znanje u bibliotečkom smislu

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo

Kolegij: Uvod u klasifikaciju

Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada

Studentica: Gadžo, Amina

Znanje u bibliotečkom smislu

Veoma često upotrebljavamo riječ znanje u raznim kontekstima: procjenjujemo nečije znanje,

ljude razlikujemo prema znanju, tražimo (nečije) znanje, usvajamo ga... A skoro nikad se ne

zapitamo šta je znanje? Kao da je to samo po sebi jasno.

Znanjem je čovjek izdignut iznad ostalih bića. Još od nastanka prvog čovjeka Adema/Adama.

Prema islamskoj predaji on je iznad meleka/anđela jer je znao imena stvari - imao je znanje

koje mu je dao Bog – poučio je čovjeka imenima stvari. Dakle, znanje se veže za čovjeka od

njegovog postanka.

Ipak, čovjek nikada neće imati potpuno znanje – neće mu biti otkriveno. Sve do svog kraja

čovjek će otkrivati, učiti, usvajati znanja. A opet teško da će to biti i jedna kapljica u oceanu

kojeg poznaje kao što je rekao Isaac Newton Ono što mi znamo je samo jedna kap - što ne

znamo je okean.

U tim počecima, otkriva nam se da postoji to skriveno znanje koje može biti otkriveno samo

nekim posebnim ljudima. Pa, tako imamo predaju o Musau/Mojsiju i čovjeku (El-Hidru) koji

je imao skriveno znanje od Boga darovano. Iz te priče shvatamo koliko toga je nama

nedokučivo i kako je znanje koje posjedujemo relativno. Musa je, u jednom od 3 slučaja, znao

da je loše probušiti nečiju lađu, da se to ne smije uraditi i da putnici mogu nastradati. Ali nije

znao ono što zna Hidr – da je to lađa dobrih ljudi čiji je vladar zao i otima svaku ispravnu

lađu. Kad vidi da je oštećena ostavit će je, a oni će je moći popraviti.

Znanje, dakle, može biti različito. Svi mi imamo znanje o nečemu. Kako se stiče to znanje?

Znanje usvajamo memorisanjem ili pamćenjem nečega; memorišemo čitanjem, slušanjem,

gledanjem...tj. preko naših čula. Odnosno, mi preko čula dobijamo podatke iz spoljnog sveta i

pokušavamo da damo smisao tim signalima pomoću našeg iskustva. (Radosavljević, 2008:10)

http://bs.wikiquote.org/wiki/Isaac_Newton


Filozofski fakultet





Radosavljević Života navodi da ovi spoljni podaci postaju interna činjenica, te da je

pretpostavka o činjenicama da su tačne.

Ali naša čula nas mogu zavarati. Najbolji i najinteresantniji primjeri za to su optičke iluzije

Ešerovih slika:

Onog trenutka kada preko nekog čula usvojimo nešto, shvatimo i zapamtimo mi imamo

znanje o tome. Kada je nešto znano, kada neki pojam znan je imamo znanje.

Znanje nije samo ono što stičemo školovanjem. Gotovo svakog trenutka usvajamo neka

znanja. Ta znanja mogu biti trenutna ili trajna. Ukoliko je to nešto što trenutno pamtimo, to

nije pravo znanje – bliže je određenju primanja trenutnih informacija koje vrlo brzo brišemo

iz naše memorije da bi tu pohranjivali prava, trajna znanja. Apstrahovanje je ključni proces

prilikom usvajanja znanja.

Uviđamo koliko su informacije i znanje dva neodvojiva pojma, ljudi ih često poistovjećuju,

ali nisu jednaki. Jadranka Lasić- Lazić piše da ljudi obično kada govore o korištenju

informacija zapravo misle na korištenje znanja do kojeg su došli informacijom.

Bavljenje znanjem kao predmetom bibliotekarstva nije bila nepoznanica ni za prve teoretičare

bibliotekarstva, ali tek u novije doba, tačnije u drugoj polovini 21. Stoljeća, u rasprave o

predmetu bibliotekarstva uvodi se pojam znanja i pridružuje mu se pojam

informacija.(Dizdar, 2011:23)

Senada Dizdar piše i da je informacija shvaćena kao dio strukture znanja, te da rast znanja ne

počiva na jednostavnom dodavanju novih informacija, već na sposobnosti njihove prilagodbe

postojećoj strukturi znanja.


Filozofski fakultet





Dakle, informacija dolazi kao novi segment koji mijenja strukturu prethodnog znanja.

U nekim religijama, kao u islamu, sticanje znanja je imperativ od Boga.

Ono pravo znanje koje nam koristi stiče se ulaganjem velikog truda i napora. Takvo znanje

onda donosi i slavu, čast...

Kao što pjesnik kaže:

Ko traga za slavom

Taj žrtvuje noći,

Prema uloženom trudu

I nagrada će doći.

Ostvari nešto i onda mirno spi,

Ako tražiš bisere, duboko zaroni.

Čast i slava utemeljeni

su u naporu i htijenju,

A snaga i čvrstina su

u noćnom bdijenju.... (Ez-Zernudži)

Pošto je znanje prisutno od početka do kraja čovjekovog života i od postanka do konca

čovječanstva – već prvi poznati filozofi pokušali su definirati znanje. Od Platona i Aristotela

do danas ljudi odgovaraju na pitanje šta je to znanje. Aristotel kaže da svaki čovjek po prirodi

teži znanju.

Za Platona je znanje opravdano istinito vjerovanje i pravo shvaćanje (vjerovanje) spojeno s

objašnjenjem.

Oko njegove prve definicije ne slažu se svi, pa su, poput Gettiera pokušali dokazati da

istinitost i opravdanost vjerovanja nisu dovoljni.

Dok M. Tuđman ide Platonovim putem te smatra da znanje posataje objektivno zahvaljujući

kriteriju istinitosti i metodama ispravnog mišljenja.(Tuđman, 1990:96)

Platon ne pravi razliku između znanja koje se stiče upoznavanjem i propozicionalnog znanja.

On se, takođe, ne bavi znanjem kao tehničkom sposobnošću (npr. znanje kako izraditi nešto),

kako piše Bezinović.


Filozofski fakultet





Druga definicija u sebe uključuje i objašnjenje. Spoznaju pravog određenja „objašnjenja“

Platon je ostavljao usmenom nauku te pismo nije smatrao dostojnim medijem kojim se može

definirati bit znanja.(Bezinović, 2006: 52)

Platon je smatrao da se mi prisjećamo onoga što znamo, a u tom prisjećanju pomaže nam

objašnjenje.

Nakon antičkog perioda, posebno značajan period ljudske zajednice je 17.stoljeće. Tada

počinje razmjena znanja i informacija na način koji nam je i danas blizak i koji je doveo do

današnjeg stupnja razvoja znanosti i znanstvene komunikacije.(Hebrang Grgić, 2007:90)

To je period novovjekovne filozofije koja ističe pitanje metode znanstvene spoznaje. René

Descartes i Françis Bacon su njeni utemeljitelji i u središte svog interesa stavili su pitanje

postupka znanstvenog istraživanja, kako navodi Hebrang Grgić.

Čovjek za svog kratkog vijeka ne može usvojiti sve što je iza njega bilo, sva znanja prije

njega i zato uvijek postoji ta težnja da se što više nauči, ali to ostaje nedovršeno. Pa je to vrlo

inspirativno i u književnosti, pisci su nam prikazivali likove koji imaju sva znanja ili koji su

uspjeli naučiti ono što nije nijedan čovjek prije njih. Takav je i Vječnik N. Ibrišimovića:

Onaj koji čita knjige, pisane i tiskane, za svoga života pročita hiljadu, dvije, uvrhglave tri

hiljade knjiga... a ja sam, što jest'-jest', pročitao skoro sve knjige obiju aleksandrijskih

biblioteka i one velike Ptolomejeve...a i onu koju su zvali „Biblioteka kćerka“ ...kad bi se sve

te knjige koje sam tu i tamo po svijetu pročitao sabrale na jednu gomilu, opet bi ispala još

jedna povelika biblioteka.

I evo, već ovdje vidimo da znanja koja jedan čovjek ne može usvojiti čuvaju biblioteke.

Upravo u 17.stoljeću nastaje niz novih i velikih biblioteka. Njima upravljaju učeni ljudi

stvarajući svojim radom temelje moderne knjižničarske struke.( Hebrang Grgić, 2007:93) U

svescima, knjigama... koje se čuvaju u bibliotekama je sadržano znanje. Možemo ih nazvati i

objektima znanja, ili nečim gdje se znanje konkretizira i postaje nam opipljivo, a ne

apstraktno.

Biblioteke su i svjedočanstva usvojenih znanja naših predaka.Da se znanje nije tako bilježilo i

prenosilo nikad se ne bi pomaknuli sa početka.

Knjižnice su oduvijek smatrane velikim riznicama znanja. One su riznice svega onoga što smo

kao čovječanstvo naslijedili i što smo dužni čuvati te davati na korištenje. (Lasić- Lazić,1996

:90)

Tuđman piše da se i sama informacijska djelatnost razvija iz društvene potrebe za

akumulacijom i pohranjivanjem znanja. Akumulacija i pohranjivanje znanja predstavlja

podlogu povijesnog razvoja i kulturnog kontinuiteta. (Tuđman, 1990:95)


Filozofski fakultet





Ta akumulacija znanja i pohranjivanje vrši se, po njemu, prirodnim pamćenjem ili

materijalnim sredstvima za bilježenje znanja.

Naravno da su se ljudska znanja vremenom toliko uvećala da su transcendirala ljudsko

pamćenje, a samim izumom pisma i štampe, znanje se počelo „nekontrolirano“ diseminirati.

Biblioteke su, dakle, zajedno sa arhivima, muzejima, dokumentacijskim centrima itd. Poput

mreže ili sklopa nekih sistema za prikupljanje, čuvanje i prijenos informacija, odnosno znanja.

Navešćemo sada neke od poznijih definicija znanja:

Najprije je potrebno spomenuti epistemologiju. To je nauka koja se bavi porijeklom,

mogućnostima i granicama spoznaje, odnosno znanja.(Tuđman, 1990:103)

Znanje je fizička supstanca (simbolički entitet) organizirana tako da sadrži vijest koju

znanstvenik odašilje, a korisnik prima.(Tuđman, 1990:113)

Tuđman, takođe, navodi da je teorija organizacija znanja. To znači da jedno bez drugog ne

može. Možda bi bilo preciznije reći da je teorija organizacija znanosti, jer svaka znanost

egzistira preko svoje teorije. Nasuprot tome, imamo autore poput Cullera koji pišu o otporu

teoriji, smatrajući da je postala svrha sama sebi. Ipak, činjenica je da ne postoji niti jedna

znanost bez teorije.

ZNANJE SU INFORMACIJE u kontekstu – znanje ima vrijednost ako se uklapa bez

kontradikcija u širi okvir znanja (Aune, 1970), što znači da se moža promatrati i u širem

kontekstu – racionalistički pristup

Znanje su informacije korisne u kontekstu situacija kao što su donošenje odluka ili samih

akcija – pragmatični pristup

Znanje je razumijevanje zasnovano na iskustvu – moderni pragmatizam (James, 1907)

Znanje su iskustva ili informacije preko kojih se može komunicirati i koje se mogu

razmjenjivati (Allee, 1997) (Pleslić, 2012:1)1

Potrebno je definirati i javno znanje. Znanje, da bi postojalo kao društvena činjenica, mora

egzistirati kao javno znanje.Javno znanje tvori korpus pisanih (objavljenih) tekstova koji su

stalno podvrgnuti novim vrednovanjima i kritičkim ispitivanjima.(Tuđman, 1990:108)

Polahko se približavamo onome što je znanje u bibliotečkom smislu. Najčešće ga slikovito

predstavljamo piramidom:

1 Ovaj pasus je dio iz teksta Upravljanje znanjem, predavanje sa fakulteta elektotehnike i računarstva u Zagrebu

na web str: http://www.fer.unizg.hr/predmet/uuuz


Filozofski fakultet





Znanje je u bibliotekarstvu postalo istraživano tek sa širenjem zanimanja s knjige i knjižnice

na stvarni sadržaj, informaciju o zabilježenom znanju.(Lasić- Lazić, 1996: 81)

To je i predmet bibliotečne znanosti. Shera zastupa mišljenje da se bibliotekarstvo bavi

očuvanjem, širenjem ispitivanjem i interpretacijom znanja.(Lasić- Lazić, 1996: 81)

Piramida je model za predstavljanje odnosa između podataka, informacija, znanja i mudrosti.

Osim piramidom, može se predstaviti kao:

- LANAC

- OKVIR

- KONTINUUM

Potrebno je definisati pojmove iz ove piramide o kojima nismo govorili:

PODACI označavaju sirove činjenice i koncepte predstavljene kroz jednostavne iskaze. Oni

su sastojci informacija.

Znanje omogućava da delujemo efektivnije u poređenju sa informacijom ili podatkom i daje

nam veću sposobnost predviđanja budućih ishoda.(Radosavljević, 2008:12)

Znanje se definira tako da se referira na informacije, koje su organizirane, procesuirane ili

strukturirane na neki način.(Pleslić, 2012:10)

Mudrost

Znanje

Informacije

Podaci


Filozofski fakultet





MUDROST je znanje o tome što je ispravno ili istinito, povezano s prosudbom akcije koju

smo poduzeli da bismo došli do tog istinitog ili ispravnog. Druga definicija mudrosti je da je

to primjena znanja predstavljenog u principima da bi se došlo do pametnih, mudrih odluka u

konfliktnim situacijama.

Pa prema tome mudrost je dvosmislena:

- ili je oblik znanja

- ili je vrsta odluke

Zeleny definira znanje kao „znati kako“ , odnosno kao proceduralno znanje, te kaže da je

„znanje akcija, a ne opis akcije“.A mudrost kao „znati nešto“ , kasnije je proširio sa „znati

što“ u smislu „šta raditi“.(Pleslić, 2012:10)

Heraklit kaže da znati mnoge stvari ne znači biti mudar.

Za mudrost je potrebna mentalna funkcija prosuđivanja.

Znanje se nalazi u sloju iznad informacija, proizvedeno iz informacija tokom teškog rada

pročišćavanja, rudarenja i vrednovanja. (Dizdar, 2011:26)

Za naše područje korisno je razumijevanje zabilježenog znanja piše Jadranka Lasić- Lazić.

Zabilježeno i pohranjeno znanje je jedan fenomen bibliotečke djelatnosti. To je znanje ljudsko

društvo stoljećima stvaralo kroz pojedince i kao zajednica čuvalo te davalo na korištenje, u nj

ugrađivalo i nove spoznaje.(Lasić- Lazić, 1996:81)

Znanje je neodvojivo od spoznavanja. Objektivni aspekt znanj bit će izražen u sustavu kojim

je to znanje interpretirano i označeno da bi se predočilo kao kolektivno i društveno.(Lasić-

Lazić, 1996:81)

Prema Jadraki Lasić- Lazić, zabilježeno znanje time dobiva društvenu važnost u procesu

odvajanja od čina spoznavanja koje je subjektivno.

Znanje je u bibliotekama postalo predmetom istraživanja onda kada se fokus sa knjiga i

biblioteka prenio na stvarni sadžaj, na informaciju o zabilježenom znanju. Budući da

komunikacija produžava „životni vijek“ znanja i da kroz komunikaciju ono postaje

upotrebljivo, zapisivanje znanja je jedan od najvažnijih načina pomoću kojeg ga činimo

trajnim, upotrebljivim i dostupnim. Biblioteke su oduvijek bile mjesta gdje se znanje čuvalo,

pogotovo od pojave moderne znanosti u 17. st., kad je došlo i do razvoja znanstvene

komunikacije. Ta znanstvena komunikacija podrazumjevala je razmjenu znanja i informacija


Filozofski fakultet





između znanstvenika. Za ostvarivanje takve komunikacije bila su potrebna četiri subjekta –

znanstvenik kao proizvođač znanstvene informacije, izdavač i knjižničar kao prenositelji

znanstvene informacije i znanstvenik korisnik znanstvene informacije.(Hebrang-Grgić,

2007:90)

Od tad se na znanje počinje gledati kao na intelektualno vlasništvo koje bi trebalo biti

zaštićeno.

Osim navedene piramide znanja, koja je relevantna za bibliotečku znanost, možemo prikazati

i piramidu usvajanja znanja:

Ova piramida pokazuje koliko procentualno usvojimo znanje u različitim fazama i kroz

različite procese. Usvajanje pravog, kvalitetnog znanja je težak i dugotrajan proces, ali ako

uspijemo da usvojimo znanja nikada ne smijemo pomisliti da smo završili za nj usvajanjem.

Rousseau kaže da što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim. Posebno

bibliotekari ne smiju zaboraviti da postoji proces cjeloživotnog učenja te da su čovjekova

znanja vrlo ograničena i mala, pa ako još ne bude kontinuirano usvajao nova, njegove

spoznaje i doprinosi ovom svijetu bit će nemogući. Branislav Nušić nam zato šaljivo poručuje

da znanje ima granica, dok neznanje ih nema.

Da bi se znanje čuvalo ono mora biti organizirano i klasificirano.

Klasifikacije znanja i znanosti su takođe počele od kad i sama definicija znanja. Znanje je

razvilo znanosti koje su tražile neku podjelu, klasifikaciju radi lakšeg organiziranja. Ipak,

znanost je dugo, od antičkog perioda do srednjeg vijeka označavala ujedinjeno znanje s

metafizikom [filozofijom] na čelu koja je ostalim disciplinama (logici, fizici, matematici)

pribavljala ontološke i logičke principe.(Nikolić, 2004: 5)

Tih klasifikacija imamo mnogo npr. jedna od prvih jeste na scientis i humanities. Engleski

filozof William Whewell (1794-1866) pod sciences je stavio samo prirodne znanosti. To je

tradicija do današnjeg dana u anglosaksonskom krugu. Na drugoj strani su humanities.


Filozofski fakultet





Jedno i drugo, sciencies i humanities, sustavi su iskustvenog, empirijski zasnovanog

znanja.(Nikolić, 2004: 6)

Tuđman piše da postoji jedno staro uvjerenje da je dobra klasifikacija znanosti pretpostavka i

dobre organizacije transfera znanja u didaktičku matricu, te se zato stalno postavlja zahtjev za

klasifikacijom znanosti.

Klasifikacije u osnovi služe za predočavanje i organizaciju znanja.(Tuđman, 1990: 115)

Organizacija znanja se odvija već stoljećima, a u katalozima počinje s dokumentima.

Hijerarhijske klasifikacije organiziraju i prezentiraju znanje grupirano u skupove po stručnim

područjima. (Lasić- Lazić, 1996: 101)

Kao što smo već navodili, pitanja čovjeka kako steći sveobuhvatno znanje i kako

intelektualno obuhvatiti sveukupnost stvarnosti uvijek će biti u središtu ljudskog zanimanja,

kako navodi i Jadranka Lasić- Lazić.

Svladavanje te količine informacija i znanja bibliotekari su rješavali klasifikacijama koje su

im omogućavale i komunikaciju i „suglasnost“ u mišljenju i onome što je označeno pomoću

jezika.(Lasić- Lazić, 1996: 77)

Pokušavajući različito klasificirati znanje/znanost razvili su se i različiti klasifikacijski

sistemi. Preko tih klasifikacijskih sistema biblioteke i biblotekari širom svijeta uspijevaju da

organiziraju, a zatim i očuvaju znanja čovječanstva.


Filozofski fakultet





Literatura:

1. Lasić-Lazić Jadranka, Znanje o znanju, Zagreb, Filozofski fakultet, Zavod za

informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1996.

2. Dizdar, Senada, Od podatka do metapodatka , Sarajevo, Nacionalna i univerzitetska

biblioteka Bosne i Hercegovine, 2011.

3. Tuđman, Miroslav, Obavijest i znanje, Zagreb, Zavod za informacijske studije, 1990.

4. Hebrang-Grgić, Ivana, 17. stoljeće - prekretnica u razvoju moderne znanosti. Vjesnik

bibliotekara Hrvatske, 2007, vol. 50, n. 1-2, pp. 89-95.

5. Lasić-Lazić, J., Slavić, A., M. Banek, Zorica, Bibliotečna klasifikacija kao pomagalo u

organizaciji znanja. Odabrana poglavlja iz organizacije znanja. Zagreb: Zavod za

informacijske studije, 2004.

6. Bezinović , Igor, Problem određenja znanja kao opravdanog istinitog vjerovanja, Zagreb.

Diskrepancija, vol.7, br.11, 2006.

7. Pleslić, Sanda, kolegij Uvod u upravljanje znanjem, Fakultet elektrotehnike i računarstva

Zagreb, URL: http://www.fer.unizg.hr/predmet/uuuz

8. Radosavljević, Života, Menadžment znanja, Beograd, Centar za edukaciju rukovodećih

kadrova i konsalting, 2008.

9. Nikolić, Marinko, Klasifikacija znanosti; diplomski rad, Zagreb, Filozofski fakultet u

Zagrebu, 2004.

10. Ibrišimović, Nedžad, Vječnik, Sarajevo, Svjetlostkomers, 2005.

http://eprints.rclis.org/11527/

http://www.fer.unizg.hr/predmet/uuuz

Documents

znanje u bibliotečkom smislu