Počela je još jedna školska go-dina. Taj početak ne dotiče samođake, nego i njihove učitelje, na-stavnike i profesore, a na posebannačin i roditelje. Indirektno poče-tak nove školske godine dotiče sei mnogih drugih, koji na bilo kojinačin svojim radom pridonose dađaci u svojim školama što kvalitet-nije mogu učiti.

Dok tako razmišljam o mno-štvu koje radi na stvaranju kvali-tetnijih uvjeta školovanja, kako bise školarci kroz učenje mogli spre-mati za život, pitam se što ih sve utome pokreće. Zacijelo, motivi suprofesora i nastavnika puno dru-gačiji od onih učeničkih. Pitam sejednostavno što žele jedni, a štodrugi? Za čim teže? Jesu li uopćesvjesni cilja kojem smjeraju? Ilineki možda o tome uopće niti nerazmišljaju, nego se samo prepu-štaju kolotečini? Jednom riječju, začim čeznu svi oni?

Neću niti pokušati odgovoritina ovu rijeku pitanja. Nadam se dasvatko za sebe traži odgovor.Ovdje jednostavno želim pozvatina razmišljanje o čežnjama i že-ljama koje se u nama rađaju.Dobro ih je preispitati, jer ćemotako puno lakše znati jesmo li usvom djelovanju na pravome putu.Tek kad djelujemo iz uvjerenja,kada smo sigurni da je ono što ra-dimo i živimo za nas „prava stvar“,onda nas djelovanje i uopće životmože činiti ispunjenima, rado-snima.

Prije nego pristupimo izlaga-nju svojih čežnji i želja na svjetloBožje istine, trebamo znati kakosu one bitna sastojnica samog na-šega bića. Izišli smo iz Stvoritelje-vih ruku i čeznemo vratiti mu sekao svome Izvoru. No, povijest gri-jeha – kako istočnoga tako onda i

svakoga pojedinačnog – zatrpala jenašu iskonsku čežnju za Bogom,ustvari razbila ju je na bezbrojželja. Mnoge od tih želja nasodvraćaju od Boga. Neke su pakpo sebi neutralne te njihova do-brota ovisi o tome kamo ih usmje-rimo. Svakako, unatoč tomu nismoprestali čeznuti za Bogom, ali tanaša čežnja je poput plamička kojijedva tinja i lako se ugasi. Onočega smo mi vjernici pri tome svje-sni, vrlo je teško sve naše osnovnei naravne čežnje i želje, čestoispravne i opravdane, staviti uslužbu onoga što je nadnaravno,odnosno na taj način težiti k Bogu.

Ovim pozivam svakoga da seupusti u avanturu potrage isho-dišta svojih želja i čežnji. Ponaj-prije mislim ovdje na one želje ičežnje kojima težimo dulje vri-jeme, na ono što nas pokreće, mo-tivira. Uvjeren sam kako namjedno takvo „hodočašće“ može po-stati izvorom velikih milosti. Uko-liko sam na pravom putu, utvrditću se u tom uvjerenju, a ukolikosam zalutao, prilika mi je to da po-novno otkrijem svoj pravi put. No,pitam se: Usuđujem li se svakusvoju želju i čežnju pred dragimBogom u skrovitosti molitve na-zvati pravim imenom? Jedini raz-log za strah je okorjelost srca, kojese ne želi odreći svih onih željakoje se vrlo brzo daju ispuniti, anude instantno zadovoljstvo. Od-bacimo takav strah zarad dugo-trajne radosti koja nas već sadamože ispunjati, a to je radost istin-ske čežnje za Bogom. Stoga odsrca želim da nas sve ispunja taprava radost, bez obzira na sve ži-votne poteškoće i izazove, jervažno je samo da u svemu ipakčeznemo za Bogom.

Vaš urednik

Iz sadržaja

Čudesna – kišna

bunarička noć ...................6

HosanaFest 2010. ..............8

Posvećeni život vjernika laika

– nedovoljno upoznata

stvarnost...........................10

Reportaža:

Hrvatski Majur,

salašarsko selo ...............24

Intervju:

mons. Stjepan Beretić....26

Da se radujemo ili da

plačemo? .........................29

Kutak za katehete:

Silvester Bašić ................31

Kršćanski stav:

O odnosu prema Drugome

u kršćanstvu ...................35

Čikerijada 2010. ..............41

Generacija kojoj se ne

smije ništa reći ...............42

Siromaštvo u Europi ........45

Zvonik � 9/2010 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Iskonska čežnja za Bogom

Meditacija

Zdravo Križu, nado sva!Piše: br. Vjenceslav Mihetec, ocd

4 9/2010 � Zvonik

Uporišnu točku mjeseca rujna činisveti Križ, svetkovina Uzvišenja sv.Križa, 14. rujna. Na početku mjeseca ra-duje nas blagdan Rođenja Blažene Dje-vice Marije, a na kraju blagdan svetih ar-hanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Toje duhovni okvir mjeseca rujna. No,želja mi je s vama promisliti sveti Križ,znak spasenja.

Kud god čovjek krene po Bačkimpoljima nailazi na križ. Uzdignut je onnegdje uz put, negdje pred ulazom nasalaš, negdje nasred polja. Ali uvijek navidnom mjestu. Neki su već oronuli,neki su na putu da im se to dogodi, aneki su obnovljeni ili nedavno podi-gnuti. Vidio sam da ljudi pored križa neprolaze ravnodušno. Uglavnom čineznak križa, prekriže se.

Kristu raspetome Crkva pjeva:O Kriste, Kralju preblagi,Ti znakom Križa pobjednimZaštiti nas od zala svih,Od Opakog obrani nas!Promotrimo Križ. Sastav-

ljen je od dviju greda. Jedna jezabijena u zemlju, dok joj sedrugi krak diže prema nebu.Greda duboko u zemlji i visokou nebu. Druga je greda popre-čna, vodoravna i ugrađena uonu uspravnu. Grede se spajajuu središnjoj točki, tu je križ naj-čvršći. Vodoravna se greda tudijeli u dva kraka: lijevi i desni.Na te dvije grede prikovan jelik Isusa Krista. Slika njegovaraspetoga tijela na Kalvariji. Odnogu do glave On je pričvršćenza uspravnu gredu, a rukamaza onu vodoravnu. On koji jegospodar neba i zemlje, On kojije spasitelj svega čovječanstva,od toga čovječanstva On je ra-

zapet između neba i zemlje. On naš Spasitelj iOtkupitelj.

No, kako to sada povezati s našim poljima,putovima i salašima? Adamu, koji je svojim pri-jezirom uvrijedio Božju dobrotu i ljubav, rečenoje: „Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudomćeš se od nje hraniti svega vijeka svog… doklese u zemlju ne povratiš: ta od zemlje si uzetbio…“ (Post 3,17-19). Tu je zemlja čovjeku danau zadatak. Čovjeku je povjeren rad, mukotrpan,ali spasonosan. Radnom će čovjek, vođenDuhom Božjim, mijenjati lice zemlje. Na kraju,zemlja će ga pretvoriti u sebe i u njezinom krilučekat će slavni dan uskrsnuća.

Isus Krist je ljubio zemlju, hranio se njezi-nim plodovima. Na jednu se smokvu razljutio,jer nije imala roda, a za drugu je preporučio daje okopaju i pognoje, i da budu strpljivi. Svojimživotom bio je duboko u zemlji. Patio je s lju-dima, plakao. Ništa na zemlji nije mu bilostrano. Izvlačio je čovjeka iz zemaljskih pogibli,ali srcem, dušom, Isus je uvijek bio uzdignut

gore, ka nebu, k Ocu. Dok je noga-ma stajao na zemlji i bio ljudima usvemu sličan, srce mu je uvijek bilokod Oca. A ruke? Ruke je uvijekširio, grlio dječicu, pružao ih bole-snicima, pridizao nemoćne. Rukamaje dijelio kruh i ruke na sve strane.

Dakle, Raspelo, Križ. Isus jeuvijek između neba i zemlje, izmeđuBoga i čovjeka. Objedinitelj svihljudi, i s lijeva i s desna. U svom za-grljaju drži čovječanstvo.

Mogu li na ovo ostati ravnodu-šan? Ne zove li Križ i mene da čvr-sto stojeći na zemlji srcem budemna nebu te da ispruženim rukamabudem na pomoć i radost svim lju-dima? To je Križ. Ne rušimo ga nina svom salašu, niti uz cestu, a naj-manje u srcu. Po Križu je Isus otku-pio sav svijet. Pomozimo mu u tomei mi danas.

-

Proštenje na subotičkoj kalvariji proslavljeno je na Žalo-snu Gospu, 15. rujna, svečanom, koncelebriranom svetommisom koju je predslavio biskup Ivan u zajedništvu s dvade-setak svećenika i brojnim pukom. Ove godine se navršilo 130.godina od izgradnje današnje subotičke kalvarije zbog čega jei proštenje bilo u još svečanijem tonu.

Tijekom svete mise biskup je blagoslovio novoobnov-ljene postaje križnog puta, a na kraju mise ukazala se prigodada se uputi riječ zahvale svima onima koji su nesebično ugra-dili svoj doprinos u obnovi kalvarije, bilo materijalno, bilo mo-litveno. Župnik, mons. Bela Stantić najprije se zahvalio bis-kupu Ivanu na podršci i pomoći. Zahvalio se prisutnom do-gradonačelniku Peri Horvackom i predstavnicima konzula-ta Republike Hrvatske, te brojnim sponzorima, radnicima,djelatnicima župe i vjernicima koji su sudjelovali u ovoj milo-snoj akciji. Svima zaslužnima uručen je prigodni dar i zahval-nica.

Obnovljena kalvarijaZaslugom sadašnjeg župnika, mons. Bele Stantića,

mnogo toga je urađeno kako bi kalvarija dobila svoj prvotnisjaj. Postavljeno je novo stubište pred kapelicom. U postaje suumetnuti liveni likovi, jer su prvotni, nacrtani na limu, oksi-dirali i više nisu bili prepoznatljivi. Na kapelicu je stavljen novilimeni krov, zatim novi prozori i vrata. Urađeni su zidarski ra-dovi u cijelosti na kapelici, na postajama, kao i na portalu naulazu u kalvariju. Ograda je u cijelosti očišćena i obojena. Teknedavno uvedena je struja i voda, a obećana je i cjelovita ra-svjeta kalvarije od gradske uprave. Ove godine je sto godinakako je kalvarija ograđena. No, već je bila dotrajala i vapilaza obnovom, što je i učinjeno, zahvaljujući izvođaču zidarskihradova Ürmös Attili. Četrnaest postaja križnoga puta tako-đer su obnovljene, a radove je vodio Željko Pandžić. Zna-kovito je to da su svi prihodi za obnovu kapele isključivo darvjernika. Radnici i svi oni koji su sudjelovali u obnovi naj-češće su to činili kao svoj osobni doprinos i dar.

Naposljetku, ono što je potrebno zadržati u srcu – štočesto puta župnik Bela zna istaknuti – subotička kalvarija pri-pada svima nama, svim svećenicima i vjernicima. Ona jest iostat će mjesto tihe procesije vjernika sa Žalosnom Majkomza Kristovim križem. Polagano, u sve urbaniziranijem gradu,postojat će oaza koja uprisutnjuje vjeru u raspetog i uskrslogGospodina.

Zvonik � 9/2010 5

Aktualno130. godina od izgradnje subotičke kalvarije

U tvom društvu uz križ stati…Piše: Dragam Muharem

Prva subotička kalvarijaTrajni spomen na Kristov pashalni misterij muke,

smrti i uskrsnuća stoljećima je oživljavan kroz pobožnostkrižnog puta. Vjerski osjećaj prepoznao je u toj pobožnostisnažno iskustvo vjere i mogućnost suživljavanja s Kristompatnikom. Vjernik nije htio biti samo puki promatrač ovogspasenjskog hoda, već napose aktualni dionik – kako Kri-stove patnje, tako i njegova uskrsnuća. Nebrojene kalvarijeu gotovo svakom gradu i selu naše biskupije upravo svje-doče ovoj nakani generacija i generacija vjernika, koji su,makar na simboličan način, krenuli put Golgote.

U našim su se krajevima spočetka kalvarije gradile naprirodnom ili umjetnom brežuljku. Gdje nije bilo uzvišica,izgrađena je kapela, a iznad kapele postaja s križevima. Po-staje su bile označene drvenim križevima i kapelom ili cr-kvom na najvišem mjestu uzvišice.

Prva subotička kalvarija se nalazila na trgu pred dana-šnjom franjevačkom crkvom, a podigli su je prije dva i polstoljeća, 1758. godine izvjesni Futo i Pal Oskolas. Kako segrad širio, 1817. godine se ukazala potreba za novom,većom i ljepšom kalvarijom. Njezin graditelj je bio Matijaplemeniti Vojnić od Bajše, a dao ju je podići na prostoru da-našnjeg subotičkog željezničkog kolodvora. Vjernici su gor-ljivo pohađali svoju kalvariju posebno u Velikom tjednu. Taje kalvarija zbog gradnje pruge i željezničkog kolodvora tre-bala biti izmještena.

Za novu kalvariju je određeno današnje mjesto u blizini„somborske kapije“. Povijest je zabilježila kako su vjernici,unatoč pravoj provali oblaka, 31. ožujka 1864. godine, štona golim rukama, što na zaprežnim kolima, prenosili opekui materijal od srušene kalvarije na gradilište nove. Dugo suSubotičani odlazili na novu – neizgrađenu kalvariju, koja jeimala samo simbolički označene postaje, sve do 1877. go-dine kad su obitelj Mukić i Malagurski podigle kapelu Ža-losne Gospe. Te je godine počelo prikupljanje darova za -gradnju današnje kalvarije, koja je blagoslovljena 3. veljače1880. godine.

Sve dosada, subotička kalvarija je mjesto molitve i oku-pljanja, napose u korizmeno vrijeme i u Velikom tjednu.Mnoštvo vjernika svih generacija dolazilo je baš tu, na Gol-gotu, moliti na svoje nakane i tražiti utjehu Žalosne Gospe,kojoj je kapelica na kalvariji i posvećena.

prema: Zvonik 185, S. Beretić

Proštenje u subotičkom marijanskom svetištu „Bunarić“proslavljeno je u subotu i nedjelju, 28. i 29. kolovoza. I za ovo-godišnje proštenje vjernici su se pripremili trodnevnicom. Usrijedu su vjernici zajedno molili krunicu, a potom su pri-godna razmatranja, na hrvatskom i mađarskom jeziku, o mo-litvi krunice odnosno o otajstvu molitve u Marijinu životu odr-žali Ivica Ivanković Radaković i Ákos Gutási, župnik izHorgoša. Drugi dan bio je posvećen molitvi Časoslova. Na-kon Večernje, o značaju i potrebi molitve Časoslova govorilisu mladomisnik Vladimir Sedlak i đakon Čaba Kovač.Treći dan je bio Križni put i prigodno razmatranje o Križu kaoputu u slavu, koje su održali Ivica Ivanković Radaković i ka-tedralni kapelan Tibor Szőlősi.

U subotu je bilotradicionalno bdijenje.Bilo je to bdijenje podkišobranima, jer je ne-posredno pred poče-tak počela padati jakakiša. No, usprkos kiši,te večeri na bdijenjuse okupio lijepi brojvjernika. Bdijenje jezapočelo pokorničkimbogoslužjem. Poticaj-ne misli za ispit savje-sti okupljenim vjerni-cima uputili su mons.Stanislav Hočevar,nadbiskup i metropolitbeogradski i mons.

Ivan Pénzes, biskup subotički. Pokorničko bogoslužje za-vršilo je škropljenjem blagoslovljenom vodom. Slijedila jeosobna ispovijed te služba svjetla s procesijom sa svijećama.Na bdijenju je kratko sudjelovao i episkop bački Irinej, kojije toga poslijepodneva na Bunariću u pravoslavnoj kapelipredvodio Večernju o svetkovini Velike Gospe. On se na krajupokorničkog slavlja obratio okupljenim hodočasnicima, čes-titavši im blagdan i izrazivši radost zbog zajedničkog štovanjaPresvete Bogorodice na Bunariću.

Vrhunac bdijenja bilo je euharistijsko slavlje, koje većdugi niz godina predvodi katedralni župnik mons. StjepanBeretić. U prigodnoj propovijedi na hrvatskom i mađarskomjeziku mons. Beretić je pozvao okupljene hodočasnike: Uz-dignimo svoje moliteljske oči gore. Okrenimo se Mariji da moliza našu siromašnu dušu, da nam pomogne u bolima od kojihpatimo, da nas zagovara kod Isusa zbog poput magle teških gri-jeha. Molimo Mariju uznesenu da nam pošalje svjetlo sunca,ona koja je ljepša od sunca… Neka nam noćas dragi Bog po-dari uvjerenje da je život lijep. Neka nas Bog uvjeri da je li-jepo živjeti. Ako nam je oko tako stisnuto da ne vidimo ništalijepoga, neka nam u srcu bude molba anđelima upućena: 'Svianđeli u nebu, otvorite raj da vidimo Mariju, taj nebeski sjaj!Dao Bog da vidimo, da gledamo, da uživamo u lijepom i do-brom. Da tako jako gledamo na ljepotu i dobrotu da na zlo višei ne mislimo. Kad ovdje na zemlji, u dolini suza, ne bi bilo ništadobroga, ništa lijepoga, mi imamo Majku u nebu, imamo bratau okrilju Presvetoga Trojstva. Ipak, možemo slaviti…

Za ovogodišnje Bunarićko proštenje Katolički institut zakulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ objavio jeknjigu bunarićkih propovijedi mons. Stjepana Beretića podnaslovom „Čudesna bunarićka noć“.

Čudesan – suncem obasjan bunarićki danZa razliku od kišne večeri, dan proštenja osvanuo je oba-

sjan suncem pa se toga dana u svetištu okupio veliki broj ho-dočasnika, među kojima su osim hodočasnika iz Bačke, bili ihodočasnici iz Srijema te iz Mađarske i Austrije.

Na proštenje u Svetištu su mise bile u 7 sati, 8 sati (ma-đarski), 10 sati (hrvatski). U 16 sati je bila misa za bolesnikeu organizaciji Caritasa Subotičke biskupije.

Svečanu svetu misu na mađarskom jeziku, po dugogo-dišnjem običaju, predvodio je subotički biskup mons. IvanPénzes u zajedništvu s nekoliko svećenika.

Slavlje na hrvatskom jeziku je započelo svečanim prije-nosom Gospina lika iz kapelice na glavni oltar. Toga danaGospin lik, po tradiciji nose bandaš i bandašica. Učinili su toove godine radosno Martin Matković i Martina Dulić, jerje Bunarićko proštenje ujedno i završna manifestacija koja jestavljena u program Dužijance.

Na početku slavlja, nadbiskupa Hočevara, gosta ovogo-dišnjeg proštenja, pozdravio je domaći biskup Ivan Pénzes.On je ujedno pozdravio i sve okupljene hodočasnike kao ipredstavnike mjesnih vlasti, diplomacije i kulturnih udruga.Na misi je bio prisutan episkop Porfirije u ime Eparhijebačke.

U prigodnoj propovijedi nad-biskup Hočevar pozdravljajući sveokupljene hodočasnike kao i slu-šatelje Radio Marije je rekao: Svismo danas djeca pred našom Maj-kom. I to nam ulijeva veliku nadu.I dok zemlji pripada plač, mi smoovoga časa uzdignuti na nebo iBožja snaga dat će nam radost,nadu i hrabrost da idemo novimputovima kroz naš život. U na-stavku svoje propovijedi nadbis-kup je spomenuo da će Papa idu-ćega mjeseca pohoditi Veliku Bri-taniju i prigodom toga pohodaproglasit će blaženim velikog mi-

9/2010 � Zvonik6

Bunarićko proštenje – 2010.

Čudesna - kišna bunarićka noćPiše: Andrija Anišić

slioca i teologa kardinala Newmanna.On je jednoga dana, istaknuo je pro-povjednik, rekao promatrajući čovje-čanstvo i kršćanstvo: Uznemiren samjer vi niste uznemireni. Uznemirensam jer ne shvaćate u kojem trenut-ku povijesti živimo, jer ne shvaćamodovoljno Božji poziv, Božji glas. To jeodraz i današnjeg blagdana Gospe odsuza. Marija je uznemirena za sve nasi zbog svih nas. Pogledajmo danas svidobro u njezine oči. Neka ovaj blag-dan svima nama bude poticaj da uči-nimo sve kako bi prestale teći suze uočima naše nebeske Majke, ali da i misvojom majčinskom ljubavlju otaremosuze današnjeg čovječanstva, rekao jenadbiskup i nastavio: Zašto je naša nebeska majka uznemi-rena? Ona plače jer gubi svoju djecu, ako se raspadaju obitelji,ako nema ljubavi… Želimo o tom razmišljati upravo zato kakobismo ozdravili, kako bismo u srcima imali radost, kako bismoprestali plakati. Uvjeren sam da je prvi razlog majčine zabri-nutosti upravo u tome jer ne činim uvijek kako je ona činila –po Božjoj volji…

Vrijeme u kojem živimo ne omogućava nam da bismopoput nje slušali Božju riječ, o njoj razmišljali, pohranjivali jeu svom srcu. Današnje vrijeme je vrijeme brzih odluka i ko-raka, vrijeme radikalnih promjena i zato se i mi brzo odjelju-jemo od svoje prošlosti, iskorijenjeni iz zemlje Božje riječi, pro-tjerani iz svoje domovine, jer bez Boga ne možemo pravo usmje-ravati niti svoje poglede, niti misli, niti želje, niti djela... Potre-bno je vratiti se ponovno razmišljanju i promatranju svegaonoga što nas okružuje i što se oko nas događa. Potrebno je po-novno otkriti Boga, po najvećem daru koji imamo od njega ato je razum, naglasio je propovjednik

U drugom dijelu propovijedi nadbiskup Hočevar je pod-sjetio da će se idućih godina slaviti značajne obljetnice, 1700godina kako je car Konstantin dao slobodu kršćanstvu a sje-ćat ćemo se i kako su sveta braća Ćiril i Metod u ove našekrajeve donijeli bogatstvo kršćanske vjere. Sa zahvalnošćućemo se sjećati kako je kršćanstvu darovana sloboda, no pritom moramo biti svjesni da živimo u vremenu kad više neznamo što je sloboda, istaknuo je nadbiskup i dodao: Svatkona svoj način tumači slobodu. To je velika tajna našega života.Tko ne shvaća što je sloboda nikada neće doći do osobnog do-stojanstva. Tko ne shvaća slobode nikada neće moći živjeti uzajedništvu s drugima, nikada neće moći pravilno ljubiti. I zatoće onaj tko nije otkrio slobodu biti agresivan i uništavat će… Je-dino kršćanstvo, jedino Kristov križ donosi slobodu. Za taj ve-liki dar koji smo primili, trebamo u godinama koje su prednama razmišljati na novi način. U zaključnom dijelu propo-vijedi nadbiskup Hočevar je podsjetio na tri velika lika, koji su„oci“ ujedinjene Europe. Alcide De Gasperi je govorio da krš-ćani trebaju naučiti ne samo klečati nego da uspravni i vjerniBogu i svim vrijednostima žive, da se nikada ne predaju zlu,mržnji da nikad ne misle samo na sebe. On koji je za svog ži-vota pazio na svoju obitelj, jer je znao da mu se život bližikraju, rekao je: kad budem umirao, molite nada mnom, jerčovjek koji umire može zaboraviti na Boga: Međutim, on jeumirao ponavljajući riječi: Isuse, Isuse. S Isusom je živio, zanjega je djelovao, zbog njega je išao u zatvor, ne mrzeći ni-koga stvarao je novo društvo. Tako bismo mogli reći i zaostale oce Europske unije. Veliki Robert Scumann je ostao ucelibatu samo zato da bi mogao svim ljudima pomoći, svaki jedan išao na misu da bi mogao u društvenom životu promicati

evanđelje, govoreći da demokracije nema bez kršćanstva. Ilitreći, Konrad Adenauer… koji je također puno pretrpio zbogsvojih stavova, rekao je: I moja vjera i moje iskustvo kaže dabez evanđelja, bez kršćanstva nije moguće živjeti u zajedniš-tvu, nije moguće živjeti u demokraciji i nije moguće ovomesvijetu osigurati mir.

Želim da slaveći ovu euharistiju razapnemo svoje ruke uljubavi prema svima, da otvorimo svoje srce Bogu, da zagrlimosve kako bismo vraćajući se kući mogli barem djelomično i mireći, u vjeri, nadi i ljubavi: od sada sve činim novo… od sadaću više razmišljati, od sada ću živjeti u pravoj slobodi, od sadaću imati odgovornost za sve, zaključio je nadbiskup Hočevar.

Na misi su pjevali združeni zborovi župe Marije MajkeCrkve i Collegium musicum catholicum pod ravnanjem Miro-slava Stantića.

I ove godine brojni hodočasnici pristupili su sakramentupomirenja. Sedmorica svećenika su do kraja svete mise ispo-vijedala.

Na kraju misnoga slavlja okupljene hodočasnike po-zdravio je i episkop Porfirije, a upravitelj Svetišta, mons. An-drija Kopilović zahvalio je nadbiskupu i biskupu, episkopu,svim svećenicima koncelebrantima a napose onima koji subili na raspolaganju za sv. ispovijed. Vjernici su poslije miseGospi poljupcem izražavali svoje čašćenje.

Na večernjoj misi okupio se također vrlo lijepi broj ho-dočasnika među kojima je bilo i dosta bolesnika, kojima supomogli doći na tu misu djelatnici i volonteri Caritasa Subo-tičke biskupije.

I ovogodišnje bunarićko proštenje bilo je čudesno.Drukčije ne može ni biti kad na slavlje okuplja svoju djecuMajka Marija, kako bi sve njihove radosti i boli, sve tjeskobei strahove, sve molitve i očekivanja predala svome sinu Isusu,da im pomogne na način kako on zna da je za njih najbolje.

Zvonik � 9/2010 7

Peti po redu festival hrvatskih duhovnih pjesama Hosa-naFest, pod geslom To je vjera naša, njom se dičimo održanje 5. rujna u subotičkoj Dvorani sportova. U natjecateljskomdijelu festivala nastupilo je 15 izvođača, solista odnosno vo-kalno instrumentalnih sastava. Glasovanjem samih izvođačapobjednici ovogodišnjeg festivala su VIS Proroci iz Subotices pjesmom Zagrljeni u duši. Pobjedničku pjesmu napisala jeJosipa Dević, dok Viktor Kesler potpisuje obradu, a glazbusu napisali skupa. Nagrada Stručnog povjerenstva pripala jeTamari Babić, za izvedbu pjesme Božji mirisni cvijet, za kojuje tekst i glazbu napisao Josip Josipović, a obradu uradioIvan Šomođvarac. Nagrada za najbolji tekst pripala je pje-smi Život što mi Nebo daruje, koju je napisao Dražen Pavin,a izveo Emanuel Enko Majstorović. Publika, kao i slušate-lji Radio Marije te radio postaje Mir – Međugorje, koji su iz-ravno pratili prijenos festivala, svojim su glasovima putemsms poruka nagradili sastav Stope iz Blata na Korčuli, za pje-

smu Marijo Propetoga Krista. Tekst za tu pjesmu napisao jeTonči Padovan Maslinjak, a glazbu i obradu potpisujeVinko Didović. Novina ovogodišnjeg festivala je i nagradakoju su dodijelili članovi Humanitarno terapijske zajedniceza pomoć ovisnicima Hosana. Po njihovu izboru, nagradu jezaslužio VIS Novo Nebo iz Zenice, za pjesmu Po(r)uka.

Posjet zajednici HosanaVeć drugu godinu za redom cjelokupni prihod od pro-

daje ulaznica, CD-a i DVD-a, ide u korist Humanitarno tera-pijske zajednice za pomoć ovisnicima Hosana. U znak zahval-nosti članovi zajednice dan uoči festivala ugostili su izvođače.To je još jedna od novina festivala, kako je istaknuo vlč. dr.Marinko Stantić, predsjednik Organizacijskog odbora festi-vala i upravitelj Zajednice. Iako su posjeti Zajednici ograniče-ni, ovaj susret je upriličen kako bi se po njemu štićenici Za-jednice i sudionici festivala međusobno utvrdili u vjeri. Vlč.Stantić ističe kako je to bio vrlo hrabar potez. Jednostavnonam je želja bila da sami izvođači dožive duh Zajednice i videna koji način se momci vraćaju na pravi put /… a i da/ štiće-nici shvate kako su mogli biti kao ti mladići koji su ih posjetilii da mogu ići tim putem i biti sretni i veseli. Iako ovaj susretnije izravno bio povezan s glazbom, gosti su domaćinima po-svjedočili kako se uz pomoć glazbe, i to one duhovne, mla-dost može potpuno drukčije osmisliti.

U kompleksu Zajednice, svetu misu u koncelebracijimons. Marka Forgića i vlč. Krešimira Žižeka iz Zagreba,predslavio je vlč. Stantić. On je u propovijedi upitao nazočnekojom se vjerom diče, te što je to Bog učinio u njihovu životu,o čemu svjedoče drugima. Ako nismo konkretno osjetili Božjizahvat u našem životu teško ćemo biti svjedoci. Štićenici zaje-dnice Hosana dobro znaju kakav je život bez Boga, ali isto takošto je Bog učinio snagom vjere u njihovim životima. Bog si-gurno svakom čovjeku čini velika djela, samo ih je potrebnoprepoznati, te potom raditi na tome da ona u nama dobrimplodom urode – zaključio je propovjednik.

8

To je vjera naša, njom se dičimo!HosanaFest 2010.

9/2010 � Zvonik

Izazovi organizacijeOrganizacijski odbor, kao i toliki

volonteri, i ove su godine pokazali da semogu nositi s tako velikim organizacij-skim izazovom. Prije svega bilo je po-trebno prikupiti neophodna materijalnasredstva, kako bi se festival uopćemogao održati. U tomu su značajni do-prinos dali Pokrajinsko tajništvo zaobrazovanje i kulturu, Grad Subotica,Ministarstvo kulture RS, Generalnikonzulat RH u Subotici, te nekolicina obitelji. Organizatori suoko stotinjak gostiju smjestili po obiteljima. Iako to već po-staje praksom, bilo je potrebno puno truda kako bi svatkomogao dobiti odgovarajući smještaj. Ujedno je i to bila prilikaza druženje i upoznavanje, a za neke koji su već dolazili nafestival prilika za ponovni susret s domaćinima.

Tijekom prijepodneva na dan festivala najveći dio mla-dih sudjelovao je na misi u župnoj crkvi Isusova Uskrsnuća,dok su djevojke iz Blata, predvođene s. Danijelom Škoroanimirale pjevanje na misi u župi sv. Roka.

FestivalPerformansom Prelaska preko Crkvenog mora skupina

mladih vjeroučenika iz Subotice i okolice uvela je publiku uozračje ovogodišnjeg festivala. Sama scena bila je tako ure-đena da je podsjećala na vodene bedeme koji su Izabranomnarodu stajale s desna i s lijeva dok ga je Jahve proveo posuhu kroz Crveno more. Potom su nastupili voditelji vlč.Predrag Alilović i Nevena Mlinko.

Pobjedničkom pjesmom s prošlogodišnjeg festivala Odu-vijek i zauvijek Ana Ostojić iz Zagreba otvorila je festivalskuvečer, te scenu predala natjecateljima. Od 39 skladbi, koje subile upućene na natječaj za sudjelovanja na festivalu, oda-brano je 15, koje su bile izvedene. Zanimljivo je da su čakdeset skladbi izveli gosti iz R. Hrvatske, jednu gosti iz Bosnei Hercegovine, a četiri izvođači s teritorija naše biskupije.

Tijekom stanke za glasovanje,skupina mladih izvela je još jedan per-formans, ovoga puta pod nazivomMaskarada. Na vrlo sugestivan načinmladi su svojim scenskim nastupomuputili vrlo jasnu poruku da je Bogonaj pred kojim padaju naše maske,te kako jedino tako možemo zbilja ži-vjeti slobodni i biti radosni.

Uslijedila je dodjela nagrada, teuzbudljivo zbrajanje glasova izvođača,

koje je odlučilo o pobjedniku festivala. Nakon proglašenjaovogodišnji pobjednici VIS Proroci izveli su svoju pjesmu, ana scenu su im se pridružili svi ostali izvođači. Time se nasimbolički način očitovala jedna od glavnih svrha festivala, ato je zajedništvo i druženje mladih, koji kroz glazbu svjedočeo svojoj vjeri i radosti u Kristu. Govoreći o festivalu, vlč. Stan-tić je naglasio upravo ovo: Cilj je da se na melodije koje mladivole pjevaju duhovni tekstovi koji će im davati nadahnuće i po-ruku. /…/ To je zapravo glavni cilj HosanaFesta, da na pjes-mama koje oni vole i pjevaju izgrađuju vlastiti talent i sve onošto u sebi imaju. To je i prilika da energiju koju u sebi nose po-kažu u javnosti.

Odjeci festivalaOzračje radosti i poleta, kojim su mladi ispunili Dvoranu

sportova, zahvatilo je sve nazočne. Osim duhovnim sadrža-jima pjesama koje su pjevali, mladi su svojom nazočnošću po-svjedočili da je moto festivala To je vjera naša, njome se di-čimo i njihov životni moto. Zacijelo su to mogli osjetiti i slu-šatelji, koji su festival pratili uz svoje radio prijamnike, a dioozračja mogu osjetiti svi oni koji nabave CD s pjesmama sovogodišnjeg festivala.

Organizacijska voditeljica pobjedničkog sastava, go-spođa Josipa Dević, ističe kako je sretna što postoje festi-vali duhovne glazbe. Ako se mladi okupljaju oko nekih zvije-zda, zašto se ne bi na ovaj način okupljali oko Gospodina i sla-vili ga? Trebamo biti zahvalni što postoje festivali duhovneglazbe. Nagrada je u cijeloj priči sporedna stvar, lijepo ju je do-biti, ali nije najbitnija. Puno je važnije okupljati mlade.

Vlč. Stantić je istaknuo kako je festival pokazao oprav-danost razloga svoga postojanja. Ne samo izvođači nego i po-sjetitelji su oduševljeni cijelim programom i to kroz oba pred-viđena dana. Zahvalni smo svima, koji su na bilo koji načindali svoj doprinos ovom uspješnom festivalu – istaknuo je vlč.Stantić, te dodao – Potaknuo bih osobito domaće izvođače i au-tore, na veću angažiranost, te da se i kod nas njeguje ovaj vidduhovnog stvaralaštva.

Prema HR i www.suboticadanas.info

Zvonik � 9/2010 9

HosanaFest 2010.

Petar Gaković: Najprije bih izdvojio komplimente go-stiju, koji su mi po povratku napisali poruku zahvale organi-zatorima, domaćinima i svim sudionicima! Naime, najviše ihje oduševila jednostavnost i snaga zajedništva, ponajviše uslavljenu sv. mise. Drago mi je što je ovaj festival dobio nakvaliteti zahvaljujući „glazbenim“ predstavama, koje su svo-jom originalnošću pokazale kako je moguće veoma kvali-tetno upotrijebiti svoje talente!

David Anišić: Istaknuo bih kako je ove godine vidljivnapredak. Slobodno mogu reći da se Hosanafest može ubro-jiti među najbolje festivale duhovne glazbe na ovim prosto-rima. Ako bih nešto morao izdvojiti, onda bi to bio rad poskupinama koji su organizirali momci iz zajednice Hosana,koji su nas srdačno primili u svoj dom i s puno strpljenja i

ljubavi nam pokazali kako izgleda jedan dan u zajednici.

Nikola Bašić: Doista je divan osjećaj biti domaćin i pri-miti goste u svoj dom. Vrijeme koje sam proveo s njima udruženju, razgovoru, radnim akcijama i smijehu dalo je fe-stivalu sjaj koji ispunja srce radošću. Mogu slobodno reći dami je to zajedništvo više značilo nego sama festivalska večerkoja je, dakako, bila doista posebna. Sve ove osjećaje brižnočuvam i s nestrpljenjem očekujem novu priliku da ih u istomduhu nastavim živjeti.

Martina Dulić: Doista sam radosna što je toliko našihprijatelja došlo podržati festival, a prije svega provesti svojedragocjeno vrijeme u stvaranju novih i njegovanju starih, vrlodragih prijateljstava.

Kad smo nedavno u Uredništvu Zvonika primili poziv-nicu da podijelimo radost s jednom od naših dopisnica, kate-histicom Kristinom Ralbovsky, te budemo gosti na pola-ganju njenih zavjeta kojima se po rukama subotičkoga bis-kupa Ivana Pénzesa pridružila Staležu posvećenih djevica,kao i većini drugih koji se s takvom praksom dosad nisu su-sreli, zapitali smo se što to zapravo znači. Naime, riječ je oosobnoj posveti, a ne o stupanju u određenu redovničku za-jednicu ili polaganju takozvanih „doživotnih zavjeta“. Za našuje sredinu to svakako nova stvarnost, nedovoljno poznata, asamim tim i nedovoljno prihvaćena kao „svakidašnja“. Upravota činjenica nagnala nas je pisati o Staležu posvećenih djevicakoji je zapravo poznat od početka Crkve, ali danas slabo po-znat među vjernicima, a još manje ukorijenjen u praksi sadaš-nje Crkve. Barem na ovim našim prostorima.

Inače, među onima koji su prihvatili „posvećeni život“razlikujemo: pustinjake, posvećene djevice, redovnike i re-dovnice, svjetovne ustanove i družbe apostolskog života.Svima njima je zajedničko pravilo: intimnije povezivanje sBogom na posebni način prihvaćajući tri evanđeoska savjetai druga pravila njihovih zajednica kojima pripadaju. Tako jeglavna zadaća „posvećenih osoba“ iskreno živjeti svoje opre-djeljenje i ujedno sudjelovati na svoj vlastiti način u misijskomposlanju Crkve.

ORDO VIRGINUM – STALEŽ POSVEĆENIH DJE-VICA: Stalež posvećenih djevica ukorijenjen je u Zakonikukanonskog prava Crkve (Kan. 604) gdje piše: Raznim obli-cima posvećenoga života pridružuje se Red djevica koje se, iz-ričući svetu odluku da prisnije slijede Krista, pred dijecezan-

skim biskupom po odobrenom bogoslužnom obredu posvećujuBogu, otajstveno se zaručuju s Kristom Sinom Božjim i odre-đuju za crkveno služenje. Da bi vjernije obdržavale svojuodluku i uzajamnom pomoći ispunjavale služenje Crkve kojeje u skladu s njihovim staležom, djevice se mogu udruživati.

TKO JE POSVEĆENA DJEVICA? To je žena posve-ćena Bogu u službi Crkve. Biskup od nje, javnim i svečanimliturgijskim obredom, prima doživotni zavjet djevičanstva iposvećuje je Bogu. Ona ne živi u samostanu, nego u svijetu,u određenoj biskupiji. Za Bogu posvećene djevice u svijetunadležan je dijecezanski biskup.

U Svetom pismu ukorijenjena je misao da su Crkva i IsusKrist u zaručničkom odnosu. Stalež djevičanstva radi Kristashvaća se kao sklapanje duhovnih zaruka što se događa uokviru liturgijskog slavlja polaganjem svečanog javnog za-vjeta djevičanstva pred biskupom. Posvećena djevica je po-zvana svojim životom biti znak da je Crkva zaručnica koja senepodijeljena srca povezuje s Kristom. To ona čini molitvom,djelima pokore i milosrđa i apostolatom u svojim životnimokolnostima.

Stalež posvećenih djevica, postojao je u Crkvi od samihpočetaka. Prve kršćanske djevice živjele su u svojim obite-ljima i bile su obvezatne moliti, činiti pokoru, raditi i brinutiza siromašne. Iz ovog staleža udruživanjem djevica razvili suse tijekom stoljeća razni oblici redovničkog života. Drugi vati-kanski koncil obnovio je obred posvete djevica, čime je ob-novljena i stara crkvena tradicija – Red djevica. Danas je onproširen po cijelom svijetu.

Hrvatski teolog, dr. Adolf Polegubić, u jednom od svojihčlanaka posvećenom laicima u Crkvi, spominje još jedan oblikosobnoga posvećenja, a riječ je svjetovnim institutima za čijisu položaj u Crkvi bile odlučne godine 1947. i 1948. U dva do-kumenta, apostolskoj konstituciji „Provida mater Ecclesia“od 2. veljače 1947. i popratnom pismu „Primo feliciter“ od 12.ožujka 1948., papa Pio XII. iznio je temelje za osnivanje svje-tovnih instituta. Svjetovnost je u prvom dokumentu izraženanegativno, prema kojemu se pripadnici svjetovnih institutadefiniraju kao oni koji nisu redovnici, dok je u drugom doku-mentu svjetovnost razlogom za postojanje svjetovnih usta-nova. Svoju pozitivnost svjetovni instituti iskazuju apostol-skim usmjerenjem, djelovanjem u svijetu. U svijetu danas dje-luje oko 130 svjetovnih instituta. Od toga su njih oko 37 pa-pinskog, a ostali biskupskog prava.

AKTUALNOST OVOGA STALEŽA DANAS: Osvr-nemo li se malo bolje oko sebe, lako ćemo zamijetiti da jedanas sve više samaca tj. onih koji unatoč svojoj zrelosti nasvim razinama još uvijek iz različitih razloga nisu u braku. Po-kojni teolog Hans Urs von Balthasar samački život naziva -staležom iščekivanja. Okolina, međutim, samce uglavnomstigmatizira različitim „imenima“, ili pak smatra to odrazomodređenoga egoizma. Međutim, među takvima jasno se iz-dvajaju oni koji su svoj život stavili u službu Crkvi. Jedna odmogućnosti jest i Stalež posvećenih djevica koji vjernicimalaicima pruža mogućnost konkretiziranja svojega odnosa sBogom u formi zavjeta. Jedna odnjih koja je na području naše bisku-pije to i učinila je Kristina Ralbov-sky iz Selenče. Kristina je rođena23. veljače 1967. i potječe iz brojnekatoličke obitelji, slovačke nacional-nosti. S bratom blizancem je naj-mlađa od osmero djece. Završivšikatehetski studij u Zagrebu, djelo-vala je najprije 12 godina kao kate-histica u rodnoj župi, a onda uz sve-ćenika, brata blizanca Dominika, u župi sv. Lovre u Sonti.Na upit što ju je, nakon što je godinama bila posvećena kao

9/2010 � Zvonik10

Tema brojaKako otkriti svoje mjesto u Crkvi?

Posvećeni život vjernika laika – nedovoljno upoznata stvarnost

Piše: Željka Zelić

katehistica odgoju i naučavanju djece i mladih, ponukalo naovaj čin, Kristina za Zvonik kaže kako je odgojena u dobrojkatoličkoj obitelji gdje je Bog bio na prvom mjestu. Roditeljisu im dali dobre kršćanske temelje u vjeri, a dalje se njihovaljubav prema Kristu samo nadograđivala. U vremenu traženjaživotnoga poziva, opredjeljenja, bila je mogućnost osnovati obi-telj i tako nastaviti svoj život, ali Bog je vremenom pokazao dato nije Njegov plan sa mnom. Otkrivala sam povremeno velikuljubav prema djeci, mladima i rad s njima u Crkvi, svjedočiKristina, dodajući da je upravo iz njezina srca izranjala jednavelika želja: posvetiti svoj život Bogu – biti njegova zaručnica– i ta želja i ljubav prema Kristu rasla je iz dana u dan. Ot-krivši mogućnost posvećenja Kristu, obratila se biskupuIvanu i molila Gospodina da djelo koje je u njenom srcu za-počeo i dovrši. Na upit koliko je na tom putu bilo razumije-vanje njene obitelji, prijatelja i dijecezanskoga biskupa, Kri-stina spremno odgovara kako su joj na putu sazrijevanja po-mogle i podržale ju u odluci različite osobe kojima je iznimnozahvalna. Osobito biskupu Ivanu koji je otvorena srca za no-vine u svojoj biskupiji, jer se otvorio djelovanju Duha Svetoga,za njegovu odvažnost i povjerenje u Božju providnost.

Kako je u tekstu već spomenuto, ljudi su obično sklonistigmatiziranju onih koji su se odlučili na samački život, anisu pristupili nekoj od redovničkih zajednica. Interesiralonas je Kristinino stajalište o tomu kakvom zapravo vidi uloguvjernika laika koji su svoj život odlučili posvetiti Crkvi, kaorecimo u Staležu posvećenih djevica, a ne u nekoj od redov-ničkih zajednica. Ne radi se ovdje o samačkom životu. To jeostvarenje žene kao zaručnice i majke, a to uvijek uključujeneki oblik suživota i života za druge. Stalež posvećenih djevicai redovnički život, oblici su iste stvarnosti: posveta Bogu kao

zaručnice i majke. Svaki oblik posvećenoga života u sebi nosiljepotu predanja Kristu. Svaka posvećena osoba, milosnom sna-gom posvećenja, pozvana je živjeti dostojanstvo svoga poziva idjelovati tamo gdje je Bog treba, kaže naša sugovornica. Nakraju razgovora, na temelju vlastitog iskustva, svima onimakoji možda sebe ne vide u redovničkoj zajednici, ali isto takoosjećaju da bi Crkvi mogli dati više, poručuje: Bog ispunjavačežnje svakoga čovjeka. Potrebno je samo biti otvoren djelova-nju Duha Svetoga i prepoznati svoj životni poziv. Onda će Bogsvaku pojedinu osobu voditi na onaj put koji je za nju najbolji.

Kristinina je posveta pokazala ljepotu i dostojanstvo po-svećenja Bogu. Vjerujemo da će promišljanje o ovoj moguć-nosti potaknuti mnoge zauzete vjernike laike da preispitajusvoje mogućnosti i želje, te na taj način otkriju da je polje dje-lovanja u Crkvi puno veće no što nam se čini.

Zvonik � 9/2010 11

Sonta: Posveta Bogu u Staležu djevicaNa svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15.

kolovoza, subotički biskup dr. Ivan Pénzes, pod sv. misom užupnoj crkvi sv. Lovre u Sonti primio je u Stalež posvećenihdjevica Kristinu Ralbovsky.

Nakon što je ispunila sve uvjete kan-didature, moglo se pristupiti obredu po-svećenja. Iz pastoralnih razloga odabranaje župa u Sonti, gdje Kristina u zajedni-štvu s bratom blizancem svećenikom dje-luje kao vjeroučiteljica u školi i u župnompastoralu, no napose u radu s mladimaorganizirajući Školu animatora za mladeSubotičke biskupije. Na euharistijskoslavlje Posvete okupili su se uz biskupaIvana i njegova tajnika, mr. Mirka Štef-kovića, također brojni svećenici, pred-stavnici redovnika, časne sestre, vjero-učiteljice, rodbina i prijatelji iz Slovačke iHrvatske, predstavnici vlasti te mnogimladi, sudionici Škole animatora i brojnižupljani. Slavlje je započelo svečanomulaznom procesijom iz župnog dvora,gdje je Kristina primila blagoslov od svo-je sretne majke (otac je preminuo prijegodinu dana). U povorci su sudjelovali mladi u slovačkim išokačkim narodnim nošnjama, ministranti i svećenici s bis-kupom. Kristina je išla u pratnji posvećenih osoba – svojihrođenih sestara, s. Rastislave, sestre sv. Križa i Katarine,djelatnice Centra za duhovnu pomoć iz Zagreba, noseći svje-tiljku – simbol posvećene djevice.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor iz župeSonta i iz Selenče „Ave Maria“, pod ravnanjem FrantišekaGašparovskog, a i zbor mladih VIS „Ruah“ koji je Kristinaranije osnovala u rodnoj župi. Vrhunac obreda bio je sam činpolaganja zavjeta kada je kandidatica, stavivši svoje ruke ubiskupove, izrekla svoj zavjet djevičanstva, nakon čega je bis-

kup molio nad njom molitvu posvete,čime je ona postala posvećenom djevi-com. Da bi se to izrazilo i na vanjskinačin, biskup joj je predao znakove: pr-sten, križ sa simbolima Ordo virginum(stalež posvećenih djevica) i Božanski ča-soslov. Nakon toga, novoposvećena Kri-stina i biskup potpisali su na oltaru za-vjetni obrazac. Potvrda zavjetovanja upi-sat će se nakon ovog slavlja u registar po-svećenih djevica Biskupije, a obavijest oPosveti bit će poslana u rodnu župu, gdjeje novoposvećena bila krštena, i upisat ćese u maticu krštenih.

Prigodne čestitke na kraju izrekli suvlč. Dominik Ralbovsky, župnik, vlč.Jakob Pfeifer, arhiprezbiter, don ŠtefanTuransky, regional salezijanaca i duhov-ni pratitelj novoposvećene, vlč. Kreši-mir Bulić, svećenik iz Zagreba, pred-stavnici rodbine, mladih, župljana, zbo-rova i drugih.

Slavlje se nakon sv. mise nastavilo u župnom dvoru uzslavljenički stol i radosno druženje. Lice novoposvećene zra-čilo je jakom nutarnjom radošću i ispunjenošću, te je govoriloviše od svake riječi: Da, moja se najdublja čežnja ispunila i jasam sretna što sam našla svoje mjesto u Crkvi! /Zv/

Tema broja

Proštenje na KelebijiVjernici župe na Kelebiji proslavili su 18. srpnja

svoje proštenje. U crkvi „Razlaza Apostola“, dvojezičnusvečanu svetu misu predslavio je vlč. László Baranyi,mladomisnik, zajedno s mjesnimžupnikom vlč. Károlyom Szungyi-jem i mjesnim kapelanom vlč.Istvánom Zsolnayem.

Vlč. László Baranyi u svojoj jepropovijedi rekao da nam Crkvadanas stavlja apostole kao primjerekoji su od Isusa dobili zadaću svjedo-čiti o Isusovu uskrsnuću i njegovojpobjedi nad grijehom. Po uzoru nanjih, i mi moramo stupiti u obranupravednosti, svog zvanja, bilo to sve-ćeničko, redovničko, majčinsko iliočinsko zvanje. Po svaku cijenu mo-ramo prihvatiti kršćanske vrednote,upozorio je propovjednik, dodajućikako upravo mi kršćani moramo bitiposlanici mira u svijetu jer i mi ima-mo udjela apostolova poslanja. Mo-ramo znati drugima pokazati da jeIsus prisutan u svačijem životu. Mo-ramo biti znaci Božjeg mira i ljubavi. Otkuda nam snage zasve to? Jedino tako da želimo biti Isusovi učenici, da želimo bitiu radikalnoj zajednici s Njim u molitvi, da mu želimo prikazaticijeli naš dan, da želimo svjedočiti o Njemu, biti vjerni u našemzvanju, da želimo biti sudionici Njegovih patnji a da se želimo

žrtvovati za svoju okolinu, za cijeli svijet, da ne živimo za sa-moga sebe, nego za druge. Na drugi način se ne mogu predatikršćanske vrednote. Marija, kraljica apostola i svih kršćananeka nam bude u pomoći u svemu tome, zaključio je vlč. Ba-ranyi.

Gostu propovjedniku i predvoditelju misnoga slavlja, mi-nistrant Zsolt Káposzta priredio je iz-nenađenje u vidu recitala i buketa cvije-ća. Mladomisnik je nakon toga nazočnimvjernicima podijelio mladomisnički bla-goslov.

Na kraju svete mise su se i od vlč.Istvána Zsolnaya oprostili vjernici s Ke-lebije, s obzirom na to da je dobio pre-mještaj u Gunaroš. U ime članova Pasto-ralnoga vijeća, mladih, djece i svih vjer-nika, načelnik Pastoralnog vijeća AntalHuber zahvalio je vlč. Istvánu za svedobro što je činio za župnu zajednicu.Učenica vlč. Istvána Szabina Szűcs,pozdravila ga je pjesmicom i buketom.Vlč. István je zahvalio svima, vjernicima,župniku i časnim sestrama, na ljubavi ibrizi koju su mu iskazali tijekom dvijegodine njegova boravka na župi. Rekaoje da mu je tu Bog doveo mnogo dobrihljudi u susret. Zahvalio je i kantoriciDóri Baranyi koja mu je uvijek davala

dobre savjete, zatim članovima Pastoralnog vijeća, mladima,starima, svima što su ga prihvatili. Pjevanje na misnom slav-lju predvodio je župni zbor i orkestar Ébredés pod ravnanjemkantorice Dóre. /s. Hermina M. Kovács/

Svečana prisega novog Pastoralnog vijećaU župnoj crkvi sv. Jurja, članovi novoga Pastoralnog vijeća dali su 4. rujna

svečanu prisegu. Misno slavlje je predvodio župnik vlč. István Palatinus.U prigodnoj propovijedi, župnik Palatinus istaknuo je kako je imenovanje članova i

konstituiranje Pastoralnog vijeća značajan događaj u životu župne zajednice te da član-stvo u Vijeću pretpostavlja ne samo čast, već prije svega veliku odgovornost, i to premaBogu, crkvenoj zajednici i prema sebi. Ujedno, vlč. Palatinus je pozvao sve vijećnike na su-radnju te pokazivanje samoinicijative, naglasivši kako očekuje rad koji se temelji na dogo-vorima i u duhu zajedničke suradnje. Novi načelnik Pastoralnog vijeća Grgo Tikvicki,zahvalivši se svojemu predšasniku na dosadašnjem radu, rekao je u svojemu obraćanju daće nastojati povjerenu mu dužnost vršiti na dobrobit cijele župne zajednice, te da očekujedobru suradnju kako s drugim vijećnicima tako i sa župnikom i časnim sestrama. /T. Ž./

9/2010 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Blagoslov đačkih torba

u SontiSvečanom svetom mi-

som, proslavljen je u nedje-lju 12. rujna Veni Sancte -početak školske i vjeronau-čne godine u Sonti.

Djeca i mladi ušli su ucrkvu u procesiji, raspoređenipo razredima od 1. do 8., sred-njoškolici i studenti, nosećitorbe i simbol – cvijet. Zatim ježupnik vlč. Dominik Ralbov-sky blagoslovio đačke torbe.Za vrijeme sv. mise djeca su li-jepo sudjelovala kroz čitanje,pjevanje, ministriranje. Nakraju sv. mise na dar su dobilasvetu sličicu i radosno krenulikućama.

Kristina Ralbovsky, katehistica

Škola animatora u Sonti

U župi sv. Lovre održan je od 15.do 25. srpnja susret animatora Subo-tičke biskupije koji je trajao tjedandana. Moto susreta je bio: „Izrael, iza-brani narod Božji.“ Mladi koji su došlisa raznih stana imali su mogućnost jošbliže upoznati narod iz kojeg je poticaonaš Spasitelj Isus Krist.

U ponedjeljak u večernjem upoznava-nju smo si posvijestili moto susreta. I mismo grupa – mali narod koji je Bog pozvaona ovaj susret, mi smo izabrani i trebamoproživjeti ovaj tjedan i zbližiti se poput dje-ce Božje. U utorak prije podne smo imalipredavanje na temu susreta. Predavač jebio vlč. Marijan Vukov, povjerenik za pa-storal malih naše biskupije. Nakon zanim-ljivog predavanja slijedio je rad u grupama.Podijelili smo se u 12 plemena, imali radio-nice, učili izraelske plesove, glumili smo fa-raona i proživljavali kako je izraelski narodživio u Egiptu. Na jutarnjoj molitvi smo biliprisutni klanju jaganjca – čijom krvlju smonamazali vrata naših soba, da bismo nave-čer slavili Pashu, nakon čega nas je Mojsijepozvao na odlazak iz Egipta. Srijeda je biodan našeg proživljavanja odlaska u Obe-ćanu zemlju. Ujutro smo svi krenuli sa žu-pe u prirodu – Baru . Mojsije je poveo svojnarod, usput pravio čuda s vodom i ma-nom. Za ručak smo si sami pripremali „pre-pelice“ . U poslijepodnevnim satima nakonkupanja smo imali kratko predavanje vlč.Marinka Stantića koji je došao sa svojimštićenikom iz zajednice „Hosana“ koji jesvjedočio kako današnja mladež u životukrene za idolima i čemu to čovjeka odvede.Zatim smo palili zlatno tele koje smo na-pravili. Mojsije je donio ploče zakona i pre-dao Jošui svoju ulogu. Nakon što smo sta-vili ploče Saveza u kovčeg, krenuli smo ucrkvu – i ophodom oko crkve ušli u našuObećanu zemlju. U četvrtak smo otkrivaliljepotu obećane zemlje na našim prosto-rima. Posjetili smo grad karmelski samo-stan, gdje smo imali rad u skupinama, sv.misu i molitvu na grobu o. Gerarda, i kaorazonodu kupanje na bazenu. U petak smorazgovarali o tomu kako se danas prenosivjera u obitelji, o čemu nam je posvjedočiogost iz Slovačke Vladimir Valent, otacsedmero djece. Učili smo ispovijest vjereIzraelaca: Šema Izraela i radionice su bileprilagođene tomu. U subotu smo hodoča-stili Mariji Pomoćnici u Doroslovo. Taj danje bio više molitveno-medativni, koji je za-vršio veselim programom i noćnim klanja-njem. U nedjelju smo se nakon mise zah-vale i ručka svi razišli u suzama kući.

Animatori

Proštenje u kapelici „Gospe od milosrđa“ u Lemešu

U kapelici „Gospe od milosrđa“ u Svetozaru Miletiću, proslavljenoje 7. kolovoza proštenje. Svetu misu na mađarskom jeziku predslavioje župnik iz Telečke Árpád Pásztor, zajedno s Davorom Kovačevićem izBačkoga Brega te domaćim župnikom Antalom Egedijem.

Misi je bilo nazočno stotinjak vjernika i dvije djevojke u bunjevačkim na-rodnim nošnjama članice HBKUD-a „Lemeš“ Anastazija Jurić i Ivana Racić.Nakon svete mise uslijedila je krunica na hrvatskom jeziku. Ovom prigodomŽeljko Zelić je zahvalio svima koji su pripomogli obnovi ove kapelice bilo nov-cem, bilo svojim radom.

Nekoliko tjedana prije toga obnovljen je križ na starom groblju koji je sta-jao devastiran već oko 30 godina. Ovaj križ su obnovili bračni par Petar i AgnesKlinovski. Svoj radnivijek proveli su kao me-dicinski djelatnici poma-žući ljudima, a sada sukao umirovljenici aktivnivjernici u župi. U želji daostave iza sebe trag iučine nešto lijepo sugra-đanima, obnovili su križna starom groblju. Uovom groblju predstojijoš mnogo posla jer je za-pušteno. Nadamo se daće mjesno Vijeće ustraja-ti u svojoj nakani da gaočisti kako bi bilo do-stojno mjesto za naše po-kojnike. /Lucia Tošaki/

Proštenje u NenadićuŽitelji Nenadić salaša kraj Sombora proslavili su 12. rujna Ime Ma-

rijino i dan svoga mjesta. Misno slavlje ispred kapelice predslavio ježupnik crkve Presvetog Trojstva iz Sombora Josip Pekanović.

Nakon svete mise, domaćini i njihovi gosti prošetali su do Doma ispredkoga su bili postavljeni ringišpili i sprave za zabavu kao i nekoliko štandova zaprodaju igračaka i slatkiša. U popodnevnim satima na igralištu pored nekada-šnje škole odigrana je nogometna utakmica između ekipa domaćina i gostiju sdrugih salaša i grada, a čiji je rezultat bio u drugom planu. U večernjim satimaslavlje je nastavljeno u ugostiteljskom objektu u Domu. /V. Janković/

Zvonik � 9/2010 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Koncert i izložba „Pod zaštitu tvoju“ u Plavni

„Pod zaštitu Božju i Majke Božje preporučamdragu Plavnu, da bude sačuvana od nesreće: poplaveDunava“. Ove je riječi dr. Josip Andrić napisao 1965.godine na partituri skladbe „Pod zaštitu Tvoju“, koju jeposvetio Evici i AntunuŠarvari, a što je poslu-žilo kao naslov ovogo-dišnjem koncertu i iz-ložbi u organizacijiHKUPD-a „Matoš“ uPlavni. Povezivanjekulturnih udruga uočuvanju i razvitku tra-dicije, kulture i duhov-nosti Hrvata u plavanj-skom kraju, bila je ka-rakteristika ovoga do-gađaja upriličenog usubotu, 14. kolovoza,u predvorju OŠ „IvoLola Ribar“ i u „Mato-ševoj“ knjižnici u Pla-vni.

U kulturnom programu sudjelovali su: „Matoševa“ žen-ska pjevačka skupina i recitatori, združeni tamburaši „Mo-stonge“ i „Matoša“, folklor HKUPD-a „Dukat“ Vajska – Bo-đani, te dječji folklor mjesnog KUD-a „Palona“. Publici se, već

po tradiciji, obratio pjesnik Josip Dumendžic Meštar iz Bo-đana jednom svojom marijanskom pjesmom. U okviru kon-certa upriličena je izložba u „Matoševoj“ knjižnici na kojoj supostavljene fotografije, slike, kalendari, knjige i drugi pred-meti posvećeni Mariji, Majci Božjoj. Ovaj postav priredio je„Matošev“ povijesno-istraživački odjel i time je pridonio pro-slavi Velike Gospe u Plavni.

HKUPD „Matoš“ od svog osnutka sve svoje lokalne ak-tivnosti povezuje sa župnom zajednicom sv. Jakova, a ovo jedrugi put zaredom da o blagdanu Velike Gospe, kada u ljet-

nim danima u Plavni vladakulturna praznina i mono-tonija, organizira koncert iizložbu. Ovoga puta gostisu bili predstavnici susjed-nih kulturnih udruga i po-kazalo se da je to dobar viduspješne suradnje.

Naša je budućnost, či-ni se, upravo u povezivanjukulturnih udruga, jer ćemotako bolje rješavati kadrov-ske i druge probleme u na-šim društvima, kazala je,među ostalim, u povoduovoga kulturnog događajaKata Pelajić, predsjedni-ca HKUPD-a „Matoš“. Ma-rijanske pjesme, koje su seprvi puta mogle čuti izvan

crkve, bile su ugodno iznenađenje za brojnu publiku, u kojojsu bili pripadnici svih vjeroispovijesti iz Plavne i okolnih mje-sta, a djeca i mladi odjeveni u lijepe narodne nošnje, obogatilisu ovaj kulturni i vjerski događaj. /Zvonimir Pelajić/

Odgovornost za stvoreni svijetU njemačkom gradu Freisingu, kraj Münchena, od 2. do 4.

rujna održan je godišnji kongres dobrotvorne organizacije Renova-bis. Tema kongresa bila je „Odgovornost za stvoreni svijet, ekološkiizazovi u Srednjoj i Istočnoj Europi“. Na kongresu su sudjelovalipredstavnici mnogih biskupija i crkvenih institucija koje Renovabispomaže, kao eksperti iz područja navedene teme.

Pored predavanja u kojima je istaknuta velika važnost posvješćivanjapotrebe zaštite stvorenoga svijeta, kao životnoga prostora svih ljudi, prika-zani su razni projekti kako u Njemačkoj, tako i u zemljama Srednje i IstočneEurope. Zanimljivo je kako su predstavljene inicijative iz zemalja u našemokruženju, što je ujedno dobar poticaj da se i kod nas pokuša raditi na po-dručju zaštite i očuvanja stvorenoga svijeta.

Iz naših krajeva na kongresu su sudjelovali mons. dr. LadislavNémet, biskup zrenjaninski, koji je održao jedno od uvodnih predavanja, temons. dr. Andrija Kopilović i vlč. Mirko Štefković.

Osnovna poruka kongresa je kako nije dovoljno samo raditi na zaštitiokoliša, upriličujući akcije čišćenja i uređivanja zajedničkog životnog pro-stora. Okoliš je sastavni dio stvorenoga svijeta, te se u njegovu očuvanju oči-tuje i naš odnos prema Stvoritelju. Tako je za kršćane, pored potrebnih „ze-lenih“ akcija, od iznimne važnosti svijest o tome kako je naš odnos premastvorenom svijetu sastavni dio našeg odnosa prema Bogu i bližnjemu. Nijeto nešto marginalno, kada se govori o vjeri, nego njezin bitni element, kojise izražava počevši od najmanjih stvari našeg svakidašnjeg ophođenja premastvorenom svijetu, pa sve do vrlo značajnih i velikih projekata, te zakonskihregulativa s područja društvenog ophođenja prema stvorenom svijetu./Mirko Štefković/

9/2010 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Svetozar Miletić:Proslava proštenja

Na blagdan Rođenja Blažene DjeviceMarije, 8. rujna, proslavljeno je prošte-nje u Lemešu. Misno slavlje predslavioje župnik iz Bačkog Brega Davor Kova-čević u zajedništvu s domaćim župnikomAntalom Egedijem.

Na proštenju se okupio lijepi broj Leme-šana, ali i gostiju. Naši su se preci na podru-čje Lemeša doselili 1748. godine. Već 1752.godine polažu kamen temeljac za crkvu, a 8.prosinca 1752. godine bilo je prvo krštenje.Crkva kao građevina je od tada do danas višeputa mijenjala svoj izgled. Tada, prije dva ipol stoljeća, Lemešani su donijeli odluku daće sve svoje molitve upućivati tek rođenojMajci Isusa Krista – Maloj Gospi. Pokazalose ispravnim uzeti ju za zaštitnicu sela i vjer-nika jer je uvijek našla načina preporučiti nassvojemu Sinu i zaštiti nas od nedaća. Za ovajdan Lemešani se pripremaju svetom ispovi-jedi, a u selu na taj dan nema nikakvih dru-gih kulturnih događanja. /Lucia Tošaki/

Hodočašće svećenika Požeške biskupije u SuboticuPod vodstvom biskupa mons. dr. Antuna Škvor-

čevića, a u organizaciji pleterničkog svetišta Gospe odsuza, svećenici Požeške biskupije do deset godina sve-ćeništva u sklopu svoga mjesečnog programa perma-nentnog obrazovanja hodočastili su u ponedjeljak, 13.rujna u Suboticu. Njima su se pridružili i drugi sveće-nici, ponajprije ispovjednici u voćinskom i pleterni-čkom svetištu za vrijeme minulih ljetnih hodočašća.

Na putu do Subotice hodo-časnici su posjetili Sombor iprvi karmelićanski samostanna našim prostorima. U samo-stanskoj crkvi dočekali su ih o.Zlatko Žuvela i o. VjenceslavMihetec. Poslije susreta s kar-melićanima svećenici su kre-nuli dalje na put prema Suboticigdje ih je primio subotički bis-kup mons. dr. Ivan Pénzes ikatedralni župnik mons. Stje-pan Beretić. Župnik je gosti-ma ukratko predstavio povijestgrada, župe i katedrale. U kate-drali je zatim biskup Pénzes za-jedno s biskupom Škvorčevi-ćem i svim svećenicima pred-vodio misu. Biskup Škvorčevićje na početku zahvalio biskupuPénzesu za gostoprimstvo i izrazio radost što se dvije mjesneCrkve, čije katedrale imaju sv. Tereziju Avilsku za svoju ne-besku zaštitnicu, povezuju i na ovaj način, te ga pozvao daiduće godine za blagdan bl. Alojzija Stepinca, drugog zaštit-nika Požeške biskupije, pohodi Požegu i predvodi euharistij-

sko slavlje u crkvi sv. Lovre. U homiliji biskup Pénzes je pred-stavio stanje i okolnosti u kojima živi subotička mjesna Crkva,Hrvati u Subotici i šire u Bačkoj. On je istaknuo povezanostikoje njeguje s Hrvatskom od svojih studentskih dana u za-grebačkoj Bogosloviji, a sada posebno s Hrvatskom biskup-skom konferencijom.

Nakon euharistijskog slavlja svećenici su zajedno sa svo-jim domaćinima krenuli na domjenak na jednom subotičkomsalašu. Potom su pod vodstvom vlč. Ivice Ivankovića-Ra-daka pošli u razgledavanje Subotice i njezinih znamenitosti.Posjetili su Gradsku kuću, najljepši primjerak secesije u Su-botici, gdje ih je dočekao dogradonačelnik Pero Horvacki.On je pozdravio biskupa i svećenike, predstavio im političko

i nacionalno stanje Subotice. Svećenici su se zatim uputili ufranjevačku crkvu gdje ih je primio i pozdravio fra MarijanKovačvić, te ih upoznao s franjevačkom prisutnošću i djelo-vanjem u gradu. Na kraju su hodočasnici posjetili Palić, te sunakon kratkog predaha krenuli natrag u Požegu.

I. Ž.

Početak nove školske i vjeronaučne godine u Tavankutu

U župnim zajednicama u Lju-tovu, Gornjem i Donjem Tavan-kutu djeca su u nedjelju 12.rujna na svetim misama molila zaBožji blagoslov na početku noveškolske i vjeronaučne godine.

Na svetim misama djeca su ak-tivno sudjelovala pjevanjem i čita-njem svetih tekstova. Djeca nižih raz-reda sudjelovala su u prikaznoj pro-cesiji. Kišno vrijeme nije spriječilodjecu da na svete mise dođu sa škol-skim torbama. Na glavnoj misi u Do-njem Tavankutu pjevanje su predvo-dila djeca, a ravnali su orguljaš Zo-ran Ðereg, nastavnik matematike iKristina Kovačić, nastavnica glaz-bene kulture. Tijekom misnog slavljakršten je Vedran Tikvicki, četvrto

dijete obitelji Darka i Snežane. Župnik Franjo Ivanković jeu propovijedi pozvao djecu i ostale vjernike na radosno živ-ljenje vjere i nasljedovanje Krista koji radosno prihvaća sveljude, a posebno se raduje obraćenju grješnika. Na misama jebilo oko 150 školske djece. /F. I./

Zvonik � 9/2010 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Događanja kroz kolovoz u Irigu

Lijepo je kad prvi dan mjeseca započne nedjeljom i sa trisvete mise i porukom o smislu čovjeka: da čovjek poput Bogaradom stvara a ljubavlju usrećuje, stvaralački ljubi. Izmeđudvije nedjelje hodočastimo u lijepom broju Gospi Snježnoj zaVelike Tekije uz svetu ispovijed, misu i procesiju te susret smnogim poznanicima, da bismo se 8. kolovoza također oku-pili u lijepom broju na misi u Irigu i Vrdniku. Najprije je žup-nik blagoslovio na groblju dva nova spomenika: Pere Kara-čića, Krešimira i Ljubice Kordić, da bi potom služio svetumisu za njih, kao i za pokojne iz obitelji Farkaš. U Vrdnikusmo se 9. kolovoza oprostili od Ladislava Trefalta (48). Nablagdan sv. Lovre, 10. kolovoza, u svetoj misi zahvalno smo sesjetili župnikovih 35 godina od slavlja Mlade mise. I na tajsvoj dan župnik je bio nazočan uz tri pravoslavna svećenikana pokopu omiljenog nam Jove Čekića (81). Sutradan, 11.kolovoza, župnik je uz pravoslavnog svećenika bio na pokopususjeda Jovana Ninkovića (56), a Vrdniku je 13. kolovozabio na sprovodu Eve Vivod (97).

Blagdan Velike Gospe smo proslavili u župi i filijalama sporukom da je ovaj blagdan dostojanstva našega tijela, životai osobe. Naše tijelo je mjesto iskustva i susreta s Bogom. I svimanam je nebo otvoreno, poručio je župnik.

U nazočnosti rodbine slavili smo 17. kolovoza godiš-njicu smrti Matije Mulaja i sv. misu za obitelj Vizmeg s po-rukom: živimo u vremenu u kojem se živi teško a ipak se brojevrijednosti kao što su posjed, imanje, stjecanje, gdje i sami po-kušavamo isto tako živjeti, a Isus nas poziva da to prezremoradi evanđelja.

Župnik je 19. kolovoza nazočio uz dva domaća pravoslav-na svećenika sprovodu Marinka Kovačevića (58), pravo-slavne vjere.

Spomendan sv. Stjepana proslavili smo 20. kolovoza uŠatrincima. Svetu misu je predvodio i propovijedao na ma-đarskom jeziku vlč. Franjo Lulić, župnik iz Titela u konce-lebraciji s domaćim župnikom Blažom koji je za vrijeme misekrstio dvije malene djevojčice: Lanu Varga i Dajanu Se-gedi. Crkvu, koja je proslavila 160. obljetnicu, cvijećem jeokitila Teruška Madacki iz Novog Sada. Svetoj misi uz li-jepi broj gostiju nazočio je i Erne Varnju, pomoćnik pokra-jinskog tajnika za gospodarstvo.

U kapelici u Vrdniku, 22. kolovoza je bila sveta misa natri nakane (za pokojne iz obitelji Šušak, Zlatu Černoš i La-dislava Trefalta), uz poruku župnika: Bog poziva ljude iz svihjezika zajedno. Svi su pozvani naći kod njega cilj svoga života.Novi pogled u život daruje samo Bog! Važno je u svako doba sa-čuvati svaku, i najmanju vjerničku zajednicu.

U subotu, 28. kolovoza, u Irigu je proslavljena VelikaGospa i 250 godina Uspenske Crkve (u nazočnosti Srijem-skog episkopa Vasilija, brojnog svećenstva, uglednih uzva-nika i naroda Božjega), a župnik je u našoj crkvi krstio prvodijete u obitelji Perge, malog Nemanju.

Kolovoz se nije mogao ljepše završiti, nego tradicional-nim hodočašćem cijele župne zajednice na Bunarić, 29. kolo-voza. Toga je dana slavljena sveta misa za pokojnu MarijanuMadacki. /f. f./

Proslava u Jermenovcima

Spomendan zaštitnice Jermenovaca proslavljen je26. srpnja na misnom slavlju koje je predslavio vr-šački župniko Mihály Erős zajedno s domaćim žup-nik Lászlóom Pető te salezijancem Janezom Jelenom,koji je propovijedao.

Sadašnja crkva je sagrađena godine 1866. Tom prilikomsu se domaćim vjernicima pridružili i oni koji su zbog teškihratnih prilika morali napustiti domaće ognjište i potražitikruha te sigurnosti za svoje obitelji u inozemstvu.

U prigodnoj propovijedi, don Janez Jelen posebno seosvrnuo na teškoće s kojima se prema starom predanjususretao bračni par Ane i Joakima. Joakim i Ana su bili pre-zirani zbog toga što nisu imali djece. Danas, nažalost, svijetje okrenut naglavačke: nisu tako rijetki, koji preziru, poniža-vaju i progone one koji imaju više djece. Više puta se čuje dadolazi prezir čak i od onih koji se inače smatraju pobožnima.A prema Svetom pismu i zdravoj kršćanskoj predaji dijete jeuvijek Božji dar. Bez obzira, u kakvim se okolnostima rodi, udjetetu moramo uvijek gledati Božji dar, koji je najvrjedniji odsvih Božjih darova. Začeto dijete je tolika vrijednost da nematome jednake u cijelome svemiru: u najmanjem prostoru ma-terije je sadržana najveća vrijednost: roditelji, naime, djetetudaruju tijelo – ali Bog mu u tom trenutku stvara besmrtnudušu, koja krštenjem i drugim sakramentima postaje hramDuha Svetoga i baštinik neba, rekao je propovjednik, doda-jući kako su upravo sveti Joakim i Ana roditeljima primjerkako vršiti volju Božju. Kultura smrti protivi se Božjoj volji ikada roditelji ne mogu imati djece, nude im nemoralna rješe-nja protiv prirode i protiv Božje volje. Dijete je veliki Božjidar, ali ne najveći, za kojega bi morali žrtvovati sve, pa i spa-senje svoje duše. Ako Bog pokloni dijete, to je Božji dar; ali jeBožji dar također ako nema djece, zaključio je propovjednik.

Janez Jelen

9/2010 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Proslava Male Gospe u Lukinom Selu

Blagdan Male Gospe proslavljen je 5. rujnasvetom misom u Lukinom Selu. Svečanu svetumisu je predvodio umirovljeni zrenjaninski bis-kup László Huzsvár, a sumisili su salezijanciStanko Tratnjek i Stojan Kalapiš. Na agape kodobitelji Balanyi su došli i salezijanci Zoltán Vargai Janez Jelen, kao i drugi prijatelji i dobrotvorifilijalne crkve.

Biskup Huzsvár u propovijedi je naglasio kako jementalitet mnogih današnjih ljudi daleko od crkvenogučenja. Neki čak namjerno zavode druge na stranputi-cu. Ipak, mi moramo ostati vjerni Isusu Kristu i njego-voj presvetoj Majci Djevici Mariji. Marija nam je uzoru ispunjavanju volje Božje, rekao je propovjednik, do-dajući kako je Marija takav odgoj i poslušnost naslije-dila od njezinih pobožnih roditelja, koji su i sami prih-vaćali Božju volju. I nama Majka Isusova govori kakoćemo joj najveću radost učiniti ako dopustimo da namsrca napuni milost Gospodina Isusa Krista, ako i drugebudemo pozivali u ckrvu na molitvu i činjenje dobrihdjela, zaključio je propovjednik.

Na misi su pjevali mladi pod vodstvom AlenaPalatínusa. Osim domaćih vjernika, na misi su bili ivjernici iz susjednih sela, Mužlje, Beloga Blata i Ečke.U uređenju crkve za ovu proslavu sudjelovali su člano-vi crkvenog odbora, razni dobrotvori i ostali vjernicimeđu kojima su se posebno istaknuli mladi, a međunjima naročito Adrián Nikolić, koji je ukrasio crkvumnogim ikebanama.

Na kraju svete mise Stojan Kalapiš je zahvalio na-zočnima na sudjelovanju, pjevačima, članovima crkve-nog odbora i ostalima za suradnju i potaknuo ih je dato i nadalje čine. Naročito ih je pohvalio kod nastojanjada sakristija koja povezuje vjeronaučnu dvoranu scrkvom bude uskoro završena.

Janez Jelen

Blagoslov novog kruha u Novom Bečeju

Na blagdan crkvenog zaštitnika sv. Stjepana Kralja,20. kolovoza, proslavljena je u njemu posvećenoj crkvi uVranjevu (Aracs) u Novom Bečeju svečana sveta misa,koju je predslavio župnik iz Kevija kod Sente RóbertKozma, koji je i propovijedao. Uz domaćega župnika jesumisio salezijanac Janez Jelen iz Mužlje.

Na početku slavlja u čast župnom zaštitniku sv. Stjepanu,domaći župnik isusovac János Sóti blagoslovio je novi kruh.Pri tom je spomenuo kakva je dragocjenost naš svagdanji kruh,koji je Božji dar. Ako ćemo poštovati kruh, kao što su to činili našipobožni preci, onda će se Bog pobrinuti pa nećemo gladovati.Ujedno moramo misliti i na naše bližnje, koji ponekad gladuju imole nas za pomoć, rekao je župnik, dodajući da nije dovoljnouživati samo zemaljski kruh, koji hrani naše tijelo, već nam jepotreban i duhovni kruh.

Nakon tih poticajnih riječi slijedio je blagoslov novogakruha, kojeg su donijele dvije djevojke odjevene u narodnunošnju. Kruh je potom bio razrezan te podijeljen poslije miseprisutnima. /Janez Jelen/

Zvonik � 9/2010 17

Katolička crkva u regiji

Internetska stranica Srijemske biskupije

Na blagdan Snježne Gospe i „Velikih Tekija“, hodoča-šća u Svetište Gospe Tekijske, 5. kolovoza, službeno je po-krenuta web-stranica Srijemske biskupije na adresi:www.srijembiskupija.rs u želji za boljom povezanošću de-kanata, župa i vjernika, te svih ljudi dobre volje u Bisku-piji.

Ovim načinom suvremenog komuniciranja ujedno će se na-stojati prezentirati život i djelovanje Mjesne srijemske Crkvesvim ljudima dobre volje. Na stranici su osim informativnih sa-držaja iz života Srijemske biskupije i sadržaji za formaciju u vjeri.U znak povezanosti članova Srijemske biskupije međusobno i sdrugim biskupijama, uredništvo moli i poziva na suradnju kakobi mogli što bolje i uspješnije ostvarivati započeto djelo. /Zv/

Papina poruka za Svjetski dan mladih 2011.

Budite svjedoci kršćanskenade, u doba globalizacije kojeradije zanemaruje Boga ili ga stavlja nastranu, te nudi drugačiji izbor – jedan je odbrojnih poticaja sadržanih u poruci pape Be-nedikta XVI. mladima koji će sudjelovati nasljedećem Svjetskom danu mladeži, u Madri-du 2011. godine.

Benedikt XVI. razdvojio je geslo sljedećegaSvjetskog dana mladeži na pojedinačne pojmove,tumačeći mladima što znači približavati se tom do-gađaju u Madridu razmišljajući o riječima preuze-tima iz Poslanice svetoga Pavla Kološanima: „Uko-rijenjeni i nazidani u Kristu, čvrsti u vjeri“. Analizasvijeta, tradicija Crkve, osobna sjećanja iz mladosti– različiti se vidici isprepleću u Papinoj poruci,

istražujući srca mladih, misleći na njihove potrebe i nudeći im odgovore iz Evan-đelja.

U vašoj se dobi traže stabilnost i sigurnost, poput sigurnoga posla i osjećaja– piše Papa te dodaje kako mladost spontano sa sobom nosi želju za nečim višimu redovnoj svakodnevici, čežnju za onim što je veliko, čežnju za beskonačnim.Stoga je proturječje težnja za uklanjanjem Boga da bi čovjek živio, kako se danasčesto događa, primijetio je Papa.

Današnja kultura u nekim dijelovima svijeta, ponajviše na Zapadu, želi izuzetiBoga, ili vjeru smatrati privatnom stvari, bez ikakve važnosti u društvenome ži-votu. Dok skup vrednota koje su u temelju društva proizlazi iz Evanđelja – poputosjećaja za dostojanstvo osobe, solidarnost, rad i obitelj – utvrđuje se jedna vrsta'pomrčine' smisla za Boga, određeno nepamćenje, pa i pravo odbijanje kršćanstvai poricanje blaga primljene vjere, uz opasnost od gubljenja vlastita dubokog iden-titeta, poručuje papa Benedikt.

Dodaje da tamo gdje pojedinci i narodi prihvaćaju Božju prisutnost, gdje gaštuju u istini i slušaju njegov glas, tamo se konkretno gradi civilizacija ljubavi. Po-trebno je imati osjetljivi odnos s Isusom, potrebno je naučiti osjetiti njegovu pri-sutnost, bez obzira na brojne Isusove slike koje danas kruže i koje se predstavljajukao znanstvene. Takav se odnos može razviti u molitvi, u sakramentalnome životu,u služenju siromašnima, istaknuo je Papa te na koncu pozvao mlade da u Europikoja treba ponovno pronaći svoje kršćanske korijene, i općenito na planetu, uovome vremenu globalizacije, budu svjedoci kršćanske nade. /Radio Vatikan/

Papa posjetio Carpineto RomanoPapa Benedikt XVI. je iz Castel Gandolfa 5. rujna otputovao helikop-

terom u obližnje mjesto Carpineto Romano, gdje se prije 200 godina rodiopapa Lav XIII.

Pred vjerskim i političkim predstavnicima istaknuo je kako su kršćani jakasnaga za društvene promjene. Predvodeći misu u rodnom mjestu pape Lava XIII.,koji je objavio encikliku Rerum novarum, postavivši temelje socijalnog crkvenognauka, Papa je potaknuo kršćane da prema evanđeoskom nauku budu kvasac i solna putu civilizacije. Unutar povijesne stvarnosti kršćani predstavljaju dobru i miro-tvornu snagu za duboke promjene i razvoj u društvu. Crkveni socijalni nauk uvijektraži dozrijevanje savjesti, jer je to uvjet za uspješnu i trajnu transformaciju. Za rje-šavanje društvenih sukoba potreban je dijalog i razmišljanje, rekao je Papa. /IKA/

Čestitke za Bajram i Roš HašanuSlavlje kojim završava Ramazan prigoda je za izražavanje musliman-

skim vjernicima srdačnih želja za mir i radost – stoji u poruci Papinskogavijeća za međureligijski dijalog povodom svršetka Ramazana koju je pot-pisao predsjednik Vijeća kardinal Jean-Louis Tauran.

9/2010 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuPapin apel za Pakistan

Nakon kateheze na općoj audijen-ciji srijedom, papa Benedikt XVI. uputioje 18. kolovoza apel za Pakistan. „Uovom trenutku u mislima sam s dragimpučanstvom Pakistana, koje je nedavnopogodila teška poplava, u kojoj su stra-dale mnogobrojne žrtve i koja je mnogeobitelji ostavila bez krova nad glavom.

Dok povjeravam Božjem dobrommilosrđu sve tragično stradale, izraža-vam svoju duhovnu blizinu njihovim obi-teljima i svima onima koji trpe zbog tenesreće. Neka ne uzmanjka toj našojbraći, tako teško kušanoj, naša solidar-nost i konkretna pomoć međunarodnezajednice!“ istaknuo je Papa u apelu.

Poginule tri redovnice služavkeMalog Isusa

U utorak, 17. kolovoza oko 19 sati,na pružnom prijelazu u mjestu DonjiKladari poginule su tri redovnice članiceDružbe Služavki Malog Isusa ProvincijeBezgrešnog začeća BDM iz Sarajeva.

Redovnice Marija Filipa Pušeljić,Marija Matejka Jozinović i Marija MartaRošić, nakon što su posjetile svoje suses-tre u samostanu Čardak kod Modriče,krenule su autom prema SlavonskomBrodu. Na pružnom prijelazu u mjestuDonji Kladari kod Modriče na njih je na-letio putnički vlak koji je prometovao izsmjera Modriče prema BosanskomŠamcu. Vjerojatno zbog sunca, koje jesjalo iz smjera dolaska vlaka, sestre nisuna vrijeme primijetile dolazak vlaka. Po-greb poginulih sestara bio je 19. kolo-voza u mjestu Čardak kod Modriče./IKA/

U Kini sve više vjernikaBroj katolika u Kini dosegao je 23

milijuna, prenosi talijanski dnevnikAvvenire, pozivajući se na Kinesku aka-demiju za društvene znanosti, koja tupovijesnu brojku povezuje s procvatomkineskoga gospodarstva. Od godine1993. do danas 73 posto registriranihokrenulo se kršćanstvu dok je to između1982. i 1992. učinilo tek 18 posto njih.Među novoobraćenicima su mnogi mla-di i intelektualci.

Katolicima se izjašnjava oko 5,7 mi-lijuna kineskih kršćana, od kojih je oko70 posto žena. Prema podacima Akade-mije, u Kini ima više od 55.000 crkava.Znatno je povećana potražnja za Bibli-jom te je do kraja protekle godine tis-kano 50 milijuna primjeraka Svetogapisma.

Porast članova bilježe i kineski bu-disti, muslimani i taoisti. Službena stati-stika uzima u obzir samo podatke držav-no priznatih religijskih zajednica, kaošto je Kineska katolička patriotskaCrkva. Promatrači procjenjuju da izvannje, u Papi vjernoj „Podzemnoj katoli-čkoj Crkvi“, u Kini živi od 6 do 8 milijunakatolika. /IKA/

Uredio: Dragan Muharem

Papa Benedikt XVI. uputio je čestitke židovskoj zajed-nici povodom njihove Nove godine te za blagdane Jom Ki-pura – Dana pomirenja i Sukkota – blagdana Sjenica. U po-ruci koju je uputio glavnome rimskom rabinu, Riccardu DiSegniju, Papa želi da ti blagdani donesu obilni Božji blago-slov, te budu izvor duboke radosti. Neka u svima nama rastevolja za promicanjem pravednosti i mira, koji su toliko potre-bni današnjem svijetu, poručio je Papa. /RV, KTA/

Za 86. učitelja Reda propovjednikaizabran Bruno Cadore

Na Općoj izbornoj skupštini Reda, koja se održalau Rimu, u nedjelju 5. rujna, za 86. učitelja Reda pro-povjednika izabran je provincijal Francuske domini-kanske provincije Bruno Cadore.

Bruno Cadore rođen je 1954. godine. Nakon studija me-dicine stupio je u Red propovjednika. Kao liječnik – a domini-kanski student – boravio je u Haitiju. Do izbora za provincija-la Francuske provincije bio je profesor bio-medicinske etikena Katoličkom sveučilištu u Lilleu. U dva mandata obnašao jeslužbu provincijala i bio je predsjednik europskih dominikan-skih provincijala. /IKA/

Održan „Ratzinger Schülerkreis“ U centru Mariapoli u Castel Gandolfu, 28. kolo-

voza iza zatvorenih vrata održan je tradicionalni tro-dnevni ljetni susret bivših studenata pape BenediktaXVI., Ratzinger Schülerkreis, na kojem se tri dana ras-pravljalo o hermeneutici, odnosno tumačenju II. vati-kanskog sabora.

Na susretu je sudjelovalo četrdesetak bivših studenataprof. Ratzingera, koji su pred njim branili doktorsku diserta-ciju dok je bio profesor u Njemačkoj. Glavni izlagač je nadbi-skup Kurt Koch, donedavni biskup Basela, kojeg je BenediktXVI. 1. srpnja imenovao predsjednikom Papinskoga vijeća zapromicanje jedinstva kršćana. On je održao predavanja o her-meneutici reforme između hermeneutike kontinuiteta s pre-kidom i povijesnog diskontinuiteta, te o saborskoj konstitucijio svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium i reformi liturgijenakon II. vatikanskog sabora. Nakon predavanja uslijedila jeslobodna rasprava na kojoj je sudjelovao i Papa. Glavnogapredavača i temu susreta, kako je za vatikanski dnevnik izja-vio o. Stephen Horn, predsjednik Udruge bivših Papinih stu-denata, odabrao je Sveti Otac iz niza tema koje su mu predlo-žili organizatori. Većina sudionika dolazi iz Njemačke i Aus-trije, po jedan je Talijan, Irac, Nizozemac, Korejac i Indijac.Među sudionicima su i bečki nadbiskup kardinal Christoph

Schöborn, pomoćni hamburški biskup Hans-Jochen Jaschkete profesori, župnici, redovnice, redovnici i laici.

Prvi susret prof. Ratzingera s bivšim studentima bio je uožujku 1977. godine, kada je on bio imenovan nadbiskupomMüchena i Freisinga. Od tada se njegovi bivši studenti jed-nom godišnje sastaju raspravljati o nekoj posebnoj temi, pro-šle su godine raspravljali o misijama. /IKA/

Svjetsko nogometno prvenstvo za beskućnike

I ove godine hr-vatska nogometnareprezentacija bes-kućnika pozvana jena sudjelovanje u ve-likom međunarod-nom projektu „Ho-meless world cup“,Svjetskom nogomet-nom prvenstvu zabeskućnike, koje će se održati u brazilskom Rio de Janeiru od19. do 26. rujna. Petnaest korisnika prihvatilišta za beskuć-nike iz Zagreba, Rijeke, Splita, Karlovca, Varaždina i Osijekapokazali su pred stručnim stožerom hrvatske nogometne re-prezentacije beskućnika, na čelu s izbornikom „vatrenih“ Ni-kolom Jurčevićem, sva svoja nogometna umijeća. /IKA/

Zvonik � 9/2010 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

„Mama i dijete“

Dnevnik i vodič kroz prvu godinu ži-vota vaše bebe, objavio Verbum.

„Pustinja u gradu“Knjiga Carla Carretta, kako živjeti mo-

litvu u Babilonu današnjega svijeta, objav-ljena je u nakladi Hrvatske provincije sv. Je-ronima franjevaca konventualaca.

„Slobodni i ponosni u društvu“

Zbirka tekstova koje je dr. Stjepan Ba-loban objavljivao u kršćanskoj obiteljskoj re-viji „Kana“

„Isus je moje sve u svemu“

U prigodi stotog rođenja blažene Maj-ke Terezije, izdana je knjiga u nakladi izda-vačke kuće Verbum.

„Pred euharistijskim Isusom“

Meditacije i adoracije Presvetom Sa-kramentu napisao je autor don Elia Piazza.

Josip Melkior (Giuseppe Mel-chiore) Sarto je bio drugo od deseterodjece službenika Giambattiste Sarta injegove supruge Margarete. Rođen je2. lipnja 1835. u mjestu Riese. Dok je po-hađao mjesnu školu, kapelan ga je pou-čavao latinski. Četiri je godine pješačiou 7 kilometara udaljen gradić Castel-franco, da bi završio četiri niža razredagimnazije.

5 devetkiNjegov kućni odgoj su oplemenili

i župni svećenici. Krizmao se 1845., aprvi put se pričestio 1847. godine kadmu je bilo 12 godina. Pružila mu se pri-lika besplatnog školovanja u Padovi.Nakon studija klasičnih jezika i književ-nosti, studirao je filozofiju, pa teologiju.Njegova je mati othranjivala svoje deve-tero djece radeći kao švelja. Kad je po-stao svećenik bio je 9 godina župnivikar, 9 godina župnik, 9 godina kano-nik, 9 godina biskup u Mantovi i 9 go-dina patrijarh u Veneciji, a onda je 1893.izabran za papu.

Imao osjećaj za dužnost, bio jemarljiv i dobar organizator. Imao jedobar osjećaj za šalu i humor. Postao jevrstan propovjednik. Bio je i duhovnik usjemeništu, profesor dogmatike, moral-nog bogoslovlja, crkvenog prava i litur-gike. Smatrao se nedoraslim za biskup-sku službu, koju je prihvatio 1884. go-dine. Svojom pobožnošću i marljivošćuvratio je ugled svojim svećenicima. Kaosjemenišni poglavar odgojio je naraštajrevnih svećenika.

1893. godine je postao kardinalomi patrijarhom u Veneciji. Na srcu je imaokatolički tisak, socijalnu pravdu. U dobiod 68 godina, 4. kolovoza 1903. godineje izabran za papu.

Sveti Pio X. je svim srcem bio pastir

Veliku je pozornost posvetio du-hovnoj izgradnji svećenika. Naredio jeizradnju novog crkvenog zakonika. Pro-micao je često primanje sakramenata,

osobito Euharistije, pa je izdao Dekret očestoj pričesti, te Dekret o ranoj pričestidjece. Zalagao se za katehizaciju, pa jepriredio Rimski katekizam za rimskucrkvenu pokrajinu. Isti se ubrzo raširiopo cijelom svijetu. Založio se i za obno-vu crkvene glazbe. Odlučno se suprot-stavio modernizmu, koji nije samo težioza razvodnjavanjem crkvenog nauča-vanja, već je napadao i same vjerskeistine. Modernizam je ugrozio i vjer-nički pristup Svetome pismu, a u do-

gmatici je napadao i samo Kristovo bo-žanstvo. Svojom enciklikom protiv svihtih, uistinu, negativnih pojava Papa jeveoma oštro nastupio glasovitom enci-klikom Pascendi Dominici gregis od 8.rujna 1907. Papa je s jedne strane osu-dio modernicizam, a s druge je pota-knuo življi studij odnosnih teološkihdisciplina. Velika mu je zasluga i 1909.godine osnovan Papinski biblijski insti-tut. Taj je institut potaknuo dublji studijkoji će se baviti ozbiljnim proučavanjemSvetoga pisma i na kojem će se školo-vati budući profesori te tako važne teo-loške grane.

Ljubio je istinuMjere, koje je sveti papa Pio podu-

zeo protiv modernizma doživjele su že-stoku kritiku. Kritika je bila posebnojaka u vrijeme i oko Drugog vatikan-skog sabora. Pa ipak, Papa nije htioništa drugo, nego pokazati vjernost Bo-žjoj objavi i kršćanskom uvjerenju.Nakon izbora na Petrovu stolicu papaPio je bio uvjeren da su ljudi njegovavremena previše okrenuti sami sebi, dagotovo obožavaju čovjeka, pa je zatodržao da će se taj naraštaj teško obratitiKristu. Vjerovao je da takvo raspolo-ženje čovječanstva vodi u veliku kata-strofu. To se i dogodilo, kad je izbioPrvi svjetski rat. To je bio razlog, zaštoPapa nije bio spreman voditi dijalog sasvijetom. Umjesto toga bacio se na unu-trašnju obnovu Crkve.

Izjela ga tuga zbog ratnih razaranja

Kad je buknuo Prvi svjetski rat,sveti je Papa zapisao: „Tugujem za svimonima koji umiru na bojnim poljima.Tugujem za njihovim dušama i obite-ljima. O, taj rat! Osjećam da će i menedokrajčiti!” Pio X. je do danas izloženkritikama, a Crkva ga je prepoznala kaodobrog pastira. Prozvali su ga imenom„Papa santo” (sveti papa) i papa siro-mašnih. Gledajući raspelo, jednom jerekao: „Tu je moja politika.” U svojoj jeoporuci napisao: „Siromašan sam serodio. Siromašno sam živio, pa želim iumrijeti siromašan”. Sve što je za životaposjedovao, razdijelio je siromasima.Bio je spreman i svoj život položiti samoda ublaži patnje ratnih stradalnika. Ratga je duboko pogodio. Umro je 21. ko-lovoza 1914. godine . Bilo mu je 79 go-dina. Jedanaest godina je stajao na Pe-trovu mjestu. Pio XII. ga je 3. lipnja1951. proglasio blaženim, a 29. ožujka1954. svetim.

Zaštitnik je liturgijskog pjevanja ipjevača – zaštitnik siromašnih – zaštit-nik prvopričesnika i svih onih koji častepresvetu Euharistiju.

9/2010 � Zvonik20

Svetac mjeseca

21. kolovoza

Sveti papa Pio X.(* 2. lipnja 1835. + 21. kolovoza 1914.)

� Drugo od desetero djece � 7 kilometara pješice svaki dan � studirao klasične jezike i književnost �� studirao filozofiju i teologiju � svećenik koji je svake 9. godine napredovao � župnik koji je lijepo propovijedao �

� duhovnik u sjemeništu � veliki profesor � biskup � mletački patrijarh � uveo svečanost Prve pričesti �� zalagao se za često primanje sakramenata � promicao crkvenu glazbu � promicao biblijske znanosti �

� prorekao rat � umro od tuge zbog rata � sve za siromahe �

Piše: Stjepan Beretić

Sluga Božji o. Gerard se dugo go-dina mučio kako bi pronašao sklad iz-među molitvenog života i apostolske dje-latnosti. Zbunjivala ga je po svoj prilicipo malo „matematička“ formulacija kon-stitucija reda njegova vremena: „Prete-žiti dio molitva i kontemplacija a manjidio djelatnost“, koja je poslije II. vatikan-skog koncila osuvremenjena te kaže dau kontemplativnoj karizmi sv. Terezijeima udjela i njezino duhovno potomstvo.

Kako je o. Gerard ozbiljno shvatiopoziv da „pretežiti dio“ ide na molitvu ikontemplaciju, zbog puno djelatnosti uSomboru, činilo mu se da ne živi u skla-du s „pretežitim dijelom“ karizme. Mo-rao je, kao jedini Hrvat, ispovijedati ipropovijedati, pohađati bolesnike i zavrijeme godišnjih duhovnih vježbi. Iakonam je već poznato iz brojnih prikazakako je optimalno riješio taj problem iuskladio sastavnice svoga poziva, držimda je poučno još pojasniti kojim je puto-vima išao da bi definitivno riješio pro-blem odnosa između molitveno-kontem-plativnog života i apostolske djelatnosti,prema vlastitoj karizmi reda kojem jepripadao.

Dva njegova zapisa svjedoče o nje-gov nedoumici. Nije uspijevao održati umiru ni svoje godišnje duhovne vježbe,koje su trajale deset dana u šutnji, jer jeu isto vrijeme morao ispovijedati, propo-vijedati i pohađati bolesnike budući danije bilo drugog svećenika Hrvata, u sa-mostanu, koji bi ga zamijenio.1

U rješavanju problema djelatnosti,u prvo vrijeme, dok ističe da treba pre-nijeti vjernicima ono o čemu se razma-tralo u molitvi a što se pak tiče kolikovremena posvetiti djelatnosti, da se utom segmentu treba ravnati po poslu-šnosti poglavarima. Od godine 1920.,kako su već dvojica Hrvata u samostanu,sluga Božji je u nedoumici, je li oprav-dano da ide bolesniku zaprežnim kolimana udaljeno mjesto, dok obavlja duhovnevježbe. Ipak, još mu uvijek vrijedi načeloposlušnosti.2

Poslije smrti oca Ambrozija, 1929.godine, on opet ostaje sam za vjernikeHrvate u Somboru. Kako je vjeran svo-joj redovničkoj karizmi, on traži odgovoru učenju, u djelima svete Terezije obno-viteljice Karmela, kako povezati molitvui djelatnost u vlastitom životu Ostao jevjeran svome pozivu! Značajni su stoganjegovi vlastoručni zapisi iz godine 1937:„Varamo se, po nauku svete Terezije,

ako se ne prepustimo tome što Bog hoćea to je njegova slava, naš spas i dobrobližnjega… Sve duši koristi ako je dobranakana, to jest: ako radi toga Boga osta-vimo, s njim razgovaranje, pa bližnjemudobro činimo .To je Bogu drago, uči sv.Terezija… (Molitva) treba biti in spi-ritu“3. Što bi mogla značiti molitva „inspiritu“ (u duhu)? Držim da je to u pove-zanosti s odlikom sluge Božjega kojomse želi pripremiti za ulazak u 5. stanove„Zamka duše“ kako bi „gledao očimaIsusovim i radio rukama Isusovim...“ itako najbolje skrbio za bolesnike, štonam je već poznato iz prethodnih pri-kaza u „Zvoniku“!

Tome ide u prilog i njegov zapiskoji slijedi neposredno poslije navoda uovom prikazu: „Propetog slatkog Spasi-telja slijedi tko nema želja tijela, svijeta isvoje volje i stavlja u zagrade: (To je mojjubilej zavjeta 1937.) 4. Kao da želi timereći da je „usklađenost između kontem-placije i djelatnosti“ dobio kao milost natemelju odcjepljenja od svega što nijeBog.

Dao sam naslov ovom prikazu: „Ci-ljevi života međusobno usklađeni“ i za-ključujem, nakon ovog kratkog prikaza,da je Gerard „rješenje“ svoga životnogproblema kao svećenika-karmelićaninanašao u učenju svojih obnovitelja. Namapak, svećenicima, redovnicima i laicimakršćanima, služi kao pouka i poruka nakojim izvorima tražiti rješenja naše pri-sutnosti u svijetu i našoj djelatnosti. Toje duhovnost svakoga staleža koju namnudi u svom bogatstvu II. vatikanskikoncil.

Prisjećam se u kontekstu ovog pri-kaza mišljenja kineskog ambasadorakod svete Stolice, prije nadolaska ko-munizma u toj mnogoljudnoj zemlji, poprezimenu Wu, koji reče u jednom svompredavanju, o djelatnosti, da „ima mnogobuke a malo prave djelatnosti“. Stoganeka „rješenje“ odnosa kontemplacije idjelatnosti, što je pronašao o. Gerard usvojoj karizmi bude poticaj svima datraže prava rješenja istih problema uučenju II vatikanskog koncila, svećeni-cima, redovnicima i laicima kršćanima!Budućnost će tada imati kršćanstvo jerće biti „mistika“!___________

1. Cronica somborskog samostana, 27. stu-deni 1911. Bilješke hrvatski, 28.

2. Akta procesa, 001829. 3. Biser mišljenja, 004310, 11. 4. Ondje, 004310.

Život što mi nebo daruje

Evo, stajem pred Tebe

u prvi red za kajanje,

jer je moja duša grijehom takla dno,

jer upoznao sam zlo što Te

na križ vezalo,

moju ljubav što sam uvijek tražio.

Sada cijeli život svoj u Tvoje ruke

predajem

jer je svijet za mene stanica boli.

Moje srce priznaje: Ti si Istina i Put

i Život što mi nebo daruje.

Ti si život što mi nebo daruje.

Ti si za mene podnio križ

stazom punom boli i padanja.

Ali i sad misle svi koji Te ne poznaju

da s tog puta više nema povratka,

da si raspet kao tat, da je Tvoja

zadnja riječ

samo vapaj što do Neba ne stiže.

Evo me, slijedim Te, Isuse,

sve moje pjesme su za Tebe

jer Ti si jedini Put i Istina

i Život što mi nebo daruje.

Dražen Pavin

/Nagrada za najbolji tekst

na HosanaFestu 2010./

Zvonik � 9/2010 21

Naš kandidat za sveca / Poetski kutakGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Ciljevi života međusobno usklađeni

Piše: o. Ante Stantić, OCD

U jednom od prijašnjih brojeva samnajavio posebno pisati o Božanskom Ča-soslovu. To je, naime, službena molitvaCrkve ali ne kao „službeno“ nego kaoispunjenje odnosa Crkve Zaručnice s Kri-stom Zaručnikom koja tako neprestanoiskazuje u svako doba dana hvalu i slavuNebeskoga Oca. Učinit ću to u više nasta-vaka služeći se ponajprije vrsnom knji-gom Adolfa Adama „Uvod u katoličku li-turgiju“.

SLAVLJE MOLITVE ČASOVALiturgija, kao zajednički čin Krista i

Crkve obavlja se također u svakodnev-nom molitvenom bogoslužju Crkve – umolitvi časova. Krist, naime, kao Velikisvećenik Novoga saveza, prisutan je i dje-lotvoran kada se u čitanjima Pisma navješ-ćuje Riječ Božja te se on pridružuje mole-ćoj Crkvi i njenim članovima radi posveći-vanja ljudi i proslave nebeskog Oca. Slav-lje molitve časova treba vrednovati kaoznačajno djelo sveopće liturgije. Naravovoga prikaza zahtijeva da se u kratkimcrtama ponajprije govori o podrijetlu i po-vijesnom razvoju molitve časova. Slijediodsjek o teološkoj naravi i značenju moli-tve časova, te najzad opis novog oblika ko-ji je molitva primila u posaborskoj obnovi.Najjači poticaj za svakodnevnu molitvu pr-votne zajednice sigurno potječe od Isusa.Evanđelja izvješćuju na brojnim mjestimada je on bio veliki molitelj, da je svoje uče-nike učio moliti i da ih je upozoravao„kako valja svagda moliti i nikada ne su-stati“. Više puta susrećemo njegovu opo-menu na budnost: „Bdijte, dakle, jer neznate kad će se domaćin vratiti – da li uve-čer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova iliujutro“. Zajednica učenika, kako više putasvjedoče Djela apostolska i drugi apostol-ski spisi, vjerno je slijedila primjer i opo-menu svoga Gospodina. Isus i njegoviučenici održavali su židovsku molitvenu ibogoslužu predaju, a ona je predviđalamolitvu u hramu i sinagogama u točnoodređeno doba dana. Zato nije čudno štosu se već vrlo rano razvili određeni moli-tveni časovi. Tu spadaju prije svega jutar-nja i večernja molitva, ali također treći,šesti i deveti čas, brojeni prema dvanaest„ura svjetla“ koji su, prema grčko-rimskojpodjeli dana, počinjali u šest sati ujutro.Molitva prvotne zajednice nije bila samoobiteljska, niti samo pojedinačna molitva.Mnoga svetopisamska mjesta jasno svje-doče da je to bila također zajedničarskamolitva i kao takva trebala je određeni red.

To nalazimo zasvjedočeno početkomdrugog stoljeća u pismu MagnežanimaIgnacija, biskupa i mučenika. Oko stotinugodina kasnije Tertulijan piše o tzv. „ora-tiones ligitimae“, a tim pojmom označuje

zakonom i običajem propisane jutarnje ivečernje molitve. Prema Hipolitu Rim-skom, đakoni i svećenici su se trebalisvako jutro skupljati na mjestu koje bis-kup odredi, da zajedno s vjernicima držebogoslužje riječi, a ono se sastojalo odpouke i molitve. Večernja molitva je imalastanovit uzorak u obredu zvanom „lucer-narium“; to je religiozni čin paljenja svjetlakoji, u različitim oblicima, nalazimo kodŽidova, Grka i Rimljana. Apostolske kon-stitucije krajem četvrtoga stoljeća daju na-zrijeti već ustrojstvo molitve slično našojdanašnjoj večernjoj. Poseban utjecaj nadaljnji izgled molitve časova izvršile sumonaške zajednice; u njih je, uz već spo-menute časove, uvedeno također svako-dnevno ponoćno molitveno bdijenje, do-sad uobičajeno općenito samo u uskrsnojnoći i rijetkih drugih svetkovina. Uskorozatim uvedeni su prvi čas, neposrednopred početak dnevnog rada, te povečerje,molitva neposredno pred polazak na spa-vanje.

Za cjelinu ovih molitvenih časova po-stojalo je više naziva. Oznake liturgija ča-sova i crkveni dnevni časovi („horae cano-nicae“) pokazuju da je molitva tako uređe-na da bi odgovarala određenim časovimadana te se njome posveti čitav dan. Nazivbrevijar potječe iz srednjeg vijeka, a iz-veden je od latinske riječi „breviaria“. Bilesu to kratke upute s natuknicama i krat-kim naznakama koje tekstove uzeti iz raz-nih knjiga za zajedničko slavlje u koru.Tek su se u jedanaestome stoljeću počeliuvršćivati svi ti tekstovi u jednu knjigu, pase time na nju prenio i naziv prethodnihuputa (nazvanih i „tabellaria“). Takva jeknjiga bila bitno pogodnija za pojedinačnomoljenje, posebice na putovanju. Neki tu-mače naziv brevijar po skraćivanju tek-stova poradi izjednačenja različitih litur-gijskih knjiga (psaltira, antifonala, kolek-tarija i lekcionara) u jednu knjigu za po-jedinačno recitiranje ... a skraćenje se od-nosilo na dužinu čitanja. Drugi naziv,često upotrebljavan i povezivan s pridjev-skim dodatkom „božanski“ ili „crkveni“,jest officium: prvotno označuje dužnost islužbu, prije svega bogoslužje uopće. Po-stepeno se suzio za pobližu oznaku moli-tve časova. U najnovije pak vrijeme, jer jeriječ o liturgiji, upotrebljava se i naziv li-turgija časova.

Neka nas ne umara ovako detaljnotumačenje ovoga načina molitve u Crkvijer je u posaborskoj obnovi ovaj način mo-litve ponuđen i vjernicima i polako postajesastavni dio molitvenih susreta. Dakle,osim sakramenata, liturgijska molitvaCrkve je na prvom mjestu spomenuti Bo-žanski Časoslov. U sljedećem brojućemo nastaviti ovo razmišljanje.

9/2010 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Božanski ČasoslovPiše: dr. Andrija Kopilović

19. 09. 2010.25. nedjelja kroz godinu

Am 8,4-7Ps 113,1-2. 4-6. 7-8

1 Tim 2,1-8Lk 16,1-13

Nijedan sluga ne može služiti dvo-jici gospodara. Ili će jednoga mrziti, adrugoga ljubiti; ili će uz jednoga pria-njati, a drugoga prezirati. Ne možeteslužiti Bogu i bogatstvu.

26. 09. 2010.26. nedjelja kroz godinu

Am 6,1a. 4-7Ps 146,7. 8-9a. 9b-10

1 Tim 6,11-16Lk 16,19-31

Nato će bogataš: 'Molim te onda,oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.Imam petero braće pa neka im posvje-doči da i oni ne dođu u ovo mjestomuka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija iProroke! Njih neka poslušaju!' A on će:'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tkood mrtvih k njima, obratit će se.'

3. 10. 2010.27. nedjelja kroz godinu

Hab 1,2-32,2-4

Ps 95,1-2. 6-7. 8-92 Tim 1,6-8. 13-14

Lk 17,5-10

Da imate vjere koliko je zrno goru-šičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj ses korijenom i presadi se u more!' I on bivas poslušao.

10. 10. 2010.28. nedjelja kroz godinu

2 Kr 5,14-17Ps 98,1. 2-3a. 3b-4

2 Tim 2,8-13Lk 17,11-19

„Zar se ne očistiše desetorica? Agdje su ona devetorica? Ne nađe li se ni-jedan koji bi se vratio i podao slavuBogu, osim ovoga tuđinca?“ A njemureče: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“

17. 10. 2010.29. nedjelja kroz godinu

Izl 17,8-13Ps 121,1-2. 3-4. 5-6. 7-8

2 Tim 3,14-4,2Lk 18,1-8

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće linaći vjere na zemlji?"

Poslanje biskupa ne smije se poisto-vjećivati s mentalitetom učinkovitosti iuspješnosti. Biskup nije tek upravitelj iličinovnik, rekao je papa Benedikt XVI.novoimenovanim biskupima, koje je uVatikanu primio u audijenciju u prigodinjihova godišnjeg okupljanja pod pokro-viteljstvom Kongregacije za biskupe.Papa je dodao da biskup treba biti jak iodlučan, pravedan i vedar, ali i otac,brat i prijatelj na kršćanskom i ljud-skom putu. Biskupsku službu valja pro-matrati očima vjere, ona nema samoljudsko, upravno ili sociološko obilježje,biskup nije upravitelj u doslovnom smi-slu riječi, činovnik ili jednostavni rav-natelj ili organizator biskupijskog života.Očinstvo i bratstvo u Kristu osposoblja-vaju vrhovnika da stvara ozračje povje-renja, prihvaćanja, ljubavi, slobode ipravednosti, poručio je Papa bis-kupima. Tako su nedavno Papineriječi prenijeli Radio Vatikan ibrojni drugi crkveni i ini mediji.

Pitanje uloge biskupa i op-ćenito svećenika i redovnika če-sta je tema mnogih promišljanja irazmišljanja i, dakako, zahtijevaozbiljnije pristupanje samoj sržitoga „problema“ s kojim se da-nas suočava suvremena Crkva.Ne tako rijetko, od svećenika ibiskupa se očekuje previše, apriori odbijajući mogućnost da jemoguće da u nekom području nisu „sa-vršeni“.

Naime, uzmemo li za primjer sve-ćenika koji osim svoje duhovne skrbi zapovjereno mu stado u okviru župe, pritom mora biti sposoban voditi župu (i sobzirom na to trebao bi imati predzna-nje o mnogim administrativnim i finan-cijskim aspektima), postavlja se pitanjekoliko su današnji svećenici sposobnibalansirati između duhovnog i materi-jalnog, među kojima je ono prvo ipak uosnovi njihova poslanja. Mnogi se sve-ćenici tako „žale“ kako im ponekad teš-ko pada što se ne mogu u dovoljnojmjeri posvetiti pravim svećeničkim „po-slovima“, organiziranju duhovnih ob-nova, molitava, druženja, ali isto tako iosobnom napredovanju. Mnogima manj-ka vremena za osobnu izgradnju, čita-nje, a često i dublju molitvu i kontem-placiju, čiji se pak nedostatak reflektirana druga područja djelovanja u župnojzajednici. Jasno, prepreka tomu nije uvi-jek „administrativne prirode“. Među-

tim, uzmemo li na primjer samo vođe-nje župnih knjiga, doprinosa i ostaloga,dolazimo do činjenice da svećenik morabiti potkovan znanjima iz područja eko-nomije, financija i organizacije, pone-kad čak i menadžmenta, a ukoliko želinapraviti bilo kakav poduhvat na crkviili na župi, bilo bi dobro da bude upu-ćen u građevinu, arhitekturu, sve kakobi izbjegao eventualne pogreške i snjima povezane materijalne gubitke.

Tajnik Subotičke biskupije vlč.Mirko Štefković, govoreći o ovoj pro-blematici, ističe kako tijekom svoje bo-goslovne formacije nije niti sanjao da ćese kasnije više baviti administracijom igradnjom nego pastoralom. Za takve po-slove, naravno, nisam bio pripremljen,nego sam se na početku snalazio kakosam znao i umio. Trebalo je vremena

dok nisam pronašao prave suradnike odstruke. Kada sam se konačno počeo sna-laziti, konkretnije na području građe-vine, konstatirao sam da u ponudamastruke koje se dostavljaju biskupiji odno-sno župama često ima prikrivenih na-mjera. Žalosno je što to vrlo često dolazibaš od ljudi koji se deklariraju vjerni-cima. Tako se onda događa da se podva-ljuje već u ponuđenim ugovorima, a dane govorimo o tome kako onda niti po-slovi redovito nisu odrađeni kako treba,dok im cijena značajno odskače od pro-sjeka. Kako bi se izbjegle slične neugodnesituacije, potrebno je prije svega jasnijeodrediti strukture odlučivanja na raz-nim biskupijskim odnosno župnim ra-zinama. U te strukture neophodno jeuključiti ljude od struke, i to tako da kri-terij zbilja bude struka, a da se ipakuzme u obzir i privrženost Crkvi. Za to jepotrebno jedno ozračje povjerenja i dija-loga, koje se kod nas već polagano dajenazrijeti. Po mojem skromnom iskustvu,tu su laici u blagoj prednosti u odnosu na

kler, no uvjeren sam da su pred nama ve-liki pomaci po tom pitanju. Moje osobnoiskustvo suradnje s ljudima od struke, pačak i s nekatolicima, vrlo je pozitivno.Mogućnosti i izazovi su pred nama, pase nadam da ćemo mnoge od njih ipakznati dobro iskoristiti na korist čitave lo-kalne Crkve pa i šire.

Sve gore spomenuto zapravo ne bimoralo biti tako kad bi laici aktivni uCrkvi, a specijalizirani u već spomenu-tim područjima, bili više uključeni uživot Crkve. Razmišljajući u tom smje-ru, daljnji korak ovisi upravo o unutar-njem ustrojstvu Crkve, budući da nijeuvijek blagonaklona prema laicima usvojim unutarnjim strukturama.

Stoga, hvale su vrijedne one bis-kupije koje na primjer u svojim tiskov-nim uredima imaju uposlene vjernike

laike specijalizirane za područjemedija, ili u svojim župnim ure-dima također upošljavaju laike.Na odobravanje javnosti naišao jeizbor Matilde Kolić Stanić za gla-snogovornicu zagrebačkoga nad-biskupa kardinala Josipa Bozanićaodnosno voditeljicu Ureda za od-nose s javnošću Zagrebačke nad-biskupije. No, isto tako, nakonnjene ostavke početkom ove go-dine, a na temelju njenoga pismaupućenog javnosti u svezi razloganapuštanja ove službe, premda je

navela da je naišla na potpuno razumi-jevanje Zagrebačke nadbiskupije, mno-gi su između redaka mogli iščitati da jeproblem u obavljanju njezina posla bilazapravo nedovoljna autonomnost uradu.

Eventualno rješenje problemamoglo bi se iznaći u većoj podršci Cr-kve vjernicima laicima (čak i materijal-noj, npr. slanjem laika na diplomske iposlijediplomske studije) kako bi ih pri-premila za odgovorno obavljanje poje-dinih zadaća u Crvi, a na obostranu iz-gradnju. Time bi svećenici bili oslobo-đeni od brojnih poslova koje bi mogliznati, ali ne bi se njima nužno trebali ibaviti.

Otvaranje Crkve „prema van“ pri-jeko je potrebno, ali ne u smislu prihva-ćanja onoga što se kosi s njenim nauča-vanjem od kojega nikako ne smije od-stupiti, već u smislu približavanja vjer-nicima laicima koji su, nažalost, još uvi-jek nedovoljno „iskorišteni“ potencijal uCrkvi.

Zvonik � 9/2010 23

Aktualno

Biskupi i svećenici – činovnici?Piše: Željka Zelić

Hrvatski Majur je sad već gotovonapušteno salašarsko naselje jugozapa-dno od Subotice, udaljeno oko 7 km sta-rom „pačirskom prugom“. Jedino jemjesto u Srbiji s hrvatskim predzna-kom. Pisani podsjetnik na HrvatskiMajur čuva se na salašu Mirka Tum-basa Loketića. Mirko ga jednom go-dišnje uoči proštenja kraj „Gabrićevogkriža“ na spomendan sv. Marka Križev-čanina, postavi kraj glavnog puta.

Crtice iz skore povijestiSvojedobno, Hrvatski Majur je u

svojoj okolici imao više od 250 salaša,željezničku postaju i osnovnu školu dočetvrtoga razreda, od koje je u šipražjuostala još tek pokoja cigla. Danas Hr-vatski Majur ponajviše živi u srcima nje-govih bivših stanovnika, budući da ih jeondje ostalo još svega tridesetak, ras-poređenih u desetak salaša. Ovi salašisu prometno ostali vrlo izolirani. Valjanapomenuti da je ovo naselje sedamde-setih godina prošloga stoljeća doživjelopravu katastrofu, kada mu je ukinut že-ljeznički promet sa Suboticom, te jetako praktično odsječen od grada. Tadaje prestala raditi i škola. Mlađe obiteljibile su primorane preseliti se u Subo-ticu ili u obližnje selo Mala Bosna, kakobi djeci omogućili pohađanje škole, a isvi oni koji su svakodnevno putovali naposao, teško su mogli ostati na Majuru.Sada ovo mjesto s gradom povezuje putkoji prolazi trasom nekadašnje pruge.Mada je prije nekoliko godina bio ob-novljen, opet je u dosta lošem stanju.Uostalom, bez asfaltnog puta samo ćenajuporniji salašari ostati živjeti na Hr-vatskom Majuru. Za sada pak ne po-stoje izgledi da će se što značajno pro-mijeniti po pitanju putne infrastruktureovog još ne potpuno ugašenog slašar-skog naselja.

Majur u sjećanjuO tome kako se nekada živjelo na

Majuru progovorio nam je Blaško Ga-brić (1923.), jedan od najstarijih živihmještana ovog naselja. Istina, još 1972.godine s obitelji se morao preseliti udrugo mjesto, no rado dolazi u svojrodni kraj. U vrijeme njegove mladostina Hrvatskom Majuru bilo je još punosalaša. I danas žalim za Hrvatskim Ma-jurom. Tu nam je bilo tako lijepo. Dasmo mogli ostati na svom salašu, nikad

ne bih otišao odavde. Međutim, prevarilisu nas. No, snašli smo se, hvala Bogu. Uto vrijeme su ljudi međusobno družili,„pazile su se sve komšije“. Žene su išle nadivan posebno, a muškarci posebno.Znalo se kad je korizma, kad je advent, isve. Svake nedjelje smo mi išli u MaluBosnu na misu. To je bilo tek poslije1932. godine, kad je tamo crkva sagra-đena. Bila su to lijepa vremena, druga-čija od sadašnjih – pojasnio je dida Bla-ško, te se prisjetio i svojih težih dana –Kad sam se vratio iz rata, pa onda jošodslužio vojsku, zatekao sam oca i materveć bolesne u krevetima. U pola godinesu oboje umrli. Ništa nisam imao. Ondasam još živio sam i vidio da to ne vrijediništa. Sestra se prije udala, pa sam vidioda se i ja trebam oženiti. Tako je i bilo, ieto imam svoju obitelj, troje djece. Po-malo se svega skupilo, imam i kuću izemlju.

Okupljanje pod križem za proštenje

Godine 1996., na incijativu mons.Andrije Anišića, tada mladoga sveće-nika, rodom iz Hrvatskog Majura, i uzpodršku sada već pokojnog preč An-tuna Gabrića, započela su godišnjaokupljanja kod „Gabrićevog križa“.Kako je tada Marko Križevčanin pro-glašen svetim, odlučeno je da se Hrvat-ski Majur stavi pod njegovu zaštitu, bu-dući da su mise kod križa bile svake go-dine u prvu nedjelju rujna, tj. oko spo-mendana novog hrvatskog sveca. Ovajkriž i prostor na kojem se već dugi nizgodina vjernici okupljaju na proštenje,mons. Anišić doživljava kao sveto tlo zanjega i za sve stanovnike HrvatskogMajura. Naime, puno puta su kod togkriža plakali i uzdisali, puno puta za-hvaljivali Bogu na primljenim milo-stima a najviše molili njegov blagoslovza svoje obitelji, za svoj život i mukotrpnirad na zemlji koji je rijetko kad bio ade-kvatno nagrađivan – istaknuo je mons.Anišić.

Mnogi su vjernici i ove godinedošli oživjeti sjećanje na to drago im isveto mjesto i na godine kada su na Hr-vatskom Majuru živjele brojne hrvat-ske katoličke obitelji. Bivši župnik, vlč.Andrija Šipek, sjeća se da je još 1973.godine ondje imao blagoslov obitelji uoko dvije stotine salaša, dok kroz pargodina, ipak ne slučajno, selo nije biloskoro u potpunosti raseljeno.

Okupljanja mladežiSvake se godine na Hrvatskom

Majuru, večer uoči proštenja, u organi-zaciji Mladeži Demokratskog saveza

9/2010 � Zvonik24

Reportaža

Primarius dr Vinko Perčić,jedna je od najpoznatijih osoba podri-jetlom sa salaša na Hrvatskom Majuru(1911. – 1989.). Bio je poznati liječnik,istraživač, znanstvenik, kolekcionar idonator. Studirao je u Grazu i Parizu, ausavršavao se u Londonu, Washing-tonu i drugdje. Doktorirao je medicin-ske znanosti 1937. Subotičanima je po-znat kao višegodišnji liječnik gradskebolnice. Umirovljen je početkom '80-ih.Pored medicinskih, bio je poznat i uumjetničkim krugovima, i to kao sku-pljač istančana ukusa. Skupio je velikuzbirku djela uglavnom od konca 19. sto-

ljeća pa nadalje. Bila su to najviše djelalikovnih umjetnika s područja bivše Ju-goslavije, ali i iz raznih dijelova Europe,što je njegovoj zbirci dalo međunarodniznačaj. Dio svoje zbirke darovao jegradu Zagrebu, a ostatak zbirke daro-vao je kasnije gradu Subotici, kao ikuću kojoj je trebala biti napravljenagalerija. To se dogodilo sedam godinaposlije njegove smrti, naime 1996. go-dine otvorena je Zavičajna galerija dr.Vinko Perčić. Dr Vinko Perčić je u Su-botici dobio i svoju ulicu, i tako zabilje-žio i svoje i ime svoga rodnog Majurau povijest.

Salaši koji polako nestaju…Piše: Mirko Štefković

Hrvata u Vojvodini, okupljaju mladi. Toje skup ljubavi, zajedništva i međusob-nog poštivanja, što je, među ostalim, naovogodišnjem okupljanju istaknuopredvoditelj sv. mise vlč. Dragan Mu-harem. Ovaj je skup održan na salašuobitelji Gabrić na Hrvatskom Majuru.Na tom salašu živi dvoje mladih ljudi,

koji za sada imajunamjeru ondje i os-tati. To su brat i se-stra, Zlatko (1989.) iSlađana Gabrić(1992.). Zlatko je za-vršio građevinskuškolu, smjer stolar.Bavi se poljoprivre-

dom, a ima i svoj tamburaški sastav„Dukati“ kojeg je osnovao i u njemusvira. Poljoprivredu čisto radim iz lju-bavi. Tu ponekad ima zarade, ponekadnema, ali to volim. Muzika mi donosinovac, tako bolje zarađujem – istaknuoje Zlatko, te nastavio – Grad nije loš, aliovdje na salašu je mir i tišina, čovjek semože opustiti. U gradu je dosta napeto,ljudi su nervozni. Hvala Bogu, uvijeknam netko dođe, nikad nisam sam. Nijemi dosadno. Ima ovdje na HrvatskomMajuru još petnaestak salaša. Stanovni-štvo je miješano, mada u posljednje vri-

jeme ima više djece. Slađana je skoro za-vršila srednju školu, smjer tapetar, i od

tada redovito živi nasalašu. Kao i njezinbrat, i ona je tije-kom školovanja vi-še vremena provo-dila u gradu. Najbo-lje mi je ovdje na sa-lašu. Tu sam rođenai tu živim od ma-lena. Nekako sve me

veže za salaš. Često nam dolazi društvoiz grada, tako da nam nije dosadno.Meni je ovdje bolje nego u gradu. Nijetežak život na selu. Uvijek ima nečeg li-jepoga. Osim vođenja kućanstva i brige

oko živine, Slađana radi ručne radoveod slame i kukuruzovine. Svoje radovene prodaje, nego radije poklanja. Prošlegodine sam za dužijancu kitila crkvu ikaruce. Volim drugima pomoći i to meispunja. Kad jednog dana budem imalasvoju obitelj više bih voljela živjeti na sa-lašu. Odnosi među salašarima su dobri,uglavnom se dobro slažemo. Često pra-vimo druženja, zovemo društvo na ro-štilj. Zimi upregnemo konje u saonice, pase tako lijepo zabavimo. Trudimo se dase ovo naše mjesto obnovi, da u njemubude života. Puno bi nam pomoglo daimamo izbetoniran put do mjesta. Mi-slim da bi se tako još obitelji odvažiloživjeti na salašu – naglasila je Slađana.

Zvonik � 9/2010 25

Proštenje sv. Marka Križevčanina na Hrvatskom Majuru

Sadašnji i nekadašnji stanovnici Hrvatskog Majura uVojvodini proslavili su 5. rujna svog nebeskog zaštitnika – sv.Marka Križevčanina. U subotu navečer 5. rujna svoj susretna Hrvatskom Majuru održala je mladež Demokratskog sa-veza Hrvata u Vojvodini. Njihovo slavlje je započelo misomna otvorenom, kod tzv. „Gabrićevog križa“. Misu je predvo-dio prefekt sjemeništa Dragan Muharem. Mladi su nakontoga svoj susret nastavili na salašu obitelji Gabrić. U nedje-lju 5. rujna bila je svečana misa proštenja koju je predvodiogeneralni vikar Subotičke bis-kupije mons. Slavko Večerinu zajedništvu sa župnikom žu-pe Presvetog Trojstva u MalojBosni Lazarom Novakovi-ćem, pod čiji teritorij spada iHrvatski Majur, a suslavili su imons. Andrija Anišić, mr.Mirko Štefković, tajnik Subo-tičke biskupije i urednik „Zvo-nika“ te Miroslav Orčić. U pri-godnoj propovijedi mons. Veče-rin je rekao: Danas dok pro-slavljamo Marka Križevčanina,mučenika iz hrvatskog naroda,pozivam vas da razmišljamo o svetosti… Možda bismo trebalinaše svece skinuti s niša gdje smo ih smjestili, skinuti prašinus njihovih slika i pustiti ih da hodaju zajedno s nama, hodajupred nama. Oni, doista, s jedne strane, trebaju ostati na svo-jim pijedestalima i slikama da bismo se mogli dolaziti pred

njih moliti za pomoć i zaštitu, a s druge strane, moramo pustitida nam dođu blizu, da nam svakome osobno progovore. Životsvakoga sveca bogat je porukom i primjerom života za svakogaod nas i za svako vrijeme. Mi se moramo približiti životimasvetaca kako bismo mogli iščitati njihovu poruku za život ikako bismo od njih izmolili snagu za svaki dan… Iz života sve-toga Marka Križevčanina, zaštitnika ovoga kraja, hrvatskogsvećenika koji se školovao i službovao diljem Europe, ističemjednu crticu iz njegova života. Prilikom dolaska na svoj studiju Rim, u svojoj prijavi napisao je sljedeće: Marko iz Križevaca,Hrvat. Time je posvjedočio svoje nacionalne korijene i pokazaoda je u svom hrvatskom narodu primio jezik, ali i odgoj koji je

započeo u obitelji. S ponosom ipoštovanjem odnosio se Markoprema svojim hrvatskim korije-nima te nam je u tome primjerkako se odnositi i prisjećati sesvoje narodne prošlosti. Povijestnije počela od nas, ona je zapo-čela davno i stoga postoje kori-jeni – obiteljski ali i stoljetni kr-šćanski i narodni korijeni na ko-jima mi rastemo i napredujemo.Nemojmo sjeći granu na kojojsjedimo, jer ona grana koja seodsječe od stabla i korijena nemože više živjeti, jer nema oda-

kle crpsti izvornu životnu snagu. Pozivam vas stoga da budemouvijek ponosni na duboke kršćanske korijene našeg hrvatskognaroda i da budemo dobri ljudi koji će svetošću svoga života idruge poticati na svetost, zaključio je mons. Večerin.

A. A.

Zv: Povod za razgovor s Vama jezahvala za 25 godina župnikovanja ukatedralnoj župi. Kako ćete proslavitiovaj nesvakidašnji jubilej i zašto seovakve zahvale priređuju?� Jednom zahvalnicom želim zahva-

liti Bogu za sve dobre ljude kojima meje okruživao kroz 25 godina. Hvala mui za braću svećenike i za naše biskupe.Poticali su me na rad. Mome župnikupokojnom Ivanu Jurigi mogu zahvalitiljubav prema povijesti. Tu je moju lju-bav poticao i moj vrli pokojni profesor,dr. Antun Ivandija. Pokojnom biskupuMatiji sam obećao napisati povijest su-botičke katedralne župe. Na poticaj svo-jih kolega pisao sam u Subotičkoj Da-nici, u Bačkom klasju i u Zvoniku. Onisu mi bili podrška kad sam sastavio mo-litvenik Slava Božja. Na poticaj vjernikai svećenika je izišla i još uvijek traženaknjiga o svecima. Zahvaljujući podršcisvećenika i vjernika godinama propovi-jedam na našem gradskom i biskupij-skom svetištu – Bunariću. Drugi su menosili i nose me. I biskup Matija Zveka-nović i biskup János Pénzes su mi uvi-jek, a pogotovu u najtežim prilikamamoga života bili i ostali prijatelji.

Zv: Katedrala je obnavljana višeputa u svojoj dvostoljetnoj povijesti.Najveća obnova zabilježena je za vri-jeme župnika Matije Mamužića krajem

19. stoljeća, za vanjski izgled najza-služniji je župnik Vojnich Dezso, apotom je drugu veliku obnovu proveobiskup Matija Zvekanović uz suradnjužupnika Franje Vujkovića i Vas, kadajoš niste znali da ćete biti župnik subo-tičke stolnice. Kakvu ste katedralu za-tekli prije 25 godina i s kakvim ste seposlovima susretali u održavanju ovedvostoljetne „ljepotice“, koja je od1973. godine pod zaštitom Zavoda zazaštitu spomenika kulture?� Biskupu Zvekanoviću je katedrala,

sjemenište, svećenički dom i svećen-stvo naše biskupije bilo uvijek na srcu.Do svoje smrti se starao za katedralnužupu i za katedralu. On ju je obnovio odpoda do vrha zvonika. Njegovo djelo suobnovljene orgulje, prema liturgijskimpropisima preuređena katedrala. Nje-gov dar je razglas, koji je i danas u upo-rabi. Njegova je zasluga i veliki vitraž nakoru naše katedrale. A meni je dopalosamo dotjerivanje. Ponovno su obnov-ljene orgulje u radionici u Pečuhu, po-dignuto je svečano granitno stepenište imramorni križ pred katedralom, izgra-đena su nova ulazna vrata, vraćeno jestaro svetohranište na svoje mjesto.Nakon miniranja katedrale svi su vitražidobili zaštitu od armiranog stakla. Ve--liku sam pozornost posvetio nabavi li-turgijskog ruha.

Zv: U svom pastoralnom radu su-srećete se s djecom, mladima, rodite-ljima, starijim osobama. Poznato jeVaše dobro raspoloženje prema djeci imladima. Jesu li se i jeste li i Vi promi-jenili svoje pedagoške metode pristupaovim vrlo osjetljivim dobnim skupi-nama koje žive u potpuno različitomokružju od onoga u kojem ste Vi bili nji-hova uzrasta?� Neke posebne promjene u pri-

stupu djeci, mladima i ostalim dobnimskupinama ja osobno ne doživljavam. Upastoralnu sam od 1972. godine, kadme je tadašnji zagrebački pomoćni bis-kup, (kasniji nadbiskup i kardinal) Fra-njo Kuharić zaredio za đakona. Kako sevrijeme mijenjalo, mijenjao sam se i japomalo. Za moga je djetinjstva odlazakna vjeronauk ili na svetu misu bio juna-štvo. Radi vjere smo bili izrugivani i po-nižavani. Sada je mladima nešto lakše,pa ipak, mnoge od njih progoni ravno-dušnost prema bilo kojim vrijedno-stima. Nije ni njima teže, ali ni lakšenego mome naraštaju. Među mladimaima idealista. Za ovih 25 godina naša ježupa dala šest svećenika, od kojih je naj-mlađi na službi u Segedinskoj biskupiji.Ta me svećenička zvanja oduševljavaju.

* Društvo koje se ne pomla-đuje, stari i slabi. Sve što pri-tišće naše društvo, pritišće inas u Crkvi. Vjera današnjegčovjeka je zadivljujuća. Una-toč svega, on vjeruje, nada sei voli.

Zv: Ako se složimo sa statistikamada je broj vjernika u padu, što potvr-đuje i broj vjernika na nedjeljnim sve-tim misama, možete li nam reći je li tokriza vjere, kriza Crkve ili nešto treće?Što nam je činiti?� Radi se o krizi društva. Društvo

koje se ne pomlađuje, stari i slabi. Jakoje malo krštenja i vjenčanja. Malo jedjece. Sve što pritišće naše društvo, pri-tišće i nas u Crkvi. Puno je apatičnih,neraspoloženih ljudi. Neka bespomoć-nost, inertnost prati ljude. Neke je za-hvatila pomama za brzom srećom, pamakar to bio alkohol, droga, ili kojadruga ovisnost. Osjeća se i relativizamprema svim vrijednostima. Zato se čuje,da ovo ili ono ne vrijedi, ne isplati se.Nema smisla... sve je uzaludno... U tak-vom ozračju je teško sačuvati optimi-

9/2010 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s katedralnim župnikom, mons. Stjepanom Beretićem

Oduševljavaju me svećenička zvanja Razgovarala: Katarina Čeliković

Katedralni župnik mons. Stjepan Beretićrođen je u Somboru 4. lipnja 1947. godine gdje je zavr-šio osnovno školovanje, a gimnaziju u biskupskom sje-meništu „Paulinum“ u Subotici 1966. Diplomirao je nazagrebačkom Bogoslovnom fakultetu 1974. godine natemu „Povijest somborske župe Presvetog Trojstva dokraja 19. stoljeća“. Osim materinskog, hrvatskog jezika,govori mađarski, njemački, a služi se i slovačkim jezi-kom. Za svećenika ga je 1974. zaredio subotički biskupMatija Zvekanović u župnoj crkvi Presvetog Trojstva uSomboru. Kao župni vikar djelovao je u Kanjiži, u kate-dralnoj župi u Subotici. Zatim je najprije bio upraviteljžupe, pa župnik u Baču, Tovariševu i Deronjama. Od 1985. je župnik župe stolnebazilike svete Terezije u Subotici. Dvije godine je upravljao i župom na Kelebiji.Pored svojih župničkih dužnosti obavlja i brojne službe u biskupiji.

Trenutno je katedralni arhiprezbiter, biskupski vikar i biskupski savjetnik.Djelovao je i u više biskupijskih vijeća. Predaje pastoralno bogoslovlje i župnuadministraciju na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije. Bio je su-radnik katoličkog lista Bačko klasje, a sada je član Uredništva Zvonika. Suradnikje i jedan od prvih članova Instituta „Ivan Antunović“. Urednik je godišnjaka Su-botička Danica. Djela: molitvenik „Slava Božja“ (1996.), „Božji prijatelji s namana putu“ (2002.), „Dužijanca u srcu“ (2009.) i „Čudesna bunarićka noć“ (2010.)

Član je i Hrvatskog akademskog društva u Subotici od njegova osnutka. Zakapelana Njegove Svetosti promaknut je 30. prosinca 1998. godine.

zam, uvjerljivu radost života. Ako tko ipotraži sreću, traži je u svojoj sobi, predtelevizorom. Daleko mu je otići u crkvuili na kakav koncert, neko predavanje,hodočašće... U tom smislu je vjera da-našnjeg čovjeka zadivljujuća. Unatočsvega, on vjeruje, nada se i voli.

Zv: Kakvo je stanje u Vašoj župikada je u pitanju broj vjernika, u od-nosu na vrijeme kada ste postali kate-dralnim župnikom?� U našoj biskupiji se govorilo o go-

tovo pola milijuna katolika. Za suboti-čku katedralnu župu je službena pro-cjena bila da ima oko 14.000 katolika.Prema službenim građanskim doku-mentima ova župa nema ni 8.000 vjer-nika. Ako je to istina, na svetu misunam dolazi više od 10 posto vjernika,što je više nego europski prosjek. Kadsam 1985. došao amo za župnika, znaloje biti i po 1200 vjernika na nedjeljnojsvetoj misi. No, tada je u župi bilo i višekatolika. Puno je naših vjernika u po-sljednjem ratu ostavilo grad. Bilo je go-dina, kad je bilo 3 i 5 puta više sprovodanego krštenja. I ta se tendencija ne mi-jenja.

Zv: Poznato je da ste zaljubljeniku povijest, da svojim istraživačkimradom doprinosite očuvanju svijesti onašoj prošlosti i tradicije u narodu. Me-đutim, malo je onih koji znaju da ste sepoviješću bavili već u svojoj diplomskojradnji davne 1974. godine, kada jetema rada bila „Povijest somborskežupe Presvetog Trojstva do kraja 19.stoljeća“. Otkuda ova ljubav premapovijesti? Vidite li nasljednika u ovomposlu?� Na ljubav prema povijesti me po-

taknuo moj župnik Juriga, moj profesorIvandija i naš biskup Zvekanović, štosam već spomenuo. Ono što je činioIvan Antunović je grandiozno, zato što

je bio usamljen i tako rekuć jedini. U 20.stoljeću vidimo Ivana Kujundžića, Ma-tiju Evetovića i cijelu plejadu velikih ro-doljuba, pjesnika. Pojavljuju se borci zahrvatski jezik u školama. Premda nijedan od njih nije bio povjesničar, uve-like su nas zadužili i postali su velikiljudi. U prošlom stoljeću se cijelim svo-jim životom dao na povijest i još radiAnte Sekulić. Puno je ostvario, pa je beznjegovoga djela nemoguće pisati o pro-šlosti naših krajeva. Sebe ne vidim ukrugu tih velikana našega naroda. Mojajedna rubrika napisana posve amaterskine može stati uz bok tako velikih ljudi.U naše vrijeme povijesno istraživanje nine spada na svećenike. Na tom podru-čju danas imamo mlade stručnjake iznanstvenike: Maria Baru, RobertaSkenderovića, Petra Vukovića, BiserkuJaramazović i mnoge druge. Oni su na-stavljači Antunovićeva, Evetovićevadjela. Zato s puno optimizma gledam ubudućnost. Ti su se mladi stručnjaci po-svetili samo istraživanju i samo znano-sti.

* Naša je katedrala nezaštićena

Zv: Skrnavljenje svetih građevina,nije mimoišlo ni subotičku katedralu.Podsjetimo se da ste se obraćali i gra-donačelniku Subotice Gézi Kucseri teod njega tražili zaštitu i pomoć povo-dom učestalog vandalizma prema ka-tedrali.� Naša je katedrala nezaštićena.

Ljudi iz policije su nam znali preporuči-vati da organizramo čuvanje katedrale.Dolazili su nam neki privatnici, koji sunam nudili da nam katedralu i župnukuću premažu jednim zaštitnim slojem,s kojega bi se lako skidali grafiti. Nudilisu nam se i ljudi iz nekih zaštitarskihtvrtki koji bi čuvali groblje za određenuplaću. No, ako grad nije u stanju zaštititifontanu u središtu grada, ili spomenik,malu fontanu na Trgu žrtava fašizma,tko će sačuvati katedralu! Ne vjerujemda bi nam „zaštitari“ bili od pomoći, kadrazbojnici po danu prebijaju, i pljačkajuprolaznike na ulici, u groblju. Sigurnostgrađana ipak spada na ono što smo zvali„organi reda“.

* Moja je želja, da SubotičkaDanica i Zvonik tako lijepo pi-šu o dobrom i lijepom, da ni-kada ne moraju moralizirati, ilipučki rečeno soliti pamet svo-jim čitateljima

Zv: S obzirom na bogato iskustvouređivanja kalendara „Subotička Da-nica“, na dugogodišnji rad u uredni-štvima katoličkih listova „Bačko klasje“i aktualnom „Zvoniku“, možete li namreći kakva je, po Vašem mišljenju,uloga katoličkih tiskovina danas?� Moj profesor, hrvatski moralist,

dominikanac o. Jordan Kuničić nas jeučio da tisak ne smije bio samo infor-mativan, već mora biti i formativan. Ni-kada nisam volio kritizerska pisanja,koja uvijek vode u rušenje i razgradnju.Moja je želja da Subotička Danica i Zvo-

27Zvonik � 9/2010

nik tako lijepo pišu o dobrom i lijepom,da nikada ne moraju moralizirati, ilipučki rečeno soliti pamet svojim čitate-ljima.

Zv: Našim čitateljima Vi ste sva-kako vrlo poznat i blizak svećenik, ko-jega pamte po posebno lijepim i emo-tivnim propovijedima, koje su ušle udvije knjige („Dužijanca u srcu“, 2009.i „Čudesna bunarićka noć“, 2010., op.au.) pa bi bilo zanimljivo saznati tkoVam je omiljen pjesnik, koje knjige vo-lite čitati za „svoju dušu“.� Volim i stihove i prozu. Ne volim i

ne mogu čitati neku „tvrdu“ književ-nost, kao što su Hugoovi „Jadnici“. Vo-lim pročitati sve što ima poruku lije-poga, poruku ljubavi i životnog opti-mizma. Previše me pogađaju tragedijesadašnjih ljudi da bih se zaželio nekogteškog štiva. Dužijancu sam od djetinj-stva doživljavao vrlo emotivno, a tako ihodočašća. Ne znam drugačije, negosrcem.

ZVONIK: Jeste li u životu imaliuzore? Tko je na Vas ostavio posebandojam?� Moj pokojni župnik, papinski pre-

lat, mons. Ivan Juriga je na mene osta-vio dojam ustrajnog i neumornog rad-nika. Od mladih dana do svoje smrti onje pisao svoje propovijedi. Iznad svegaje bio veliki molitelj. Kao kapelan samimao izuzetne župnike. Kanjiški župnikmons. János Tari me svojim primjeromnaučio kako se voli mali čovjek, kako sevoli materinski jezik i vlastiti narod. Ka-tedralni župnik mi je bio učitelj nedo-stižne skromnosti, jednostavnosti i oda-nosti Bogu. Volio bih, kad bih bar malonasljedovao njihove vrline. Župnik Ju-riga je jako volio somborske salašare.Uvijek se radovao njihovu društvu. Biloje lijepo njegovo svećeničko prijatelj-

stvo prema sonćanskom župniku Grun-čiću, i župniku Lászlu Gereu u Subotici.

Zv: Uz brojne dužnosti koje obav-ljate, od crkvenih do školskih, ostajeVam vremena za pisanje. Što imatespremno za objavljivanje?� Imam nešto propovijedi, a najviše

bih volio ugledati novo izdanje knjige osvecima. Pripremam za objavljivanje isvoju rubriku „Povijesni kutak“ iz Su-botičke Danice i Zvonika.

Zv: Riječ-dvije o Vašoj obitelji. UZvoniku smo čitali o Vašoj nećakinji s.M. Juliani koja je u Družbi Kćeri Milo-srđa.� Ponosan sam na svoga pokojnoga

oca. Zvali smo ga Braca. Braca Joso je

bio čovjek u kojem je Bog godinama iz-građivao duboku duhovnost jednostav-nog čovjeka sa zemlje. U mlađim godi-nama mu je ispovjednik bio sluga BožjiGerard Stantić, a u starosti ga je vodiotakođer karmelićanin, o. Ladislav Mar-ković. Braca je znao unositi mir u našuobitelj. Mama Leona nam je bila vrlotemperametna i živahna žena. Lijepo jepjevala. Bio sam uvijek ponosan na nje-zino pjevanje u somborskoj župnojcrkvi, ili kod karmelićana u Somboru.A srce i duša su joj pjevali u Aljmašu.Tako sam ljepotu liturgije zavolio za-hvaljujući mami Leoni. Moji su roditeljizajednički život započeli za vrijeme rata,1943. godine. Imali su kuću i sedam ju-tara zemlje. Njihovi sinovi Grgica i Ši-mica su umrli u prvim tjednima života.Poslije su moji roditelji otrhanili mene imoju braću Josipa i Ivana. Jako smo vo-ljeli nedjeljnu svetu misu. Uvijek smozajedno odlazili na svetu misu. Nas tro-jica smo bili ministranti i kad smo seveć vratili iz vojske. U mojoj obitelji irodbini je puno onih koji me prate svo-jim molitvama i žrtvama. Puno nade po-lažem u molitve moje nećakinje Juliane,koja me prati svojim molitvama. Jedanmoj nećak je krenuo putem Karmela.Stalno molimo jedni za druge. Znam si-gurno, da to čine i vjernici koji su mi po-vjereni.

Zv: Bog blagoslovio Vaš rad nakorist svih kojima ste poslani. U ime či-tatelja Zvonika čestitam divni jubilejsvećeništva u subotičkoj katedrali.

9/2010 � Zvonik28

Intervju

Najnovija knjiga „Čudesna bunarićka noć“Subotnja noć uoči Bunarićkog proštenja godinama je u

svijesti hodočasnika vezana uz svetu misu bdijenja na kojojje svoje propovijedi izrekao katedralni župnik mons. Stje-pan Beretić, a za koje su mnogi govorili da ih dugo pamteili bi ih željeli još jednom čuti. Svojevrsni je dar knjiga skup-ljenih propovijedi mons. Beretića kako vjernicima, tako injemu za dvadeset i pet godina služenja kao župnika kate-drale – bazilike svete Terezije, ovo je i naš dar njemu – svetouzdarje – kojim on obogaćuje bunarićke svete noći, kako to uime nakladnika, Katoličkog instituta za kulturu, povijest iduhovnost „Ivan Antunović“, piše u predgovoru mons. dr.Andrija Kopilović.

Osim propovijedi, u knjizi je skupljena povijest Bunarićkog svetišta u kojojje mons. mr. Andrija Anišić iz više izvora opisao predaju o nastanku Bunarića, alii suvremen izgled ovog omiljenog Svetišta tisuća vjernika ne samo Subotičke bis-kupije već i mnogo šire. Na kraju knjige nalazi se Kalendar pobožnosti na Buna-riću prema kojem se mogu planirati dolasci na Bunarić osobno ili pak organizi-rano.

Ova obimom nevelika knjižica od sedamdesetak stranica, uz tekst ima de-setak prepoznatljivih fotografskih prizora koji su urezani u pamćenje svih onihkoji su bili u marijanskom Svetištu na Bunariću te će ove godine biti najljepšauspomena za sve hodočasnike.

Ovaj članak pripremio sam još 2008.godine. Za tu jesen najavljivano je otvara-nje regionalnog Centra za umjetnu oplo-dnju u Subotici. On – rekao bih – nasreću, još nije otvoren. Isto tako ovih danasam čuo hvalospjeve o uspjehu bolnice za„vantelesnu oplodnju“ u Leskovcu. Takona pr.: od 900 izvršenih umjetnih oplodnja,rodilo se 250 beba. Želim se u ovom mo-ralnom kutku osvrnuti na ono čime se li-ječnici i klinike za umjetnu oplodnju nehvale i što obično prešućuju.

Evo samo analize objavljenog poda-tka. Izvršeno je 900 umjetnih oplodnja –rodilo se 250 beba. Ako 900 pomnožimosa najmanje tri oplođena jajašca, to je2700. Dakle, od 2700 začetih beba, rodilose 250 beba. Računica je vrlo jasna. Radu-jemo se rođenju onih 250 a tko će žalitionih 2450 (najmanje!) koji su ili selektivnoabortirani ili zamrznuti. O zamrznutimabismo mogli pitati: Tko se brine za nji-hovu sudbinu?!

Ovaj članak je, dakle, osvrt na objav-ljene informacije i veličanje uspješnostipostupka umjetne oplodnje a donosim ijedno svoje razmišljanje i prijedlog kojimože poslužiti kao alternativa umjetnojoplodnji.

Cilj opravdava sredstva?!U postupku umjetne oplodnje polazi

se jednostavno od cilja. Roditelji žele imatidijete. Cilj je dobar. Ali kojim sredstvimato postići? To nije važno. Važan je dobarcilj. Dakle, sva sredstva su dopuštena.Tako razmišljaju roditelji koji se upuštajuu postupak umjetne oplodnje, a još višetako misle liječnici i osoblje koje radi u kli-nikama za umjetnu oplodnju. Dakle, staropravilo: „Cilj opravdava sredstva“, protivkojega se uvijek borio svatko tko imazdrav razum, ovdje se odobrava. Čovjekmisli da ono što je tehnički izvedivo, smiječiniti pa makar to bilo moralno-etički ne-dopustivo. Cilj je doduše dobar: neplodniroditelji će dobiti dijete, ali nitko ne kaže,ali se i to zna, po službenim podacima ouspješnosti umjetne oplodnje – da bi serodilo 25 djece, umrijet će sigurno 75! – unajboljem slučaju. Radi se samo o djecikoja su se implantirala u maternicu, a štoje s ostalim embrijima – zamrznutim, ilionima koji se selektivno abortiraju. Da-kle, možemo reći da bi se rodilo jedno di-jete, ako se radi o jednom pokušaju, moraumrijeti najmanje pet-šest. Puno bi bilo ijedno za jedno. Tko bi na to pristao u

stvarnosti i tko bi bio taj koji bi dao odo-brenje: neka se ubije petero djece kako bipreživjelo jedno. Činjenica da se sve točini laboratorijski, skriveno od javnosti, neznači da je nepoznato. Itekako je poznato.Sve klinike koje rade umjetnu oplodnjunužno moraju imati aparate kojima vrlolako utvrđuju da je čovjek od začeća i štose događa s tim „malim čovjekom“ prili-kom selektivnog abortusa. U opremi bol-nice u Leskovcu stoji u popisu opremekoju imaju: „dvospratno bolničko zdanjena Hisaru opremljeno je svim neophod-nim aparatima za vantelesnu oplodnju ipredstavlja poslednju reč tehnike. Jedanod tih aparata je ultrazvuk 'conojes x 8' samogućnošću prikaza 3D i 4D žive slike ikolor doplerom...“.

U smislu gore rečenoga, možemoslobodno reći da su bolnice, klinike ilicentri za umjetnu oplodnju ujedno i „ka-sapnice“, „zamrzivači“ a možda i trgo-vački centri živih ljudskih embrija kao imuških spermija i ženskih jajašaca. To jeto. Tako se to radi svugdje. Tako će se ra-diti i u Subotici. I stvarno, kad to znamo,ne treba pitati da li da se radujemo, negojednostavno treba plakati nad mnoštvombespomoćnih ljudskih bića koja će, uz većbrojne abortuse, na potpuno legalan na-čin, biti nemilo ubijena a možda i završitiu nekoj kozmetičkoj industriji ili kao ma-terijal za druga medicinska i ina istraži-vanja.

U svoj ovoj priči ne spominju seuzroci visokog postotka neplodnosti. Me-đutim, i kod nas se u javnosti govori da suuzroci neplodnosti, među ostalim, pre-rano stupanje u spolne odnose, učestalispolni odnosi i mijenjanje partnera, da-kako, abortusi i mnoga kontracepcijskasredstva te općenito nemoralan i nezdravnačin života. Trebalo bi, dakle, u priči oumjetnoj oplodnji više govoriti o samomliječenju neplodnosti kao i o otklanjanjuuzroka neplodnosti.

Ne spominju se nijednom riječju

prava djeteta. Kod svake umjetne oplod-nje trebalo bi četvero djece pitati: Jeste lispremni umrijeti, biti zamrznuti, prodanizato da bi možda jedan vaš brat ili sestraživjeli? U stvarnosti bi i sama takva pomi-sao naišla na osudu. Trebala bi i u slučajuumjetne oplodnje naići na osudu, jer je ubiti sve isto. Jedina je razlika što su ovdjedjeca na početku života a ondje već „ho-daju“.

Neka druga računicaPridružujem se komentatoru koji je

na web stranici „Glasa javnosti“ ustvrdioda su Centri za umjetnu oplodnju „podu-zeća“ u kojima se zarađuje. Pokušat ćustoga učiniti jednu drugu računicu. Izonoga što je rečeno u navedenim član-cima, jasno je da se radi o ogromnim nov-čanim sredstvima. Za bolnicu u Leskovcuizdvojeno je preko 42 milijuna dinara, zasubotički Centar za umjetnu oplodnjupreko 20 milijuna (podaci su još iz 2008.,oni su od tada sigurno još veći) i još,prema tenderu, a svaki pokušaj umjetneoplodnje na privatnim klinikama koje ćefinancirati država oko 300 tisuća. Recimo,neka takvih pokušaja bude samo tri tisućei to je već desetak milijuna dinara što jeukupno oko 70 milijuna dinara. Što bi sesve za taj novac moglo učiniti za poveća-nje broja djece u našim obiteljima.

Novac namijenjen izgradnji i opre-manju klinika za umjetnu oplodnju mogaobi se raspodijeliti u pronatalitetne fondovei za formiranje brojnih udruga „Pro vita“koje bi se borile „za život“ a protiv poba-čaja. Tako bi Srbija imala tri stotine tisućadjece više godišnje i ne bi trebalo umjet-nim oplodnjama povećavati natalitet, kakoje to ustvrdio jedan liječnik. Isto tako,novac za skupe i vrlo neuspješne (svega25% u prosjeku) postupke umjetne oplod-nje neka se dade kao nagrada onima kojibi usvojili napuštenu djecu. Tako bi seusrećila mnoga djeca kojima bi bila osi-gurana ljepša budućnost a mogla bi se za-tvoriti i skupa prihvatilišta za napuštenudjecu. Dio novca, dakako, mogao bi se na-mijeniti i za samo liječenje neplodnosti.

Uvjeren sam da bi to donijelo našojdržavi i narodima koji u njoj žive noviprocvat s puno radosti i sreće. Sve je to iz-vodljivo. Potrebno je samo upotrijebitisvoj razum, svoju savjest i dostignuća su-vremene tehnike u obrnutom pravcu iovaj moj prijedlog ne bi morao biti samoiluzija jednog otkačenog „moralista“.

Zvonik � 9/2010 29

Moralni kutakHvalospjevi uspješnosti postupka umjetne oplodnje

Da se radujemo ili da plačemo?Piše: mr. Andrija Anišić

Veni Sancte i početak školske godineSvugdje su ovih dana ponovno

zaječala školska zvona, pa tako i kodnas. „Od sva se četiri vjetra“ Paulincisakupiše kako bi započeli novu škol-sku godinu. Svečanom sv. misom„Veni Sancte Spiritus“, zajedno snašim odgojiteljima, profesorima i ro-diteljima, ušli smo u novu školsku2010./11. godinu. Lijepo je bilo do-ma, no lijepo se vratiti starom dru-štvu (i novim obvezama). Iako je odkolijevke pa do groba najljepša koli-jevka, ipak smo s puno elana i opti-mizma zauzeli učeničke klupe. Nakon svete mise predstavljeni su novi profesori, kao iučenici prvoga razreda, kada im je na simbolični način predana bilježnica i olovka uzželje za sretan početak i marljiv rad.

Novo lice zgradeTko prođe pokraj sjemeništa

„Paulinum“ ne može ne zamijetitinovi sjaj kojim je zablistala netomobnovljena zgrada. Osim što jekompletno završena izolacija i ure-đena fasada, promijenjeni su i pro-zori. Hodnici i prostorije dobili sunov, svježiji izgled. Kuhinja je ufazi potpune obnove i radovi suveć pri kraju. No, iako je velik dioobnove priveden kraju, ostalo jejoš mnogo toga što čeka svoj red ineka „bolja vremena“. Zahvalju-jemo svim dobročiniteljima na po-moći.

Lodi Szabolcs

U Luzernu, Švicarska

Gimnazija u Švicarskoj,Filološki fakultet, Szegedin

Njemački jezik u osnovnoj školi„J. J. Zmaj“ i u „Paulinumu“

Sviram saksofon, igram basket inogomet, volim dobar film…

je nešto sjajno, napose kad uče ☺

Zovem se…

Rođen/a sam…

Obrazovanje sam stekao/la

Predajem…

Hobi mi je…

Rad sa djecom…

Willkommen in Paulinum

Ove školske godine obogaćenismo s dva nova, mlada profesora nje-mačkog jezika. Oni će nam se ukratkopredstaviti:

Monika Kollar

U Bajmoku

Gimnazija Svetozar MarkovićFilološki fakultet, Szegedin

Njemački jezik u gradskoj gimnaziji i u Paulinumu

Rado čitam, uglavnom beletristiku

Ispunja me i rado se tome posvećujem

9/2010 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

O Bože, zar si pozvao mene, tvoje usne moje rekoše ime!Ove školske godine, zgrada Paulinuma obogaćena

je s osam novih učenika, sjemeništarca. Šest učenika uprvom razredu, novi član u drugom, i jedan u trećem raz-redu.

U prvom razredu su: Silvester Pelhe (Mala Bo-sna), Tomislav Vojnić Mijatov (Tavankut), SzenádEmra (Subotica), Mihály Füstös (Senta), Ervin Csáp(Dobričevo), Bata Szabalcs (Totovo selo). U drugomrazredu: Endre Bajusz (Senta). U trećem razredu: AlenPalatinus (Lukino Selo). Svim novim članovima naše za-jednice želimo lijep i sretan početak školske godine.

Zovem se Silvester Bašić, rođen sam 2. 02. 1969., kada se ucrkvi slavi Svijećnica, dan kada su Marija i Josip prema Mojsije-vu zakonu donijeli Isusa u Hram u Jeruzalem, da ga kao prvoro-đenca prikažu Bogu. Na taj dan svećenici i redovnici, redovniceslave s narodom Bogu posvećen život – ovo spominjem jer jemoja baka bila neka vrst proroka u obitelji, te je molila, dok to jošnisam znao, da ću biti posvećen radom za Boga. I eto, obistinilose....

Živim u „Keru“, starom dijelu Subotice, sa suprugom Ma-rijom i njenim roditeljima. Oboje radimo uškoli što nam olakšava rad i pripremu zanastavu, s time da je supruga u školstvuduže, a ja sam od prošle godine. Bio samna zamjeni u OŠ „Kizur Ištvan“ i „J. J. Zmaj“do povratka vjeroučiteljice sa porodiljnog, aove godine sam dobio imenovanje u školi„J. J. Zmaj“.

Moj životni – vjeroučiteljski moto:diplomski ispit sam pisao iz blaženstava, oEvanđeoskom govoru na gori po Mateju.Tek kada sam ušao potpuno u ovu tema-tiku, shvatio sam koliko svako blaženstvoima duboku i jaku poruku, koliko se o sva-kom od osam blaženstava koje Isus izrekaona gori, može razmišljati, meditirati, uspo-ređivati sa svakodnevicom, živjeti. Spome-nut ću samo Erazma Roterdamskog, nizo-zemskog humanista, koji je u svojem uvodu u Novi zavjet razviosvoju „Kristovu filozofiju“; to je oblikovanje života koje polazi odPropovijedi na gori. Treba vladati jednostavni, priprosti duhEvanđelja, a ukloniti treba suvišni teret crkvenih predaja. Takoda su moj moto blaženstva, a prvo od njih je i „Blago siromasimaduhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“(Mt 5,3)

Omiljena pjesma je, svakako, Pjesma bratu Suncu, kojuje sv. Franjo ispjevao jedno jutro nakon neprosvane noći dok gaje mučila očinja bolest koju je donio sa Istoka, krvarile rane izstigmi, a štakori mu nisu dali cijelu noć mira. Kad ga je tog jutraokupalo mlado sunce sa visina, ispjevao je ovaj hvalospjev Stvo-ritelju. Slika koja me ostavlja bez riječi je zapravo mozaik Panto-cratos u crkvi Hagia Sophia, a priča koje se rado sjećam je pričakoju je ispričao Isus, a to je prispodoba o Izgubljenom sinu u Lu-kinom evanđelju.

Mnogo je lijepih trenutaka koje vjeroučitelj podijeli s dje-com. Smijem reći da se na svakom vjeronaučnom satu dogodineki ovakav lijepi trenutak, no izdvojio bih u svom vjeroučitelj-skom radu trenutak kada mi je jedna vjeručenica iz drugog raz-reda, vidjevši me u hodniku škole, prišla i zaustavila, te mi željelanešto tiho i povjerljivo reći. Kako je niža od mene, rukama mepozvala da se sagnem, kada sam se sagnuo da je saslušam, oname je jednostavno samo zagrlila – to su sjećanja koja se ne za-boravljaju.

Ponekad se dogodi i neki teški trenutak. Jednom prilikomu jednom višem razredu sam iz sata u sat imao situaciju koja seogledala u netrpeljivosti između jednog dječaka i djevojčice, tesam morao prekinuti nastavu i posvetiti se njihovom problemu.Razgovarali smo o tome što se ne slažu, cio taj sat, te i sljedeći idalje im posvetio više pažnje. Taman kad sam pomislio da se unjima stidljivo rađa iskra ljubavi i razumijevanja, na izlasku izučionice, učenik je na vratima odbrusio djevojčici: „Marš, bre!“– to sam čuo i to mi je bio jedan od najtežih trenutak u vjerouči-teljskom radu.

Vjeroučitelj ne može živjeti bez… Može bez svega štoga na svijetu okružuje, bez auta, bicikla, ljetovanja, može raditi iako je sam, neoženjen ili udata, ali svakao je bolje da ima pokrajsebe nekog. Može biti i bez svoje djece, no sigurno je ljepše akoih ima. Može biti i bez roditelja, bez ikog svog, ali ne može bezIsusa, ne može bez molitve, svete euharistije, zajednice... nemože bez brata i sestre u Kristu.

Postao sam vjeroučitelj nakon dugog osobnog traganja, itada sam shvatio da ovaj svijet ne nudi ništa što bi me ispunilo.

Sve i da sam bio namah sretan, ta sreća bisa sumrakom iščezla i otišla u nepovrat.Tada sam otkrio Boga, tako sam mislio ja.Prava istina je: Krist me je pozvao, ja sam seodazvao i to traje, i svaki dan obnavljam svojodziv Njemu.

Moja poruka vjeroučenicima: kadasam ja bio u školskoj klupi kao danas vje-roučenici, nije postojao vjeronauk u školi.Iskreno, maštao sam o jednoj školi ili o jed-nom satu koji bi bio nešto posve drugonego što sam dobivao. U to vrijeme sam čuoza školu i knjigu „Slobodna djeca Summer-hilla“ Aleksandera S. Neilla. Summerhill jena prvom mjestu škola koja pruža moguć-nost djeci otkriti sebe, razumjeti vlastitiidentitet i otkriti interesiranja pod okriljemsamoupravljanja i u demokratskoj sredini.

Postoje dvije neuobičajene karakteristike škole za koje većinaljudi smatra da su zaista neobične. Predavanja nisu obvezatna iizbor je samog učenika hoće li i kojim predavanjima prisustvo-vati. Naravno, predavanja i profesori su dostupni u rasporedupredviđenim terminima. Ova neuobičajena praksa koju je Su-mmerhill sprovodio davala je djeci mogućnost birati svoj put,pritom pronalazeći vlastita interesiranja, motivaciju i identitet. Jaovako vidim nastavu vjeronauka, kao milost koju Bog pruža,samo ju treba zgrabiti.

Moja poruka roditeljima: Nisam roditelj, ali bih pokušaoovu poruku ovako izreći. Djeca su dar, dar roditeljima, ali onajkoji ih daruje je Bog, i ne daruje ih samo roditeljima, već ih da-ruje jednoj širokoj zajednici u kojoj djeca moraju pronaći sebe isvoje talente koje su dobili „u paketu“ od Boga. U tom traganjusvakako da ključnu ulogu igraju roditelji, ali ne jedinstvenu, za-glavnih mjesta u odrastanju imaju odgojitelji, učitelji, profesori,zajednica, druga djeca i još mnogi. Važno je dijete naučiti da znaizabrati, da zna samo prepoznati kada ga Bog poziva. Navijek sumi tužne osobe koje su navezane za nekog tko je davno trebaoprestati biti kamen zaglavni.

Moja poruka vjeroučiteljima/katehetama je: volite i vo-lite se, kao što kaže pjesma: „Stavi me kao znak na srce, kaopečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrdakao grob...“. (Pj 8,6-7)

Moja poruka čitateljima Zvonika: Čitajte, čitajte mnogo,čitajte kad god imate vremena, dok čekate na stanici, u vlaku, ti-jekom slobodnog vremena, dok uspavljujete dijete, čekate su-pruga iz noćne smjene. Jednom prilikom u emisiji „Svećenik od-govara“, mons. Andrija Kopilović je lijepo rekao: „Čovjek se rodisa suzom u oku, a umire otvorenih usta“ – željan znanja, spo-znaje, željan Božje riječi. Hvala! Mir i dobro!

Vjeroučitelju Silvesteru, njegovim najdražima i vje-roučenicima obilje Božjeg blagoslova!

Zvonik � 9/2010 31

Kutak za kateheteUredio: Tim kateheta

Silvester Bašić Krist me je pozvao, ja sam se odazvao!

Božanska pravednostU teologiji se božanska praved-

nost označuje kao moralno svojstvovolje Božje u zauzimanju ispravnogodnosa prema stvorenju. Jedinanorma božanske pravednosti jestBožja vlastita, sveta volja koja jeidentična s Božjom biti. Budući daBog u svojem stvorenju i milosti činičovjeka pravim objektom svojegadjelovanja, volja Božja može premastvorenju biti i pravednost i milo-srđe. Božja pravednost ne sili čo-vjeka na neko određeno djelovanje,na primjer, na zahtjev pune zadovolj-štine. U slobodi može Bog kao sudaci graditelj odgovoriti na pripuštenukrivnju čovjeka kao na pravu suprot-nost svojoj svetoj volji kao i nagraditidarovanu zaslugu svoje milosti kaopravedan sudac. Da čovjek ne možeraspolagati jedinstvom Božjeg milo-srđa i pravednosti, dokazuje božan-stvo obiju vlastitosti. Prema objavi,mi postajemo pravednici (po oprav-danju, sv. Pavao) i sudjelujemo takou pravednosti pretvarajući nas u ona-kve prema kojima je njegova ljubavu skladu s biti i sa stvarnošću.

Rekli smo da Sveto pismo obi-luje terminima „pravednik“, „pra-vednost“ kao nešto pozitivno, krea-tivno uključujući i pojam „Božje pra-vednosti“ koji je uvijek vjeran Sa-vezu. Bog ne samo da poštiva našaprava, nego i spasava nas svoje sa-veznike koji smo nepravedno proga-njani i odvedeni u sužanstvo. Bog jepravedan jer uspostavlja prava onihkoji su u Savezu s njime. Što više,Bog nadilazi ljudsku pravednost,opraštajući nam naše grijehe i pono-vno nas uvodi u dostojanstvo svojihsaveznika iako smo mi povrijedilinjegova božanska prava. Dok ljud-ska pravednost uči poštivanju pravadrugih, i obnavlja povrijeđena prava,

božanska pravednost koja dolazi odBoga i koja je Bog usadio u našasrca, još je šira, spasonosnija, milo-srdnija, oprašta grešniku, podiže ga,opravdava ga i ponovno ga čini pra-vednim. Božanska ljubav čini pra-vednost više od dužnosti i zaodijevaju milosrđem.

Novi zavjet ističe stožernu pra-vednost riječima: Ne bude li vašapravednost veća od pravednosti knji-ževnika i farizeja, sigurno ne ćete ućiu kraljevstvo nebesko (Mt 5,20). To jepravednost koja se izražava ljuba-vlju. Tko ljubi svoga bližnjega, ispu-nio je Zakon (Rim 13,8). Pravednostkoja se izražava opraštanjem: Ljubitesvoje neprijatelje i molite za one kojivas progone (Mt 5,44). Uistinu ču-desna božansko – ljudska praved-nost na koju nas potiče sam Isus.

U Lukinu evanđelju čitamo: Po-dajte caru carevo a Bogu Božje (Lk20,25). Što to znači? Rekli smo da jepravednost „krepost bogoštovlja“.Budući da smo stvoreni od Boga,sve je njegovo, sve dolazi od Boga.Bogoštovlje je pravednost koja znanadvisiti čistu i jednostavnu posluš-nost Bogu, klanjanjem, pohvalama,ljubavlju, povjerenjem i štovanjemBoga. Bogoštovlje je pravednostkoja se izražava dubokim, istinitimštovanjem Boga u skrovitosti srca,slušanjem njegove riječi i zahvaljiva-njem. Stoga se upitajmo, dajem li jaBogu što je Božje, a caru carevo?Jesam li svjestan koliko sam nepra-vedan prema Bogu i ljudima? Jesamli svjestan da svaki moj grijeh, svakizaborav na Boga jest nepravda smoje strane? Molim li se ja, hvalim liBoga, blagoslivljam li Boga u poniz-nosti i ljubavi za sve što mi čini?Dajem li Bogu prostora kroz svojradni dan, tjedan? Držim li se obeća-nja što smo ga dali na Dan zahvalno-sti 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata:Moja obitelj i ja nedjeljom i blagda-nima slavimo Gospodina? Imam li

vremena kroz dan ili tjedan malo ot-počinuti i pročitati koji odlomak Sve-toga pisma? Dajem li hvalu Bogu ta-kođer i za one koji to ne čine? Sve suto pitanja koja trebamo svaki dan po-stavljati sebi i ispitati se jesmo li pra-vedni prema Bogu? Tada će našapravda zasjati i pred ljudima. Čestoznamo prigovarati Bogu da nije pra-vedan prema nama, a ne pitamo se,je li naša pravednost iskrena premaBogu?

Prema Lukinu evanđelju, štoznači dati bližnjemu što mu pripada?Tko je to bližnji? Prije svega, bližnjisu moji roditelji, kojima dugujem po-štovanje, obzirnost, poslušnost. Štosu nam sve roditelji dali i žrtvovali seza svakoga od nas, a u starosti i bo-lesti kako im uzvraćamo? Oni sunam gradili kuće i osigurali namudobnost, a sada za njih nema mje-sta u kući, moraju u dom za nemo-ćne! Jesmo li pravedni prema njima?Bližnji su moja braća i sestre premakojima gajim bratsku ljubav i naklo-nost. Moja rodbina bliža i daljna, pri-jatelji, znanci, kao i svaki čovjek,prema kojima se odnosim pravednoi s ljubavlju. Moji bližnji su također ioni Trećeg svijeta, gladni, obesprav-ljeni. Jesmo li mi, tako zvani narodiSjevera, pravedni prema njima? Ši-roko je polje naše odgovornosti ipravednosti prema bližnjima.

Korijen pravednosti je u stvori-teljskoj Božjoj volji. Bog je posljednjagarancija svake pravednosti. On jepravednost prema nama, odlutalima,grešnicima i siromasima. On nasljubi, oprašta, podiže svojom spasi-teljskom milošću, da budemo sposo-bni činiti pravednost, dobrotu, opra-štanje i ljubav prema svakome. Bognas uzdiže na onu razinu pravedeno-sti kraljevstva Božjega kojega zazi-vamo u molitvi Oče naš: „Dođi kra-ljevstvo tvoje“!

(nastavlja se)

9/2010 � Zvonik32

DuhovnostStožerne kreposti

Pravednost (b)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

U biblijskom svijetu jedan od naj-osebujnijih vjerskih fenomena, uglav-nom nedovoljno poznat, jest proro-štvo. Ovaj fenomen ima osobitu teži-nu u životu Izabranog naroda. Važ-nost mu ne daje samo to što trećinasvetopisamskih knjiga potječe iz pro-ročkih krugova, nego i to što su udrevnom Izraelu mnogi ključni likovibili proroci. Ovaj vjerski fenomen senikako ne smije miješati s prorica-njem budućnosti poganskih naroda ilinjihovim magovima. Iako prorociimaju sličnu ulogu u starozavjetnojvjerskoj tradiciji kao i ti magovi, tj. po-sreduju između Božjeg i ljudskog svi-jeta, ipak se proroci dijametralno raz-likuju od magova. Kao što ćemo vidje-ti, uloga proroka se uopće ne možeograničiti na proročanstva, nego seona puno više očituje u živom odnosus Bogom.

Tko je prorok?Sveto pismo koristi više različitih

oznaka za one ljude koje uvrštavamou kategoriju proroka. Naziva ih „Bo-žjim ljudima“ ili „vidiocima“, koji senalaze u Božjem kraljevskom vijeću ipoznaju Njegove odluke. Najčešće ko-rišteni izraz koji označava proroka –„nabí“ – tradicionalno prevodimo rije-čju koja u starogrčkom znači „pro-rok“, iako ona samo djelomice izra-žava značenje izvorne židovske riječi.„Onaj koji govori u ime drugoga“ biobi ispravniji prijevod. Riječ „nabí“ iz-ražava funkciju „onoga koji je poslan“.

Kao što rekosmo, poruke pro-roka nisu u prvom redu proroštva,nego Božja poruka narodu u određe-noj konkretnoj povijesnoj situaciji. Potoj i takvoj poruci dolazi do novog di-jaloškog susreta između Boga i na-roda, odnosno od odgovora cijelognaroda na proročku poruku – kojaupućuje na Božju odluku – a o tom od-govoru ovisi budućnost Izabranog na-roda. Prorok ne navješćuje tek kakavdogađaj, prijeteću katastrofu ili što sli-čno, nego on obznanjuje aktualneBožje odluke koje oblikuju povijest, tes tim odlukama suočava narod. Narod

pak, pošto je suočen s Božjim odlu-kama, slobodno odlučuje hoće li pri-hvatiti Božju volju ili je odbaciti.

Vladanje Božjeg izabranika naj-slikovitije očituje prorokovu ulogu uslužbi Židovskog naroda. Proroci ne-prestano prozivaju narod zbog slije-pog njegovog povjerenja, koje se te-melji samo na izabranju. To ne značida proroci dovode u pitanje Izraelovoizabranje, nego upozoravaju na opas-nost da se tako dovode u pitanje obe-ćanja spasenja. Izabranje i Savez kakoza Boga, tako i za narod znače obve-zu. Posljedično to pak ne znači da

narod ostaje nedodirljiv na zemlji,nego prije svega poziva na uvijeknovu i živu vjeru, kako bi narod uži-vao Božju zaštitu. Bog Izraela je zaproroke „vatra koja guta“, ona daježivot, ali zato i uništava zlo. To se naj-prije odnosi na one koji su joj najbliži,a to je Izabrani narod. Zato ovaj sve-topisamski redak možda najbolje sa-žima ponašanje proroka u odnosu naizabranje naroda: „Na vama ću poka-zati svoju svetost!“. Ovo obećanje uosnovi označava Izraelovu proslavu,ali u slučaju grešnog vladanja možeprouzrokovati i uništenje.

Tko je dakle prorok? On je Božjiposlanik koji je od Boga primio posla-nje i po prenesenoj poruci posadaš-njuje događaje Saveza i prošlosti, či-neći ih tako živom stvarnošću. Isto-dobno, prorok je živa savjest Izraela,za koga je Savez neodložno aktualan,te je za aktualne okolnosti stvarnost

koja može donijeti bilo blagoslov bilopropast.

Počeci proroka u IzraeluPovijest institucije proroka poči-

nje od Samuela pa ide sve do Malahi-je, koji je djelovao nakon babilonskogsužanjstva, što će reći da ta institucijaobuhvaća otprilike pola tisućljeća. Ko-rijene proroštva u Židova možemotražiti u bliskoistočnom ekstatičkomproroštvu, odnosno podrijetlom izvanIzraela. U Izraelu proroci igraju ne-usporedivo veću ulogu nego što je toslučaj s bilo kojom drugom religijom.Ovdje je njihova uloga posebna. U ži-dovstvu institucija proroka dobivavrlo tipične značajke.

Samuel je najstariji predstavnikproroka u Izraelu. On je odigrao ključ-nu ulogu u pomazivanju Šaula i Da-vida izraelskim kraljem, a time i ustvaranju kraljevine. U Samuelovuokruženju nalazimo ekstatične pro-roke okolnih naroda. Na osnovu togase treba pretpostaviti da upravo poSamuelovim crtama osobnosti insti-tucija proroka u Izraelu dobiva svojekarakteristike, gdje prorok Božju po-ruku ne prenosi u kakvom nesvjes-nom stanju delirija, nego na temeljuBožjeg poziva koji je njemu osobnoupućen.

Jačanjem kraljevstva veliku ulo-gu poprimaju takozvani proroci dvo-ra. Za vrijeme kralja Davida prorociNatan i Gad su imali važne uloge. Pro-rok Natan je prorekao drevno proro-štvo o Davidovoj kući i o Mesiji. Tajisti prorok je Davidu u oči spočitaogrijeh koji je počinio ubivši Uriju He-tita, nakon što je sagriješio s njego-vom ženom. Institucija dvorskih pro-roka se održala tijekom čitavog traja-nja kraljevstva, ali kako su se kraljevirijetko htjeli suočiti s Božjom poru-kom, ti dvorski proroci su se brzopretvorili u neku vrstu dvorskih čas-nika te su skupa s kraljevstvom i onisami postajali metom kritike auten-tičnih proroka.

(nastavit će se)

Zvonik � 9/2010 33

Upoznajmo Bibliju

Proroci: poslanici Božji i živa savjest Izabranog naroda (1)

Piše: mr. Endre Horváth

U trenutku dok je kardinal VinkoPuljić u subotičkoj katedrali Presvetimoltarskim sakramentom blagoslivljaograd i narod, dok se orila pjesma „TebeBoga hvalimo“, svoj ovozemaljski „ris“završila je najstarija časna sestraDružbe Naše Gospe, s. M. Anđelina(Jelena) Kujundžić. Dok su u stogodiš-njoj subotičkoj Dužijanci bandaš i ban-dašica prinosili blagoslovljeni kruh pr-vaku grada, istovremeno je s. Anđelinasvoju dušu predavala Stvoritelju, na mi-lost spasenja. Bilo je to 8. kolovoza2010. u 11,30 sati u redovničkoj kući„Anuncijata“ sestara Naše Gospe u Su-botici. Nakon što je 1. kolovoza prosla-vila svoj 98. rođendan, umrla je u 99. go-dini života. Sretnog li časa i naše nade,da je proslavila svoju prvu nebesku Du-žijancu u nebeskom žitnom polju.

Sprovodne obrede, u utorak 10.kolovoza na subotičkom Bajskom gro-blju, predvodio je biskup mons. dr. IvanPénzes u zajedništvu desetak sveće-nika. Uime župe od s. Anđeline oprostiose župnik mons. Bela Stantić, uimeDružbe s. M. Martina Koprivnjak, vr-hovna glavarica, dok se uime rodbineod pokojnice oprostio nećak Grgo Ku-jundžić. Nakon toga u župnoj crkvi Isu-sova Uskrsnuća za pokojnicu je prika-zana misa zadušnica, koju je predslaviobiskup.

Davno je bila 1912. godina, ali jebrzo došla 2010. Jelena je ostala bez ocaIlije, kad je imala tek 2 godine, a i bezbrata Andrije. Udovica Mara odgojila jepored Jelene još tri kćeri: Ðulu – ona jetakođer bila članica Družbe sestaraNaše Gospe, a redovničko joj je ime bilos. Anđelka; Janju – ona je bila članica se-stara magdalenki u Sloveniji, a redov-ničko joj je ime bilo s. Mehtildis; te An-toniju – ona je pak bila suradnica KristaKralja odnosno Križarica.

Do II. svjetskog rata tri sestre suotišle u samostane. Jelena je s 20 go-dina ušla u samostan. Mlada Jelena jeizabrala redovničko ime Anđelija, a kas-nije Anđelina. Već kao redovnica je uNovom Sadu završila veliku matururealne gimnazije, a kasnije studij mate-matike u Zagrebu. Trebale su tadašnjesestre i profesore za svoju školu u Su-botici.

Početkom rata ova Družba je pre-nijela svoju maticu u Zagreb. U perioduod 1942. do 1946. s. Anđelina je bilakućna glavarica u Zagrebu. Samostan-ske poteškoće iz tih vremena je teško

opisati. S. Anđelina je u poratno vrijemeišla po selima Slavonije i Podravine se-ljačkim kolima, proseći krumpir, grah,brašno i druge potrepštine za svoj sa-mostan. Kupe časnih sestara u večer-njem vlaku iz Subotice za Zagreb bio jenakrcan paketima i darovima potreb-nim za život. Voljeli su Subotičani, a na-ročito rodbina, svoje „teta časne“.

S. Anđelina je bila vrhovna glava-rica hrvatske grane Sestara naše Gospesa sjedištem u Zagrebu u vremenu od1946. do 1958. U tom razdoblju ispratilaje svoje sestre, pa i rođenu sestru An-đelku u Belgiju u Lijege, u hrvatsku ka-toličku misiju, da odatle, koliko mogu,pomognu život u Jugoslaviji. Bila je s.Anđelina poglavarica u samostanu uBukovačkoj u Zagrebu, a i u Subotici uHarambašićevoj.

S. Anđelina je govorila francuskijezik, tako da je čak i prevodila i izda-vala knjige. Izdavati vjerske knjige pe-desetih i šezdesetih godina prošlogastoljeća bila je prava kalvarija. Knjige sutiskane na matricu i ciklostilom umna-žane i to u podrumu tajno. S. Anđelinaje imala hrabrosti sa svojim sestrama pi-sati, prevoditi, izdavati i raspačavatiknjige religioznog sadržaja. Dugo, pačak i u poznoj starosti, surađivala je napripremi životopisa, rada i zaslugasluge Božjega o. fra Ante Antića.

Bili smo radosni kada se s. Anđe-lina 1988. vratila u Suboticu, u Dom bis-kupije, gdje je pomagala u uredu i sje-meništu. Ona i druge sestre su čestoposjećivale mamu Maru i sestru Tonku.Kad su „teta časne“ dolazile na salaš u

Malu Bosnu, uvijek smo se za to pri-pravljali: spremalo se dvorište, uređi-valo sve, jer su dolazile časne sestre.

S. Anđelina se redovito molila zasvoju rodbinu, te za djelatnike Crkve idruštva. Govorila je o tome više puta naobiteljskim susretima. Svako novoro-đenče u rodbini, svako vjenčanje, svakiškolski, društveni ili drugi uspjeh jeispratila molitvom i zahvalom Bogu.Bila je dika rodu, narodu, Crkvi i svojojredovničkoj zajednici. Nezaobilazna jevelika zahvala časnim sestrama, što subile tako strpljive, dvoreći je do poznestarosti.

Hvala preuzvišenom biskupu Iva-nu i svim svećenicima, časnoj MajciMartini Koprivnjak i njezinim sestrama,rodbini i prijateljima, što su svojom na-zočnošću uzveličali ispraćaj u vječnostdrage nam s. Anđeline.

Grgo Kujundžić

9/2010 � Zvonik34

Naši pokojnici

† s. M. Anđelina (Jelena) Kujundžić

Iz oproštajnog govora s. M. Imakulate MalinkeOd dana Vašeg prijelaza, Majko

Anđelina, smijemo Vas zvati naša Ne-besnica, Zagovornica kod Boga. /…/Istrošeni Evanđeljem najveće zapovi-jedi, bijaste među nama ona, koja je supaljenom svjetiljkom vjerno išla zasvojim nebeskim Zaručnikom Isusom.

Danas u zahvalnosti slavimo Vašnajveći Dan – susret s Nebom.

Devedeset osam punih godina,svjetiljka koja je upaljena kod Vašegkrštenja, gorjela je pred Gospodi-nom i pred svima nama. Dogorjela jeprimjerom vjernosti kako o drugojtako i o trećoj straži. Svi smo tomusvjedoci!

Čitavo stoljeće služili ste Nebes-kom Kralju – Zaručniku svoje dušekao i svojim sestrama, ponavljajući sIsusom: Ne boj se stado maleno (Lk12,32).

Zlopatili ste se u svemu s nama,ali uvijek u vjeri i nadi, donoseći bo-gate plodove na oltar života. Zato ste imoli, uz slavlje svoga srebrnoga jubi-leja, uskliknuti: O drago Sunce mogaživota, kako si sigurno uvijek, pa i izavelikih oblaka… Osjećam se već dugo sIsusom na križnom putu. O kako čez-nem da mu smijem zadnjim činomumiranja posvjedočiti ljubav.

Ta čežnja Vam je, Majko Anđe-lina, sada ispunjena!

Oblici susretanja Drugoga mogu bitimnogoliki. Naime, radi se o spoznajno-re-ceptivnoj ravni te o viševrsnim oblicima izdomene praktičkog. No, od svih je po kri-teriju zahtjevnosti najsloženiji zbiljskiprihvat drugog. On, naime, pretpostavljademontažu svih vlastitih, očito je dakle„naših“, jednostranosti, što je sastavni diosvih partikularnih oblika identiteta (na-cionalnih, religijskih, etničkih, dobnih,rodnih…). A bit je svake jednostranosti unekakvoj isključivoj sklonosti koja je pri-marno usmjerena ka onome svom, to jestvlastitom.

Naravno, zbog naravi onoga Dru-gog, njegovo se susretanje u vidu prihva-ćanja i dopuštanja da on opstoji i da se snjim bude ne događa samo na ravni indi-vidualnog odnošenja među pojedincima,već se to ostvaruje i u sferi susretanja uravni kolektivnog, u konkretnom socijal-nom ambijentu. To je dakako onda i punosloženije i posredovanije, budući da seužljebljuje u strukturu odnosa moći odre-đenog društva i dominantno je opterećenvladajućim produkcijsko-ideologijskim odno-sima, ali i postojećim svjetonazorskim pa-radigmama, koje ne moraju uvijek bitisadržajno povezane s kršćanskim vrijed-nosnim sastavnicama, što je, kao što seuostalom dobro zna, vrlo često upravo islučaj.

Kao polazište u našoj interpretacijiuzimamo stav da se kršćanstvo kao vjer-ska i religijska paradigma obraća svakomčovjeku u svijetu. To onda znači da krš-ćanstvo, budući da je u povijesnom iskus-tvu vlastita rasta iskušavao problem su-sretanja i obraćanja Drugom, poznaje ovajproblem. Ovo pronalazimo u napisimakoji oslikavaju starozavjetno situiranje Ži-dova kao stranaca, to jest njihovu zateče-nost u poziciji Drugog. Kao ilustraciju zaovo navodimo ulomak iz Starog zavjeta:„da dugo živite u zemlji gdje kao stranciboravite“ (Jr 35,7).

No, nama se zanimljivim čini pitanjesame naravi odnosa prema strancu. Sta-rozavjetno se razumijevanje sažima u slje-dećim stavovima: „Ne ugnjetavajte prido-šlicu! Ta znate kako je pridošlici, i samoste bili pridošlice u zemlji egipatskoj“ (Izl23,6); zatim „jer volim strance / i za njimaću ići“ (Jr 2,25); „ne činite krivo strancu,sirotici, udovici, ne tlačite ih“ (Jr 22,3); te„doći ću k vama na sud / i bit ću spremansvjedok (…) / protiv onih koji gaze pravostranaca“ (Mal 3,5). Očito, svi navedeniprimjeri ukazuju na to da figura pozitiv-nog prihvata stranca zadire u dubinu krš-ćanstva, čak i u Starom zavjetu.

Novozavjetna, pak, paradigma o ne-

beskoj domovinskoj ukorijenjenosti vjer-nika („naša je domovina na nebesima“, Fil3,20), uz učenje o jednom ocu svih ljudi izkojega slijedi ideja o njihovoj iskonskojjednakosti, ima za posljedicu i postavku „onužnosti razgradnje odomaćenosti čovje-ka u svijetu, o dekonstrukciji nataloženogsmisla koji određuje procese djelovanja usvijetu“ (A. Losoncz).

Zar o ovome jasno ne govore sluča-jevi preinaka životnih iskustava svih Isu-sovih učenika, u smislu da oni svi radi-kalno raskidaju sa svojim ranijim društve-nim ulogama, te da odustaju od bilo kojeforme svjetovnog pripadništva osim pri-padanja Bogu. Poznato je, naime, premasvjedočenju gotovo svih novozavjetnihspisa, kako djelovanje apostola raskida sazatečenim stanjem partikularnih obra-zaca.

Ovakvo razumijevanje nikakve važ-nosti svjetovnih razlika se još snažnije po-tvrđuje iz rakursa kršćanskog nauka ospasenju. Naime, kršćanska paradigmanauka o spasenju pokazuje specifičnusveobuhvatno inkluzivnu strukturu i na-rav. Preciznije rečeno, Isus pokazuje bes-krajnu zainteresiranost za svakog. Isusoviadresati su tipično oni koji su izmješteni,odnosno, oni koji nisu našli mjesto svogmirovanja, dakle, ‘siromašne, sakate,hrome i slijepe…’ (Lk 14,21).

Dakle, nema više nikakvih razlikabez obzira radi li se o profesionalnom sta-tusu, ekonomskoj poziciji ili etničkoj pri-padnosti, ili, spolu! Čuvena Pavlova tvr-dnja to plastično dokazuje – „Nema tu višeni Židova ni Grka: nema više ni muškogni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kri-stu Isusu“ (Gal 3,28). U takvoj se radikal-noj univerzalnoj uključenosti svih trebatražiti novost kršćanstva.

Očito, iz ovoga se vidi kako kšćan-stvo bilo kakvu isključujuću jednostranostspram drugog, koji se razlikuje od meneili nas nekom partikularnom značajkom,uopće ne poznaje. Vjera, štoviše, vidjelismo, u kršćanskome obličju tako što,eksplicite zabranjujući, ne dopušta. Ona,naime, jedino i primarno pretpostavljaodnos ljubavi i solidarnosti s Drugima, ito u svemu i glede svega, ukoliko smo natragu razumijevanja kršćanstva kroz duhučenja Novog zavjeta.

Sjetimo se samo Isusova ukaza nanužnost ljubljenja svih, pa čak i neprija-telja, o čemu nas izvješćuje Matej (Mt5,44). Što se, pak, tiče drugog modela od-nosa prema drugome – naime solidar-nosti – reći ćemo da kršćanska narav so-lidarnosti jest takva da ona izvorno nukačovjeka vjernika na solidarnost svih čla-

nova zajednice vjernika u svemu, pa čak iu boli, o čemu svjedoče riječi apostolaPavla prema kojima su svi koji su u vjeriizjednačeni i glede toga – on kaže da i akosamo jedan od udova tijela pati, onda svi snjime pate (1 Kor 12,26). To se dakakoonda nadaje pomalo apsurdnim, ukolikose promatra i razumijeva iz rakursa isklju-čujućih obrazaca partikularnih i bitnoovozemaljskih identitetskih obrazaca iuspostavljenih svjetonazorskih paradigmikoje danas postoje.

Ova, po mnogo čemu, paradoksalnapostavka o „ljubavi i solidarnosti u svemui glede svega“ s Drugima, osobito iz kon-teksta razumijevanja disperzivnih i isklju-čujućih partikularnih svjetovnih obra-zaca, postaje posve „logičnom“ i nadaje sečovjeku kao suvisla ukoliko se prihvatisama bit kršćanskog nauka, što mora bitiznačajka onih koji vjeruju. Naime, tada ćese zorno vidjeti kako je odnos ljubavi naj-bitniji odnos koji se uspostavlja gledeDrugoga u kršćanstvu. A kao što je općepoznato, svoj najčuveniji oblik, imperativkršćanske ljubavi ima u Matejevu evan-đelju: „'Ljubi Gospodina Boga svoga svimsrcem svojim, svom dušom svojom i svompameti svojom!' To je najveća i prva zapo-vijed. Druga je toj jednaka: 'Ljubi bliž-njega svoga kao samoga sebe!'“ (Mt 22,37-39). Drugim riječima, kršćanska ljubavkao nalažući i jedini ispravni oblik odno-šenja prema Drugom u vizuri kršćanskeetičke paradigme sažima se u radikalnomprihvatu Drugoga – takav djelatni odnosprema Drugome kakav se izgrađuje pre-ma samome sebi.

Jer, stožerna je značajka kršćanskeljubavi da je ona primarno razumljena iodređena kao odnos davanja, i to bez anti-cipacije uzvratne geste. U njemu nemaelemenata strukture uzajamnosti, napro-tiv u višku poklona se identificira bezu-vjetnost ljubavi, odnosno, neuvjetovanaspremnost za davajuću otvorenost. A dajese ono što drugome nedostaje – mora senahraniti gladna, napojiti žedna, zaodje-nuti gola, primiti putnika, da se zadržimona ovom biblijskom primjeru. Tako se, za-pravo, onda na vidjelo iznosi i značajka -kršćanske ljubavi kao odnosa služenja ane gospodarenja jednih nad drugima.Značajka je, naime, kršćanske ljubavi daje ona nadahnuta stavovima „nikad do-sta“, „uvijek više“, „uvijek bliže“. U tomsmislu za nju vrijede riječi svetog Augus-tina „Tko je jedanput rekao 'dovoljno je',taj propada“. Dakle, kršćanska ljubav nijeemocionalna i statička, nego je onda bitnodjelujuće usmjerena ka zbiljskom pri-hvatu i dobru Drugog.

Zvonik � 9/2010 35

Kršćanski stav

O odnosu prema Drugome u kršćanstvuPiše: Tomislav Žigmanov

Orguljski koncert „Glasovi orgulja u ravnici“

U organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, apod generalnim pokroviteljstvom Katoličkog instituta za kul-turu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" Subotica, u po-nedjeljak, 30. kolovoza, u katedrali-bazilici svete Terezije Avil-ske priređen je koncert na kojemu su izvedena vrhunskadjela orguljaške glazbe, i to Albe Vidakovića, Stanislava Pre-preka i Josipa Andrića, skladatelja hrvatskog podrijetla s pro-stora Vojvodine. Za orguljama je bio prof. Saša Grunčić kojipredaje u Muzičkoj školi.

Koncert je održan u okviru obilježavanja Dana Grada Su-botice, a njime je ZKVH počeo seriju koncerata koji će biti iz-vedeni diljem Vojvodine, a potom i u Hrvatskoj te Mađarskoj.

Koncert je pripremljen uz potporu Grada Subotice i ne-kolicine donatora. Medijski pokrovitelji su „Danas“, Katoli-čki mjesečnik „Zvonik“, NIU „Hrvatska riječ“, www.subo-tica.info, JP Radio Subotica, www.suboticadanas.info i Radio-televizija Vojvodine.

KUDH „Bodrog“ na smotri folklorau župi Vidoši, Livno

Među dvanaest folklornih skupina iz BIH, Hrvatske i Sr-bije, članovi KUDH „Bodrog“ iz Bačkog Monoštora odnijelisu pobjedu na prvoj međunarodnoj smotri folklora „Gospo-jina 2010.“ održanoj na blagdan velike Gospe, 15. kolovoza2010. godine u župi Vidoši, u Bosni i Hercegovini. Nadahnutigromoglasnim pljeskom više od 10.000 pari dlanova Mono-štorci su svojom pjesmom, plesom i prekrasnim ruhom oča-rali i prosudbeno povjerenstvo. Kulturno umjetničko društvo„Rudine“, župa Vidoši, organiziralo je prvu Međunarodnusmotru folklora, na kojoj je nastupilo 12 društava iz BiH, Re-publike Hrvatske i Republike Srbije.

Zabavno glazbeni dio programa priredili su KrunoslovKićo Slabinac i tamburaški sastav „Bećarine“ iz Osijeka.

Održan treći susret Šokadije u BačuU organizaciji HKUPD „Mostonga“ u petak, 27. kolo-

voza, u Baču je održan „Susret Šokadije 2010.“, treći zare-dom. Ova priredba dio je manifestacije „Šokci i baština“, za-jedničkoga projekta institucija kulture podunavskih Šokacaza 2010. godinu.

Vrijedni domaćini organizirali su reviju starinskih frizurai djevojačkih narodnih nošnji šokačkog Podunavlja. Na revijisu sudjelovale djevojke iz Bačkog Brega, Bačkog Monoštora,Sonte, Bača, Plavne, Vajske, a pored njih i jedna predstavnicaUG „Šokačka grana“ iz Osijeka, Republika Hrvatska.

Gledatelje je na početku pozdravila predsjednica „Mo-stonge“ Dara Filipović i najavila reviju frizura i nošnji.

U kulturno zabavnom dijelu programa sudjelovali su fol-klorci HKUPD „Mostonga“ iz Bača, novoosnovano Hrvatskokulturno pjevačko društvo „Zora“ iz Vajske i pjesnik JosipDumendžić Meštar iz Bođana.

Održavanje ove manifestacije omogućili su Tajništvo zaupravu, propise i nacionalne manjine i Tajništvo za kulturuAP Vojvodine.

„Lemeš“ gostovao u HrvatskojHrvatsko-bunjevačko kulturno-umjetničko društvo „Le-

meš“ iz Svetozara Miletića gostovalo je 29. kolovoza u Piško-revcima u Republici Hrvatskoj, na manifestaciji „Piškore-vački sokaci“. Domaćin im je bilo Kulturno-umjetničko dru-štvo „Zora“ koje ima bogatu tradiciju i veliki broj nastupa, aorganiziralo je 16. po redu „Piškorevačke sokake“.

Na putu do odredišta članovi udruge posjetili su đako-vačku katedralu koja ih je oduševila svojom monumentalno-šću i ljepotom.

/Prema: www.zkvh.org.rs i suboticadanas.info/

9/2010 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Smotra hrvatskih tamburaških sastava u LjutovuSmotru hrvatskih tamburaških sastava, drugu po redu,

organiziralo je HKUD „Ljutovo“ iz Ljutova, a osim domaćinanastupili su tamburaški orkestri HKPD „Matija Gubec“ iz Ta-vankuta, Tamburaški sastav „Klasovi“ iz Hrvatske glazbeneudruge „Festival bunjevački pisama“, tamburaši iz HKPD „Je-lačić“ iz Petrovaradina i Tamburaški sastav „Bačka“ iz Gareu Republici Mađarskoj.

Upravo sastavi koji sviraju u okviru folklornih sekcija iliu manjim kulturno-umjetničkim društvima trebaju prilikuiskazati se, ističe voditelj tamburaške sekcije HKUD „Lju-tovo“ Marinko Šimić.

U prepunoj dvorani Doma kulture u Ljutovu i ostali sa-stavi su pružili publici više nego zadovoljavajuću razinu kva-litete zabave uz tamburašku glazbu. Na otvorenju Smotre su,među ostalima, nazočni bili i predsjednik HNV-a dr. SlavenBačić, dogradonačelnik Subotice Pero Horvacki te konzu-lica savjetnica Generalnog konzulata RH u Subotici VesnaNjikoš Pečkaj.

Smotru su poduprli Pokrajinsko tajništvo za upravu, pro-pise i nacionalne zajednice, te Pokrajinsko tajništvo za kul-turu.

Somborci na III. Festivalu amaterskihkazališta u Slavonskom Brodu

Članovi mlađe skupine dramskog odjela HKUD-a „Vla-dimir Nazor“ iz Sombora nastupili su 25. kolovoza na ljetnojpozornici ispred Kazališno-koncertne dvorane „Ivana BrlićMažuranić“ u Slavonskom Brodu na „3. Festivalu amaterskihkazališta Slavonski Brod 2010.“. Među šest kazališnih an-sambala iz Hrvatske, BiH i Srbije, mladi Somborci su nastu-pili s predstavom „Bubašvaba“, autorice Lee Jeftić. Njihovprikaz života članova jedne suvremene obitelji i osoba kojesu stjecajem okolnosti u stalnom kontaktu s njima, pratilo jeviše od 300 gledatelja, nekoliko puta prekidajući predstavuburnim pljeskom. Treba napomenuti da je ansambl „Vladi-mira Nazora“ bio daleko najmlađi na festivalu, tvorili su gamladi dobi od 14 do 19 godina. Predstava „Bubašvaba“ ra-đena je po tekstu šesnaestogodišnje Lee Jeftić, koja je potpi-sala i režiju, a tumačila je i glavni lik u ovoj urnebesnoj storiji.Upravo ova mlada Somborka polučila je specijalnu nagraduorganizatora za najbolji tekst sa suvremenom tematikom.

Prva sjednica novog sastava HNV-akonstruktivna

Jedna od glavnih poruka s prve sjednice novog sastavaHrvatskog nacionalnog vijeća je da se ono protivi racionali-zaciji u školstvu putem spajanja odjela te da dosljedno štitistečena prava kada se radi o obrazovanju na hrvatskom jeziku.

Na sjednici održanoj u petak 10. rujna, jednoglasno je,uz manje primjedbe, usvojen i novi Statut Vijeća, izvješće ostanju imovine i potraživanjima, kao i izvješće o utrošku sred-stava za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja ove godine.

Predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić kaže kako je za-dovoljan iskazanim konstruktivnim radom predstavnika obijulista, te da problema nije bilo niti oko točaka koje bi potenci-jalno trebale predstavljati mjesto neizbježnog sučeljavanja.Osim spomenutog usvojen je i novi Poslovnik te novi grafi-čki simbol HNV-a.

Zvonik � 9/2010 37

Kultura

UG „Urbani Šokci“ priredili multinacionalnu večer poezije

U okviru ovoga projekta „Somborsko ljeto za mlade2010.“, financiranog od Grada Sombora, 26. kolovoza, u ve-likoj dvorani Gradske kuće u Somboru nastupili su i članoviUdruge građana „Urbani Šokci“. Na manifestaciji multina-cionalne večeri poezije, „Lijepa riječ, lepa reč, szép szó“, sti-hove na hrvatskom, srpskom i mađarskom jeziku govorili sumladi članovi udruge i njihovi gosti, učenici gimnazije i som-borskih osnovnih škola, uz glazbenu pratnju na violini, gitari,flauti i klavijaturama. Između stihova izvođene su pjevačketočke na svim jezicima, a potom su usljedili hip-hop nastupi.U vrlo uspjeloj večeri sudjelovalo je dvadesetak mladih. Poe-ziju su govorili Lea i Miloš Jeftić, Aneta i Emina Firanj,Dejana Jakšić i Cynthia Szlako. Glazbene točke na flautiizvodila je Jasna Iđuški, gitaru je svirao Josip Pekanović,violinu Viktoria Poganj, a klavijature Tibor Koleszar. Pje-smu Ave Maria pjevala je Tamara Goretić, a Kell még egyszó Cynthia Szlako.

Kako najbolje sla-vimo Boga? Pjesmom imolitvom. Neki i igrom.Sve što imamo, svakitalent dao nam je dobri

Bog. Zato tim talentima slavimo Go-spodina!

Bilo je lijepo gledati djecu u etnokampu kako su svojim rukama radilisuvenire, bilo je divno slušati i gledatitamburaše i pjevače koji imaju glaz-beni talent.

Isto je tako lijepo biti u crkvi ukojoj ima puno djece, pa još kadadođu pred oltar! Lijepo je kada čitaju

Sveto pismo, pjevaju i prate svetumisu.

I eto, pjesmom i molitvom mi sla-vimo Boga i tako mu zahvaljujemo zadarove.

Neki su već imali blagoslov za po-četak školske i vjeronaučne godine anajveći broj učenika bit će na blago-slovu u subotičkoj katedrali u subotu18. rujna, o čemu ćemo pisati u slje-dećem Zvoniku.

Do tada, pjevajte i molite – slaviteGospodina.

Vaša Zvončica

VI. dječja smotra pjevačaVelika vijećnica Gradske kuće bila je 10. rujna puna

glazbe i radosnih roditelja, prijatelja i ljubitelja glazbe koju iz-vode mladi tamburaši i pjevači na VI. smotri dječjih pjevača au okviru Festivala bunjevački pisama.

Smotru je otvorio dogradonačelnik Subotice Pero Hor-vacki podsjetivši kako je ovo najbolji način korištenja prava načuvanje nacionalnog identiteta i kulture. Potom je izvedeno16 glazbenih točaka. Nastupili su pjevači iz Lemeša (Sveto-zara Miletića), Subotice, Žednika, Male Bosne, Tavankuta iÐurđina uz Dječji festivalski tamburaški orkestar Muzičkeškole u Subotici. Orkestrom je ravnala prof. Mira Temu-nović.

Na početku programa radosno su pjevale „kraljice“ župeMarije Majke Crkve iz Aleksandrova pod vodstvom s. Eleo-nore Merković. A program je završio himnom „Subotica“koju su otpjevali svi sudionici smotre. Obje pjesme napisalaje Ðula Milodanović.

Na smotri su nastupili: Kristina Kemenj, Tatjana Polja-ković, Sanja Malagurski Stantić, Dunja Šimić, Emil Cvijin, Ve-ronika Vojnić Mijatov, Nađa Kovač, Ines Bajić, Martina Stan-tić, Dubravka Vukoja, Boris Vujković Lamić, Marija Sekereš,Josip Jaramazović, Snežana Orčić i Luka i Katarina Skende-rović.

Na kraju službenog di-jela programa prim. dr.Marko Sente, predsjednikUpravnog odbora Hrvatskeglazbene udruge „Festivalbunjevački pisama“ je rekaoda je smotra postala pravi ra-sadnik ne samo solista tj. pje-vača nego i tamburaša. Svje-doci smo toga svih ovih šestgodina, oformili smo orkestar

i imamo puno ljubitelja tambure. Oni su čuli za profesore Mirui Vojislava Temunovića i vidjeli su kako to lijepo zvuči u rea-lizaciji sestre i brata. Do sada je desetak mladih izvođača po-kazalo izniman talent kojim će se najvjerojatnije moći dičiti zaživota, a na naše veliko zadovoljstvo moći će se i profesionalnobaviti glazbom.

I ovdje se potvrdilo geslo iz prethodnih godina: Tuđepoštivaj – svojim se diči! /Zv/

Moja zaštnica je blažena Majka Tereza

Ja sam 7 i pol godina.Roditelji su mi dali zaštitnicu

Majku Terezu.Čuli su i na TV da je Papa kazao

da je Majka Tereza blažena.Najviše je volim viditi na Buna-

riću.I ove godine ću ići na Bunarić na

moj imendan 5. rujna.Molit ću za mene i za moju sestru

Antoniju.

Pisala Tereza Kujundžić,II. h OŠ „Matko Vuković“

9/2010 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Pjesmom i molitvom

Hrvatska čitaonica je organizirala zadnjeg tjedna u ko-lovozu treći po redu etno kamp za pedesetero djece. Svi smobili veseli. Puno smo toga vidjeli, puno toga sami izradili, abilo je i plesa, glume, igre... U radu kampa pomagali su mnogidobri ljudi, a svatko je mogao sebi naći neki od poslova ukojem ja napravio suvenir.

RadioniceSlamarska radionica je privukla i djevojčice i dječake.

Skoro svi su uspjeli napraviti broš, narukvicu i prsten. Naučilismo praviti vjetrenjaču od kartonskog papira, slikali smo nastaklenim bocama, radili s glinamolom. Bilo je tu svijećnjaka,boca za rakiju ili nešto slično…

Rad s kukurozovinomNeki su se oprobali u izradi lutaka i kutijica od „ljus-

kure“, a bilo je lijepih predmeta koje smo pokazali na prodaj-noj izložbi zadnjega dana. Momci su najviše uživali u izradibičeva kojima su tako pucali da je zujalo u ušima. Pravi sumajstori u probijanju „zvučnog zida“.

Ah, divan izlet u TavankutSvake godine „kampovci“ idu na izlet, pa smo tako ove

godine otputovali autobusom u Tavankut gdje smo pogledaligaleriju slika od slame i druge suvenire, a obišli smo i mjesnucrkvu. Ipak, najzanimljivije je bilo natjecanje u prenošenju ku-hanih jaja, skakanje u džakovima, malo su boljele noge, aliveć smo zaboravili.

Glumci su pravi!Svi čekaju završnu priredbu kada su glumci najvažniji.

Svi se radujemo i dobro zabavimo a uz tamburaše i zaigramo.Ove godine smo odglumili „Kanda imam talenat“ po uzoru natelevizijske audicije.

Završna priredbaNa priredbi je svaki „kampovac“ pokazao nešto. Od pro-

daje do pokazivanja suvenira, plesa, recitiranja do glu-me…Uspomena na kamp je i knjiga na dar koju je darovalaNIU „Hrvatska riječ“.

„Kampovci“

Hrvatski bunjevački suvenir u etno kampu

... ne mislim na školu! Sredina je rujna,srednjoškolske klupe dobro žuljaju, a sveuči-lišna otvorena vrata izazivaju i pomalo plaše.Ne mislim samo na školu, premda, ona nasmlade nekako uvijek ispraća i dočekuje. Čak

i kada iskoračimo iz srednje škole ili fakulteta, ostaje kao vje-čiti zloduh nad nama ona stara izreka da čovjek uči dok je živ,a na kraju glupav umire. Znači li to da nema smisla ni počinjatiučiti, truditi se oko stjecanja teorijskih i praktičnih znanja iiskustava, ako za života nećemo uspjeti saznati sve?Ipak, nema smisla hodati zemljom s darovanom gla-vom i umom poput slijepca koji ne želi čuti, raza-znavati i povezivati. Na taj način propuštamopuno od onoga veličanstvenog što je Bogadresirao na naš planet, na nas! A otkri-vati i diviti se Božjoj savršenosti i toč-nosti nikada nije dosta!

... ne mislim samo nanajbolje prijatelje iz raz-reda ili iz izlazaka u grad.Oni doista jesu jedan toplival koji oživljava umornogčovjeka i kojima se s osmi-jehom vraćaš nakon svakevečeri koju prespavaš samu svojoj sobi daleko od nji-hovih šala i ludosti. Kažu da prijatelje svatko bira sam za sebe.Čudno je kako ova misao navodi čovjeka da isto tako lako raz-mišlja i u obrnutom smjeru – imam pravo odbijati prijateljstvakoja mi se nude i koja smatram dotrajalima, istrošenima... ilipak načetima nečijom, prijateljevom greškom. Ostvariti pri-jateljstvo i održati ga nije moguće bez ljubavi, opraštanja,žrtve i vjernosti. Vraćati se s ranama i isprikama otvorenogsrca nije nimalo lako. Zaključati se u svoju sobu i u svoju

glavu stisnutih usana i šaka..., možda uspije na neko vrijeme.Kada se prostorija ne zrači postaje plješnjiva i zrak ustajao,ništa ne uspijeva rasti, ne biva bolje, niti lakše. Imaš se komuvratiti samo je prvo potrebno htjeti vratiti se, zatim skupitihrabrosti i napraviti prvi korak velikog čovjeka jer čovjek ječesto svoja žrtva; ukoliko to nije, njemu su često žrtve drugi.(Vladan Desnica)

... ne mislim samo na obiteljski dom! Kući se uvijek vra-ćaš svaku večer, ukoliko studiraš u drugom gradu, vikendom,

ili u drugoj državi, tromjesečno. To je mjesto koje te uvijekčeka. Za izgradnju obiteljskoga doma, bilo u ulozi djeteta

ili roditelja, neizmjerno si bitan i potreban. Obitelj bezoca, bez majke, bez sina ili kćerke nije potpuna,

oslabljena je, trpi i pati. Ne vjeruješ jer te nakonškole ne dočeka topli obrok i širok osmijeh –

ti si potreban kao izgraditelj, trenutačnomanje financijski, ali svim sna-gama dobrim raspoloženjem,

razumijevanjem nedosta-taka i potreba, dobrotomi strpljivošću.

... mislim na Boga!Da, doista se možeš vratiti!Koliko si puta, na koliko svemjesta, u koje sve doba i skoliko ljudi, u koliko stvari i

na koji sve način griješio! Naj-teže je vratiti se kada se stidiš samoga sebe; vratiti se kadaznaš da nikada ne možeš u potpunosti ni otići tj. pobjeći i uči-niti da te Bog više ne voli, ne pazi, ne čeka. Ne možeš pobjećiod ljubavi! Od nje ni ne treba bježati. Stvoreni smo po njoj i zanju. Možeš se vratiti, vratiti se neiscrpnom vrelu istinske lju-bavi.

Nevena Mlinko

Katkad ne znam gdje sam…Ne mogu se sjetiti gdje živi moja vjera, koliko je vrijedna i što je njezin

smisao. Gledam oko sebe i vidim samo očima, srce mi postaje slijepo, a janisam ništa drugo do zatočenica svojih hladnih beskrajnih misli i sve što dla-novima mogu nazrijeti je tisuću zatvorenih vrata. Hodam tako, posrćući, krozvrijeme koje sporo odmiče i čijeg se kraja bojim, a čije teško i bolno trajanjeprodužavam svojom nesigurnošću, svojim inatom i gnjevom. Polako i toga ne-staje. Ostaje samo poluprozirna prilika koja se, hramajući, dotiče poda i osjećada pada sve niže i niže. Sve dublje i dublje zaranja u mrklu jamu svojih strahovai osjeća krupne dlanove na ramenima koji ju žele slomiti. Poput krvničkeoštrice, dah razdire utrobu i iz duše se otme strahovit krik: „Gospode!“ Mir ividjelo ne stižu munjevito, nemir ne odlazi kao rukom odnesen – borba je to.Ali snagu počinjem osjećati u svojem srcu, toplinu suze iz bijelih dužica i otkri-vam svoju, Njegovu dušu u sebi. Netko me podiže i mramor odjednom nije to-liko hladan na dodir, koračam sigurnije, lakše i naposljetku nalazim odškri-nuta vrata. Iza njih jaka, gusta svjetlost prožima me poput sunčana vjetra. Zoraje, a ja se ne želim prestati boriti; ne želim pustiti. Tražim blagoslov i u ritama,gotovo prozirna čujem šaptaj: „I ti si Izrael...“. Onda se sjetim tko sam i čijasam.

I shvaćam: uvijek je borba, uvijek pad i hladni mramor... Ali, i zora je, isvjetlost je uvijek.

Vanja Petrak

Obavijesti:Omladinska emisija

na Radio Mariji na 90,7 MhZ FM, www.radiomarija-srbije.org i

www.mariaradio.rsnedjeljom u 15 sati

... Slušaj i uključi se!

Vjeronauk mladih u Suboticiu crkvi sv. Roka, nedjeljom u 19 sati

nakon čega slijedi druženje... Dođi, trebamo te!

Tribina mladih Kada: 19. 09. 2010. u 19 satiGdje: u Katoličkom kruguPredavač: preč. Mirko ŠtefkovićTema: Govor liturgijskih simbola... Dođi i saznaj!

Misa mladih1. 10. 2010. u 20 sati

u crkvi Presvetog Trojstva u Maloj Bosni

... Budimo ujedinjeni u molitvi!

9/2010 � Zvonik40

Mladi

Imaš se komu vratiti?Uredila: Nevena Mlinko

Jedanaesti po redu susret mladih na Čikeriji, tradicio-nalno zvan „Čikerijada“, održan je 26. kolovoza. Odvažili smose i krenuli biciklima, kako već tradicija nalaže. Na odredišteje sretno stiglo osamdesetak mladih. Poslije kratkog odmoraokupili smo se oko već dobro poznatog čikerijskog križa nazajedničko slavljenje svete mise.Ono što nas je najviše dojmilo bilo jeto što možemo slaviti Boga kod im-proviziranog oltara, s križem od dvi-je grane povezane plavom vrpcom,sjedeći na balama slame, naslanja-jući se na bagremova drva iza nas ipromatrajući pauka kako plete mre-žu. Za vrijeme mise te male stvari sunam se činile toliko lijepima da smopoželjeli da se ona nikada ne završi.Nije nas samo priroda zaokupila veći riječi vlč. Ivice Damjanovića kojije predvodio sv. misu u zajedništvusa vlč. Marjanom Vukovim. Vlč. Ivica je u svojoj propovi-jedi istaknuo važnost gesla susreta mladih u Madridu idućegodine „Ukorijenjeni i nazidani u Krista Isusa, čvrsti u vjeri“(Kol 2,7) i potrebu da to i doista postanemo i ostanemo. Tkoje osjetio potrebu imao je priliku za svetu ispovijed kodmons. Andrije Anišića i mons. Marka Forgića.

Poslije mise uslijedio je zajednički ručak koji su pripre-mili domaćini s preč. Franjom Ivankovićem i zbog togasmo im veoma zahvalni. Ovogodišnji bandaš i bandašica,

Martin Matković i Martina Dulić su nam priredili iznena-đenje posluživši nas slatkim lubenicama! Kako bi nam danbio ispunjeniji, organizatori su pripremili igre bez granica. Su-dionici su bili podijeljeni u osam ekipa, a svaka od njih oda-brala je ime jednog od apostola. Natjecali smo se u 5 disci-

plina koje su, gledajući sa strane, iz-gledale vrlo komično. ☺ Bilo je tuping-pong loptica, preskakanja bala,kablova punih (ili praznih) vode,skrivenih čokoladica… Sve u svemudobro smo se zabavljali, a kako sva-ka igra ima pobjednika, kod nas jeto bila ekipa s imenom Ivan! Po-bjednici ovogodišnjih igara bez gra-nica dobili su zvonca za bicikl kakobi iduće godine razdragano moglizvoniti putem za Čikeriju. Ovimputem im od srca čestitamo!

Neke od mladih duh igre nijenapustio ni poslije natjecanja pa su neki nastavili igrati nogo-met, neki odbojku, otplesali smo i flamanski ples. Neki su po-podne provodili u šumi moleći krunicu Božanskom milo-srđu, neki su odmor potražili u hladu, dok su neki opuštenorazgovarali o proteklim danima.

U predvečerje smo malo umorni, ali ipak radosni, krenulisvojim kućama kako bismo onima koji nisu došli podijelili ra-dost koju smo dobili, jer smo ukorijenjeni i nazidani u Kristu.

Anita Pelhe

TolerancijaRiječ tolerancija često se spominje u današnje vrijeme.

Dolazi od riječi tolerare što znači nositi, trpjeti. Odnosi se naspremnost drugoga, koji je drukčiji od nas, prihvatiti i po-štovati. Svi se možemo složiti da imamo što podnositi i dataj teret nije uvijek lak. Znamo da se bez tolerancije ne bimoglo živjeti s ljudima oko nas, jer je svatko manje ili višedrukčiji. Ipak, ponekad se čini da je takva tolerancija namet-nuta i umjetna, jer nije dovoljno nekog podnositi, šutjeti i tr-pjeti ono s čime se ne slažemo. Prije svega potrebni su otvo-renost i prihvaćanje. Poštovati mišljenje drukčije od svog neznači sa svime se složiti i biti bez stava, već obratno. Ona jeznak odlučnosti u svojim stavovima koji se neće poljuljati nikada se upozna nešto suprotno. Tolerancija je nemoguća bezstrpljenja i blagosti. To znači znati sačekati i razmisliti prije

nego krenemo s prigovaranjem i osuđivanjem i shvatiti dana to nemamo pravo.

Moramo biti svjesni i toga da smo svi mi ponekad, amožda i često, razlog zbog kojeg netko mora biti tolerantan.Pored naših bližnjih, to je ponajviše naš Nebeski Otac. Sje-timo se samo njegova strpljenja i blagosti s nama. Njegovaneumornog čekanja da mu se vratimo u zagrljaj. Njegovihstalnih traženja izgubljenih ovaca, koje nakon toga opet za-lutaju. Iako dobro poznaje našu neposlušnost, čeka i dajeuvijek novu priliku da se promijenimo, a uz to ne skida osmi-jeh s lica, jer daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i do-brima, i da kiša pada nad pravednima i nepravednima (Mt5,54). Svako dijete voli i želi mu samo dobro.

Nama, koji smo daleko od takve bezuvjetne ljubavi,teško je biti tako strpljivima i blagima, ipak znamo da jeprema nama netko darežljiv i želi nas poučiti takvoj ljubavi,koja sve podnosi. /Ana Ivković/

Zvonik � 9/2010 41

Čikerijada 2010.

Što da ti kažem o ovom naslovu? Što ako si i tijedan od onih kojima se ništa ne smije reći jer ćeš svepogrešno protumačiti ili ćeš se odmah uvrijediti? Aznam da jesi takav jer, znaš, svaki čovjek je takav po na-ravi. Neki manje, neki više.

Evo, pročitaj sljedeće retke. Oni govore o nekimprimjerima koji se vrlo često susreću među mladima,među novim generacijama:

– Neću joj reći da je pogrije-šila u procjeni dotične osobe jerona bi trebala znati procjenjivatiljude i trebala bi znati da sve štoradi dotična osoba, radi zato da bise pokazala pred drugima.

– Nitko mi ne smije reći da jeneka druga osoba talentiranija odmene u crtanju, pisanju, pjevanju,plivanju itd., jer to sigurno nijetočno! Ja sam i bit ću najbolji uvi-jek.

– Neću reći prijatelju da jenjegova djevojka zrelija od njegau ponašanju jer znam da se praviprijatelj treba držati po strani, ane miješati se u tuđi život dajućineke glupe savjete.

– Sve mora biti po mome,mora biti onako kako sam zami-slio. Život je onakav kakvog jaželim – lagan i ispunjen uživa-njem. Komu trebaju svakodnevni križevi i patnja?

– Kao da mi on treba u životu! Kome trebaju slabićii kukavice?

Istina, komu trebaju osobe koje će te u pravom tre-nutku znati utješiti, priteći ti u pomoć ili te zagrliti kadati je samo to potrebno? Sve možemo sami, zar ne?

– Ne treba mi ničija pomoć oko učenja. Zašto da seponižavam i uopće pitam za pomoć onog štrebera uprvoj klupi? Pa da i mene poslije zovu istim imenimakao njega!?

– Neću mu reći da taj njegov prijatelj ima loš utje-caj na njega jer mu prodaje drogu. Pa valjda on zna štoje dobro za njega. Što me briga za njega?!

– E, ona djevojka je ruglo od sramote. I kako se odi-jeva, strašno. Ti se družiš samo s elitom, a ona je nižaklasa za tebe. Ja to najbolje znam.

– Naravno da neću pomoći tati. Jest umoran odposla i teško mu pada pokositi travu, ali to je njegovposao, neka ga on uradi. Zašto ima travnjak ako mislimeni uvaliti tu obvezu...?

Ovo je samo par od milijun drugih primjera kakose ponaša GENERACIJA KOJOJ SE NE SMIJE NIŠTAREĆI! Generacija koja ne prihvaća tuđa mišljenja, sta-

vove, savjete i kritike, a koja smije svima drugima sva-šta govoriti, preporučivati, savjetovati jer je uvijek upravu. Ironično, ali donedavno je postojala samo gene-racija koja nije smjela ništa reći. I sad se i vi, kao i ja, pi-tate gdje je onda tu granica? Kakvi bismo trebali biti,kako se ponašati? Da li „istjerivati pravdu“ ili „šutjetikao zaliven“? Da li biti drukčiji, svoj i iskren ili pratiti„najnovije trendove“ i biti „fancy“? Mišljenja sam da je

potrebno pronaći zlatnu sredinu.Treba znati poslušati svakoga iznati procijeniti odgovara li namto i na kraju znati to i prihvatiti, pocijenu da je to dobro za druge, ana prvi pogleda loše po nas. A toje teško, ali NIJE NEMOGUĆE.

Dakle, potrebno je znati slu-šati. Slušati ljude (razgovarati snjima i družiti se), ali prije svegaznati osluškivati Boga, tj. što namOn poručuje i preko koga. To jemoguće putem molitve, medita-cije, razmatranja, sv. mise...

Procijeniti odgovara li namnešto – opet uključuje Božju pri-sutnost. Ukoliko nismo sigurništo nam odgovara, upitajmo na-šeg Mudrog Oca što nam je činiti.Sigurna sam da će nam odgovo-riti ako smo naučili osluškivatiGa.

Prihvatiti neku stvarnost, nečiji savjet, pomoć... E, toje prava nauka. Prihvatiti znači „umanjiti“ svoju vrijed-nost pred ljudima, ali uvećati je pred Nebeskim Ocemtako što priznajemo da nam treba pomoć i da nismo sa-modostatni i najpametniji na svijetu. Ako netko zna npr.matematiku bolje od tebe, upitaj ga da ti pojasni. Čak iako te ta osoba iritira, možda uvidiš da i nije toliko lošaosoba koliko si mislio da je. Tako ćeš obogatiti sebe idruge na više načina: steći ćeš prijatelja, postat ćeš ne-čiji prijatelj, vidjet ćeš da nije sve onako kako izgleda,bit ćeš otvoreniji, a i pametniji (jer ćeš naučiti matema-tiku). ☺

Pokušaj, ništa ne gubiš. Možeš samo dobiti. U ta-kvim trenucima slijedimo Kristovo evanđelje i u ta-kvim trenucima smo bliži Bogu. Potakni svojim primje-rom i svoje prijatelje. Sigurna sam da nisu svi u gene-raciji takvi da im se ne smije ništa reći, nisu svi takvi daneće prihvatiti dobar savjet, kritiku ili pomoć. Jesi li i titakav i ističeš li se svojim načinom života? Ili si kao iostali i spadaš u generaciju kojoj se ne smije ništa reći?

Marina Gabrić

9/2010 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Generacija kojoj se ništa ne smije reći

Pod geslom „Bog nas je stvorio za velike stvari: voljeti ibiti voljeni“ diljem svijeta misnim slavljima, molitvenim bdje-njima, devetnicama i kulturnim programima obilježena jestota obljetnica rođenja Majke Terezije iz Kalkute.

Sestre Misionarke Ljubavi u Zagrebu obilježile su ob-ljetnicu rođenja svoje Utemeljiteljice u subotu 21. kolovoza.Proslavi obljetnice u Zagrebu pridružile su se i sestre Misio-narke Ljubavi iz Banja Luke.

Središnje misno slavlje predvodio je zagrebački nadbis-kup kardinal Josip Bozanić u dvorištu kuće sestara Misio-narki Ljubavi.

U homiliji Kardinal je istaknuo primjer Majke Terezijekoja je svojim životom uzorno utjelovila ideal Božje ljubavi.Podsjetio je na njezin misionarski život ispunjen ljubavlju kojanije nikad tražila ničiju zahvalu, potvrdu ili nagradu, već je u

tišini i jednostavnosti srca djelovala svjedočeći Božju prisut-nost u svijetu i među onima koji su bili bez nade – gubavcima,gladnima, bolesnima i siromašnima.

Zahvalivši sestrama Misionarkama Ljubavi koje nastav-ljaju to Terezijino svjedočanstvo živjeti svojim životom i zasve što čine za siromašne i napuštene kroz svoj rad u Za-grebu, kardinal im je čestitao stotu obljetnicu rođenja njihoveUtemeljiteljice.

Na sam blagdan blažene Majke Terezije, u nedjelju 5.rujna 2010. godine, sestre Misionarke Ljubavi proslavile susvoju utemeljiteljicu u samostanskoj kapeli u Zagrebu misnimslavljem. /prema: www.zg-nadbiskupija.hr priredila K. Č./

Zvonik � 9/2010 43

Aktualno

Proslavljena 100. obljetnica rođenja Majke Terezije

Majka Terezija rođena je u albanskoj katoličkoj obitelji uSkopju 26. kolovoza 1910. kao Agnes Gonxha Bojaxhiu. U 12godini života osjetila je Božji poziv da posveti svoj život Njemukao misionarka. U rujnu 1928., kada je imala 18 godina, pri-družila se Institutu Blažene Djevice Marije, poznatijem kaoSestre Loreta, u Irskoj. Uzimajući Svetu Tereziju od Lisieuxaza svoju zaštitnicu, odabrala je ime „Sestra Terezija“. Iz Irskeje poslana u Indiju, stiže u Calcuttu 1929. Dvije godine kasnijepolaže svoje prve zavjete i odlazi predavati u školi Svete Ma-rije, Entally. 24. svibnja 1937. polaže svoje vječne zavjete i odtada je poznata kao „Majka Terezija“. Tijekom vožnje vlakomod Calcutte do Darjeelinga, 10. rujna 1946., primila je, kako jesama rekla “poziv nad pozivima” da služi najsiromašnijima.Njena vjerska kongregacija, Misionarke ljubavi, službeno suosnovane 7. listopada 1950. Život i rad Majke Terezije bio jeposvećen dostojanstvu svakog ljudskog života, radosti kojadolazi iz ljubavi jednih za druge i vrijednosti malih stvari kojesu rađene s vjerom i ljubavlju.

U ožujku 1963. Majka Terezija je utemeljila je muškugranu Družbe – „Braću misionare ljubavi“.

U travnju 1962. primila je nagradu indijske vlade „Pad-mashri Medal“. Papa Pavao IV. uručio joj je 6. siječnja 1971.međunarodnu nagradu za mir „Ivan XXIII.“. U studenome1972. primila je novu nagradu indijske vlade „JawaharlalNehru“ za međunarodno razumijevanje.

Princ Filip predaje joj 25. travnja 1973. nagradu „Tem-pleton“ za širenje vjere.

U Oslu je 10. prosinca 1979. primila Nobelovu nagraduza mir.

Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila juje počasnim građaninom grada Zagreba.

Umrla je 5. rujna 1997. u Kalkuti. Samo šest godinanakon njezine smrti, 19. listopada 2003. papa Ivan Pavao II.proglasio ju je blaženom na prepunom trgu sv. Petra u Rimu.

Privatna pisma Majke TerezijeSplitska nakladnička kuća „Ver-

bum“ izdala je prije dvije godine pri-jevod engleskoga izvornika pod na-zivom Majka Terezija „Dođi, budimoje svjetlo“. Riječ je, naime, o knjizikoju je priredio Brian Kolodiejc-huk, a koja je odmah po objavljivanjuizazvala veliku pozornost javnosti,budući da su u njoj sabrana do sadavećinom nepoznata i nedostupna pri-vatna pisma Majke Terezije. I samanaklada hrvatskoga izdavača (5000primjeraka) govori da je knjiga ubrzo postala dio osobne bi-blioteke brojnih ljubitelja kršćanske literature, ali i svih onihkoji cijene lik ove krhke, ali u isto vrijeme snažne žene, kojaje iza sebe ostavila neizbrisiv trag. Posebna zanimljivost hr-vatskoga izdanja jest u tome što ono, za razliku od svih dru-gih, ima povlasticu sadržavati i tri izvorna faksimila pismaMajke Terezije pisana na hrvatskom jeziku. Knjiga se sastojiiz trinaest poglavlja s dva posebna dodatka s pravilima Mi-sonarki ljubavi te bilješkama Majke Terezije s duhovnih vje-žba iz 1959. godine.

Kako je istaknuto u prikazu nakladnika, kroz pisma, iz-vatke iz osobnog dnevnika i druge ovdje objavljene zapise ovaknjiga poput duhovne autobiografije nanovo prolazi kroz život'svetice iz Calcutte'. Tako biva osvijetljena sva njezina svetostte se otkrivaju dubine i bogatstvo njezina nutarnjeg života alii dugotrajna duhovna pustoš, tamna noć duše koja više odsvega svjedoči o prokušanosti njezine vjere. Ovo iznimno djelobit će duhovni putokaz svima koji ga budu čitali - svi koji senalaze u bilo kojem obliku tame u iskustvu i vjeri Majke Te-rezije moći će pronaći utjehu i ohrabrenje.

Ne čudi da je knjiga izazvala toliku pozornost, budućida se svece smatra bezgrješnima, odnosno osobama koje ni-kada nisu doživjele duhovnu tamu, tjeskobu i protivljenjaduha nad tijelom i obratno. A Majka Terezija pisala je upravosuprotno: Ako ikada postanem sveta – zacijelo ću biti svetica'tame'. Tajno ću biti odsutna s neba – da bih palila svjetloonima koji su na zemlji u tami.

Upravo ova knjiga ruši takvu sliku pred nama, budućida kroz njena osobna pisma možemo spoznati i drugustranu svetačkog života, što nam usput daje nadu da svatkood nas, unatoč tomu što je samo čovjek i bori sa svojim sla-bostima, uz Božju pomoć može sve! Stoga, ne čudi da su iz-davači preporučujući ovu knjigu javnosti poručili: Knjigakoja će Vas potresti i ganuti do dna duše! /Ž. Z./

Novi ljudiDragi čitatelji! Novi rujan može biti prelijep, ako mi odlučimo postati

novi ljudi! Ne mijenjajmo, naravno, svoje dobre osobine, bilo da smo se zanjih teškom mukom izborili, bilo da smo ih od Boga dobili. Ipak, uvijek imanovoga što trebamo činiti kako bismo bili novi ljudi. Skrećemo pažnju na dvanajvažnija aspekta: naši bližnji i naši naj-bližnji. Siromaštvo je zbilja koju svakidan srećemo, te moramo činiti sve što možemo za braću koja od nas imajumanje – posljednji „Ispit“ bit će nam taj. Naša obitelj – suprug ili supruga, djeca, te naši roditelji, braća i sestre izvor su namkatkad boli katkad radosti, ali uvijek su dar. Učinimo koliko možemo, ne samo umirujući svoju savjest riječima: „Pa, moraosam tako!“ ili „To je sada već prošlo, ne mogu ispraviti svoje roditeljske pogreške, a svi griješe, zar ne?“ Budimo u miru sasvima, koliko je to do nas. Shvatimo da nas ni naši najbliži ne mogu u svemu razumjeti i – prihvatimo to. Također, budimosvjesni da to ne ide bez – Boga na prvom mjestu, te budimo spremni na mržnju, zavist, grabež, ljubomoru od vlastite fami-lije, prijatelja, kolega... Radujmo se „progonstvu“, znak je to da smo na dobrome putu i da smo, makar trunčicu – novi ljudi...Zvuči obeshrabrujuće, depresivno? Nikako! Ovo i tipkamo s osmijehom, jer razloga za smiješak, makar malecni razlog za jošmanji smiješak, uvijek ima... A poslije – sve ide lakše. (lvh)

roditeljski kutak

Kazniti ili ...?Djeca su oduvijek bila – nemoguća! Nepo-

slušna, nemirna, svojeglava, ne poštuju sta-rije... Već je jedan egipatski svećenik 2000. pr.Kr. pisao: „Ovaj je svijet stigao do kritične točkerazvoja. Djeca više ne slušaju roditelje. Kraj svi-jeta ne može biti daleko.“ Je li on pogriješio iline, pretjeruje li ipak malo, što bi rekao kad biprošetao današnjicom i kad će zbilja biti krajsvijeta, uopće nije bitno za naše svakodnevneodnose s našom djecom i mladima. Bitno je samo da što godmi činili, rekli ili tek pomislili, naša ljubav nikada ne prestane.Imati u ravnoteži čvrst odgoj pravednog oca i ruke spremnepodići svakog „rasipnog sina“ (ili kćer!) u zagrljaj nije lako.

Ali, prisjetimo li se sebe samih u nekim(možda ne istim, ali sličnih sigurno ima) si-tuacijama, možemo li od svoje djece tražiti dabudu savršena? Možda je iskrenije osuditiloše čine i podržati ih u nastojanjima da budubolja, nadajmo se – bolja od nas! Možemo imponuditi, u skladu s njihovom dobi i interesi-ranjima, „štit“ koji će staviti pred sebe kadasu u prilici poželjeti učiniti nešto loše (na-ravno, pod uvjetom da smo ih iskreno i otvo-reno poučili što je i zašto je nešto „loše“!) ikoji će im dati makar tren da se odluče nadobro! Može to biti „šešir dobrote“ ili „oreolmog anđela čuvara“ ili što slično – samo da

djeluje! Naravno, od srca to preporučamo prvo sebi samima,pa i svima vama, jer za dobra djela i „čine ljubavi“ se nekadtreba žestoko boriti. Evo par ideja suvremenih stručnjaka uodgoju što poduzeti umjesto kazne djeteta!

Dvadeset alternativa kažnjavanja1. POTRAŽITE SKRIVENE POTREBE – Primjer: Zaigrajte

dijete nečim dok čekate u redu na blagajni, u banci, itd.2. DAJTE INFORMACIJE I RAZLOGE – Primjer: Ako di-

jete voli šarati po kućnim zidovima, objasnite mu zašto je to ne-prihvatljivo i omogućite mu prostor u kojem će moći nesmetanošarati (dovoljno dostupnog papira, dio zida na koji je pričvršćenpapir i sl.).

3. RAZMISLITE O OSJEĆAJIMA „IZA“ PONAŠANJA –Prepoznajte, prihvatite i osluškujte djetetove osjećaje. Primjer:Ukoliko dijete udari mlađeg brata ili sestru, podržite ga da izra-zi svoje negativne osjećaje na manje opasne načine.

4. PROMIJENITE OKRUŽENJE – Ponekad je lakše prila-goditi okolinu nego pokušavati promijeniti dijete. Primjer: Akodijete ponavljano izvlači opasne predmete iz kuhinjskih eleme-nata, zaštitite elemente sigurnosnim bravama.

5. PRONAÐITE PRIHVATLJIVE ALTERNATIVE – Preu-smjerite djetetovo ponašanje. Primjer: Ako ne želite da dijetegradi svoj dvorac na sred dnevnog boravka, nemojte mu samozabraniti gradnju – osigurajte mu prostor gdje se smije takoigrati.

6. POKAŽITE SVOJIM PRIMJEROM KAKO ŽELITE DASE I DIJETE PONAŠA – Primjer: Ako dijete poteže mačku zarep, pokažite mu kako je maziti. Nemojte se oslanjati isključivona upute riječima.

7. PONUDITE IZBOR, NEMOJTE NAREÐIVATI –Odlučivanje osnažuje dijete; naređivanje izaziva sukob snaga.

Primjer: Umjesto da djetetu naredite da opere zube, probajtereći: „Želiš li zube oprati prije ili nakon oblačenja pidžame?“

8. PRAVITE MALE USTUPKE DJETETU – Primjer:„Danas ću pospremiti igračke umjesto tebe, kada si tolikoumorna.“

9. OMOGUĆITE DJETETU VRIJEME PRIPREME – Uko-liko očekujete društvo na večeri, recite djetetu unaprijed kakvoponašanje od njega očekujete. Budite precizni. Igranje uloga po-moći će djetetu u rješavanju potencijalno teških situacija.

10. DOZVOLITE UČENJE NA POSLJEDICAMA (GDJE JEPRIKLADNO) – Ukoliko dijete redovito ignorira upozorenja onastanku neke posljedice, dozvolite mu da nauči u praksi.

11. RAZGOVARAJTE O VLASTITIM OSJEĆAJIMA – Do-pustite djeci da saznaju kako njihovo ponašanje utječe na vas.

12. REAGIRAJTE KADA JE POTREBNO – Primjer: Akovaše dijete inzistira na pretrčavanju ulice, čvrsto ga uhvatite zaruku i objasnite opasnosti takvog ponašanja.

13. NOSITE DIJETE – Na djecu koja se ponašaju nepod-nošljivo i agresivno, nošenje ima pozitivan učinak. Nježno i po-dupiruće nošenje agresivnog djeteta, pomoći će mu (najčešće)kanalizirati i pretočiti agresivnost u iscjeljujuće suze.

14. MAKNITE DIJETE IZ PROBLEMATIČNE SITUACIJEI OSTANITE S NJIM – Iskoristite vrijeme za slušanje djeteta, iz-mjenu osjećaja, nošenje i rješavanje konflikta.

15. RADITE ZAJEDNO, BUDITE ZAIGRANI – Mnoge sekonfliktne situacije mogu preokrenuti u igru. Primjer: „Izmje-njujmo se u pranju zuba – ja ću ih tebi oprati, a ti meni!“ ili „Za-mislimo da smo patuljci i da čistimo kuću prije odlaska u rud-nik.“

9/2010 � Zvonik44

Obitelj Uredila obitelj Huska

Predstavnik Caritasa Europe i predstavnik Caritasa Špa-njolske predali su političke prijedloge predstavnicima Europei španjolskoj Vladi, u kojima se jasno ističe da je siromaštvoskandal!

Mi, predstavnici Caritasa iz svih europskih država, sma-tramo da je siromaštvo skandal. Tijekom Europske godine zaborbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, smatramoda vođe Europe trebaju raditi za društvo gdje nova kulturasolidarnosti i ko-odgovornosti imaju istu vrijednost kao i indi-vidualna sloboda, i gdje socijalna pravda i borba protiv siro-maštva predstavljaju ključne ciljeve svih političkih aktivnosti.Siromaštvo je multidimenzionalno, potrebno je da se djelujei u dimenzijama koje nisu materijalne. Najbolji način da sespriječi siromaštvo je borba protiv njega i osnaživanje i uklju-čivanje u društvo siromašnih. Naše preporuke:

1) Smanjiti za 30% broj ljudi koje žive ispod crtesiromaštva, i time smanjiti broj siromašnih za 25 milijuna.Kako bi se ovo postiglo, neophodno je implementirati Strate-giju za aktivnu inkluziju, osigurati odgovarajući kućni prihod,osigurati socijalno stanovanje, podržati Kućnu njegu kao efek-tivnu socijalnu uslugu, omogućiti pristojne i kvalitetne po-slove za sve. 2) Iskorijeniti dječje siromaštvo u Europi itime zaustaviti međugeneracijski prijenos siromaštva. Do2020. broj djece koja žive u obiteljima ispod crte siromaštvamora biti smanjen za 70% u uspordbi s 2010. 3) Svakom dje-tetu dati jednake šanse za obrazovanje. Školski sustavEurope mora svakom djetetu dati iste šanse kako bi imao di-plomu, kao i alternativne obrazovne načine. Uzročna veza iz-među društvene pozadine i školskog uspjeha mora biti mini-malizirana u svakoj zemlji i smatramo da treba smanjiti brojmladih koji prijevremeno napuštaju školovanje za 10%.

4) Potpuno uključiti i integrirati u sve sektore osobekoje su socijalno isključene (imigranti, etničke manjine,osobe s HIV/AIDS-om, osobe s posebnim potrebama…). Sva-kome treba dati jednake šanse na tržištu rada i pravo na so-cijalnu zaštitu. 5) Osigurati usklađenost razvojnih politikana način da Strategija za Europu u 2020. predstavlja strate-giju koja će promovirati održivi razvoj zemalja u razvoju, pra-veći balans između ekonomskih, ekoloških i društvenihciljeva. 6) Omogućiti značajan uticaj na klimatske pro-mjene. Razvoj industrijaliziranih naroda bio je glavni uzrokklimatskih promjena, a danas su najsiromašniji narodi na svi-jetu oni koji osjećaju posljedice. 7) Snažno poboljšatiaspekt upravljanja u Europi 2020. stvarnim uključiva-njem svih zainteresiranih strana, društvenih partnera i cije-log civilnog društva u dizajniranje, implementaciju, monito-ring i evaluaciju strategija.

Nagrade autorima najboljih fotografija na natječaju „Foto-grafija govori o siromaštvu“ koji je objavio Caritas Srbije i CrneGore uručene su 7. 09. 2010. u Beogradu. Objavljujemo prve trinagrađene fotografije: 1. mjesto – Vesna Kojić, Beograd; 2. mje-sto – Vladimir Korać, Novi Sad i 3. mjesto – Maja Ðuričić, Novi Sad.

Zvonik � 9/2010 45

Obitelj

mi smo za život!Siromaštvo u Europi

16. RASPRŠITE SITUACIJU SMIJEHOM – U napetoj si-tuaciji, motivirajte dijete da izrazi svoj bijes/ljutnju kroz igru i za-bavu. Primjer: Ako je dijete ljuto na vas, pozovite ga da svoj bijesizrazi kroz borbu jastucima. Odigrajte svoju ulogu dramatično sepredajući. Smijeh pomaže oslobađanju od osjećaja straha i bes-pomoćnosti.

17. DOGOVARAJTE SE I PREGOVARAJTE – Dozvolitedjetetu da redefinira pravila i ponekad promijeni pravilo „u svojukorist“. Primjer: Ako je vrijeme za polazak kući s igrališta, a vašedijete se predobro zabavlja i ne želi otići, dogovorite se koliko sejoš puta smije spustiti niz tobogan, koliko minuta igrati prije si-gurnog polaska kući.

18. PRAKTICIRAJTE UZAJAMNO RJEŠAVANJE KON-FLIKATA – Raspravljajte o aktualnim konfliktima među djecom,jasno recite svoje potrebe i tražite njihovu pomoć u iznalaženjurješenja. Pravila odredite zajedno. Održavajte obiteljske sa-stanke.

19. PREISPITAJTE SVOJA OČEKIVANJA - Mala djecaimaju intenzivne osjećaje i potrebe, prirodno su glasna, znati-željna, neuredna, svojeglava, nestrpljiva, prepuna zahtjeva, krea-tivna, zaboravljiva, strašljiva, prepuna energije. Prihvatite ih!

20. KORISTITE RODITELJSKI „TIME-OUT“ – Napustiteprostoriju ili učinite što god je potrebno kako biste povratili sa-mokontrolu i smisao rasuđivanja. Izvor: www.parentingweb.com

2. mjesto – Vladimir Korać, Novi Sad3. mjesto – Maja Ðuričić, Novi Sad

1. mjesto – Vesna Kojić, Beograd

Povijest KronowetterovihAko građani Egera za slikara Paula

Kronowettera kažu da je slikar iz Kalače– valjda zato što je i u Kalači slikao, arođen je u Pešti, onda Somborci, s jošvećim pravom mogu reći da je Paul Kro-nowetter somborski slikar, budući da je uSomboru i radio, ali je u Somboru i živio,u Somboru se oženio, pa je bio sombor-ski zet. U Somboru je sahranio svojumalu djevojčicu, sam je sahranjen je uSomboru.

Korijeni njegove obitelji su u Peču-hu. Sigurno je da je izvjesni slikar JosefKronowetter 1715. godine živio u Peču-hu, te da je 1734. godine postao građaningrada Pešte. Njegov sin Gabriel je jošrođen u Pečuhu, a školovao se na bečkojakademiji oko 1738. godine. GrađaninomPešte je postao 1742. godine. Gabriel se1752. godine oženio također u Pešti. Dosada nije poznato tko je otac somborsko-ga slikara. Somborski slikar Paul Krono-wetter je naime rođen 1750. godine.

Od Broda do EgeraOd najveće mi je pomoći za ova sa-

znanja zalaganje povjesničara umjetnostiDušana Škorića, koji mi je spremnodao na raspolaganje sve što mu je po-znato o Kronowetteru. Bez njegove po-moći o Kronowetteru mi ne bi ostaloništa drugo osim njegova spomena u Lje-topisu somborskog franjevačkog samo-stana. Dušan Škorić je u Franjevačkomsamostanu u Slavonskom Brodu otkriodvije slike Paula Kronowettera: Poklon-stvo kraljeva i Isus na gozbi kod farizejaŠimuna. Poznato je da je Kronowetter1761. i 1778. godine slikao i sliku glavnogoltara franjevačke crkve u Egeru. I ma-đarska povjesničarka umjetnosti KláraGaras spominje da je Paul Kronowetterprije dolaska u Sombor slikao egerskiglavni oltar, ali i zidne slike u mjestuFekte. Slika Bezgrješne i na nebo uzne-sene Gospe u Egeru je velika 522 x 254cm. On je radio i pozlatu, te je za te svojeegerske radove 1778. godine dobio 1.000guldena. Zsuzsanna Korhecz zna da uEgeru postoji knjižica o povijesti franje-vačke crkve Bezgrješne na nebo uzne-sene, gdje se Paul Kronowetter spominjekao „gipsarius”, što on nikada nije radio.Prema jednom drugom izvoru, osimglavnog oltara, Kronowetter je oslikao isvetište tamošnje crkve. Prema kućnomLjetopisu, jedan egerski franjevac je

otputovao u Vác, da u Eger doprati oltarposlan Dunavom iz Beča. Tu se moždaradi o oltaru bez Kronowetterove slike.Na svojoj web stranici: http://esolivia.hupont.hu/28/eger-nevezetessegeitem-plomok-1 dr. Olivia Estók pod naslo-vom Templomok spominje Paula Krono-wettera kao kalačkog slikara.

Poznato je također da je na svoduiznad kora kalačke prvostolnice radiozidne slike. Postoje li te slike ili ne? Totreba provjeriti, budući da je krov kala-čke katedrale zajedno s kupolama tor-njeva 18. srpnja 1795. pogođen gromomizgorio, pa je nastradao i dio crkvenogainventara. Pitanje je, koliko su požarembile zahvaćene slike na koru.

U Baču i u SomboruIz Kalače Kronowetter dolazi u

Sombor, gdje se i nastanio. Još za vrijemesvoga boravka u Kalači, Kronowetter jekupio sliku svetoga Antuna Padovan-skoga za 43 forinte, te je istu sliku pro-dao somborskim franjevcima. Slika se idanas može vidjeti. Ista slika, samo ma-njega formata se nalazi i u sonćanskojžupnoj crkvi. Još u travnju 1782. godineje za sporedni oltar somborske crkve na-bavljena slika svetoga Vendelina i Isi-dora. U to vrijeme Kronowetter još niježivio u Somboru, a nema ni potvrde, da jetu sliku baš on naslikao. Ipak je za tusliku dobio 50 forinti. Možda je on biosamo posrednik za nabavku slike. Slikeviše nema, ali je u somborskom župnomdvoru sačuvana fotografija te slike. Ol-tarna slika svetoga Vendelina i svetogaIzidora je možda prenesena u Baju, kadsu franjevci morali napustiti svoj som-borski samostan. Poznato je da su nekeslike iz Sombora bile čuvane na koru ne-kadašnje franjevačke crkve u Baji.

Kronowetter je 23. lipnja 1783.počeo slikati svetište somborske župnecrkve oko glavnog oltara. Posao je zavr-šio 7. prosinca iste godine, a za posao jedobio 200 forinti. Od tih fresaka višeništa nema. Vjerojatno su prekrečene.Naredne godine, tj. 30. svibnja 1784. go-dine blagoslovljeno je veličanstveno djeloslikara Kronowettera: oltarna slika Pre-svetog Trojstva. Za taj rad je dobio 500forinti. Stolar je za svoj dio radova dobio60, a drvorezbar za okvir i ukrase 150 fo-rinti. Veličina slike je 5,86 x 2,36 metara.Slika je, dakle viša i vitkija od one oltarneslike u Egeru. Slika je bio preslikana u19. stoljeću, a između dva svjetska rataizgorjela je donja trećina slike. Taj dio jezamijenjen novim, tanjim platnom. Subo-

tičkom soboslikaru Kujundžiću je povje-reno da rekonstruira taj dio slike. Kujun-džićev rad međutim drastično odstupaod Kronowetterovog.

Godine 1784. bio je Kronowetterjako zauzet u Somboru. Iste je godine na-slikao i veliku sliku Raspeća, kojom se ukorizmi zastirala slika glavnoga oltara.Sličnom se slikom još šezdesetih godina20. stoljeća zastirala oltarna slika. I tajmu je posao donio 70 forinti. Kronowette-rova slika raspeća je nestala, pa je u 19.stoljeljecu zamijenjena novom. Kad seviše u korizmi nije zastirala slika glav-noga oltara, ta je slika neko vrijeme smo-tana u svitak ležala u crkvi svetoga Ni-kole Tavelića na Bezdanskom putu.

Ljetopis franjevačkog samostana uBaču spominje da je Paul Kronowetter zatamošnji glavni oltar 1785. godine nasli-kao sliku Uznesenja Marijinog. Naslikaoje još jednu sliku za bački samostan. Da-nas više u Baču nema ni jedne ni druge.Ipak, povjesničar umjetnosti Dušan Ško-rić misli da je u Baču vidio još pet slika,koje su, zacijelo, također Kronowetteroviradovi. To mogu ustanoviti samo stručn-jaci na temelju proučavanja somborskeoltarne slike.

Kronowetter se u Somboru oženio27. veljače 1786. kada je, prema Maticivjenčanih, za ženu uzeo Margaretu Re-binc. Poznati su i kumovi: Antun Devići Franjo Demini. Imao je 37 godina. USomboru mu se 4. travnja 1787. godinerodila kćer Franciska, koja je 5. veljačenaredne godine umrla. Iste je godine, 28.studenoga u dobi 38 godina umro i PaulKronowetter.

9/2010 � Zvonik46

Povijesni kutak

Somborski slikar Paul KronowetterPiše: Stjepan Beretić

Paul Kronowetter, Uznesenje Marijino, oltarna slika u Franjevačkoj crkvi

u Egeru (iz 1761. godine). Veličina: 522 x 254 cm.

Slika se nalazi na adresi: http://esolivia.hupont.hu/28/

eger-nevezetessegei-templomok-1

Zahvaljujem se na hrabrom alivažnom pitanju koje ste postavili. Ui-stinu je problem slobode, problem kojinas prati kroz cijelu povijest. Ovo nijepitanje samo pojedinca pa niti zajed-nice vjernika, nego je pitanje cijelogčovječanstva. Pođimo redom. Ponaj-prije trebamo dobro razlikovati poj-move slobode u Bogu i pojmove slo-bode darovane čovjeku. Kategorija,koju ne možemo razumjeti jer nadma-šuje našu ograničenost, je pojam apso-lutnoga Bića, prema tome i apsolutnenjegove slobode. Jedini je slobodanBog. On je apsolutno slobodan i „kon-stituira“ ga ta nedostupna apsolutnastvarnost u čemu je jedan jedini i nitimože biti niti ima drugih. Ali time is-povijedamo i apsolutnost Božanskeosobe. Kako Bog čovjeka stvara „pre-ma svojoj slici“, stvara ga i obdaruje ra-zumom – moć spoznaje – i slobodom –moć odlučivanja. Tako čovjek bivaosoba. Jasno da još ima puno eleme-nata koji konstituiraju ljudsku osobuali to nije sada vaše pitanje. Kod čo-vjeka je važno uočiti da je u biti ogra-ničeno biće svojom naravi, vremenomi prostorom. Kao što sam gore ustvr-dio Božju apsolutnost, tako se mora očovjeku ustvrditi da je biće granica.Dakle, ne posjeduje ni jednu moguć-nost apsolutnoga čina spoznaje, voljeili odluke. U granicama naše naravi sedogađa – po našoj naravi – najveći stu-panj slobode koji je primjeren toj na-ravi. Čovjek je u ljudskom posve slo-bodan i ne ograničava ga ni božanskasloboda ili volja već samo narav čo-vjeka kao takvoga. Imate pravo, slo-boda je dar. Bog je darovao sloboduupravo stoga da se može uspostavitiodnos dviju osoba. Naime, tamo gdjene postoji sloboda, ne postoji moguć-nost slobodnog opredjeljenja za odnososobe prema osobi, dakle, ni čovjeka

prema Bogu. Stoga je bitna pretpo-stavka da je sloboda darovana upravoradi toga da bi se čovjek mogao slo-bodno opredijeliti za Boga i tako uspo-staviti već sada početak trajnog zajed-ništva u Bogu do onog konačnog uvječnosti. Tako će tom slobodnomodlukom čovjek jednog dana „uroniti usvoj izvor“ što ga čini konačno besko-načno blaženim. S tim se činom odlukepovezuje i najveća odgovornost. Mimožemo birati između dobra i zla, odnačina svoga života koji je prolazan, donačina kako ćemo živjeti onaj dio ži-vota koji je vječan. Sloboda povlači ne-izrecivu odgovornost. Odgovornost zavječnost. Sjetimo se da je biblijski opis„izbora“ bio negativan. Neposlušnošćupraotački par se odlučuje za „ne“. Topovlači za sobom sve ono što danasosjećamo, a to je da smo skloni i mireći svoj „ne“. Usput rečeno, psiholo-

gija nas uči da najčešće prve riječi kojeizgovara malo dijete jesu „ne“ ili„neću“. Čudno, a istinito! Kada nas IsusKrist otkupljuje, to čini činom ljubavi ipredanja u smrt. Da bi nas oslobodiote prvotne Adamove krivice, On preu-zima našu narav i biva jedini apsolutničovjek jer je Bogočovjek. Time uspo-stavlja novi red, a to je da se kršćaninsakramentima, napose krštenjem suo-bličuje Kristu te apostol Pavao naučavada koji god su kršteni, u smrt su Kri-stovu kršteni, ali su time postali i novastvorenja. Tako kršćanska slobodaviše nije izbor između dobra i zla negoje milosna sposobnost uvijek rećidobru „da“. Pavao, dakle, naučavaoslobođenje u Kristu koji nam je uklo-nio istočni grijeh, pobožanstvenionarav i dao milost odluke za pravu slo-bodu, kako on to kaže – slobodu u Kri-stu. U ovom nauku apostola narodastoji i pitanje najteže odgovornosti krš-

ćanina i kao pojedinca i kao zajednice.Kako je Krist „utopio“ našu buntovnuvolju i grijeh u svojoj krvi darivajući seza nas ljubavlju, tako nas i uvodi u svojsvijet ne osvetom nego ljubavlju.Nakon Kristova uskrsnuća, On nemože otkupljenike drukčije gledatinego kao oslobođene i pozvane na lju-bav, jer On nije došao suditi nego spa-siti. Zato je Ivan i zapisao da je Bog lju-bav. Tako naše krive putove trajnoispravlja poziv nove odluke na dobro ivraćanje na put one ljubavi kojom nasBog ljubi. Ako je On ljubav, onda nemože djelovati drukčije nego iz ljubavii stoga je spašenost u Novom zavjetuuistinu najveći kozmički dar ovom„malom ali moćnom“ čovjeku koji imadar slobode ali koja povlači odgovor-nost.

Prostor ne dopušta da bismo sejoš dotaknuli dvije činjenice koje se su-

protstavljaju ovoj teologiji slobode i od-govornosti, a to je tzv. determinizam ilipučki kazano sudbina, a u teologiji ječesto u zabuni način tumačenja predo-dređenja – predestinacije. Možda bibilo korisno nastaviti ovaj odgovor usljedećem broju jer zbunjuje često či-njenica kada se kršćani pozivaju nasudbinu, a neki i na predodređenje, azaboravljaju da postoji samo Božja pro-vidnost koja nam se nudi i daruje, a ni-kada ne nameće. Dakle, čovjek je slo-bodan u granicama svoje naravi i od-govoran za svoju putanju života, a Bogje onaj koji spašava i dariva lijek i kri-vom izboru.

Zvonik � 9/2010 47

Vjernici pitaju

Bitna pretpostavka je da je sloboda darovana upravoradi toga da bi se čovjek mogao slobodno opredijeliti za Boga i tako uspostaviti već sada početak trajnog zajedništva u Bogu do onog konačnog u vječnosti.

Sloboda povlači neizrecivu odgovornost. Odgovornost za vječnost.

Sloboda i odgovornostOdgovara: dr. Andrija Kopilović

Jesu li su sloboda i odgovornost,koje nam je Bog darovao, dvije su-protnosti ili su to darovi kojima nasBog u ljubavi vodi k sebi?

N. P., Subotica

9/2010 � Zvonik48

U susret događanjima

X. FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA

24. 09. 2010. s početkom u 20 sati

Dvorana sportovaNa festivalu će biti izvedeno 18

novih pjesama

Snimka HosanaFesta2010.

RTV 2 u nedjelju 26. 09. 2010.od 21,35 sati

MEĐUNARODNA IZLOŽBA„ŠOKCI I BAŠTINA“

u organizaciji Udruge građana „Urbani Šokci" i

Gradskog muzeja SomborBit će izložena tradicionalna ru-

ha, sakrali, knjige, fotografije, instru-menti, upotrebni predmeti te drugi ek-sponati. Izložba će biti otvorena učetvrtak, 30. rujna, s početkom u 19sati, u prostorijama Gradskog muzeja,a moći će se pogledati do 10. listopada.

NOVE KNJIGE

Knjiga „Čudesna bunarićka noć“

po cijeni od 300 dinarau Uredništvu „Zvonika“

Fotomonografija „100 bandaša i bandašica“

može se nabaviti u Uredništvu „Zvonika“po cijeni od 10 Eura

u dinarskoj protuvrijednosti

PROŠTENJEu katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske

15. X. u 18 satiSvečana misa proštenja

Izložba „Naše kalvarije“

U povodu obilježavanja DanaGrada Subotice, u crkvi sv. Jurja, naTrgu Paje Kujundžića, postavljena jeizložba „Naše kalvarije“, koju jepostavio Međuopćinski zavod za za-štitu spomenika kulture, Subotica.

Izložba se može pogledati do 25.rujna, u vremenu od 9 do 11, te od 16do 18 sati.

Hrvatska čitaonica Subotica priređuje

IX. dane Balinta Vujkova: dane hrvatske knjige i riječi

27.–29. X. 2010.

Tema: Narodna književnost Hr-vata u Podunavlju

Iz programa:– srijeda, 27. X. u 12 sati u velikoj vi-

jećnici Gradske kućeNARODNA KNJIŽEVNOST U ŠKOLI

Likovni natječaj za školsku djecu «Zmaj iz pripovitke dide mog», – STRUČNO ZNANSTVENI

SKUP 29. X. od 9 do 13 sati– MULTIMEDIJALNA VEČERpetak, 29. X. u 19,30 u Velikoj vijeć-

nici Gradske kućeNagradu „Balint Vujkov Dida“ za

životno djelo na području književnostiove godine će primiti izuzetna znan-stvenica i književnica dr. sc. Jasna Mel-vinger

Godišnja pretplata za ZVONIK:- direktnom dostavom na župe: 1450 din- poštom:

1700 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, s nazna-kom podataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske naime Svjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode12, 10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Rimokatolička vjerska zajednica - Biskupski

ordinarijat, Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subo-tica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info,Branka V. Milojević

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 9/2010

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 9/2010 � Zvonik