Zlostavljanje i zanemarivanje

Zlostavljanje i zanemarivanje djece II obiteljiMarina Ajdukovi, Ninoslava Penik Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu Studijski centar socijalnog rada Izvorni znanstveni lanak UDK 179.2 Primljeno: srpanj 1994.

U posljednjih pet godina uoen je pad broja evidentiranih roditelja poinitelja zlostavljanja ili zaputanja djece i broja djece koja su u tretmanu socijalne skrbi zbog ugroenog razvoja u obitelji. Istraivanje psihosocijalnih aspekata zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji pokasuju da to smanjivanje nije odraz stvamog smanjivanja broja djece iji je razvoj ugroen u obitelji, ve da je tijekom ratnih godina dolo do poveanja "tamne brojke". Navedene su sugestije za uspjenije rano otkrivanje, evidentiranje, prevenciju i tretman zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji. Razliiti oblici Zlostavljanja djece u obitelji poznati su stoljeima, no tek je u posljednjih tridesetak godina tajproblem ozbiljno zainteresiraojavnost i strunjake. Danas se ak smatra da je zanemarivanje te tjelesno, psihiko i seksualno nasilje nad djecom u obitelji jedan od najveih problema suvremenog drutva (Archer i Browne, 1988; Newberger i sun, 1986. i drugi). Mnoga djeca izloena su nekom od tih oblika nasilja i nebrige u vlastitom domu ve od roenja. Mnoga od njih osjeat e posljedice nasilja i nebrige itavog ivota (Hunter i Killistrom, 1979; Rohnet; 1984). Djeca koja su bila zlostavljana ilili zanemarivana u djetinjstvu pokazuju itav niz poremeaja u linosti i ponaanju: od kolskog neuspjeha, agresivnosti, delinkvencije, pa do psihosomatskih oboljenja. Razvijaju se u odrasle koji teko uspostavljaju zadovoljavajue odnose s okolinom, ee zanemaruju i odbacuju vlastitu djecu i dr. (Rohnet; 1984; Wilson i Herrenstein, 1985; Ajdukovi i Penik, 1992). l. DEFINIRANJE POJMA ZLOSTAVLJANJE I ZANEMARIVANJE Iako je velik broj istraivanja provedenih u svijetu nedvosmisleno upozorio na negativne uinke zlostavljanja ili/i zanemarivanja djece u-obitelji, jo uvijek postoje tekoe u definiranju ove pojave. Kad se govori o ugroavanju djece u obitelji, obino se razlikuje zlostavljanje i zanemarivanje. Pritom se u pravilu razlikuje tjelesni i emocionalni aspekt kod obje pojave (Milling Kinard, 1987). Uz to se kao posebna kategorija ugroenog razvoja djece u obitelji istie seksualno zlostavljanje. U veini studija i istraivanja, kao i u praksi, operacionalizacija tih pojmova nije precizna, oni se meusobno preklapaju, a kriteriji razlikovanja pojedinih oblika ugroavanja djece u obitelji nisu jednoznani (White i sur., 1987. i drugi). Najjasniji su kriteriji za procjenu tjelesnog zlostavljanja, dok su kriteriji za definiranje emocio-

nalnog odnosno psiholokog zlostavljanja ili zanemarivanja manje precizni. Tjelesno zlostavljanje obino se oznaava kao ponaanje roditelja koje karakterizira prisutnost nesluajne povrede i iskazivanje otvorene tjelesne agresije prema djetetu. Moe ukljuiti udaranje, gnjeenje, paljenje, grebanje, davljenje, vezivanje, izlaganje visokoj temperaturi ili hladnoi, osjetilno preoptereenje (npr. prejako svjetlo, zvuk, odbojni okusi), spreavanje spavanja i drugo. Iako je pri odreivanju tjelesnog zlostavljanja jo uvijek odluujua vidljiva tjelesna povreda, u dananje vrijeme sve se vie naglaava vanost okolnosti i prirode samog ponaanja roditelja. Zanemarivanje se u pravilu iroko definira kao nebriga i proputanje roditelja da zadovolji emocionalne i razvojne potrebe djeteta, ukljuujui potrebu za odgovarajuom ishranom, odjeom, smjetajem, zdravstvenom brigom, obrazovanjem, intelektualnim poticanjem i emocionalnim razumijevanjem (White i sur., 1987). Dakle, za razliku od zlostavljanja,

269

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 269-276, Zagreb 1994.

Ajdukovi, M., Penik, N.: Zlostavljanje i zanemarivanje ...

zanemarivanje je proputanje da se neto uini, a ne neposredno nanoenje povrede ili tete djetetu. Tako iroka definicija zanemarivanja znai da si gotovo svaki roditelj moe postaviti pitanje zakazuje li povremeno u zadovoljenju brojnih potreba djeteta, tj. zanemaruje li povremeno svoje dijete. Potrebno je naglasiti da se o zanemarivanju moe govoriti tek kad nedostatak roditeljske brige ugroava razvoj djeteta i njegovu psiho-socijalnu ravnoteu. Uz to, zanemarivanje (uostalom kao i zlostavljanje) jest pojam s "relativnim" znaenjem. Kriteriji za njihovu identifikaciju prilagoavaju se oPOj kulturnoj razini, obiajima, dominantnom sustavu vrijednosti, usvojenim modelima odgoja i zbrinjavanja djece. U nas to prilagoavanje kriterija oslikava tolerancija za (ne) brigu romske djece. Identian model odgoja u drugim zajednicama ili skupinama smatra se grubim zanemarivanjem. U najnovije vrijeme zanimanje strunjaka sve je vie usmjereno na psiholoko zlostavljanje djece i na odnose izmeu razliitih vrsta zlostavljanja i zanemarivanja. Sve je vie prisutan stav da je odreenje psiholokog zlostavljanja sr ugroenog razvoja djece u obitelji jer je esta popratna pojava svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja djece. Posljedice psiholokog zlostavljanja po miljenju mnogih strunjaka najrazornije su za dijete i naruavaju njegovo samopotovanje, sliku o sebi i socijalnu kompetentnost (Brassard i sur., 1987). Stoga emo tom obliku zlostavljanja posvetiti posebnu pozornost. Pri odreenju psiholokog zlostavljanja esto se postavlja pitanje odnosi li se pridjev "psiholoko" na ponaanje roditelja ili na posljedice za dijete. Tako se esto kao psiholoko zlostavljanje djece navode sljedea ponaanja roditelja: - odbacivanje (npr. diskriminacija jednog djeteta u odnosu prema brai i sestrama, odbijanje pruanja pomoi djetetu i slino), - poniavanje (npr. nazivanje djeteta pogrdnim imenima, javno naglaavanje odnosno proglaavanje djeteta inferiornim i slino), - zastraivanje (npr. prijetnja tjelesnom povredom ili ubojstvom, ostavljanje djeteta samog, prisiljavanje djeteta da gleda nasilje nad onima za koje je emocionalno vezan i slino),

- izoliranje (npr. zakljuavanjem djeteta samog na due vrijeme, nedozvoljavanje druenja s vrnjacima ili odraslim osobama izvan kruga najue obitelji i slino), - pogreno socijaliziranje (npr. potkrepljivanje kriminalnog ponaanja, postavljanje nerealnih ili antisocijalnih modela ponaanja kao normalnih i prikladnih i slino), - uskraivanje emocionalnog odnosa (npr. ignoriranje djetetovih pokuaja komunikacije i kontakta s roditeljem, "mehaniko" postupanje s djetetom bez dodira i govorenja i slino). Procjenjivanje svakog od tih ponaanja psiholokim zlostavljanjem pretpostavlja odreivanje one toke u kojoj se psiholoki uinci roditeljskog ponaanja mogu oznaiti "tetnim". Zuriff (1988) smatra da odreivanje te toke nije empirijsko pitanje na koje mogu dati odgovor samo znanstvena istraivanja. Naime, tenja znanstvenoj objektivnosti, jednostavnosti i neutralnosti u ovom podruju moe dovesti do iskljuivanja vrlo sloenih ponaanja i interakcije roditelj-dijete koje mogu imati tetne uinke za djetetov razvoj. U interakciji s osobinama linosti djeteta i obiljejima njegovog ireg socijalnog okruenja jedno te isto ponaanje roditelja moe, ali i ne mora, imati tetne uinke za djetetov razvoj. Stoga psiholozi, socijalni radnici i pravnici u svom praktinom djelovanju trebaju sustavno razmotriti svaki sluaj u kojem ima naznaka psiholokog zlostavljanja djeteta. injenica da su kriteriji za procjenu fizikog zlostavljanja oigledniji, a da su oni koji se odnose na zanemarivanje ili psiholoko zlostavljanje esto nejasni i gotovo da i ne postoje, ima niz praktinih posljedica. Tako se npr. velikim dijelom zbog potekoa definiranja zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje relativno rjee evidentira. Znatno se rjee istrauju nego tjelesno zlostavljanje, iako su njihove posljedice na ishode procesa socijalizacije vrlo znaajne (Robner, 1984; Wilson i Herrenstein, 1985). Uz to, zbog tekoa i nepreciznosti pri definiranju zanemarivanja i psiholokog zlostavljanja vrlo je teko usporeivati rezultate razliitih istraivanja iz tog podruja. Sve opisane potekoe vezane uz odreivanje razliitih oblika ugroenog razvoja djece u obitelji oituju se u zakonskom

270

",

;

'0-:"

Rev. sac. polit., god. l, br. 3, str. 269-276, Zagreb 1994.


odreenju tih pojava u nas. Ugroen razvoj djece u obitelji reguliran je u nas s tri zakona. To su Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o braku i porodinim odnosima te Kazneni zakon. Zakonodavno reguliranje ove pojave ilustrirat e se odredbama navedenim u Prijedlogu kaznenog zakonika Republike Hrvatske. U tom prijedlogu, u glavi koja se odnosi na kaznena djela protiv braka, obitelji i mladei, posebno se odreuje zaputanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika (lanak 215).1 Pri odreivanju zaputanja zakonodavac posebno istie "grubo zanemarivanje" i naglaava njegove uinke na razvoj djeteta. I pri odreivanju zlostavljanja, uz prisutnost tekih tjelesnih povreda ili naruenog zdravlja djeteta, istie se njegova tetnost za razvitak maloljetnika. Pretpostavlja se sveza izmeu zlostavljanja u obitelji i nekih asocijalnih ponaanja kod djece, kao to je npr. prosjaenje, prostitucija, delinkvencija i drugo. Dok pojam "grubo zanemarivanje" nije operacionaliziran, zlostavljanjem se dijelom operacionalizira. Razlika izmeu tjelesnog i psiholokog zlostavljanja nije naglaena. Vano je da se kod oblika ugroenog razvoja djece u obitelji naglaavaju posljedice za djetetov razvoj. Takvo je odreenje zlostavljanja i zanemarivanja poboljanje u usporedbi s dosadanjim Krivinim zakonom Republike Hrvatske, i to upravo u naglaavanju i konkretizaciji uinaka zlostavljanja i zanemarivanja na razvoj djeteta (npr. dodana je delinkvencija kao jedna od posljedica ugronog razvoja djece u obitelji). Takoer je naglaena interakcija "nakana + nemarnost" u samom biu ovog kaznenog djela. Naravno, nije se ni moglo oekivati da e u zakonskom tekstu ove pojave biti potpuno operacionalizirane, to pretpostavlja suradnju pravnika, psihologa, psihijatara i socijalnih radnika u procjenjivanju one toke u kojoj

odreeno ponaanje roditelja postaje tetno za dijete. 2. TEORIJSKI MODELI OBJANJENJA ZLOSTAVIJANJA I ZANEMARIVANJA Sustavno istraivanje zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji relativno je kratko, pa ne iznenauje da dosadanja saznanja nisu objedinjena u jedinstveni i opeprihvaeni teorijski model objanjenja ove pojave. Od identifikacije "sindroma zlostavljanog djeteta" (Kempe i sur., 1962) predloeno je nekoliko teorija za objanjenje nastanka i odravanja zlostavljanja i zanemarivanja koje su utjecale na razvoj opih smjerova istraivanja te na razvoj programa tretmana i prevencije. Prema Amermanu (1990) mogu se razlikovati tzv. tradicionalni i integrativni modeli objanjenja ugroenog razvoja djece u obitelji. U tradicionalne modele, koji dominiraju sedamdesetih godina, uvrtava se psihopatoloki model (npr. Steele i Pollock, 1968, prema Amerman, 1990), socio-kulturalni (npr. Gelles, 1973; Gil, 1970, prema Amerman, 1990) i socijalno-situacijski (Parke i Collmer, 1975, prema Amerman, 1990). Zajedniko im je da uzroke zlostavljanja trae u jednom skupu initelja, npr. psihopatolokih osobina roditelja ili socio-okolinskih stresora. Empirijske provjere tih modela pokazale su da iako postoji veza izmeu skupina initelja koji su u temelju navedenih modela, niti jedan od njih konzistentno ne karakterizira sve obitelji u kojima je evidentirano zlostavljanje djece. Tako se npr. pri provjeri psihopatolokog modela pokazalo da iako postoji veza izmeu raznih osobina linosti roditelja i maltretiranja djece, tek su kod 10-15% roditelja koji maltretiraju djecu utvreni psihijatrijski poremeaji (Ammerman, 1990). Uz to, pokazalo se da i rodi-

l

Zaputanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika

lanak 215. (1) Roditelj, usvojitelj, staratelj ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dunosti zbrinjavanja i odgoja djeteta ili maloljetnika, nemarno se odnosei prema ozbiljnoj ugroenosti njegovog odgoja, razvitka ili zdravlja, kaznit e se novanom kaznom ili zatvorom do tri godine. (2) Kaznom iz stavka 1. ovog lanka kaznit e se roditelj, usvojitelj, staratelj ili druga osoba koja zlostavlja dijete ili maloljetnika, sili ga na rad koji ne odgovara njegovoj ivotnoj dobi, ili na pretjerani rad, ili na prosjaenje, ili ga iz koristoljublja navodi na ponaanje koje je tetno za njegov razvitak. (3) Ako je uslijed djela iz stavka 1. i 2. ovoga lanka nastupila teka tjelesna povreda ili je nastupilo teko naruenje zdravlja djeteta ili maloljetnika, ili se dijete ili maloljetnik odao prosjaenju, prostituciji ili drugim oblicima asocijalnog ponaanja ili delinkvenciji, poinitelj e se kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina. (Prijedlog kaznenog zakonika Republike Hrvatske)

271



telji koji ne zlostavljaju svoju djecu imaju osobine pripisane zlostavljateljima (Starr, 1982, prema Giovannoni, 1985). Polazei od tih saznanja, osamdesetih godina javljaju se prvi integralni modeli objanjenja ugroenog razvoja djece u obitelji. Najpoznatiji su ekoloki model (Belsky, 1980), transakcijski (Cicceti i Rizley, 1981, preina Amerman, 1990) i tranzicionalni (Wolfe, 1987), socio-psiholoki model (Gelles i Cornell, 1985) i interakcijski model (Bittner i Newberger, 1981). Te integrativne modele ilustrirat emo interakcijskim modelom Bittnera i Newbergera (1981). Oni predlau opi model koji saima initelje rizika za nasilje u obitelji. To je nasilje posljedica interakcije sociokulturalnih faktora i stresora prisutnih na razliitim razinama drutva, obitelji, roditelja i

djeteta. Model je prikazan na slici 1. Zanimljivo je da je to jedan od rijetkih modela koji nije usmjeren jedino na zlostavljanje djece, ve kao rezultat nepovoljne interakcije initelja rizika navodi uz tjelesno zlostavljanje djeteta i zaputanje i psiholoko zlostavljanje. Detaljniji opis modela prikazan je u radu N. Penik (1993). Zajedniko im je da svoja objanjenja zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji trae u interakciji roditelj

~~dijete ---okolina

iako doprinos svake od navedenih skupina initelja rizika procjenjuju i operacionaliziraju

Slika 1. Model ugroenog razvoja djece u obitelji Bittnera i Newbergera (1981) Socio-kulturalni initelji Vrijednosti i norme vezane uz nasilje i silu; prihvaenost tjelesne kazne; neegalitarne, hijerarhine drutvene strukture; izrabljivaki interpersonaIni odnosi; vrijednosti vezane uz natjecanje nasuprot suradnji; otuujui ekonomski sustav; prihvaenost sloja neprestano siromanih, obezvrjeenje djece i ostalih uzdravanih osoba; institucionalne manifestacije navedenog u zakonu, zdravstvenoj i socijalnoj zatiti, obrazovanju, sportu, zabavi, itd. STRES U OBITEUI

lDijete - generator stresa ("razliito" dijete - fiziki hendikepirano, mentalno retardirano, "tekog" temperamenta, hiperaktivno, usvojeno)

ISocijalno-situacijski stres ("strukturalni" faktori siromatvo, nezaposlenost, izolacija, loi uvjeti stanovanja; odnos izmeu roditelja - neslaganje, nasilje, dominantno-submisivni obrazac ponaanja; odnos roditelj-dijete - poremeaj privrenosti, kanjavajui stil odgoja, zamjena uloga, neeljeno dijete)

lRoditelj generator stresa (nisko samopotovanje, zlostavljan kao dijete, depresivan, ovisnik o alkoholu ili drogi, poremeajlioosti ili duevna bolest, nedostatak znanja o odgoju djeteta i nerealistioa oekivanja)

Situacija - okida (discipliniranje djeteta, obiteljska svaa, omamljenost sredstvima ovisnosti, akutan problem u okolini)

Maltretiranje (povreda, nepruanje brige i njege, psiholoko zlostavljanje)

272

.'.'.

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 269-276, zagreb 1994.


na specifian nain. Uz to, u suvremenim teorijskim objanjenjima sve se vea pozornost pridaje tzv. initeljima "zatite" umjesto initeljima "rizika" za ugroen razvoj djeteta u obitelji. To je odraz i irih promjena u konceptualizaciji socijalnog rada i primijenjene psihologije. Naime, u posljednjih deset godina prisutan je teorijski i u praksi utemeljen zaokret usmjerenosti interesa od patologije, negativnog i rizinog u pojedincima i njihovom okruenju, ka pozitivnom i zdravom kao temelju prevencije i tretmana.3. OPSEG ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA DJECE U HRVATSKOJ

pravosua. Vano je da je u promatranom razdoblju broj podnesenih prijava znaajno pao.Tablica 2. Optuene i osuene punoljetne osobe za krivino djelo zaputanja i zlostavljanja maloljetnika (l. lOJ. KZ) (podaci Republikog zavoda za statistiku)Godina Optueni % prema Osueni % prema Osueni/ 1989. 1989. Optueni 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 162 141 122 93 61 100.0 87.0 75.3 57.4 37.6 103 104 81 63 40 100.0 100.1 78.6 61.2 38.8 63.3 73.7 66.4 67.7 65.5

Polazei od saznanja da je zlostavljanje i zanemarivanje nedvojbeno dijelom odraz socio-okolinskih stresora, opravdano je pitanje kakav je opseg te pojave u nas danas. Kao posljedica ratnih stradanja i agresije na Hrvatsku mnoge obitelji bile su izloene snanim socio-okolinskim stresorima, kao to je progonstvo, razdvojenost lanova obitelji, gubitak socijalne mree, nezaposlenost i drugo. Ipak, broj evidentiranih sluajeva zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji u stalnom je padu. Pogledajmo prvo podatke nadlenih slubi socijalne skrbi (tablica 1).Tablica 1. Broj djece i mladei u stanju socijalno-zatitne potrebe zbog roditeljskog zlostavljanja ili zanemarivanja (podaci centara za socijalni rad)Godina Broj djece % prema 1990. 1990. 3.557 100 1991. 2.584 72.6 1992. 2.336 65.7 1993. 2.248 63.2

U usporedbi s 1990. godinom broj djece koja su u tretmanu socijalne skrbi zbog ugroenog razvoja u obitelji u stalnom je padu i u posljednje etiri godine pao je 37%. Slian trend pada, iako jo uoljiviji, zabiljeen je i u statistikama pravosudnih organa (tablica 2). U posljednjih pet godina broj optuenih-i osuenih za krivino djelo zaputanja i zlostavljanja maloljetnika pao je vie od 60%. Pritom je u promatranom razdoblju udio osuenih prema optuenima bio gotovo konstantan, to govori u prilog konzistetnim stavovima i normama pri odluivanju djelatnika

to pokazuje taj izrazit pad broja evidentiranih roditelja poinitelja zlostavljanja i zanemarivanja, kao i smanjivanje broja djece koja su u tretmanu socijalne skrbi zbog ugroenog razvoja u obitelji? Je li to odraz stvarnog smanjivanja pojave ili se radi o veoj "tamnoj brojci" ugroene djece u obitelji? Nalazi istraivanja initelja rizika zlostavljanja i zanemarivanja koje je provedeno u Hrvatskoj u okviru projekta Psihosocijaini initelji zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji u razdoblju 1991-1993. upuuju na to da se, po svemu sudei, radi o poveanju tzv. tamne brojke zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji. Samo istraivanje provedeno je pod integrativnim modelom i ukljuilo je varijable koje se odnose na roditelja, dijete i socijalno okruenje (Penik, 1993). Ispitivanjem su obuhvaene dvije skupine roditelja - roditelji evidentirani u sustavu socijalne skrbi zbog zlostavljanja ili/i zanemarivanja djece (N =59) te roditelji iz ope populacije (N =513). Odgovarajuim diskriminacijskim analizama utvrdile su se osobine roditelja i svojstva socio-okolinskog okruenja obitelji koji pridonose veem riziku zlostavljanja i zanemarivanja djeteta u obitelji. Najvei doprinos toj diskrirninacijskoj funkciji dali su sljedei faktori - viestruki korisnici CZSR, problemi s djetetom i sobom, nesretnost, problemi s obitelji, "pod stresom", rigidnost, problemi s drugima, agresivne interakcije u obitelji, socio-ekonomski status i dob roditelja ..Nalazi su objedinjeni na slici 2. injenica da riziku za zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji znaajno pridonose socio-okolinski stresori, kao to su npr. loiji uvjeti stanovanja, vea socijalna izolacija u

273

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 269-276, Zagreb 1994.

Ajdqkovi, M., Penik, N.: Zlostavljanje i zanemarivanje ...

Slika 2. Integrativni empirijski model initelja rizika zlostavljanja i zanemarivanja (Penik, 1993)

djece u Hrvatskoj

INDIVIDUALNO-PSIHOLOKA OBIUEJA RODlTEUA Vii rezultat na: Problem s djetetom i sa sobom Nesretnost Problemi s obitelji "Pod stresom" Rigidnost Problemi s drugima Starija dob

SOCIO-OKOLINSKI STRESORI Viestruki korisnik CZSR Vie agresivnih interakcija u obitelji Nii SES Loiji uvjeti stanovanja Manje odraslih u domainstvu Vea socijalna izolacija ea bolest roditelja

ZLOSTAVUANJE I ZANEMARIVANJE DJETETA

obitelji, manja socijalna podrka i drugo, upozorava da smo u proteklom razdoblju mogli oekivati poveanje, a ne smanjenje broja "rizinih" obitelji. Kako onda moemo objasniti pad broja evidentiranih roditelja odnosno djece iji je razvoj ugroen? Ope je prihvaeno da je zbog tekoa i nepreciznosti pri definiranju zlostavljanja i zanemarivanja identifikacija tih pojava u praksi esto pod utjecajem osobnih vrednota, stavova i iskustava profesionalaca. Tako su npr. Turbet i O'Toole (1980) pokazali da kad se strunjacima. prikae isti sluaj uz mijenjanje etnike pripadnosti i socio-ekonomskog statusa obitelji, dolazi do promjene u procjeni situacije u obitelji - djeca roditelja koji "pripadaju" manjinskim grupama i imaju nii socio-ekonomski status znaajno se ee procjenjuju kao rtve zlostavljanja. Takoer se pokazalo da procjena zlostavljanja i zanemarivanja ovisi i o struci procjenjivaa. Tako se socijalni radnici, lijenici, pravnici, psiholozi, psihijatri i nastavnici meusobno razlikuju u jasnoi kriterija pri procjenjivanju je li neko dijete ugroeno u obitelji (Giovannoni i Becerra, 1979). Iz tih

istraivanja proizlazi da se procjena o zanemarivanju i zlostavljanju donosi na temelju kriterija koji nisu vezani samo uz odgojnu situaciju, nego da i niz drugih initelja vezanih uz samog procjenjivaa i norme ire zajednice igraju veliku ulogu. U situaciji rata i agresije na Hrvatsku, uz te uobiajene initelje rizika u identifikaciji zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji nedvojbeno je djelovao i niz drugih okolnosti vezanih uz ire socijalno okruenje. Tako su djelatnici centara za socijalni rad u proteklom razdoblju bili ponajprije usmjereni na zbrinjavanje velikog broja prognanika i izbjeglica. Uz to, u situaciji kada je nekoliko desetaka tisua djece bilo ugroeno ratnim stradanjima, ugroeni razvoj pojedinog djeteta u obitelji moda nije bio tako uoljiv socijalni problem kao ranije. Takoer, raspon intervencija i strune pomoi obiteljima u kojima je bilo prisutno zlostavljanje tijekom ratnih godina bio je znatno suen. To je takoer moglo utjecati na odluku strunjaka da u odreenim sluajevima ne evidentiraju obitelji u kojoj se ugroava razvoj djece. .

274

.......



U prilog procjene da je u posljednjih nekoliko godina dolo do porasta "tamne brojke" zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji posredno govori podatak o poveanju broja maloljetnih poinitelja krivinih djela (tablica 3). Taj porast, izmeu ostalog, pokazuje da su obiteljski modeli nadzora i kontrole ponaanja djece i mladei popustili. Takoer je oslabilo ili gotovo potpuno izostalo preventivno ili tretmansko djelovanje u rizinim obiteljima. To je takoer kao posljedicu moglo imati poveanje delinkvencije. Istiemo poveanje broja djece i mladei poinitelja krivinih djela jer, kao to smo mogli vidjeti, zakonodavac jasno istie delinkvenciju kao jedan od negativnih uinaka zlostavljanja u obitelji.Tablica 3. Prijavljenje maloljetne osobe po krivinom djelu (podaci Republikog zavoda za statistiku)Godina 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. Broj prijavljenih 2.570 2.689 2.124 2.509 3.267 % prema 1989. 100.0 104.6 82.6 97.3 127.2

4. ZAKLJUAK

U posljednjih pet godina uoen je pad broja evidentiranih roditelja poinitelja zlostavljanja ili zaputanja djece; kao i broja djece koja su u tretmanu socijalne skrbi zbog ugroenog razvoja u obitelji. Empirijsko istraivanje psihosocijalnih aspekata zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji upuuje na to da ovo smanjivanje nije odraz stvarnog smanjivanja broja djece iji je razvoj ugroen u obitelji. Opravdano se moe pretpostaviti da je tijekom ratnih godina dolo do

poveanja "tamne brojke" zbog toga to je, s obzirom na sva ratna stradanja djece, problem zlostavljanja i zanemarivanja bio manje uoljiv nego ranije, a mogunosti preventivnog i tretmanskog djelovanja manje. Nedvojbeno je da e usmjeravanje djelatnika socijalne skrbi na njihove uobiajene poslove ponovno dovesti u sredite profesionalnog zanimanja i problem zlostavljanja i zanemarivanje djece u obitelji. Da bi rad na radnom otkrivanju, evidentiranju, prevenciji i tretmanu bio uspjeniji, bilo bi poeljno: 1. prirediti jedinstveni i jednoznani nain evidentiranja razliitih aspekata ugroenog razvoja djece u obitelji u razliitim sustavima - pravosua, socijalne skrbi, zdravstva; 2. operacionalizirati kriterije identificiranja zlostavljanja i zanemarivanja djece II obitelji uvaavajui kako neposredne, ali i dugotrajnije posljedice za djetetov razvoj, tako i okolnosti i prirodu ponaanja roditelja; 3. utvrditi kriterije obveznog prijavljivanja zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji te pratiti njihovo provoenje u praksi; 4. poveati raspon tretmanskih intervencija i drugih naina pruanja pomoi obitelji u kojoj je prisutno zlostavljanje i zanemarivanje djece (npr. uvoenje savjetovalita za obitelj u krizi i slino); 5. smanjiti konflikt uloga djelatnika socijalne skrbi koji su esto i sudionici u sudskom procesu protiv roditelja zlostavljaa i osoba koje bi trebale tretmanski djelovati u obitelji; 6. usmjeriti se na prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji, a ne na uklanjanje ili lijeenje njegovih posljedica; 7. poticati interdisciplinarnu suradnju na svim razinama djelovanja - od prevencije do donoenja sudske odluke.

LITERATURA Ajdukovi, M. &l. Penik, N. (1992) ena - rtva ili poinitelj nasilja u obitelji. ena, 50 (1-3), 1023. Anunerman, RT. (1990) Etiological models of child maltreatment: A behavioral perspective. Behavior Modification, 230-254. 14, Belsky, J. (1980) Child maltreatment: An ecological integration. American Psychologist, 35, 320-33. Bittner, S. &l. Newberger, E.H. (1981) Pediatric understanding of child abuse and neglect, Pediatrics in Review, 2 (7), 197. Brassard, M.R., Germain, R &l. Hart, S.N. (1987) Psychological maltreatment of children and youth. Pergamon Books, Inc. Gelles, RJ. &l. Cornell, e.a (1990, 1985) Intimate violence in families. Sage Publications, Inc.

Archer, J. &l. Browne, K.D. (Eds) (1988) Human Agression: Naturalistic Approaches, Routledge, London.

275

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 269-276, Zagreb 1994.


Giovannoni, J.M. (1985) Child abuse and neglect: An overview. In J. Laird ll. A. Hartman (Eds.):A Handbook of Child Welfare: Context, Knowledge and Practice. N.Y.: The Free Press. 193-212.

Rohner, R. (1984) Handbook for the study of parental acceptance and rejection, University of Connecticut. Turbett, J.P. il. O'Toole, R. (1980) Physicians' recognition of cihld abuse, paper resented at theAnnual Meeting of the American sociation, New York. Sociological As-

Hunter, R.S. il. Kilistrom, N. (1979) Breaking the cycle in Abus ive Families, American Journal of Psychiatry; 136 (10) 1320-1322. Kempe, C.H., Silverman, EN., Steele, B.E, Droegmueller, w., ll. Silver, H.K (1962) The battered-child syndrom. Journal of the American Medical Association, 181, 17-24. Milling Kinard, E.M. (1987) Child abuse and neglect, Encyclopedia of Social Work; NASW; SilIver Spring, 223-231. Newberger, C., Melnicoe, L.H. il. Newberger, E.H. (1986) The American family in Crisis: Implications for children, Current Problems in Pedia. trics, 16 (12), 670-739. Penik, N. (1993) Provjera metrijskih karakteristika Inventara rizinosti za zlostavljanje djece. Magistarski rad, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Wilson, J.O. ll. Heernstein, R.J. (1985) Crime and human nature, Simon adn Schuster, New York. White, KM., Snyder, J. Bourne, R. ll. Newberger, E.H. (1987) Treating Family violence in a pediatrics hospital: A program of training, research and services, National Institute of Mental Health,

Rockville. Wolfe, DA (1987) Child abuse: implicationsand psychopathology. for child development

New-

burn Park, CA: Sage. Zuriff (1988) A quick solution to psychologist's problem of defining psychological maltreatment. American Psychologist; 45.

Summary ABUSE AND ABANDONMENT OF CHILDREN IN THE FAMILY

Marina Ajdukovi, Nina Penik In the last five years, there has been a decrease in the number of registeredparents who abuse or abandon their children. The decrease is reflected in the number of children who are provided with social welfare treatment because of endangered development within the family. The research of psycho-social aspects of abuse and abandonment of children in the family has shown that its decrease is not the result of an actual decrease in the number of children whose development in the family has been jeopardized but rather that the so called "dark figure" has increased in the years of war. The paper contains some suggestions for more successful early detection, registration,prevention and treatment of abused and abandoned children in the family.

276

Documents

Zlostavljanje i zanemarivanje