ZRAKOPLOVNA PSIHOLOGIJA

Anita Đuretić BartolovićCroatia Airlines

Zrakoplovstvo je nužno sistem ljudske aktivnosti jer su bitne

komponente ljudi i njihova interkacija sa opremom, sistemom

procedurama, drugim ljudima.

Tako dugo dok ljudi budu dio zrakoplovnog sistema,

ljudske sposobnosti i ograničenja će utjecati na sigurnost.

65 DO 90 % SVIH ZRAKOPLOVNIH NEZGODA I NESREĆA UZROKOVANO JE LJUDSKOM POGREŠKOM

- donošenje loših odluka u grupi

- neefikasna komunikacija

- neadekvatno rukovođenje

- deficit u sposobnostima

Programi treninga zrakoplovnog osoblja povijesno su

ekskluzivno usmjereni na tehničke aspekte i

individualni učinak

Multidisciplinarno područje usmjereno na optimalizaciju

ljudskog učinka i redukciju ljudske pogreške.

- kompilira i generira znanja o ljudima u toku rada u cilju

produciranja sigurnog i efikasnog ljudskog učinka

- znanja o ljudskoj psihologiji, fiziologiji, anatomiji,

chronobiologiji, antropologiji, biologiji

HUMAN FACTOR

- primjenjena grana psihologije koja se bavi istraživanjem

čovjeka u zrakoplovnoj djelatnosti i koristi integrirano

znanje svih područja psihologije uključujući područja pažnje,

kognicije, psihofizologije, socijalne psihologije, psihologije

pamćenja, i mnogih drugih.

ZRAKOPLOVNA PSIHOLOGIJA

1. Ergonomski pristup – oblikovanje opreme - instrumenata

(cockpit, radar, simulator) – nije bitan samo smještaj

instrumenata nego i funkcija

Svrha je oblikovati sustav tako da se minimalizira potreba

za treningom i da je trening dostatan za rad na sustavu

2. Psihologijski pristup – istraživanje osobina čovjeka o

kojima ovisi rad u zrakoplovnoj djelatnosti, selekcija

kandidata, trening, praćenje, utjecaj socijalnih faktora

Tradicionalni pristupi istraživanju:

Ergonomija (grč érgos = rad + nomos = zakon, pravilo)

- interdisciplinarni znanstveni pristup problemima prilagođavanja rada čovjeku u cilju povećanja radne efikasnosti, povećanja sigurnosti na radu i u cilju humanizacije odn. olakšavanja ljudskog rada.

Tri aspekta prilagođavanja rada čovjeku:

1. prilagođavanje strojeva, alata i upotrebnih predmeta,

koji trebaju biti “adekvatni”,projektirani, konstruirani

i oblikovani respektirajući čovjekove anatomske,

fiziološke, psihofiziološke i psihosocijalne karakteristike

odn. mogućnosti i ograničenja

2. prilagođavanje metoda rada, s obzirom na tjelesne

položaje (stavove) i pokrete, raspodjelu rada, radne

operacije i njihov slijed, organizaciju sredstava za rad,

organizaciju rada, s ciljem da izabrana metoda rada uz

najmanje naprezanja i umaranja daje maksimalni učinak

3. prilagođavanje uvjeta radne okoline u kojima se

rad obavlja, s obzirom na objektivne fizikalne prilike,

kako bi se njihovim optimalnim uređenjem osigurao

osjećaj udobnosti pri obavljanju posla koji u znatnoj

mjeri utječe na radni učinak

POVIJEST ZRAKOPLOVNE PSIHOLOGIJE

- Povijesno je vezana uz razvoj testova i odabir prvih pilota

tijekom prvog svjetskog rata

- Moderna zrakoplovna psihologija počinje sa studijama

Paula Fittsa i istraživanjem ljudske pogreške koja ima veliki

utjecaj na oblikovanje opreme

- Danas je područje istraživanja prošireno - identifikacija

osoba koje su umješane u otmice zrakoplova, istraga nesreća,

procjena šteta pri nesrećama zrakoplova

Područja djelatnosti zrakoplovnog psihologa:

- industrija (istraživanja i poboljšanja opreme – dizajn)- aviokompanije (selekcija, trening – edukacija, praćenje) - kontrola letenja (selekcija, trening, praćenje)- zračna luka (selekcija, trening, praćenje)- Ministarstvo prometa (istraga nezgoda i nesreća)- vojska- zdravstvo (evaluacija psihofizičkih sposobnosti)- human factor – istraživanja o procesima odlučivanja,

o stresu, radnom opterećenju, umoru, cirkadijurnim

ritmovima, spavanju)

Zrakoplovna psihologija bavi se istraživanjem svih osobina čovjeka o kojima ovisi rad i radna uspješnost.

Učinak u zrakoplovnoj djelatnosti zahtjeva kognitivne,

psihomotorne sposobnosti i osobine ličnosti kako bi radnik

obavio zadatak na pouzdan i siguran način posebno tijekom

velikog opterećenja i stresa.

Te se sposobnosti mogu smanjiti na kritičnu razinu pa je

sigurnost letenja rizična.

Redukcija sposobnosti nije uvijek lako uočljiva i ne može

se uvijek klasificirati kao psihijatrijski ili neurološki

diskvalificirajući kriterij.

Radni učinak u nekoj djelatnosti uvijek je multiplikativni odnos

sposobnosti, znanje, osobine ličnosti

(ono što čovjek može i zna)

X

motivacija, interesi

(ono što čovjek želi)

X

okolne prilike

(fizičke, psihosocijalne)

- bazične i općenite osobine čovjeka koje mu omogućuju

da stekne neka znanja ili vještine te uspješno obavlja

RAZLIČITE aktivnosti

Osnova sposobnosti su anatomsko fiziološke sturukture –

kora velikog mozga.

sposobnosti = vještine i znanja

SPOSOBNOSTI

Širina - znanja i vještine su više specifične osobine, a

sposobnosti su šire – dolaze do izražaja u različitim

aktivnostima

Geneza je različita – vještine i znanja su stečene, a sposobnosti

su dijelom naslijeđene, dijelom se mogu

razvijati

Klasifikacija sposobnosti:

intelektualne (sp. rasuđivanja, rječitost, sp. pamćenja,

brzina zamjećivanja), motoričke (brzina reagiranja, tjelesna snaga, ručna

spretnost) senzorne (oštrina vida, taktilna osjetljivost)

Inteligencija - sposobnost uspješnog snalaženja jedinke

u novim situacijama - u kojima ne pomaže stereotipno

nagonsko ponašanje, ni učenjem stečene navike, vještine

i znanja

Psihomotorne sposobnosti

To su sposobnosti vezane uz pokrete i motorne akcije,

a očituju se u brzini, preciznosti i snazi pokreta i

određuju razinu motorne spretnosti u nekoj aktivnosti koju

pojedinac može doseći vježbom

Senzorne sposobnosti

To su sposobnosti koje su vezane uz funkcioniranje

osjetnih analizatora, prvenstveno sposobnosti osjetne

detekcije i diskriminacije u pojedinim senzornim područjima

jedinstvena organizacija osobina koja se oblikuje uzajamnim

djelovanjem pojedinca i društvene sredine, a određuje opći

karakterističan način doživljavanja i ponašanja osobe.

Crte ili osobine ličnosti - dispozicije koje uvjetuju da

se pojedinac ponaša na sličan način ne samo u istim

situacijama već i u svim situacijama koje doživljava kao slične

Stanja - više prolazni, kratkotrajni odgovori na okolinske uvjete

LIČNOST

Načini procjene ličnosti: Načini procjene ličnosti:

intervju i objektivno opažanje

projektivne tehnike

upitnik ličnosti

EYSENCK-OVA EYSENCK-OVA TEORIJA LIČNOSTITEORIJA LIČNOSTI

MOTIVACIJA

pretpostavljeni proces u živom biću koji to živo biće pokreće

prema određenom cilju; proces koji dovodi do aktivnosti,

usmjerava tu aktivnost i određuje joj intenzitet i trajanje

LJUDI RADE DA BI ZADOVOLJILI NEKU OD SVOJIH POTREBA

Izvori motivacije

• unutrašnji ili intrinzični (osobni afiniteti)

• vanjski ili ekstrinzični (nagrade ili kazne)

Ljude na aktivnost potiču:

unutarnje potrebe

primarne ili biološke potrebe i motivi (potiču organizam

da osigura sve što mu je potrebno za preživljavanje

(hrana, voda, zrak)

sekundarne ili socijalne potrebe i motivi (naučene, osnovane na psihološkim potrebama pojedinca i ostvaruju

se u društvu (potreba za društvom drugih ljudi, potreba za položajem, potreba za moći, za slavom)

vanjski ciljevi – koji se aktivnošću nastoje doseći

TEORIJA MOTIVACIJE A. MASLOW-A

1. FIZIOLOŠKE POTREBE – primarne, koje služe za preživljavanjem (hrana, voda, odjeća, zaklon)

2. POTREBA ZA SIGURNOŠĆU – potreba da se zaštitimo od fizičkog ugrožavanja, opasnosti i nesreće

3. SOCIJALNA POTREBA – potreba za prihvaćanjem, ljubavlju, pripadanjem, prijateljstvom

4. POTREBA ZA POŠTOVANJEM – samopoštovanjem, ali i poštovanjem od drugih ljudi

5. POTREBA ZA SAMOISPUNJENJEM – za rastom, razvojem i dostizanjem najvećih osobnih potencijala

MENTALNO RADNO OPTEREĆENJE

- sposobnost procesiranja informacija je ograničena,

i to ima implikacije na razinu učinka

- odnos između radnog opterećenja i učinka može se opisati

u formi je obrnute U krivulje

SITUACIJSKA SVJESNOST

Svjesnost cjelokupne situacije, razumijevanje okoline

SOCIJALNE VJEŠTINE

Međuljudska komunikacija - socijalna vještina

perceptivna osjetljivost

razumijevanje neverbalnog ponašanja drugih osoba

kontrola vlastitog ponašanja

sposobnost preuzimanja uloge drugih

GRUPA

mjesto pokazivanja socijalnih vještina

Dimenzije koje određuju grupu su:

☼ grupni proces (interakcija i komunikacija članova grupe)

☼ struktura grupe (uloge, vodstvo, status i moć članova

grupe i uspostavljanje skupa normi i pravila ponašanja)

Dimenzije grupnog djelovanja:

A. grupno donošenje odluka

B. stil međusobnog djelovanja ili upravljanja (rukovođenja)

A. Grupno donošenje odluka

- Utjecaj grupe na pojedinca i pojedinca na grupu

- Konflikt zadržavanja vlastitog identiteta i potrebe da se

konformira

Proces je pod utjecajem čimbenika:

- konformnost

- status

- izmjena rizika

- trajanje grupe

FASCINANTNO JE DA GRUPA MOŽE UČINITI DA FASCINANTNO JE DA GRUPA MOŽE UČINITI DA

2 + 2 BUDU 5.2 + 2 BUDU 5.

ALI ISTO TAKO MOŽE UČINITI DA 2 + 2 BUDU 3.ALI ISTO TAKO MOŽE UČINITI DA 2 + 2 BUDU 3.

S. ROBBINSS. ROBBINS

PREDNOSTI GRUPE NEDOSTACI GRUPE

Više ljudi, više znanja, više informacija = kvalitetnije donošenje odluka

Donošenje odluka u grupi je obično dugotrajno

Različita mišljenja, stavovi pa se kod donošenja odluka razmatra više opcija

Jak pritisak ka konformizmu, da se ne iznose različita mišljenja i da se prihvati jedno

Ako su isti ljudi koji donose odluku i sudjeluju u njenom provođenju, veća je vjerojatnost da je prihvate i potiču druge da je prihvate

Neki pojedinci imaju sklonost da dominiraju grupnom diskusijom

Grupne odluke imaju veći legitimitet, jer su donesene demokratskim putem

Javlja se fenomen difuzije odgovornosti – pa se ne zna tko je odgovoran za donesenu odluku

B. stil međusobnog djelovanja ili stil rukovođenja

osobine rukovoditelja - najuspješniji - prilagođen konkretnoj situaciji

stilovi rukovođenja (autokratski, demokratski, laissez-faire, paternalistički, oportunistički)

DIMENZIJE STILOVA RUKOVOĐENJA usmjerenost na postizanje zadanih ciljeva, učinak

(stil usmjeren prema cilju) usmjerenost na članove grupe, na ljude

(stil usmjeren prema osobi)

TIMSKI RAD

TIM – grupa ljudi koja ima zajedničke ciljeve i koji moraju

raditi zajedno da bi ih ostvarili – to su visoko kohezivne grupe

Obilježja tima :

jasno članstvo

zajednički cilj

grupni ponos

jasno vidljiva međuovisnost

jaka interakcija

želja članova tima za uspjehom

PRIRODA NAM JE DALA JEDAN JEZIK I DVA UHA PRIRODA NAM JE DALA JEDAN JEZIK I DVA UHA

TAKO DA BI MOGLI SLUŠATI DVOSTRUKO VIŠE TAKO DA BI MOGLI SLUŠATI DVOSTRUKO VIŠE

NEGO PRIČATI.NEGO PRIČATI.

EPICTETUS, FILOZOFEPICTETUS, FILOZOF

MEĐULJUDSKA KOMUNIKACIJA

Ljudska komunikacija ima dva nepromjenjiva zakona:

- mi stalno komuniciramo, riječima, glasom, akcijom,

odjećom, prisustvom i odsustvom

- ne možemo da ne komuniciramo

Interpersonalna ili međuljudska komunikacija

- proces slanja i primanja poruka

- proces svladavanja značenja

faktori koji utječu na komunikaciju: očekivanja, stavovi,

predrasude, povijest, vrijednosti, vjerovanja, raspoloženja,

sviđanje i nesviđanje

efikasna komunikacija direktno poboljšava interpersonalne

odnose, povećava motivaciju i dovodi do efikasnosti tima

VRSTE KOMUNIKACIJE

1. VERBALNA KOMUNIKACIJA ILI GOVOR

- sadržaj govora i način govora - parajezik

Parajezik - paralingvistički vidovi govora uključujući

prozodiju (visina, naglasak, vremenski raspored i stanke),

emocionalan ton glasa i pogreške u govoru kao što je

zamuckivanje, glasovi kao aaa, hm i sl.

Brzina kojom se govori može biti pokazatelj emocionalnog

stresa.

2. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

kontakt očima, facijalna ekspresija,

dodir, orijentacija tijela, stav, pokreti

ruku i glave, fizička odvojenost (osobni prostor)

7% emocionalnog značenja komuniciramo riječima

oko 38% komuniciramo korištenjem tona glasa

55% emocionalne poruke komuniciramo neverbalnim

znakovima, odnosno govorom tijela, gestama

Neverbalni znakovi -stvaraju značenje poruke koju prenosimo

Što smo više svjesni značenja jezika tijela, možemo bolje

razumjeti ili utjecati na situaciju u kojoj se nalazimo

Jezik tijela je težak medij i još više otvoren zloupotrebi

i pogrešnoj interpretaciji nego verbalna komunikacija.

Neverbalni znakovi su najčešće istovremeni, teško ih je pratiti

i određeni su kulturom

Nastojite razumijeti opažano ponašanje, a ne čitati misli.

FRAZEOLOGIJA U ZRAKOPLOVSTVU

ograničenost broja komunikacijskih kanala između pilota i

kontrolora

verbalna komunikacija je bitna, ali je nepouzdana

nedostaci i interferencija u komunikaciji ciljani je faktor

u više od 70% nezgoda u zrakoplovstvu

napori da se komunikacija učini pouzdanom - standardna

frazeologija.

Frazeologija je izmjena informacija korištenjem riječi

i fraza na propisan fonetički i gramatički način.

POBOLJŠANJE SOCIJALNIH VJEŠTINA

Trening interpersonalnih vještina

CRM – Cocpit Resource Management

TRM – Team resource management

Cilj – reducirati pogreške vezane uz loš timski rad i naučiti

osoblje bihevioralnim strategijama bolje komunikacije

Fokus je na vještinama koje su potrebne kako bi osoba

djelovala efikasnije kao član tima

Osnovni pristupi u takvim treninzima:

tehnika seminarskih i diskusijskih grupa – rasprave o

načinima boljeg rukovođenja, rješavanja međuljudskih

odnosa, metoda igranja uloga

edukacija polaznika o osnovama iz područja psihologije

percepcije i psihologije obrambenih mehanizama u

frustrirajućim situacijama

Glavne teme – rukovođenje, komunikacija, situacijska svjesnost, donošenje odluka, timski rad, rukovođenje stresom

STRES

FRUSTRACIJA - stanje emocionalne napetosti, neugode, nemira i nezadovoljstva izazvano zaprekama ili poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe

Zapreke ili poteškoće: vanjske (okolina ili društvo) unutarnje (individualne osobine, nedostaci, sukob motiva)

razina težnje ili aspiracije ≠ mogućnosti pojedinca ⇩ STRES

STANJE KOJE NASTAJE KADA SU LJUDI SUOČENI S

DOGAĐAJIMA KOJE SMATRAJU PRIJETEĆIMA ZA SVOJU

DOBROBIT ILI KOJI OD NJIH TRAŽE ULAGANJE POSEBNIH

NAPORA KAKO BI UDOVOLJILI ZAHTJEVIMA KOJI SE

NA NJIH POSTAVLJAJU

za doživljaj stresa najbitnija je PROCJENA

- kako pojedinac procjenjuje svoju ugroženost u situaciji i

svoje sposobnosti da se s tom situacijom nosi

STRES

primarna procjena - značenje događaja ili situacije za

dobrobit pojedinca:

nevažan

pozitivan

stresan događaj:

neposredna opasnost, povreda ili gubitak

prijetnja

izazov

sekundarna procjena - procjena vlastitih mogućnosti

savladavanja određene situacije.

IZVORI STRESA

okolina radna i osobna (vrijeme, buka, vremenski pritisak)

tijelo (godine, bolest, spavanje)

misli (interperetacija, primanje i označavanje iskustva)

ličnost (tip A i B osobe)

Psihološki stres se generalno definira kao reakcija ili odgovor

na štetne, nepovoljne okolinske uvjete koje zovemo stresori.

RADNI STRES

Generalni izvori – kontinuirano uvođenje novih tehnologija, otpuštanje radnika, reorganizacija, naglasak na kompetitivnom radu

Fizički ili ekstrinzični – opasni strojevi, izlaganje toksičnim tvarima, preopterećenost radom, smjenski rad, repetitivni rad, monotoni rad,dosada

Psihički ili intrinzični izvori – nedostatna osobna kontrola nad procesom rada, nedostatak podrške nadređenih i suradnika, ograničene mogućnosti posla, konflikti, nejasna radna uloga

STRESNI SIMPTOMI:

fiziološki (povećani puls, krvni tlak, kolesterol, čir, bolovi u leđima, glavobolje, hladni prsti, mokre ruke),

bihevioralni (kašnjenje, odsustvo s posla, umor, gubitak sna, impotencija, zloupotreba droga, reducirani interes u kompletiranju zadataka, neuredno radno područje, reducirani međuljudski kontakt)

simptomi u mentalnom funkcioniranju (manjak koncentracije, neodlučnost, loši prioriteti, oklijevanje, briga, manjak

kreativnosti, nefleksibilnost)

emocionalni simptomi (razdražljivost, manjak samopouzdanja, cinizam, nezadovoljstvo sa poslom i/ili životom, depresivno raspoloženje, naglašene emocionalne reakcije).

STRATEGIJE SUOČAVANJA ILI NAČINI REAGIRANJA NA STRES

- ljudi se razlikuju svojom osjetljivošću na frustraciju

- niska i visoka tolerancija na stres i frustraciju - reakcija na stres ovisi o intenzitetu stresa i načinu

suočavanja sa stresom

- intenzitet stresa ovisi o kognitivnoj procjeni pojedinca i

karakteristikama stresora

- intenzitet stresa smanjuje socijalna podrška

SUOČAVANJE - proces kad se osoba ili prilagođava

opaženim zahtjevima situacije ili mijenja situaciju.

KLASIFIKACIJA STRATEGIJA SUOČAVANJA

1. AKTIVNO SUOČAVANJE – redukcija stresora – fokus je

na izvorima stresa – micanje problema ili promjena

situacije, micanje sebe iz situacije

2. KOGNITIVNO SUOČAVANJE - kad se situacija ne može

promijeniti - redukcija emocionalnog i fiziološkog utjecaja

stresa na osobu - obrambeni mehanizmi

3. SUOČAVANJE USMJERENO KA SIMPTOMIMA –

redukcija težine stresnih simptoma prije nego dovedu do

zdravstvenih posljedica – edukacija o uzrocima i posljedicama

stresa, načinima relaksacije (biofeedback, progresivna

mišićna relaksacija, meditacija), vještinama suočavanja, ali

i korištenje stimulatora (lijekovi, duhan, alkohol čak i čaj i kava)

4. TRETMAN ZDRAVSTVENOG POREMEĆAJA –

bez eliminacije izvora stresa

KLASIFIKACIJA STRATEGIJA SUOČAVANJA

radni raspored – stabilan i predvidljiv sudjelovanje u procesu odlučivanja radno opterećenje – osigurati optimalnu kompatibilnost sposobnosti i kapaciteta radnika sa specifičnim zahtjevima radnog mjesta osigurati da rad ima svoje značenje, stimulira i daje osjećaj potpunosti posla jasno definirati radne uloge i odgovornosti osigurati mogućnost socijalne interakcije, i emocionalne podrške nadređenih i suradnika izbjegavati konflikt zbog nesigurnosti radnog mjesta i razvoja individualne karijere

KONTROLA RIZIČNIH FAKTORA NA RADU:

U stanju stresa:

prilagođeno ponašanje - smanjuje stanje stresa i frustracije, a ne izaziva nove poteškoće (promjena situacije, rješenje problema, uklanjanje stresora)

neprilagođeno ponašanje – intenzivne emocionalne reakcije (od radosti do anksioznosti, srdžbe, depresije, obeshrabrenja)

ANKSIOZNOST je najčešća emocionalna reakcija na neku situaciju koju osoba procjenjuje prijetećom ili frustrirajućom - neugodna emocija zabrinutosti, straha, napetosti različitog intenziteta

Obrambeni mehanizmi

- nesvjesni procesi iskrivljavanja realnosti koji pojedinca brane od anksioznosti - ne mijenjaju stresnu situaciju, nego samo misli i doživljaje (samozavaravanje)

¤ POMAKNUTA AGRESIJA ¤ RACIONALIZACIJA – (“kiselo grožđe” i “slatki limun”)¤ SUPSTITUCIJA – zamjena ciljeva ¤ KOMPENZACIJA ¤ PROJEKCIJA ¤ REGRESIJA ¤ FIKSACIJA¤ NEGIRANJE ¤ REZIGNACIJA

POSLJEDICE STRESA:

POZITIVNE – osobe koje su naučile kako podnijeti

stresnu situaciju, koje se uspješno nose sa stresom

izlaze iz stresnih situacija snažnije i otpornije na buduće

stresove

NEGATIVNE – ako osoba nema prikladnih mehanizama

za suočavanje sa stresom ni socijalnu podršku –

bolest (psihička ili tjelesna)

ČOVJEK KOJI NE PRAVI GREŠKE, ČOVJEK KOJI NE PRAVI GREŠKE,

OBIČNO NE RADI NIŠTA.OBIČNO NE RADI NIŠTA.

W. PHILLIPSW. PHILLIPS

LJUDSKA POGREŠKA

nenamjerna akcija ili nedostatak akcije, odluka ili nedostatak

odluke na bilo kojoj hijerarhijskoj ili organizacijskoj razini koja

nije odgovarajuća danoj situaciji

Pogreške mogu biti učinjene: zbog ograničenja ljudskih sposobnosti zbog deficita u kognitivnim aktivnostima zbog neefikasnog timskog rada neadekvatnost u karakteristikama ličnosti ili bilo koja kombinacija tih elemenata

Faktori koji utječu na pouzdanost ljudi:

trening i iskustvo stres umor radno opterećenje ergonomski faktori radni sati socijalna klima osobni faktori

KATEGORIJE POGREŠAKA

pad pažnje

pogreške u pamćenju

perceptivne pogreške

pogrešno planiranje i donošenje odluka

zabune

Pogreške dovode do nezgoda i nesreća

Niti jedna nezgoda ili nesreća nije rezultat jedne loše

odluke, jedne pogreške, nego više malih, loših odluka

koje same po sebi nisu kritične

Jedna mala pogreška povećava vjerojatnost pojavljivanje

druge

Pogreške ili problemi povećavaju radno opterećenje koje

stvara visoku razinu stresa

Ψ ljudi se razlikuju po psihofizičkim osobinama koje su

uvjetovane različitim faktorima, ali su dovoljno stabilne

da se izraze u nejednakom učinku u različitim poslovima

Ψ nisu svi ljudi jednako sposobni za svaku vrstu aktivnosti

Ψ različita zvanja postavljaju nejednake zahtjeve na svoje

izvršitelje, u pogledu vještina, osobina i sposobnosti

Ψ one koje su korisne u jednom području aktiviteta razlikuju

se u nekoj mjeri od onih koje su poželjne u drugom

području rada

KRITERIJI PSIHOLOGIJSKOG ODABIRA

KRITERIJI PSIHOLOGIJSKOG ODABIRA

Profesionalna selekcija:

postupak u kojem se među kandidatima za neku

profesionalnu aktivnost prema određenim kriterijima

odabiru samo oni koji imaju najveće izglede za uspjeh i

koji najbolje udovoljavaju postavljenim uvjetima

Traže se najpogodniji ljude za neki definirani posao.

PROFESIONALNA SELEKCIJA

- minimum sposobnostiminimum sposobnosti koji omogućuju obavljanje posla –

odabiru se kandidati koji imaju taj minimum

(psihofizičke sposobnosti, zdravstene sposobnosti i sl)

- kriteriji odabira kandidata prema zahtjevima radnog kriteriji odabira kandidata prema zahtjevima radnog

mjestamjesta – odabir onih kandidata koji zadovoljavaju

minimum sposobnosti i druge kriterije koje postavlja tvrtka

životopis

psihologijski testovi (sposobnosti, osobine ličnosti)

intervju (socijalna anamneza, razvojni put)

testiranje znanja engleskog jezika

informatička pismenost

liječnički pregled (zdravstveni pregled, psihofizičke

sposobnosti)

PROCES PSIHOLOGIJSKOG ODABIRA

ZDRAVSTVENA SPOSOBNOST ZRAKOPLOVNOG OSOBLJA

Pravilnik o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti zrakoplovnogosoblja i uvjetima kojima mora udovoljavati pravna ili fizička osoba koja obavlja liječničke preglede zrakoplovnog osoblja (NN 129/2005)

Kategorije zdravstvene sposobnosti zrakoplovnog osoblja su:

piloti, inženjeri leta, kontrolori zračnog prometa, članovi

kabinske posade zrakoplova, aviomehaničari

PSIHOLOGIJSKA EVALUACIJA ZRAKOPLOVNOG OSOBLJA

Psiholog je dio tima koji sudjeluje u obradi i evaluaciji

zrakoplovnog osoblja radi izdavanja ili produljenja

liječničke svjedodžbe.

Psihologijska obrada je dio ili komplementarna sa

specijalističkim psihijatrijskim ili neurološkim pregledom

Psihologijsku evaluaciju može izvršiti samo ovlašteni

psiholog.

Tijekom psihologijske evaluacije ispituju se:

kognitivne sposobnosti

psihomotorne sposobnosti

osobine ličnosti

motivacija

PSIHOLOGIJSKA EVALUACIJA

Kognitivne sposobnosti

- Opće intelektualne sposobnosti (g-faktor)- Posebne intelektualne sposobnosti (logično rezoniranje,

mentalna aritmetika, pamćenje, pažnja (podijeljena,

selektivna), budnost, koncentracija, percepcija, spacijalne

sposobnosti

Psihomotorne sposobnosti

- Psihomotorna koordinacija- Izborno vrijeme reakcije- Time sharing

Osobine ličnosti

- motivacija i radna orijentacija

- potreba za postignućem

- sposobnosti donošenjem odluka

- socijalne vještine

- osobine dominantosti, asertivnosti, empatije, agresije

- sposobnost nošenja i rukovođenja sa stresom

- emocionalna stabilnost

- otvorenost, povučenost

Mogu se koristiti različiti testovi sposobnosti i upitnici ličnosti

koji imaju provjerene psihometrijske karakteristike i koji su

standardizirani.

HVALA NA PAŽNJIHVALA NA PAŽNJI