Dnevnik citanja

Zlo prolejce

Mihailo Lalic

I Biografija i bibliografija

Biografija

Rodjen je 7.oktobra 1914. u Trepci (malo selo u Crnoj Gori) i odrastao u siromanoj seljackoj porodici. Rano je ostao bez majke i oca, pa se o njemu brinula maceha. Uz njenu se pomoc kolovao i zavrio osnovnu kolu u Trepci, gimnaziju u Beranama, pjeaceci svakodnevno kilometrima od kuce do kole. Po zavrenoj gimnaziji, dolazi u Beograd. Imao je elju da studira medicinu, pa filozofiju, pa modernu fiziku, ali je u jesen 1933. zapoceo studije na Pravnom fakultetu. Zbog nedovoljnih sredstava za ivot, izdraavao se radeci razne poslove. U tom periodu pocinje da se bavi knjievnocu. Svoje prve radove, pjesme i krace pripovijetke objavljuje od 1934. u listovima Student, Pravda, Zeta, Politika, Mlada kultura, Naa stvarnost. Uporedo sa pocetkom knjievnog rada, Lalic dri predavanja o marksizmu. Tada je i prvi put uhapen, i od tada je hapen i zatvaran tri puta. Zbog toga je ovaj period svog knjievnog rada (1930. do 1940.), nazvao literarno egrtovanje. U tom periodu saradjuje u beogradskom casopisu Mlada kultura, koja je okupljala grupu mladjih progresivnih pisaca, publicista i likovnih umjetnika. Po izbijanju rata 1941., Lalic se vraca u Crnu Goru i zatim ucestvuje u narodnoj revoluciji, od njenih prvih dana. Ostavi na terenu, a izgubivi vezu sa partizanskim jedinicama, sredinom jula 1942., pada u ruke cetnicima i dospijeva u zatvor u Kolainu. Poslije biva deportovan u logor na Sajmitu, a odatle u Grcku. Polovinom 1944. bjei iz logora i prikljucuje se grckom narodno-oslobodilackom pokretu, grckim partizanima, da bi se u novembru iste godine vratio u Crnu goru. Zbog toga ne cudi to se ovaj pisac, na samom pocetku svog knjievnog rada opredijelio za tematiku NOB na prostoru Crne Gore. Po povratku postaje novinar lista Pobjeda na Cetinju, a zatim direktor TANJUG-a za Crnu Goru. 1946. prelazi u Beograd, radi opet kao urednik, a potom reporter u listu Borba. Pocinje da objavljuje prozu i stihove u casopisima Stvaranje i Letopis Matice Srpske i dr. Od 1952. do 1953. boravi i radi u Parizu. Tu je izabran za clana Srpske akademije nauka i umetnosti, da bi od 1973. do 1976. djelovao kao jedan od osnivaca Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Od 1965. godine kao profesionalni knjievnik ivi i radi naizmjenicno u Beogradu i Herceg-novom, sve do smrti 1993. Svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Staze slobode, Lalic je objavio 1948. godine na Cetinju. Ubrzo zatim ce se okrenuti prozi koja ce postati iskljuciva forma umjetnickog sagledavnja vremena, dogadjaja i ljudskih sudbina. Objavio je veliki broj knjiga pripovijedaka: Izvidnica, Prvi snijeg, Na mjesecini, Poslednje brdo, kao i romana: Svadba, Zlo proljece, Raskid, Lelejska gora, Hajka, Pramen tame, Ratna sreca, Zatocenici, Dokle gora zazeleni, Gledajuci dalje na drumove, Odlucan covjek. Lalic u svojim romanima prikazuje vrijeme kada je u partizanskom ratovanju dolo do krize, kada su se probudili stari sukobi i podjele i kada izvjesnost borbe nije mogla da se nasluti. Njegovi junaci su zahvaceni moralnim i psiholokim krizama, a osnovno sredstvo njihovog umjetnickog oblikovanja je unutranji monolog. Pojedini likovi njegovih dijela se javljaju u vie romana. Tako npr. Lado Tajovic je glavni lik Lelejske gore, ali i u romanima Zlo proljece i Hajka. Za svoj umjetnicko-stvaralacki doprinos, knjievnicki akademik Mihailo Lalic je dobio brojna priznanja i nagrade. Neke od njegovih knjiga doivjele su deset i vie izdanja. Karakteristicno za njega je to to se on stalno vraca zavrenim pripovijetkama i romanima, nakon odredjenog vremena da bi ih opet preradio. Pojedina njegova djela prevedena su na sve jezike jugoslovenskih naroda, kao i na bugarski, ceki, slovacki, poljski, ruski, rumunski, litvanski, danski, njemacki, engleski i dr.

Biobliografija

Staze slobode, (pjesme), (1948)

Objavio je veliki broj knjiga pripovedaka:

Izvidnica (1948),Prvi snijeg (1951),Na mjesecini (1956),Posljednje brdo (1967),Gosti (1967),Pusta zemlja (1968),.

Ipak, znacajan doprinos savremenoj prozi dali su njegovi romani:

Svadba (1950),Zlo proljece (1953),Raskid (1955),Lelejska gora (1957, 1962),Hajka (1960),Pramen tame (1970),Ratna sreca (1973),Zatocnici (1976),Dokle gora zazeleni (1982),Gledajuci dolje na drumove (1983),Odlucan covjek (1990),Tamara (1992).

Izdate su i knjige Lalicevih autobiografskih tekstova:

Prutom po vodi (1992)-dnevnicka proza,Epistolae seniles/Staracke poslanice/ (1995)

II Opsti dozivljaj djela

Iako nisam dovoljno kompetentna da pricam ,a kamoli da kritikujem ovo dijelo ,kao i vecina ucenika mojih godina,ja cu ipak iskazati moje misljenje.Samo citanje ove knjige je ,po meni , gubljenje vremena. Opisivnje dogadjaja za vrijeme rata ,preplitanje dogadjaja iz proslosti i sadasnjosti zamaraju citaoca i time se citaocu gibi volja za dalje citanje ovog dijela.Iako na neke momente ova knjiga podsjeca na Na Drini cuprija,kada malo bolje razmislite ona nije pribizna njoj.

III Fabula i kompozicija

Tema-motiv povratka glavnog junaka u zavicaj,motivisanog prinudom ili po obavljenom poslm poslu.Lalic je podredio namjeri da umjetnicki uoblici ne samo psiholoski zivot junaka ,ve takozvanu radnju romana zasnuje na sirokom planu i odslika prostor i vrijeme zbivanja radnje i dade psiholoski profil kako sredine tako i glavnih sudionika.Kada se roman razlomi ,kad se od glavno tematskog toka skrene u kukove i zakutke,kad se citalac odvoji od Lada,Dzana,Vidre i Ive ,pa se uputi u palninskim predvorijima pejzazima,uskoci u zivot Vukolica,Trobrka i Taslaca,zatim osjeti istorijske trenutke iz kojih likovi vuku korije postojanja i piscevu filozofiju.Lado Tajovic,glavni junak romana,svojm pojavom i aktivnosc povezuje sve kompozicijske motive romana ,svu njegovu razudjenost,u cijelinu,koja bez obzira na mjestimicnu razvucenost drzi na okupu i nudi jedinstve slike moguce stvarnosti.Roman se slovi kao ispovjest Lada Tajovia,poslije povratka u zavicaj nakon bombardovanja Beograda u aprilskom ratu 1941.godine.Nase je misljenje da je to melanholican roman,roman tragedije covjeka u prostoru i vremenu.Kritika ga klasifikuje i kao porodican roman.Pricanje u romanu je u sjenci rata.Junak romana je s mukom prevladao psiholosku uznemireniost po povratku u zavicaj iz bombardovanja Beograda.Postepeno se reintegrisao u drustveni zivot kraja u koj ije dosao.Tragiku zlih dana zlog proljeca Lado Tajovic je dozivljavao na dva plana:drustvenom i porodicnom.Ostavsi u Beogradu bez djevojke koja je davala smisao njegovom postojanju-po dolasku u zavicaj srela ga je praznina i u porodicnom domu.Bez porodice,bez brace i sestara iz prve linije ,bez sireg rodjackog oslonca ,gajio je nadu da ce kuci baci bar Branka,brata od strica ,ili Nenada, Zlo proljece je medjutim i njih uvuklo u kovitla vremena ,pa mu je nada ostala jedino uzdanje .Stranice romaan izk ojih se vidi Ladovo Ceznuce i traganje za Brankom i pokusaj da se spase od njega to sto odrzava tenziju tragicnosti u romanu. a takodje citaovu paznju drze i djelovi romana zezani za zle dane zlog proljeca prve ratne godine na sjeveru nase Crne Gore: Dodje odnekud jedno zlo proljece i sve pokosi slanom i raznese vjetrovima.Ladovo traganje za Brankom postalo je njegova opsesija .Ta linija u romanu je znacajna.NA toj liniji su otkriveni i odosi izmedju Branka i Ive i grcevita Ladova borba da Ivu sa Brankovim nerodjenim djetetom dovede za snahu,kod Dzane.U ovom romanu nezaobilazan je period Ladovog skolovanja ,kako srednjoskolskog tako i onog u Beogradu i one iz zivota i rada studenstske organizaciije,i tom konteksti sire,slabije su u odnosu na druge strukturne djelove romana.Dva lika dominiranju Ladovim dozivljajnim svijetom iz perioda gimnazijskog i studenstskog skolovanja :Dzana i Vidra.Uz istorijsko-porodicni sloj romana-iz strukture slojevitosti romana Zlo proljece mozemo izdvojiti:socijalni aspekt romana,dakle socijalnu komponentu dijela,motiv gladi,motiv izdaje i osvete,pjesmu i njenu funkciju u dijelu,pejzaz ,piscevu filozofiju zivota ...Sto se tice kompozicije ,roman je podjeljen na pet poglavlja (Dan oruzja i seoba ,Dan glasnika,Dan ogledala,Dan nejasnih predvidjanja i dan da se pocne iznova)istog broja stranice (poslednje je nesto duze)i istog broja poglavlja.Motivi su medjusobno povezani tako da nijedno poglavlje ne bi se moglo izvaditi izvan cijeline.Iako je roman melanholican,Lalic je njegov kraj sveo u simbole koji zivot znace.Na kraju Lado dovodi Dzani Ivu koja donis zivot srecu! A po njemu ,Ladu tajovicu ,nista ljepse od zene koja obnavlja zivot;Gledam Ivu kaze:proljepsala se ,oci narocito. Nek idu zbogom zalosti ,nek ostane samo mali ,goli zivot na ivici nesrece ! Mali goli neustrasiv ! On sto usred litice zeleni sator razvija i vuce sokocce iz tvrde granitnih gomila,i zile pusta kas izgleda da ga nema ! Nek ostane ,nek opet razlista...Lalic je romanom realisticki zahvatio pocetne dane rata na nasim prostorima,odnosno predustanicko vrijeme a podruciju Lima 1941.godine . Zlo proljece je siroka slika relativno slozene konstrukcije ,u kojo je preplitanjem prosti i sadasnjosti data geneze glavnog junaka romana i njegovo raspolozenje u praskozorju ustanickih dana.Dijelo je oblikovano primjernim pjesickim jezikom.

IV Vrijeme i mjesto radnje Vrijeme radnje :za vrijeme aprilskog ratg 1942.Mjesto radnje:rodni zavicaj Lada Tajovica

V Analiza Likova

DzanaDzana je nezaobilazni lik Laliceve proze.Sticanjem zivotnih okolnosti ona se vise pamti kao Ladova strina,a manje kao majka izgubljenog jedinca.Dzana strina,adamsko koljeno,dominira u nekim segmentima Zlog Proljeca.Bez analize tog lika nema strukturne,niti estetske analize romana.Ona je simbol zenskog zovjestva i porodicne odanosti.Lalic je je vidio prije svega u porodici.Nesreca ju je hranila svojim sokovima,ali je ostala u shvatanju dosljedna i ponosa,stamena kao kamen.Sve nase majke starije od Dzane i ssve su nesrecne bivale na svoj nacin,srecnih trenutaka imale su malo.U romanu je dzanadjelatna licnost.Radila je najteze seljacke poslove,a jednom prilikom ustremila se kao lavica na zasjedu oko kuce.Dzana je divno vajan knjizevni lik ostvaren u porotdicnom zivotu.Slikana je jezikom primjerenim zivotnim situacijama u kojima se javlja.Samoprijegorom i nesebicnoscu,hrabroscu i mukotrpnim zivotom postala je simbol zivota crnogorskog sela.

Lado TajovicPrividni autor zlog proljeca jw Lado Tajovic,koji u vidu uspomena saopstava slike porodicnog zivota,situirane u istorijskom kontekstu i sredinama u kojima je zivio.Pojavljujuci se u uozi autora teksta Lado Tajovic je njegov centralni lik.Tajovic je centralni lik i laliceve proze.U postupku idividualizacije knjizevnog lia Lada Tajovica,lalic je dao dosta pojedinosti koje karakterisu socijalnu ili psiholosku stranu sredine u kojoj je lik ponikao i formirao snovne crte vlastitog mentalite.Prateci ga odmalena pisac je bio u prilici da na njemu uocava narastanje slozenih drustvenih protivjecnosti i formiranje karakternih crta po kojima je mogao biti reprezentat kraja u kome je ponikao i kasnije klase kojoj je pripadao.Tajovic je strukturiran kao licnost bogatog zivota-duhovnog i emocionalnog,sa spsobnoscu kritickog odabira i prosudjivanjema o pojavama koje zivot prate.prijemciv zivot intelektualnog interesovanja,privrzen vrijednostima,porodicnim i drustvenim,njega intelektualna zedj vodi u sticanje novih znanja pri cemu ga privlaci osobito nova misao klasnog obiljezja.Odlaskom u Beograd na studije,on se ukljcuje u studentski pokret u kome se ideoloski formirao i kome je ostao dosljijedan. Slozenost emocionalnog stanja glavnog junaka Zlog proljeca ispoljavala se u razlicitim okolnostima i u kontaktu sa ostalim junacima djela.Iz svih kontakata i verbalnih iskazivanja taj junak izrasta kao dusevno uravnotezena licnost,moralno zdrava i dosljedna onome sto hoce i kaze,VII Ideja dijela

NE ZALI ZA PROSLOSCU, NE PLANIRAJ BUDUCNOST, ZIVI U SADASNJOSTI.Ponekad pokuam da ne ivim u prolosti, ali prolost ivi u meni.alim prolost, nadam se buducnosti, nezadovoljan sa sadonocu - to je moj ivot.- CajkovskiZar niko ne moe da pobjegne od svoje prolosti? Zar ljudi moraju da se okrecu u krugu, nesposobni da izmijene sudbinu koja im je unaprijed odredjena? I koliko je krvno i psiholoko naslijedje sreca ili nesreca, napredak ili zaustavljenje. Mesa Selimovic

VIII Odabrani kraci odlomci

I kud bih? Da tumaram oko kuce,po bastama i uz potok ,a iz sela da me gledaju i da onda dodju da me vide i da me poslije dugo muce pitajuci o svemu i svacemu jer nemaju sta drugo da rade u ove beznadne dane. I to je zivot-ne znam s kakvim pravom ga mi preziremo :kretanje i nestajanje ,vezanaj sva vida sto se stalno smjenjuju u beskrajnom toku dana. laka jeza hvatalame od te pjemse ,a rijec ljubav,neizvjesnog znacenja koja sam tek nagadjao ,bojila je nebeskim plavetnilom sve se se krece zemljom zlatnozelenom sa stadima ciji cektari metalno tuku kroz rumenilo tresanaj i oraha i kroz pjesmu. Uvjek je covjek u samoci tuzan-tuvise ne moze da Se zavarava: zna sta je i necim unutra predosjeca ,kao sto je dolazeci svijet znao vec unaprijed i zaplakao. Dosta jada u svijetu sve je jadno u sivjetu,gjde god zaviris ,i zato nemoj da zavirujes... Tako,covjek je uvjek sklon da najljepse misli bas o svom pokoljenju,narocito doko je mlad,pa se zavarava snagom koja mu se cini neiscrpna. Tako se i pravi sitorija:bacis dzukelu na djubre,a neko drugi uzme stvar u ruke.Taj poslije moradrukcije,bar od straha da ga ne bace tamo i pocni cuda od junastva , i sve pozlati podvizima... Istina ne mozze on osto moze laz: da ublazi nepotrebni bol i umeksa onaj strasni prelaz izmedju slutnje i saznanja .Jer istina je ,kao i priroda ,uobrazena i hladna i tvrda ,a laz zgodna i utjesna ljutska tovrevina .Ako smo mi ljudi nesto nov stvorili otkad postojimo u vjecnosti-to je laz,Ona je sasvim nasa ,pa i ako u prirodi postoje neke njene klice-fatamorgana i kamuflaza s mimikrijom mi smo u tome daleko odmakli od praizvora da se oni vise ne mogu prepoznati.. Da me ubiju-pa to bi najbolje bilo.A kad je nesto najbolje,ondase to sigurno nece dogodoti. Umoran sam od gledanja ,ali ne mou da prestanem jer to ima cudnu privlanu snagu zivog vrtloga.Iznutra me podilazi vrtoglavica i imam utisak da se nprestano ,vec godinama ,okrecem u krug. Nesreca......Morala je da dodjeZvali su je neki.Mislis li da smo nesrecu mi zvaliNeko jeste Oni sto su govorili da je bolji rat nego pakt.

I ondakazu da smo jedan narod mi i oen gospodje sto se mazu pred ogledalom.I one sto lakiraju nokte ,cak i nokte na prstima od nogu ! Ne mogu da shvatim da smo jedan .Mozda smo nekad u proslosti bili,a i to mi je nevjerovatno,Sad vec odavno govorimo razlicitm jezicima.Ni ovaj veliki ratni smak nece moci da nas ujedini,jer su nam putevi sasvim suprotni i nikad se vise nece sresti. Zivot ponekad ne valja ni pet para! On je mucan i gadan ,i svakome bar desetak puta u zivotu dosadi takav gadni zivot. Citav jedan rat ,a ni parce hljeba. Uostalom- neka laze.Zar smo nesto olji mi koji to cinimo isto tako ,samo malo rjedje pa zato i uspjesnije?Jer mi to stvarni cinimo-nekad iz nuzde,a nekad iz zablude,ili da drugog dovedemo u zabludu radi nekog veceg cilja kojim neopravdano pridajemo ogroman znacaj.Pa,i kad smo uvjereni da govorimo idtinu-koliko puta ona ispadne nepouzdana i utjera nas u laz! A on je bar posten lazov,platonski,idealna vrsta lazova na ovom svijetu punom lazova. Odjednom tako promjeni se covjek i vise nije onaj st oje bio> To je ponekad zavisno od volje-izraste mu druga dlaka i on onda postaje neko drugi a vise nema onog sto je bio,nego samo blijeda uspomena na njega. Svijet je oko nas ogroman i zamrsen.Prolaze neki a neki se zavlace u jame,i niko nikome ne veruje.Dolazi nesto drugo i tesko,spremju se da to prespavaju i da im prodje kao lisici u snu-a mi cekamo,nezavisni od toga-hrabrost je jedino nase uzdanje.Samo ne znamo sta s tom hrabroscu,kad je goloruka i ocajna i sasava,kad je divlja i nepozvana.Sto njome moze da se cini.