zkvh.org · Poznato je da više velikih reli-gija pustinju smatra povlaštenim mjestom iskustva svetoga. Oskud-nost životnih uvjeta u pustinji, po suprotnosti, u svijesti religioznog

zkvh

.org.r

s

Poznato je da više velikih reli-gija pustinju smatra povlaštenimmjestom iskustva svetoga. Oskud-nost životnih uvjeta u pustinji, posuprotnosti, u svijesti religioznogčovjeka budi želju za životnom pu-ninom. Jednostavno, u njoj čovjekpored mogućnosti povlačenja uosamu ima priliku doživjeti svojeosobne granice, svoje istinske po-trebe.

Izabrani narod je 40 godinahodio pustinjom ka obećanoj zem-lji. U pustinji mu se objavio JahveBog, kroz pustinju ga je spasio, oči-tovao svoju blizinu i učio slijeditiNjegove zapovijedi. Kroz iskustvopustinje prošao je i prorok Ilija, iIvan Krstitelj, te konačno i sam Go-spodin Isus. Prije svojeg javnog dje-lovanja Isus je u pustinji proveo 40dana, tamo je bio iskušavan i potvr-dio svoju postojanost u poslušnostii vjernosti Ocu. Također je i sv.Pavao proveo određeno vrijeme upustinji nakon svoga obraćenja iprije velikog navjestiteljskog djelo-vanja. U ranom kršćanstvu pustinj-ski su oci iskusili blagodat samoćeu izdvojenosti od svijeta. Kasnije sucijele zajednice živjele u pustinj-skim samostanima. Danas je pakpustinja za nas kršćane, po uzoruna samoga Gospodina i tolike svecekoji su kroz iskustvo oskudice tra-žili Boga, simbol samoće i kontem-placije.

S pravom se pitate što mi toimamo zajedničkoga s pustinjom?Baš ništa, osim ako je netko imaoprilike boraviti u njoj. Čemu ondasva ova priča? Svakako ćemo naprvu nedjelju korizme čuti evan-đelje o Isusovu boravku u pustinji.No, što to sve ima s nama koji ipakradije živimo u izobilju?

Vjerujem da, upravo sada napočetku korizme, možemo i tre-bamo tražiti poveznice izmeđuiskustva pustinje i našeg korizme-nog vježbanja. Naime, baš zato što

živimo u obilju – mislim ovdje pr-votno na osnovne egzistencijalne -ljudske potrebe, jer inače potre-bama nikad kraja – teško si mo-žemo predočiti kako, zašto i gdjemi to trebamo Boga. Da, to je zbiljavrlo teško. Nije dovoljno znati daBoga trebam, zato što je On Bog,nego to na neki način trebam i isku-siti. Ili bolje rečeno, trebam iskusitida sam nisam Bog, da nisam sve-moguć, samodostatan, nego baš su-protno, da sam bez Boga jadan iprazan.

Sve ono što nas ispunja i zao-kuplja u našoj rastrganoj svakodne-vici, na neki nas način ispunja. Toje normalno. No, pitanje je kolikopored te „naše punine“ ostaje mje-sta za Boga? Zar se ne događa bašto da što smo više ispunjeni namasamima, svojim dostignućima i re-zultatima, time bivamo sve praznijiBogom i sve nam je teže razumjetizašto ga još uopće trebamo biti po-trebni. Mislim da se upravo tako -nalazimo u svojevrsnoj pustinji, aline onoj u koju su se toliki povlačilida tamo traže i nađu Boga, negobaš suprotno – u pustinji prepunojsvega kao pijeska, a oaze Božje bli-zine su na vrlo velikim udaljeno-stima. Da, zbilja mislim da smo tunegdje. Iskoristimo zato ovo milo-sno vrijeme korizme, svatko nekapotraži svoju pustinju u kojoj će seisprazniti od sebe samoga i strpljivočekati da ga ispuni sam Bog. Nekamolitva sv. Nikole iz Flüe ove ko-rizme osobito bude i molitva sva-koga od nas:

Moj Gospodine i moj Bože,uzmi sve od mene, što mi je zapreka prema Tebi!Moj Gospodine i moj Bože,daj mi sve ono što mi pomaže da dođem k Tebi!Moj Gospodine i moj Bože,uzmi me od mene i daj da budem posve Tvoj!

Vaš urednik

Iz sadržaja

Papine poruke ...................5

Tema broja:Spasonosno trpljenje .......6

”Razgovor” o Dužijanci .....8

Zlatna krunica .................10

Stepinčevo u Subotici .....13

Duhovni nomadi - o sektama .......................14

Novi srpski patrijarh .......18

Blagoslovine:blagoslov obitelji i kuća...22

Reportaža: Svećenički domJosephinum u Subotici ...23

Intervju:Mons. József Botka .......26

Više od milijardu gladnihu svijetu: sramota ..........29

Duhovnost:Krepost (1) ....................32

Korizma i post .................34

Kršćanski stav:Svrha postojanja nijeblagostanje, već Bog .....35

Prela i balovi ....................36

Mladi:Bože, gdje si? .................41

Pravila ”savršenog”odgoja .............................44

Česta ispovijedistih grijeha ....................47

Zvonik � 2/2010 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Iskustvo duhovne pustinje

zkvh

.org.r

s

Veljača je obilježena s dva, recimo tako, bi-blijsko-liturgijska znaka: svjetlom i pepelom.Promotrimo jedan i drugi.

Svijećnica, na početku mjeseca veljače, stojipoput odsjaja božićnoga svjetla iz jaslica. Tosvjetlo produžilo je i svjetlost dana, dani su po-stali duži. Bogoslužje Svijećnice upozorilo nas je:Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu pukasvoga izraelskoga. Radi se, dakle, ne o trenutnomsvjetlu, već o svjetlu koje će trajati u Božjem na-rodu i biti njegova slava. Isus je sebe nazvaosvjetlom: Ja sam svjetlost svijeta – rekao je. Sv.Ivan evanđelist kaže da je Svjetlost došla na svi-jet. To je Svjetlo istinsko, ono prosvjetljuje sva-koga čovjeka. To je svrha betlehemskog Svjetla,koje je razorilo tamu noći i od štale učinilo nebo.Ono ima moć raspršiti tamu moga srca i odnjega stvoriti nebo. Moj je zadatak staviti ga nasvijećnjak svoje duše i omogućiti mu da svijetli uovom bezdušnom svijetu. Ono nas poziva da neproklinjemo tamu već da radosno služimoSvjetlu, koje je Isus Krist.

Meditacija

Svjetlo i pepeobr. Vjenceslav Mihetec, ocd

4 2/2010 � Zvonik

Drugi snažan znak ovoga mjeseca je pepeo,pepelnica. Ona stoji na početku Vazmenog raz-doblja. To je novi početak. Kad dopustimo danam izgori svjetlo, ostaje pepeo. Svjetlo gubi sjaji toplinu kad u uljanicu duše ne dolijevamo ulja.Ulje je molitva, motrenje Boga i životno praće-nje njegove zvijezde. Ulje su djela učinjena čo-vjeku radi Boga. Čovjek koji tone vraća se upepeo. Ozbiljno upozorenje u bogoslužju pepel-nice: Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se uprah vratiti! – potiče i poziva: Obratite se i vje-rujte Evanđelju! Pepeo nikako nije naša poslje-dnja točka. U pepelu ću čekati uskrsnuće, ali akodanas vjerujem Evanđelju i po njemu ravnamsvoj život, vratit ću se iz pepela u novi, vječniživot. Kad god pristupim čovjeku bez Boga, kadgod čovjeka ostavim bez Boga, ostaje mi pepeoživota. Svjetlo je ugašeno. Eto, i to mi se možedogoditi. Srećom, nije to „sudba kleta“, fatum.Treba čuti i poslušati poziv navještaja: Obratitese i vjerujte Evanđelju.

Zahvaljujući „premilosrdnom srcu Boga na-šega“ mi možemo uvijek započinjati. On namdaje priliku da pepeo pretvaramo u život. Gospo-din jako cijeni našu volju i vjernost. Volja i vjer-nost otvorena su vrata moje duše njegovoj milo-sti. Kad ugleda vjernost moje volje, on će bitimoja snaga. Idi s tom snagom u sebi. Ja ću biti stobom. Pobijedit ćeš…, rekao je mladom Gi-deonu.

Nemojmo se uplašiti svoga pepela. MotrimoNjegovo Svjetlo. Gospodin će nas izvesti iz tamena svjetlo, iz smrti u život. Neka nam veljačabude mjesecom nade i radosti.

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2010.

Čovjek ne može sam provoditi pravdu,on treba izići iz opsjene samodostatnosti iući u veću pravednost, koja je pravednostljubavi, pravednost koju ostvaruje Krist –napisao je papa Benedikt XVI. u ovogodiš-njoj poruci za Korizmu koja započinje naPepelnicu, u srijedu 17. veljače.

Sveti se Otac prije svega zadržao na znače-nju riječi „pravednost“ koja, po poznatim riječima Ulpijana,rimskoga pravnika iz III. stoljeća, znači „dati svakome nje-govo“. Ali ono što je čovjeku najpotrebnije, ne može mu bitizajamčeno zakonom – primijetio je Papa. Sigurno su potre-bna materijalna dobra – napomenuo je nadalje Sveti Otac ioštro osudio ravnodušnost prema gladi u svijetu – ali praved-nost u razdiobi ne daje ljudskome biću sve ono „njegovo“ nakoje ima pravo. Čovjeku je, naime, kao kruh, pa i više odkruha, potreban Bog i njegova besplatna ljubav – naglasio jePapa te riječima svetoga Augustina podsjetio da nije ljudskapravednost ona koja čovjeka udaljuje od pravoga Boga.

Papa je potom upozorio na trajnu čovjekovu napast daizvor zla pronalazi u vanjskim uzrocima, te napomenuo kako,

idući u tom smjeru, brojne suvremeneideologije vjeruju da mogu ostvariti pra-vednost uklanjajući jednostavno te iz-vanjske uzroke. Taj je način razmišljanjaSveti Otac nazvao naivnim i kratkovid-nim, jer – kako je naglasio – nepravda,plod zla, nema isključivo izvanjske kori-jene; ona potječe iz ljudskoga srca, u ko-jemu se nalaze izvori tajnovitoga sudio-ništva sa zlom. Čovjek, naime, u sebiosjeća čudnu privlačnost zbog koje sepovlači u sebe, ističe se iznad i protivdrugih; riječ je o samoljublju, posljedici

Istočnoga grijeha – napomenuo je Sveti Otac. Kršćanski navještaj pozitivno odgovara na čovjekovu žeđ

za pravednošću – istaknuo je nadalje Sveti Otac. Pred praved-nošću Križa moguće je pobuniti se, jer on ističe da čovjek nijeneovisno biće, nego mu je Bog potreban kako bi u potpuno-sti bio to što jest. Obratiti se Kristu, stoga, znači izići iz op-sjene samodostatnosti te otkriti i ponizno prihvatiti vlastitubijedu i potrebu za Božjim oprostom i prijateljstvom. Osna-žen tim iskustvom, kršćanin je potaknut pridonijeti oblikova-nju pravednih društava, u kojima svi primaju ono što im je po-trebno za život u skladu s vlastitim ljudskim dostojanstvom, iu kojima je pravednost oživljena ljubavlju – istaknuo je SvetiOtac na koncu Korizmene poruke. /RV/

Zvonik � 2/2010 5

Papine riječi

Iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade

/Iz Poruke pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2010./

Godišnjom proslavom Dana bolesnika Crkva, zapravo,želi probuditi snažnu svijest u crkvenoj zajednici o važnostipastoralne službe u velikom svijetu zdravlja, koja je sastavnidio njezina poslanja, jer je na tragu samog Kristova spasenj-skog poslanja. On, božanski liječnik, „prošao (je) čineći dobroi ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao“ (Dj 10,38). Utajni njegove muke, smrti i uskrsnuća, ljudsko trpljenje crpismisao i puninu svjetla. U apostolskom pismu Salvifici dolo-ris, sluga Božji Ivan Pavao II. ovako objašnjava tu zbilju: „Ljud-sko trpljenje – pisao je – dostiglo je svoj vrhunac u Kristovojmuci. I istodobno ono je ušla u potpuno novu dimenziju i unovi red: vezano je uz ljubav…, uz onu ljubav koja stvaradobro, koja izvlači dobro također iz zla preko trpljenja, kaošto je najviše dobro otkupljenja svijeta poteklo od Kristovakriža i neprestano iz njega izvire. Kristov je križ postao izvor,iz kojeg izviru rijeke žive vode“.

Gospodin Isus na Posljednjoj večeri, prije nego će se vra-titi Ocu, prignuo se da opere noge apostolima, anticipirajućinajviši čin ljubavi na križu. S tom je gestom pozvao svoje uče-nike da uđu u istu njegovu logiku ljubavi koja se daje osobitonajmanjima i najpotrebitijima (usp. Iv 13,12-17). Slijedeći nje-gov primjer, svaki je kršćanin pozvan, u različitim i uvijeknovim okolnostima, u vlastitom životu provoditi u djelo pri-spodobu o dobrom Samarijancu, koji, prolazeći pored nekogčovjeka kojeg su razbojnici ostavili polumrtva uz put, „vidjega, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zaviih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuzeza nj brigu. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioničaru:'Brini se za nj – reče mu – pa ako što više potrošiš, ja ću ti napovratku platiti'“ (Lk 10,33-35).

Na kraju prispodobe Isus kaže: „Idi pa i ti čini tako“ (Lk10,37). S tim se riječima obraća i nama. Potiče nas prignuti

se nad rane tijela i duše tolike naše braće i sestara koje su-srećemo na putovima svijeta; pomaže nam shvatiti da, Bo-žjom milošću koju se prihvaća i živi u svakodnevnom životu,iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade. I doista,kao što sam istaknuo u enciklici Spe salvi, „ne ozdravlja čo-vjeka izbjegavanje trpljenja, bijeg od boli, već sposobnostprihvatiti nevolje i sazrijevati u njoj, naći smisao po sjedinje-nju s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubav-lju“. /.../

Osnivanje Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdrav-stvenih djelatnika prije dvadeset i pet godina, ulazi u skrbCrkve za svijet zdravlja. I stalo mi je dodati da se u sadašnjempovijesno-kulturnom trenutku zamjećuje potreba za pozor-nom i kapilarnom prisutnošću Crkve pored bolesnika, kao iprisutnost u društvu koja je kadra prenijeti na djelotvorannačin evanđeoske vrijednosti u cilju zaštite ljudskoga života,od njegova začeća pa do naravne smrti. Želio bih ovdje pod-sjetiti na Poruku siromašnima, bolesnima i svima onima kojitrpe, koju su koncilski oci uputili svijetu na završetku Dru-goga vatikanskog koncila: „Vi svi koji teže osjećate teret križa– rekli su – … vi koji plačete… vi neznani patnici, budite hra-bri: vi ste miljenici Božjega kraljevstva, kraljevstva nade,sreće i života; vi ste braća trpećeg Krista; i s njim, ako to že-lite, vi spašavate svijet!“

Zahvaljujem od srca osobama koje, svakodnevno, „služebolesnima i onima koji trpe“, čineći da „apostolat Božjeg mi-losrđa, u koji su uključeni, odgovara uvijek sve bolje na novezahtjeve“.

U ovoj Svećeničkoj godini svoju misao upućujem osobitovama, dragi svećenici, „poslužiteljima bolesnika“, znaku ioruđu Kristova suosjećanja, koji mora doći do svakog čovjekakoji trpi. Pozivam vas, dragi prezbiteri, da se ne štedite uskrbi i pružanju utjehe tim osobama. Vrijeme provedeno uzonoga koji je u kušnji rađa plodovima milosti za sve ostale di-menzije pastorala.

Obraćam se na kraju vama, dragi bolesnici, i molim vasda molite i prinosite svoja trpljenja za svećenike, da uzmognubiti vjerni svojem pozivu i da njihova služba bude bogata du-hovnim plodovima, na dobrobit čitave Crkve.zk

vh.or

g.rs

Kad kažemo „spasonosno trpljenje“ onda nam seodmah nameće misao o trpljenju kao nečemu negativnom.I sama formulacija „spasonosno trpljenje“ izaziva u nama ču-đenje. Može li uopće trpljenje biti nešto pozitivno ili je ononešto protiv čega se svi ljudi bore svim silama i raspoloži-vim sredstvima? Povezati, pak, trpljenje s riječju spasono-sno, doista je čudno. Od čega ili od koga trpljenja spašava?Kako spašava?

Pokušat ću na ova teška i čudna pitanja odgovoriti rije-čima Sluge Božjega Ivana Pavla II., koje nam je on ostavio utrajnu baštinu u svom apostolskom pismu Salvifici doloris(Spasonosno trpljenje). Ovu encikliku objavio je na blagdanGospe Lurdske, 11. veljače 1984. godine. U tom pismu go-vori o svijetu ljudske patnje, upućuje gdje tražiti odgovore osmislu patnje, zatim stavlja pred nas Isusa Krista koji je lju-bavlju pobijedio patnju, zatim prelazi na nas te govori onašem sudjelovanju u Kristovim patnjama, da bi nastavio iz-laganjem o evanđelju trpljenja te predstavio Milosrdnog Sa-maritanca, kao uzor svima onima koji se na svom životnomputu susreću s patnicima, tj. s onima koji trpe.

U ovom izlaganju u kratkim ću crtama predstaviti 5. i 6.poglavlje ove enciklike i pokušati izvući iz Papinih riječi kon-kretne poruke za nas, ljude trećega milenija kršćanstva.

Peto poglavlje svoga pisma Ivan Pavao II. započinje Pje-smom o Sluzi Patniku, koja tako zorno prikazuje Kristovupatnju: Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potom-stvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispu-niti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spo-znajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge ikrivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u ba-štinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio nasmrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese nasebi i da se zauzme za zločince (Iz 53,10-12).

Doista, otkad je Isus dragovoljnim prihvaćanjem mukei smrti na križu očitovao svoju ljubav prema čovjeku, trplje-nje je dobilo posve novi smisao. Trpljenjem, svojom krvljuIsus je platio otkupninu za sve ljude (usp. 1 Kor 6,20; 1 Pt1,18-19). Mi smo, dakle, spašeni i otkupljeni. Otkupitelj jetrpio umjesto čovjeka i za čovjeka. Svaki čovjek sudjeluje u ot-kupljenju, ističe Papa, ali je upravo stoga i svaki čovjek po-zvan da sudjeluje u onoj patnji po kojoj se izvršilo otkuplje-nje. Osim toga Krist je izvršavajući djelo otkupljenja po pat-nji, ljudsku patnju uzdigao na razinu otkupljenja. U tom smi-slu i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionikotkupiteljske Kristove patnje (Spasonosno trpljenje, br. 19).

Sve to tako rečeno zvuči dosta jednostavno i razumljivo,ali podsjetimo li se neke svoje patnje, priznat ćemo vrlo brzoi bez okolišanja, da smo rijetko na to mislili. Čovjek koji trpiprije svega nastoji što prije osloboditi se toga trpljenja. Akoono potraje, onda počinje s pitanjima poput onog: „Zašto bašja?“ ili „Što sam ja Bogu skrivio“ a nerijetko u trpljenju čo-vjek postaje nestrpljiv, počinje mrmljati, a često pada i u de-presiju, pa i u očaj.

Ovu temu uoči Korizme izabrali smo upravo zbog togada bismo se podsjetili kako naša patnja može biti dragocjenakako čovjeku koji trpi tako i drugima, recimo njegovoj obi-telji, župnoj zajednici ili narodu kojemu pripada. To postići

doista je umijeće, ali umijeće koje nam nije nedohvatljivo.„Dohvatit“ ćemo ga vrlo lako ukoliko budemo promatralikako je Isus trpio i budemo li slijedili njegov primjer. SvetiPavao nam je za to dao izvrsne savjete. On prije svega pou-čava da Kristovo trpljenje i smrt nikada ne promatramoodvojeno od njegovog uskrsnuća. Stoga moramo i svoju pat-nju osvijetliti događajem Uskrsnuća: Doista, mi se živi uvi-jek na smrt predajemo poradi Isusa, da se i život Isusov oči-tuje u našem smrtnom tijelu… Ta, znamo: onaj koji je uskri-sio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti (usp. 2 Kor4,8-14).

Sveti Pavao govori o raznim patnjama i posebno oonima što su ih podnosili prvi kršćani „zbog Isusa“. Te patnjeomogućavale su onima kojima je ta poslanica upućena da su-djeluju u djelu otkupljenja koje se dogodilo po Otkupiteljevojsmrti i uskrsnuću. Rječitost križa i smrti nadopunja se rječi-tošću uskrsnuća. U uskrsnuću čovjek pronalazi sasvim no-vu svjetlost koja mu pomaže utirati put kroz gusti mrak poni-ženja, sumnji, očajanja i progonstva (Spasonosno trpljenje,br. 20).

U svjetlu uskrsnuća sv. Pavao je izvrsno razumio smi-sao trpljenja i prihvatio ga kao nešto stvarno najdragocje-nije u svom životu: S Kristom sam razapet. Živim, ali ne višeja, nego živi u meni Krist… (Gal 2,19-20). To i takvo njegovo

2/2010 � Zvonik6

Tema

Spasonosno trpljenjePiše: mr. Andrija Anišić

iskustvo postalo je i njegovo svjedočanstvo. On je to svojesvjedočanstvo dijelio sa svim Crkvama koje je osnivao, kojeje pohađao i kojima je pisao. Osobno je „na svom tijelu“ isku-sio da trpljenje doista može biti spasonosno, da patnja možepostati dobitak, biti na ponos i izvor radosti. O tom je isku-stvu svjedočio drugima: Radujem se sada dok trpim za vas iu svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim zaTijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem porasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesemRiječ Božju… (Kol 1,24-25).

Međutim, kad netko nešto lijepo ili snažno doživi, toonda želi podijeliti s drugima i druge u to „uvući“. Tako iPavao u „zajedništvo s patnjama Kristovim“ (usp. Fil 3,10)poziva druge. Dapače, on Rimljane zaklinje da se uključe uto zajedništvo: Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: pri-kažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svojeduhovno bogoslužje (Rim 12,1). Trebamo biti jasni, Krist jesvojim trpljenjem izvršio otkupljenje svijeta. Međutim, isto-dobno to otkupljenje iako je potpuno izvršeno Kristovom pat-njom, živi i na svoj se način razvija u ljudskoj povijesti. Živii razvija se kao Tijelo Kristovo koje je Crkva, i u toj protež-nosti svako ljudsko trpljenje, snagom sjedinjenja s Kristom uljubavi, nadopunja Kristovu patnju (Spasonosno trpljenje,br. 24).

Evanđelje trpljenjaOve dvije riječi, slično kao i „spasonosno trpljenje“ ne-

upućene mogu uvelike zbuniti. Kako se trpljenje može po-vezati s Radosnom vijesti? Stvarno bi čudno zvučalo kadbismo došli u posjet nekom teškom bolesniku i rekli mu„blago tebi što smiješ toliko trpjeti“. No, u biti „evanđelje tr-pljenja“ hoće reći upravo to. Evanđelje trpljenja ne značisamo to da je patnja prisutna u evanđelju (radosnoj vijesti)kao jedan od sadržaja radosne vijesti, nego to evanđelje osimtoga znači objavu spasonosne snage i spasonosnog značenjatrpljenja u Kristovu mesijanskom poslanju, i dosljedno, u po-slanju i pozivu Crkve (Spasonosno trpljenje, br. 25). Stoga jeIsus već kad je pozivao svoje učenike jednostavno naglasioda ga ne može slijediti onaj tko nije spreman „odreći sesebe“ i „uzimati svoj križ svaki dan“ (usp. Lk 9,23). Jasno imje, također, rekao da ih čekaju progoni, mržnja svijeta, pa ismrt (usp. Lk 21,12-19). Zato im je potrebna hrabrost i ja-kost. Ustrajnima je, pak, obećano spasenje (usp. Mt 10,22;24,13) ali i mir na zemlji: To vam rekoh da u meni mir imate.U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijediosvijet! (Iv 16,33).

Trpljenje je posebna milost kako za pojedinog kršća-nina tako i za cijelu Crkvu. Poznata je izreka: „Krv muče-nika, sjeme je novih kršćana“. Svaki kršćanin bi morao isku-siti da je trpljenje doista milost, kako bi to mogao posvjedo-čiti drugima. Iz stoljeća u stoljeće, iz naraštaja u naraštaj ot-kriva se kako je u trpljenju skrivena osebujna snaga koja iz-nutra približava čovjeka Kristu, neka osobita milost. Njojmnogi sveci duguju svoje duboko obraćenje… Plod takva obra-ćenja nije samo činjenica da čovjek otkriva spasenjsko znače-nje trpljenja nego nadasve to što u trpljenju postaje sasvimnovim čovjekom… I u slučaju kad je tijelo teško bolesno, sa-svim nesposobno, te je čovjek gotovo nemoćan za življenje idjelovanje, sve se više očituje unutarnja zrelost i duhovna ve-ličina, što postaje potresna opomena zdravima i normalnima(Spasonosno trpljenje, br. 26).

Svaki bi kršćanin trebao otkriti smisao trpljenja. Beztoga ne može biti pravi kršćanin, jer u trenucima trpljenja

neće moći sa svoga lica zračiti mir i radost nego razočaranjei beznađe. „Krist zaista ne odgovara izravno i ne odgovaraapstraktno na ljudsko pitanje o smislu trpljenja. Čovjek čujenjegov spasonosni odgovor u onoj mjeri u kojoj sam postajesudionikom Kristovih patnja“.

Biti sudionikom Kristovih patnja je zvanje. Ivan PavaoII. izriče to vrlo snažno: Krist ne tumači apstraktno razloge tr-pljenja, nego prije svega kaže: „Slijedi me!“ Dođi! Svojim tr-pljenjem sudjeluj u djelu spasenja svijet a koje se vrši mojimtrpljenjem, mojim križem. I kako čovjek uzima svoj križ du-hovno se sjedinjujući s Kristovim križem, tako se pred njimotkriva spasenjsko značenje trpljenja (Spasonosno trpljenje,br. 26). Papa ističe da se osobni smisao trpljenja otkriva narazini Kristove patnje, ali da taj smisao s Kristove razine si-lazi na čovjekovu razini na određeni način postaje njegov oso-bni odgovor. I tada čovjek u svojem trpljenju nalazi unutarnjimir, čak duhovnu radost (Spasonosno trpljenje, br. 26). Mir iradost dolaze zato što je čovjek nadvladao osjećaj beskoris-nosti trpljenja. Tu radost još više umnaža spoznaja da svojimtrpljenjem može pomoći i drugima kao i da svojim trplje-njem vrši nezamjenljivu službu u tijelu Kristovu koje nepre-kidno raste iz Otkupiteljeva križa, upravo trpljenje prožetoduhom Kristove žrtve jest nenadomjestiv posrednik i uzročnikdobara koja su bitna za spas svijeta (Spasonosno trpljenje, br.27). Zato je Crkva u braći i sestrama koji trpe uvijek gledalavišestruke nositelje Kristove nadnaravne snage: Oni što su-djeluju u Kristovim patnjama, u osobnom trpljenju čuvaju iz-vanredni dijelak beskrajnoga blaga otkupljenja svijeta i zatoto blago dijele s drugima... Crkva osjeća potrebu da se utječevrijednosti ljudskih patnja za spasenje svijeta (Spasonosnotrpljenje, br. 27).

Zvonik � 2/2010 7

Tema

Moje iskustvo

Najtužniji dan postade mi najradosnijim danom u životu

Ispričao sam ovo bezbroj puta. I još ću. Uvjeren samda mi je to iskustvo Gospodin darovao da njime svjedočimza čudnu i čudesnu istinu: „Kršćanin ne može biti nesretančovjek“. Dogodilo se na dan smrti moga oca. Na časusmrti podijelio sam mu potpuni oprost, bolesničko poma-zanje, molio preporuke umirućih. Držao ga za ruku dok jeizdisao, obrisao mu posljednju suzu koja mu je kanula izoka kad je izdahnuo… Plakao sam tada kao malo dijete.Bio je to najtužniji dan u mom životu. Ipak, nakon pola sataon se pretvorio u najradosniji dan. Dok sam klečao, molioi plakao kraj njegovog mrtvog tijela osjetio sam u jednomtrenutku duboki mir i radost. Postao sam svjestan da je uOčevu zagrljaju, da je u društvu anđela i svetih, da je zanjega započela radost koja ne prestaje i sreća koja vječnotraje. Suze su tekle, ali je smiješak bio na mom licu. Bio jeto zbunjujući prizor za moje koji su pomislili da mi je pre-velika tuga poremetila razum. No, ubrzo su promijenili mi-šljenje. Čuli su moje svjedočanstvo i grč bola i tuge na li-cima svima pretvorio se u smirenu i normalnu ljudskutugu, punu utjehe i nade u ponovni susret ondje gdje smrtiviše nema, ni tuge, ni jauka, ni boli, nego samo mir, radost,sreća, ljubav… Želim to iskustvo svima. Želim svima da uboli iskuse radost i mir, te postanu svjedoci istine da sukršćani najsretniji ljudi ovdje na zemlji i da ih čeka vječnasreća. /A. A./zk

vh.or

g.rs

Osamnaesti po redu „Razgo-vor“ Katoličkog instituta za kulturu,povijest i duhovnost „Ivan Antuno-vić“, održan je 20. siječnja u Hr-vatskom kulturnom centru „Bunje-vačko kolo“ na temu „Dužijanca –jučer – danas – sutra", u povodu100. obljetnice tzv. „Crkvene Duži-jance“. Bio je to drugi dio obilježa-vanja Dana biskupa Ivana Antuno-vića, koji se tradicionalno održavajuu siječnju u povodu obljetnicesmrti preporoditelja bačkih Hrvata.

O „Dužijanci jučer“ govorio jemons. Stjepan Beretić, podsjetivši na-zočne na to kako običaje vezane uz za-vršetak žetve imaju svi narodi koji radena njivama. Izraz „dužijanca“ ima razli-

čite korijene riječi. U Podunavlju su jenazivali „doženjanca, doženjance“, a uDalmaciji se ponegdje kaže još i „dovr-šancija“. Zvala se dužijanca još i „doži-njalica“ a oko Udbine su Hrvati i Srbi

govorili „dožitoncija“, dok je somborskinaziv „dužionica“, nastao vjerojatno odizraza „dožionica“, podsjetio je preda-vač. Dužijanca je bila prije svega obitelj-sko slavlje završetka žetve i zahvale Boguza kruh svagdašnji. Nakon žetve žetvenibi vijenac u svečanoj povorci žeteoci do-nijeli domaćinu, da tako označe kraj ve-likoga posla. Vijenac bi se po ulasku udomaćinovu kuću polijevao vodom uznak želje da njive opet budu plodne i dadobro rode. Vijenac se čuvao u velikojčasti. Visio je o gredi u čistoj sobi sve dopočetka sjetve. Onda bi ga domaćin iz-mrvio, a sjeme iz vijenca pomiješao bi sasjetvenim sjemenom… Obiteljska duži-janca imala je u svih Bačvana vrlo sli-čni slijed. Neki su elementi zajednički:žitni vijenac na glavi glavnoga kosca, po-lijevanje vodom, svečani stol i zahvalaBogu, rekao je predavač. Novi datum uslavljenju dužijance je 1911. godinakada je župnik subotičke župe Sv. Roka,mons. Blaško Rajić, u suradnji s Katoli-čkim divojačkim društvom priredio ucrkvi slavlje Dužijance, da tako svi kojislave obiteljsku dužijancu, zajedno i ucrkvi zahvale Bogu za završetak žetve ikruh svagdašnji. Ta crkvena dužijancaili liturgijski dio dužijance je nešto iz-vorno, nešto što nitko nema. Taj liturgij-ski dio subotičke i somborske dužijance jepostao najveća ljetna svetkovina bunje-vačkih Hrvata. Nastala je kao nešto štoje izniklo iz one obiteljske dužijance. Raz-vila se tako snažno, da ta liturgijska du-žijanca traje već puno stoljeće. Kućna(obiteljska) dužijanca je zaboravljena, aova liturgijska živi. Od kada su se na nji-

vama pojavili moćni poljoprivredni stro-jevi, koji i kose i vrše, i ovršenu pšenicuutovaraju u prikolice, sve je više padalau zaborav ona lijepa dužijanca s kuć-noga praga, zaključio je mons. Beretić.

Dr. Andrija Kopilović, podsjetioje kako se Dužijanca slavi „danas“, tj.posljednjih dvadesetak godina. Pri tomje istaknuo tri teze od koji se prva od-nosi na činjenicu kako je Dužijanca obi-teljska svečanost koja je pravo javnostistekla 1911. godine i to u crkvi. Druga

teza podrazumijeva to da je dugi niz go-dina ova manifestacija poprimala obo-gaćujuće forme isključivo unutar crkvei hrvatskih bunjevačkih udruga koje suse okupljale oko Crkve, kao što su biliKatoličko divojačko društvo i Katoličkomomačko društvo. U vrijeme komuni-zma dužijanca je bila samo crkvenajavna svečanost. Treća pak teza odnosise na to da su ljudi svjesni i zauzeti zabogatu baštinu okupljeni oko Kulturnoumjetničkog društva „Bunjevačko ko-lo“, 1968. organizirali takozvanu Grad-sku Dužijancu. Bile su tada dvije Duži-jance – „crkvena“ i „gradska“ koje senisu smjele „ni dodirnuti“. U posljednjojtezi, predavač je istaknuo kako 1993.godine imamo dvije grupacije nositeljaDužijance s istim idejama. Naime, u me-đuvremenu je crkveni način proslaveobogaćen takozvanim „Danima kruha iriječi“ koji se sastojao iz trolista: kul-turno stvaralaštvo, molitveno-medita-tivni dio i euharistijsko slavlje, kao vr-hunac i završetak slavlja dužijance. Sdruge strane, urušavanjem komunizmauvidjelo se da sama takozvana „Grad-ska Dužijanca“ bez duhovne dimenzijeneće dugo potrajati ili se barem nećemoći ostvariti temelj za vrednovanjezahvalnosti i rada. Tada je Dužijanca

2/2010 � Zvonik8

Aktualno

„Razgovor“ o DužijanciPiše: mr. Andrija Anišić

združena u jednu jedinu manifestaciju.Obogaćena je s puno elemenata gdje seisprepliće duhovno-vjerničko, slavljeni-čko s elementima vrednovanja kulturnebaštine i običaja na svim razinama. Ta-kav način slavljenja bio je znak postoja-nja, znak zajedništva, pa i znak prkosaHrvata Bunjevaca na tim prostorima,zbog Miloševićeva režima. Takav oblikdužijanca i danas započinje blagoslo-vom mladoga žita na blagdan sv. Markai traje sve to Bunarićkog proštenja. Toslavlje sadrži u sebi četrdesetak različi-tih manifestacija.

Kao poticaj za razgovor, dr. Kopi-lović je pozvao prisutne da razmisle,dok idemo ususret slavlju stote Duži-jance, kakva bi ona trebala izgledatisutra. Pri tom je istaknuo sljedeće: Mi-slim da dimenziju zahvalnosti ne smi-jemo zanijekati. Jednako tako ne smi-jemo zanijekati ni vrednotu rada. Duži-janca bi trebala biti stvarno događaj, ane samo običaj. Događaj od kog se živi, ane samo onaj koga se pamti, zaključio jedr. Kopilović.

U trećem dijelu susreta u kojem jebilo riječi o „Dužijanci sutra“, modera-tor večeri somborski župnik Josip Pe-kanović pozvao je okupljene da iz sa-dašnje perspektive slavlja dužijance po-

kušaju baciti pogled u „sutra“ te datikonstruktivne prijedloge kako bi onamogla u budućnosti biti i ljepša i bolja.U razgovoru je sudjelovalo desetak odpreko stotinu sudionika. Svi interventiišli su u smjeru da dužijanca trebaostati i dalje najvažnije slavlje HrvataBunjevaca u Bačkoj, ali bi se trebalo po-raditi na boljoj organizaciji, pokušati po-miriti dvije struje u tom slavlju – bunje-vačku i hrvatsku, zbog čega osobitoima poteškoća u slavlju somborske Du-žionice. Istaknuto je također da su za„sutra“ dužijance najodgovorniji sveće-

nici Hrvati i sve hrvatske udruge, kojekoordiniranim radom moraju pročistiti„Dužijancu danas“ za bolju, ljepšu i bu-njevačkim Hrvatima, korisniju „Duži-jancu sutra“.

„Razgovor“ je započeo pjesmom„Molitva Bunjevaca“, Matije Evetovića,koju je recitirala Ivana Rudić, recita-torica „Hrvatske čitaonice“, a završiostihovima Alekse Kokića „Bačka“,koje je uglazbila Zdenka Kočonda, aizveo ju je zbor „Collegium musicumcatholicum“ pod ravnanjem MiroslavaStantića.

Dani biskupa Ivana Antunovićaimaju i svoj treći dio, koji se obilježavao njegovu rođendanu u lipnju, koji jeujedno i jedan od službenih blagdanahrvatske nacionalne manjine u Srbiji.„Razgovor“, kao oblik susretanja Hr-vata Bunjevaca u Subotici ima dugu tra-diciju. Prvi „Razgovor“ održan je u orga-nizaciji Matice subotičke, 1934. godinei u tom obliku održavan je do 1941. go-dine. Cilj razgovora uvijek je bio obra-đivanje aktualne teme vezane za život idjelovanje bačkih Hrvata. „Razgovor“ jeobnovio Institut „Ivan Antunović“, 1990.godine.

Zvonik � 2/2010 9

Aktualno

Misa o 122. obljetnici Antunovićeve smrti

Svetu misu o 122. obljetnici smrti velikana bačkih Hr-vata biskupa Ivana Antunovića u subotičkoj katedrali-bazilicipredvodio je 17. siječnja dr. Andrija Kopilović, predsjedava-jući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“, čime je započelo ovogodišnje obilježava-nje Dana biskupa Ivana Antunovića. S njim su suslavila če-tvorica svećenika, a na misnom slavlju bili su i članovi Insti-tuta te lijepi broj vjernika.

Prigodnu propovijed održao je Dragan Muharem, pre-fekt sjemeništa „Paulinum“. U svojoj propovijedi ohrabrio jenazočne da kao manjina u državi u kojoj žive mogu učinitipuno ako svoju nadu polože u Boga. Tako je činio biskupIvan Antunović u svom vremenu i u okolnostima koje su bilepuno teže neko naše danas. „Biskup Ivan Antunović je znaoda naš hrvatski narod može opstati i sačuvati svoje nutarnjebogatstvo ukoliko bude brižno njegovao svoj vjerskiu, kul-turni i nacionalni identitet. Bio je svjestan svoje službe rad-nika u Božjem vinogradu i odgovorne zadaće njegovanja, za-lijevanja, poticanja i zalaganja za malenu lozu svoga bunje-vačkog i šokačkog roda na snažnoj grani hrvatskog naroda“,istaknuo je propovjednik te dodao kako njegovu životnu mi-siju i poslanje možemo oslikati riječima proroka Izaije: Sionuza ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dokpravda njegova ne zasine ko' svjetlost i spasenje njegovo neplane ko' zublja. „Ni biskup Antunović nije mogao šutjeti nimirovati jer je bio vizionar poput proroka Izaije. Razmišlja-jući čisto ljudskom logikom smiješila mu se uspješna kari-jera, no ljubav prema Bogu i rodu pripremila ga je na punoveće poslanja. Poput proroka Izaije znao je uočiti potrebe i

nedaće svoga naroda i kao čovjek Crkve priteći mu upomoć“, rekao je propovjednik. U zaključku svoje propovi-jedi Dragan je podsjećajući na Svećeničku godinu koja je u ti-jeku ukazao na uzorni svećenički lik biskupa Antunovića:„Možemo s pravom reći da je lik biskupa Antunovića ostavioznačajan trag u našoj povijesti. Nije nam ovdje cilj plesti mulovorove vijence ili pjevati laude. Njegova posebnost jestupravo u tome što je bio potpuno predan svom pozivu. Pr-venstveno je bio svećenik koji je snagu za svoj rad crpio izljubavi prema Bogu i svom narodu. Okupili smo se večerasovdje da mu odamo čast i dužnu zahvalnost za sve što je uči-nio. Najveće, pak, priznanje biskupu Antunoviću bila biupravo ljubav prema stvarnostima za koje se on borio. Testvarnosti sažete su u njegovu životnu geslu: Sve za vjeru,riječ i narod svoj. Neka to postane i naše životno geslo“, za-ključio je propovjednik.

Pjevanje na misnom slavlju predvodio je Katedralni zbor„Albe Vidaković“ pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.

A. A.

zkvh

.org.r

s

Nekoć omiljena „Zlatna krunica“, koju su Hrvati Bu-njevci molili od Nove godine do Marina, moli se i danas. Moleje pojedince iz starih „sve-tih knjiga“, moli se u obi-telji a moli se i kao nekad„po kućama“. U župi Ma-rije Majke Crkve je naj-prije obnovljeno moljenjekrunice na taj način, a odprošle godine moli se napar mjesta i u župi Sv. Ro-ka. Jedna grupa molila jesvaku večer krunicu u vje-ronaučnoj dvorani, a dvijegrupe su molile „po ku-ćama“. Za tu molitvu oso-bito valja istaknuti da je unjoj sudjelovao lijepi brojdjece, koja su vrlo radosnopredmolila otajstva. To

nam daje nadu da će ova draga pobožnost živjeti u našim obi-teljima još dugo i da će biti izvorom Božjega blagoslova i mno-gih uslišanih molitava.

Neka zagovor Kraljice sv. Krunice prati sve one koji suove godine sudjelovali u pobožnosti „Zlatne krunice“. Neka

se ispuni ono što susvaku večer ponavljaliprije svakog otajstva:„Radujem se s TobomMajko radosna, kadpromišljam Tvoju ra-dost… Preblažena Go-spo, skrušeno Te mo-limo da po radostimasvoga Prečistoga Srcapogledaš na nas kojiTi vapijemo u potrebi.Isprosi nam kod svogaSina onu milost kojuželimo postići po Tvo-me svemožnom zago-voru“.

A. A.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana u Subotici

Kršćani grada Subotice i ove su se godine okupljalina molitvu za jedinstvo u svojim crkvama, a svoj hodzavršili su svečanim misnim slavljem u katedrali. Toslavlje predslavio je biskup Ivan Pénzes, u koncele-braciji beogradskog nadbiskupa i metropolita mons.Stanislava Hočevara i zrenjaninskog biskupa mons. La-dislava Németa, te petnaestak svećenika Subotičke bis-kupije, a nazočni su bili biskupi Reformirane i Evan-geličke crkve, te predstavnici Srpske pravoslavnecrkve.

Pod geslom "Vi ste tomu svjedoci" 18. siječnja u crkviMarije Majke Crkve, otpočeo je osmodnevni molitveni hod.Sljedećeg dana ekumensko molitveno ozračje ispunilo je Re-formatsku crkvu, potom Evangeličku, te župne crkve Sv.Roka, Sv. Križa i Sv. Jurja. Pretposljednjega dana susret je biou pravoslavnoj crkvi „Vaznesenja Gosodnjeg“, gdje su senakon večernje službe okuplje-nima obratili o. Dragan Stokin,te mons. dr. Andrija Kopilo-vić. O. Stokin je u svom obraća-nju okupljenim vjernicima na-glasio kako je čovjekov bijeg odBoga ustvari put ka samounište-nju. Jedino kad dopuštamo Bo-gu da nas prosvjetljuje, da onvodi naše putove, naše riječi,misli i djela, onda možemo istin-ski biti sretni, tj. jedino Bog čo-vjeku može dati onu sreću zakojom toliko žudi, zaključio je o.Dragan. Mons. Kopilović je paku svom obraćanju istaknuo važ-nost ekumenskog hoda u našemgradu, naglasivši kako je ova su-botička tradicija najstarija u cije-

loj bivšoj Jugoslaviji. On je potom naglasio kako je za jedin-stvo potrebno stalno moliti, na njemu stalno raditi, te uputiona plodove sad već stoljetne kršćanske osmine.

Posljednjega dana, tj. na blagdan Obraćenja sv. Pavla, nasvečanoj svetoj misi nazočne je pozdravio biskup domaćin, apropovijedali su biskupi gosti. U svojoj propovijedi nadbiskupHočevar je istaknuo kako smo svi poput sv. Pavla pozvanirevno raditi na širenju Evanđelja. To je velika odgovornost kojane trpi oklijevanja. Ujedno je to veliki izazov, te ako mu hrabroi odlučno pristupamo, pred nama se otvaraju nebrojene mo-gućnosti Božjeg djelovanja i u našem vremenu, zaključio je nad-biskup. Biskup Német je pak u svojoj propovijedi, koju je iz-rekao na mađarskom jeziku, osvijetlio veličinu Pavlova obra-ćenja. On je naglasio kako je obraćenje polazišna točka zasvako naše istinski kršćansko djelovanje. Pavao se uvijek iz-nova vraćao na događaj svoga obraćenja, te iz njega crpiosnagu i ustrajnost. Po uzoru na njega svi smo pozvani vraćatise na velika djela Božjeg milosrđa u našim životima, kakobismo mogli odgovoriti poslanju na koje nas Gospodin i danasšalje, istaknuo je biskup Német. Misno slavlje svojim pjeva-njem uzveličao je katedralni zbor „Albe Vidaković”, pod rav-nanjem s. Mirjam Pandžić. /Mirko Štefković/

2/2010 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Zlatna krunica

Misionari Krvi Kristove –Opraštanje je predokus neba

Crkvena pokrajina u Vojvodini pono-vno je dobila veliku pomoć u evangelizacijipreko Misionara Krvi Kristove. Naime, zad-njeg vikenda u siječnju dvojica misionaraiz Zagreba: p. Klement Horvat, odgovoranza laički pokret „Zajednicu Krvi Kristove“i brat Ivan rodom iz Novog Sada, došli suu redoviti obilazak molitvenih i misijskihgrupa Z. K. K.

Prvog dana su se susreli s članovima ma-đarskih molitvenih grupa koje su iz nekolikožupa došle u Mali Iđoš, gdje je vlč. FerencBrasnyó prihvatio skrb za već formirane mo-litvene grupe. Održali su temu iz područja du-hovnosti, predvodili klanjanje i sv. misu. Dru-gog dana u Futogu su održali cjelodnevnu du-hovnu obnovu za animatore molitvenih i misij-skih grupa kao i ostale članove ZKK iz dvijupodružnica: Srijema i Bačke. Prisutni su biliobogaćeni iscrpnom temom o opraštanju kaotemeljnom uvjetu svake duhovnosti, što sumnogi ozbiljno shvatili i odmah poslije temepošli pružiti ruku jedni drugima, a na klanjanjuosjetili izlječenje duhovnih rana.

U temi je pater Klement, među ostalimistaknuo kako je opraštanje predokus neba. Poopraštanju postajemo novi ljudi i prijatelji Božji;ono je uvjet za svaki rast u Duhu i proces pomi-renja, preduvjet za osnovno razumijevanje Evan-đelja i primanje darova Duha Svetoga. S drugestrane, neopraštanje je izvor mnogih fizičkih, psi-hičkih i duhovnih bolesti i devijacija. Oprašta-nje nam je teško zbog rane istočnog grijeha iostalih osobnih grijeha, ali uz neprestanu moli-tvu i primanje sakramenata Isus nas uvodi utajnu svoga milosrđa, te postajemo sposobniopraštati i prakticirati ostala duhovna i tjelesnadjela milosrđa, naglasio je p. Klement.

Trećeg dana, 31. siječnja, na poziv preč.Eduarda Španovića, župnika iz Srijemske Mi-trovice, misionari su uz propovijed na župnojmisi i predavanje u dvorani, predstavili vjerni-cima temu iz duhovnosti Krvi Kristove. Isti danpopodne su posjetili članove molitvenih grupaZKK iz nekoliko župa u Beogradu, koji se oku-pljaju oko p. Ivana Vinkova u isusovačkojcrkvi Sv. Petra. Četiri osobe su primljene u Za-jednicu Krvi Kristove, nakon što su se kroz go-dinu dana pripremale molitvom i proučavanjemduhovnosti prema Statutu ZKK.

Konačna poruka Misionara je: Živjeti u ra-dosti, jer Bog nas u svakom trenutku podržava,tješi, liječi, raduje, izbavlja, proviđa... Naša ra-dost se ostvaruje u tome da sve što činimo, čini-mo iz ljubavi prema Bogu, jer toliko vrijedimo,koliko vrijedimo u Bogu... Stoga se trudimo pr-venstveno upoznati Boga, a ne samo očekivatinjegove darove. Tada ćemo moći stalno zahva-ljivati: Hvala ti, Gospodine, što sam stvoren takočudesno! Hvala ti što si prolio svoju krv za mene!Hvala ti što voliš najviše, baš mene.

Vlč. Berislav

Nedjelja sakramenta brakaU subotičkoj župi Marija Majka Crkve 7. veljače svečano je pro-

slavljena Nedjelja sakramenta braka. Sveta misa je bila prikazana nanakanu bračnih parova, jubilaraca, to jest onih koji slave neku ob-ljetnicu od 5 do 55 godina bračnoga zajedništva.

Slavlju je nazočilo dvadesetak ovakvih parova od kojih su neki čitali, adrugi prinosili darove, odnosno aktivno sudjelovali u liturgiji. Svetu misu jepredvodio župnik, mons. dr. Andrija Kopilović, koji je u propovijedi ukazaona bitnu razliku u pojmovima „brak“ i „sakrament braka“. Slavlje je uzveli-čao župni zbor, a na kraju svete mise župnik je podijelio skromne darove bra-čnim parovima koji su se zadržali u srdačnom razgovoru i skromnom čaš-ćenju kojega su organizirali aktivisti pokreta Bračnih vikenda. /Csaba Kovács/

Zvonik � 2/2010 11


Dr. Andrija Kopilović u programskom odboru RTS-a

Predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“ dr. Andrija Kopilović izabran je za jednog od 19 članovaprogramskog odbora Radio televizije Srbije. U ovo tijelo izabran je na prije-dlog Republičke radiodifuzne agencije kao predstavnik vjerskih zajednica uSrbiji.

Zastupanje vjerskih zajednica u kreiranju programa srbijanskog javnogservisa, ali i zastupanje interesa nacionalnih manjina pa tako i hrvatske, glav-na mu je zadaća, ističe dr. Kopilović. No, da bi to bilo izvodljivo, nacionalnemanjine trebaju imati predstavnika u programskom odboru.

Morat ću biti veoma jak i hrabar u pokušaju zastupanja interesa manjina,posebice Hrvata, ako ne bude manjinskog predstavnika u Odboru. Moja ulogau Odboru nije velika da bih o nečemu mogao odlučiti. No, kako sastav ljudiima pozitivan pristup, vjerujem da ćemo se razumjeti, pogotovu kada se buderadilo o čisto vjerskim sadržajima te o mišljenju jesu li neki programi previšeili premalo vjerski.

Državne institucije sve su više otvorene prema pripadnicima manjinskihzajednica, a imenovanje katoličkog svećenika Hrvata u programski odbor RTS-a samo je potvrda tomu, kaže dr. Kopilović.

Vjerujem da raspoloženje više nije zastrašujuće i da nikoga ne straši to štoje u Odboru katolički svećenik koji još uz to govori i hrvatski. To je korak na-prijed i znak da je razmišljanje drugačije nego prije deset godina. Vjerujem upostupnost ovoga procesa, navodi Kopilović.

Predsjednik programskog odbora RTS-a Dragoljub Mićunović kažeda će se nastojati građanima omogućiti gledanje kvalitetnog programa.

Nastojat ćemo, koliko god možemo, građanima omogućiti kvalitetan pro-gram, vidjeti što se u svijetu radi, kakve su ideje u programima drugih zema-lja, što rade javni servisi. Naglasak će biti na kvaliteti programa i na obrazov-nim, prosvjetnim i kulturnim sadržajima, ne škodeći komercijalnom uspjehutelevizije, kaže Mićunović.

Novi Odbor je formiran krajem siječnja, ima 19 članova, 12 je neovisnihkoje je predložila Republička radiodifuzna agencija, a sedmoro je iz Narodneskupštine. Mandat članova Programskog odbora traje tri godine i ne mogubiti ponovno imenovani. /Siniša Jurić, www.suboticadanas/zk

vh.or

g.rs

Zdravo Marijo za PlavnuRedovita Godišnja skupština HKUPD-a „Matoš“,

kojom je obilježena i druga obljetnica osnutka oveudruge, održana je 16. siječnja u Plavni, a započelaje sv. misom u župnoj crkvi Sv. Jakova.

Ugodno iznenađenje za sve nazočne bila je praizvedbaskladbe „Zdravo Marijo za Plavnu“, koju je dr. Josip Andrićposvetio svojim Plavanjcima i rodnom mjestu svoje majke.Među zanimljivim knjigama i bilješkama o radu župe Sv.Jakova u Plavni, koje je vlč. Josip Štefković pronašao uarhivu našla se i jedna do sada nepoznata skladba dr. Jo-sipa Andrića, napisana penkalom na listovima školske kaj-danke. Na prvoj je stranici dr. Andrić napisao svoje ime inaslov skladbe: „Zdravo Marijo za Plavnu“, crkvena pismas orguljama. Tvorac ove uglazbljene molitve ni ovoga putanije zaboravio napisati točno mjesto i vrijeme nastankaskladbe: u Plavni, 13. prosinca 1959. Pjesma je brižljivo na-pisana u C-duru sa svim potrebnim glazbenim oznakama.Namijenjena je za jedan glas i orgulje, a dr. Andrić moždanije niti slutio da će se ova skladba zapjevati u Plavni teknakon pedeset godina. Josip Andrić je polovicom prošlogstoljeća često boravio u Plavni i koristio je svaki trenutakda pomogne kantoru i crkvenom zboru. Podučavao je kan-tora sviranju te odabirao i pisao note crkvenih pjesamaprema mogućnostima zbora.

Na skupštini je pročitano pismo Tomislava Žigma-nova, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata,u kome je lijepim i poticajnim riječima pozdravio ovaj skupi djelovanje mjesne kulturne udruge „Matoš“. U njemu je,među ostalim, zapisano: Vašim ste djelovanjem, naposekada je u pitanju odnos prema mjesnoj kulturnoj baštini teistraživanje i prezentacija hrvatske kulture, prešli okviremjesnog i lokalnog značaja te postali prepoznatljiv topos nacijeloj kulturnoj mapi vojvođanskih Hrvata. Bilo bi dobroukoliko bi društva iz drugih mjesta slijedili Vaše djelovanje!

„Matošev“ pjevački zbor je i sutradan na nedjeljnoj sv.misi, ponovno izveo ovu pjesmu, a Andrićeva Zdravo Ma-rija od sada će se, nakon pedeset godina od svog nastanka,pjevanjem „dvostruko“ moliti u župnoj crkvi Sv. Jakova uPlavni. /Zvonimir Pelajić/

Predstavljanje 9. sveska Leksikona u Vajskoj

U dvorani župnoga ureda u Vajskoj, 31. siječnja pred-stavljen je 9. svezak Leksikona podunavskih Hrvata-Bu-njevaca i Šokaca. U predstavljanju su sudjelovali glavniurednik dr. sc. Slaven Bačić i suradnici Leksikona JosipDumendžić-Meštar i Zvonimir Pelajić.

Skup, kojemu je nazočilo tridesetak osoba iz Vajske, Bođanai Plavne, te Tovariševa i Bačke Planke, otvorio je član IO HNV-azadužen za kulturu Željko Pakledinac. Glavni je urednik Leksi-kona dr. Slaven Bačić govorio o ovom višegodišnjem projektu ukome sudjeluju brojni suradnici različitog obrazovanja i zanima-nja. Prikupljanje faktografskih podataka i rad na ovome djelu vrloje zahtjevan i složen, te je zbog toga od 2004. godine do danas ob-javljeno tek devet svezaka. U devetom je svesku obrađeno 190 na-tuknica, koje počinju slovom H. U izradi ovoga sveska, koji je do-sada najopsežniji, sudjelovala su 54 autora, a obrađeno je čak 110pojmova, koji počinju izvedenicama od riječi hrvatska. To su prijesvega, naselja, međuratni i suvremeni tisak, nekadašnje i suvre-mene udruge i životopisi. Leksikon piše i o pozitivnim i negativnimznačajkama pojedinih osoba, a u njemu su zastupljene i osobe dru-gih nacionalnosti, koje su svojim radom značajne za našu zajed-nicu, rekao je među ostalim, dr. Bačić.

„Da nije vjetra, pauci bi nebo premrežili“, stara je poslovica,koja oslikava stanje u ovim krajevima: pauci su već dobro postavilimreže u našem pamćenju, našoj povijesti, identitetu. Zadaća je Lek-sikona skinuti tu paučinu, popuniti praznine, podignuti važnost iispravi kriva tumačenja, rekao je u svom izlaganju Pelajić. JosipDumendžić-Meštar je govorio o Leksikonu kao o kapitalnomdjelu za naš narod, koje prati povijest Hrvata u Podunavlju ali išire. U svom je izlaganju rekao kako treba čuvati svoj jezik, kakoknjiževni, tako i naš dijalekt, koji se na ovom prostoru sve manječuje. Pri tom je dodao da je Crkva najzaslužnija za očuvanje na-šega jezika.

Vlč. Josip Štefković rekao je kako je u župnom arhivu pro-našao knjige s početka XVI. stoljeća, te je pozvao sve na suradnju,istraživanje i skupljanje starih knjiga, kalendara, novina i drugihdokumenata kako bismo očuvali svoj identitet i baštinu. /Z. P./

2/2010 � Zvonik12


Izabrani sudionici Uskrs festa 2010.Izabrani su sudionici Uskrs festa 2010., najstarijeg festi-

vala duhovne glazbe u Hrvatskoj. U Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu u

nedjelju, 11. travnja., 2010., nastupit će: Apostoli mira (Okako velik si), Anastazija (Rijeka vječnosti), Bog je ljubav(Bog je ljubav), Davor Terzić i Stepinčeva mladež (Ti siBože sve), Emaus (Nisi sam), Frama Široki Brijeg (Nisu teprepoznali), Ivo Šeparović i Bljesak (I tako sretan), Lau-dantes (Majko prečista), Lidija Bačić (Dijete Božje), MajaTadić (Najdraži Bogu), Martina i Matija Evačić (Sve ti pre-puštam), Matheus (Utočište vječno), Savao (Duh Božji),Sperantes i Darijo Marunčić (Mihael), te Sve boje ljubavi(Brod naš maleni), Stope (Susret), VIS Izidor (Kripiš midušu), Zdravka Damjanović (Za tebe), Zvonko Palić Jona-than (Na putu za Emaus) i ŽVA Fiola (Majko, moli za nas).

Sudionici dolaze iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sotoka Raba, Brača, Korčule, iz Bizovca, Gornje Stubice, Ko-privnice, Mađareva, Požege, Rovinja, Splita, Šibenika, Rijeke,Zadra, Zagreba, te Sarajeva i Širokog Brijega. Na Festivalu na-stupa devet debitanata.

Uskrs fest 2010. izravno će televizijskom slikom u večer-njim satima (19.00) prenositi HRT Plus, te više radija i radij-skih postaja zajedno s organizatorom Hrvatskim katoličkimradijom. Uz HKR, organizator je i Ured za mlade Hrvatske bis-

kupske konferencije. Odgođenasnimka emitirat će se na drugomprogramu iste televizije. Festivaltraje 10. i 11. travnja, s time da jesubotnji program za izvođače.

Najstariji festival duhovne ikršćanske popularne glazbe me-dijski podržava sedam tiskovina,devet radija i radijskih postaja,dvije informativne agencije, četiriportala i dvije televizije.

Medijski pokroviteljiTiskovine (tjednici, dvotjednici, mjesečnici): Glas Kon-

cila, Katolički tjednik, Vukovarske novine, Kana, Veritas – glas-nik sv. Antuna Padovanskog, Zvonik i Zvona.

Radija i radijske postaje: Radio Marija, Primorski radio,Radio postaja Mir Međugorje, Radio Marija Bistrica, RadioVrhbosna, Radio Marija (Srbija), Radio Mrežnica, Radio Blje-sak i Radio Vukovar.

Agencije: Informativna katolička agencija i Katolička tis-kovna agencija.

Portali: Katolici na Internetu, Postulatura bl. IvanaMerza, Veritas Magnificat i Duhovna scena.

Televizije: HTV i Ri TV.Ante Novak, glasnogovornik Uskrs festa 2010.

Stepinčevo u SuboticiU svim hrvatskim župama Subotičke biskupije 10.

veljače svečano je proslavljen blagdan bl. Alojzija Ste-pinca. Središnja proslava u Subotici održana je u fra-njevačkoj crkvi u okviru Devetnice Gospi Lurdskoj. Eu-haristijsko slavlje je predvodio biskup dr. Ivan Pénzesu zajedništvu s desetak svećenika.

Na misi je sudjelovao i lijepi broj vjernika među kojimasu bili s. M. Nelija Pavlović, nova glavarica Provincije Kri-sta Kralja Družbe Kćeri Milosrđa i generalna konzulica R. Hr-vatske u Subotici Ljerka Alajbeg. Na početku mise biskupaje u ime odsutnog gvardijana pozdravio o. Marijan Kovače-vić, zahvalivši mu što jeod proglašenja bl. AlojzijaStepinca, svake godine svjernicima na proslaviovoga blagdana u njihovojcrkvi.

U podužoj propovi-jedi, biskup je podsjetiookupljene vjernike da ovegodine obilježavamo 50.obljetnicu smrti bl. Aloj-zija te da je i on kao sje-meništarac sa Šalate bioprisutan na njegovu veli-čanstvenom ukopu. Zatimje u kratkim crtama prikazao životni put bl. Alojzija i istaknuonekoliko njegovih krjeposti. On je među ostalim rekao: „Utragičnim zbivanjima Drugoga svjetskoga rata i poslije rata,nadbiskup Alojzije Stepinac stajao je čvrsto i nepokolebivo nastanovištu etičkih načela koja su univerzalna i uvijek obveza-tna: dostojanstvo svake ljudske osobe je nepovredivo; prava skojima se svaka osoba rađa neotuđiva su; ne mogu biti ovi-

sna o samovolji moćnih; svaki narod ima neporecivo pravo ži-vjeti slobodni život i razvoj; sveto je pravo svakoga čovjeka ži-vjeti svoju vjeru u punoj slobodi i bez bilo kakvih smetnji“. Unastavku, biskup je podsjetio da je bl. Alojzije Stepinac po-magao svima kojima je mogao pomoći i da je spasio mnoge ži-vote kako Židova i Roma, tako i Srba i Slovenaca, te dodao:„Osobnom je patnjom doživljavao dramu i tragediju svakogčovjeka bez obzira na njegovu rasnu, nacionalnu ili vjerskupripadnost. Tu univerzalnost ljubavi, crpljenu iz vjere u IsusaKrista i Evanđelje svjedočio je praktično i konkretno djelimakaritativne pomoći i svojim intervencijama da se olakšaju ljud-ske patnje. Zauzimao se hrabro i odlučno za progonjene, za-tvorene, mučene, bez obzira s koje strane dolazila nasilja i ne-pravde. Zahtijevao je od svake vlasti da sudovi budu prave-

dni, zakoni ljudski, postup-ci čovječni“. Na kraju pro-povijedi biskup je pročitaoneke dijelove blaženikoveoporuke te je okupljenimvjernicima posebno staviona srce njegove riječi: „Hr-vatskom narodu, iz kojegasam nikao, nastojao samkoristiti, koliko sam mo-gao, a sada u času smrti,kad se stvari gledaju dru-gim okom nego inače, stav-ljam mu ponovno na srce,

da ostane uvijek čvrst u svetoj vjeri katoličkoj i vjeran svetojApostolskoj Stolici Petrovoj“, te je pozvao sve okupljene daslijede divan uzor krjeposnog života bl. Alojzija Stepinca a oso-bito njegovu snažnu vjeru, čvrstu nadu i ustrajnu i strpljivuljubav. Poslije svete mise okupljeni svećenici i vjernici iska-zali čast moćima bl. Alojzija Stepinca.

Andrija Anišić

Moj ”susret sa Stepincom”Još kao dijete puno sam slušao o blaženom Stepicu iako

u to vrijeme još nije bio blažen… U našu kuću su dolaziličesto svećenici, čak i biskupi…Kad su nam ti visoki gosti do-lazili u posjet, obično bi s ocem i didom pričali o politici isvemu što se događalo. Ja kao dijete sam sjedio u kutu i slu-šao. No nije prošao niti jedan posjet tih važnih čeljadi a da senije nadugačko pričalo o preuzvišenom Stepincu. Ja sam biomali i nisam puno od toga razumio, što su stariji pripovijedali.

Kako sam sa nepunih 19 godina već bio zatvoren, u za-tvoru sam od robijaša čuo najpogrdnije riječi koje su robijašiupućivali na račun Stepinca. No sve to je inspirirao režimskitisak u to vrijeme. Kardinalova smrt me je zatekla u vojnomzatvoru u Zalužanima kod Banje Luke. Nakon izdržane robijei završene vojne obveze u izbjegličkom logoru u Klagenfurtu(A) 1962. upoznajem se s vlč. Vilimom Ceceljom, koji je nama,izbjeglicama donosio knjige i novine na hrvatskom jeziku. Či-tajući tu literaturu proširio sam moj vidokrug na osobu i djelakardinala Stepinca. Pročitao sam o njemu 30-tak knjiga i bez-broj novinskih napisa. /…/ Na poziv predsjednika Tuđmana,nas tridesetero rodoljuba bili smo gosti Hrvatske Vlade punihsedam dana.

A tad smo posjetili i Kardinalov grob u zagrebačkoj Pr-vostolnici. I to je ujedno bio i moj prvi „susret“ s kardinalomStepincom… Zatim je došlo do nametnutog nam rata i Hrvat-ska se je morala obraniti od agresije. Ja sam bio jedan od bra-nitelja…

Nakon toga smo došli u Krašić, pošto sam već odavnoizrazio želju da vidim kuću u kojoj je bio utamničen i umro

kardinal Stepinac. Franjo me je upoznao s vlč. Josipom Balo-gom, koji je bio župnik u Krašiću u to vrijeme. Vlč. Balogusam izrazio želju da bih volio vidjeti unutrašnje odaje u ko-jima je kardinal Stepinac bio zatočen i na koncu umro. Iako tonije bila praksa ipak je uslišio moju zamolbu. Hvala mu. Većpri ulasku u kuću sam bio vrlo uzbuđen, jer još nikad u životunisam bio u svetoj ili svetačkoj kući, a sad evo tu sam ja u žup-nom dvoru preuzvišenog i blaženog kardinala Stepinca. Mislimi se vrte po glavi: čast, uzbuđenje, ponos, doživljaj, sav tajkonglomerat šutnji prouzrokovao je u meni vrlo čudan dojam,sav sam bio prožet trncima… Župni dvor se sastojao od trimale prostorije, s vrlo oskudnim i siromašnim inventarom.Na zidu slike Sv. Oca pape Pia XII. Stol prekriven čistim bije-lim stolnjakom, četiri klimave stolice, tri svijeće na stolu,Misna knjiga na postolju, a na jednom drugom manjem stoluknjiga za goste u koju sam se i ja upisao dne: 21. 8. 1993. g. štomi čini veliku čast i izuzetnu privilegiju. U jednoj vitrini bi-skupska odora, do nje mali ”gredenc” a u kutu kardinalov kre-vet na kojem je umro. Na gredencu četiri knjige: Brevijar, Sv.Pismo… Na drugoj strani velika slika zagrebačkog nadbis-kupa iz 1938. – 1939.? ispod slike mala polica s tesanim drve-nim fragmentima iz pučkog života. Na drugom zidu slika ste-pinčeve mame… Sve je odisalo patiniranom čistoćom i svi in-terijeri u tom malom stanu su upućivali na isposničku skrom-nost velikog Kardinala. Biti u svečevoj kući i biti prožet timambijentom je poseban doživljaj koji se ne da riječima opisati,jer se doživljava s ogromnom duhovnom ekstazom za kojubarem ja nemam riječi da bih tu ekstazu znao opisati.

Paul Katančić Džopa – Švedska

Zvonik � 2/2010 13


zkvh

.org.r

s

Dan posvećenog životaNa blagdan Svijećnice, 2. veljače 2010. godine, u

Franjevačkoj crkvi u Subotici večernjom svetom misomproslavljen je Dan posvećenog života.

Na misi, koju je u koncelebraciji desetak svećenikapredvodio biskup mons. dr. Ivan Pénzes, okupili su se re-dovnici franjevci, redovnice Sestre Naše Gospe, Kćeri Milo-srća, Dominikanke, te članovi franjevačkog Trećeg svjetov-nog reda i mnogi vjernici laici.

Euharistijsko slavlje započelo je blagoslovom svijeća isvečanom ulaznom procesijom. Na misi je propovijedao fraJosip Grubišić, župnik u Ðurđenovcu kod Našica, koji je uje-dno bio gost propovjednik na ovogodišnjoj devetnici GospiLurdskoj. U svojoj propovijedi on je izdvojio likove Marije iJosipa koji su prikazali Isusa u hramu i pozvao nas da i mi pri-kažemo svoje živote Gospodinu. Nemam se zašto strašiti sta-viti Gospodinu na raspolaganje cijeli svoj život, sve ono štojesam, jer to je izvor životne radosti i mira – zaključio je pro-povjednik.

Osobe posvećenog života nastavile su slavlje družeći seuz zakusku.

s. M. Jasna Crnković

Duhovni nomadi – o sektamaU subotičkom "Katoličkom krugu" 17. siječnja

održana je mjesečna tribina mladih na kojoj se okupilopreko stotinu mladih iz subotičkih župa kao i iz obliž-njih seoskih župa. Predavanje na temu: "Suvremeni du-hovni nomadi – o sektama" održao je dr. sc. Josip Bla-žević iz Zagreba.

U vrlo zanimljivom i stručnom predavanju fra Josip je pri-kazao mladima kako nastaju sekte, uspoređujući ljude u sek-tama duhovnim nomadima. Nomadi su, naime, ljudi koji za-ziru od identifikacije s religijom, nacijom i obitelji te se stogapredaju diktaturi selektivne i subjektivne intelektualne oho-losti što je ravno egolatriji, istaknuo je predavač. Prikazao jezatim razne vrste sekti kako one zapadnog tipa, koje su nikleu kršćanstvu, tako i one koje potječu iz istočnjačkih religija ikoje su sve raširenije i u našim krajevima.

U nastavku predavanja ukazao je na činjenicu kako mla-dima ali i kršćanima našega vremena nedostaje kritički duh učitanju pojedinih knjiga i romana, tako se i kršćani odušev-ljavaju na pr. romanima Paula Coelha kao i drugim knjigama"proroka novoga doba" kao što su James Redfield, Janne k.Rowling, Neale D. Walsch i dr.

Posebno je protumačio yogu, pokret oko Sai Babe,potom je upozorio na suvremenu "kulturu zdravizma", koja

se očituje po djelovanju raznih bioenergetičara, homeopata,učitelja reikija i dr. Njima se pridružuje i farmaceutska indu-strija koja želi prodati što više lijekova, pa se tako "izmišljaju"bolesti, a nudi i mnoštvo "preventivnih" lijekova. Posebno jeupozorio na opasnost New agea, jer oni djeluju prikriveno izavodnički. Nitko se neće predstaviti kao pripadnik Newagea. "Oni primaju u svoj krug sve a onda im "ispiraju" mozaksvojim teorijama", rekao je predavač i dodao da su osnovnekarakteristike svih sekti: vrbovanje, manipulacija, razaranjeobiteljske jezgre i financijski profit. Predavač je svoje pozna-vanje sekta i njihova djelovanja u suvremenom svijetu potkri-jepio i svojim osobnim iskustvom sudjelovanja na njihovimsusretima i iz razgovora s pripadnicima pojedinih sekti.

U zaključku svoga predavanja kao putokaz za snalaženjeu mnoštvu sektaških ponuda i kao najbolju zaštitu od njihovautjecaja fra Josip je naglasio potrebu da se sjetimo svojih ko-rijena: "Sine, sjeti se tko si!", sjeti se da si dijete Božje te je, utom smislu, podsjetio na jednu vrlo značajnu izreku biskupaŠtambuka: "Volim te, dobri, stari Bože moj!". Zato je najboljevratiti se svojim izvorima, često se podsjećati svoga krštenjai velikog dostojanstva kojeg kao kršćani imamo te vjerovati ivoljeti dobroga Boga kakvoga smo upoznali i ostati vjerninjemu i njegovoj riječi. Nakon predavanja mladi su još oko satvremena razgovarali s predavačem, postavljajući mu konkre-tna pitanja.

Andrija Anišić

2/2010 � Zvonik14


Koncert u BizovcuHumanitarnim koncertom, održanim 7. veljače u žup-

noj crkvi Sv. Mateja apostola i evanđeliste u Bizovcu, VISProroci iz Subotice i domaćini, VIS Matheus, prikupljalisu dobrovoljne priloge za terapijsku zajednicu „Hosana"iz Staroga Žednika.

Dvosatnom koncertu prethodilo je misno slavlje, koje je uzdomaćeg župnika Marina Kneževića, predvodio osnivač Zaje-dnice, dr. Marinko Stantić. Nakon misnog slavlja uslijedio jeglazbeni program kojim su Proroci i Matheus pokazali kako je li-jepo kada dva zbora udruže snage i zajedno zapjevaju na slavuBogu. Suradnja ovih vokalno-instrumentalnih sastava, poznatihpo sudjelovanju na brojnim festivalima hrvatske duhovne glaz-bene scene, ostvarena je prošle godine na manifestaciji „Doša-šće u Ogulinu", a djelić atmosfere iz Ogulina mogao se osjetiti iu prepunoj bizovačkoj župnoj crkvi. Uz gitare, bongose, klavija-ture, flautu i violončelo izmjenjivale su se autorske pjesme ali iklasične duhovne šansone. Glazba je nakratko ustupila mjestoživotnoj priči Nikole Miroslavljeva, dvadesetjednogodišnjegmladića koji je svjedočio o svom izlasku iz ovisnosti, te bezus-pješnim pokušajima liječenja, sve dok nije našao snagu i smisaou vjeri i podršci ostalih mladića iz zajednice. „Snage nam daj“,„Sa svjetlom u duši“, „Možeš ti“, „Samo tvoja ljubav“, „Moj Isus“,„Otvori mi srce, o Bože“, „Ljubav, to si ti“, „Klečim Oče“, „Svamoja nada“, „Ime tvoje slavim ja“, „On je vladar“, „Svaki dan“,samo su neke od pjesama koje su se mogle čuti, a bile su pra-ćene gromoglasnim pljeskom publike. I Proroci i Matheus na-javili su kako planiraju nastaviti suradnju.

David Anišić

Formacija animatoraKako animator ne može biti bilo koja osoba, te

su joj potrebne razne vještine, održana je kratka for-macija za buduće animatore kojom je koordiniraoVladimir Lišić. Na susretu se okupilo dvadesetakmladih s različitih župa, kako bi svatko od njihmogao što bolje djelovati u svojoj zajednici. Forma-cija je održana 6. veljače u župi Sv. Roka.

Naime, postoje različite vrste animatora, poput ani-matora u vrtiću, na rođendanima i sl., međutim, animatorkatoličke mladeži se bitno razlikuje. Kršćanski animatornužno mora biti produhovljen, treba voditi intenzivni du-hovni život, redovito primati sakramente, biti ustrajan udnevnoj molitvi, svetoj misi, čitanju Biblije i drugog du-hovnog štiva.

Izdvajamo: svaki animator mora imati određene ka-rakteristike: Molitva – Duhovnost, Malenost – Poniznost,Materija – Znanje, Metoda – Tehnika, Maštovitost – Krea-tivnost. Animator kao poslanje može bit i ovako predstav-ljeno: A – agape; N – navjestitelj; I – iskustvo; M – molitva;A- akcija; T – talenti; O – odgovornost; R – radost! A povrhsvega animator treba biti kreativan! Nije lako biti animator,to je osoba čvrstog karaktera, komunikativna, prijatna, ve-sela, ustrajna, moderna… Formacija je bila od iznimne ko-risti za budući rad animatora, te obuku novih mladih kojiimaju želju postati animatori.

Elizabeta Nađ Kanas

Zvonik � 2/2010 15


Zavod za kulturu predstavljen u Đurđinu

Na poziv đurđinskog župnika Lazara Novakovića, unedjelju 14. veljače, na redovitoj mjesečnoj tribini uvjeronaučnoj dvorani gosti su bili ravnatelj Zavoda kul-turu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i mena-džerica kulturnih aktivnosti Katarina Čeliković koji sutom prigodom predstavili Zavod, prvu profesionalnu in-stituciju Hrvata u kulturi.

Voditeljica tribine Marijana Ivković Ivandekić jepredstavila goste tribine, a potom je ravnatelj Zavoda Tomi-slav Žigmanov ukratko opisao misiju Zavoda, djelovanje ti-jekom prvih godinu dana i aktivnosti koje Zavod poduzimana planu kulture kao cjelovitog fenomena. On je također opi-sao kulturnu scenu Hrvata u Vojvodini i pojasnio pristup takoširokom i nepovezanom kulturnom prostoru. O suradnji s udru-gama, internetskom portalu te o knjigama koje je Zavod ob-

javio govorila je Katarina Čeliković. Ona je istaknula važnostdogovora i suradnje, kao i direktnog kontakta s udrugamakoje se javljaju Zavodu. U razgovoru su sudionici tribine iz-razili radost zbog ovog susreta nakon kojeg im je jasnija kul-turna scena Hrvata u Vojvodini. /Zv/

zkvh

.org.r

s

Blagoslovom domova započela nova godina u Irigu

Prvoga dana nove godine okupili smo sena svetu misu u Irigu i Vrdniku, kako bismočuli izvješće o duhovnom i materijalnom životuove župe s filijalama, te zamolili blagoslov unovoj godini. Uslijedio je nastavak blagoslovadomova u Irigu i Vrdniku. Na Bogojavljenje, 6.siječnja, župna je zajednica sa skupinom djece(ravnateljica Milka Madi) sudjelovala s recita-cijama i igrokazom na tradicionalnom 10. jubi-larnom susretu pjevača, svirača, orguljaša izborova Srijema. Na blagdan Krštenja Gospod-njeg sveta misa slavljena je u filijali Dobrodol,za pok. Istvána i Ilonu Magos. Ujedno je za-vršen blagoslov domova i započela je škola, as njom i školski vjeronauk.

Iznimno lijepo bilo je 24. siječnja kadasmo se okupili u velikom broju u našoj malojdobrodolskoj crkvici na sv. misu za pok. Ma-rišku i Franju Karčaša, govoreći o slobodi:za ljubav smo stvoreni a ljubavi bez slobodenema! Nema vremena bez Boga. Svako vrijemeje Božje vrijeme. Molitvenu Osminu za jedin-stvo kršćana završili smo u zajedništvu dvijuvjera, katolika i pravoslavaca, na blagdan obra-ćenja sv. Pavla, 25. siječnja, vezanom svetommisu uz nebeski rođendan za pok. Pištu Fa-pala.

Župnik Blaž Zmaić je na prijedlog nastav-ničkoga kolegija predložen za kuma školskeslave u OŠ „Milica Stojadinović“ Srpkinja uVrdniku, a on je u zahvalnosti prihvatio jerondje već osam godina predaje školski vjero-nauk. Obrede svetosavskog slavlja predvodioje iguman manastira Ravanica o. Benedikt unazočnosti vrdničkoga paroha Darka. Vlč.Zmaić se kao kum obratio nazočnom svećen-stvu, gostima, nastavnicima, djeci i roditeljima.

U župnoj crkvi u Irigu, 29. siječnja krštenoje drugo dijete u obitelji Medvedec, malenaIvana. I sutradan, 30. siječnja, s nama su užupnoj crkvi suslavili Vrdničani. Krsteći Miro-slava, a uz nazočnost njegove supruge, kr-štena je njihova dvogodišnja kći Aleksandra.

U nedjelju, 31. siječnja, nakon mise u Vr-dniku za pokojne iz obitelj Dujmić i uz blago-slov svijeća i grla, na groblju u Irigu oprostilismo se od Ivana Radmana (53), s mislima tu-mačenja nedjeljnih čitanja: Bog stoji iza životasvakog pojedinca – oblikovan sam u majčinojutrobi. Bog ima plan sa mnom – vjera. Stogatreba učiniti od sebe najbolje – danas. Bog jesvoje učinio. Sada je čovjek na potezu. Nakonpokopa, župnik je nazočio i pokopu zapovjed-nika naše policije Pavla Čolića (69), koji jeispraćen u nazočnosti mnoštva prijatelja, rod-bine i znanaca.

f. f.

Don Bosco proslavljen u MužljiBlagdan sv. Ivana Bosca proslav je 31. siječnja u Mužlji,

budući da ovdje salezijanci djeluju od 1965. godine.

Za blagdan ovoga „Oca i učitelja mladeži“, za što je don Boscasvečano proglasio Sluga Božji papa Ivan Pavao II. prilikom posjete donBoscovu zavičaju uz stogodišnjicu njegova rođenja, pripremali smo sesvečanom devetnicom. Svakog dana smo čitali zanimljiv odlomak iznjegova života te razmatrali po koju njegovu krepost i izmolili prigo-dnu molitvu.

Na sam blagdan, 31. siječnja okupili su se u mužljanskoj crkvidon Boskovi prijatelji, suradnici i školska mladež. Svečanu svetu misuje predvodio umirovljeni zrenjaninski biskup msgr. László Huzsvár.Uz njega su sumisili gosti iz Zrenjanina: župnik msgr. László Gyuris,msgr. Jenő Tice, kapelan János Hallmai, i domaći salezijanci: žup-nik Stanko Tratnjek te ravnatelj internata Emaus Stojan Kalapiš iJanez Jelen, László Varga je ispovijedao. Na misu je došao takođerlijepi broj školske djece. Pratili su ih nastavnici i ravnatelj škole TiborHallai, koji je ujedno i predsjednik Mjesne zajednice Mužlja.

U svojoj propovijedi, biskup Huzsvár potaknuo je školsku djecuda cijene vjeronauk te da dolaze redovito i na školski i župni vjero-nauk, koji su dobar temelj pravog građanskog i kršćanskoga odgoja.Pohvalio je učitelje koji su sa svojim učenicima došli u crkvu te je na-pomenuo da su u ne tako davna vremena školu iskorištavali za borbuprotiv vjere i Crkve. Zato vi draga djeco, roditelji i odgojitelji imate je-dinstvenu priliku, dobro iskoristiti velike mogućnosti koje vam pružademokratska vlast glede mogućnosti pohađanja vjeronauka, crkve te slo-bodnog ispovijedanja vjere u javnosti. Iskoristite te mogućnosti te po željisvetoga Ivana Bosca postanite dobri građani i pošteni vjernici. Takoćemo svi zajedno biti sretni sa njime na nebu, što je bila i svrha njego-vog odgojnog djelovanja, naglasio je biskup. Osim toga, ukazao je nadon Boscov lik, koji je uzor pravog odgojitelja.

Dodajmo kako don Boscovi salezijanci danas upravljaju župomMužlja i Belo Blato, a ujedno drže internat za dječake, koji polazerazne srednje škole i fakultete u Zrenjaninu. Već nekoliko godina dje-luje i uspješno surađuje u raznim priredbama u mužljanskoj župi omla-dinski vokalno-instrumentalni zbor „Dominik“ (Savio), koji je i ovegodine svojim prisustvom uzveličao don Boscov blagdan.

Janez Jelen

2/2010 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Spomendan sv. Agate proslavljen u Novoj Crnji

Spomendan sv. Agate, djevice i mučenice, svečanoje proslavljen 5. veljače u Novoj Crnji.

Misno slavlje započelo je procesijom na čijem čelu je biokriž kojega je nosio jedan od ministranata, za kojima su slijedilisvećenici: župnik iz rumunjskog dijela Banata iz sela PeriámosAttila Kozovits, pratio ga je tamošnji kantor Tibor Molnár.Propovijedao je vršački župnik, koji je nekada službovao uNovoj Crnji, Mihály Erős. Iz Vršca je došao i grkokatoličkižupnik Mihály Gergely. Sumisili su još kapelan RolándFehér, kikindski župnik Pál Szemerédi, salezijanac iz MužljeJanez Jelen, zrenjaninski župnik László Gyuris i kapelanCsaba Csipak te domaći župnik i dekan Tibor Koncz. Sa svo-jim župnikom je došao i kantor iz Gradišta Tibor Molnár.

U svojoj propovijedi, vlč. Mihály Erős je govoreći o sv.Agati istaknuo kako današnji svijet od nas ne traži mučeništvo,kakvo je tražio poganski svijet od svete Agate: da žrtvuje zasvetu vjeru svoj mladi život. Ipak, današnji svijet očekuje druk-čije mučeništvo i Bog nas moli, da svjedočimo za njega čistim isvetim životom, naglasio je propovjednik, dodajući kako je uono doba, kao i u današnje, bilo ljudi koji teže samo za prolaz-nom svjetskom slavom, žude za prolaznim užicima i skupljajusamo zemaljsko blago. Materijalistički mentalitet kod mnogihljudi potiskuje u pozadinu Božji način mišljenja, odlučivanja idjelovanja. Zato vi, mladi, a i odrasli, ostajte po primjeru sveteAgate vjerni krsnim, pričesnim i krizmanim obećanjima. Naro-čito pak to važi za kršćanske bračne parove: nemojte nikada za-boraviti na obećanje dano pred oltarom: u sreći i nesreći, uzdravlju i bolesti, u dobru i u zlu – ćete biti vjerni jedan dru-gomu i pomoći na putu ka sretnoj vječnosti, ali i u primanju i od-gajanju mladoga naraštaja, naglasio je vlč. Erős, koji je istak-nuo na koji način možemo i mi biti na neki način mučenici zaKrista: izvršavajući svoje vjerske dužnosti, ljubeći iz sveg srcaBoga i bližnjega svoga i ne stideći se svoje vjere u javnosti,nego svjedočeći za Boga također pred rodbinom i susjedima,pred kolegama i školskim prijateljima. Propovjednik smatra,da u današnje vrijeme nećemo morati pretrpjeti mučeništvo zaIsusa, ali da je ono drugo mučeništvo neizbježno: da se ču-vamo grijeha i činimo dobro.

Na kraju mise toplim riječima svima prisutnima zahvalioje domaći župnik i dekan Tibor Koncz. Na misi su osim lije-poga broja vjernika, bila i školska djeca zajedno sa svojom rav-nateljicom Evicom Popovics, a pjevanje na misnom slavljupredvodio je župni zbor pod ravnanjem mladog organista Lá-szla Szalkaija.

Janez Jelen

Dan posvećenoga života u Mužlji

Na blagdan Svijećnice, 2. veljače, održan jeu Mužlji susret redovnika i redovnica. Na susretsu došli predstavnici svih u Banatu djelujućihmuških i ženskih redova.

Najprije su se sastali na svetoj misi, kod koje je pje-vao i svirao mužljanski crkveni zbor mladih Dominikpod vodstvom Enikő Sándor, koji su svojom nazoč-nošću i molitvom, pjevanjem i mladenačkim elanomuljepšali misu, a bili su nazočni i pitomci internataEmaus, kao i vjernici koji su obavljali devetnicu GospiLurdskoj. Misno slavlje predslavio je župnik i ravnateljmužljanske zajednice salezijanac Stanko Tratnjek,koji je u nekoliko riječi predstavio don Boscove salezi-jance. Pozdravnu besjedu izrekao je salezijanac i rav-natelj internata Emaus Stojan Kalapiš, a asistirao je iđakon Zoltán Sándor. Za vrijeme mise ispovijedao jesalezijanac Janez Jelen, a Zoltán Varga zbog bolestinije mogao prisustvovati. Čitanja su čitali predstavnicirazličitih redova. Od isusovaca su sudjelovali župnik ipoglavar zajednice iz Novog Bečeja János Sóti, koji jei predstavio povijest isusovaca, kao i njihovu nazočnostu Vojvodini odnosno u Banatu. Čitanje je čitao isusovacVince Novák.

Za vrijeme svete mise svoje su redovničke družbepredstavili predstavnici salezijanaca, isusovaca i časnihškolskih sestara. Susretu je iz kraja Makó pored Sege-dina došla školska sestra i profesorica DominikaVarga, koja djeluje u Kikindi. Iz zrenjaninske zajedniceje sudjelovala Kornélia Bóth, koja obavlja službu zre-njaninske kantorice. Školske sestre i njihove patnje teuspjehe na ovim prostorima vrlo je temeljito predsta-vila sestra Gizella Rácz. Na večeru poslije svete misedošao je u internat Emaus najodličniji predstavnik re-dovnika-verbita: zrenjaninski biskup preuzvišeni Lá-szló Német u pratnji svog tajnika Csabe Csipaka, kaoi svi redovnici i redovnice, koji su bili nazočni na svetojmisi. Velika je želja svih da se takvi susreti nastavljajui da Bog blagoslovi daljnji rad slanjem novi i gorljivihduhovnih zvanja.

Janez Jelen

Zvonik � 2/2010 17

Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Papa posjetio rimsku sinagogu –Apel za dijalog i pomirenje

Papa Benedikt XVI. posjetio je 17. siječnja rimskusinagogu, gdje se susreo s predstavnicima židovske za-jednice u Rimu.

Pred najvećom židovskom bogomoljom Zapada Papu supozdravili predsjednici židovskih zajednica Rima i Italije Ri-ccardo Pacifici i Renzo Gattegna.

Naša bliskost i duhovno bratstvo nalaze u Bibliji najčvršćii najtrajniji temelj, koji nas neprestano vraća našim zajedni-čkim korijenima, povijesti i zajedničkoj bogatoj duhovnoj ba-štini, rekao je papa Benedikt XVI. Crkva nije propustila osu-diti grijehe svojih sinova i kćeri, tražeći oproštenje za sve onošto je moglo na neki način potaknuti rane antisemitizma i an-tijudaizma. O, kada bi te rane zauvijek zacijelile! rekao jePapa u rimskoj sinagogi.

Predsjednik rimske židovske zajednice Riccardo Pacificizahvalio je Papi na dolasku i pozvao kršćane i Židove na za-jedničku borbu protiv ksenofobije i predrasuda. Dugim pljes-kom popraćene su riječi glavnoga rabina Riccarda Di Segnijakojima je zahvalio na Papinu dolasku i istaknuo kako unatočnesporazumima i teškoćama Židovi i kršćani imaju zajedni-čke vizije, te naveo primjere zauzimanja za okoliš, život, do-stojanstvo čovjeka, slobodu, pravednost i vrednote.

Bila je to treća sinagoga koju je u tijeku svoga pontifi-kata posjetio Benedikt XVI., nakon sinagoge u Kölnu 2005. isinagoge u New Yorku 2008. godine. /IKA/

Niški episkop Irinej izabran za novog srpskog patrijarha

Episkop niški Irinejizabran je u petak 22. si-ječnja na zasjedanju Sve-tog arhijerejskog saboraza 45. poglavara Srpskepravoslavne Crkve.

Izbornom saboru pred-sjedao je episkop šabačkiLavrentije, najstariji po ru-kopoloženju episkop Srpskepravoslavne Crkve. Nakon

izbora, patrijarh srpski Irinej je u obraćanju braći arhijere-jima istaknuo kako je njegov izbor bio volja Božja i htijenjeSvetog arhijerejskog sabora, te da će raditi na njivi Gospod-njoj u suradnji sa svim episkopima Srpske pravoslavne Crkve.

Novoizabrani srpski patrijarh Irinej u tijeku svete arhije-rejske liturgije u Sabornoj crkvi u Beogradu u subotu 23. si-ječnja ustoličen je za poglavara Srpske pravoslavne Crkve.

Ustoličenju novog patrijarha bili su nazočni beogradskinadbiskup Stanislav Hočevar, apostolski nuncij u Srbiji nad-biskup Orlando Antonini, muftija Islamske zajednice SrbijeMuhamed Jusufspahić i reis-ul-ulema Islamske zajednice Sr-bije Adem Zilkić. Činu ustoličenja novog patrijarha nazočioje i veliki broj građana te cjelokupni srpski državni vrh.

Novoizabranom patrijarhu čestitali su i papa BenediktXVI. te predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstvakršćana kardinal Walter Kasper. Oni su izrazili nadu da ćedvije Crkve produbiti suradnju. Da takva želja postoji i s dru-ge strane, svjedoči i izjava novog srpskog patrijarha da bi SPCpozdravila dolazak pape u Srbiju 2013. godine, na slavlje 1700godina od usvajanja Milanskog edikta.

Novi srpski patrijarh Irinej (Gavrilović)rođen je u selu Vidova, kod Čačka godine1930. Na krštenju je dobio ime Miroslav. Urodnom selu završio je osnovnu školu, apotom gimnaziju u Čačku. Bogosloviju je za-vršio u Prizrenu, a Bogoslovski fakultet uBeogradu. Nakon završetka fakulteta odlazina odsluženje vojnog roka, a po povratku bivapostavljen za profesora Prizrenske bogoslovije.Prije stupanja na dužnost u listopadu 1959. godine u mana-stiru Rakovica patrijarh German postavlja ga za monaha tedobiva monaško ime Irinej. /IKA/

Biskupsko ređenje mons. Rajiča u Mostaru

Državni tajnik Svete Sto-lice kardinal Tarcisio Bertonetijekom svečane mise u mo-starskoj katedrali Majke Crkvei Kraljice svijeta u subotu 23.siječnja podijelio je biskupskired mons. Petru Rajiču.

Novi nadbiskup bio je sveće-nik Trebinjsko-mrkanske bisku-pije, a sada je imenovan naslov-nim nadbiskupom Sarsenteruma

i apostolskim nuncijem u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru te apo-stolskim delegatu na Arapskom poluotoku. Na svečanoj misisu koncelebrirali mjesni biskup Ratko Perić te (nad)biskupičlanovi Biskupske konferencije BiH, HBK i drugi biskupi izsusjednih zemalja. Na misi su se okupili predstavnici vlasti,svećenici, redovnici i redovnice, te brojni vjernici među ko-jima i rodbina i prijatelji ređenika. /KNI/

Preminuo zadarski nadbiskup Ivan Prenđa

Zadarski nadbiskup IvanPrenđa preminuo je 25. sije-čnja u Zagrebu, u 71. godiniživota, 46. godini svećeništva i20. godini biskupstva.

Zadarski nadbiskup IvanPrenđa pokopan je 30. siječnja ugrobnici zadarskih nadbiskupa ukatedrali Sv. Stošije u Zadru.Misu zadušnicu i sprovodne obre-

de predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Boza-nić. Na euharistijskom slavlju koncelebrirali su apostolskinuncij u Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, pred-sjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup MarinSrakić, predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić, četrdese-tak biskupa iz Hrvatske, BiH i susjednih zemalja te tristoti-njak svećenika.

Danas nas je nadbiskup Ivan Prenđa mrtav okupio ovdjeu svojoj dragoj katedrali Sv. Stošije. Došli smo nošeni mnogimosjećajima i velikom ljubavlju zahvaliti Bogu, moliti i suosje-ćati, rekao je u homiliji kardinal Bozanić, podsjećajući da jeprošle nedjelje u večernjim satima nadbiskup Prenđa stigaou Zagreb, vedar i nasmijan kao i uvijek, s puno planova i za-daća za predstojeći tjedan.

2/2010 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu Uredio: vlč. Dragan Muharem

Kardinal Bozanić istaknuo je da je mons. Ivan Prenđa ostavio vi-dljivo svjedočanstvo življene nade. Nije se štedio u velikom pothvatu ob-nove svoje Nadbiskupije, jer rat je devedesetih godina prošloga stoljećaostavio ozbiljne posljedice na ljudima i sakralnim objektima. Zauzeto jeporadio na novoj evangelizaciji, posebno u pastoralu obitelji i mladih teu promicanju trajne formacije klera i Kristovih vjernika laika.

Nakon mise uslijedili su oproštajni govori. Papa Benedikt XVI. izra-žava čitavom kleru, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima, nje-govoj rodbini te svim vjernicima Zadarske nadbiskupije svoje iskrenosuosjećanje u žalosti zbog odlaska ovog ljubljenog i revnog pastiraCrkve.

U ime Hrvatske biskupske konferencije od mons. Prenđe oprostiose predsjednik HBK nadbiskup Marin Srakić, rekavši da je mons. Prenđai kao svećenik i biskup volio Crkvu, bio je čovjek koji se zauzimao za mir,ljubav, poštovanje, bio je očinski i pastirski zauzet u naviještanju evan-đelja. A sve je to činio urođenom vedrinom i sa smiješkom na licu.

Brzojave sućuti uputili su i predsjednik Republike Hrvatske StjepanMesić, predsjednica Vlade Jadranka Kosor i predsjednik Sabora LukaBebić.

Nadbiskup Ivan Prenđa je rođen 31. prosinca 1939. u ZemunikuGornjem. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru. Katoličkibogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu te je 1967. postigao licencijatiz teologije. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1964. u Zadru. Papa IvanPavao II. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom 29. ožujka 1990., abiskupsko ređenje slavljeno je 9. lipnja te godine u zadarskoj katedrali.Službu nadbiskupa Zadarske nadbiskupije preuzeo je 2. veljače 1996. UHrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao je mnoge službe, a trenuta-čno je vršio službu predsjednika Vijeća HBK za kler i bio član Mješovitekomisije Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske konferencije višihredovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica./IKA/

Proslavljena ponovnauspostava Sisačke biskupije

U sisačkoj katedrali Uzvišenja Sve-toga Križa u subotu 6. veljače svečanimmisnim slavljem proslavljena je ponovnauspostava Sisačke biskupije te je u služ-bu uveden sisački biskup mons. VladoKošić.

Na početku mise, nuncij Cassari pročitao je Bulu o imenovanju di-jecezanskog biskupa, nakon čega je zagrebački nadbiskup kardinal JosipBozanić biskupu Košiću predao pastirski štap, te ga tako uveo u službumjesnog biskupa.

Na početku propovijedi, biskup Košić je pozdravljajući sve, na oso-bit način pozdravio vjernike Sisačke biskupije. Radi vas je uspostavljenaova biskupija. Ja sam vaš i s radošću vam kažem riječi koje je sv. Pavao na-pisao svojima ljubljenim Filipljanima: Ja vas nosim u srcu ... jer svi ste isuzajedničari moje milosti... I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i višeraste u spoznanju i potpunu pronicanju, rekao je biskup.

Želio bih biti brat vama, dragi mladi, i vama, dragi roditelji, koji seborite za svoju djecu i za njihovu budućnost. Zajedno ćemo biti jači, osobitopovezuje li nas i jača Ljubav i Prijateljstvo Krista našega Gospodina, rekaoje biskup Košić, te podsjetio kako je Crkva zajednica prijatelja prven-stveno na osobnoj razini.

U koncelebraciji su bili kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, apo-stolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari,tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović, predsjednik HBKđakovački i srijemski nadbiskup Marin Srakić, hrvatski nadbiskupi i bis-kupi, biskupi iz susjednih zemalja, provincijali redovničkih zajednica, tejoš oko 150 svećenika pristiglih iz cijele Hrvatske. Uz mnoštvo vjernikaiz svih župa novouspostavljene biskupije, u Sisak su hodočastili i vjer-nici iz drugih dijelova Hrvatske. /IKA/

Zvonik � 2/2010 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

Izdanja � „Biti svećenik u ovome vremenu“

Djelo Gisberta Greshakea u izdanju „Krš-ćanske sadašnjosti“

� „Zašto je svet?"Knjiga donosi

brojna događaja,anegdote i neobjav-ljene dokumentekoji otkrivaju ne-poznate vidike ljud-skoga, duhovnoga icrkvenoga života Karola Wojtyle.

� „Razmatranja o muci Kristovoj“

Knjigu J. H. Newmanaobjavio Verbum

� „Mladi Stepinac – pisma zaručnici“

O 50. obljetnici smrtibl. Alojzija Stepinca, Hr-vatska provincija sv. Jero-nima franjevaca konven-tualaca objavila je ovuknjigu.

Zvučno izdanje knjige � „Blaženi Alojzije Stepinac

– baština koja obvezuje“Kupnjom ovoga

zvučnog izdanja po-maže se rad Zaklade idaje potpora za sni-manje novih knjigaduhovnog sadržaja zapotrebe slijepih oso-ba. Izdanje se moženabaviti u knjižaramaduhovne literature.

� Križni put s razmatranjimacrkvenih otaca

Knjigu o. MarkaIvana Rupnika objavioVerbumzk

vh.or

g.rs

Nesuđeni agronomBlaženi Alojzije Stepinac je rođen u

Brezariću kod Krašića u Hrvatskoj 8.svibnja 1898. godine kao peto od osmerodjece u obitelji Josipa i Barbare rođenePenić. Kao gimnazijalac bio je 1916. go-dine mobiliziran u austrijsku vojsku. Go-dine 1918. pao je na frontu kod Gorice utalijansko zarobljeništvo. Oslobođen kaosolunski dobrovoljac. Studij na Agro-nomskom fakultetu je napustio 1919. go-dine, te se posvetio poljoprivredi u rod-nom selu. Bio je aktivan među mladimkatolicima. Pripremao se i za ženidbu.Kad se odlučio za svećeničko zvanje, nad-biskup ga je 1924. godine poslao na studijteologije na Papinsko sveučilište Grego-riana, pa je 1930. godine u Rimu zaređenza svećenika. Po završetku studija 1931.godine je pokrenuo nadbiskupski karitas.Godine 1934. je posvećen za biskupa kaonajmlađi biskup na svijetu, a 1937. je po-stao zagrebački nadbiskup. Odmah se po-svetio svećenstvu, redovništvu, obitelji,pastoralu mladih. Promicao je euharistij-sku i marijansku pobožnost, Katoličkuakciju. Pokrenuo je katolički dnevnik. Po-taknuo je cjeloviti prijevod Svetoga pis-ma. U Zagrebu je osnovao 14 novih župa,a u Brezovici prvi karmel u Hrvatskoj.

Neustrašivo protiv svakog progona

Za vrijeme Drugog svjetskog rata senije vezao ni uz koju političku stranku ilipokret. Osuđivao je rasna, ideološka i po-litička progonstva, zločine protiv čovje-štva i svaku nepravdu tražeći poštivanjesvake osobe, te je još 1941. najoštrije pro-svjedovao pred vlastima. Spašavao je pro-gonjene Židove, Srbe, Rome, Slovence,Poljake, kao i Hrvate komuniste. Nadbis-kup Stepinac je 25. listopada 1942. godineizjavio: „Svaki narod i svaka rasa, imadepravo na život dostojan čovjeka i na po-stupak dostojan čovjeka. Svi oni bez raz-like, bili pripadnici ciganske rase ili kojedruge, bili crnci ili uglađeni Europejci,bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci,imadu jednako pravo da govore: 'Oče naškoji jesi na nebesima! I ako je Bog svima

podijelio to pravo, koja ga ljudska vlastmože nijekati?” Protivio se nasilnim vjer-skim prijelazima, a kad ih nije mogaospriječiti, naredio je svećenicima da onekoji zatraže prijelaz zato da spase svojživot, prime u Katoličku Crkvu bez ika-kvih uvjeta, jer „kad prođe… vrijeme lu-dila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi onikoji budu konvertirali zbog uvjerenja,dok će se ostali, kada opasnost prođe,vratiti u svoju“. Siromasi i prognanici susa svih strana molili nadbiskupa zapomoć. Prihvatio je tristotinjak svećenikaprotjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritaspomagao i Srbima, Židovima, Sloven-cima, Poljacima… Zbog svega toga, kao izbog osuda fašističkih i nacističkih pro-

gona, postao je vlastima nepoćudna oso-ba, pa je Gestapo pripremio plan da gaubije. Poslije Drugog svjetskog rata u Ju-goslaviji počinje vlast Komunističke par-tije i militantni ateizam. Tako je već 1945.godine na par tjedana zatvoren nadbis-kup Stepinac. Nagovaranje Josipa Broza,da u Hrvatskoj ustroji „narodnu Crkvu“,neovisnu o Svetoj Stolici, Stepinac jeodlučno odbio. Progon Crkve je tada po-stao još oštriji, a trajao je sve do pada ko-munizma u Europi. Na prijedlog blaže-nika, 22. rujna 1945. biskupi Jugoslavijesu osudili nasilja i nepravde nove vlasti

protiv vjere i Crkve u ratno i poratno vri-jeme, kao i prekršaje protiv slobode sa-vjesti građana. Na to je Stepinac kame-novan i zabranjeno mu je pastoralno dje-lovanje. Kako su za vrijeme Drugog svjet-skog rata vlasti više puta tražile od SveteStolice da Stepinca makne sa službe nad-biskupa, tako su 1946. godine to zatražilei nove vlasti.

Nevino osuđen na robiju Nakon sve žešćih pogrda i napada

na njegovu osobu, ponovno je uhićen 18.rujna 1946. te je 30. rujna izveden predmontirani sudski proces. Napao je nepra-vednost suda, te je izrazio spremnost daza vjeru položi i život. Protiv nadbiskupasu svjedočili lažni svjedoci, neki i pod pri-silom. Dokazivalo se krivotvorenim do-kumentima sve dok nevin nije osuđen na16 godina zatvora i prisilnog rada te 5 go-dina lišenja svih građanskih prava. Nje-govo utamničenje u Lepoglavi u potpunojizolaciji, trajnom ponižavanju i pod stre-som je trajalo do 5. prosinca 1951. godine.Bio je na popisu osuđenika za likvidaciju.Zdravlje mu se sve više narušavalo, dok1951. nije premješten u internaciju u rod-ni Krašić. Za vrijeme izdržavanja kazneblaženi Alojzije je napisao na tisuće stra-nica propovijedi i drugih duhovnih sasta-vaka, te više od 5000 pisama. Hrabrio je,tješio i poticao na ustrajnost u vjeri.Pisma dokazuju njegovu iskrenu ljubavprema progoniteljima. U njima poziva namolitvu za neprijatelje i na praštanjesvima. Kad ga je Pio XII. 1953. godineimenovao kardinalom, vlasti su prekinulediplomatske odnose sa Svetom Stolicom.Hrvatsku nije htio napustiti. Premda jeteško patio od tromboze nogu i bronhijal-nog katara, nije prihvaćao nikakve povla-stice u liječenju. Strpljivo je podnosio ve-like bolove sve do 10. veljače 1960. go-dine, kad je umro moleći za progoniteljei s Gospodinovim riječima na usnama:„Oče, budi volja tvoja!“ Narod ga je i ci-jela Crkva cijenila još za života, a osobitonakon smrti. Papa Ivan Pavao II. progla-sio ga je 3. listopada 1998. godine blaže-nim u Mariji Bistrici. Za to je svetište po-sebno zaslužan blaženi Alojzije.

2/2010 � Zvonik20

Svetac mjeseca10. veljače

Blaženi Alojzije Stepinac 50. obljetnica mučeničke smrti

(* 8. svibnja 1898. + 10. veljače 1960.)� Peto od osmero djece � solunski dragovoljac � talijanski zarobljenik � nesuđeni agronom � ratar �

� rimski đak � promicatelj karitasa � najmlađi biskup na svijetu � hrabri borac protiv nacizma i fašizma �� spasavao Židove, Srbe, Rome � osuđivao režim � Gestapo mu spremao likvidaciju �

� NDH pa i jugoslavenske vlasti tražile da se mankne sa službe nadbiskupa � kamenovan � vjeran Katoličkoj crkvi �� kardinal � mučen robijanjem � kandidat za likvidaciju � umro moleći za progonitelje �

Piše: Stjepan Beretić

Prigodom prenošenja posmrtnihostataka sluge Božjega Gerarda TomeStantića sa somborskog groblja u kar-melsku crkvu u Somboru, bio je prisu-tan i generalni postulator karmelskogareda.

U toj prigodi pokazao sam mubrojne rukopise oca Gerarda. Kad ih jevidio u tako velikom broju, reče mi:„Znaš, često puta u postupku za progla-šenje svetim jednog sluge Božjega nisusamo svjedoci važni koji su dali svojeiskaze nadležnom biskupijskom sudištunego i njegovi rukopisi“. Naveo mi jeprimjer sv. Terezije od Djeteta Isusa..1

Sv. Terezija od Djeteta Isusa bila je„skrivena u Bogu“, “Mistična duša“.Istom kad su počeli čitati njezine spise,otkrili su njezinu veličinu. Navedenaprimjedba generalnog postulatora u od-nosu na našega slugu Božjega, koja jetada imala značenje pretpostavke, po-stala je stvarnost kroz proučavanje Ge-rardovih rukopisa! Njegovi rukopisi ot-krivaju njegov pravi lik!

O. Gerard je „mistična duša“ kao isv. Terezija od Djeteta Isusa. Držim dasmo to već mogli uočiti kroz brojne pri-kaze u Zvoniku. Suvremenici o. Ge-rarda, iako su ga držali čovjekom Bo-žjim, nisu uočili da u njemu imamo je-dnog vjernog učenika sv. Terezije Avil-ske i sv. Ivana od Križa. Nisu otkrili daje njegov asketski život u odnosu s mi-stikom, „sjedinjenja duše s Bogom“. O.Gerard je svjestan da ga subraća ne ra-zumiju zato što on slijedi put mistikesvojih učitelja. Stoga zapisuje: „(Isuse),Ako Tebe Tvoji sugrađani nisu razu-mjeli, neka ni mene moji ne razumiju.Mene tješi Tvoja sudbina: bolje je oddragog i nemilog i od svakoga lakšerane dobivati nego strašne zmije, to jestnevaljala nagnuća u sebi držati…. Preo-braziti se moram u Isusa kao voda uvino u Kani Galilejskoj“2.

Ne smijemo nikako kriviti njegovusubraću s kojima je živio, jer su ga oniuvelike cijenili i poštovali, kako se do-znaje iz raznih izvješća. Ja se sam tako-đer ubrajam među tu subraću koja ganisu do kraja prepoznala! Nismo ga dokraja prepoznali jer je bio „skriven uBogu“, „mistik“! Osobno nisam nikadamislio, a to je i slučaj subraće, da je onvjerni učenik mistika: sv. Terezije Avil-ske i sv. Ivana od Križa, sve dok nisam

pristupio proučavanju njegovih ruko-pisa koji su u mnogome autobiografskenaravi i koji bjelodano svjedoče o Ge-rardovom učeništvu spomenutih uči-telja. O njegovoj „svetosti“, „mistici“ ćesvoj sud reći Crkva. Nepobitno je ipakda je on postojan u svojim odlukama,mistik, kao što svjedoči sljedeći njegovvlastoručni zapis. Uz već navadenog:„(Isuse), hodat ću Tvojim stopama ma-kar se sa mnom igrali kao s loptom“3.„Ako sam sebe zatajim onda ću živjeti“4.„Kad budemo osušeni od sebičnosti la-ko ćemo postati žerava… Sirovi ogrjeve,neću ti dati vlage suvišnoga jela ivode… SIROVI OGRJEVE: ŽELJE SE-BIČNOSTI, NEKA PRŠTE NA VATRILJUBAVI“5. Ovaj zapis je zgusnuta for-mulacija učenja sv. Ivana od Križa kojeučenje Gerard postojano slijedi. Slije-deći njegov vlastoručni zapis, koji je,podvlačim, zapisan u kontekstu „nepre-poznavanja“ od strane braće je ista-knuta posebno njegova postojana odlu-ka: „Neka bude volja Božja (23. VIII.1926.). Poslije velikih milosti neka budei velike borbe… Samo na temelju po-niznosti kako uči sv. Ivan od Križa, (za-pravo, rekli bismo danas na temelju du-hovne slobode od sebičnosti) može sezidati zgrada savršenosti. Sve je kli-mavo osim temelja poniznosti“6. Kad sepak čovjek oslobodi sebičnosti, postaje„mističar“. A „Mističar se srcem razgo-vara, zato glas tužbe ne daje (šutećitrpi)“. „Isuse, pazim na Tvoje lice jer jemojih želja srce. Na Tvom licu čitam,vidim ljepotu da budem veseo u cijelomživotu. Tvoje lice moje srce“7.

Ovi navodi iz Gerardovih rukopisa,a ima ih u izobilju, jasno ističu duhovnufizionomiju oca Gerarda. On je mistikjer piše i hoda putevima mistike, svetihTerezije Avilske i Ivana od Križa.

–––––––––1. Oklijevalo se otpočeti njezin postupak za

proglašenje svetom jer nisu ništa nalazili što bibilo vrijedno pažnje. Dovoljno za proglašenjesvetom. Danas je Mala Terezija ne samo svetanego i učiteljica Crkve. Okrili su njezino zna-čenje proučavajući, uz svjedoke, njezin život:„Povijest jedne duše“.

2. Put blaženstva, 003578.3. Razgovor s Isusom, 003640.4. Ondje, 003140, 003643.5. Biser mišljenja.6. Blago duše, 006318.7. Theologia pastoralis, 003137.

NAJBOLJA PRELJSKA PISMA“VELIKOGA PRELA” 2010.

VRIME PRELA

Zavijosnigpolja

iravni

isalaše

razorane.Tišina

imir.A

vrimeprela.

Alzatovarošse ori

izoriod

veselja.A

mladosti

preljesu živdokaznaše

želje...

Nedeljka Šarčević

Zvonik � 2/2010 21

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

„Pretvoriti se iz vode u vino kao voda u Kani galilejskoj…“

zkvh

.org.r

s

Podsjetimo se da u ovoj rubricisada razmišljamo o liturgiji, ali ne uužem, nego u širem smislu. Liturgija uužem smislu je „sveto događanje“ kadaje u riječi i znaku „osigurana“ Božja pri-sutnost. To su isključivo Sakramenti.Tada se slavi s Bogom i tada se slaviBoga na način kako je to sam Isus Kristostavio. Liturgija u širem smislu jesvako okupljanje vjernika u ime Gospo-dina Isusa, kada se on snagom naše mo-litve, a svoje milosti, nalazi prisutanmeđu nama. To su obredi – blagoslo-vine – koje Crkva vrši liturgijskim zna-kovima i zato su blagoslovine takođerliturgijski čini, ali nisu sakramentalni.U prošlom broju smo razmišljali u dvanastavka o najrasprostranjenijoj blago-slovini: o sprovodu. Unatoč toga štoovim razmišljanjem na neki način „izla-zimo iz vremena“, govorit ćemo o bla-goslovu obitelji odnosno kuća.

U našim krajevima ova blagoslo-vina nije tako česta kao na primjer u Hr-vatskoj i Bosni i Hercegovini, ali je ipakučestala. O čemu se radi? Na Bogojav-ljenje se nekada u misi blagoslivljalavoda, kreda, tamjan i zlato. Jasno, to jeobred koji je dugo trajao i u liturgijskojreformi je sada nestao. Ostao je blago-slov vode – to je predznak Bogojavljen-skog otajstva kada se Krist krstio u Jor-danu, te ga je Bog Otac očitovao Mesi-jom. I u našim krajevima je u velikomštovanju blagoslovljena „Trikraljskavoda“. Domaćin je po povratku iz crkvepoškropio sve prostorije pa i dvorište isve što mu je puno značilo. Kako je našživalj bio raštrkan po salašima, nije po-stojao redoviti blagoslov obitelji i salašasvake godine, nego samo prigodno.Međutim, Crkva želi da svećenik – na-kon liturgijske reforme – o ovim blag-danima, to znači od Božića, pohađa obi-telji i ponajprije zazove Božji blagoslovna obitelj. Obred blagoslova obitelji jeprigodan i poželjan u vrijeme kada jeobitelj na okupu. Obred započinje po-zdravom mira i navještajem Božje riječi.Nakon toga slijedi molitva vjernika(molitvene nakane obitelji) koju je pri-kladno da predmole ukućani. SlijediMolitva Gospodnja i blagoslovna moli-tva. Škropljenje blagoslovljenom vodomosoba i prostorija podsjeća nas na kr-štenje po kojem smo vodom i DuhomSvetim preporođeni u Božji narod. Pri-kladno je koristiti i tamjan jer Crkva

ovaj simbol savršene molitve i predanjapreporuča upravo kod počasti Presve-tom Oltarskom sakramentu i ljudskomtijelu – osobi – kao živom hramu Bo-žjem.

Što treba pripraviti za blagoslovkuće? Ponajprije svoja srca i biti zaje-dno. U kući, na pristojno pokrivenomstolu postaviti križ i zapaliti svijeću. Pri-praviti blagoslovljenu vodu. Taj susretslužbenika Crkve s obitelji je „utjelo-vljenje“ obiteljske Crkve. Ovaj obredprate dvije opasnosti. Prva je da seobavi samo kao obred bez susreta s obi-telji, a druga je da bude prilika gledatiovaj obred samo kao „skupljanje da-rova“ svećeniku. Jasno, treba biti svje-stan da smo ljudi, da to nosi i ljudskustranu, ali je bolje obred vršiti krozdulje vrijme u godini nego ga samo„obavljati“. Tamo gdje je običaj takavkakav je, treba ga oplemeniti ali je bla-goslov obitelji, kuće i stvari svakakojedna od najdražih blagoslovina kojuCrkva posjeduje i posreduje za čovjeka.Ova blagoslovina je povezanost obiteljisa župnom zajednicom i prilika je za su-sret s pastirom zajednice.

Postoji još jedan obred vezan zakuće i obitelji, a to je blagoslov novekuće. Crkva ovom činu useljenja u novukuću pridaje osobitu važnost. Neka ula-zak u ovozemaljski dom bude znak Bo-žjega dana, a naše zahvalnosti što ima-mo krov nad glavom. Ovaj obred je sli-čan obredu blagslova obitelji samo jeobogaćen još nekim elementima. Po-stoji također blagoslov i ostalih prosto-ra u kojima čovjek živi i radi kao što suradionice, uredi, škole, itd. Svi suobredi slični, osim blagoslovne molitvekoja izričito moli Božji blagoslov zaodređenu nakanu. Redovito se nakonblagoslova ostavlja „trag“ blagoslovaoznakom npr.: 20+G+M+B+10. Prvi i za-dnji znak označuju godinu blagoslova,a tri slova u svijesti naroda su redovitotako tumačena kao početna slova imenatriju Mudraca s Istoka (tri Kralja). Me-đutim, istini za volju, to su početnaslova molitve koja bi u slobodnom pri-jevodu otprilike glasila ovako: Radostblagoslova ostala nad vama! U ovom iz-laganju smo se susreli, dakle, s jednomblagoslovinom koja je važna i kao znaki kao prisutnost u obitelji znaka zajed-ništva sveopće Crkve.

2/2010 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Blagoslovine: blagoslov obitelji i kućaPiše: Dr. Andrija Kopilović

21. 02. 2010.1. KORIZMENA NEDJELJA

Pnz 26,4-10Ps 91,1-2. 10-11. 12-13. 14-15

Rim 10,8-13Lk 4,1-13

“Ako si Sin Božji, reci ovom ka-menu da postane kruhom.” Isus muodgovori: “Pisano je: Ne živi čovjeksamo o kruhu.”


Post 15,5-12. 17-18Ps 27,1. 7-8a. 8b-9. 13-14

Fil 3,17-4,1Lk 9,28b-36

I dok se molio, izgled mu se licaizmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle,dva čovjeka razgovarahu s njime. Bi-jahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavii razgovarali s njime o njegovu Izla-sku, što se doskora imao ispuniti u Je-ruzalemu.


Izl 3,1-8a. 13-15Ps 103,1-2. 3-4. 6-7. 8.11

1 Kor 10,1-6. 10-12Lk 13,1-9

Ili onih osamnaest na koje se sru-šila kula u Siloamu i ubila ih, zar mi-slite da su oni bili veći dužnici od svihJeruzalemaca? Nipošto, kažem vam,nego ako se ne obratite, svi ćete takopropasti.


Js 5,9a. 10-12Ps 34,2-3. 4-5. 6-7

2 Kor 5,17-21Lk 15,1-3. 11-32

Izgubljeni i nađeni sinOkupljahu se oko njega svi cari-

nici i grešnici da ga slušaju. Stoga fa-rizeji i pismoznanci mrmljahu: „Ovajprima grešnike, i blaguje s njima.“


Iz 43,16-21 Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6

Fil 3,8-14Iv 8,1-11

Tko je od vas bez grijeha, nekaprvi na nju baci kamen.

Dom za stare i bolesne svećenike Subotičke biskupijeJosepihinum, u dvorištu katedralnog župnog doma u Haram-bašićevoj ulici, malo je poznat javnosti. Rijetki se pitaju gdjezavršavaju svećenici koji odu u mirovinu ili zbog kakve bole-sti više nisu u mogućnosti obavljati pastoralnu službu. Za tupotrebu biskup Matiša Zvekanović dao je izgraditi taj dom,te ga je 13. listopada 1971. blagoslovio. Dom je odmah počeoslužiti svojoj namjeni, te je neposredno nakon otvorenja pri-mio prvih pet stanovnika, četvoricu svećenika Subotičke bis-kupije i jednog iz Ðakovačko-srijemske. Do danas dom je pri-hvatio 45 stanovnika, od toga su većina bili umirovljenici, tesu tamo završili i svoj ovozemaljski život. Bilo je pak i onih kojisu u domu proboravili samo određeno razdoblje dok se nisuoporavili, te su ponovno nastavljali djelovanje u pastoralu. Uovom domu svoju starost proveo je i pokojni biskup Zveka-nović.

Početkom devedesetih godina u sve sobe ugrađena jekupaonica, tako da sada dom ima 15 apartmana za smještaj.Pored toga, u domu se nalaze i kapelica, blagovaonica, sobaza prijam, ambulanta, bolesnička soba, pomoćne prostorijete 4 sobe u dijelu gdje su nekada bile časne sestre. Dom je op-skrbljen liftom, kako bi se stanari doma što lakše mogli slo-bodno kretati. Od samog početka u domu su djelovale časnesestre Naše Gospe, koje su vodile skrb o domu i njegovimstanovnicima. Do početka devedesetih godina su obnašalesve službe u domu, kada im je bila potrebna pomoć medicin-skog osoblja. Od tada u domu počinje raditi sve više laika, dabi po odlasku sestara 1999. godine oni preuzeli sve službe.

Trenutačno vodstvo osoblja uposle-nog u domu vrši viša medicinska se-stra Ana Vojnić-Tunić, a uposlenihima ukupno devetero. Dvije su ku-harice, jedna gospođa je u praonici, ašest je medicinskih sestara koje na-izmjenično rade. Sestre su u domutijekom cijeloga dana. Kad nema teš-kih bolesnika onda, kao što je to tre-nutačno slučaj, skrbe o urednosti ičistoći kuće. Sestre starcima daju li-jekove, te ako je potrebno izmjere

tlak i u slučaju da nekome bude slabo i za druge potrebe sta-novnika, na raspolaganju su im.

Dom ima svoj Statut, kojim jeuređeno njegovo djelovanje i unutar-nji život. O domu se brine ravnateljpreč. Julije Bašić, župnik iz Bikova,koji je na tu službu imenovan 1997.godine. Po potrebi sastaje se i Kućnisavjet, radi odlučivanja o važnijim ivećim stvarima.

Dom nikad nije bio prepunjen,što znači da zadovoljava potrebe Su-botičke biskupije. U njemu se sveće-

nicima nudi potpuna opskrba. Oni mogu primati posjete, anaravno, ukoliko su u mogućnosti, mogu slobodno odlaziti uposjete i vraćati se kako žele.

Bilo bi dobro da dom ima malo veće dvorište da stano-vnici doma mogu u njemu prošetati. O proširenju dvorišta ćese moći govoriti tek kad biskupija bude u posjedu vraćenihnekretnina koje graniče s postojećim dvorištem doma i župe.

Tada će se dvorišta moći spojiti, što će značajno povećati mo-gućnosti za šetnju i boravak stanovnika doma na svježemzraku, bez da moraju ići na ulicu. No, mnogi stariji radije pro-šeću gradom kako bi susretali ljude, da se ne osjećaju usam-ljenima.

Uzdržavanje Doma i opskrba stanovnikaSvaki svećenik naše biskupije od svojih primanja na župi

odvaja za uzdržavanje svećeničkog doma, te na temelju togastječe pravo kasnije u njemu boraviti. Nažalost, danas od tihsredstava nikako nije moguće pokriti sve potrebe doma, pazbog toga Biskupski ordinarijat iz drugih izvora pridonosi po-trebama uzdržavanja doma. Svakako je odlazak sestara zna-čio i značajno povećanje troškova, zbog potrebe angažiranjavećeg broja uposlenika, ali to je danas već nemoguće promi-jeniti.

Skrb o svemu što se svaki dan u domu događa vodi se-stra Ana, te o najbitnijem vodi i odgovarajuću evidenciju. Na-bavljam sve što je potrebno za kuću, počevši od lijekova pa svedo namirnica i sredstava potrebnih za čišćenje i higijenu –ističe ona, te nastavlja – u slučaju potrebe, zovem i majstoreradi popravka i svega što je potrebno. Kako ističe, iako svje-sna teške materijalne situacije, u kupnji pazi na kvalitetu, oso-bito ako se radi o namirnicama za stanovnike doma. Osobitopazi da voće i povrće budu svježi i dobri, a dugogodišnje is-kustvo i struka joj omogućuju da bez poteškoća može znatišto je kome od stanovnika doma potrebno. Poznajem i drugedomove u okolici. Ovaj je zbilja dobar i lijep. To su nam višeputa potvrdili i liječnici koju su znali doći iz hitne pomoći idrugi. Dom je uredan i čist, svuda imamo cvijeća – istaknulaje sestra Ana.

Već punih petnaest godina sestra Ana radi u Josephi-numu. Počela je vikendima zamjenjivati medicinsku sestrukoja je živjela u domu, te je vremenom preuzimala sve višeobveza na sebe. Jako sam zavoljela rad od prvog dana. Dobrosam se slagala sa sestrama koje su tu djelovale, a otkako su oneotišle, preuzela sam vodstvo ove kuće – posvjedočila nam je.Ovo je za mene postao drugi dom. Ne mogu to opisati, ali volimbiti ovdje. Volim stare ljude, rado ih saslušam, a često im mogui pomoći. Svoju ulogu ovdje doživljavam kao svoje poslanje uCrkvi. Istina da ponekad zna biti i teških stvari, ali lijepo mije ovdje. Prije svega ja ih poštujem kao svećenike. To mi jevažno, bez obzira u kakvim se poteškoćama nalazili. Svakakou kući treba postojati red.

Zvonik � 2/2010 23

Reportaža

Svećenički dom Josephinum u SuboticiPiše: mr. Mirko Štefković

zkvh

.org.r

s

Nažalost, svećenici su loši pacijenti, tj. vrlo rijetko idu li-ječniku, a kad dospiju u dom, onda ih netko ipak mora „natje-rati“ da malo više pažnje posvete svome zdravlju ili barem dadopuste osoblju doma da to čini. Stari svećenici, a mislim dase to uopćeno može reći za svećenike, ne vole baš ići k liječniku.Često, ako netko treba k liječniku, moram biti vrlo uporna. Onisu navikli sami o svemu odlučivati, da oni vode stvari, a sadkad više to nisu u stanju, nije im to lako prihvatiti. Ima onihkoji se lako priviknu, a ima i onih kojima je to jako teško –istaknula je sestra Ana.

U domu nema zdravstvenih kartona, pa je potrebno ići kliječnicima radi ispisivanja lijekova. Svaki, ako već mora, voliići svom liječniku. Ranije su liječnici redovito dolazili u dom,no to se nije svima sviđalo. O tome uz osmijeh Ana kaže: Čakse događalo da su neki baš taj dan kad je dolazio liječnik odla-zili od kuće. Tako smo vidjeli da ne možemo više tako raditi, pasad pokušavamo svakome omogućiti da odlazi k svom liječniku.

Skrb o bolesnima i starima navezuje na osobe. Zato se-stra Ana ističe: Kad o nekome brinete, osobito kad više ništanije u stanju sam učiniti, onda se i vežete za tu osobu. Meni naprimjer preč. Gabrić jako nedostaje. Jako sam se dobro razu-mjela s njim. On mi je bio kao otac. Uvijek je bio razgovorljiv,vedar, bio je uvijek jako zahvalan i pažljiv. Kad je umirao, bilasam pored njega, držala ga za ruku i molila krunicu. U miruje preminuo. Ako se može reći, to je bila lijepa smrt. Više njihsam tako ispratila u vječnost. Ustvari, kad je bilo koji od njihumro, osjećala sam da sam izgubila dio sebe.

Bratska blizina svećenikaO životu subraće svećenika, u skladu sa svojim moguć-

nostima, brine preč. Julije, ravnatelj doma. Dom i njegove sta-novnike obilazim povremeno, ovisno o situaciji i mojim mogućno-stima. Gledan da barem jedanput mjesečno odem. Uvijek samnastojao posjećivati one koji su teži bolesnici. One koji su po-kretni mogu susresti kod objeda. Ponekad, kad imam pauzu uškoli, znam doći pozdraviti ih barem u blagovaonici – nagla-šava preč. Julije.

Važno je da u domu budu tretirani kao svećenici, iakoviše ne mogu vršiti svećeničke i pastoralne dužnosti. Kolikogod sam razgovarao sa starijim i našim uglednim svećenicima,oni su zadovoljni i pohvalno govore o Domu. Dobro im je štopod istim krovom imaju kapelicu, ono što im je najvažnije.Ovdje dobiju potpunu opskrbu i sigurno da tu u velikoj mjeritrebamo zahvalit blagopokojnom biskupu koji je dao izgraditiDom, a i sadašnjem biskupu na skrbi u skladu s mogućnostima– ističe preč. Julije.

Uvjeti u domu uvijek mogu biti bolji, ali za naše prilikeoni su dobri. Kod nas je gotovo nemoguće da svećenik zasvoga pastoralnog djelovanja uspije uštedjeti da si sam možeosigurati opskrbu za starost. Zato preč. Julije naglašava: Mi-slim da je za preporučiti svećenicima da u starosti ili bolestidođu u Dom. Sigurno da svaki koji iole želi ljudski i svećenički

završiti svoj zemaljski tijek života, boljeg mjesta u Subotičkoj bi-skupiji nema. Svećeničko okruženje puno znači. Na koncu,blizu je i župa, pa bolesnici uvijek mogu biti proviđeni i svetimpomazanjem. Tako svećenik dostojno može završiti svoj ovoze-maljski hod, svoju službu, jer je služeći ljudima služio samomeBogu, a Bog neće prezreti skrušena i ponizna darovatelja.

Svakako da ozračje u domu po sebi donosi ozbiljnost, jersvećenici su naviknuli na to da na župama budu svima nausluzi, da pomažu i rade, a sada se nalaze u situaciji da moguvrlo malo toga, tj. da su sada oni potrebni pomoći i skrbi. Uovom domu čak 37 stanovnika dočekalo je svoj susret s Go-spodinom. U tome su stanovnici jedni drugima do određenemjere potporom, no – kako svjedoči sestra Ana – iz praksemogu reći da stanovnici doma jedni druge posjećuju ako je tkojako bolestan ili nepokretan. Znaju donijeti svetu pričest, dok sebolesnik još može pričešćivati. Ali kad se bolesnik osjetno pri-bliži svom kraju, tada mu baš i ne dolaze. Nekako ostaju nadistanci. Susret s umirućima nije jednostavan, bez obzira na tošto su svećenici u pastoralu obilazili bolesnike i umiruće, spro-vodili tolike pokojnike, kad i sami osjećaju da se približavajukraju, izgleda im vrlo teško pada obići onoga koji umire.

Život sadašnjih stanovnika DomaDnevni red doma ima vrlo malo zajedničkih točaka, to

su prije svega objedi i zajednička misa. No, svaki svećenik jeslobodan slaviti misu kad hoće i može. Druženja su spontana,tako da ih nema puno, a nema niti kakvih zajedničkih animi-ranih sastanaka. No, većini to odgovara. Oni koju su navikliraditi u vrtu ili što drugo na župi i ovdje žele raditi takvestvari. Međutim, teško im je prihvatiti da to više nisu u stanjuili ako bi još što i mogli, da više ne trebaju raditi, jer često toovdje nije niti potrebno – naglašava sestra Ana. Najčešće „ak-tivnosti“ stanara su molitva i čitanje, te odmor uz televizor ilizajedničku kavu.

Trenutačno ima osam stanara u domu, od kojih dvojicabaš i ne pripadaju zajednici, jer po sebi nemaju potrebu zauslugama doma. To je preč. István Dobai, koji je župnik namaloj župi u Šupljaku, a zbog službe ravnatelja Caritasa Su-botičke biskupije, treba stanovati u gradu. Pored njega je ivlč. Jozef Vogrinc, svećenik gost iz biskupije Rotenburg-Stutt-gart. On predaje njemački jezik u klasičnoj gimnaziji Pauli-num, te u slobodno vrijeme čisti i obnavlja svijećnjake, kri-ževe, kaleže i drugo liturgijsko posuđe sa puno župa naše bi-skupije.

Stanar s najviše staža u domu jepreč. Desző Varga (1944.), za sveće-nika je zaređen 1969. S jednom stan-kom iz zdravstvenih razloga, u pasto-ralu je bio sve do 1993. godine, kadaje zbog bolesti smješten u Josephium.Sve do 2002. ispomagao je na raznimžupama i na dulja vremenska razdo-blja, a iz doma je doskora odlazio po-magati i zamjenjivati po okolnim žu-pama, no to više nije u stanju.

Najviše vremena provodi u molitvi i razmatranju. Čitamknjige, mada mi to sad već teško ide, pa tako sve više gledamtelevizor. Najviše volim vjerske programe na televiziji i na ra-diju, no volim i dobre stare filmove, osobito one šaljive – na-glašava vlč. Desző. Zadovoljan je smještajem u Domu, a naupit što bi preporučio svećenicima rekao nam je: Poručujemim da ne pogriješe, jer to može biti kobno. Najvažnija je moli-tva, to je osobni odnos prema Bogu. Nadalje, još je jako važnozajedništvo među svećenicima. Zato je važno da se svećenicimeđusobno druže, da se ne zatvaraju u sebe.

2/2010 � Zvonik24

Reportaža

Najstariji stanovnik doma je preč.György János (1928.), koji je za sveće-nika zaređen još davne 1956. godine. Upastoralu je bio više od pola stoljeća, ito sve do 2009. godine kada je došao usvećenički dom. Slobodno vrijeme ispu-nja čitanjem životopisa svetaca. Potre-bno je da čovjek ima uzore u životu, kakose ne bi opustio – istaknuo je. Sad većpolagano Josephinum osjeća svojimdomom. Navikao se na novo okruženje

i ljude s kojima živi. Upoznao je nekoliko svojih zemljaka, kojižive ovdje u Subotici, te ponekad odšeta k njima i oni dođu knjemu. S ponosom govori o župama u kojima je djelovao i štoje tamo sve uradio: Dugo godina sam se brinuo o prošteništuMarije Pomoćnice u Doroslovu, gdje sam jako puno toga učinioda se hodočasnici zbilja osjete na svetom mjestu. Dok sam biožupnik u Čantaviru, tamo smo izgradili novi župni dom i ob-novili oltarni prostor u crkvi. Za mojeg župnikovanja izgra-đena je nova crkva u Novom Orahovu. Zadovoljan je opskr-bom u domu. Još nije bio u takvoj situaciji, kao ovdje u domu,da nije trebao nešto popravljati i raditi. Iz svog iskustva kažeda je za svećenika najvažnije sljedeće: Potrebno je da svećenikbude zauzet duhovnim stvarima, da se bolje može posvetiti radus vjernicima. Mislim da je važno raditi s raznim skupinama.To je prvotno za jednog svećenika, a drugo već nekako bude.

O mons. Józsefu Botki, rođenom 1931. godine možetečitati u intervjuu objavljenom u ovom broju, a njegov vršnjaku domu je preč. Imre Sóti, koji je zasvećenika zaređen 1957. godine. I on jeu pastoralu proveo više od pol stoljeća,te je od ljeta 2009. došao u svećeničkidom. O svom boravku u domu ističe:Navikao sam se na dom, mada sam sena župi bolje osjećao, jer sam mogao dje-lovati. Rado sam bio s ljudima, obilazioobitelji. Ovdje sam nekako zatvoren, nou miru molim, razmatram, šećem. Ovdjeimam sve, a nemam više briga.

Rado sudjeluje na zajedničkoj misi svaki dan, a ponekadzna ugostiti kojeg kolegu na kavi ili otići komu na druženje.Ponekad dođu po mene prijatelji pa me odvezu na večeru i par-tiju karata, te me vrate natrag, tako da malo probudim staredobre uspomene – ističe preč. Imre. On tvrdi kako je za sveće-nika jako važno da se bavi duhovnim stvarima. To je od prvo-tne važnosti. Zatim treba raditi na tome da udovolji potrebamavjernika, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir djecu imlade. Svećeničko djelovanje je vrlo raznoliko i onaj koji hoćeuvijek će imati posla, pa čak i previše. U slobodno vrijeme samvolio odigrati partiju stolnog tenisa, partiju šaha, a radio sami u vrtu. Volio sam da u vrtu sve bude u redu, uživao sam gle-dajući kako sve napreduje, raste, donosi plodove. Što se paktiče odnosa prema vjernicima, on smatra da svećenik u od-nosu prema njima treba biti ozbiljan, da održi tu dobru dis-tancu kako bi im mogao propovijedati, kako bi ga uzimali zaozbiljno. Treba iskoristiti svaku prilikuza poticanje na dobro, za razbuđivanjeonih koji su se pomalo opustili.

Sljedeći stanovnik doma po dobije vlč. Željko Augustinov (1948.). Zasvećenika je zaređen 1974., a u pasto-ralu je bio sve do 2007., te je iz zdrav-stvenih razloga došao u svećeničkidom. No, kako je Mala Bosna ostalabez svog župnika, od 2009. upravlja

tom župom. On nije trebao puno da se navikne na život ovdjeu domu. Iz zdravstvenih razloga ne smije se naprezati, a morapuno šetati. Ovako ima prilike odlaziti na dulje periode i namore. Teško mi pada odlazak u župu u Malu Bosnu, osobitokad su vremenske promjene – istaknuo je, no župu je kakokaže prihvatio jer je to bilo potrebno. Svako jutro skupa s vlč.Orčićem pije kavu. U kući je mir i red, a uvjeti su dobri, madauvijek mogu biti i bolji. Iz svoga iskustva i poznavanja životamnogih svećenika naglašava: Mi svećenici malo vodimo briguo zdravlju, tek kad pritisne onda se sjetimo, ali tad je već go-tovo. Ne znam kako riješiti problem sa svojim zdravljem, panikome ne mogu davati savjete. No, briga o zdravlju, tj. boljerečeno nebriga kod nas svećenika je zbilja problem. Kad si mladmisliš da sve možeš, no kasnije te ipak stigne i umor, i nepra-vilna prehrana i napetosti… Mislim da su tu redovnici trezve-niji, više se brinu jedni o drugima.

Vlč. Miroslav Orčić (1963.), naj-mlađi stanovnik doma, za svećenika jezaređen 1988., a u župnom pastoraluje bio do 2006. godine, kada je zbogzdravstvenih razloga smješten u sveće-nički dom. U početku mi je trebalo vre-mena da se adaptiram na život ovdje.Osobito mi je to bilo teško u prvoj godini,dok se nisam snašao, no sada sam se većdobro snašao – ističe vlč. Miroslav. Oninače svakodnevno ispovijeda u kate-drali, zbog čega je radostan. Rijetko kad bude dan da nitko nedođe, a ako par dana budem odsutan, onda par dana po povra-tku dolazi veći broj vjernika na ispovijed. U ispovjedaonici pre-puštam drugome da radi, Onome koji me tamo postavio, kao ionome tko je došao na ispovijed. To je njihov razgovor. Na nekinačin sebe tada doživljavam poput „telefonske slušalice“ izmeđupokornika i dragog Boga. Sebe u tome doživljavam instrumen-tom. Na raspolaganju je za zamjenu svećenicima, pa je evo uproteklih par godina biou gotovo svih župamagrada i okolice. Iako vi-še ne smije voziti, zaodlazak na župe služi sejavnim prijevozom. Uslobodno vrijeme radočita i unaprijed spremapropovijedi, pa čak ionda kada nema isplani-rano gdje će propovije-dati. Ne voli biti nespre-man, mada se i to znadogoditi. U slobodnovrijeme također zna odi-grati koju igricu nakompjutoru.

Zvonik � 2/2010 25zkvh

.org.r

s

Zvonik: Navikli smo svećenike vi-đati na župama, uvijek zauzete. Kakoje moguće da svećenik bude u miro-vini?� Moguće je tako što čovjek u ovoj

dobi više nije u stanju udovoljiti svimobvezama, osobito ako se radi o velikojžupi. U župi u kojoj sam bio posljednjihtridesetak godina ima oko deset tisućavjernika. Noge me polako izdaju, a tre-balo je obići oko dvjesto bolesnika zablagdane. To je jedno, a drugo, biskupje tako naredio i ja sam poslušao. Iskre-no, teška srca sam otišao sa župe. Tamosam prije više od deset godina otvoriojedan starački dom, no morali smo gazatvoriti, tako da sam ustvari dobio mo-gućnost doći ovamo.

Zvonik: Već oko godinu dana steovdje u domu, kako ste se snašli?� Nije mi se bilo teško snaći. I prije

sam pisao i ovdje nastavljam pisati. Toradim od jutra do večeri. Toliko temaima o kojima želim pisati, osobito u kon-tekstu današnjeg vremena. Svoje spisetemeljim na idejama teologa Teilhardade Chardina, koji je pod pojmom raz-voja čitao cijelu povijest svijeta, od stva-ranja pa sve do konačne proslave.Ovdje kod nas se još o njemu ne znapuno, pa sam odlučio pisati o tome.

Zvonik: Teilhard je jedan od veli-kih teologa dvadesetog stoljeća, kadste se počeli baviti njegovom mišlju idjelom?� Već u bogosloviji sam počeo čitati

njegova djela. To znači da se njim bavimveć više od pedeset godina. Čak sambio i u Parizu, u kući u kojoj je on bora-vio. Tamo sam nabavio veliki dio njego-vih djela. Puno ih je prevedeno i na ma-đarski jezik. Meni je to nešto kao „fiksideja“, koja me ispunja i to želim predati

drugima. On je inače bio isusovac.Bavio se paleontologijom, znanošćukoja proučava nastanak i razvoj životana zemlji. U svoje vrijeme nije bio dobroprihvaćen od crkvenih vlasti, ali evo udanašnje vrijeme je dobro prihvaćen.

Zvonik: Koje su glavne teološkemisli Teilharda de Chardina?� Ako svijet promatramo prema

onomu što je naučavao Teilhard, bivanam jasno kako je od samog početka pado danas sve jedan jedinstveni proces.Sve je povezano. To znači da stvaranjenije išlo tako da je Bog pritiskao gumbei stvarao, nego je on to postupno činio iu sve usadio mogućnost razvoja, kojitraje sve do današnjega dana. Bilo ma-krokozmos bilo mikrokozmos, sve jejoš i danas u razvoju. Ne mogu zamislitistvoritelja koji bi stvorio ovako neiz-mjerno veliki svijet, a da na kraju samona ovoj maloj točki, ovdje na zemlji imaživota. Zato ovaj teolog smjelo misli dapostoje i drugi planeti na kojima postojinekakav oblik života, što se meni činivrlo utemeljenim.

Zvonik: Spomenuli ste stvaranje,kako ovaj teolog tumači stvaranje istvoreni svijet uopće?� Teilhard ovako predstavlja stvo-

reni svijet. Prvi stupanj je materijalizi-ranje prvotnih elemenata. Kada znan-stvenici govore o velikom prasku, toznači da neodređene plinovite česticepočinju evoluirati u materiju. Poznato jeda današnja znanost proučava sub-atomske čestice. Ono što je ovdje važnoimati pred sobom je pitanje kako je odtih kaotičnih neodređenih čestica mo-gao postati ovakav svijet. Samo od sebeto nije bilo moguće. To je za mene naj-veći dokaz Božje opstojnosti, velikočudo. Drugi stupanj je rađanje života u

materiji. Zanimljivo, ni do današnjegdana znanstvenici ne znaju definirati štoje to život. Pogledao sam u leksikonu, aodgovor je više nego štur i nepotpun.Jednostavno, to još nije otkriveno dokraja. Sljedeći stupanj je humanizacijaživota, tj. kako život na zemlji svoj vr-hunac dostiže u čovjeku. Između čo-vjeka i nižih vrsta postoji ogromna raz-lika u stupnju života, iako sličnostimogu biti mnoge. Četvrti je stupanj so-cijalizacija ljudi. Sada se nalazimo u tomrazdoblju. Svi znamo koliko je važandobar suživot svih na zemlji. Što daljeidemo, sve više vidimo kako smo svimeđusobno povezani, kako nas se svetiče sudbina drugih, tj. našeg zajedni-čkog svijeta. Na nama kršćanima je toda tu socijalizaciju učinimo kršćan-skom. To nam je najveći zadatak. Nesmijemo se zatvoriti u sebe, nego mo-ramo otvoreno svjedočiti da je samo su-život po kršćanskim načelima onaj kojivodi dobrobiti svih ljudi. Zato o tome to-liko pišem. Sljedeći stupanj je diviniza-cija socijaliziranog čovjeka. To znači danismo samo pozvani biti dobri ljudiovdje na zemlji, nego smo pozvani ući uzajedništvo s Bogom, i biti slični njemu.U nama je utisnuta slika Božja. Onatreba biti u potpunosti ostvarena. Iztoga slijedi i posljednji stupanj a to je at-poteoza ili proslava čovjeka i svega stvo-renoga u Bogu. To znači da će u Bogubiti posljednja točka razvoja ovog svi-jeta, ispunjenje svega.

Zvonik: Zacijelo Vaše zanimanjeza ovakav tip teologije mora imati nekikonkretan razlog, što bi to bilo?� Kad sam pošao u bogosloviju, još

je trajao Drugi svjetski rat. Tada se umom životu dogodila velika drama. Uju-tro sam otišao ministrirati, ali župnikanije bilo. Zvonar me tad poslao kući. Po-podne smo čuli da su nam župnikaodveli partizani i ubili, a skupa s njim ikolegu ministranta. Tad se u meni ro-dila potreba da dokazujem kako postojiBog, osobito zbog onih bezbožnika.Zato, u svojim knjigama želim pružiti

2/2010 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s mons. Józsefom Botkom

Plodna svećenička starostRazgovarao: mr. Mirko Štefković

Knjige nisam bilo kada i bilokako pisao, nego su one rezultatonoga što mi je tada bilo potre-bno, čime sam se tada bavio. Onesu mi bile pomagalima za vjero-nauk, za propovijedi i druge pri-gode.

Mons. József Botka rodio se u Tordi 1931., uzemljoradničkoj obitelji. Bogoslovne studije završio jeu Ðakovu, a 1959. zaređen je za svećenika. Djelovao jeu Vršcu, Starčevu, Skorenovcu i Kikindi, opslužujući ifilijale navedenih župa. Puno je radio s raznim skupi-nama laičkih udruga i pokreta. Pored svega toga nijese prestajao baviti teologijom, a svoja razmišljanja bi-lježio je, te uređivao i objavljivao u knjigama. Do sadaje objavio 37 naslova vrlo različitih tematika. Od 2009.godine boravi u svećeničkom domu Josephinum u Su-botici i dalje se nastavlja baviti teologijom i pisati.

jedan drukčiji pristup Bogu onima kojiga negiraju, koji su od njega daleko, daga na ovaj način pronađu.

Zvonik: Proveli ste više od pedesetgodina u pastoralu, koliko ste se tadauspijevali baviti teologijom?� Sad je već trideset i sedma godina

kako izdajem knjige, a do sada sam ihobjavio trideset i sedam. Rado sam naovaj način komunicirao s mladima, oso-bito kad su mi dolazili na zaručničkitečaj. Znao sam da njih ovi podaci pri-rodoslovnih znanosti zanimaju, da prednjima nisu ravnodušni, pa sam im takopokušavao približiti Boga. Tako sam impričao kako nije slučajno što su se ro-dili, što su jedno drugo upoznali i takodalje, tj. da je sve to u nečijem planu.

Zvonik: Puno ste napisali. Imate lipovratnih informacija od čitatelja?� Da, naravno. Na primjer, otkako

sam ovdje u Josephinumu, došao mijedan gospodin, inače reformirani krš-ćanin. Rekao mi je da je morao doći vi-djeti čovjeka koji piše tako divne stvari,uspijeva skupiti i složiti toliko ideja. Jed-nom mi je tako u Banatskoj Topoli pri-šla jedna gospođa i počela mi ljubitiruku, hvaleći me i govoreći kako ne znakako mi zahvaliti… Nisam znao o čemuse radi. Onda mi je rekla kako je svomsinu dala moju knjigu Čovjek svemira.Ostavila ga je supruga i ostao je sam sdjetetom. Snašla ga i teška bolest. Sveje više razmišljao o tome da si oduzmeživot. Ona ga je pokušavala odvratiti odte strašne misli, no nije nalazila argu-menata. Jako je bila teška situacija. Nakraju mu je dala tu moju knjigu. Nara-vno, molila je puno za njega i kad je onpročitao knjigu, rekao joj je da si nećenauditi, da je prihvatio svoju situaciju,da zna da s tim mora živjeti.

Zvonik: Iako ste u mirovini i daljeradite, pišete…� Meni je to poput hobija, besplatno

dijeliti knjige koje napišem i izdam. Sadveć ne mogu na drugi način biti u kon-taktu s vjernicima, nego preko pisaneriječi. Prošle sam godine uspio izdatisedam knjiga. Ovdje imam dobre uvjeteza pisanje. Mogu intenzivno raditi odjutra do večeri, nitko me ne ometa. Naposljednjoj knjizi na primjer radim većpola godine. Na taj način ispunjam svojevrijeme.

Zvonik: To znači da Vi i sada vrlointenzivno radite. Kako izgleda Vašradni dan?

� U pola pet ustajem, i nakon štosam se spremio, počinjem s molitvama.Oko sat vremena potom uzmem jednu

od svojih knjiga i kroz razmatranje pro-čitam koji dio, ponekad i dodam ono štovidim da je potrebno. U sedam satiimam svetu misu s kolegama. U osamsati je doručak, nakon čega sam do po-dneva slobodan za pisanje. To vrijemedobro iskoristim. Puno puta pregledamrukopise, ispravljam. Popodne, poslijeručka, običavam odmoriti pola sata-sat,pa do šest sati mogu na miru raditi.Svaki dan izmolim sva četiri otajstvakrunice, i to obično dok šetam. Moramse kretati, jer puno sjedenja mi baš nijedobro za zdravlje. U šest sati imamo ve-čeru. Poslije još malo čitam ili isprav-ljam i već dođe vrijeme za počinak.Televizor ne gledam. Ponekad slušamradio i čitam vjerski tisak.

Zvonik: Kad pogledate unatrag navrijeme djelovanja na župi, što Vam jeostalo u najljepšem sjećanju?� Teško je sve to nabrojiti. Utemeljio

sam jedan starački dom, koji je djelovaodesetak godina. Pored toga smo uokviru župe imali još jedan drugi domza velike obitelji, za one koji su ostalibez krova nad glavom. Bilo je svaka-kvih slučajeva i vrlo teških životnihpriča. U to teško vrijeme smo još uspi-jevali dobiti pakete preko Caritasa za tenesretne ljude. Još smo imali dvijegrobljanske kuće u koje smo udomlja-vali obitelji i davali im posao održavanjagroblja. U te četiri zgrade smo tijekomdeset godina primili oko 260 osoba,neke na kraće, a neke dulje periode.Ima onih koji su uspjeli naći posao isnaći se, no nažalost ima i onih koji senisu uspjeli podići iz teških situacija.Pored toga u Kikindi smo izgradilijednu kuću za duhovne vježbe. U tojkući je velika kapela, i sve potrebne pro-storije za primanje skupina.

Zvonik: Što Vam je pak tijekomsvih tih godina padalo teško?� Uvijek sam bio na teškim župama.

U Skorenovcu sam bio osamnaest go-dina, a u Kikindi trideset i jednu. Ki-kinda je stvarno jako velika župa. Tamosam pokrenuo bazne skupine. Bilo ih jedo dvadeset. Držao sam puno sati vje-ronauka. Pored mene je još bila i mojasestra, časna s. Margita. Ona mi je bilaod velike pomoći. Imali smo jako punodjece na vjeronauku, čak i do 700.Jedne godine smo imali 495 krizma-nika. U zboru smo imali 216 mladih.No, sve je to bilo lijepo, a najteže mi jebilo odlaziti na filijale. Išao sam bici-klom, a imao sam više sela u koje je re-dovito trebalo odlaziti. Ta stalna vožnjabiciklom kroz više godina je ostavilatragove i na zdravlju. No, takva su bilata vremena.

Zvonik: Vjerujem da iz svog veli-kog pastoralnog iskustva imate što po-ručiti nama mlađim svećenicima, što jeono važno na čemu trebamo puno ra-diti?� Potrebno je pridobiti mlade po

svaku cijenu i predati im vjeru. Ako imne predamo vjeru, oni su izgubljeni. Toje naša obveza, jer ne radi se pri tome omojoj stvari, nego o Božjoj stvari. I uovom vremenu Božja providnost je nadjelu, zato ne trebamo samo čuvati vjer-nike koje već imamo, nego trebamo ićidalje u svijet, u misije. Bezboštvo imastrašne posljedice, trebamo ih predu-hitriti.

Zvonik � 2/2010 27

Sa svojim bivšim župljanimaimam kontakata. Šaljem im svojeknjige. Neki od njih su me bili po-sjetiti, a meni je sad već teškoodlaziti.

Intervju

zkvh

.org.r

s

2/2010 � Zvonik28

Naši pokojnici

PERE DULIĆ(1951 - 2010)

U ranim jutarnjim satima, u po-nedjeljak 25. siječnja, Gospodin jepozvao k sebi našeg dragog župlja-nina i člana našeg Pastoralnoga vijećaPeru Dulića. Otišao je s ovoga svijetaokrijepljen svetim sakramentima, okru-žen ljubavlju i nježnošću svojih naj-milijih.

Sprovod je bio u utorak, 26. siječnja, iz Peić kapele nasubotičkom Bajskom groblju. Sprovodne obrede predvodio ježupnik mr. Andrija Anišić u zajedništvu s mons. Markom For-gićem, duhovnim pomoćnikom župe, u nazočnosti članova Pa-storalnoga vijeća, pjevača te brojne rodbine i prijatelja obiteljiDulić.

U prigodnoj propovijedi župnik je među ostalim rekao: – Opraštamo se od dragog nam Pere, koji je bio vjerni

suprug i brižni otac, marljivi radnik i revni član Pastoralnogvijeća župe Sv. Roka. Tko ne pamti Peru u svim njegovimakcijama u crkvi i župi i oko crkve. Tko ga nije vidio kakobiciklom odlazi raditi na salaš. Bio je spreman uvijek i svimapomoći. Dakako da je imao i svojih slabosti, kao što ih sviimamo, ali zar ga nismo gledali u redu za ispovijed, zar nije takočesto sklapao ruke na molitvu, svaki dan sudjelujući u svetojmisi. Zar nije snagu crpio u čestoj svetoj pričesti. I u svojojteškoj bolesti par puta je svjesno primio sakrament bolesničkogpomazanja. I zavrijedio je da ode s ovoga svijeta tako kako jeotišao. Okrijepljen darom potpunog oprosta koji sam mu unedjelju podijelio, još jednom osnažen i sakramentom boles-ničkog pomazanja, praćen molitvom preporuka umirućih,okružen pažnjom i ljubavlju svojih najbližih...

Prije pet godina započela je za obitelj Pere i Marije Dulićteška kušnja. Perina teška bolest, na koju je došla još teža Mari-jina. Odgađanje dvojih svatova. Potpuno pogoršanje Perine

bolesti, a onda na kraju još i smrt mameMilice. S pravom su se mogli osjećati članoviove obitelji kao pisac knjige tužaljki kad jestavio na papir svoju neizmjernu bol: Duši jemojoj oduzet mir, i više ne znam što je sreća.Rekoh: dotrajao je život moj… Bilo je teško iponekad preteško. Ali, nije nestala nada izživota ove divne obitelji. Znali su oni da je do-bar Gospodin onima koji se u njega uzdaju iznali su da je dobro u miru čekati spasenjeGospodnje.

Dočekali su i neke vedrije dane. Marijaje ponovno stala na noge, Zvonko i Gordana su se vjenčali, aMarija je hrabro zagrlila svoj križ, ne odvajajući se nijednogtrena od teško bolesnog muža. Tako je najbolje posvjedočila daje vjerna obećanju koje je dala svom Peri na vjenčanju:Obećavam Ti vjernost, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubitću Te i poštivati u sve dane života svoga.

A riječi mudroga Siraha dobro su proveli u djelo Perin sinZvonko i kćerke Jasna i Gordana uz pomoć svojih bračnihdrugova Dubravke, Ivice i Marinka: Tko štuje oca okajavagrijehe svoje, i tko časti majku svoju sabire blago. Tko štuje ocaradovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje.

Tko čini radost majci svojoj sluša Gospoda. Sine moj, pomozioca svoga ne žalosti ga za života njegova.

Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, kojisi u punoj snazi. Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već seuračunava u oprost grijeha (usp. Sir 3,3-14).

Ostao sam zadivljen sinoć zbog riječi koji je sam od njihčuo: „Puno toga smo naučili prolazeći kroz sve ovo. I shvatilismo kako je Bog čudesno slagao kockice u mozaik njegovogživota i naših života. Dopustio nam je da zrijemo i sazrijemo zaovaj trenutak“.

Hvala Vam na tom svjedočenju. Zbog vašeg divnog svjedo-čenja, želio bih da iskusite divnu istinu: da čovjek vjeran Bogu,može u dubini svoga bića osjećati mir i radost i onda kad mu jetako teško da mu suze teku. Tako neka bude. Amen.“ /Zv/

Sa suzama i molitvom, ali i s na-dom u vječni život i ponovni susret, 19.siječnja 2010. godine ispratili smo navječni počinak dragu nam mamu, sve-krvu, majku, sestru i zaovu

AGNEZU (JANJU) BENKE rođ. Vukmanov Šimokov

(1941-2010)Živjela je na Bi-

kovu, posvećena svojojobitelji. Snagu za svojsvakodnevni život cr-pila je u Bogu i njego-voj riječi. Svim srcemje bila jedna od začet-nika molitve Krunice sobiteljima na bikovačkim salašima. Sva-kodnevno je molila Krunicu i svojimoduševljenjem bila na radost svima uokolici.

Svoj život je predala Gospodinu unjegovom hramu, na početku same mi-se, 17. siječnja 2010. godine.

U svojim srcima, s ljubavlju će jenositi djeca Jasmina i Remija, snaha Ka-tica, unuke Marina i Ivana, braća i ses-tre s obiteljima Roko, Vita, Pavka i sna-ha Eržika.

Sv. misa na šest nedjelja za dragunam pokojnicu bit će 27. veljače 2010.godine u 9,30 sati u crkvi na Bikovu.

MAGDALENA – MANDA SKENDEROVIĆ,rođ. Buljovčić

U utorak, 9. veljače, prošloje godinu dana od smrti našedrage mame, bake (majke) i pra-bake (pramajke). Njezino mjestou našem životu nitko ne može na-domjestiti, ali mi vjerujemo iznamo da ona živi u nebu, u dru-štvu anđela i svetih. U toj vjeripronalazimo utjehu i snagu zasvakodnevni život i rad. Živimo u svijesti da je i našživot usmjeren prema smrti, odnosno prema vječ-nosti gdje se nadamo da ćemo je ponovno susrestii zagrliti.

U petak, 19. veljače posjetit ćemo njezin grobi okupiti se na svetu misu u crkvi Sv. Roka u Subo-tici u 17,30 sati. Molit ćemo za nju, ali još više zasebe da budemo pobožni i vjerni Bogu kao što jeona bila i da znamo prikazivati Isusu svoj trpljenjakao što je to ona činila.

Poslije sv. mise okupit ćemo se u vjeronauč-noj dvorani župe Sv. Roka da u zajedništvu oživimouspomenu na sve ono što nam je značila, ali i daprodubimo svoje bratske, sestrinske i rodbinskeveze i tako usavršimo svoju međusobnu ljubav.

S ljubavlju je se sjećaju njezini najmiliji:sin svećenik Ivan iz USA, kćerka Mara; sin

Veco s Matilkom, kćerka Klara sa suprugom Achi-leom iz Švicarske; unučad: Ivica sa suprugom Sne-žanom, Marko sa suprugom Katicom, Klara, Mar-co i Susanna; praunučad: Ivana, Dario i David

JAGA TIKVICKI(1934 – 2009)

U Subotici je 16. pro-sinca 2009. godine premi-nula uzorna vjernica,Jaga Tikvicki. Sprovodne obrede predvo-dio je župnik István Palatinus zajedno snjezinim bivšim župnikom Istvánom Do-baijem. Prigodnim riječima oprostila seod nje i Jelena Ivanković u ime CaritasaSubotičke biskupije, a osobito u ime vo-lontera s kojima je ona radila i surađivaladugi niz godina. Ona je o njoj rekla i ovo:

„Nekim ljudima oči i lice sami govore isvjedoče o njihovoj ljubavi za Boga i ljude.Takva je bila i Jaga. I kad je bila najboles-nija, na kraju njezinog života, te oči su go-vorile... Nisu samo oči govorile. Njezineruke su radile! Jaga je učinila toliko do-broga, da se to ne može ni ispričati... Lju-bav, koju smo osjetili u njenim riječima iprepoznavali u sjaju njenih prekrasnihočiju, bila je kao pečat na dobrotu koju ješirila oko sebe... Hvala Ti, Jago, od srca,na svemu! Do susreta u vječnosti!“

S ljubavlju je se sjećaju i nadaju seponovnom susretu s njom u vječnosti nje-zini najmiliji:

Sinovi Stevan i Ivan, snaha Merima.Unučad Marko i Jelena; sestra Teza i bratLazo s obiteljima

Jedino što može ukloniti siromaštvoje pravedno dijeljenje dobara.

(bl. Majka Terezija)

Siromašni ljudi širom svijeta su vašibraća i sestre po Kristu.

Nikada se ne smijete zadovoljiti stim da im date samo mrvice koje suostale nakon gozbe.

Morate odvojiti od svojega izobiljai pomoći im.

I morate se prema njima odnositikao prema gostima za svojim obitelj-skim stolom.

(Sluga Božji Ivan Pavao II.)

Dobrano smo zakoračili u 21. sto-ljeće. U desetoj smo godini trećega mile-nija kršćanstva. Suvremeni mediji omo-gućavaju nam uvid u nevjerojatni napre-dak čovječanstva. Suvremena tehnikaomogućuje čovjeku doseći krajnje granicesvemira. Na mjesec već putuju i turisti. Uzpomoć tehnike u medicini moguće je pra-titi ljudski život od samoga začeća. Suvre-mena tehnička pomagala omogućuju ne-vjerojatan razvoj i napredak u privredi ipoljoprivredi. Sredstvima komunikacijemožemo se u trenutku povezati s ljudimana sve četiri strane svijeta i zaviriti u svakikutić na zemlji. Sve je to divljenja vrije-dno. I trebali bismo Bogu klicati i zahva-ljivati mu što neprestano nadahnjuje čo-vjeka da ostvaruje u svojoj svakidašnjicinalog koji mu je dao na početku: Ploditese, i množite, i napunite zemlju, i sebi je pod-ložite! (Post 1,28); Jahve, Bog, uzme čo-vjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obra-đuje i čuva (Post 2,15).

Ipak, dostupni podaci s početka tre-ćega milenija bude u nama sasvim druk-čije osjećaje. Podaci o oružju, kojim čo-vjek može uništiti zemlju i sebe. Problemzagađenosti atmosfere, zraka i vode, glo-balno zatopljenje... Podaci o broju siroma-šnih i gladnih u svijetu... Sve su to razlozikoji u suvremenog čovjeka unose strah inemir a u svakog iskrenog čovjeka trebalibi izazvati osjećaj stida i sramote.

StatistikeVrlo je lako doći do tužnih i tragičnih

podataka o broju siromašnih i gladnih usvijetu. „Više od milijardu gladnih u svi-jetu“ bio je naslov mnogih članaka i poče-tak udarnih vijesti u svim medijima. Tajpodatak je objavljen uoči Svjetskog danahrane koji se svake godine obilježava 16.listopada. Broj onih koji za život imajumanje od jednog dolara na dan još je veći,

a istodobno gotovo polovica od 6,8 mili-jardi stanovnika na zemlji za svoje sva-kodnevne potrebe ima manje od dva do-lara dnevno. U postotcima to izgledaovako: 14 % stanovnika nema dovoljnohrane; 22% nema dovoljno vode; 27% ljudije nepismeno...

Sebičnost Statistički podaci i razne analize i

prognoze malo vrijede ukoliko svakog čo-vjeka, a napose odgovorne političare i go-spodarstvenike ne potaknu na ispitivanjeuzroka takvom stanju kao i na traženjeadekvatnih rješenja.

Mogli bismo reći da je uzrok sadaš-njem stanju vrlo lako otkriti. To je prijesvega sebičnost. Jasno je utvrđeno dahrane za sve stanovnike svijeta ima i pre-više. Benedikt Haelin iz Zaklade za razvojpoljoprivrede tvrdi: „Nije uopće pitanjemožemo li prehraniti sve ljude na svijetu.Već danas proizvodimo puno više negošto je potrebno za prehranu čitavog čo-vječanstva, a još niti izdaleka nismo isko-ristili raspoloživi potencijal za proizvodnjuhrane. Uz minimalna ulaganja u proizvo-dnju na malim seoskim dobrima moglo bise na stolu naći dvostruko više hrane“.

Na svjetskoj Konferenciji o smanji-vanju gladi u svijetu, održanoj u Rimuprije trinaest godina, svjetski čelnici su sedogovorili da će se do 2015. godine brojgladnih u svijetu prepoloviti. No, malo sešto od tada promijenilo. Svjetska organi-zacija za hranu izračunala je da bi bilo do-voljno 44 milijarde eura godišnje da se na-hrani sve gladne. U svjetskim relacijama,taj iznos, ako ga se usporedi samo s onimšto sve zemlje izdvajaju za naoružanje, jedoista neznatan, ali sebično srce ne mariza one koji umiru od gladi a takvih je go-dišnje oko dvadeset milijuna među kojimaje čak šest milijuna djece.

Dobre inicijative sebične ne dotičnu niti potiču

U svijetu je bilo i ima raznih dobrihinicijativa kojima se želi probuditi sve rav-nodušne i zagrijati ledena sebična srca.Jedna od takvih inicijativa bila je jedno-dnevni štrajk glađu na koji je čitav svijetpozvao generalni direktor FAO-a JacquesDiouf, kao simboličnu gestu solidarnosti sgladnima.

Bolja je inicijativa Svjetskog pro-grama hrane UN-a koja je putem inter-neta pokrenula kampanju „Milijarda zamilijardu“. Cilj te kampanje je pridobiti

milijardu stanovnika razvijenog svijeta daizdvoje jedan dolar sedmično za gladne.

Dobra je i akcija B92 - „Hrana zasve“, koja je u tijeku u našoj zemlji, u kojojtakođer ima oko milijun siromašnih. U tukampanju uključili su se poznati sportašii glumci koji pozivaju na konkretnupomoć da u našoj zemlji nitko ne budegladan...

Što predlaže Svjetska banka Bogate bi zemlje trebale nastaviti s

procesom otpisa dugova, a svoja bi tržištau cijelosti trebale otvoriti nerazvijenimzemljama. Neke računice, naime, pokazu-ju da bi dobitak za zemlje u razvoju od uki-danja carina i ostalih prepreka trgovini usegmentu razmjene tekstilnih proizvodaiznosio oko devet milijardi USD godišnje,dok bi od neometanog pristupa poljopri-vrednih proizvoda zemlje u razvoju go-dišnje ostvarile korist od oko 11,6 mili-jardi USD.

Odgovornost za izlazak iz siroma-štva i postizanje održiva razvoja, dakle,leži na obje strane. Ipak, u Svjetskoj banciističu kako se u nerazvijenim zemljamapreviše očekuje od bogatog dijela svijeta,dok se premalo računa na vlastite snage.Isto tako, u tamošnjim se društvima pre-više očekuje od države, a malo ili ništa odprivatnog sektora i niza ostalih društve-nih grupa, a upravo bi oni trebali biti ge-neratori razvoja. /Vjesnik/

Što možemo učiniti mi? = Postiti - uštedjeti - darovati

I na kraju upitajmo se svi: „Što moguja učiniti?“ Korizmeno vrijeme nam nudijednu dobru inicijativu. Svaki kršćanin jedužan postiti. Samo odricanje od hranejest žrtva, ali može biti i ostati samo for-malnost ako se ne pretvori u djelotvornuljubav. Smisao odricanja od hrane je ušte-djeti dio hrane, otkinuti od svojih usta, dabismo time pomogli onima koji oskudije-vaju. Dakle, sve ono što ne pojedemo upetak, dajmo siromasima. Bit će to postmio Gospodinu a razveselit će mnoge.Uključimo se u borbu protiv siromaštva igladi u svijetu – odmah i konkretno.

Zvonik � 2/2010 29

Moralni kutak

Više od milijardu gladnih u svijetuSRAMOTA

Piše: mr. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

Dan gimnazije i sjemeništa Paulinum

Na blagdan Obraćenja sv. Pavla, apostola, 25. siječnja,proslavili smo Dan naše škole iproštenje sjemenišne kapelice.Svečano misno slavlje predvo-dio je umirovljeni segedinskibiskup mons. Endre Ðulai, uzajedništvu s rektorom sjeme-ništa mons. Josipom Mio-čem, duhovnikom mons.Markom Forgićem, te pre-fektom vlč. Draganom Mu-haremo. Svirao je vlč. LászlóBaranyi a pjevao sjemenišnizbor „Schola cantorum“. Pro-povijedali su biskup slaviteljna mađarskom jeziku i duhov-

nik sjemeništa na hrvatskom. Uz sjemeništarce u ovom sla-vlju sudjelovali su profesori Biskupijske klasične gimnazije,dobročinitelji sjemeništa, predstavnici različitih fondacija, di-rektori srednjih škola, roditelji sjemeništaraca i vjernici gradaSubotice. Osim njih, slavlju su nazočili i generalna konzulicaRepublike Hrvatske mr. Ljerka Alajbeg, generalni konzul

Republike Mađarske LajosTapi, predsjednik gradskeskupštine Jenő Maglai, do-gradonačelnik Pero Horva-cki, iz pokrajinske vlade ImreKern, iz samouprave Suboticetajnici za obrazovanje Slobo-dan Čamprag i Franjo Hor-vat, te bivši gradonačelnik iministar József Kasza. Nakonsvete mise uslijedio je prijamza uzvanike u prostorijamagimnazije, na koji je stigao igradonačelnik Saša Vučinić.

Duhovne vježbe u sjemeništuKao i svake godine, po završetku prvog polugodišta

imali smo naše trodnevne duhovne vježbe. Ovogodišnji vodi-telj duhovnih vježbi bio je vlč. Oszkár Csizmár, župnikCrkve Sv. Križa u Subotici. U večernjim satima, 30. siječnja,pjevali smo svečani zaziv Duha Svetoga i molili za blagoslovi uspjeh. Nakon zaziva započelo je vrijeme trodnevne šutnje.Naime, prema programu naših duhovnih vježbi, predviđena jepotpuna šutnja, a jedini koji nam ima govoriti jest Gospodinkroz razmatranja animatora, te kroz kontemplativnu molitvui meditaciju. Svatko od nas bi kroz to vrijeme trebao biti štoviše u potpunom predanju i molitvi. Upotreba tehničkih apa-rata i mobilnih telefona kroz ove dane ne preporuča se, jerjedan od uvjeta za dobro obavljanje duhovnih vježbi jestodreknuće od navezanosti na materijalna dobra. Stoga je oso-bito lijepa gesta bila odluka onih koji su svoje aparate tijekomduhovnih vježbi predali prefektu, kako ne bi upali u napastda ih koriste. Bio je to znakovit način samoodricanja u vri-jeme kada sve više mladih postaje ovisno o raznim, moramopriznati, često korisnih pomagala.

Kroz duhovne vježbe vlč. Oskár je osobit naglasak staviona meditaciju. Za sve nas bilo je ovo lijepo iskustvo razmatra-nja i molitve. Osobito dirljivi trenuci bili su priprava za ispo-vijed koja je trajala gotovo dva sata. Mnogi su sjemeništarcinapravili veliku ispovijed, a tijekom ova tri dana svatko od nasje mogao zatražiti od voditelja vježbi duhovni savjet ili poraz-

govoriti o svojim aktualnim problemima. Na kraju duhovnihvježbi, nakon mise zahvalnice, običaj je napraviti oproštajnodruženje. Ovo druženje je obično jedan od najljepših trenu-taka tijekom duhovnih vježbi. Ostajemo zahvalni našem vo-ditelju vlč. Oszkáru za lijepo izložena predavanja, vođenjekroz meditacije, prelijepa liturgijska slavlja koje nam je pred-vodio, te na njegovoj spremnosti da svakom od nas ne budesamo duhovnik kroz ova tri dana nego i brat koji zna s tuž-nim podijeliti tugu, a s radosnim uživati radost.

Pobožnost Gospi Lurdskoj

Vjernici Subotice već više od 150 godinaobavljaju pobožnost Majci Božjoj. Svake go-dine od 3. do 11. veljače održava se duhovnaobnova i devetnica Gospi Lurdskoj. Sjemeni-štarci također sudjeluju na devetnici, u bazi-lici Sv. Terezije Avilske na mađarskom je-ziku, a u franjevačkoj crkvi Sv. Mihaela na hr-vatskom jeziku. Na devetnici sjemeništarciaktivno sudjeluju čitanjem, ministriranjem iasistiranjem.

2/2010 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

Zimska rekreacija U gimnaziji Paulinum polugodište je uvijek krajem siječnja. Pošto nakon

polugodišta odmah slijede duhovne vježbe, sjemeništarci običavaju prije njihnačiniti izlet, rekreaciju, odnosno veliku šetnju. To se dogodilo i ove godine,

kada je upravo pao snijeg i za-bijelio cijeli grad. I mi smo utom zimskom ugođaju sa svo-jim poglavarima bili na velikojšetnji. Iskušali smo i svoju„vjeru“ hodajući po Palićkomjezeru. Usput smo se grudali iuživali u ostalim zimskim ra-dostima.

dnevnik jednog kateheteRano jutro, klizavica... Mrak je još, ali hitam na autobus

– danas smo dogovorili probu za božićnu predstavu poslijemise zornice. Hoće li djeca doći na misu ili ne, jesu li naučilitekst ... Strepim, ali pri pomisli na njihove oči koji toliko togagovore, nebitno je sve... Netko će doći, i pored ove užasneklizavice... netko je naučio, i pored toga što nam je ovo prvaproba... Sve predajem Isusu u srce.

Sjedim u busu, presretna što sam uopće unutra, jer jevrlo hladno. Dok se pitam hoće li autobus (koji inače ne stajena toj postaji) stati u blizini crkve ili će ići do sela, pa ću pje-šačiti 15 minuta i odocniti, počinje pjesma na radiju: „Uuuu,ne volim zimu... uuuu, jer ona prija �� samo pingvinu...“Smijem se i sretna sam... Ja ustajem, ali vozač prolazi kraj tepostaje gdje sam htjela sići... Pa, dobro, nema veze... Javit ćuim da malo kasnim sms-om, neće se ljutiti. Dok tako razmi-šljam kojoj od dvije divne učiteljice (koje su ranije predavale

i vjeronauk, dok nije bilo školovanih kateheta, a sada još okup-ljaju zajednicu koliko mogu) da pošaljem poruku, sjetim sedječje mise prošloga mjeseca. Kako su bile radosno uzbu-đene zbog toga što djeca i mladi opet poslije dugo vremenaimaju „svoju“ misu s pjesmama u kojima uživaju i svim srcemih pjevaju svome Bogu! Jedna od njih mi je prišla i dala miblagoslov – križić na čelo – i rekla mi da i ja dam njoj... Kakavznak jedinstva! Kako jasno vidim da imam kraj sebe onog„drugog apostola“ u njima dvjema – znam da cijelim bićemželimo i možemo naviještati Radosnu vijest... U tim sretnimmislima prekida me kočenje... vozač staje baš pred crkvom,gdje uopće nema postaje – baš zbog mene! „Hvala puno!“, go-vorim nasmiješena, jer je to opet Isus učinio po bratu čo-vjeku...

Kada je na priredbu u kišno, blatno nedjeljno jutro nakolima došla obitelj s najudaljenijeg salaša i dovela svoje pe-tero školske djece koja su imala ulogu na priredbi, moje srceje bilo puno... Za Tebe, Isuse!

Zvonik � 2/2010 31

Kutak za kateheteUređuje: tim kateheta

Moj prijatelj PavaoSjećam se kada smo bili mladi moj prijatelj Savao i ja...

Jednog toplog ljeta nismo imali novca, pa smo ukrali lube-nicu. To smo doživjeli kao pustolovinu i bili smo jako uzbu-đeni. Inače nismo krali – često smo se igrali vojske. Pavaome je uvijek pobjeđivao u mačevanju.

Bili smo samo pet godina mlađi od Isusa Nazarećaninaza kojeg su neki govorili da je Mesija. Kako se o njemu sveviše govorilo, Savao je pošao zaustaviti širenje te nove vjere,koju je smatrao sektom. Krenuo je u progon kršćana... Ali!Kad sam ga posljednji put vidio, bio je na svom prvom apo-stolskom putu: više nije progonio kršćane, već je i sam po-stao kršćanin! Pitao sam ga kako se to dogodilo – da je onpostao jedan od njih! – a on mi je rekao da mu se na putu zaDamask ukazao Isus, koji ga je tada izabrao za svog apostola.Pričao mi je još o tom putovanju, ali nisam sve zapamtio...

Čuo sam da je moj prijatelj Savao – kojeg kršćani zovuPavao – ubijen za vrijeme cara Nerona i to mačem! (MarioFrancišković, 7.c OŠ „Ivan Milutinović“ u Maloj Bosni)

Biskup Polikarp preživio lomaču!Vojnici su 23. veljače ove godine opkolili kuću biskupa

Polikarpa. Tražio je sat vremena za večernju molitvu, a dobioje cijelu noć. Sutradan su ga na magarcu odnijeli na stadion.Prokonzul mu je naredio da prokune Krista, a Polikarp je iz-

javio: „86 godina Mu služim i ništa mi zlo nije učinio, pa kakobih mogao pohuliti na svojega Kralja, koji me je spasio?“Odmah su ga osudili na lomaču. Vojnici su ga htjeli vezati zagredu, a on im je rekao da će izdržati bez ičega. Vatra muništa nije naškodila, pa su ga ubili bodežom, a njegova krvugasila je vatru! (Aleksandar Rajić, 7.c OŠ „Ivan Milutino-vić“ u Maloj Bosni)

/ uz ovaj „novinski izvještaj“, učenik je nacrtao crtež sv.Polikarpa na lomači! /

Moja najbolja prijateljica – mučenicaMoja drugarica Cecilija je dobila ime po nebeskom lji-

ljanu... Rodila se početkom vijeka. Njeni roditelji su poganskiljudi, pa je zbog toga ona sama upoznala i prihvatila kršćan-stvo. Divna je! Možda jednom bude proglašena zaštitnicomorgulja i crkvene glazbe – toliko voli pjevati Gospodinu.Udala se za plemenitog, ali poganskog mladića Valerijana i sljubavlju poučila kršćanstvu. Ona i Valerijan su pomagali udo-vicama i siročadi i sahranjivali mučenike u katakombama.Na žalost, umrla je – mučeničkom smrću... Ali, znajući da jeosuđena na smrt, svu svoju imovinu je prodala i taj novac po-dijelila siromašnima, zato da im je prefekt ne bi uduzeo. Ubilisu je tako što su je ugušili parom u javnom kupatilu... Poko-pana je u Kalistovim katakombama. (Ana Tikvicki, 7.b OŠ„Ivan Milutinović“)

Drage katehete! U sedmome razredu osnovne škole učimo o najznačajnijim razdobljima i osobama u povijesti Crkve.Kako povijest poneke učenike baš i ne interesira najviše, pa provjere znanja mogu biti prilično mučne, ponudila sam ova-kvu metodu ispitivanja, koja se prilično dopala vjeroučenicima. Provjera naučenog je bila: Napiši povijesni izvještaj, novin-sku vijest ili osobni dojam o osobi koju dobiješ za opisati (učenici su za pomoć dobili par natuknica o povijesnoj osobi, kojesu se završile pitanjem – TKO JE ON/A?). Evo nekoliko uradaka koji „se ističu“. (vv)

zkvh

.org.r

s

Nakon što smo u Zvoniku 2008.obradili temu Duhovnost, a 2009. temuMolitva, ovu, 2010. godinu posveću-jemo temi Krepost. Duhovnost se rađaiz molitve, a molitva iziskuje krepostanživot svakog kršćanina.

Što je to krepost?

„Krepost je postojano i čvrsto ras-položenje činiti dobro. Ona daje osobine samo da dobre čine izvrši, nego daod sebe dade najbolje. Svim osjetnim iduhovnim silama kreposna osoba težiprema dobru; za njim teži i za nj sekonkretnim činima opredjeljuje.“ Takouči Katekizam Katoličke Crkve (br.1803). Sveti Grgur Nisenski kaže:„Svrha je kreposna života postati sličanBogu“. 1

U širem smislu, krepost je svakapotpuno razvijena duhovno-duševnasposobnost čovjeka, na razini spoznaje.U užem smislu, krepost je snaga ilispremnost da čovjek ćudoredno ili mo-ralno dobro ostvaruje, posebno da točini radosno i ustrajno, pa i uz žrtve i pro-tiv nutarnjih i vanjskih protivnosti.2

Naravne i nadnaravne kreposti

Prema izvoru, biti i cilju razliku-jemo naravne i nadnaravne kreposti.Naravne kreposti temelje se u tjelesno-duhovnoj naravi čovjeka i razvijaju seustrajnom vježbom, pa se one nazivajustečenim krepostima, jer čovjek sudje-luje svojim naporom i radom oko kre-posti. Naravne ili stečene kreposti usa-vršavaju naravni karakter i nužna suobrana protiv požude i prevlasti zlihnagona u čovjeku. Najvažnije naravnekreposti nazivaju se stožernim ili kar-dinalnim krepostima, a ima ih četiri:razboritost, jakost, pravednost iumjerenost.

Ukoliko je nadnaravnom milošćučitavo osobno duhovno biće čovjeka uspoznaji i slobodi od svog temelja upu-ćeno na trojstvenog Boga vječnoga ži-vota, po kome je čovjeku omogućenoda teži za tim ciljem (postati sličanBogu), od milosti uzdignutim činima u

prihvaćanju samosaopćenja Božjega,onda govorimo o nadnaravnim ili uli-venm krepostima. Nadnaravne ili uli-vene kreposti ne stoje, da tako ka-žemo, „pokraj“ naravnih kreposti, negoone usmjeruju religiozno ćudorednobiće i djelo čovjeka prema neposre-dnom sudjelovanju u životu trojstve-noga Boga.

Tri božanske krepostiSveto pismo i kršćanska tradicija

ističu tri božanske kreposti, jer se oneneposredno odnose na Boga kakav jeon u sebi samome, a to su: vjera, nadai ljubav. U njima i po njima sam Bogostvaruje u svojem samosaopćenju mo-gućnost i slobodno usmjerenje sudje-lovanja na samom Božjem životu, tojest gledanju Boga kakva je u sebi.

Što znači biti krepostan?

Kršćanske kreposti ili vrline sučvrsti stavovi, stalna raspoloženja traj-ne savršenosti razuma i volje koje rav-naju našim činima, zapovijedaju našimstrastima i upravljaju našim vladanjempo razumu i vjeri. Kršćanske kreposti

daju lakoću, gospodstvo nad sobom iradost za moralno dobar život. Krepo-stan je čovjek onaj koji slobodno činidobro. Božja milost pročišćuje i uzdiželjudske kreposti stečene odgojem, slo-bodnim činima i ustrajnošću uvijek ob-navljanom s naporom. Krepostan čo-vjek je sretan što živi kreposno. Darspasenja po Kristu daje nam milost po-trebnu da ustrajemo u traženju krepo-sti. Svatko treba uvijek moliti za tu mi-lost svjetla i snage, pristupati sakra-mentima, surađivati s Duhom Svetim,slijediti njegove pozive da ljubimodobro i da se klonimo zla. Dok čovjekinače obdaren velikim dobrima možebogatstvo svojih sposobnosti upotrije-biti na dobro i na zlo, krepost je unu-

tranja snaga duše koja se koristi samoza dobro i ne može biti zloupotrije-bljena. Krepost je više nego li neka ple-menita sposobnost ili vještina. Ona jetrajno stanje duševnih sposobnosti,koje daje postojanost u vršenju dobra iomogućuje da čovjek u mnogostruko-sti svojih odluka koje donosi u raznoli-kim prilikama života ostane vjeran sa-mome sebi.

Biti krepostan ne znači samo op-ćenito se odlučiti za dobro, već značibiti prožet dobrim do u zadnje dubinevlastite osobnosti kao i u krajnjim vanj-skim očitovanjima. Čovjeka ne čini je-dnostavno kreposnim to što je čist iumjeren ili pravedan, već to što je za-hvaćen dobrom u svim svojim dimen-zijama. Sveti Augustin će reći da je kre-post rediteljica našeg duhovnog života,što znači da pravi red u ljubavi. Božjaljubav s vijencem kreposti koje onaudahnjuje jest snaga koja stvara red unašoj duši tako da je ona kadra točnospoznati ispravan poredak onoga što jedostojno naše ljubavi i na to onda ispra-vno i odgovoriti. Svaki red ljubavi, a toznači svaka krepost, ima svoj vrhunacu slobodnom usmjerenju čovjeka pre-

ma Bogu, vrhovnom Dobru, koje jenajdostojnije naše ljubavi. Stoga se krš-ćanska krepost oštro razlikuje od ono-ga krivog poimanja kreposti koje u kre-posti ne vidi ništa drugo već samosnagu da se izbjegne zlo. Krepostan jeonaj čovjek koji je svjestan da je obda-ren Božjom ljubavlju pa stoga svoju do-brotu hvalisavo i oholo ne pripisuje sa-mome sebi.

(nastavlja se)

––––––––––

1. Sv. Grgur Nisenski, Orationes de beati-tudinibus, 1: PG 44, 1200D.

2. Usp. Karl Rahner, Herbert Vorgrimler,Teološki rječnik, Ðakovo 1992., str. 255.

2/2010 � Zvonik32

Duhovnost

Sveti Augustin će reći da je krepost rediteljicanašeg duhovnog života, što znači da pravi red u ljubavi.

Krepost (1)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD.

Druga poslanica apostola PavlaSolunjanima pripada deuteropavlov-skom korpusu poslanica, iako je pograđi i nauku jako bliska Prvoj posla-nici Solunjanima. Tema o danu Gospo-dnjeg dolaska, kojom se bavi posla-nica, karakteristična je za pitanja dru-ge generacije kršćana. Poruka Posla-nice je značajna baš zato što detaljnoopisuje nauk Crkve o drugom Kristovudolasku, tj. paruziji.

Dvije poslanice bliznakinje:Prva i Druga poslanica

SolunjanimaAutor Poslanice aludira na jedno,

ranije pisano, pismo istoj zajednici(2Sol 2,15), iz čega se lako da zaklju-čiti kako se radi o Prvoj poslanici So-lunjanima. Zapravo su ove dvije Posla-nice tako slične da u Drugoj nalazimoovisnosti u odnosu na Prvu. Ima sva-kako i značajnih razlika, kako u stilu,tako i u sadržaju.

Druga poslanica Solunjanima sli-čne je građe kao i Prva: pozdrav, za-hvala, poruka o posljednjim vreme-nima, poticaj i završetak. Još su važnijetematske i verbalne dodirne točke, kaona primjer riječi početnog pozdrava,Isusov pojavak u pratnji anđela i svetih,Isusov poticaj i ohrabrenje, Pavlovozauzimanje za Solunjane i danju i noćuitd. Detaljnijom analizom moguće je ot-kriti kako je nauk o Isusovu ponovnomdolasku zapravo zasebni dio, a ostalisadržaj Poslanica je vrlo sličan. Iakopune sličnosti, ipak moramo pretpo-staviti da imaju različite autore. IzDruge poslanice slijedi da je isti autor,te da je namijenjena istoj zajednici kaoi Prva. No, Prva je poslanica pisanaobiteljskim i toplim tonom, a Druga jepak pisana više sa distance, a čitate-ljima jednostavno poručuje da ostanuna pravom putu vjere. Najveća razlikau poimanju Gospodnjeg dolaska se sa-stoji u tome što Prva poslanica podra-zumijeva da će se paruzija dogoditi za

vrijeme sadašnje generacije, dok autorDruge poslanice opominje čitatelje dase Dan Gospodnji neće dogoditi u takobliskoj budućnosti.

Kašnjenje drugog Gospodinova dolaskaProblematika drugog Gospodnjeg

dolaska, tema je obaju poslanica. UDrugoj više dolazi do izražaja apoka-liptika tadašnjeg židovstva. Po židov-skoj apokaliptici, koja je imala značajanutjecaj na prvo kršćanstvo, sadašnji po-kvareni svijet ubrzo će se morati suo-čiti sa svojom propašću. Približavanjekraja svijeta pratit će kozmički znaci irazličite kušnje, u prvom redu je tostrašan progon pravednika, koji će re-zultirati otpadom mnogih. Poslije togaće se dogoditi zadnji događaji ljudskepovijesti, tj. uskrsnuće mrtvih, dolazaknebeskog Suca i posljednji sud pokojem će jedni ići u vječno blaženstvo,a drugi u vječnu propast. U središnjemdijelu Druge poslanice autor se oslanjana to učenje i tako želi odgovoriti na pi-tanja vezana za dan Gospodnjeg dola-ska. Prvotno je bilo važno vjernicimaobjasniti zašto dan Gospodnjeg dola-ska kasni. Sam apostol Pavao, kako točitamo u Prvoj poslanici, smatrao je daće on doživjeti taj dan. S druge strane,autor želi upozoriti one koji zbog kaš-njenja Gospodnjeg dolaska „ništa nerade, nego dangube” (3,11).

Iako postoje razlike glede poi-manja dolaska Gospodnjeg, nauk Dru-ge poslanice ipak nije u suprotnosti snaukom Prve. Pavao je bio uvjerenda će se Kristov dolazak dogoditi zavrijeme njegova naraštaja i da će ga onsam doživjeti (1Sol 4,17). U kasnijimpismima on više ne govori o tome, što-više u Poslanici Filipljanima govori osvojoj skorašnjoj smrti, koju vidi kaosvoju proslavu. Jasno je da je Pavaopromijenio svoje uvjerenje. Je li apostolpogriješio te je kasnije morao revidiratisvoje učenje?

Eshatološki nauk sv. Pavla mo-žemo shvatiti ako prihvatimo da je zanjega eshaton proces koji je započeoKristovim uskrsnućem. Uskrsnućemje u svijet stupio „novi čovjek“ (1 Kor15), tj. nova stvarnost, koja potječe odsamoga Boga i sposobna je obnovitigrešno stvorenje. Ta nova stvarnostBožja već je djelotvorna u vjernicima,jer po krštenju smo suukrsnuli s Kri-stom (Rim 5). „Je li tko u Kristu, nov jestvor” (2Kor 5,17) – veli Pavao. OvaKristova stvarnost evangelizacijom iobraćenjem vraća sve stvoreno zako-nitom vlasniku, tj. Bogu. Jezgra Pa-vlova nauka jest da je taj proces već za-počeo i ostvaruje se po našim odlu-kama za ili protiv Boga. Mada samovremenom apostolu Pavlu postajejasno da on sam neće doživjeti ispu-njenje tog procesa, to ne mijenja bitnonjegovo nauk.

Druga generacija kršćana odgo-vor na ovo pitanje traži na razini cijeleCrkve. Ne mijenja se nauk, nego seskreće pažnja s datuma ponovnog Kri-stovog dolaska na sam proces tog do-laska: iako nije došao dan ispunjenja,Kristova pobjeda nad zlom već je ko-načna. Svaki kršćanin mora pridonosititome da se ta Kristova pobjeda širi poovome svijetu. Zato Pavao ovako go-vori u poslanici Efežanima: „dok svi neprispijemo do jedinstva vjere i spoznajeSina Božjega, do čovjeka savršena, domjere uzrasta punine Kristove” (4,13).

Druga poslanica Solunjanima želinas, dakle, sačuvati od navezanosti nadatum Gospodnjeg dolaska, jer on jetek drugotni element. Centralna po-ruka Poslanice je sljedeća: sadašnjepatnje, kojima su izloženi i čitatelji Po-slanice, ne znači rasplamsavanje de-monskih snaga – to je apokaliptičniznak kraja svijeta – već je to prisutnostzloga u povijesti čovječanstva. Vjernikstrpljivo treba čekati Kristov dolazak,aktivno sudjelujući u životu zajednice iradeći za svoj kruh svagdašnji (3,5-15).Ljudska povijest ide dalje i ne možemoznati koliko će trajati.

Zvonik � 2/2010 33

Upoznajmo Bibliju

Druga poslanica apostola PavlaSolunjanima

Piše: mr. Endre Horváth

zkvh

.org.r

s

Kartači su se na poklade takođeduže kartali, jer se nije moralo sutra-dan uraniti. Kako se u ponediljak iutorak nije radilo, nego se samo mar-va morala namiriti, to se i u te daneišlo na kartanje. U utorak se nije dugokartalo, jer je sutradan bila Čista sridai svi su s nikim poštivanjem na Čistusridu i korizmu bili svečanije raspolo-ženi.

Na Čistu sridu su počimale kori-zmene pridike u svakoj gradskoj sa-lašarskoj crkvi. Pridika je bila poslipodne u tri sata. Posli pridike je bilopepeljenje. Obično je iz sva-kog salaša kogod išao na pri-diku ako je vrime i poso do-zvoljavo. U toku korizme senije kartalo, sviralo, pivalo,čak ni zviždilo.

U toku korizme je vrimeotoplilo, pa su se mogli obav-ljati poljski poslovi koji nikadnije falilo. Tribalo je uvesti sanjiva kuružnju i sadit u bad-njeve. Badnjevi su tako sadi-veni mogli ostat i više go-dina, a da kuružnja ne za-kisne.

PostNakon poklada počimala je ko-

rizma. Prvi dan korizme bila je Čistasrida. Na Čistu sridu je bila strogapost. Tako stroga post održavala se upuno kuća čitave korizme. Čak je bioobičaj da se na Čistu sridu svi tanjiri,sudi, laboške, tepcije, noževi, vilice,kašike, varnjače peru vrilom vodom slugom da ne bi slučajno ostalo malomasti na njima, jel se u korizmi nijeilo ništa sa mašćom. Bio je taki običajda se ni slanina nije ila čitave ko-rizme. Post je bila čak i nediljom. Unedilju, ponediljak, utorak i četvrtakse ilo s maslom, sridom, petkom i su-botom čak ni s maslom. Takođe či-tave korizme nije bilo mesa za ilo.

Domaćice koje su znale šta ihčeka u korizmi, trudile su se da prijekorizme priprave dosta masla za ko-rizmu. To je bilo moguće jel je bilomlika u izobilju, pa se lako nakupilopovlake i skorupa, od čega se pravila

fina skorupača i maslo. Znale su ženeskupiti desetak i više litara masla, većkoliko su mislile da triba za korizmu.

Sridom, petkom i subotom senije ilo ni mlika, i ništa što je od mlikapravljeno, pa ni jaja. To se u te daneza ručak ujutro pekla suva pogača ikrumpir u kori. Ima kad se pekla „uz-bunjena“ pogača s kvasom. To je bioručak s kiselim kupusom i lukom. Zaužnu u podne se kuvala suparnačorba sa rizancima i tarana, a za ve-čeru je opet bilo kupusa, krumpirakuvanog u kori, pekmeza, a pokad-

god i meda. U ostale dane se ilomlika, kiselne, jaja i sira. Pokadgod sepekla proja od kukurznog brašna,koja je bila zdravo dobra i hranljiva, ačešće je bilo kuvani kuruza i kokica.

Bilo je teško prvi dana, al kad seujutro nailo suve pogače i krumpira,nije bilo gladi. Još kako se pila voda.Nediljom se nije kuvalo mesa. Zaručak se pekla kajgana, jel je bilodosta jaja. Za užnu se kuvala zaprženačorba sa pirinčom, nasuvo sa sirom,jajima ili pekmezom, pa i s makom.Bilo je pogače na volju, a češće i pri-snac. Pekli su jaja na paprikaš. Prvose pravila dobra zaprška, jaja su seskuvala ulupana u vrućoj vodi, pa sevadila i mišala u zapršku. Bila sudobra i onako naumak. To je bilo po-sebno fino.

Kuvala se i zapržena čorba, a do-maćice su pravile tisto zakuvano kaoza nasuvo, ali malo mekše od tista zarizance. To su sikle na više jupika, većkoliko je bilo čeljadi na užni. Razvijalose toliko kolika je bila krušna lopata i

to se peklo u peći na plamenu. Totisto tako ispečeno kidalo se na ko-made veličine za nasuvo sa krumpi-rom i to se mećalo u čorbu. Ovo kor-izmeno ilo su svi zdravo volili, jel jebilo dobro i fino.

No, nije bilo tako u svakoj kući.Ima di se ilo mliko, kiselna i sir cilekorizme u sve dane. Samo se zaprža-valo s maslom u sridu, petak i subotu.A ima di se ilo s mašćom cile ko-rizme. Di je već kaki bio običaj. Ovoje u mnogome zavisilo da li je u do-maćinstvu bilo pogođeni ljudi. Da li je

bio sluga, kočijaš, svinjarili ko drugi, pa domaćinnije tio bit toliko strogprema njima.

Na pojedinim salaši-ma se slanina ila samo ne-diljom, a kuvalo se i me-sa. Ima di se slanina ila usve dane osim sride, pet-ka i subote. Sićam se, dasmo skoro zavidili onimakoji nisu tako strogo po-stili, ko što se postilo u na-šoj kući. Ali na Uskrs smobili ponosni i posebno ra-

dosni što smo postili cilu korizmu.

U vrime korizme se nije sviralo,ni igralo, niti se kartalo. Sićam se, je-dared je moj mlađi brat zviždio, azdravo je volio i znao lipo zviždit, amama ga upita:

„Tebi nije korizma?“Ne sićam se da li je posli zviždio

ili nije, al je na mene to toliko uticaloda sam često o tome mislio, a nikadzaboravio. Nije ga mama ni ružila, niljutito govorila, samo ga je upitala dali je i njemu korizma. Možda je on tozaboravio, ali ja nisam.

U korizmi su prve dvi nedilje bilenajteže. Stalno mi je padala na pametslanina, jel je to bilo glavno ilo. Ali većposli dvi tri nedilje i na to se navikne.Tako prođe još nedilja dana ili maloviše i već se počne mislit o Uskrsu.Nakon Gluve nedilje već smo se una-prid radovali Uskrsu i brzo zaboravilina početak korizme.

(dio iz Subotičke Danice za 1996., str. 106-112)

Jakov Kujundžić, Subotica

2/2010 � Zvonik34

Korizma 2010.

Korizma i post

Živimo u vremenu teške eko-nomske krize, koja je zapravo nastalakao posljedica sveopće duhovne re-cesije, krize morala i pogrešnog poi-manja smisla života. Došlo je do po-remećaja sustava vrijednosti i do sta-nja u kome je teško razlučivati dobrood zloga. Ljudi su dopustili da u nji-hovim životima i užoj i široj zajednici,inicijativu preuzmu zli dusi, a znamoda su tri najjača segmenta đavolskogadjelovanja: mistifikacija, poluistina irelativizacija. U tome se krije stvarnaopasnost za kršćane, a ne u materijal-nim i gospodarskim poteškoćama.Borba protiv ovakvih pojava nije lakai podrazumijeva veliki napor i sprem-nost čovjeka suočiti se sa svakojakimiskušenjima. U tome se razlikuju(samo) deklarirani kršćani od onih,koji su spremni svjedočiti svoju vjeru.Put pravog kršćanina je put na križ, skrižem i do križa, a pri tomu nije do-statno samo ne činiti zlo, nego trebačiniti dobro i drugima.

„Nitko, čini se, ne može biti izu-zet iz općinstva trpljenja, osim onogakoji neće ili ne umije razumno, prave-dno i pobožno živjeti u sadašnjem svi-jetu. A sačuvaj Bože, ako ste međuonima čije su kuće na miru, u spokoj-stvu sigurne i nad kojima ne vitla šibaGospodnja, te dobro provode danesvoje i u trenu se strovaljuju u pakao.Vaša čistoća i bogoljubnost zaslužujei zahtijeva, jer ste mili i dragi Bogu,da se vaša besprijekornost čestimudarcima pročisti, te da doprete donajpotpunije čistoće...“ (sv. RajmundPenjafortski, Summa casuum, 1219.).S takvim sam mislima otišao nedavnou bolnicu, na neizvjestan kirurški za-hvat. Bio sam, začudo, potpuno mirani spreman na sve. Pred samu opera-ciju sjetio sam se riječi našeg blaže-nika, kada je bio u teškoj životnoj si-tuaciji : „U Tebe se, Gospodine, pou-zdajem!“, a sjetio sam se i mnogih ple-menitih duša koje su mi na ovom križ-nom putu željele pomoći. „Ni drvunije nada sva propala; posiječemo ga,ono opet prozeleni i mladice nove iznjega izbiju“ (Job 14,7). Izgleda jed-

nostavno, ali taj mir i pouzdanje čo-vjeku u teškim trenucima može datisamo Bog. Ipak, bez suradnje s Bo-gom u kreativnosti, sazrijevanju iostvarenju ljubavi, čovjek ništa ne bimogao postići.

U izgrađivanju i sazrijevanju vje-re u čovjeku mogu se pojaviti prave ikrive slike o Bogu. Od prave slike oBogu neka napast nas može odvućiprema slici koja je uvjetovana našimkompleksima, slabostima i nerazumi-jevanjem. Od Boga kojem se molimoi očekujemo uslišanja možemo stvo-riti sliku magijskoga boga kojim ho-ćemo gospodariti. Hoćemo (nesvje-sno) gospodariti i našim svecima iMajkom Božjom. Tako vjera postajemagija, što razara autentično kršćan-stvo i tkivo same Crkve. Nemoguć-nost raspolaganja Bogom na nekeljude djeluje odbojno pa ga proglaša-vaju nedokučivim ili nepostojećim.Poznajem neke ljude, koji su, nakongubitka nekog od svojih bližnjih, pre-stali ići u crkvu. Razočarali su se uBoga! Ima i drukčijih slučajeva –jedan poznanik mi je rekao da nemapotrebe ići u crkvu na mise, jer Bogsve jednako voli i sve će nas ionakospasiti. Ima i onih koji nemaju vre-mena za crkvu, jer moraju raditi i skr-

biti se za obitelj! Tko su krivci za ova-kvo stanje i smijemo li uprijeti prstomna njih? Radije bih postavio pitanje:vjerujemo li mi danas da je ljubav važ-nija od karijere i bogatstva? Da je Bogvažniji od novca? Za pravoga kršća-nina Bog je zasigurno važniji odsvega toga, pa i od uspjeha, sreće,znanja i zdravlja. Jer, što će nam sveto ako Njega izgubimo? Umjesto pe-njanja do oholosti, bolje je spustiti sedo Istine. „Najveća je tragedija kadšuti Bog, koji se ne očituje uvijek, kojise, kako se čini, pokušava skriti unebu, kao da mu se gade postupci čo-vječanstva“, rekao je Ivan Pavao II.govoreći o tajni života.

Korizma je prigoda da se sjetimoKristove muke i patnje, ali i vlastitihpatnji i bolova. I mi možemo prihva-titi križeve, kao što je to učinio našSpasitelj, a križ koji nosimo isklesanje i skrojen po našoj mjeri, da bismo snjime mogli doći do uskrsnuća. Pritome nastojmo olakšati i patnje dru-gih! Jer, u svim tjeskobama, tuzi,bolu, radosti s nama je i Isus. Moždaće nam u ovom vremenu otuđenja,pomanjkanja ljubavi i zajedništva, po-moći molitva sv. Patrika:

„Krist je u meni. Krist je preda mnom. Krist je iza mene. Krist je iznad mene. Krist je ispod mene.Krist mi je s desna. Krist mi je s lijeva. Krist je u srcu svakog čovjeka

koji misli na me. Krist je u svakom čovjeku

koji me gleda. Krist je u svakom uhu

koje me čuje.“

Svrha čovjekova postojanja nije,dakle, ni blagostanje, ni sreća, nitizdravlje, već Bog. Tako je razmišljao iveliki književnik Antun Gustav Ma-toš: „Cilj života nije ni znanje ni moć,već dobrota. Život je lijep samo zbogsmrti, a smrt je lijepa nalazi li sepreko groba misterij jednak suzi ljud-ske svete ljubavi.“

Zvonik � 2/2010 35

Kršćanski stav

Svrha postojanja nije blagostanje, već Bog

Piše: Zvonimir Pelajić

zkvh

.org.r

s

Prva godišnjica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata

Opravdano povjerenje osnivača „Povjerenje dobiveno od osnivača – Skupštine i Izvršnog

vijeća Vojvodine, te Hrvatskog nacionalnog vijeća, u radu naočuvanju, unapređenju i razvoju kulture vojvođanskih Hrvatanastojali smo svjedočiti na najbolji način što smo znali iumjeli“, rekao je 2. veljače ravnatelj Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata Tomislav Žigmanov u povodu prve obljet-nice postojanja ove institucije. On je istaknuo kako je uvjerenda su, i pored samo tri zaposlena i četrdesetak suradnika, po-sljedice počele biti vidljive u mnogim područjima kulture Hr-vata u Vojvodini.

Jučerašnjoj proslavi prisustvovao je i pokrajinski tajnikza kulturu Milorad Ðurić koji je istaknuo kako je misija na-cionalno manjinskih zavoda očuvanje vlastite kulturne ba-štine.

Predsjednik Upravnog odbora Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata Dujo Runje istaknuo je kako je ova institu-cija već za godinu dana postala „hram kulture Hrvata na ovimprostorima“.

Proslavi obljetnice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hr-vata, među ostalim, prisustvovali su i predstavnici Velepo-slanstva i Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Beo-gradu i Subotici Filip Damjanović i Ljerka Alajbeg, dogra-donačelnik Pero Horvacki, predstavnici Hrvatskog nacio-nalnog vijeća Željko Pakledinac i Stanislava StantićPrćić, ostalih institucija kulture, Crkve itd.

Na kraju, ravnateljica Likovnog susreta Olga Šramotvorila je izložbu plakata docenta na novosadskoj Akademijiumjetnosti i suradnika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hr-vata mr. Darka Vukovića. /prema: Zlatko Romić, www.su-boticadanas/

Okrugli stol „Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini“

U organizaciji subotičkog ogranka Matice hrvatske i uzpotporu Veleposlanstva i Generalnog konzulata RepublikeHrvatske 28. i 29. siječnja u Gradskoj kući je održan dvodne-vni okrugli stol na temu „Kolebanja identiteta među Hrva-tima u Vojvodini“. Glavni motiv održavanja jest činjenica da sejedan dio naroda izjašnjava kao Hrvati, drugi kao Bunjevci,treći kao Jugoslaveni, a postoje i oni koji su neizjašnjeni,rekao je predsjednik Matice hrvatske u Subotici StipanStantić. Na skupu su govorili znanstvenici različitih profilaiz Hrvatske, Mađarske i Vojvodine. /prema: Zlatko Romić,www.suboticadanas/

PRELA I BALOVIVeliko prelo u Subotici

Veliko prelo okuplio je oko osamsto gostiju u subotu, 30.siječnja u Dvorani sportova u Subotici. Tijekom večeri gostisu za najljepšu prelju izabrali Kristinu Ivković, prva pratiljaje Vedrana Cvijin a druga Amalija Sabanov. Posebni žiriizabrao je najljepšu „preljsku pismu“, pod naslovom „Vrimeprela“ autorice Nedeljke Šarčević.

Veliko prelo je, na poziv predsjednika HKC „Bunjevačkokolo“ Ivana Stipića, otvorio gradonačelnik Subotice SašaVučinić, a sama je manifestacija počela tradicionalnom pje-smom „Kolo igra, tamburica svira“ u izvedbi Antonije Piu-ković uz pratnju tamburaškog sastava Hajo koji je tijekomvečeri zabavljao goste. Zvijezda večeri bio je popularni hrvat-ski pjevač Boris Novković. Uz voditeljski par, Željku Vukovi popularnog hrvatskog voditelja Branka Uvodića, posjeti-telji su se zabavljali do ranih jutarnjih sati a neki su bili i sre-tne ruke na tomboli, gdje je glavni zgoditak bilo ljetovanje naJadranskoj obali.

Velikom su prelu, među ostalima, nazočili i generalnakonzulica Generalnog konzulata RH u Subotici Ljerka Alaj-beg, zastupnik u Skupštini R. Srbije Petar Kuntić, načelnikSjeverno-bačkog okruga Zoran Prćić, predstavnici AP Voj-vodine i Vukovarsko-srijemske županije, kao i pomoćnik Hr-vatske turističke zajednice Milo Sršen. /Zv/

Održano III. prelo Mladeži DSHV-aTreće Prelo Mladeži DSHV-a okupilo je u petak, 15. si-

ječnja u restoranu KTC-a više od 600 gostiju koji su došli iz ci-jele Vojvodine, kao i iz Hrvatske, Mađarske i Rumunjske.„Najplodniji, najzreliji, najvrjedniji i najradosniji plod našestranke jest Mladež DSHV-a“, istaknuo je tom prigodom do-predsjednik DSHV-a i pokrajinski zastupnik Dujo Runje.

2/2010 � Zvonik36

Kultura Uredila: Katarina Čeliković

Uz mlade su bili i oni koji ih okupljaju i daju svoju pot-poru, predsjednik DSHV-a Petar Kuntić dopredsjednik Po-družnice DSHV-a Srijem Zlatko Načev, koji je i član Grad-skog vijeća Srijemske Mitrovice zadužen za kulturu, obrazo-vanje i pitanja nacionalnih manjina, Filip Damjanović iz Ve-leposlanstva RH u Beogradu, predstavnici GK R. Hrvatske uSubotici, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih HrvataTomislav Žigmanov i mnogi drugi.

Goste su zabavljali tamburaški sastavi „Klas“, „Ravnica“,Ženski tamburaški sastav „Korona“ te tamburaški sastav„Žute dunje“ iz Križevaca. /Zv/

Drugi Gupčev bal u TavankutuU prostorijama Osnovne škole u Tavankutu, u subotu,

6. veljače, održano je drugo prelo u organizaciji Hrvatskogkulturno prosvjetnog društva „Matija Gubec“ pod nazivom„Gupčev bal“, kojemu je nazočilo oko 250 mještana, uzvanikai gostiju iz drugih mjesta.

Tijekom večeri, pjevalo se i plesalo uz dva tamburaškasastava, domaći Tamburaški sastav HKPD „Matija Gubec“ igostujući Tamburaški sastav „Grofovi“ iz Velike pokraj Po-žege. Oko ponoći upriličena je bogata tombola nakon koje supodijeljena specijalna priznanja za najljepše tjeme, najširi inajuži struk, najljepše brkove, titulu najbolji budući Tavan-kutski zet, nagradu za najbolji stajling i mnoge druge.

Svaki je gost na dar dobio godišnjak Društva pod nazi-vom „Gupčeva lipa“ u kojem su zabilježene sve aktivnostiDruštva u 2009. godini.

Balu su nazočili predsjednik Hrvatskog nacionalnog vi-jeća Branko Horvat, Anto Franjić, konzul savjetnik GK R.Hrvatske u Subotici, Petar Kuntić, predsjednik DSHV-a, To-mislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata, Stanislava Stantić Prćić, ravnateljica Osnovneškole „Matija Gubec“, Marija Hećimović, predstavnica Hr-vatske matice iseljenika, Franjo Ivanković, mjesni župnik,predsjednik KUD-a „Ivan Goran Kovačić“ iz Velike, StankoRaguž, predsjednik HKPD „Matija Gubec“ Ladislav Suk-nović i mnogi drugi. /Suzana Gagić/

„Deb'o četvrtak“ uz fanke u DSHV-uViše stotina posjetitelja uživalo je 11. siječnja, tijekom

„debelog četvrtka“ u izvanrednim „fankima“ ili krafnama,družeći se, razgovarajući i veseleći se u subotičkim prostori-jama Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koji je bio iorganizator skupa. “Deb'o četvrtak“ dan je u sedmici kojaprethodi početku korizme odnosno uskršnjem postu, kada sepo običaju jede devet puta. /prema: Siniša Jurić, www.su-boticadanas/

Održano četvrto „Književno prelo“Hrvatske čitaonice

Četvrto po redu „Književno prelo“, „ni veliko ni malo“,održano u petak, 12. veljače, u HKC „Bunjevačko kolo“, u or-ganizaciji „Hrvatske čitaonice“ okupilo je gotovo tradicio-nalno veliki broj posjetitelja. I ove je godine prelo održano uobliku „književne večeri“, tj. „hrane za dušu“. Na preljskomstolu predstavljene su dvije knjige: Cviće i kamen BalintaVujkova i Zimske mirakule Nedeljke Šarčević.

Cviće i kamen, prvu autorsku bajku Balinta Vujkovapredstavio je novinar i lektor ovoga izdanja Zlatko Romić.Tijekom večeri predstavljena je i knjiga Nedeljke ŠarčevićZimske mirakule. Njezine knjige su, kako sama kaže, mali do-prinos podsjećanju i očuvanju starih zimskih događaja i obi-čaja. Deset je recitatora govorilo stihove, a Katarina Čeli-ković je čestitala autorici ali i ilustratorici Ciliki Dulić nauspješno realizirani knjigama. Kao šećer na kraju posjetiteljisu imali prilike vidjeti predstavu Marjana Kiša „Novi dok-tor“, koju su igrali glumci Male scene Hrvatske čitaonice./prema: Siniša Jurić, www.suboticadanas/

Kersko prelo humanitarnog karakteraObiteljski odjel župe Sv. Roka priredio je 13. veljače

šesto po redu Kersko prelo, koje je zbog velikog odaziva, odr-žano u školskoj sportskoj dvorani, a ne u pretijesnoj vjero-naučnoj dvorani. Na prelu se okupilo oko dvjesto gostiju gdjeje radost bila veća zbog prisustva djece pa se osjetilo obitelj-sko ozračje. Tijekom večeri goste je zabavljao tamburaški sa-stav Hajo, a svoj su doprinos dali domaći glumci izvevši igro-kaz Ðule Milodanović „Kad se radi po tuđoj pameti“.

Prelo je otvorio župnik Andrija Anišić zahvalivši svimakoji su pomogli da se zajedničkim snagama priredi tako us-pjelo prelo, napose članovima organizacijskoga odbora te rav-natelju škole Ivanu Stipiću, koji je ustupio dvoranu. U imeorganizacijskoga odbora goste je pozdravio Lazar Cvijin kojije tijekom večeri na zanimljiv način vodio bogatu tombolu.Program su lijepo vodile Vedrana Cvijin, Elizabeta NađKanas i Melita Bašić Palković. Organizacijski odbor jeuspio uz popularnu cijenu karte skupiti i 30.000 dinara za po-pravak vjeronaučne dvorane te tako pokazati da se uz vjeru ientuzijazam mogu stvarati velika djela. Na poziv župnikaprelu su nazočili predsjednik subotičke podružnice DSHV-aMartin Bačić sa suprugom i Vesna Prćić kao savjetnica uprojektu obnove župne kuće. /Zv/

Zvonik � 2/2010 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

Dom dobrih djelaZvonik vam stiže u korizmi, u vrijeme

kada ste već odgovorili na najčešće pitanjekoje ovih dana svi kršćani postavljaju:„Čega ste se u Korizmi odrekli“?

Odrasli se odriču hrane, cigareta, pića,kave, izlazaka, kupnje odjeće, i drugih osobnih prijatnihradnji, a djeca bombona, čokolade, gledanja televizije...

Čula sam nedavno da se moj prijatelj odrekao srdito-sti. A prijateljica je planirala biti darežljiva u korizmi. Na-pravila je plan odricanja i izračunala koliko će uštedjeti ito na Veliki četvrtak dati u crkvi za one koji imaju malo ilipremalo. Ja sam se odlučila za više odricanja, a jako bihželjela biti strpljiva.

Ako imate dobar plan, ako se držite odluka – možetepostati bolji! A to je jedan od ciljeva korizmenog odricanja.

I još nešto važno – načinite svoj DOM ili kalendar ko-rizmenog odricanja i dobrih djela – od papira, platna, kar-tona ili nekog drugog materijala. Može imati 40 „kućica“ ukoju ćete svaki dan upisati ili staviti papirić s nekim do-brim djelom ili ćete zapisati čega ste se odrekli. Neka budena vidljivom mjestu u vašem domu.

Razgovarajte s roditeljima što biste mogli raditi skupa,od molitve, spremanja kuće do neke humanitarne akcije

(možete pomoći nekome u rodbini).I evo zadatka o kojem možete razmišljati i sebi odgo-

voriti:* bez čega bih mogao/la živjeti, a bez čega bi mi bilo

teško živjeti * kada nas je nešto jako zaboljelo, ili kada nam je bilo

neugodno, kada smo se loše osjećali * o dobrim i lošim djelima (što mislite što je dobro/

loše od onoga što ljudi rade).

Ako ste ovopozorno čitali i do-nijeli neku odluku,bliži ste Isusu, vi-djet ćete kako ćeUskrs biti divan.

Želim vam svi-ma puno dobrihdjela i molitve.

Vaša Zvončica

Proslava don Bosca u Sonti„Don Bosco nauči nas, kako Boga ljubiti“ odjekivala je pjesma, koju su radosna srca pjevala djeca na

svečanoj sv. misi u nedjelju 31. siječnja u župi Sv. Lovre u Sonti.

Djeca su ovaj dan sa nestrpljenjem iščeki-vala. U lijepom broju sudjelovala su na sv. misia poslijepodne imala su „Don Boscovu zabavu“.Animatori su zajedno katehisticom Kristinom ižupnikom Dominikom pripremili zanimljivprogram. Bilo je pjesme, igre, plesova, tombole,film o don Boscu. Na kraju susreta župnik namje podijelio blagoslov te smo razdragana srca svipošli svojim kućama. Sveca don Bosca djeca imladi naše župe polako upoznaju i zavoljeli suga kao velikoga prijatelja. Sretni su što Crkvaima tako velikog sveca koji je brinuo za djecu imlade. Danas njegovo djelo po cijelom svijetunastavljaju salezijanci i salezijanke trudeći se usvom odgoju kroz igru i ljubav djeci i mladimapribližiti Boga. /Kristina Ralbovsky/

2/2010 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Blagoslov grla u vrtiću

Djeca mole Zlatnu krunicu

Zvonik � 2/2010 39

DjecaIII. POKRAJINSKA SMOTRA RECITATORA

NA HRVATSKOM JEZIKU

Pohvale ustrajnim recitatorima i nastavnicima

U čitaonici subotičke Gradske knjižnice, 30. siječnja oku-pilo se sedamdesetak recitatora na osmu po redu Pokrajin-sku smotru recitatora na hrvatskom jeziku koju organiziraHrvatska čitaonica.

Na smotri je nastupilo sedamdesetak recitatora iz Vaj-ske, Sonte, Svetozar Miletića, Bačkog Monoštora, Sombora,Starog Žednika, Tavankuta, Ðurđina, Male Bosne, te iz subo-tičkih škola i Hrvatske čitaonice. Iako su svi recitatori ustartu pobjednici, kako je to na početku rekla predsjednicaHrvatske čitaonice, Katarina Čeliković, smotra ima natje-cateljski karakter kako bi se vidjelo tko ima taj poseban dar zajavni nastup i kazivanje poezije. U prosudebnoj komisiji ovesu godine bile: Marija Šeremešić iz Sombora, KatarinaČović i Bernadica Ivanković iz Subotice.

Recitatore i njihove nastavnike i roditelje srdačno suprije nastupa pozdravili dogradonačelnik Subotice Pero Hor-vacki, konzulica Vesna Njikoš Pečkaj te u ime Hrvatskoganacionalnog vijeća Stanislava Stantić Prćić.

Smotru je i ove godine podržao Generalni konzulat Re-publike Hrvatske u Subotici, Pokrajinsko tajništvo za propise,upravu i nacionalne manjine te Općina Subotica.

Kao i prethodnih godina, svi su recitatori dobili na darknjigu, a dvadeset šest najboljih je nagrađeno pohvalnicom iizletom u Osijek gdje će posjetiti Franjevački samostan i Hr-vatsko narodno kazalište 27. veljače. /Zv/

U Tavankutu održan Ekološki kviz „Lijepa naša“

Ekološki kviz „Lijepa naša“ održan je 12. 02. 2010. uOsnovnoj školi „Matija Gubec“ u Tavankutu. U kvizu su su-djelovale: OŠ “Matko Vuković” i OŠ “Ivan Milutinović” iz Su-botice, OŠ “Vladimir Nazor“ iz Ðurđina, „22 oktobar“ iz Ba-čkog Monoštora i domaćini – škola „Matija Gubec“ iz Tavan-

kuta. Otvorenju natjecanja prisustvovali su konzuli iz Gene-ralnog konzulata RH Vesna Njikoš Pečkaj i Anto Franjić.

Natjecanje obuhvaća test znanja iz nekoliko nastavnihpredmeta, pojašnjava Stanislava Stantić Prćić, te dodaje:

– Program se sastoji iz tri djela, prvi dio je pismeno na-tjecanje, pitanja su u obliku testa i imaju sadržaj iz prirode,zemljopisa, vjeronauka, povijesti i kemije, dok je drugi dioPower Point prezentacija istraživačkog rada u ekologiji iobrana tog rada, te usmeno odgovaranje iz nabrojanih po-dručja. Najbolji učenici na ovom kvizu ići će u ožujku nadržavno natjecanje u Pulu, gdje će s nama po prvi puta ići igimnazijalci hrvatskih odjela.

Povjerenstvo kviza dodijelilo je svim natjecateljima po-hvalnice, mentorima priznanja, a školama zahvalnice za su-djelovanje i potporu natjecanju.

Nagrade za prvo, drugo i treće mjesto primile su slje-deće natjecateljske skupine (škole):

1. OŠ „Matija Gubec“ Tavankut, ekipa Čista soba2. OŠ „Matija Gubec“ Tavankut, ekipa Slamnati šešir3. OŠ „Matko Vuković“ Subotica

/prema: Nela Skenderović, www.suboticadanas./

Hrckov maskenbalVeselo je bilo u subotu, 13.veljače u svečanoj dvorani

HKC „Bunjevačko kolo“ na 7. po redu Hrckovom maskenbalukoji već sedmu godinu zaredom za djecu koja nastavu poha-đaju na hrvatskom jeziku, organizira NIU „Hrvatska riječ“.

Umjesto planiranih 300 djece, zbog lošeg vremena, pole-dice i snijega, na maskenbalu je bilo oko 200 mališana iz su-botičkih osnovnih škola „Ivan Milutinović“, „Matko Vuković“,„Sveti Sava“ i vrtića „Marija Petković Sunčica“, te iz osnovnihškola „Ivan Milutinović“ iz Male Bosne, „Matija Gubec“ iz Ta-vankuta, „Vladimir Nazor“ iz Ðurđina i Župe Preslavnog SrcaIsusova iz Šida.

U programu su sudjelovali veseli tamburaši mladog sa-stava „Klasovi“ pod ravnanjem profesorice Mire Temunović,a sve vile, princeze, Snjeguljice... prinčeve, ratnike, indijan-ce... na početku je pozdravila konzulica Vesna Njikoš Pečkaj.

Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici i oveje godine pomogao održavanje Hrckova maskenbal. Svi sumaskirani dobili poklon paket.

Bernadica Ivanković

zkvh

.org.r

s

Dragi mladi, ovoga tjedna započela je korizma, vri-

jeme osobitog promišljanja i nastojanja sjedi-njenja s Bogom kroz žrtvu, post i molitvu. Vje-rojatno ste već mnogo puta čuli ovu prvu re-čenicu plus dodatne upute o onome što je

bitno da proprati sve vaše odluke i pokore: ot-voreno, ponizno i iskreno srce. Velika je opasnost na-šega vremena kada post postaje čin pomodarstva, kadase dijeta zbog nametnutih i željenih ideala iskle-sanih, zavodljivih tijela skriva pod imenomposta. Što time njeguješ u svom srcu,bivaš li Bogu bliži i draži ako imaš ma-nje kilograma, ili samo sebi i drugima(zbog nekih ne toliko plemenitih ci-ljeva)? Bog te voli baš takvog kakav jesi,a ti bi trebao željeti da mu budeš što bliži.

Stoga vas sve pozivam da nasamom početku korizme postavitesebi pitanje Bože, gdje si ti? Ovo pi-tanje iziskuje da se nekoga postavina optuženičku klupu. Može, treba. Neka malo nanjoj sjedi Bog, malo tvoji bližnji, zatim tvoj svakidašnji život,

a predlažem i tvoje srce i razum. Dobro sve preispitaj – nije tolako. U kojem nepospremljenom kutku sobe si zaboravioBoga kada si išao u izlaske i na rođendane, na kojem kon-trolnom je, možda, Bog ostao gluh na tvoje molbe? Nema glu-pih pitanja, samo glupih odgovora, zato sve dobro protresi idva puta provjeri rezultate do kojih si došao.

Svaka odluka i optužba, pokora tj. „kazna“ ništa nećevrijediti ukoliko iza nje ne stoji čista suza i srce hra-bro da prizna pogrešku i krene, ustane ponovno i po-novno, vođeno neodoljivom ljubavlju prema bliskomBogu. Želim ti da budeš hrabar i temeljit kršćanin,

da budeš neumoljiv pokajnik i ljubitelj bližnjega,da svakim danom, svakim tvojim po-

stupkom iz tebe jače sja zrakaBožjeg stvoriteljskog daha. Toće se vidjeti, to se vidi kod otvo-renog, poniznog i iskrenogsrca! Neka post ne izostane,kao ni svakidašnja žrtva – mate-

rijalističko društvo u kojem ži-vimo treba kršćanski krik koji spušta

materijalni svijet na nižu ljestvicu, ispod duhovnog.Stoga budi budniji i ustrajan u molitvi. Iskoristi ovu ko-

rizmu da postaneš bolji čovjek.Nevena Mlinko

Obavijesti:� Omladinska emisija na

Radio Marijina 90,7 MhZ FM, www.radiomarija-srbije.org i www.mariaradio.rs nedjeljom u 14 sati i 45 min.

... Slušaj i uključi se!� Vjeronauk mladih u Subotici

u crkvi Sv. Roka, nedjeljom u 19 sati nakon čega slijedi druženje... Dođi, trebamo te!

� Vjeronauk mladih u Novom Saduu biskupijskom Pastoralnom centru

(Strossmayerova 20, Petrovaradin),od 3. 03. 2010. i svake srijede s početkom u 20 sati... Dođi i dovedi prijatelje!

� Tribina mladih Kada: u 19 satiGdje: u Katoličkom kruguPredavač: vlč. Bože Radoš, duhovnik

na Teološkom fakultetu u ÐakovuTema: Da li me itko čuje?... Dođi i saznaj!

� Misa mladih5. 03. 2010. u crkvi Sv. Roka u Kerus početkom u 20 sati... Dođi, Krist te čeka!

� Duhovna obnova za zaručnike i parove koji hodaju

održat će se od 12. do 14. ožujka 2010. godine u zgradi Augustinianuma u Subotici.Prijave u župi Marija Majka Crkve ili na

telefon: 064/0327181... Dođi i pripravi se za budućnost!

Misa mladih za mirMisa mladih za mir koja se redovito održava svakog prvog petka u mje-

secu u čast pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, održana je i u veljači, u župiMarije Majke Crkve u Aleksandrovu. Misno slavlje je predvodio župnik dr. An-drija Kopilović koji je održao inspirativnu homiliju na temu strasti i vlasti, in-spiriran čitanjem o Herodu i Herodijadi. Mladima je bilo predočeno kako ne-obuzdane strasti mogu pričiniti velike pogreške, a pogotovo kada se pomiješajus vlašću. Misno slavlje kojem je nazočilo više od 150 mladih, pjevanjem i svira-njem su uveličali mladi novoosnovanog benda Apostoli Radio Marije kojima jeovo ujedno bio i prvi službeni nastup. Također, kao i svakoga puta, postojala jemogućnost za svetu ispovijed i bilo je predivno vidjeti mlade kako poniznoodlaze na ispovijed kako bi čista srca mogli primiti Isusa u svetoj hostiji. Nakonmise, mladi župe Marije Majke Crkve su se potrudili velikodušno ugostiti svojegoste, te su im tom prigodom priredili mali domjenak, kako bi mladi nastavilisvoje druženje.

David Anišić

2/2010 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Bože, gdje si?

Gdje si bio danas?Bože, preumorna sam noćas za molitvu. Znaš da je ovo bio

naporan dan. Sutra ću Ti posvetiti više vremena. Okrenula samse prema zidu. Ušuškana u svoj topli krevet, pokušala sam osta-viti sve obveze, brige i misli današnjega dana. Iako sam se osje-ćala umorno, nisam mogla zaspati. Pred oči su mi dolazile slikedanašnjega dana. I tako se moja molitva ipak nastavila:

Gdje si bio danas, Bože? Jesi li se nasmijao kada sam se ju-tros probudila i iskočila iz kreveta misleći da kasnim u školu?Tek kasnije sam shvatila da imam još dragocjenih 10 minutakoje sam iskoristila za spavanje. Jesi li se ponadao ću ovaj dan(kako sam ti obećala sinoć) započeti s molitvom? Jesi li me to Tiprobudio ranije? A sigurno se sjećaš kad sam prvi put danas po-mislila na Tebe. Već sam sjedila u auto-busu, a čovjek iza mene često je spominjaoTvoje ime. Nažalost, u psovkama. Da, sadznam. Onu ljubav koju sam prema Tebi utom trenutku osjetila, zapalio si Ti, Bože.Moje prve riječi upućene Tebi bile sumolitva za tog sirotog čovjeka. Kako sise osjećao dok je jedno Tvoje „ljubljenodijete“ tako govorilo o Tebi? Da si ondasjedio kraj mene i zajedno sa mnommorao to slušati, sigurno bih Te zagr-lila i rekla da te netko ipak voli. Ja Tevolim!

A onda uobičajen školski dan.Sati su se smjenjivali, a s njima i pro-fesori od kojih je svatko govoriosvoju priču. Istina, samo pola odsvega toga uspjela sam pohvatati.Nešto sam se svim silama trudilashvatiti, a od nečeg sam već iodustala. Da si Ti, koji si samtvorac zakona fizike koje ja nemogu dokučiti, bio u mojojučionici, Tebi bih se obratila za

pomoć. Ali sa mnom u klupi sjedi prijateljica koja, kako se meničini, sve zna i razumije. Jesi li mi, dok mi je ona pojašnjavala for-mule, govorio Ti? Bila sam joj zahvalna na strpljenju, jer menisve treba „nacrtati“, a sada sam zahvalna i Tebi jer si mi dao ži-vjeti s ljudima poput nje.

U svakom čovjeku mogu susresti Tebe. Ali sada mi napamet pada još jedna scena iz filma „Današnji dan“. Ona ružnasvađa sa sestrom. I to oko takve sitnice! Kad sam učinila da onazbog mojih riječi bude tužna, i Tebe sam ražalostila, Bože. Aonih nekoliko minuta tišine kada ni jedna ni druga nismo htjeleprve tražiti oproštaj i kada smo se povukle svaka u drugi kutsobe, bili su minuti u kojima nisam željela razgovarati ni sTobom. Ipak, hvala Ti što to nije dugo potrajalo. Našim zagrlja-jem uništene su sve nesuglasice i izliječene ogrebotine nastalegrubim riječima. Ovim oproštenjem ponovno pružam ruku iTebi, a Ti mi daješ osjetiti Tvoju blizinu.

Ne mogu ne priznati da sam opet čula Tvoj glas dok samprije nekoliko trenutaka kao začarana sjedila

pred televizorom, ne mogavšise odvojiti od

serije iakosam znalada je većodavno vri-jeme za spa-vanje i da uju-tro neću moćiustati. Ah tasavjest! Čini mise da je to Tvojnajoriginalnijiizum i najboljinačin da mi dašdo znanja da siuvijek tu uz mene!Amen.

Ana Ivković

Bože, gdje si?Koliko puta smo se našli

u situaciji da smo postavili baš ovo pita-nje: Bože, gdje si?! Neizvjesnost, strah i nevolja čestonapadaju našu vjeru, poljuljkuju naše stavove i narušavaju po-vjerenje u Boga. Kao mladi ljudi, davno smo već prerasli misaoda će ti, ukoliko si kršćanin i imaš uz sebe Boga, biti lako u ži-votu... Znamo da to baš nije tako jednostavno i jednoznačno.Život uz Boga i pouzdanje u Božju providnost i zaštitu daje si-gurnost i smisao, ali ne i lak put do cilja. „Uđite na uska vrata!Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ihje koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi uŽivot i malo ih je koji ga nalaze!“ (usp. Mt 7,13-14).

Kada naiđu kušnje i poteškoće, postajemo duboko svjesniproblematike jednog kršćanina… Stara izreka kaže: „Na mucise poznaju junaci“. Kao što ne možemo biti sigurni u ljude kojenazivamo prijateljima dok ne naiđu krize u životu, pa shvatimomožemo li se na njih osloniti ili ne, tako ni naša vjera nije pravavjera ukoliko se ne temelji na iskustvu. Nemojmo se zavaravatida možemo biti istinski vjernici bez poteškoća i nevolja, bezkušnji i napasti, bez padova i ponovnih ustajanja. Kršćanstvonije teorija, nego praksa. Isus jest propovijedao i pričao o kr-šćanstvu, ali On nije ostao na priči i teoriji, nego je svoje riječiproveo u djela.

Lako je biti vjernik u idealnim uvjetima, no nažalost, tak-

vih situacija je jakomalo. Bit je u tomuda ostanemo snažniu vjeri kad naiđuoluje. Nije lako i čestokada ne ispadne sveonako kako smo plani-rali i željeli, pa postav-

ljamo sebi pitanje – „Zašto baš ja?!“, a Bogu – „Gdje si sad kadte trebam? Zašto si me napustio?“.

„Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.” (usp. Heb 13,8).Vidimo da se Bog ne mijenja, On je isti i po sunčanom i oluj-nom danu. Dakle, ostaje jedino da je problem u nama. Malo-vjernost je velika boljka modernog kršćanina, jer društvodanašnjice nudi „instant rješenja“ za svaki problem, pa čovjekpostaje nestrpljiv, čak i s Bogom. No, nemojmo zaboraviti da jeu pitanju naš Nebeski Otac, koji zna sve, koji nas je stvorio izljubavi i želi nam samo najbolje. On vidi vječnost, mi tek sutra-šnjicu... Neka nas problemi ne odvuku od Gospodina, napro-tiv, neka budu sredstvo koje će nas privući bliže Njemu.Predstoji nam korizmeno vrijeme, zagledajmo se u put Križa iučimo iz njega. Isus je išao teškim putem, padao je, ali je iustajao, a jedino što nikad nije izgubio je pouzdanje u Oca ne-beskog i to mu je bilo dovoljno. Neka po Njegovu primjeru i miuspijemo ustrajati na vlastitim križnim putovima, te i u nevoljiuspijemo reći, „Bože, znam da me voliš i da si uz mene, nekabude volja Tvoja!“. /V. L./

Zvonik � 2/2010 41zkvh

.org.r

s

Fiziologija duha i vječna čežnjaIzišao je novi mega-hit film. Možda ste ga već i gledali? Riječ je o filmu

Avatar. Na ovaj znanstveno-fantastični film osvrnuo se i filozof-superstar Sla-voj Žižek u jednom internetskom članku. “Avatar je epska potraga za sek-som”; “Fundamentalna nemogućnost koja određuje ljudsko stanje je nemo-gućnost seksualne veze. Nije stoga čudo da ‘Avatar’ slijedi hollywoodsku for-mulu proizvodnje pararezigniranog bijelog heroja koji seks pronalazi tekmeđu divljacima”. Ono što je problem duha, kriza identiteta, biva riješeno uidealnoj seksualnoj vezi. Je li ovaj film toliko fantastičan? Ne baš. Sve ovopodsjeća na izvrsnu umjetničku refleksiju britanskog benda “The Clash” sastihovima iz jedne pjesme: “I’m all lost in the supermarket, I can no longershop happily//I came in here for that special offer, guaranteed personality”(Potpuno sam izgubljen u supermarketu, ne mogu više kupovati sretno.Došao sam ovdje zbog specijalne ponude, zagarantiranaposebnost). Dana-šnje je vrijeme izraz svojevrsnog neokozmopolitizma u New age-erskom fa-zonu, u kojemu se osjećamo kao kupci jednog velikog supermarketa. U po-nudi je sve. Duhovnost kakva baš vama odgovara, Bog, baš onako kao za vasskrojen! U svemu tome temelj našeg slobodarskog svijeta je nasilje. Pojamnasilja već je sam žrtva nasilne redukcije na domeni fizičkoga. No, ipak naj-rasprostranjenije je nasilje nefizičkog tipa. Ono na koje mi pristajemo da nasmuče u svim medijima i u kojemu djeca najviše pate. Konstrukcija čovjekasvedenog na seksualno biće i biće shoppinga. Takvo društvo rađa “krasne”ljude! Tek im je dvadeset i dvije, a već su ostvareni ljudi! Do kraja životamogu samo šetati svoje stomake i častiti se u požudama. Krasne li ostvareno-sti! Ovakvo stanje rezultira nacijom duhovnih bogalja u identitetskoj oskudici.

Još bih se još zadržao na pitanju ostvarenosti. “Ti si ostvaren!” To bi tre-bala biti najveća uvreda današnjice. Ove riječi kao teške sigurno prepoznajupustinjaci novoga doba – umjetnici, i svi ljudi dječjeg srca koje žudi igrati se,saznavati, voljeti i biti voljeno. Ostvaren je onaj koji nema što više pružiti,nema što novo naučiti, ne zna kako se još igrati. Ostvarenost nije samo oso-bna i društvena instanca. Ona je ontološki okret našeg bića. Prelazak iz smrt-nog života u životnu smrt. Zamrznutost života koji čeka da prođe, čiji dina-mizam je zasićivanje fizioloških potreba i otkucaj sata. Prolazak onoga što jeprošlo.

Gdje je Bog u našem koprcanju i batrganju u blatu. Zašto ono što jeslabo ne nađe utočište u jakom, ono prolazno u vječnom, naivno u mudrom?Zašto prodajemo vječnu čežnju za mrvu zemnosti? Nije strašno što ne nala-zim smisla u svemu u životu, što nisam siguran je li moj uspjeh vrijedantruda. Strašno je da moj pad, sramota i grijeh ostanu bez smisla. Smisla kaoosvještenja, promjene, podizanja. Predaja u ruke Bogu koji sve to može pre-tvoriti u dobro. Samo Bog! Tad, kad padneš najbliži je Bog, tad kad ne znaši ne možeš. Povjeriti Bogu svoj život najpametnija je odluka! Svu snagu imatiu Gospodinu. Temelj identiteta imati u Kristovu liku i životu trajne ljubavikojom nas obdaruje, koja nikad ne prestaje ljubiti, nikad ne presušuje i uvi-jek iznova donosi plodove. “Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina!”

Goran Gregorčić

2/2010 � Zvonik42

Bože, gdje si?

NATJEČAJPovodom biskupijskog Susreta mladih

u Baču (15. 05. 2010.) otvaramo natječaj zanajbolje radove s područja literarnih, likov-nih, fotografskih i glazbenih ostvarenja natemu:

„Život vječni“ i “Mladi katolici u suvremenom svijetu”

LITERARNI RADOVI: Ovi radovi pod-razumijevaju pisane tekstove u prozi i poe-ziji. Dužina teksta nije određena, jedinomora biti na temu susreta.

LIKOVNI RADOVI: Ovi radovi podra-zumijevaju crtane radove na temu susreta,a mogu prikazivati i život katolika u suvre-menom svijetu. Maksimalna veličina radaneka ne bude veća od A0 tj. veličine hamerpapira, a ukoliko se radi o manjim radovimatj. minijaturama, potrebno ih je pričvrstiti naneku čvršću podlogu. Napomena: molimoda se radovi ne šalju savijeni, kako se ne bioštetili.

FOTOGRAFSKI RADOVI: Fotografijeje potrebno napraviti na temu susreta ili natemu: katolici u suvremenom svijetu. Nai-me, fotografije je potrebno poslati u izrađe-noj formi (ne e-mailom u digitalnoj formi).Dimenzije nisu određene, a broj fotografijaje ograničen na dvije fotografije po autoru.

GLAZBENI RADOVI: Dužina pjesme istil pjesme nisu zadani, jedino se treba dr-žati teme susreta. Pjesmu je potrebno sni-miti i poslati na cd-u sa svim podacima ovimredoslijedom:

NAZIV PJESME/IZVOÐAČ/TEKST/GLAZBA. Molimo da kvaliteta pjesme budešto bolja, međutim, nije presudna u ocjenji-vanju.

Natječaj je otvoren do 03. 05. 2010.– Najbolji radovi bit će nagrađeni na samomsusretu, a radove će ocjenjivati stručni žiri.Očekuju vas veoma vrijedne nagrade. Bu-dite kreativni. Upotrijebite svoje talenteBogu na slavu, na dobrobit i radost svojihbližnjih, a bit će to i vama na korist.

Svoje radove pošaljite ili dostavite naadresu:

Župni ured Sv. RokaBeogradski put 5224 000 SuboticaS naznakom NATJEČAJ ZA SU-

SRET MLADIH U BAČU 2010.

Za dodatne informacije obratite nam sena e-mail: [email protected]

NAPOMENA: Ove godine će se održa-vati pripremne kateheze za Susret mladih!Stoga, budite pripravni!

Život je misterija, prepuna sigurnihiznenađenja, ozbiljno je mislila Kristina.Ako imaš svoj plan, više je nego sigurnoda će se dogoditi ono što ne očekuješ.Ovo je iskusila nebrojeno puta ali nijepridavala veću važnost dok joj se životnije okrenuo naopačke.

Od djetinjstva je važila za ozbiljnu iodgovornu osobu, u crkvi je bila „sve isva“. Znala je da želi postati osoba nakoju će se drugi moći osloniti. I tako jeplanirala svoje obrazovanje, tako se po-našala u školi, u obitelji. I važila je za po-božnu djevojku, omiljenu u crkvenimkrugovima ali na granici poželjne u vrš-njačkom društvu. Njezino je prisustvou nekima izazivalo radost, neki su šu-tjeli jer su se osjećali neugodno budućida se pred njom nije psovalo, a neki suje proglašavali prilično staromodnom.Ove je ocjene o sebi saznala dosta kasno.Kad je već otišla iz svoga zavičaja.

Svoju veliku ljubav, i prvoga mom-ka, upoznala je kasnije neko njezine pri-jateljice. A kad se zaljubila, to je već biloozbiljno. Sebe je vidjela pred oltarom sčovjekom koga joj je Bog poslao. Kaoda su se planovi ostvarivali. I prvo je di-jete dobila, kako to biva, krstila ga, svepo Božjem zakonu. No, vrijeme iznena-đenja je tek slijedilo. Vjerovala je u pu-nu kuću djece i nadala se dječjem smi-jehu, romantičnim uspavljivanjima, pje-smi i molitvi pred spavanje. A Bog joj jepripremio nešto drukčiji život.

Radost koja prati prvo dijete bila jeneizmjerna. „Neplanski“, ubrzo je isku-sila gubitak drugog djeteta i to teškopodnijela. Tugu je ipak izbrisao sin kojije postao druga velika radost. A onda jeono, tako željeno – treće dijete – izgubi-la prije nego se stigla obradovati novomživotu. Sve se to smjenjivalo, poput sun-ca i oblaka, jedna je tuga zamijenjena ra-došću novog života, a radosti su pam-ćene kao dar Neba. Napokon, treće jedijete rođeno. Dugo čekano, dugo mo-ljeno, prije rođenja voljeno. A rođeno jebolesno. Rođeno na kratak život. Prijenego ga je ugledala, čula je da ga nećestići voljeti, neće mu stići dati svu onuljubav koju je čuvala. Sad se počela pi-tati o životnom planu i Božjoj volji. Dokje srce jedva preživljavalo neočekivanetraume, suze su očima davale beznade-žan izraz. Htjela je vrisnuti, trčati zaonim životom kojem se nadala, kojeg jeimala zacrtanog. Iza glasa pusti krik pi-tanja svome Bogu.

Ej, Bože, pa to sam ti ja! Kristina!Tvoja vjerna Kristina! Zar si zaboravioda sam se stalno molila, da sam u mo-litvenim zajednicama godinama bilaustrajna i pobožna, pjevala, spremalacrkvu, išla na misu? Zar nisi vidio kolikose svi u obitelji radujemo ovom djetetu,skoro najželjenijem! Kako si mi mogaoto učiniti?

Bio joj je poznat primjer pravednogJoba, iskušavanog brojnim patnjamabez ikakve svoje krivnje. Sve je izgubio– imetak, sinove i kćeri, i na kraju i samdoživio bolest. U tom strašnoj situacijinjegovi su ga bližnji uvjeravali da je nje-gova patnja sigurno posljedica nekogteškog grijeha. I njoj se pred očimaživot počeo vrtjeti a pitanja gomilati.Jesam li te, Bože, ikada zatajila, jesamli bila sebična u želji za trećim djetetom,jesam li doista kažnjena za neko svojedjelo? I onda se sjeti Jobova odbijanjaprijateljevih tvrdnji o Božjoj kazni i nje-govoj uvjerenosti da nevin pati. Ako jepravedni Job svoju patnju vidio kao mi-sterij koji ne može proniknuti, kakoonda ona ne bi prihvatila od Boga i ovošto je sada primila – bolesno dijete. Akoje sve što je do sada primila bilo dobro,neka i ovo bude kušnja u kojoj će tražitiplan, ali više ne svoj, nego Božji. Pot-puno slobodno prihvatila je još nepoz-nanica koje je čekaju u životu.

Nakon prvotnog odbijanja povje-rovati da se rodilo bolesno dijete, Kri-stina je obrisala suze, pogled usmjerilaprema križu koji je svakoga jutra i ve-

čeri bio pred njezinim očima na zidu, idonijela odluku. Ona, njezin muž, nje-zina djeca, učinit će sve da ovo, po mno-gima nekorisno dijete, bude sretno.Gledali su ga svakodnevno kao anđela.On im je uzvraćao. Patnja fizička nijenestala, ona je podsjećala na kratkoćuživota koji je upisan u Božjem dlanu zaovo dijete. Dijete je patilo fizički, tjele-sno, a ukućani psihički. Teško im je bilogledati kako se njihova beba muči, kakoteško diše. Činili su moguće i nemogu-će kako bi mu pokazali koliko ga vole.

A prijatelji u crkvi su molili. Nisuovu obitelj ostavljali samu. Sve se činiloda ljubav i trpljenje sasvim prirodno iduskupa. I kad je bol bila jaka, ljubav se ši-rila i dovodila nove ljude s novim pita-njima u ovu kuću u kojoj je kraljevalopovjerenje u Božji plan i Božju ljubav.Ono što je Kristina nekada govorila,sada je svjedočila. Nije morala glumitida vjeruje u Božji plan. Ona je to živjela.U takav su plan povjerovali još neki ko-jima je došla slična životna kušnja. I pri-mjer patnje koja se pretvorila u ljubavbeskrajnu bio je spas za još jednu bole-snu dušu. Kristina nije stigla čuti odsvog miljenika riječ – mama – ali jedruga mama tu riječ nebrojeno putačula. Neki su joj dobronamjerni savje-tovali da se beba stavi u neku od usta-nova za bolesnu djecu, kako bi, želećisamo dobro, poštedjeli drugu djecu.Neki su njezina bolesnog sina i previšezagledali kako bi ustanovili što na nje-mu ne valja. A ona je to trpjela bez gun-đanja, shvaćajući da ti je srce toliko ko-liko možeš trpjeti. Srce njezina sina jesve teže kucalo, ona je željela za njegadisati, za njega patiti. U tom, divljenjapunom životu, shvatila je da je život nje-zina sina bio na njezinu izgradnju, na iz-gradnji svih koji uđu u život ovogamalog djeteta. Poput koncentričnih kru-gova širila se ljubav i duboka vjera da ježivot dan od Boga kao misterij, pun iz-nenađenja, pun pitanja a da ćemo odgo-vore dobiti u pravo vrijeme.

Neki su odgovori i Kristini nena-dano stigli. Njezin je anđeo otišao nepokvarivši i ne slomivši ništa od po-sebnih veza ljubavi, stvorenih za nje-gova kratka života na zemlji. Da veza nebi blijedjela, Bog joj je, uz pomoć nje-zina anđela, pripremio još jedno izne-nađenje – poslao joj je zdravu i živahnudjevojčicu! Ako je ono bila patnja, učemu se ona ne bi složila, nagrada jemnogo veća. A time i patnja nije bila be-skorisna. Sada se njezin život opet okre-nuo, plan se ostvaruje po Božjoj zamisli.Misterij života je u Božjim rukama.

K. Č.

Zvonik � 2/2010 43

Priča

Misterij patnje

zkvh

.org.r

s

Korizma s IsusomDragi čitatelji! Dobre plodove, primljene milosti i uslišanja molitve ZLA-

TNE KRUNICE po obiteljima još nismo (sve) ni otkrili ni potrošili, a već jenovo VRIJEME MILOSTI, VRIJEME SPASA – pred nama. Kako živjeti ovuKorizmu? Naša djeca i mladi već tjedan dana ranije misle i planiraju – čega ćuse odreći, što bih mogao/la raditi, moliti? To je sigurno plod njihova dobrogodgoja i života u vjeri, jer ne bi se sami sjetili da to ne žive sami svake Korizme i da ih – možda u usputnom razgovoru – malone potaknemo. Ideja ima puno – koliko i ljudi! – ali ne zaboravimo jedno: živimo s Isusom! Imamo li boljeg suputnika u postu,milostinji i molitvi i bolji primjer u kušnjama nego što je naš Gospodin i brat – Isus? Hodimo s Njim – gdje god išli... (lvh)

riječ stručnjaka

Pravila „savršenog“ odgojaPreuzmite glavnu riječ – Jednostavno sebi dopustite

da imate glavnu riječ i da počnete očekivati od djece da vasslušaju. Na tako zdravim osnovama sagradit ćete sa svojomdjecom odnos pun ljubavi i povjerenja, moći ćete ih voditi uzrelost s vrijednostima, znanjem i životnim vještinama kakveim može dati samo roditelj.

Recite im, nemojte ih moliti– Česta pogreška koju roditelji činejest da djecu mole, umjesto da imkažu da nešto učine. Riječi koje iza-berete odredit će hoće li dijete vašetraženje shvatiti kao da je to neštošto može, ali i ne mora učiniti. (Ne-što što se može i ne mora napraviti:Bilo bi lijepo kad bi netko pospremiodnevnu sobu. Nešto što je obvezno:Mario, molim te, odnesi sve igračkeu dječju sobu. Ana, pokupi sve suđei stavi ga u sudoper.)

Kad nešto kažete, to i mislite, i to već prvi put. –Djeca imaju „radar” koji im točno govori kad odrasli uistinumisle ono što kažu, a i kad nije tako. Neki roditelji uistinunešto misle tek nakon što su njihovi zahtjevi nekoliko putazanemareni. Recite odmah odlučno što želite, bez čekanja dase djeca usprotive.

Obećajte da ćete uvijek misliti ono što kažete – Ako,primjerice, zovete dijete da dođe iz dvorišta, a ono se odmahne odazove, morat ćete uložiti dodatan trud i otići u dvorište,primiti ga za ruku i reći: „Kad te pozovem, očekujem od tebe

da dođeš!“ Ljepota takva pristupa jest u tome što morate samojedanput ili dvaput dokazati da mislite ozbiljno.

Budite dosljedni – Djeca će naučiti vjerovati da kadnešto kažete, to uistinu i mislite. Ostanite pri tome.

Budite kratki i određeni – Među roditeljima se širi bo-lest koja se zove prodiko – blebetitis. Najočitiji simptom jeuzrujana rečenica koja teče bez prestanka. Primjer: Pošaljetedjecu u sobu uz ljubaznu molbu da se spreme za spavanje inakon pola sata otkrijete da se tuku jastucima. Roditelj zara-žen „prodiko – blebetitisom“ kaže: “Poslao sam vas u sobu

prije trideset minuta da se spremiteza spavanje, a nitko se još nije nitipočeo spremati, a već je prošlo osamsati i sutra je škola – vrtić i zašto se tomora ponavljati iz večeri u večer, nemožete li se bar jedanput spremiti zaspavanje a da me ne naljutite i zaštoje u ovoj sobi opet takav nered, zarnikad ne možete…” Za ovu bolest po-stoji lijek: nastojite govoriti manje, akazati više, budite određeni u opi-sima, ali upotrijebite što manje rije-či: “Djeco sad je 8,30. U pidžame.

Odmah.” Kao što vidite, to je kratko i jasno, to je lako razu-mjeti.

Nemojte popustiti pred prigovaranjem, cmizdre-njem i pritiscima! – Mnogi roditelji dobro počnu, ali ih ne-vjerojatno uporna djeca skrenu s pravog puta, izgleda kao daudruže svoje sposobnosti da roditelje pogode u slabu točku.Ako dobro radite svoj posao, često se vaše odluke djetetuneće svidjeti. Vaš najvažniji cilj, kao roditelja, nije da kratko-ročno usrećite svoju djecu. Vaš je cilj da odgojite sposobne iodgovorne ljude. (Prema: Elizabeth Pantley “Savršeno rodi-teljstvo”)

Bi li se presvukao prije nego Ga pus-tiš unutra ili bi sakrio neke časopise ipostavio Bibliju na njihovo mjesto? Bi lisklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadiocrkvenu pjesmaricu? Bi li mu mogao do-pustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačionaokolo? Razmišljam… kada bi Spasiteljbio s tobom dan-dva, bi li ti nastavio ra-diti stvari koje redovito radiš? Bi li na-stavio govoriti ono što uvijek govoriš? Bili se tvoj život nastavio kao što živiš svihdrugih dana? Bi li poveo Isusa sa sobom

svugdje gdje ideš ili bi možda promije-nio svoje planove tih dana? Bi li ti bilodrago upoznati ga sa svim svojim prija-teljima ili bi se ponadao da neki od njihneće doći dok On ne završi posjet? Bi liti bilo drago da On ostane s tobom zastalno ili bi odahnuo kada konačno ode?Možda bi bilo zanimljivo znati što bi tistvarno radio kad bi Isus došao danaskao osoba biti neko vrijeme s tobom...

(nepoznati autor)

2/2010 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

jedna slika - jedna pričaKad bi Isus došao danas

male mudrosti

ZATO JER TE VOLIM...Kad si se jutros probudio, promatrao sam te i nadao

se da ćeš mi se obratiti, uputiti mi makar koju riječ, pita-jući me za mišljenje ili zahvaljujući mi za nešto dobro štoti se jučer dogodilo, ali primijetio sam da si bio jako zau-zet traženjem robe koju ćeš obući za posao. Nastavio samčekati dok si još trčao po kući oblačeći se i spremajući,znao sam da bi imao vremena tek da se na trenutak zau-staviš i kažeš mi: “Bok!”; ali bio si prezauzet. Zato sam zatebe osvijetlio nebo, ispunio ga bojama i pjevom ptica davidim hoćeš li me barem tako čuti, ali ni na to se nisi osvr-tao.

Promatrao sam te dok si se spremao na posao i str-pljivo sam čekao čitav dan. Pretpostavljam da si, zbogmnogih stvari koje si trebao napraviti, bio previše zauzetda mi išta kažeš.

Kad si se vratio kući, vidio sam umor na tvome licui pomislio sam da te malo osvježim blagom kišom kojaće odagnati taj umor. To je bio moj dar, ali ti si se nalju-tio i uvrijedio moje ime.

Toliko sam želio da mi pričaš... Ima još toliko vre-mena, mislio sam. Poslije si uključio televizor. Ja sam testrpljivo čekao dok si gledao televiziju. Večerao si, i uro-nivši u svoj svijet, ti si ponovno zaboravio popričati samnom. Primijetio sam da si umoran i razumio sam tvojuželju za tišinom. Zato sam spustio sunce i na njegovo mje-sto postavio zvjezdani pokrivač. A u njegovom središtusam upalio jednu svijeću: bio je to prekrasan prizor! Ali tiništa od toga nisi primjetio.

Kad si išao spavati, poželio si laku noć svojoj obite-lji i, kako si legao, gotovo isti trenutak si zaspao. Pratiosam tvoj san glazbom i blagim mislima, a moji anđeli subdjeli nad tobom. Ali nije važno, jer vjerojatno ni ne pri-mjećuješ da sam uvijek tu s tobom. Imam više strpljenjanego što misliš i bilo bi mi drago da te makar naučim dati imaš strpljenja s drugima.

(nepoznati autor)

za život:

Najzdravije ZIMSKE namirnice!

Pravilan izbor namirnica u zimskom periodu i njihova pri-mjena u ishrani mogu značajno utjecati na prevenciju gripe i dru-gih bolesti.

BUNDEVA – Sadrži niz dragocjenih sastojaka: bogata je vi-taminima (A, C, B1, B2, B6, PP), mineralima (K, P, Fe, Ca), pek-tinom, celulozom i dr. biljnim vlaknima. Upotrebljava se kuhanai pečena ili kao dodatak džemovima, kolačima, sokovima. Pre-poručuje se protiv umora, za regeneraciju kože i kose, liječenjereume, artritisa, psorijaze. Odlična je dijetalna hrana za dijabeti-čare i gojazne osobe, pod uvjetom da se ne koristi sa zaslađiva-čima. Pomaže kod problema s bubrezima i mjehurom.

ČIČOKA – Čičoka se priprema slično kao krumpir. Sadržibjelančevine, vrlo malo škroba i inulin koji kuhanjem prelazi ufruktozu, te je potrebna u prehrani dijabetičara. Bogata je K, Fe,P, vitaminima A, B1, B2, Di (u manjoj mjeri) C. U kulinarstvu sekoristi za kuhanje i pečenje, juhe, salate, slatke namaze. Korisnaje u terapiji hipertenzije i dijabetesa. Naribanu čičoku začinitipreljevom od sitno sjeckanog luka, naranče ili jabuke, žlice limu-novog soka, 1 dl vrhnja i žlice ulja. Pojesti odmah jer čičoka brzooksidira.

KLICE – Klice sadrže vitamine i fermente neophodne zarazvoj sjemena, a sastojci poput bjelančevina, skroba i masnoćaprelaze u znatno jednostavnije sastojke za čiju probavu je potre-bno mnogo manje vremena i energije. Mogu se koristiti kao po-seban obrok ili pak kao dodatak jelima. Dokazano je da su dobrapreventiva protiv kancera, oboljenja srca i krvnih žila, dijabetesa,problema s kralježnicom i zglobovima, potiču liječenje migrene,reguliraju metabolizam i jačaju imunitet. U porciju klica (lucerke,pšenice ili nekih drugih, po želji) naribati komad bundeve i ja-buku, pa dodati mljevene orahe, vrhnje, malo meda i soka od li-muna.

CITRUSNO VOĆE – Obiluje vitaminom C, ali oni ublaža-vaju i reumu i imaju antibiotsko djelovanje, snižavaju kolesterolu krvi i sprječavaju upale. Naranče i grejpfrut sadrže pektin kojipomaže organizmu u oslobađanju toksina iz alkohola, kave i ci-gareta, upijajući ih i transportirajući preko crijeva. Naranča sa-drži balastne tvari koje su potrebne za normalnu probavu. Man-darina je puna važnih hranljivih tvari koje sprječavaju bol u miši-ćima i zglobovima. (www.lepotaizdravlje.rs)

protiv života:

Pušenje vas čini starijim 10 godina!

Osim što skraćuje životni vijek, pušenje i znatno utje-če na kvalitetu života, tvrdi nova studija objavljena u Fin-skoj.

Istraživanje je provedeno tijekom 26 godina, među 1.658muškaraca, sličnog socijalno-ekonomskog statusa i dobrogzdravlja. Rezultati su pokazali da su ispitanici koji nisu nikad pu-šili živjeli u prosjeku 10 godina duže od „teških“ pušača (više od20 cigareta dnevno). Od ukupnog broja ispitanika, njih 372 jeumrlo. Najveće razlike pojavile su se između ispitanika koji nikadnisu pušili i teških pušača, posebno u kategorijama fizičkespreme i teškoćama zbog zdravstvenih problema.

Zvonik � 2/2010 45

Obitelj / Za život

zkvh

.org.r

s

Kad je već razvojačena Potiska gra-ničarska oblast (Potiski šanac), Som-borci su se dali u borbu da se njihovo tr-govište proglasi slobodnim kraljevskimgradom. Tome se protivila županija. Već1691. godine je jedno somborsko povje-renstvo bilo u Beču sa zahtjevom da Bečprisili županijske vlasti na povrat novca,koji su na ime poreza nepravedno ubraleod Somboraca i Subotičana. O tome pišeRadivoj Plavšić na 11. stranici svojeknjige Fragmenti iz prošlosti Sombora(Sombor, 1956.). Kako je vrijeme odmi-calo, županijske su vlasti sve žešće na-stojale okrnjiti povlastice, koje su som-borski graničari uživali. To je bio razlogzašto su Somborci tako složno prionuliuz borbu za proglašenjem Sombora slo-bodnim kraljevskim gradom. U povje-renstvo koje je u Beču pregovaralo ušlisu još i Stevan Karalić, Abraham Bo-kerović i Jovan Damjanović (Muhi108-109, o tome piše i Radivoj Plavšić na12. stranici navedenoga djela). Za vri-jeme dok je somborsko povjerenstvopregovaralo u Beču, županija je, u na-mjeri da omete proglašenje Somboraslobodnim kraljevskim gradom, neu-morno slala optužbe protiv Sombora injegovih građana. Čak će nazvati Som-borce razbojnicima i bezbožnicima.Mijo Bokerović je molio Somborce dase ne obaziru na klevete županijskih vla-sti. Iz Beča su gradonačelniku MartinuParčetiću često stizala izvješća o na-pretku pregovora. I konačno, 21. ožujka1747. godine kraljica i carica Marija Te-rezija je potpisala povelju o proglašenjuSombora slobodnim kraljevskim gra-dom. Grad je tom poveljom dobio pu-stare: Bukovac, Čičovi, Gradina, Iva-novo Selo, Šaponje, Bilić, Nenadić, Ka-rakoria, Rančevo, Praćević i Piperos(Muhi 113).

Cijeli se grad zadužioPremda su Somborci morali na-

maknuti 150.000 forinti, vijest, da je kra-ljica Marija Terezija potpisala doku-ment, izazvala je u gradu veliku radost.Županija je 22. veljače 1748. izabralaopunomoćenike: gradskog suca, MarkaParčetića, Stevana Karalića i AtanasijaStojšića, i opunomoćila ih, da podignuzajam u visini od 150 – 200.000 forinti.Kad su ta trojica u Beču predala traženinovac, kraljica Marija Terezija je 17. ve-ljače 1749. godine potpisala svečanu po-

velju, pa su je predstavnici Somboracamogli sa sobom ponijeti (Muhi, 114-115). Somboru je pozajmicom pomogaograd Halas (Kiskunhalas) s 15.000 i Sza-badszálás s 3.000 forinti, dok je preostalinovac Somborcima posudio barun JosefPalm u Beču. (Trencsény Károly, Zom-bor, Bács-Bodrog Vármegye, I, Buda-pest, 1909, 215. str.)

Proglašenje kraljevskih povlastica

Za doček povelje sa povlasticamaslobodnog kraljevskog gradu su Som-borci 27. ožujka 1749. godine ustanovilisvečani banderij od 40 konjanika, ko-jemu je na čelu bio Nikola Parčetić za-jedno sa župnicima obiju vjera. Banderijje otišao do Budima, odakle je zajedno sdvorskim savjetnikom JohannesomStefanom Kollerom došao u Sombor.Konačno je 22. travnja 1749. godine po-velja stigla u Sombor. Kraljevski je sav-jetnik odsjeo u franjevačkom samo-stanu. Sve su se sjednice gradskog po-glavarstva u to vrijeme održavale u bla-govaonici franjevačkog samostana. U sa-mostanskoj blagovaonici održano je 23.travnja 1749. godine vijećanje o predsto-jećoj svečanosti. Nakon vijećanja gene-ralni lektor svetoga bogoslovlja iz Bu-dima fra Jerko Lipovčević Požežanin,služio je svetu misu za uspjeh sveča-nosti.

Franjevački samostan veliki svjedok prošlosti

Svečanost je započela narednogdana, 24. travnja 1749. godine u 8 sati. Usvečanom ophodu uz pratnju truba ibubnjeva pronijela se gradom poveljakoju je nosio Nikola Parčetić, da bi sepostavila u samostanskoj blagovaonici.Njega su pratili ugledniji građani kao inaoružani vojnici. Zatim je slijedio zazivDuha Svetoga u staroj župnoj crkvi, pasvečana zavjetna sveta misa o Duhu Sve-tom, koju je služio fra Luka Čilić, ge-neralni lektor budimske teologije. Pje-vanje himna Duhu Svetom su građani ivojnici popratili pucnjavom iz pušaka.Pred crkvom je bilo mnoštvo vjernikaKatoličke i Pravoslavne crkve. Sveča-nosti proglašenja slobodnog kraljevskoggrada Sombora nazočio je i pravoslavnibački biskup Visarion Pavlović izNovog Sada, kalački kanonik AntunKnežević, somborski prota Veselin Be-ljanski sa svojih 15 svećenika. U to je vri-

jeme somborskom župom upravljao fraAntun od Pečuha. Na slavlju je bio i bivšisomborski vojni kapelan fra Antun De-žević i mnogi drugi franjevci, ali i župa-nijski i kraljevski službenici. Slavlje senastavilo u samostanskoj blagovaonici,gdje je latinski i hrvatski pročitana po-velja. Svečani govor je održao JohannesStefan Koller, koji je svoj govor zaključiosardačnom čestitkom u obliku krono-stiha: VIVat! PerennIs aVe! DIV In po-sterIs fLoreat InsIgnIta IstIs prIVILe-gIIs CiVitas Ista ZoMborIensIs. (Živio!Zauvijek: zdravo! Neka dugo cvjeta u po-tomcima ovim povlasticama odlikovanitaj Sombor grad!). Zbroj istaknutih slova5+1+5+1+5+500+1+5+1+1+50+1+1+1+1+1+1+5+1+50+1+1+100+5+1+1000+1+1)

daje godinu 1747, kad je Marija Terezijapotpisala povelju slobodnog kraljevskoggrada Sombora. Tada su gradski oci po-ložili prisegu. Svečana zvonjava zvona ivelika pucnjava samo je povećala veseljeokupljenog puka. Svoj drugi govor zavr-šio je Johannes Stefan Koller još jednimkronostihom: Caeterum faXIt DeVs VtCaeptae gLorIae Vestrae eXpost aequVegratVLarI possIM. (Dao Bog, da na va-šoj započetoj slavi i kasnije mogu ovakočestitati). Na sjednici gradskog pogla-varstva, 25. travnja 1749. godine, za gra-donačelnika je izabran Martin Parčetić.Tada su izabrani i ostali članovi pogla-varstva, kao i bilježnik, komornik, pučkitribun, blagajnik i prefekt. Uzalud jeKraljevska komora ponudila gradu Som-boru osim darovanih pustara još i Sivac,Apatin, Bezdan, Kupusinu, Doroslovo,Čonoplju, Staru Moravicu, Kruševlje,Pačir i Gakovo za samo 800 forinti.Gradska blagajna je bila pod velikim du-govima, pa se grad morao odreći širo-kogrudne ponude (fra Bono Mihalović,Oppidum prvilegiatum Zombor in Libe-ram ac Regiam Civitatem promuilgatur,ac installatur Anno Dni 1749., Extrac-tus Protocolli Conventus L. R. CivitatisZomboriensis P. P. Ordinis MinorumObservatiae Provintiae olim Bosnae Ar-gentiane s. Crucis nunc vero Divi Iao-nis a Capistrano ab Anno 1717 usequead Annum 1787. (rukopis). Slavlje pro-glašenja povelje s povlasticama završenoje 30. travnja 1749. godine u 4 sata, kadje kraljevski povjerenik krenuo put Po-žuna (Bratislave). Na ispraćaju su bilibrojni građani, gradsko poglavarstvo,katolički i pravoslavni župnik, te pravo-slavni biskup bački Visarion Pavlović.Ispraćaj je popraćen pucnjavom iz pu-šaka i glazbom.

2/2010 � Zvonik46

Povijesni kutak

Sombor pao pod županijsku vlastPiše: Stjepan Beretić

Zahvaljujem vam na povjerenjušto ste svoj tako osobni problem ilipitanje stavili na raspolaganje čitate-ljima Zvonika. Često se oko sakra-menta pokore, to jest ispovijedi, ja-vljaju uvijek nova i nova pitanja, a istara ne prolaze. Ovaj dio koji ste vidotaknuli samo je jedno od mnogihpitanja oko ovoga sakramenta koji jezasigurno jedan od najvećih Božjihdarova. Zašto? Ponajprije stoga štonas je Isus od grijeha oslobodio svo-jom smrću i uskrsnućem te kao noviAdam, istim otajstvom, stekao svojnovi narod. Ono što bismo mi negdjeu dnu duše tako jako voljeli je ova-kvo razmišljanje. Ako je Isus noviAdam, a jest, i ako je ta novina no-voga čovjeka tako značajna da je ot-kupljenje savršeniji čin od samogastvaranja, onda nam se javlja pitanjezašto nam nije čin otkupljenja pro-mijenio i narav? Naime, Adam jeprije grijeha imao drukčiju narav.Stanje grijeha dovelo ga je u napu-knutu i ranjivu narav. Krist je uskr-snućem obnovio novoga čovjeka idao „pomirnicu za grijehe naše“, tese pitamo zašto nam nije onda dao inovu narav. Pri tome zaboravljamoda nam jest dao novu narav. Ta senova narav prima u sakramentimainicijacije, napose krštenja, kada nasebe – kako kaže Pavao – oblačimonovoga čovjeka. E, taj novi čovjek je„zagrljen milošću“ i stvarno je, kakokaže isti Pavao, „zamilovan u ljublje-nome“, ali mu je ostala trajna prisut-nost kušnje, kakvu je uostalom

Adam imao prije grijeha. U čemu jeporuka? Isus je, znajući da vrši voljuOčevu i da nas je izveo na novi putmilosti, kao najveći dar svoga uskr-snuća podijelio učenicima – ljudimaupravo svoju Božansku vlast – da unjegovo ime uništavaju grijeh, to jestodrješuju i ne zadržavaju. Uskrsnu-ćem je pobijedio ili uništio grijeh injegovu moć, a darom uskrsnuća –vlašću odrješenja – dao je apostolimasvoju vlast da to u njegovo ime činedo konca svijeta. Tako zapravo u kr-šćanima ne vlada grijeh nego milost.I zato ne možemo govoriti o grje-šnom svijetu nego o svijetu pozvanuna milost – na suradnju. Što je ondaproblem? Prvi problem je napastkoja nas navodi da mislimo kako mo-žemo svojim djelima opravdati sebeili prisiliti Boga da nas učini bezgrje-

šnima. To je pokušao već Pavao.Dobio je odgovor: dosta ti je mojamilost. Dakle, prvu poteškoću mo-ramo ukloniti tako da svoje molitve,dobra djela i sve ostale žrtve, a na-pose borbu protiv grijeha, objedi-nimo kao način suradnje s Božjommilošću za naše spasenje. Ali zapam-tite, duhovni život nije u uspjesima,pa ni bezgrješnosti nego je njegovaveličina u nastojanju! Mi nastojimo„iz petnih žila“ surađivati, a Božji jeput da nas vodi makar i trnovitim pu-tovima. Dobro je što se čuvate gri-jeha, tako treba, ali nemojte biti ne-raspoloženi ako dragi Bog dopuštaponiženje po kojem si svjestan da simalen. I Pavao je zapisao: kad samslab, onda sam jak.

Druga poteškoća je napast stra-ha da često ispovijedamo iste gri-

jehe. Jasno. Naša narav, kako samrekao, ostaje nepromijenjena. Svakanarav ima svoje svijetle i tamnestrane. Svakog od nas na ispovijedprati redovito naša vlastita sjena.Dok god sam ja „ja“, uvijek ću imatitu narav više-manje popravljenu alijoš uvijek ljudsku, a onda i sjenovitu.To su te naše česte ispovijedi na ko-jima stalno vidimo i svoju sjenu. Akose u neku sobu uopće ne ulazi, ipaktreba dosta često brisati prašinu dase ne zanemari. Tako je česta ispovi-jed brisanje prašine. Jasno, uvijekiste ali uvijek nove.

Treća opasnost je upravo pita-nje o svecima. Razumljiva je u ovomkontekstu i naša želja da budemosveti. Sveca poistovjećujemo s poj-mom bezgrješnoga. To je krivo. Sve-tac je čovjek koji je milošću Božjom

i vlastitim nastojanjem postigao he-rojski stupanj kreposti. Mučenik jedao svoj život. Ako prenesete dlansvoje ruke pod jako svjetlo, a pogo-tovo pod povećalo ili mikroskop, vi-djet ćete da je dlan prljav. Tako isveci. Što su bliže suncu – Bogu –više vide svoje sjene, te ih ispovije-daju, jer ispovijeđu slave i veličajuBožje milosrđe. Da vas utješim, svetiLeopold Mandić ispovijedao se svakidan, a sveti Franjo Asiški čak i višeputa na dan. Jasno da to nije prepo-ruka, tek utjeha da vidite da je tovaše pitanje problem i svetaca. Jaokršćaninu kome stanje duše ne bibio predmet pažnje ili čak problem.Dakle, ispovijedajte se redovito idalje svjesni da Bog čini da se povašoj poniznosti uvećava njegova mi-lost.

Zvonik � 2/2010 47

Vjernici pitaju

Što su bliže suncu – Bogu – više vide svoje sjene,te ih ispovijedaju, jer ispovijeđu slave i veličajuBožje milosrđe. Da vas utješim, sveti LeopoldMandić ispovijedao se svaki dan, a sveti Franjo Asiški čak i više puta na dan.

Česta ispovijed istih grijehaOdgovara: Andrija Kopilović

Molim se Bogu. Redovitoidem svake nedjelje na svetu misu.Ispovijedam se mjesečno uz milostBožju. Čuvam se i najmanjeg gri-jeha. Pitam se na sljedećoj ispovijedihoću li opet kazati iste grijehe? Či-tao sam da su se mnogi sveci ispovi-jedali često. Sveti Ljudevit se ispovi-jedao čak svakog tjedna. Pitam sekako su se ispovijedali i što su ispo-vijedali. Hvala na odgovoru.

Š. M., Subotica

zkvh

.org.r

s

2/2010 � Zvonik48

U susret događanjimaKRIŽNI PUT NA

SUBOTIČKOJ KALVARIJI14. 03. Križni put djece

u 15 sati na hrvatskom jezikuu 16 sati na mađarskom jeziku

21. 03. Križni put mladihu 15 sati na hrvatskom jezikuu 16 sati na mađarskom jeziku

28. 03. Križni put odraslihu 15 sati na hrvatskom jezikuu 16 sati na mađarskom jeziku

2. 04. Križni putu 9 sati na mađarskom jezikuu 10 sati na hrvatskom jeziku

****Misa za biskupa Budanovića

16. 03. u 17,30 satiu župnoj crkvi Sv. Roka

***

FESTIVAL HRVATSKIHDUHOVNIH PJESAMA

„HOSANAFEST”raspisuje

NATJEČAJ za prijem skladbi za Hosanafest

Natječaj je otvoren od 1. 02.i traje do 1. 04. 2010.

Potrebne informacije potražite na: www.hosanafest.suboticka-biskupija.info

Rezultati natječaja bit će objavljeni20. 04. na internetskoj stranici Hosana-Festa, a moći će se naći i u drugim me-dijima.

Radove slati ili dostaviti na adresu: „HOSANAFEST” Gajeva 2 24000 SUBOTICA +381(0)25/482-496 e-mail: [email protected]

Festival hrvatskih duhovnih pje-sama – „Hosanafest” održava se u prvu

nedjelju u rujnu mjesecu u Subotici.

HRVATSKA ČITAONICA iKatolički institut za kulturu, povijest

i duhovnost“Ivan Antunović” – S u b o t i c a

upućujuPOZIV NA OSMI SUSRET

PJESNIKA“LIRA NAIVA 2010.”

Sudjeluju: pjesnici iz Srijema, Po-dunavlja, Sombora i Subotice

Uvjet: svaki pjesnik dužan je pos-lati 3-5 svojih pjesama koje mogu biti pi-sane standardnim hrvatskim jezikom iliikavicom (bunjevačkom ili šokačkom)a bit će objavljene u zbirci

Pjesme i prijavu poslati do 15. 05.2010. (oni koji se prijavljuju prvi put tre-baju poslati i kraću biografiju te jednufotografiju /portret) na adresu:

Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Subotica

ili E-mail: [email protected]

Osmi susret pjesnika održat će seu SVETOZAR MILETIĆU u subotu, 26. 06. 2010.

Detaljnije informacije na mobtel: 064 211 31 86

***

IV. Škola animatora 2009./10.Župa Sv. Lovre – Sonta

26.-28. 02. 2010.Tema: "Ljubav i zdrava spolnost"Voditeljica: Katarina Ralbovsky,

Centar za duhovnu pomoć – Zagreb

Sve informacije i prijave: Župni ured Sv. Lovre – Sonta,

Vojvođanska 60Vlč. Dominik Ralbovsky

tel: 063 754 07 66Kristina Ralbovski

tel: 063 159 89 14Godišnja pretplata za ZVONIK:

- direktnom dostavom na župe: 1450 din- poštom:

1700 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, s nazna-kom podataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske naime Svjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode12, 10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Rimokatolička vjerska zajednica - Biskupski

ordinarijat, Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subo-tica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info,

Hrvatska riječ

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 2/2010

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima u Hrvatskoj čitaonici

Subotica, ulica Bele Gabrića 21srijeda, petak 10 – 14 sati

utorak, četvrtak 16 – 19 sati zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 2/2010 � Zvonik

kolpČa-ŠGn· by kolp

@}u,U),tite M i tdi u J-a~tu-u.

zkvh

.org.r

s

Documents

zkvh.org · Poznato je da više velikih reli-gija pustinju smatra povlaštenim mjestom iskustva svetoga. Oskud-nost životnih uvjeta u pustinji, po suprotnosti, u svijesti religioznog