začuđen magnetskom iglom koja se ponašala kao da na nju utječe neka nevidljiva

sila. Otac mu je objasnio da se radi o magnetizmu, što je u mladome Albertu probudilo

osjećaje čuđenja i znatiželje koji će ga motivirati tijekom čitavog života (Isaacson, 2007.)

Otprilike istovremeno, Einsteinova majka, strastvena pijanistica, izlaže ga glazbi i potiče ga

na učenje sviranja violine za koju on s vremenom pokazuje darovitost. Objedinjujući talent,

užitak pri sviranju te ustrajnu vježbu, Einstein je vrlo brzo postao kvalitetan violinist.

(Wickert, 1998) Violina će mu biti vjeran pratilac kroz život, a jedino teme o glazbi će

Einsteinovu suzdržanost zamijeniti prijateljska toplina. Einsteinova sestra je također bila

nadarena pijanistica s kojom je on rado svirao te su se tako dodatno zbližili. Ljubav prema

glazbi, a osobito Mozartu, Einsteinu je itekako doprinijela u budućnosti. Sviranjem violine

često je dolazio do odgovora na pitanja koja su ga mučila.

Unatoč velikom broju izjava kako je Einstein pao matematiku, to nije istina. Štoviše, bio je

vrlo napredan u njoj. Otac, osjećajući to i vjerujući u važnost obrazovanja, nakon što je

prodao kuću i otišao sa obitelji u Italiju za koju je smatrao da im nudi svjetliju budućnost,

odlučio je da Albert ostane u internatu i nastavi obrazovanje kako bi razvio svoj potencijal

(Cook, 2007). Uz to, stric Jakob ga je dodatno upoznao sa ljepotama algebre. Međutim,

autoritarna škola koja se koristila metodama straha i prisile, 15-godišnjem Albertu koji je bio

jedini židov u razredu, oduzele su svaku volju za nastavkom školovanja jer je smatrao da

takve škole guše radost i oduzimaju prijekopotrebnu slobodu. Prekinuvši školovanje, odlazi

svojim roditeljima u Milano te uspješno izbjegava obavljanje vojnog roka u Njemačkoj. Sve

što mu je uskraćeno u njemačkoj školi, pronalazi kasnije u školi u Aarau, u Švicarskoj. Ta

ustanova je svojim načinom rada, bez vanjskog autoriteta, slobodnim duhom i jednostavnom

ozbiljnošću na Einsteina ostavila snažan dojam (Wickert, 1998). Škola je ohrabrivala način

učenja kojeg je on smatrao poticajnim, te ohrabrivala učenike na vizualne umne eksperimente

– metoda koja će pomoći Einsteinu da kasnije postane najvećim znanstvenim genijem svoga

vremena. Upravo takva usporedba dviju polarizirajućih odgojno-obrazovnih ustanova

2

podupire tvrdnju kako učenici radije uče i razvijaju svoja znanja, vještine i sposobnosti u

demokratičnim školama slobodnoga duha, a ne u autoritarnim školama koje su naoružane

metodama straha.

Sa 16 godina napisao je svoj prvi esej o teoretskoj fizici – esej koji je djelomično doprinio

upisu na Visoku Politehničku školu u Zurichu. Einstein nije bio uobičajeni student. Imao je

zategnut odnos s profesorima, rijetko je pratio upute, bio je tvrdoglav i nije dopuštao da mu se

išta kaže. Unatoč svemu tome, prema iskazu jednog asistenta na fakultetu, Einstein je uvijek

dolazio do ispravnih rješenja koristeći zanimljive metode. (Wickert, 1998). Iako djelomično

nemaran student, Gardner u svom poglavlju opisuje kako je Einsteinu prostorna inteligencija

bila korisna nadopuna njegovoj logičko – matematičkoj inteligenciji (Boden, 1994), što

objašnjava upotrebu umnih eksperimenata i Einsteinove izjave kako najčešće razmišlja u

slikama. Nakon uspješno završenog faksa, uz pomoć prijatelja Marcela Grossmana dobiva

posao u Švicarskom patentnom uredu - pozicija za koju su mnogi smatrali da Einsteinu neće

doprinijeti, no to je zapravo bio posao koji ga je u najproduktivnijim godinama svoga

stvaralaštva (1901-1909) lišio osnovnih egzistencijalnih briga (Wickert, 1998).

Kako pojedina istraživanja pokazuju, mnogi kreativni pojedinci nakon formalnog obrazovanja

zadržavaju osobni i profesionalni odnos s manjom skupinom vršnjaka unutar koje nastavljaju

svoj kreativni rad. Upravo takvu neformalnu skupinu organizirao je i Einstein te joj dao ime

Akademija Olympia. Sastancima su prisustvovali Maurice Solovine, Conrad Habicht, prijatelj

iz školskih dana, i sam Einstein. Trojac se redovito sastajao u Einsteinovom stanu gdje je

stanovao s bivšom kolegicom sa studija i suprugom, Milevom Marić. Na sastancima, čitao se

Ernst Mach, John Stuart Mill te su s vremenom uključivali sve širi krug autora, a takva

atmosfera oštroumnosti i srdačnosti te poticajnih razgovora snažno su unaprijedile Einsteinov

znanstveni razvitak (Wickert, 1998)

Godine su prolazile, a Einstein nije mirovao. Upravo tijekom rada u Švicarskom patentnom

uredu, nastaju njegove prve samostalne publikacije koje su utrle put teorijske fizike kojom je

on htio kročiti – za jednu od njih će i 16 godina kasnije biti nagrađen Nobelovom nagradom.

Vrsni fizičari, na čelu s Maxom Planckom, primijetili su važnost Einstenovog rada i važnost

njegove Posebne teorije relativnosti. Nakon što predaje otkaz u patentnom uredu, posao

dobiva na Sveučilištu u Zürichu, postaje zanimljivim i sjajnim predavačem čija bi predavanja

ostavila trajni utisak na studente, a Hans Tanner pruža opis njegove osobnosti iz tih dana:

„Vjerujem da je to bila i ostala veličina Einsteina kao znanstvenika: slobodno pristupanje

svim problemima, kritika, ne iz zluradosti, već zbog osobne potrebe, sve razumjeti i sve

3

samome sebi pojasniti.“ (Wickert, 1998: 60) Opis koji odgovara istraživanju Rushtona i

suradnika (1987) koji zaključuju da je faktor poučavanja zasićen crtom ekstraverzije. Iz

Züricha kasnije odlazi na Praško sveučilište – period u životu kada je dobio poziv za kongres

u Bruxellesu, kojeg prihvaća, a koji se održavao na najvišoj međunarodnoj razini te na kojem

je sklopio prijateljstva s nekim od najeminentnijih fizičara toga razdoblja poput gospođe

Curie i Poincaréa koji su mu pomogli da dobije posao na Politehnici u Zürichu. (Wickert,

1998) Kasniji život u Berlinu na kraju prvog svjetskog rata ga uključuje i u politički život jer

nije mogao mirno gledati kako strastveni nacionalisti okrivljuju Židove za poraz. Slava mu je

rasla, a on je obišao gotovo sve glavne gradove svijeta. Uz slavu, rasla je i opasnost do te

mjere da je u 1930-ima njemačka vlada raspisala nagradu od 50 000 tadašnjih maraka za

njegovu glavu te mu oduzela svu imovinu. U međuvremenu, u silnim putovanjima rastao se

od supruge Mileve i sinova, ali je ostao u bliskim odnosima s njima, te je čitav novac od

Nobelove nagrade prebacio Milevi (Wickert, 1998). U međuvremenu, ženi se Elsom, tri

godine starijom rođakinjom koja je bila potpuna suprotnost od Mileve. Međutim, Einstein nije

zahtijevao pretjerano romantičan brak, već jednostavnu potporu. Zbog snažnog političkog

angažmana i židovskih korijena odlazi iz Europe (sudbina koju su mnogi židovi dijelili), te

posao dobiva u Institutu u Princetonu koji ga toplo prihvaća.

Tijekom svih tih godina važno je napomenuti snažnu intrinzičnu motivaciju koja je pokretala

Einsteina u njegovu radu i držala ga odlučnim i ustrajnim čak i kada mu se činilo da godinama

'tapka u mraku'. Sam je za sebe govorio: „ja ne posjedujem neku posebnu nadarenost, već sam

samo strastveno znatiželjan“ (Wickert, 1998: 94) Upravo ta znatiželja u kombinaciji sa

željom za pronalaskom reda u kaosu, snažna intrinzična motivacija, razmišljanje u slikama te

matematičko – logička inteligencija bile su zaslužne za sve njegove uspješne umne

eksperimente kojima je rješavao probleme – snažan unutarnji arsenal kojeg je dodatno

ojačavala i glazba. Upravo pomoću takvog umnog eksperimenta, Einstein je zamišljao kako

prati zraku sunca te je njome putovao u svemir brzinom svjetlosti. Eksperimentom je došao do

odgovora koji je prenio na papir te je upravo takav kreativni način razmišljanja urodio plodom

budući je Einstein došao do svoje Posebne teorije relativnosti - najvažnijeg događaja u životu

za kojeg, ironično, nije dobio Nobelovu nagradu. (Aldous, 2007). Uz to, istraživanja su

pokazala ne samo da kreativci rade dugo i uporno, već rade s visokom produktivnošću:

obilježje koje opisuje i Einsteina s njegovih oko 248 publikacija kojima je zaradio mjesto

među najvećim fizičarima u povijesti. (Arar, Rački, 2003)

4

Naposljetku, za kraj je ostavljena tema koja je u posljednje vrijeme predmetom rasprave – je

li Einstein imao Aspergerov sindrom? Manje znanstveni krugovi ističu da nije budući su

osobine koje je imao u djetinjstvu, a koje su povezane s tim sindromom, nestale u starijoj

dobi. Međutim, znanstvena istraživanja (izdvojimo primjerice Ioan, 2003) kojima dajemo

prednost, ukazuju na to da Einstein, poput Newtona i mnogih drugih, ipak pripada tome krugu

ljudi. Tvrdnju podupiru dokazi kako se ljudi s Aspergerovim sindromom osjećaju

usamljenima u svijetu te nisu zainteresirani za uspostavljanje komunikacije sa drugima –

osobine koje su bile dio Einsteinovog djetinjstva. Nadalje, Einstein je u djetinjstvu imao

problema s govorom, bio je dominantno vizualni tip osobe, strastveni ljubitelj glazbe te je

imao eholaliju – ponavljanje riječi i fraza kako bi se uvjerio da ih je točno čuo i upamtio

(Ioan, 2003). Njegov život ohrabrenje je svima koji su suočeni s autizmom kako to ne mora

nužno biti prepreka u ostvarenju velikih životnih ciljeva.

Zaključno, bez sumnje je kako je Einstein vodio vrlo dinamičan život, bivao uključen

u različite sfere ljudskog djelovanja, a njegov osebujan način života i osobine koje su krasile

tog neobičnog fizičara činile su ga kreativnim genijem. Povučeni i tihi dječak koji je uživao u

zagonetkama i kojemu su svakodnevne stvari poput kompasa izazivale njegov mladi duh na

duboka promišljanja, izrastao je u genija čije su publikacije nerijetko bile središnja tema

razgovora vrsnih fizičara. Ne gubeći dječačku znatiželju, u pratnji violine te dugotrajnim

vizualnim eksperimentima, Einstein je sve do svoje smrti 1955. godine bio aktivan te rješavao

postavljene znanstvene probleme, čime je urezao svoje ime u povijest čovječanstva kao jedan

od najistaknutijih fizičara svijeta, koji će biti predmetom rasprave i divljenja godinama

kasnije.

5

Reference:

Aldous, C. (2007). Creativity, problem solving and innovative science. International

Education Journal 8 (2), str. 176-186

Arar, Lj., Rački, Ž. (2003). Priroda kreativnosti. Psihologijske teme. 12 (1), str. 3-22

Boden, M.A. (1996). Dimensions of creativity. MIT press: Massachusetts

Cook, D. (2006). Fathers of Influence. Borden Books: Baltimore

Gardner, H. (1993). Frames of mind: The theory of multiple intelligences. Basic Books: New

York

Ioan, J. (2003). Singular scientists. J R Soc Med. 96 (1), str. 36-39

Isaacson, W. (2007). Einstein: His Life and Universe. Simon&Schuster: New York

Schwartz, J., McGuiness, M. (2001). Einstein za početnike. Naklada Jesenski i Turk: Zagreb

Wickert, J. (1998). Albert Einstein. Genezis 97: Makarska

6

Prilog 1.: Obiteljska povijest

DA NE

___ _X_ 1. Osoba je bila jedino dijete.

_X_ ___ 2. Osoba je bila najstarije dijete.

3. Koliko je osoba imala braće ili sestara? A.Einstein imao je jednu sestru.

4. Redosljed rođenja (Je li osoba bila prvo, drugo, treće dijete?).

___Bio je prvo dijete._______

___ _X_ 5. Majka je bila kreativna u istom području ili domeni kao i osoba.

___ _X_ 6. Otac je bio kreativan u istom području ili domeni kao i osoba.

_X_ ___ 7. Majka i osoba bili su kreativni u različitim domenama.

_X_ ___ 8. Otac i osoba bili su kreativni u različitim domenama.

___ _X_ 9. Obiteljska povijest kreativnosti.

___ _X_ 10. Majka je umrla rano u životu osobe. Ako da, u kojoj dobi osobe? __________

___ _X_ 11. Otac je umro rano u životu osobe. Ako da, u kojoj dobi osobe? __________

___ _X_ 12. Otac ili majka bili su neuobičajeno strogi.

_X_ ___ 13. Osoba je bila privržena majci.

_X_ ___ 14. Osoba je bila privržena ocu.

___ _X_ 15. Osoba je imala hladan i distanciran odnos s majkom.

___ _X_ 16. Osoba je imala hladan i distanciran odnos s ocem.

___ _X_ 17. Osoba nije voljela majku ili oca.

_X_ ___ 18. Osoba je u kućnoj okolini rano u životu uvedena u kreativna ili naučna područja.

_X_ ___ 19. Osoba je imala braću ili sestre koji su pokazivali neuobičajene kreativne talente.

___ _X_ 20. Obitelj je bila siromašna.

_X__ ___ 21. Obitelj je bila srednje imućna.

___ _X_ 22. Obitelj je bila imućna.

___ _X_ 23. Osoba je u djetinjstvu bila odvojena od obitelji zbog bolesti.

_X_ ___ 24. Osoba je u djetinjstvu bila odvojena od obitelji iz drugih razloga.

7

___ _X_ 25. Osoba je kao dijete imala ozbiljno tjelesno oboljenje ili nedostatak.

___ _X_ 26. Osoba je smatrana «čudom od djeteta».

___ _X_ 27. Osoba je bila neuspješna u školi.

_X_ ___ 28. Djetinjstvo osobe se smatralo sretnim djetinjstvom.

___ _X_ 29. Djetinjstvo osobe se smatralo nesretnim djetinjstvom.

___ _X_ 30. Obitelji osobe dogodila se tijekom njenog djetinjstva ozbiljna tragedija.

___ _X_ 31. Osoba je vrlo strogo religijski odgajana.

_X__ ___ 32. Osoba je imala ležeran religijski odgoj.

___ _X_ 33. Osoba je imala mnogo prijatelja vršnjačke dobi.

_X_ ___ 34. Osoba je imala jednog ili dva prijatelja svoje dobi.

___ _X_ 35. Osoba nije imala niti jednog prijatelja svoje dobi.

_X_ ___ 36. Postojala je osoba izvan uže obitelji koja je služila kao mentor.

Prilog 2.: Kreativna postignuća

1. U kojoj su dobi osobe prvi puta zamijećene njene kreativne sposobnosti? U dobi od 5 godina.

2. Koliko se godina osoba uvježbavala kako bi stekla znanja i vještine u svom podučju stručnosti? 12 godina (1889-1901), te se dalje neprestano razvijao

3. U kojoj je dobi osoba napravila svoj prvi kreativan produkt? U dobi od 5 godina.4. Koji je to produkt bio? _____Sviranje violine.______5. U kojoj je dobi osoba producirala svoje najvažnije djelo? 26 godina (1905)6. Kako se taj rad zvao? Posebna teorija relativnosti7. U kojoj je dobi osoba napravila svoje zadnje djelo? __1954. godina (zadnji objavljeni

rad) U dobi od 75 godina. 8. Kako se taj rad zvao? Ujedinjena teorija polja9. Je li ovaj zadnji rad u kritikama dobro prihvaćen ili su kritičari smatrali da se

kvaliteta stvaralaštva osobe smanjila? Smatralo se neuspjehom jer je ignorirao dostignuća kvantne fizike – posebice jake i slabe nuklearne sile

10. U kojoj je dekadi života osoba producirala najviše djela? (zokruži jedno) 10-20 20-30 30-40 40-50 50-60 60-70 70-80

11. U kojoj je dekadi života osoba producirala najkvalitetnija djela? (zokruži jedno) 10-20 20-30 30-40 40-50 50-60 60-70 70-80

12. Je li u karijeri osobe postojao vremenski period u kojem nije mogla raditi? Da/Ne 13. Ako da, koji je bio razlog prekida?14. Je li osoba bila produktivna u više od jedne domene ili područja kreativnosti? Da/Ne

8

15. Je li osoba ostala intrinzično motivirana za odabrano područje tijekom cijelog životnog vijeka? Da/Ne

16. Je li osoba bila u braku? Da/Ne Koliko puta? _____2 puta_______17. Sretan brak? Da/Ne 18. Problematičan brak? Da/Ne 19. Je li osoba imala djecu? Da/Ne Koliko? ___Troje (3) djece.___

Povijesna osoba: __ Albert Einstein ____(1879-1955)__________________

GODINA GLAVNA KREATIVNA POSTIGNUĆA

1884. Prvi pokazatelji zanimanja za znanost

1885. Početak učenja sviranja violine

1889. Upoznaje Maxa Talmuda, studenta medicine koji ga uvodi u svijet znanosti i matematike

Osmišlja vlastiti program učenja u dobi od 10 godina i počinje sve više proučavati znanost

1900. Diploma iz matematike i fizike, početak pisanja doktorskog rada

1905. Završetak rada o kvantnoj teoriji (Brownovo gibanje)

Objava rada o posebnoj teoriji relativnosti

1913. Radi na novoj teoriji gravitacije

1915. Završetak formulacije i objava opće teorije relativnosti

1917. Objavljuje prvi rad o modernoj kozmologiji

Postaje direktor Instituta za fiziku Kaiser Wilhelm

1919. Potvrđivanje opće teorije relativnosti. Postaje poznat.

1921. Osvojio Nobelovu nagradu za fiziku (Nagradu preuzeo 1922. godine)

1925. Osvojio Copleyevu medalju

1927. Početak rada o kvantnoj mehanici u suradnji s Nielsom Bohrom

1928. Početak ideja o Ujedinjenoj teoriji polja

1929. Osvojio Medalju Maxa Plancka za izvrsna otkrića u polju teoretske fizike

1932. Zapošljava se na Institutu za napredna istraživanja u Princetonu

1934. Održava predavanje Josiah Williard Gibbs

1936. Osvaja Medalju Franklin Institute za rad o relativnosti i fotoefektu

9

Prilog 3.: Konfluentnost

Pored samog talenta, kreativnost i kreativnu produkciju određuju brojni drugi faktori poput kognitivnih komponenti, komponenti ličnosti i motivacije, obiteljskih, socijalnih i kulturalnih komponenti.

Procijenite koliko je svaki od dolje navedenih faktora bio važan za kreativno postignuće vaše povijesne osobe. Usmjerite se na značaj faktora u terminima njihovog utjecaja upravo na kreativna postignuća osobe, a ne njezin život općenito.

Rangirajte tri faktora (npr. ličnost, urođene sposobnosti, obiteljski ili socijalni faktori) za koje smatrate da su u najvećoj mjeri doprinijeli kreativnom uspjehu analizirane osobe. Objasnite zašto ste odabrali svaki pojedini faktor.

1. posebna sposobnost u području postignuća (talent, darovitost)

0_____1_____2_____3_____4_____5 uopće nije važan iznimno važan

2. suprotstavljanje, bunt (želja za mijenjanjem sustava)


3. osamljivanje


4. tjelesno oboljenje ili nesposobnost


5. ambicija i poriv


6. psihijatrijski problemi


10

7. kreativni roditelji

0_____1_____2_____3_____4_____5 uopće nije važan iznimno važan8. izloženost kreativnim domenama u ranoj kućnoj okolini


9. pokrovitelj koji financira obrazovanje i stvaralački rad osobe (može biti i roditelj)


10. mentor


11. otvorenost za nove ideje


12. ustrajnost, upornost


13. intrinzična motivacija


14. Radoznalost (faktor po vlastitom izboru)


15. Inteligencija (faktor po vlastitom izboru)


11

Inteligencija – natprosječno visoka matematičko – logička inteligencija uz potporu prostorne

inteligencije bila je ključni faktor u Einsteinovim kreativnim dostignućima. Najčešće je

razmišljao u slikama, koristio se često umnim (vizualnim) eksperimentima te je vješto

rješavao zagonetke koje mu je njegovo područje rada postavljalo.

Ustrajnost, upornost – Osobina je to koju svaki znanstvenik mora posjedovati ukoliko želi

biti uspješan u svome radu. Priroda znanstvenog rada predstavlja dugotrajni proces koji

zahtijeva puno strpljenja budući da postavljena hipoteza ne nagovještava svoju opravdanost.

To je posebice slučaj kod Einsteina koji se bavio apstraktnim pojmovima koji su zahtijevali

dugo vremena (čak i po nekoliko godina) i koji su ostavljali dojam 'tapkanja po mraku'.

Zahvaljujući vlastitoj upornosti, došao je do revolucionarnih zaključaka.

Poticajna okolina – Još od svoje pete godine, okruženje je bilo od snažnog utjecaja na

kreativni razvoj i postignuća Alberta Einsteina. Bez obzira radi li se o očevoj vjeri u sina i sve

što je sukladno tome učinio za njega, Maxu Talmudu koji ga uvodi u svijet znanosti i

matematike, Maxu Plancku koji je uvidio važnost njegovog rada ili gospođi Curie i Poincaréu

koji su ga poticali te mu preporukom pomogli da dobije posao na Politehnici u Zürichu,

okolina je često ohrabrivala njegov rad. Izuzetci se pojavljuju nakon rata, no takve opasnosti

uspješno izbjegava odlaskom na Princeton gdje je iznova toplo dočekan

12

Documents

Zivotopis-Einstein Blazevic Blumenschein