Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i liturgijski

kalendar od 5. do 11. 12. 2016.

Pon.

5.

XII.

svagdan

17,00 +Antonija, Ankica, Nikola, Ivo i Josip Prusac BAGALOVIĆ

Uto.

6.

XII.

SV. NIKOLA BISKUP

17,00 /+Ivka Gnječ/ KULA NORINSKA

Sri.

7.

XII.

Sv. Ambrozije

17,00 +Srećko Gnječ KULA NORINSKA

Čet.

8.

XII.

Bezgrješno začeće BDM

17,00 +Irena, Vesela i Ante Zloić BAGALOVIĆ

Pet,

9.

XII.

svagdan

8,00 Ad. Int. KRVAVAC

Sub.

10.

XII.

kvatre

8,00 Ad. Int. KRVAVAC

Ned.

11.

XII.

TREĆA DOŠAŠĆA-Nedjelja Caritasa

8,30

10,00

18,00

Jutarnja sv. misa /+Ivan i Lucija Dominiković/

MOMIĆI ŽUPNA SV. MISA

BAGALOVIĆ

Večernja sv. Misa /+Ante i Dragana

Jerković/ KULA NORINSKA

*Ispovijed: pola sata prije sv. misa

********************************** Adventski susret s roditeljima /prvopričesnika;

krizmanika i predkrizmanika/ bit će 12. 12. 2016. u vjeronaučnoj dvorani u

Kuli Norinskoj s početkom u 18,30 sati!

***************************************************** Ženidbeni navještaj

Namjeravaju sklopiti sakramen sv. ženiudbe:Ivan Jakiša, sin Zlatka i Angeline r. Jakić (župa Gabela Polje) i Kristina Tolj kći Dušana i Ivanke r. Musulin (Kula Norinska-Bagalović). Vjenčanje će biti u petak 9. 12. 2016. u župnoj crkvi na Bagaloviću s početkom u 17,30 sati. Ako netko zna za kakvu ženidbenu zapreku dužan je u savjesti javiti u župni ured. Mladencima želimo Božji blagoslov!

Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze;

svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. Advent amo, advent tamo, advent u Beču, u Parizu, u Zagrebu…Sve je to lijepo i krasno, ali sa dolaskom (advent=dolazak) Kristovim ima malo veze. Ako se advent prometne u kuhano vino i kobasice, nema sumnje da će smisao Božića biti sarma i lampica. Možda bi se za dolazak Onoga koga čekamo ipak drugačije trebalo pripraviti, pa ćemo i susret s njim o Božiću doživjeti malo dublje od površnog, često usiljenog kiča po našim trgovima i domovima; u našim glavama i srcima. „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.“

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

4. 12. 2016

NEDJELJNO EVANĐELJE Mt 3,1-12 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propo-vijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju

žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Riječ Gospodnja.

Obraćenje radi blizine kraljevstva nebeskog

Ivan Krstitelj je bio glas koji viče u pustinji: ''Obratite se, jer se približilo kraljevstvo nebesko!''

Što znači danas za nas ovaj Ivanov poziv? U naše vrijeme konzumerizma, koji ljude u blagdansko vrijeme dosta agresivno okreće prema kupovini i prigodničarskim druženjima, u velikoj je opasnosti da čovjek zanemari važnu činjenicu našeg postojanja: Mi smo ovdje u prolazu. Vremeniti život trebao biti priprava za kraljevstvo nebesko. Sve je očitije kako nas konzumerizam opterećuje, kako smo već umorni od njegove agresije. Duboko u sebi shvaćamo da to nije ni pravi advent ni pravi Božić. Ivanov poziv zato je danas veoma aktualan. Sudbinski je važno da ga čujemo, kako bismo mogli Božić doživjeti onako kako on zaslužuje: doživjeti kako nam zbilja dolazi sam Bog. Dolazi da bude sličan nama kako bi nas učinio sličnima sebi.

Da bismo mogli danas čuti i razumjeti Božji glas, taj Božji poziv koji nam se predstavlja u liku Ivana Krstitelja, potrebno je da i mi odemo u pustinju. U pustinji je život veoma ugrožen. Svodi se na golo preživljavanje. Pustinja je škrta, gruba, negostoljubiva. Čovjek se u njoj nužno suočava sa svojom krhkošću i malenošću. Osjeća strah, tjeskobu, nesigurnost... U pustinji se čovjek ne može opustiti, ne može prestati boriti se za svoju egzistenciju. Teško je u pustinji biti ohol. No zato nas pustinja suočava sa temeljnim izazovom života. Život poprima sasvim drugačiju dimenziju onda kada je

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

suočen sa svojom negacijom, kada je ugrožen. Zato je pustinja ptivilegirani prostor u kojem čovjek ima šansu prepoznati autentičan Božji glas koji mu dolazi u njegovoj malenosti. Taj glas nudi sasvim drugačiju perspektivu života koju u užurbanosti i prezauzetosti vremenitim stvarima vrlo lako zanemarimo. Odlazak u pustinju zato je nužan kako bismo već sada u ovom životu doživjeti dolazak Božji.

Bog je došao u povijesti kao slab čovjek i izveo djelo otkupljenja. Najavio je svoj drugi dolazak o svršetku vremena. Naš vremeniti život događa se između ova dva dolaska. Između onog povijesnog koji nam jamči onaj drugi, konačni, triumfalni. No mi nismo između ova dva dolaska ostavljeni sami. Bog je s nama na otajstven način prisutan. On nam trajno dolazi u otajstvima slavlja, koja ga uprisutnjuju u naše vrijeme. Dolazi nam u svojim riječima koje nije uputio samo ondašnjim svojim suvremenicima, nego ljudima svih naraštaja. On nam nudi svoju intimnost u liturgiji, u prianjanju njegovoj riječi, u dubokoj vjeri da nam oprašta i sprema puninu života o svom konačnom dolasku. Ivan nas nadalje upozorava da se susret s Gospodinom ne može dogoditi bez nutarnjeg istinskog obraćenja, onog obraćenja u kojem ćemo iz svoje nutrine ukloniti sve što priječi taj susret. Obraćenje ne smije ostati na izvanjskim formama koliko god one bile dobre. Vanjske forme, bez obzira da li se radilo o pobožnostima, običajima, prigodnim raspoloženjima, mogu vrlo lako postati zamka za istinsko obraćenje, ako postanu nekakav prostor u koji se zaklanjamo bježeći od vlastitog obraćenja, od iskrenog pogleda u svoju savjest u kojoj ponajprije i najjasnije možemo uvidjeti da svakom od nas treba Bog, da nam treba njegovo oproštenje, njegovo otkupljenje, njegov dolazak.

Poslušajmo zato ozbiljno ovaj Ivanov poziv. Neka nam bude poticaj da znamo otići u pustinju svog srca, svoje duše. Neka nas ne smeta što bismo tamo mogli

zateći dosta korova, dosta onog što izaziva tjeskobu, od čega bježimo i s čime se ne volimo suočavati. Neka nas ne obeshrabri naša slabost, krhkost. Naprotiv neka nam ona bude poticaj da se još više oslonimo na Boga, da mu se povjerimo. Neka on bude naša snaga, naš ponos. Suočimo se sa svojom grješnošću, sa svojom malenošću, krhkošću. Dopustimo Bogu da dođe u našu pustinju, našu malenost. On će se sigurno u njoj nastaniti i učiniti da naša pustinja procvjeta./www.šib. biskupija/

„Ustaški“ grb!

Mi koji smo upamtili komunističku Jugoslaviju dobro se sjećamo što je sve nosilo epitet “ustaški”. Uz ostalo hrvatski je grb bilo kakvih boja i oblika nazivan ustaškim, pa nikako nije ni u kakvu obliku smio doći na zastavu crven-bijeli-plavi. Ako bi se negdje na TV vidjela takva zastava u inozemstvu, uslijedila je “grmljavina” po “ustašama” – eno ih opet! Znači, ne samo za Srbe, nego i za gotovo sve komunističke Hrvate svaki je hrvatski grb bio ustaški.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Onda su došle devedesete i rađanje slobode u krvi. Jasno, odmah je hrvatskoj zastavi vraćena njezina bitna sastavnica – povijesni hrvatski grb s crveno-bijelim ili bijelo-crvenim (svejedno) kockicama. Za neprijatelje hrvatske samostalne države, i one u Hrvatskoj kao i one izvan nje, hrvatski je grb i dalje ostao ustaški. S vremenom su se morali pomiriti, ne samo oni u Hrvatskoj, nego i oni u Srbiji ili negdje drugdje u inozemstvu s činjenicom da je na hrvatskoj zastavi hrvatski grb i da je s te zastave skinuta ona sramotna crvena zvijezda petokraka pod kojom su ubijani Hrvati, ne samo u Drugome svjetskom nego i u Domovinskom ratu. I kao da je tu priča završila. Međutim, nije. Priča o hrvatskom povijesnom grbu ima svoj nastavak. Sada se kao eto prihvaća hrvatski grb koji počinje crvenom kockicom, a onaj koji počinje bijelom kockicom ostaje i dalje ustaški, jer je taj oblik korišten u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Nevjerojatna besmislica. Hrvatski povijesni grb korišten je u različita vremena u različitim oblicima, tako da uopće nije bitno kojom kockicom on počinje. Ako bi htjeli biti dosljedni oni koji grb s prvim bijelim poljem nazivaju ustaškim, mogli bi proglasiti “ustaštvom” korištenje svega onoga što je postojalo u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Dakako, kuna je tada bila službeni novac, a tako se zove i današnja službena valuta u Republici Hrvatskoj. Ljudi su se na kunu navikli pa je u novčaniku nose čak i okorjeli partizani. Svima je dobro došla. E, sada imamo veliki problem. Što ćemo s crkvom svetoga Marka u Zagrebu? Na krovu joj ponosno stoji hrvatski grb koji počinje s bijelom kockicom. Jasno je da ga tamo nisu postavile ustaše, što će reći da je hrvatski povijesni grb u tom obliku postojao mnogo prije pojavka ustaša. Ali eto, neki mediji uporno govore o “ustaškom grbu” koji počinje s bijelom kockicom, iako njihovi novinari koji plasiraju te priče i nemaju baš mnogo veze ni znanja iz povijesti hrvatske heraldike. Tako su ovih dana plasirali vijest kako se hrvatska predsjednica u Kanadi

slikala s nekim “društvancem” ispred kojega je bila hrvatska zastava s “ustaškim grbom”. Ako ovu besmislenu priču forsiraju neki mediji u Hrvatskoj, onda nije ni čudno što neki pročetnički Srbijanci pokušavaju diskreditirati hrvatsku predsjednicu i prišiti joj “koketiranje s ustaštvom”. Dobro bi bilo kada bi ljudi nešto znali o onomu o čemu žele govoriti. Tada ne bi govorili besmislice, te bi im u svezi ovoga pitanja bilo svejedno koja i kakva je prva kockica u hrvatskome povijesnom grbu. /Božo Goluža-Cnak/

Jadni čovječe, otmi se sad malko svojim poslovima, sakrij se malo od burnih misli svojih. Odloži sada tegobne brige i odgodi mučna naprezanja svoja. Posveti malo vremena Bogu, otpočini malko u njemu. Uđi u sobu svoje duše: odstrani sve osim Boga, i onoga što bi ti moglo pomoći da ga tražiš: zatvori vrata i traži ga. Reci sada Bogu: Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. A sada ti, Gospodine Bože moj, nauči srce moje gdje i kako da te traži, gdje i kako da te nađe. Gospodine, ako nisi tu, gdje da te odsutna tražim? Ako si pak svagdje, zašto te ne vidim nazočna? Pogledaj, Gospodine, usliši, rasvijetli nas, pokaži nam sebe. Vrati nam sebe, da nam bude dobro, jer bez tebe nam je tako zlo. Smiluj se našim naporima i nastojanjima za tobom, jer bez tebe nismo nizašto. Nauči me tražiti tebe, i pokaži mi se kad te tražim, jer te ni tražiti ne mogu ako me ne poučiš, a ni naći ako se ne pokažeš. Daj da te tražim želeći i želim tražeći: daj da te nađem ljubeći i ljubim nalazeći. (Sv. Anzelmo K.) **************************** „Neka te ništa ne zbuni, ništa ne uplaši. Sve prolazi, Bog se ne mijenja – on uvijek ostaje isti. Tko je strpljiv, sve postiže. Tko posjeduje Boga, tomu ništa ne nedostaje. Bog je jedini posve dostatan. (Sv. Terezija Avilska)