Upload
dangliem
View
214
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Župa Sv. Petra i Pavla Kašina
Teološka srijeda
14. studenog 2012.
“Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što
govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Oni rekoše: "Jedni da je Ivan
Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od
proroka." Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar
prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato
Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne
objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.”
Mt 16, 13-17
”On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe "oplijeni"
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan...”
Fil 2, 6-7
- apologeti – primorani raspravama s poganstvom, gnozom i
različitim židovsko – kršćanskim sljedbama započeli su sa
sustavnim raščlanjivanjem i razgrađivanjem one građe koju
sadrži Pismo i koja se očituje u iskustvu žive Crkve
- obrambeni stav je uvjetovao način izlaganja osnovnog
kršćanskog otajstva Trojedinog Boga
- Justin (mučen 165. g.) – Isusu valja pripisati božansku moć i
dostojanstvo
- samo u Ocu gleda apsolutni božanski subjekt, a Sina i Duha
stavlja u drugi i treći red
- stvaranje svijeta i sve u svijetu Otac izvodi preko Logosa
- Tacijan – Logos proizlazi “iz volje jednostavnog Boga”
- smatra ga “prvorođenim djelom” Oca, koje prethodi stvaranju
svijeta
- ne niječe njegovu božansku narav, ne može se isključiti
podređenost Logosa Bogu Ocu
- Atenagora – Sin je Prvorođeni od Oca, ne u smislu stvaranja,
nego u smislu proizlaženja s ciljem posredovanja u stvaranju
svijeta, te svojom idejom i djelatnom moći oblikovao stvorenje
- Sin je u svojem bivstvu i časti podređen Ocu
- monarhijanizam (mone arche) Bog kao jedino počelo
- Bog je Višnje biće koje je odvojeno i udaljeno od svijeta
- “nedokučivi bezdan”, nespoznatljiv, nepojmljiv i apsolutno
uzvišen nad tvarnim svijetom s kojim ga ništa ne veže
- Logosa Bog kao Um ispušta iz sebe i nije božanske naravi
- posrednička bića koja trebaju pokazati beskrajnu odvojenost
Boga i svijeta
- dinamički monarhijanizam – Krist kao običan čovjek naknadno
prima božansku snagu i kvalitete
- modalistički monarhijanizam – Krist je jedan od modusa
pojavljivanja neizrecivog Boga
- Irenej iz Lyona, Tertulijan i Klement Aleksandrijski
- pojam homousios
- razlika osoba postoji u samoj božanskoj naravi
- ističu vječno Sinovljevo rađanje od Oca
- Sabelije – sabelijanizam
- Hyopater (Ocosin?) – Bog se očitovao kao stvoritelj preko “osobe” (prosopon, maska) Oca, a u utjelovljenju taj se isti Bog uosobio u “osobi” Sina
- sve o čemu govori NZ prikazuje puko pojavljivanje božanske monade pod različitim maskama
- patripasionisti – modalistička sljedba koja je tvrdila da je Bog
samo Otac, nema Sina, a utjelovio se Otac, rodio se od Djevice i
tako sebe učinio Sinom te je za nas trpio i umro
- papa Dionizije u borbi protiv Sabelija i sam zapao u zabludu
nazvavši Sina Očevim djelom i učeći da je on po naravi drugačiji
negoli Otac
- Arije (256.-336.) – prezbiter Aleksandrijske crkve postaje vođa
novog učenja o Ocu i Sinu
- Logos je prvo Očevo stvorenje, ali ga je stavio u neki
međupoložaj između Boga i svijeta
- Time je zanijekao boštvo Logosa, njegovu istobitnost s Ocem i
njegovu vječnost
- Logos ima glavnu posredničku ulogu u stvaranju svijeta budući
da sam Bog, zbog svoje duhovnosti, savršenstva i
transcendentnosti ne može imati nikakve veze sa svijetom niti ga
stvoriti
- Logos je slobodno stvoren i nije vječan
- Arije
- rođen i stvoren su istovjetni pojmovi
- Sin je doduše rođen prije vremena i vjekova, ali je postojalo vrijeme
kad ga nije bilo
- Stvoritelj i stvorenje dualistički stoje jedno naspram drugoga
- na temelju svoje etičnosti (tj. dobrote) Isus Krist je zaslužio božansko
ime (Kyrios), pa ga je Otac proklamirao svojim Sinom
- sin Božji po milosti, a ne po naravi
- na temelju logike i filozofije pokazali da utjelovljeni sin svojom
poslušnošću pokazuje svoju podređenost
- savršeni i neizrecivi Otac ne može ući u ograničeni svijet, nego to za
njega čini prije vremena stvoreni Logos kroz kojeg se Otac očituje
- Arije
- sinkretistička filozofija religije koja svodi Logosa na međubiće
između Boga i svijeta (mitološki polubogovi)
- izravan napad na biskupa Aleksandra Aleksandrijskog dovodi
do sinode u Aleksandriji 320. g.
- u Maloj Aziji odobrili njegovo učenje
- počinje se stvarati protuarijansko pravovjerje
- 325. g. Antiohijska sinoda Arijevo učenje proglašava
krivovjernim i anatemizira njega i njegove pristaše (Euzebije
Cezarejski)
- car Konstantin – teološka logomahija (borba riječima i oko riječi)
- zbog zabrinutosti za jedinstvo carstva sazvao 325. g. Carsku sinodu u Niceji
- Euzebije Nikomedijski predložio ispovijest vjere; oko 300 biskupa tražili od arijanaca da ju ispovijede
- Euzebije Cezarejski predložio pomirbeni obrazac u kojem je mnoštvom biblijslih izraza htio mimoići metafizičko pitanje o istovjetnosti naravi Oca i Sina
- ortodoksna skupina uspjeva uvrstiti pojam homousios i različitim sintagmama postignuto je nedvosmislena istobitnost Oca i Sina
- isključen je privid subordiniranosti
- uz simbol vjere idu i dodatno anatemizmi koji odbacuju pojedine
arijanske tvrdnje (vremenitost Logosa, njegovo stvaranje iz ničega,
od Oca različita narav, njegova promijenjivost...)
- nicejski homousios shvaćen je u smislu unius supstantiae (jedne
biti ili supstancije)
- homousios se pokazao nedovoljno utvrđen i zaštićen pa su i arijevci
zloupotrebljavali tu formulu (ne numerička vrijednost, nego
kvalitativna istovjetnost)
- KAPADOČANI – Bazilije, Grgur Nazijanski i Grgur Niški
- dali odlučujući prilog u razvoju učenja Trojstva i tumačenju
nicejske vjeroispovijesti
- u svome tumačenju polazili od razlike Trojice: za razlikovanje
osoba upotrijebili su pojam hypostasis i suprotstavili ga pojmu ousia
- ousia – narav, bit, supstancija – ono što je zajedničko svim bićima
iste vrste
- hypostasis – zasebina – ono što pojedinačno određuje kao takvo i
razlikuje ga od drugog pojedinačnog (konkretno, individualno)
- KAPADOČANI
- značajke su Oca da je nerođen i ishodišno počelo za sina
- značajka Sina je njegova rođenost
- značajka Duha njegovo proizlaženje od Oca i Sina
- mia ousia, treis hypostasis – jedna bit, tri zasebine, osobe
- pokazali su se autentičnim zastupnicima i nastavljačima nicejske
dogme i unutartrojstvenu istobitnost primjenili i na Duha Svetoga
- zadali udarac: macedonijanizmu – nijekali boštvo DS-a;
pneumatomasima – nijekali osobnost DS-a i arijancima
- 381. g. carigradska sinoda – biskup Melecije
- u drugoj polovici 5. st. priznata kao 2. ekumenski koncil
- potvrdila čvrsto stajanje uz nicejsku dogmu
- ono što poznajemo kao nicejsko – carigradsko vjerovanje ili simbol pripisao je 451. g. Kalcedonski koncil toj sinodi
- nakon 381. g. udomačilo se razlikovanje između jedne biti (grč. ousia, lat. supstantia, essentia) i triju savršenih osoba (grč. hypostaseis, lat. subsistentiae)
- 533. g. 5. ekumenski koncil II. carigradski razjasnio pojam osobe kao individualnog nositelja razumske naravi
- osoba u okviru nauke o Trojsktvu označava individualnog nositelja božanske naravi koja jest u tima osobama i kojoj su tri istobitne osobe jedno
- povezivanje stvaranje svijeta (ekonomije stvaranja) i ekonomije spasenja
- izvor i središte sve povijesti jest otajstvo utjelovljene Riječi, posrednika božanske milosti na planu stvaranja i otkupljenja
“On je savršena slika Boga nevidljivoga,
prvorođenac svakoga stvorenja,
jer je u njemu sve stvoreno
– sve na nebu i na zemlji; ...
Sve je stvoreno po njemu i za njega.
On je prije svega i sve se u njemu drži u redu.”
Kol 1, 15-17
-
- povezivanje stvaranje svijeta (ekonomije stvaranja) i ekonomije spasenja
- izvor i središte sve povijesti jest otajstvo utjelovljene Riječi, posrednika božanske milosti na planu stvaranja i otkupljenja
“On je savršena slika Boga nevidljivoga,
prvorođenac svakoga stvorenja,
jer je u njemu sve stvoreno
– sve na nebu i na zemlji; ...
Sve je stvoreno po njemu i za njega.
On je prije svega i sve se u njemu drži u redu.”
Kol 1, 15-17
-