Transcript
  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    1/54

    POVIJEST POLITIKE FILOZOFIJEur. Leo Strauss i Joseph Cropsey (1963.)

    UVOD-politika filozofija se danas poistovjeuje s ideologijom; na nju se gleda potpunodrukije nego napolitiku znanost, koja je toboe objektivna-politika filozofija poinjesa Sokratom (jer je Sokrat taj koji uvodi antropocentrinost imisao o ovjeku - a ne vie o prirodi - u filozofiju. Zato od njega ''poinje politikafilozofija''). To je klasina politika filozofija (prvi koji piu politikofilozofske spise suPlaton i Aristotel), koja se razlikuje od moderne politike filozofije (koja zaetak ima u16. i 17. st.)

    - razlikaphysisi nomos (iliti prirode i obiaja/zakona/ugovora) je ''presudna za klasinu iak dijelom modernu politiku filozofiju''- pitanje jest: koliko politike stvari mogu biti prirodne? Jasno je da su zakoni netodrugo od prirode. U klasici, smatralo se da je pravednost sluati zakone. No, upitalo se inije li pravednost neto prirodno:je li pravednost prirodna ili stvar dogovora? Koliko jezakonima korijen u prirodi, ne bi li dobri zakoni trebali biti u skladu s ljudskomprirodom?- ukratko: ili postoji prirodno pravoili je pravo stvar dogovora (konvencionalistiko

    stajalite), to je dilema politike filozofije- Sokrat je utemeljitelj. Zato? Onodbacuje filozofiranje o prirodi i uvodi filozofiranje oovjeku, to je za ovjeka dobro. Zakoni imaju neko ishodite u prirodnom pravu, ali oninisu istovjetni s njim. U prirodnom pravu je istina.

    - klasina pol. fil. kao svoj sredinji politiki oblik uzima polis (ne dravu, nego grad-dravu. I to ne samo grku, nego openito). U grad (grad-dravu) je ukljueno i drutvo idrava, ali ne samo to, jer Grci ne poznaju tu granicu (ekvivalent 'gradu' je danas 'zemlja') - Grci su vjerovali da velika drutva ne mogu biti slobodna; ameriki federalisti su jo

    mislili da trebaju dokazivati kako veliko drutvo moe biti slobodno i republikansko

    PLATON (427. - 347. pr. Kr.) - autor: Strauss- tri dijaloga su politikofilozofska (vidljivo iz naslova): ''Drava'', ''Dravnik'' i ''Zakoni''

    DRAVA-poinje s pitanjem opravednosti. Sokrat pokazuje da nije uvijek pravedno govoritiistinu i vraati drugima to je njihovo. Dapae, u dobroj dravi potrebno je govoriti i lai.Dakle, nije uvijek pravedno davati ''svakome svoje'' ili vraati dug. Ne treba svima datina raspolaganje privatno vlasnitvo kakvo ele, jer ga mogu vrlo loe koristiti (npr.duevnom bolesniku dati pitolj) - moda smo ak, misli autor (Strauss), po Platonutrebali ukinuti privatno vlasnitvo i uvesti komunizam(jer privatno vlasnitvo se moe

    loe upotrijebiti). Pitanje je i tko moe tono odrediti to treba kome pripasti (kojeprivatno vlasnitvo ide kome)- samo vrlo mudri ljudi (filozofi) - apsolutna vlast filozofa- no, misli S., gornja argumentacija je vrlo apstraktna, to se i dalje u ''Dravi'' pokazuje - Platon nije komunist u Marxovom smislu (jer tamo vlada proletarijat) niti faist (jertamo ne vlada filozof), kazuje Strauss

    - drugo miljenje o pravednosti je da ono mora dati svakom ovjeku to je za njega dobro(dakle, ne to mu pripada) -pravednost je kao filozofija. Tu se moe rei da je pravednostneto kao javno dobro: domoljublje. Ipak, nemogue je htjeti svakom ovjeku dobro,

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    2/54

    nego loe neprijateljima i dobro prijateljima (iakoto nije ista pravednost, ali polisdrukije ne moe opstati: prema neprijateljima uvari trebaju biti agresivni): pravednostkao posveenost zajednikom dobru - to je komunizam, misli Strauss.- tree miljenje o pravednosti (Trazimah) je da jepravednost korist jaeg. Naime, usvakoj dravi najjai donose zakone (u demokraciji puk, u aristokraciji plemstvo...), tj.

    odreuju to je pravedno (ovdje pravda = pravo) a to ine na vlastitu korist. No, Sokrat/Platon ga pobija, govorei da vladarsko umijee(na stranu to to ini vladar u praksi!)slui tome da koristi puku, ba kao to bravarsko umijee slui da se popravi brava (bezobzira na subjektivne motive bravara, npr. da zaradi). Dakle, prije jepravednost korist

    svih: ''umijee je pravednost'' (kao Sokratovo ''vrlinajeznanje''), i zato je najpravednijipolisonaj u kojemsvatko radi mislei na ope dobro. U takvoj pravednoj dravi jedanovjek ima jedan posao (vladar svoj, vojnik svoj, obrtnik svoj) - Glaukon prihvaa da jepravedno = zakonito / dogovoreno, ali pokuava dokazati dazakonitost nastaje po prirodi. Ljudi brinu jedino oko vlastitog dobra, a da bi sprijeili daih netko drugi (koji je takoer ovjek i brine oko iste stvari) povrijedi, ustrojavajuzakon /dogovor. Pravednost ljudi biraju ne zato to im je milija od nepravde, nego zato to

    moraju ivjeti u zajednici. Kako onda pravedniku moe biti bolje to da je pravedan iakozajednica misli da je nepravedan, nego to je nepravedniku to da je nepravedan iako gazajednica smatra pravednim? to ini pravednost dobrom po sebi?- Sokrat odgovara da pravednost (koja je a) poslunost zakonu i b) dobra i korisna) nijeuvijek korisna ako se slijede zakoni.Pravednost je korisna ako su zakoni dobri: dobar

    polis = korist od pravednosti. (A kako ne postoji dobar polis, Platon utemeljuje 'svoj', tj.

    Dravu ili Politeiju)- usporeuje dravu s ovjekom. I zatim kree s opisom utemeljenja drave ( tri faze:zdrava drava, drava naoruanih, drava filozofa). U prvoj fazi se zadovoljavaju istotjelesne potrebe, svatko radi neto to drugome treba i tako se ljudi razmjenjuju i sretni su(nema vlasti, jer je priroda uredila tko e se ime baviti). Ta prva drava je po prirodipravedna. No, takva anarhijaje nemogua zato to ljudi ne mogu ostati dobri. Drugadrava, koja nastaje tako da ljudi od ove sretne tee k veem bogatstvu: ljudi se elebaviti ne onim za to su roeni, nego najunosnijim. Tako nastaje nesklad i ljudimaimanentno zlo, koji moraju rjeavati uvari (njih se mora posebno odgajati). Njih trebaposebno dobro odgajati, jer oni su u najboljoj poziciji da zloupotrijebe mo. Vladaridolaze iz redova ratnika. Dravu se treba voljeti, a za to je potrebno misliti da je interesdrave jedno i tvoj vlastiti. ovjek je sretan iskljuivo kao pojedinac u sretnoj dravi, abiti posveen srei drave = biti pravedan.- tri vrline koje idu uz pravednost: mudrost, hr abrost, umj erenost. Mudrost trebaju

    imati vladari, hrabrost ratnici, a umjerenost drava u cjelini (umjerenost znai da onimanje vrijedni prihvaaju da oni vie vrijedni njima upravljaju, a ovi vie vrijedni su nadrugi nain umjereni). Pravednostse u takvoj dravi sastoji u tome da svatko obavljaposao koji mu po pri rodi pr ipada. Pravednost vladara je u mudrosti, pravednost ratnika u

    hrabrosti, pravednost radnika u umjerenosti.

    - no, sve to je politikapravednost. Gdje je ista pravednost? U pojedincu se moepronai, ali to se najlake moe ako usporedimo pojedinca s dravom: dua pojedinca,kao i drava, sastoji se od tri dijela:udnja (umjerenost),gnjev (hrabrost) i razum(mudrost). Ako razum kontrolira udnju i gnjev (kao u dravi), ovjek je pravedan - zato,istinski pravedan je samo filozof.

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    3/54

    - u dobroj dravi razum mora potisnutiudnju, ope dobro mora potisnuti privatno.Platon u svojoj ''Dravi'' kree od pretpostavke da su ljudi nejednaki, i stie do kastinskogdrutva. Ipak, ljudi su poprirodi nejednaki, a ne po izmiljenoj 'plavoj krvi' ili sl. Ukomuni ipak kod Platona ivi samo vii stale (ratnici ive zajedno, od malena se takoodgajaju), jer pouda je tenja za privatnim vlasnitvom, a ovi vii se ue liavati poude.

    No, kako povui striktnu granicu izmeu nadarenih i nenadarenih?- ene mogu obavljati poslove kao i mukarci (i ratovati). ene i djeca se mogu dijeliti,nema obitelji - ali, najbolji se sparuju s najboljima, treba imati genetski najkvalitetnije

    potomstvo (ipak, tu drava ustrojena na prirodi, kako bi Platon htio, gubisvojuprirodnost)- moe li dobra drava biti sukladna ljudskoj prirodi, i moe li nastati preobrazbom nekepostojee drave?- pravednost je ideja, ona nije u nekoj postojeoj dravi. Drave se ravnaju prema idejipravednosti, koja je uzrok njihove promjene i napretka prema pravednosti. Idejapravednosti je sama bit pravednosti. Dakle, ista pravednost (ostvarena u dravi) je

    nemogua, jer ostvarenje pravednosti nije mogue -pravedna dravapostoji samo u

    ideji, u govoru. Pravedna drava na Zemlji moe biti samo blizu idealne pravedne drave.- zato,filozofijajesredstvo za ostvarenje dobre drave (blizu ideala pravednosti). No, toje teko ostvarivo. Zato drave moraju prihvatiti filozofe za vladare i filozofi da vladajudravama:filozofija ipolitika mo mogu se preklopiti - uvjeravanjem (propagandom),no filozofi nee prihvatiti da vladaju dravama (jer njih zanima isto znanje, a ne 'ljudskestvari'). To se moe samo silom. Dakle, ustrojiti pravednu dravu po ljudskoj prirodi sene moe.- no, ostaje preobraziti postojee drave u pravedne. Treba se u ovim uvjetima odgajatidjecu dravno, neroditeljski (i to bi ih filozofi odgajali). I filozof je pravedan kao i drugikoji slue dravi, jer i on joj slui. Pravednost ukljuuje i prisilu (mada je jednotumaenje pravednosti (i slobode, moralnosti...) nikom ne tetiti)- politeia = dravno ureenje ('ustroj', 'ureenje', a ne 'drava'). Zato Platon i tvrdida ne postoje dobre i loe drave, nego dobra i loa dravna ureenja. Pet politeija:oligarhija, demokracija, timokracija, monarhija, tiranija. Svakom poretku odgovara jedan

    ljudski karakter. (Dalje S. opisuje kako iz oligarhije nastaje demokracija i to je ona kodPlatona; nju odlikujesloboda i sainjavaju ljudislobodoljubivog karaktera, no ona raamlitavce i razuzdane ljude koji ine to im se svia)- pravednost = djelo zakonodavca; jer, u dravi, pravedno = zakonito. Platon se zalae zaumjetnost koja je instrumentalna, a ne samosvrha. ''Dravazavrava razmatranjemnagrada i kazni za pravednost i nepravednost'' (Strauss). S. misli da je Platonova

    usporedba drave i due neodriva. No, Platon pokazuje da nije mogue izgraditi dravukoja zadovoljava ljudske potrebe, i time nam pokazuje njena ogranienja.

    DRAVNIK- Sokrat pita jesu li sofist, dravnik (kralj) i filozof jedna te ista osoba. Ne (jo u ''Dravi''nisu filozof i kralj jedno te isto), iako bi to bilo dobro da vladari = filozofi

    - znanje: ono pravofilozofsko, o idejama, te ono praktino, iskustveno,politiko.- znanost= dijalektika, umijee spoznavanja onog to jest, biti stvari (ideja). Ona u svomidealnom obliku barata samo idejama, a ne iskustvom. No, ozbiljenje znanosti mogue jesamo u iskustvu. Zato se u ''Dravniku'' metodiki ide od znanosti preko sve praktinijihumijea do dravnikog.

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    4/54

    - u dravi se moe ukinuti razlika javno-privatno, jer je dravnitvo oblik znanja (pa jesvejedno je li onaj koji ima znanje vlada izabrano ili autokratski u privatnosti) - istipaternalizam (vladar skrbi za druge i daje naloge)-bogovi vie ne skrbe za ljude, i oni sami moraju stvarati red i poredak - najbolji poredaknije mogu. No, s obzirom da vie nema bogova koji su u svakom sluaju vii od ljudi,

    nastala je zabluda da su ljudi i njihova umijea jednaki, i da bi svatko mogao vladati.- znanje je cjelina, umijee su elmenti; ne moe se osvijetlitifilozofija (znanje), ali moevladalako umijee. Tako usporeuje vladalako s drugim umijeima (koja tvrde da sujednakovrijedna). Postoje tri vrste vladavine s obzirom na broj (monarhija, aristokracija i

    demokracija) i dijele se s obzirom na dobrovoljnost ili prisilu/nasilje koje se vri kako bise vrila vlast (ove 3 imaju parnjake: tiraniju, oligarhiju i demokraciju) - skoro isto kaoAristotelova podjela.

    - upitnost legitimnosti pristanka/slobode izbora vladara - lijenik je lijenik bez obziralijei li nas naom voljom i nanosi li nam bol (vano je samo da zna to koristi naemtijelu). Tako je i vladar legitiman bez obzira na pristanak podanika; svaki poredak je

    legitiman samo ako vladar posjeduje vladalako umijee, bez obzira na zakonitost ili

    nezakonitost vladavine. To tvrdi stranac u ''Dravniku''. Sokrat (mladi) mu odgovara:zakoni su nuni zato to nekolicina mudrih ne moe stalno nadgledati glupe. Tako se imudri ljudi moraju pokoriti zakonu, koji nije mudar kao oni (zasluili bi vladati bezzakona) - zato najmudriji i ne ele vladati.- samo istinski dravnik/kralj bi mogao vladati bez zakona, a da to ne bude nasilje (no nito nije apsolutno bezakonje, jer vladar donosi zakone). Kraljev zadatak je spojiti sve

    razliite ljude i karaktere, koji su u zajednici inae u suprotnosti, u jedinstvo koje jedobro za zajednicu- dravnika zanimapraktino znanje (znanje nareivanja i odreivanja). Njega zanima ida ljudi postanu cjeloviti, a cjelina (spoznaja svih dijelova kao cjeline) je predmet

    filozofije. '' 'Dravnik' pokazuje nunost vladavine zakona''ZAKONI

    - i ''Drava'' i ''Dravnik'', dri Strauss, ''pokazuju bitna ogranienja (i time i bitnikarakter) drave''. Pokazuju da je postojei polis ono to je realno. Zato se u ''Zakonima''Platon pita to je idealno - izlae najbolje politiko ureenje (''Zakoni su jedini Platonovpravi politiki spis'' i jedini u kojem se ne pojavljuje Sokrat)

    - savreni zakoni: navodno kretski. No, oni su svi doneseni u kontekstu rata. A svrhazakona(i svrha drave) ne moe biti rat, nego mir(ako je svrha i pobjeda u ratu, opet seradi o miru). Zato ne valjaju kretski i spartanski zakoni koji odgajaju samo za hrabrost, a

    ne za druge vrline. Ljudi/podanici u dravi su pijani od strahova, elja, nada, mrnje -zato im treba vodstvo ovjeka koji je trijezan- u dijalogu ''Zakoni'' Atenjanin razgovara sa Spartancem i Kreaninom. Platon dri da jespartanska timokracija najblia idealnom ureenju, pa je u ''Zakonima'' pokuavatransformirati u njega: Spartanci trebaju dozvoliti graanima neke uitke, a ne da imdrava bude ''vojniki tabor'' kakav je sad- zakoni slue tome da polis naredi krepost (krepost = ispravno prosuivanje o boli iuicima). Oni trebaju uiti ljude i onome to nije istina te im nareivati da tako ine.Zakoni trebaju biti nepromjenji vi, konzervativni. Politiki ivot mora sluiti odgoju ivrlini- ljudi su imali nesavren poetak politikog ivota (kad su poeli ustrojavati dravu), pa

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    5/54

    zato u svim iduim fazama imaju nesavrenosti i uvijek moraju mijenjati zakone- najbolja mjeavina prava (legitimacije) na vladavinu je izmeu mudrosti ipristanka(monarhije i demokracije). Ipak, zakone najee donosi situacija, a ne mudri, iakopostojizakonodavno umijee. Drava se treba to manje mijenjati.- poznato je da zakone provodi grupa na vlasti u korist svoje grupe. Zato je rjeenje da

    vlast bude mijeana i da mudar zakonodavac njih donese. Takoer, moraju imati dio kojise mora, i dio koji uvjerava (kombinacija prisile i razuma). Vladavina zakona jeoponaanje boanske vladavine.- u ''Zakonima'' se takoer dokazuje boanska providnost i predvia zabrana ateizma.Platon je ipak, tvrdi S., liberalan ak i za demokratsku i slobodoljubivu Atenu- stabilnost: izvire izposlunosti zakonima, nepromjenjivosti zakonskog poretka, dobrogodgoja. Ipak, zakoni nikad nisu tako mudri kao najmudriji ljudi, zato e ih se vjenomijenjati -zakonodavstvu nema kraja, uvijek e ''morati postojati ivui zakonodavci''.No, mora ih se mijenjati samo uz krajnji oprez i uvijek paziti na vrline. Svrha drave jekrepost.

    ARISTOTEL (384. - 322. pr. Kr.) - autor: Harry Jaffa-pol. fil. Aristotela: u ''N. etici'' i ''Politici''. Od 158 ustava, sauvan samo atenski- u sreditu Aristotelove pol. fil. je polis (politika zajednica), koji se ne moe definiratinaim kategorijama. To nije drava. Politika (apstraktna) dolazi od polis (konkretnog) -danas je politika preivjela, a polis nije.Polisje vrsta zajednice koja ''ukljuuje sve drugeljudske zajednice'' (npr. obitelj): polis objedinju je cil jeve svih drugih zajednica. No, cilj

    polisa nije puki zbroj ciljeva njegovih dijelova (zajednica unutar polisa).Drava,nasuprot polisu, ne objedinjuje ciljeve drugih vrsta zajednica (npr. drava ne obuhvaaciljeve crkve)

    - drutvoje danas slino polisu (obuhvaasve zajednice), ali ono podrazumijeva oblikudruivanja gdje pojedinci slobodno fluktuiraju, bez 'racionalne kontrole'. Polispak imakontrolu nad pojedincem, ali niti pojedinac postoji radi polisa niti obrnuto. I ovjek ipolis tee naprosto dobrom ivotu. Polis teinajviem dobru (jer sadrava sve ostalezajednice, koje same po sebi tee dobru - ljudsko djelovanje tei nekom dobru, azajednice su oblici djelovanja pa tee dobru. Polis ih sadrava i zato tei najviem dobru) - znai, ovjek uvijek tei onome za to mu se ini da mu je dobro. No, mnotvo je stvarikoje su dobre. Kakav je odnos izmeu njih? Dobra se dijele na 3 vrste: ona koja se eleinstrumentalno, ona koja se ele i radi njih samih, ali zapravo radi njihovih posljedica, iona koja se ele iskljuivo radi njih samih.-postoje nia i via (kojima nia slue) umijea; postoje i nii i vii ciljevi (nekad svipovezani u zajedniki cilj). Stvari koje se ele iskljuivo radi sebe samih (intrinzino) =stvari radi kojih se ini sve drugo. Mora postojati neki krajnji cilj ljudskog djelovanja(inae ljudskim eljama nema kraja)- srea je djelatnost due u skladu s vrlinom (po A.). Najvioj srei odgovara najviedjelatnosti koje vode srei, a polis je ''uvjet svih ljudskih zajednica i izraz jedinstvaljudskog djelovanja''. Zato, politika je najvia disciplinakoja usmjerava i odreuje svedruge djelatnosti/discipline. Odreuje koja e se znanost izuavati, koja e se strategijakoristiti...

    - krajnji cilj ovjeka -srea - je i krajnji cilj polisa. Dobri zakoni ine dobre ljude, asamo dobri ljudi mogu biti sretni.

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    6/54

    -polis je prirodan, a ne tek ugovoran.Neki su po prirodi vii, a neki nii - nije to stvarsamo ugovora. Platonove ideje su nepraktine, iako objektivne. Aristotel tvrdi da moepostojati i praktino i objektivno mjerilo: priroda. Prirodno je da se mukarac i ena spareradi raanja, i jednako tako je prirodno da se vladar i podanici spare radi sigurnosti (opetteorija drutv. ugovora). Obitelji se udruuju u selo, sela u polis

    - ovjek razumski ide prema dobru (politika je promiljena djelatnost). Aristotelova teza,u skladu s Platonovom, je da je ropstvo odraz same prirode, neto to posvuda nalazimo:naelo vladanjaje posvuda!Um vlada tijelom, pa tako gospodari robovima (iako postoje

    i oni koji su robovi ne po prirodi, nego nepravedno - po ugovoru)

    - polisi se sastoje od obitelji (a obitelji od slobodnih i robova). Polis ipak (kao causafinalis, prethodno promiljen) prethodi obitelji i svakoj drugoj zajednici, iako kuanstvokao causa efficiens prethodi polisu (isto u Hegela (''lukavstvo uma''), opio odAristotela)

    - za kuanstvo se brine ekonomija. Preveliko stjecanje novca (kad on postaje svrhom;npr. lihva) je loe- Aristotel kritizira teorije (rasprave) o politici od ljudi koji se nisu sami bavili politi kom.

    Takoer kritizirapostojeeporetke-polis jezajednica zajednicai ''sloena, prirodna cjelina''. On je uvijek u obliku nekogporetka: demokracija, oligarhija... Nadalje, a A. idejaprethodi stvaranju polisa i ona je tu

    (imanentna), za razliku od Platona kome je ideja transcendentna. A. kritizira Platonovu''Dravu'' - ne slae se s komunizmom (dijeljenjem ena i djece), jer obitelj je sastavni diopolisa (koji mu odreuje udoree!), a i privatno vlasnitvo proizvodi dovoljno. Iz obiteljise ui ivot u polisu, a iz vlasnitva se ui umjerenosti. Zato je potrebno privatnovlasnitvo i obitelj; no, odgoj bi trebao u polisu biti zajedniki. Umjerenost je takoer nacijeni posvuda u Aristotelovom polisu

    - napredak - moe sestalno otkrivati kako bolje sastaviti zakone; no, tu treba biti oprezan:Aristotel se pita kada, kako i u kojoj mjeri mijenajti zakone

    - najbolji poredak: onaj koji nema vanjskih ni unutranjih zapreka udoreu / kreposti.Zakonodavstvo ne smije biti usmjereno samo na dio kreposti (npr. kako pobijediti u ratu -

    to je pogreka Sparte, i zato ona dobro prolazi u ratu, ne u miru), nego na cijelu krepost.Aristotel kritizira Spartu. Velik je problem i razlika izmeu naela zakona i primjene- aristokracija moe zastraniti prema bilo oligarhiji bilo prema demokraciji-polis = zajednica zajednica, nastaje iz potrebe, ali nastavlja postojati radi najveegdobra;panbasileia = apsolutna monarhija-graanin = onaj koji sudjeluje u sudstvu i vlasti; ire, svatko tko moe sudjelovati upol. ivotu. Dalje pie tko ima pravo graanstva- polis = zajednitvo koje stvara nekiporedak ('politeia'); obino se s promjenom polisamijenja i poredak- je li dobar ovjek = dobar graanin? Krepost graanina nije ista kao ona dobrogovjeka. Kad vlada dobar vladar, mogu se preklapati. No, krepost graanina je sigurnostporetka. A kako se poretci mijenjaju, kreposti graanina nisu stalne, dok ovjekovekreposti jesu nepromjenjive. Krepost govjeka jejedna, kreposti graana ima vie- svrha poli saje dobar ivot, jer ovjek jezoon politikon koji ne moe bez drugih.- dobri poretci (vladaju na opu korist): kraljevstvo, aristorkacija, ustavna vladavina(politeia; to je ujedno i naziv svih poredaka); loi poretci: tiranija, oligarhija, demokracija- to je pravednost? Jednakost - da, ali za jednake. Nejednakost - da, ali za nejednake.

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    7/54

    Pravednostje ''politiko dobro'', a ona se sastoji u nejednakosti za nejedane i jednakostiza jednake. No, ne (ne)jednakost u svemu. Nadalje, tko treba imati najviu vlast u polisu?(Po tome se polisi dijele na 6 poredaka). Ako vlada zakon, i on moe biti oligarhijski ilidemokratski sroen. Nitko nema pravo neogranieno vladati (to oduzima dostojanstvodrugima, makar oni bili i nekreposni). ak i vladavina puka moe biti dobra, ako su ljudi

    ukupno bolji od svakog od njih pojedinano (''argument skupne kreposti''). A. odreujekoje se funkcije vlasti mogu povjeriti (ogranienom!) mnotvu. Ministri, vladari, vrhovnisuci ne, ali lanovi skuptine, suda itd. da.Dobri zakoni trebaju biti ti koji odreujukoliko iroke mase sudjeluju, zato su oni itekako potrebni- no, tko treba biti vrhovna vlast? Mnotvo svakako ne. Dunosti (politike) su asti, ajednake asti trebaju ii jednakima, nejednake nejednakima.Dakle, boljima bolje aloijima loije. Ali po emu boljima? Ne u sportskim, umjetnikim itd. krepostima, negou politikim krepostima (ne moe se nekome tko je pobijedio na Olimpijskim igramaponuditi mjesto vladara polisa). Zapolitike asti vane supolitike vrline (ali tu spada idobar rod, bogatstvo, sloboda)

    - distributivna pravednost = jednakost omjera. Razliite vrste dobra se ne mogu

    usporeivati ni zamjenjivati (npr. koliko je netko dobar u sportu i koliko je dobar u brzomitanju). Ba zato seAristotel pita kako nai najbolju formulu za dodjelu politikih astiizmeu bogatstva, slobode i politikog znanja. Ako je pravednost jednakost omjera, aomjeri se ne mogu nai (jer se kreposti jedne vrste ne mogu transformirati u krepostidruge), moda se pravednost mora porei- Aristotel e pokuati nai praktino rjeenje (kombinaciju slobode, bogatstva, znanja -zbrojiti kreposti, bogatstvo i slobodu malobrojnih i mnogobrojnih: ako su siromanijiukupno bogatiji od bogatih ukupno, onda bogati vie nee zahtijevati vlast na temeljubogatstva. Sve u svemu, zato jepolis mjeavina. Zato to nitko ne moe na temelju svojepozicije traiti apsolutna prava, dolazi do uravnoteenja zahtjeva i do idejezajednikogdobra

    - ako je jedan ovjek najkreposniji (navie posveen ideji zajednikog dobra), tada gatreba postaviti za apsolutnog vladara. No, to je opet neravnotea. Je li bolja apsolutnavladavina najboljeg ili vladavina najboljih zakona? Ne bi bilo loe da vlada najboljiovjek, ali on tu vlast ne bi trebao htjeti. Zato ipak zakoni.- filozof politike treba znati ne samo to je najbolji poredak, nego i to je najbolje u datimokonostima, za odreenu politiku zajednicu. Zato treba poznavati ne samo sve oblikeporedaka (njih 6), nego i razlike unutar svakog poretka (ovakva ili onakva demokracija,ovakva ili onakva oligarhija). Najbolja vladavina je izmeu dviju krajnosti, zahtjevabogatih i siromanih (a s obzirom da uvijek postoje bogati i siromani, dem. i olig. suzapravo jedina dva sistema):politeia (ustavna vladavina). Njena podloga je srednji

    stale. Opet je umjerenost kljuna.- Aristotel ini nekakvu trodiobu vlasti (sve je to jo u povojima). Vlada = ustavniporedak, za A. Nema predstavnitva, nema vlasti koja se na Vladu prenose s naroda.Nego iz ustavnog poretka. Tu takoer ima mjeavina (aristokracije, demokracije i svega) - revolucijakod Aristotela ('metabole') - nije ista kao za nas. Za njega je to prvenstvenopolitiki (a ne opi) proces, kad se poredak mijenja da vie nije isti (kad neka grupaosvoji vlast tako da vie nije isti poredak); kad se naprosto unitava neki poredak- Aristotel ui zakonodavce (valjda i izvritelje) kako da ouvaju koji poredak, najvie nagrkim primjerima, tu raspravlja o uzrocima revolucija, to titi poredak i sl.

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    8/54

    -prvi uzrok revolucije su razlite predodbe ljudi o pravednosti: ''oni koji su jednaki u

    jednom pogledu, misle da su jednaki u svemu; koji su nejednaki u jednom pogledu, misle

    da su nejednaki u svemu'' - oligarsi se bune ako misle da ihe demokracija premalo cijeni,puk se buni ako misli da im oligarhija premalo daje.

    - nasuprot revoluciji,prvi uzrok sigurnosti je pravednost. Najbolji nain da se poredak

    dri sigurnim je odgoj: odgajati umjereno i u umjerenosti- saetak Aristotelove praktine politike: odreeni poredak odgovara odreenimokolnostima: negdje bolje odgovara aristokracija, negdje demokracija. Promjena se ne

    trba bojati; dapae, reforme su korisne za odravanje poretka. Zato je Engleska uvijekimala sigurnu, reformistiku vladavinu; nasuprot njoj, Francuska nije htjela reforme izato se slomila u revoluciji.

    - sve u svemu, treba uvijek usklaivati siromane i bogate, kvalitetu i kvantitetu (Jaffa) itako se dolazi, pomou umjerenosti izajednitva, do najboljeg poretka. Valja obuzdavatiibogate i siromane od prevelikih zahtjeva.-politike knjige, zakljuuje autro, trae: a) uzrokesreeu ljudima i polisima; b) najboljiporedak. Najboljim poretkom vladaju najbolji; a svaki je pravedan, ako je dobro ustrojen.

    Za realne prilike, uglavnom je najbolja aristokracija- krepost kod Aristotela nije suprotstavljena rodu, bogatstvu, slobodi. Ne, nego on

    razlikuje krepostovjekaod kreposti graanina- graanska krepost jepolitika krepost,krepost s obzirom na poredak. Ove druge kreposti, bogatstvo, sloboda, rod - to suopeljudske kreposti. Ljudske kreposti Aristotel uope dijeli na kreposti miljenja(teorijska mudrost) i kreposti djelovanja (praktika mudrost; moralnost). Politika spadapod praktiku mudrost. To je kompatibilno s filozofijom, koja je teorijska (nasuprotPlatonu koji vidi disparaciju izmeu filozofije i politike)

    MARKO TULIJE CICERON (106. - 43. pr. Kr.) - autor: James Holton

    - Cicerona se ne doivljava esto kao ozbiljnog autora, vie ga se cijeni jer je prikazaorazne grkekole misli. Djela: ''Drava'' i ''Zakoni''. Htio je ''uvesti filozofiju u Rim'', jersu Rimljani mnogo vie bili praktiari. Sam je bio akademski skeptik (nema apsolutnesigurnosti) - no, smatrao je da je skepticizam u politici ponekad poguban (npr. uvjerenje

    da jepravda relativna, da modajavno dobro ne treba pretpostaviti privatnom). Dakle,filozofska (skeptika) istina moe sruiti poredak. A filozofije nema bez politikogureenja (zato, bolje ikakvo nego nikakvo ureenje)- uzima formu dijaloga (cijeni sokratsku metodu i Platona), dijalog je praktian. ''Drava''i ''Zakoni'' prikazuju dijaloge Rimljana (jedan starijih 50 g., drugi suvremenika Ciceronu).

    No, i jedan i drugi dijalog su (dobrim) dijelom zagubljeni

    - pitanje je isto kao u klasinoj politikoj filozofiji: koji poredak je najbolji? U ''Dravi'' sena to odgovara, a ''Zakoni'' ocrtavaju zakonski-institucionalni poredak takve drave- koji je bolji ivot: promatraki (filozofski) ili praktiki (politiki)? Vrlina je korisnasamo ako se moe koristiti, a najbolja primjena vrline je politika.Dravnik otkrivanaela vrline i namee ih drugima: on je bolji od njih. To ini iz nunosti i dunosti. No,ne ostaje C. dugo na stajalitu da je praktiki ivot bolji od teorijskog. Kazat e da jenajbolji ivot onaj koji povezuje oba. Filozof treba biti spreman staviti se u slubu drave - koji poredak je najbolji, pokuava se na dva naina: raspravom i primjerom(argumentativno i empirijski). Optuivali su C. da samo opravdava umirui republikanskiporedak, ali on sam kae da su ti zakoni koje on predlae primjenjivi i na ne-Rimljane

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    9/54

    - ''republika = stvar naroda'', ''narod = skup ljudi udruen pravom i zajednikomkoriu''; kad ciljevi koji vode republiku (pravednost i zajedniko dobro) prestanupostojati, prestaje postojati i repubilka. Udruivanjeljudi jeprirodno, i vladavinajeprirodna (jer ''beznekog reda nita u prirodi ne moe opstati'') - prirodno je da je ononie podreeno onom viem; tri oblika: monarhija (oinstvo, ljubav), aristokracija (savjet,

    mudrost), demokracija (sloboda), poredani od njaboljeg prema najgorem. No, svi onimogu opstati ako se dre dobrog ureenja, ali i svaki ''nosi klicu vlastitog unitenja''(jasno je kako i zato) te se svaki moe izokrenuti u svoju suprotnost (t iranija, oligarhija,puka vlast); to se moe usporiti dobrim i uravnoteenim poretkom, koji je mjeovit, kaonekad u Rimu koji je bio i monarhija (konzuli) i aristokracija (magistrati, senat) idemokracija, tospreava preveliku koncentraciju vlasti. Takav poredak je zapravonajblii aristokraciji. Aristokratski 'prvaci' moraju biti dobar uzor. Na to se daljenadograuje unutranje ureenje, ustanove. To je, kako Burke objanjava engleski sustav,dugaak i prirodan proces (prilagodbe institucija), a ne po nacrtu (iako je Ciceron iklasini Platon i Aristotel). Burke vie runa na stvaranje drave od strane niza(dijakronijski) dobrih ljudi, a Ciceron ne odbacuje samo jednog mudrog zakonodavca

    (npr. Likurg). Takoer, doputa da se koristi uljepana, korisna povijest drave kako bi segraane nauilo (kao 'plemenita la' Platonova)- mudra vlast (najbolje jednog, moe i nekolicine) je najbolja vlast (isto Aristotel), alivlast jednoga je najnestabilnija. ''Dravnik misli ne samo na najbolje, nego i na nuno(realno)'' - sve vrlo slino Aristotelu i Platonu. Umjerena vladavina je najblia vladaviniprava. Ipak, nemogue je ostvariti najbolji poredak, ak i drugi najbolji. Zato uspjenavladavina poiva na nepravdi-pravednost je neprirodna (Karnead), a i strano serazlikuje od mjesta do mjesta. Ona postoji radi koristi, zbog straha od drugih.Mudrost ipravednost su oprene (to sve iznose skeptici u Ciceronovim dijalozima). Pravednostbrani drugi lik iz dijaloga (tu nije ostao cjelovit zapis), koji tvrdi da je pravednost - kao

    dio ireg univerzalnog zakona -jedna i nepromjenjiva, boja. To stajalite je blieCiceronovom- savrena pravda se ne moe postii, moemo joj se samo pribliiti (i savrenom poretkuisto tako, kao u Platona). Ipak, pravo ovjek nalazi u svojojprirodi i svugdje oko sebe uureenoj, racionalnojprirodi; pravo izvire iz toga to ovjek potuje te racionalne zakone(a barem prirodni zakon je ''dostupan svima'', pie u dijalogu. Ali Ciceron je skeptian upogledu takve ljudske pameti). Prirodni zakon moda je ipak neprimjenjiv na ''uobiajenuljudsku situaciju''. Zato ljudski zakon treba biti ''ublaeni''prirodnizakon. Najmudriji sesami ravnaju po prirodnom zakonu, dok se druge treba usmjeravati (vjeni, prirodnizakon nije nuno usklaens ovim po kojem se mi ravnamo). No, mjerila pravednostiocrtana su u tom zakonu, u njima ima neto vjeno - i Ciceron, kao i Platon, razumijeva''ogranienja svojstvena politikom ivotu''.

    AURELIJE AUGUSTIN (354. - 430.) - autor: Ernest Fortin

    - u novim kranskim uvjetima, Augustin eli pomiriti klasinu politiku filozofiju(Platon i Ciceron) s kranskim naukom. Slijepo vjeruje u Bibliju, ali ipak pokazuje sluhza politiku filozofiju i ne odbacuje filozofiju (tvrdi da i bog potie zdrav razum). No,filozofija slui vjeri. I u Novom zavjetu ima bavljenja politikom. Takoer, filozofija jeorue pomou kojega se mogu razumjeti vjernici i nevjernici, te nevjernici nagovoriti nakranstvo. Augustin, za razliku od Tome Akvinskog, ne smatra filozofiju zasebnom

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    10/54

    disciplinom, nego skupa s teologijom. Zato i njegovo najvee djelo, ujedno i iz politikefilozofije, ''O dravi Bojoj'', sadri pomijeanu filozofiju i teologiju. No, u ''O slobodnojvolji'' je sadran dio o pravednosti i zakonima. Augustin shvaa daje filozofija prijetnjareligiji, ali da moe biti izrazito korisna. Zato i brani filozofiju i ini je netetnom- 'plemenita la' kao kod Platona i Cicerona nije doputena, samo prikrivanje istine moe

    PRIRODA GRAANSKOG DRUTVA: KRANSKA NASUPROTPOGANSKOJ KREPOSTI- bit Augustinove pol. fil. - vrlina- ima predasnicu i u klasinoj filozofiji i u kranstvu.ovjek je drutveno bie, po prirodi komunicira, udruuje se s drugima i samo tako semoe ostvariti. Ono to usmjerava prema cilju u zajednicije pravednost, i ona je osnovagraanskog drutva(tu ve imamo gra. drutvo!) te prua red i mir (nuno za postojanjezajednice). Ona je (a ne zakon), kao zajednika korist (i u Cicerona isto!), osnova prava - Augustin slijedi klas. tradiciju i usklauje ju s Biblijom. On klasinim autorima nezamjera model savrenog drutva, nego nesposobnost da ga ostvare(oni tvrde da semoemo samo pribliiti savrenom drutvu) - oni su u praksi neuspjeni (to e im urenesansi zamjerati i Machiavelli:jasno je zato, on je realpolitian). Zato to im neto

    fali, najvie spekulativno-umsko naelo: bogje taj koji postavlja to apsolutno mjerilopravednosti (klas. fil. nisu imali to apsolutno mjerilo, zato su priznavali da je savreniporedak nemogu). Ono to je to mjerilo pravednosti naruilo bio jegrijeh, niske pobudekoje su onemoguile ovjekov ivot s drugima u srei i slobodi- zbog grijeha, ovjek ivi u graanskom drutvu punomprisile: privatno vlasnitvo,ropstvo... gra. drutvo je kazna i ispravljanje grijeha . Spas dolazi od boga (a ne odljudske pravednosti / filozofije). Samogra. drutvo ne moe izbaviti ovjeka; ono tekmoe odravatimi ri tako dati mogunost Crkvi da spasi ljude!Samo po sebi, gra.drutvo ne vodi ka kreposti (ono je nuno zlo)- vjeni zakon vs. lj udski zakon: prvi je najvie mjerilo pravednosti, drugi tek primjenjujeuniverzalna naela prvoga na specifinu ljudsku situaciju. Prvi je uvijek i svuda isti. Ovidrugi jesu pravedni (izviru iz vjenoga), ali mogu, zbog situacije, biti sasvim suprotni.Drave su ''udruenja ljudi koja obvezuje svjetovni zakon''. Svj. zakon nije savren, i nepostoji radi dobrih, nego radi pokvarenih i slabih. On odvraa od nepravdi, uzima loima- no, svjetovni zakon je iz milijun razloga nesavren (npr., trai od ljudi samo da ne uinezlo djelo, ali ne i da nemaju zle namjere; i da uine dobro, ali ne i da ele dobro) - dakle,svjetovni zakon nije jamstvo udorea! I onopravedno(kako A. shvaa pravednost)moe biti za moralnuosudu. Zato,svjetovni zakon mora se dopuniti vjenim (Ciceronu jeto 'prirodni zakon'), koji ureuje kompletan ovjekov svijet (i njegovu unutranjost). Onnagrauje i kanjava, nareuje i zabranjuje. Zato iza njega stoji bog.- naravno, postoji velik problem oko slobodne volje i vjenog zakona: ako bog upravljaljudskim postupcima, ljudi ne mogu biti krivi; ako ne, ljudi su slobodni a bog zna za svezloine, ali ih ne spreava (tako vjeni zakon ''ostaje bez jamca'')- Augustin tvrdi da bog sve zna, ali da to ne ponitava ljudsku slobodnu volju. No timenije rijeio problem- A. je uzeo primjer Rima, da kritizira njegove poroke. Rim nije bio pravedan jer je imaosamo zemaljske porive (udnju za osvajanjem). Herojstvo za A. je samo kransko

    MONOTEIZAM I PROBLEM GRAANSKE RELIGIJE- zato obino zakonodavstvo ne dovodi do apsolutne pravednosti? Zato to je pogansko,politeistiko. Bilo je i dobrih pokuaja u pogana (filozofi; oni su ustvari monoteisti, tvrdi

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    11/54

    A.), ali njihova graanska teologija je, oito, bila slubena teologija. Ona je stavilapoliteizam kao slubenu religiju - nju su neki rimski predkranski umovi kritizirali(Varon, Seneka), no priznavali kao neto to odrava tadanji poredak (kao i Ciceron)

    DVA GRADA I DIHOTOMIJA RELIGIJE I POLITIKE

    - postoji boji grad izemaljski grad: prvi krepostan (kranski), drugi poroan. ovjek

    postaje graanin jednog od ta dva grada ovisno o cilju kojem tei. Ako tei Kristu, ondaulazi u zajednicu krana, u boji grad (tu je istinska pravednost). On nije tek u ideji, jerljudi na zemlji prihvaaju kr. nauk i prema tome su u mogunosti osnovati boji grad - sveti, boji grad ine pripadnici Crkve (ali i pogani koji su na pravom putu). Ipak,religija (boji grad) ne eli potisnuti gra. drutvo. Naprotiv, eli ga nadopuniti. Ne eligrad ljudi unitititi, nego pretvoriti u boji grad. Religijaje iznad, nadopunjuje politiku.A gra. drutvo je potrebno, jer daje materijalne preduvjete. ovjek je dravljanin objedraveako je ispravan- eventualni sukob drave i Crkve rjeava se tako da dobra vladavina = kranskamudrost. Augustin je pozivao svjetovne vlasti da pomognu Crkvi u izgonu 'heretika'

    KRANSTVO I DOMOLJUBLJE

    - kranstvu se prigovaralo, za Augustina, da nije toliko korisno dravi kao to je to bilapoganska religija nekad (okrivljavalo se krane za gotsko osvajanje Rima 410. g.Augustin ba zato, da otkloni otpube, poinje pisati ''O dravi Bojoj''). Mnogi Rimljanisu tad tvrdili da je kranstvo uzrok slabljenja Carstva, graanskih dunosti i kreposti.Ukratko, kranstvo podriva domoljubne dunosti i time dravu!- Augustin tvrdi da, naprotiv, kranstvo jaa domoljublje pretvarajui ga u vjerskudunost. Sam bog je htio gra. drutvo, i zato kranstvo slui da jaa to drutvo - kransko shvaanje povijesti jepravocrtno: povijest napreduje prema svrsi, srei, kojudonosi kranstvo

    AL-FARABI (870. - 950.) - autor: Muhsin Mahdi

    - Al-Farabi pokuava prvi povezati klas. pol. fil. s islamom. On uva tradiciju fil. i ini jerazumljivom u kontekstu (monoteistikih, objavljenih) religija. Pie o politikimporecima i srei kojaje cilj politike; povezuje najbolji poredak (po Platonu) s boanskimzakonom islama - uzor Aviceni, Averroesu i Majmonidu

    BOANSKA I POLITIKA ZNANOST- Al-Farabi pronalazi veliku slinost izmeu Platonova najvieg poretka i bojeg zakonaislama. Najvia naela svijeta u oba su slina. I jedno i drugo su idealistike misli, kojetvrde da duh prethodi materiji. I Al-Farabi, kao i Platon, misli da dobar zakonodavac

    treba utemeljiti dravu, a po tome e seravnati kasniji dravnici. Nalazi slinosti''Kur'ana'' i Platonovih ''Zakona''; Farabi se ak ni ne poziva previe na islamska naela -pokuava pribliiti klas. pol. fil. i tvrdi da ona nije inkompatibilna s islamom

    KREPOSNI POREDAK

    - kreposni poredak-politiki ustroj voen naelima izvrsnosti i kreposti. ovjeknijevjeno savren kao bog, nego mora postii svoju savrenost kroz (razumsko)djelovanje. Najvie savrenstvo jesrea (koju se eli samo radi nje same). Ona se postievrenjem plemenitih djelatnosti, koje slijede iz kreposnog (za razliku od opaina)karaktera. Kreposni poredak je takav poredak u koji se ljudi udruuju da bi pomoukreposti inili plemenite djelatnosti i tako postigli sreu - to se postie razumom(obuzdavanje niih udnji, uenje)

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    12/54

    - ipak, postoje oni koji su vie ili manje obdareni razumom, te u skladu s time slijedekreposni poredak: a)filozofi, oni ga razumiju i tumae drugima; b) uenici filozofa, onirazumiju kreposni poredak iz dokaza filozofa; c) ostali graani, kojima se to ilustrira.Vladar treba prema razumu ustanoviti ta tri stalea i u skladu s mogunostima pojedinog,razvija krepost. Tako se postie srea; nenasljedan monarhijski/aristokratski ustroj

    (mjerilo za poloaj ili stale nije roenje, ve obdarenost krepou ili mudrou)- ostale poretke, koji su u suprotnosti s kreposni, Farabi kategorizira na temelju znanja ineznanja, te krive primjene ili uope ne primjene kreposnih znanja o poretku (njegovapodjela tih ostalih poredaka je originalna, drukija od klasine)

    FILOZOF-KRALJ I PROROK-ZAKONODAVAC- valja spojiti boansku ipolitiku znanost (spoj islama i pol. fil.), tako dobivamo najboljiporedak.Tako je i Platon mislio da filozofi moraju biti kraljevi i obrnuto. Kod tog spoja

    nuno je objedinitifilozofiranje/proricanje ipolitiku vladavinu: vladar-prorok ilivladar-filozof. On je spona izmeu boga i zemaljske vladavine, on ima (boju) objavuposredstvom uma. Bog oblikuje i usmjerava, radi red u svijetu; isto mora biti i u

    kreposnom gradu (dravi) - vladar sve usmjerava i radi red. On ima neograniene ovlasti

    ukidanja i donoenja zakona, on stvara stalee i daje ljudima to trebaju znati. Graani/vjernicimoraju prihvaati naela koja im iz boanstva u uho sipaju mudri ljudi.- koja je razlika izmeu vladara-proroka i vladara-filozofa? Oboje imaju neogranienuvlast, i oboje imaju najvee znanje potrebno za obnaanje iste. No, prorok ima''zamiljajnu mo'' koja mu omoguuje proricanje. Ni jedan ni drugi nemaju potpunaznanja koja se trae za vrhovnog vladara, pa vladar treba biti vladar-prorok-filozof

    ZAKON I IVA MUDROST- mudrost/filozofija- nuni za osnivanje kreposnog grada. Proricanjeje takoer nunoza osnutak, ali ne i za opstanakgrada.

    - takav grad ine malobrojni (filozofi) i mnogobrojni (svjetina). Prvi razumom shvaajukako se postie srea, druge treba uvjeriti ili natjerati. Prorok donosi zakone(to mu jevrhunac uloge) za svjetinu, nagrade i kazne. U tom trenu je on vrhovni vladar (filozofemoe poduiti, ali svjetinu mora regulirati zakonom). Zakoni posve ovise o njemu, kad ihstvori su nepromjenjividok ih on sam ne odlui promijeniti, ili njegovi nasljednici unovim okolnostima. Onaj prvi zakonodavac jeprorok, oni koji dou iza njega su prijepravnici (pokuavaju stare zakone prilagoditi novim vremenima). Kasnije se ne moeodrati poredak bez filozofa, ali moe bez proroka (ako se pravilno primijene i izmjene

    njegovi zakoni). ak moe da vlada filozof i drugi koji imaju druge sposobnosti(sposobnosti pravilne izmjene zakona)

    RAT I OGRANIENJA ZAKONA- osim filozofije i prorotva/prava, vladar mora imati jo jednu osobinu: hrabrost, tj.ratobornost. Jer, postoje oni koje vladar ne moe razumski nagovorit, pa ih mora prisiliti.Dvije su dakle vrste odgajatelja: filozofi, koji odgajaju uvjeravanjem, i ratnici, koji silom

    - Farabi misli da je opravdan napadaki rat kojim se iri vladareva mudra vlas t. Gradjenajmanja jedinica u kojoj funkcionira mudra vlast, ali za Farabija (za razliku od Platona i

    Aristotela), ne i optimalna. Srednja jedinica je drava, najvea je cijeli svijet - to jesasvim sigurno opravdavanje islamskog irenja vjere po cijelom svijetu - no, rat nijesamosvrha, negosredstvoza ostvarivanje mirnog poretka koji tei srei- zakoni ne mogu biti posve univerzalni, nego za jednu skupinu ljudi neki vrijede, zadrugu ne vrijede -zakoni trebaju biti u skladu s razliitim uvjetima u kojima ljudi na

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    13/54

    svijetu ive; ovo je vrlo slino Montesquieuu. Krepost se ipak moe postii (unutarnaroda) kad gradovi surauju u kreposti, a ak i krepost na cijelom svijetu kad narodisurauju u kreposti. Gornje prirodne razlike su ogranienja zakona (on ne moe bitiuniverzalan). Te granice ipak nisu granice teorijskom, i mogu je savren poredak za sve -filozofijaje ipak temelj na kojem nastaje savren poredak; religija to ne moe, ona slui

    samo zato da ilustrira svjetini. Krepost grada ne ovisi o religijiDEMOKRACIJA I POREDAK VRLINE- dva su (od onih 6) poredaka koji nisu kreposni, ali ine dobru podlogu: poredaknunosti (onaj u kojem ljudi obavljaju ono to im je nuno potrebno; kao Platonova'zdrava drava')i demokracija. Demokracija je (kao i u Platona) poredak koji se temeljinaslobodi(svatko ini to hoe i treba ga se pustiti) ijednakosti: vladar vlada voljomgraana (zapravo ine postoje vladari i podanici, postoji samo volja graana- usp. sRousseauom!). U demokraciji vlada velika raznolikost. Farabi zagovara demokraciju

    (u odsustvu savrenog ustroja) kao najslobodniju (i za filozofe)!

    MAJMONID (1135. - 1204.) - autor: Ralph Lerner

    - srednjovjekovna idovska pol. fil.: postoji i zbog interesa idova za politiku (zbogdijaspore). Temelji se na Talmudu kaozakonu (za razliku od kranske skolastike koja setemelji na Bibliji kao na dogmi/vjeri) - znai, pravni znaaj Tore i Talmuda- prvo su filozofiju morali obraniti (da je, uz vjeru, potrebna). Razumijevanje Zakona(dakle, propisanog Talmudom/Torom) iziskuje filozofiju. Doprinos takvom shvaanjuodluujue je dao Moe ben Maimon (Majmonid)- ovjek imapotrebu za zakonom. Zato? Jersamo ovjek jepolitiko bie (najstroegledano). ovjek je, kao takvo bie, stvoren zapodjelu rada. Kako bi osigurao da edobiti resurse za preivjeti u zamjenu za svoj rad, stvorio je drutveno ureenje. E, tajzajedniki ivot ljudi iziskuje nadzor nad njihovim strastima - vladar. On prirodnuraznolikost ljudi disciplinira i dovodi do ureenja. To ini pomou zakona.- zakon moe osiguravati dobrobit due i dobrobit tijela. Onaj koji pazi da se ljudi netuku, ubijaju, pljakaju, taj pazi na dobro tijela i to je nomos, ljudski zakon. Onaj pak,koji kao podlogu ima dobrobit tijela i cilja na neto vie, dobro due - je boanski zakon- nomos(vremenski prethodi boanskom)vs. boanski zakon (njega je cilj prava srea) .Nomosbrine zapolitiko blagostanje, koje je preduvjetpotpunog blaenstva (koje dolazi

    s boanskim zakonom). Potpuno blaenstvo je daleko od politike dobrobiti: ono sesastoji u umskome, u mnijenju i pronalaenju prave istine. Znai, sam ljudski zakon tu nepomae. Ali on je ipak prijeko potreban, on je najbolje to je bog dao kao put do / uvjetpotpunog savrenstva. I nomosje oitovanje boje volje (kao sredstvo, ali bitno!) - prviprorok koji je donio zakonbio je Mojsije (oni prije njega su davali smjernice, ali ne

    zakon!) -jedini boanski zakon = Mojsijev zakon, koji je i opi zakon. Postoje iznimke,ali uglavnom se u taj zakon ne moe preinaivati (manje nego kod Al-Farabija). Kao ikod Farabija,za Majmonida prorok donosi zakone(prorok - zakonodavac; nasuprot

    Tomi Akvinskom). Prorotvo u idovskoj pol. fil. je skoro jednako kao u islamskoj;prorok je nadmoan filozofu, nuno mu je biti i obrazovanim, on je posrednik boga- tko vjeruje u boanski zakon, vjeruje i u proroka (jer on posreduje bo. zakon). Zakonse (bilo da se odnosi na tijelo, bilo na duu) prenosi putem proroka, koji zna sepuklativneistine i bez filozofskog zakljuivanja. Njegov um je savren, i zato on ne moe objasnitiod boga dobivene istine svjetini samo tako. Treba mu metafora.

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    14/54

    - prorok je istovremeno i filozof i dravnik i zakonodavac. ovjeku treba drutvo, trebamu izakon koji upravlja drutvom, a treba mu i vlast koja usmjerava (bog preko proroka) -praktino pol. uenje je inferiorno religiji, a filozof-zakonodavac proroku-zakonodavcu.Majmonid vjeruje u izabrani narod, misli da je za Izrael nuan kralj (dakle, monarhija).Kraljevi su ipak, svakako, nii od proroka.

    -politiki uspjeh nije samosvrha! On je sredstvo za znanje (kao to je ljudski zakonsredstvo za boanski), a vrijeme znanja e doi kad doe Mesija i vrati idove u Izrael- moral, po Majmonidu, nema razumski izvod, nego slui za odravanje mira, a izvodi se(ne iz razuma, ve) iz predaje. Implicitno, prirodni zakon nije razumski

    TOMA AKVINSKI (1225. - 1274.) - autor: Ernest Fortin- najpoznatiji kranski aristotelovac. Njegov razvoj se poklapa s ponovnim otkrivanjemAristotelovih djela na Zapadu, te u potpunosti afirmira Aristotela. Njegova politikafilozofija je prilagodba Aristotelove kranskom uenju (slino islamskim i idovskimuenjacima, i Toma pokuava sintetizirati to dvoje. Od Aristotela preuzima razlikuspekulativne znanosti -praktine znanosti, a takoer i podjelu praktinih na etiku,

    ekonomiju i politiku). On nije imao problema, Crkva ne samo da nije zabranjivalafilozofiju, nego se teologija(posebno kod Tome A.) i dokazivala filozofijom

    - idovski i muslimanski uenjaci = platoniari; kranski = aristotelovci. Autor misli daje to zbog vjerske razlike (idovi i muslimani imaju 'platoniku' 'ideju' koja jesveobuhvatna i trai da kompletno drutvo bude ustrojeno po boanskim zakonima, akranstvo to ne trai, drava ne mora biti takva). Dakle, politika fil. se razlikuje ujudeo-islamskoj i u kranskoj tradiciji- Toma dri filozofiju i teologiju odvojenima. Vrh filozofije, metafiziku, ak ni teologijane svrgava. No, filozofska istina i ''istina Objave'' nisu u suprotnosti; dapae, slau se KRANSTVO I POLITIKA: NARAV KRANSKOG PORETKA- Toma ide po Aristotelovoj liniji: ovjek je od svih najvie drutveno i politiko bie.Graansko drutvo je za ovjekaprirodno(ne prirodno dano, nego mu je prirodno sklon)-prvo drutvo = obitelj. Unutar nje zadovoljava osnovne potrebe (ekonomija). No, ona neispunjava sve potrebe, niti potpuno ulijeva vrlinu. Zato je tek grad autarkino drutvenoureenje, koje obuhvaa manje jedinice pa tako i obitelj)- drava se sastoji od heterogenih dijelova, zato je potrebna politika vlast (koja dajeoblik dravi) koja e ih usmjeriti k jedinstvu.Politika vlastje vladavina jednakih nadjednakima, za razliku od ropstva.Dravaje ''vie od zbroja dijelova'', i opi interesje''vie od zbroja interesa graana''- zato je dobro drave vanije od dobra pojedinca, aope dobro i svrha drave je mir (mir - kad je svaki dio prilagoen cjelini i kad drava nataj nain pravilno funkcionira)- ciljeve drave odreuju oni koji su na vlasti, koji oblikuju dravni poredak. Zato jesredinje pitanje politike filozofije: koji je najbolji dravni poredak? Najbolje je davladaju najbolji (najmudriji, najpoteniji). Teoretski, apsolutna monarhija, pod vlaujednog najmudrijeg i najboljeg, je najbolja. Ali je opasna, jer tolika vlast kvari ovjeka, tese moe pretvoriti usilnitvo, koje je pak najgora vladavina (jer je svrha dobre vladavineope dobro). U praksi, najbolje je mijeati vrline vladara ipristanakpuka. Zato jenajbolja mjeavina monarhije, aristokracije i politeije, ravnotea.- vladavina zakona - ona najbolje osigurava stabilnost poretka, pravednost i opost(naspram djelima graana kao posebnosti)

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    15/54

    - Toma ovoj Aristotelovoj tradiciji pridodaje kranstvo i stoicizam: bog jezakonodavac,ovjek poprirodnomzakonu (po umu) pristupa politikom poretku i tako postaje lanopeg boanskog poretka ('kozmopolisa'). Dakle, najbolji poredak nije ljudski (kao uAristotela), nego je ljudski poredak podreen boanskom -pol. fil. kod Tome gubi znaajMORALNA VRLINA I NARAVNI ZAKON

    - moralni postupci - ovjek bi (to je tomizam) trebao djelovati ''u svjetlu onoga to jest ilisvoje razumske pri rode''. To je blieprirodnoj znanostinego udorednoji strogorazumski (pretpostavlja se da je razum temelj svega i da ovjek zna da je to njegovapriroda). Spekulativno-umski je jasno da je udoreepo prirodibolje od neudorea (nepita se ''zato ovjek treba biti dobar'' - to Toma podrazumijeva - nego ''to je dobarovjek?''). ovjek, koji je za razliku od drugih bia obdare razumom, sudjeluje u ''poretkuboanske providnosti'' mnogo vie nego druga bia: Toma se ovdje i na jo nekimmjestima znaajno udaljava od Aristotela- naravni zakon samo djelomino usmjerava ljudsko dobro djelovanje, jer je openitiljudi poznaju samo najira njegova pravila. zato ga treba dopuniti lj udskim zakonom.Ljudski zakonje izveden iz naravnog. Jasno, ljudsko djelovanje je uvjetovano brojnim

    silnicama, i zato je njegova udorednost odreenaposebnostima. Nisu svi ljudi sposobniza istu razinu udorea (zbog svih okolnosti u kojima se nalaze) - Aristotel tvrdi da se prirodni zakon mijenja, a Toma tvrdi da postoje neki njegovi opi,nepromjenjivi dijelovi prir. zakona (dakle, da postoje situacije u kojima ovjek po svomudoreu ne moe i ne smije drukije postupiti nikad i nigdje). Ta opa naelaprirodnogzakonazakonodavac uzima za ljudski zakon: ona kojih se mora pridravati u ljudskomdrutvubez ostatka - utoliko to gra. zakon doslovno prepisuje prir. zakon, moe se reida segraanska i prirodna pravednost za Tomu preklapaju. Savren graanin =savren pojedinac. Toma je pobornik ropstvaBIBLIJSKA VJERA I FILOZOFIJA

    - Toma: sinteza kranstva i Aristotelove filozofije. Prirodni zakon ima udio u razumuine svodi se iskljuivo na volju boju (postoji dobro i loepo sebi, a ne samopobogu)- Toma: ''Aristotela prvenstveno zanima srea ovjeka u ovom ivotu, a kranstvo uonom ivotu''. Unato tome, Toma jako puno prihvaa Aristotela; autor misli da se tekomogu dvije tradicije (filozofska i kr.) spojiti bez bitne izmjene / likvidacije filozofije

    MARSILIJE PADOVANSKI (1275. - 1342.) - autor: Leo Strauss

    - kranskiaristotelovac. Djelo ''Branitelj mira'' (''Defensor Pacis''). On je posve druijikr. aristotelovac od Tome Akvinskog. Odvaja pol. teologiju od pol. filozofije- dri se Aristotela: drava postoji radi dobrog ivota, a dobar ivot je djelovanje kslobodi.

    - Aristotel nije poznavao samo jednu vrstu bolesti politikog drutva:papinsku pohlepuza moi (i samu golemu mo). To spada u njegovu greku za koju nije kriv: to je biopoganin. Ipak A. dobro primjeuje dasveenici ne mogu biti dio vlasti. A i tvrdi da jereligija politiki korisna (i zbog straha od kazne na onom svijetu). Sveenici su uitelji, ane vladari. ''Branitelj mira'' je branitelj mirnoga poretka, jer Marsilije tvrdi da se vlastnemoe podvajati izmeu vjerske i svjetovne vlasti. Papinska vlast prijeti da uniti dravuuope. Zato Marsilija ne zanimaju dobri zakoni i vladavine, negozakoni i vladavineuope('sve je bolje od bezvlaa'). Zakoni nisu manje zakoni ako nisu pravedni - M., kao i kasnije Rousseau, tvrdi da je narod = najvii zakonodavac (narod = suveren);

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    16/54

    to je razlika od Aristotela, koji je u vladi vidio suverena

    - zato narod treba biti zakondavac: 1. ako svisudjeluju u donoenju zakona, to jejedini siguran nain da nitko ne donosi zakon protiv sebe: zato je puk najboljizakonodavac; 2.svaki graanin je zainteresiran da potuje zakon koji je sam donio; 3.svi nadgledaju zakon (a ne samo nekolicina), jer im je to u interesu. Opasno je dati vlast

    jednome ili nekolicini. Dakle, Marsilije je populi st i antikl er ikalac.- M. nije za naprosto puk, nego za ''bolji dio puka''. Suveren (kontradiktorno prijanjemtekstu) je vlada/vladajui, koji su 'uzrok' narodnoj volji. Vladajui su 'causa efficiens'.Vladajui ipak ostaju iznad zakona i ne moe ih se (uvijek) kazniti- M. u istom djelupotvruje narodni suverenitet i opovrgavaga. Marsilije ''osciliraizmeu naroda i apsolutizma''. No, stvar je u tome da je M.za narod samoprotiv papa.to se tie svjetovne vlasti, M. je pristaa monarhije (''moda''). Dakle, nema proturjeja - bolja mu je izborna nego nasljedna monarhija. Monarhiju, i to izbornu, argumentira

    razboritou. Razboritost je potrebna za usklaivanje mnotva ljudskih potreba, ona jepraktika mudrost. Zato je ipak najbolja i najprirodnija aristokracija, jer uvijek ima vie(ali ne previe) razboritih.Puk treba prihvaati (formalno ratificirati) zakone

    - sveenici ne smiju biti vladari: po krantvu takoer: moraju biti ponizni i nemati vezesa svjetovnim i s vlau. M. se pitao i treba li silom privoditi vjeri bezbonike. Svjetovnizakonodavac moe provesti mjere protiv neudorednih (pa i na vjerskoj osnovi)- univerzalni mir - omoguuje ga samo univerzalna politika zajednica, a ne 'univerzalnipastir', tj.papa. Ipak, u toj univerzalnoj pol. zajednici ne moe vladati demokracija (ak iaristokracija teko), nego monarhija. Univerzalni mir, ipak, nije nuan. Dovoljno je dapostoji mirna, jedinstvena vladau svakoj dravi.- M.porieprirodni zakon. Tvrdi da susvi zakoni ljudski i da je razumdovoljan kriterijza stvaranje zakona, ali razum daje tek uvid (a uvid jo nije zakon!). kako nemaju svi tajuvied, ne postoji ni prirodni zakon koji je dan svima. Postoje ipak nekakavaprirodna

    prava, koja su skoro openito prihvaena (na cijelom svijetu). Ona su univerzalna, alinisu strogo prirodna (jer ih ne odreuje razum). Ono univerzalno prihvaeno nijerazumno, a ono razumno nije univerzalno prihvaeno.Rijetki su sposobni zakontemplativni ivot(digni luce pauca)- drava kod M., zaudno,slui dobrobiti tijela. Kaem zaudno,jer odbacujeAristotelovu intrinzinost kreposti i postavlja da kreposti i dobrobiti od drave doprinoseprirodnim ciljevima ovjeka (tijelu, dakle)

    NICCOLO MACHIAVELLI (1469. - 1527.) - autor: Leo Strauss- na krilima ''protuteleolokog zanosa'', vrhunska vrijednost kontemplativnoga u politikojfilozofiji se dovodi u pitanje (i postavlja se, oito, realizam). Politika filozofija sMachiavellijem zavrava s klasinom / tradicionalnom pol. fil. i poinje moderna- pojam vrline se esto traio u antikih autora, od Sokrata (eksplicira ga Aristotel). No,od Machiavellija sepojam vrline u politikoj filozofiji mijenja. Iako je praksa kojuMachiavelli brani postojala u povijesti politike, Machiavelli je prvi koji ju je teorijskiobranio i postavio kao uenje. Hobbes i Spinoza, koji dolaze nakon njega, batine mnogood Machiavellija (Hobbes to nije priznavao, ali tvrdio je isto to i Machiavelli: da sufilozofi u svojim politikim sistemima - mislei prvenstveno na antiku - gradili ''kule uzraku'' i da je tek on, Hobbes, zaetnik prave politike filozofije). Spinoza se pakotvoreno poziva na Machiavellija u svom uvodu u ''Politiki traktat'', kad kae da nee

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    17/54

    istraivati drave kakve bi trebalebiti, nego kakvejesu (za razliku od dotadanjihfilozofa), dakle uraunavi ljudskestrasti. To sve ima porijeklo u Machiavelliju: on jeprvi kritizirao klasine idealne pol. tvorevine kao to je politeia (samo ogromna sreamora se poklopiti da bi se stvorio takav poredak). M. se protivi ideji da krepost vodi srei- zato, po M., vrlina nije ono to se uobiajeno misli da jest. Po M., bolje je da se ljudi

    boje vladara, nego da ga vole (jer strah ovisi samo o njemu, a ljubav i o podanicima); aline treba im omrznuti. Okrutnost moe biti vrlina! Machiavelliju vrlina nije = dobrota.Vrlina je odlika vladara, dobrota (koja proizlazi iz straha) puka - vladavina se ne uspostavlja dobrotom/pravdom (iako je se tako najee odrava);naprotiv, temelj vladavine je nepravda (Strauss: ''temelj pravde je nepravda, moralanemoral, zakonitosti nezakonistost/pr evrat, slobode tiranija'')

    - Machiavelli sebe moda vidi kao proroka osloboenja (i ak ujedinjenja) Italije - najtee je uvoditi nove poretke, tvrdi Machiavelli (uvoenje je za vladare, a odranje jeza puk). Machiavelli ima dva koncepta koji su potrebni za izgradnju i odravanje vlasti:vrlina (virtu) i srea (fortuna)- Machiavelli izbjegava pojam tiranina. Smatra (u ''Prvoj dekadi Tita Livija'') da vladar,

    kad stekne novu dravu, u njoj mora apsolutno sve promijeniti (''bogate osiromaiti,siromane obogatiti'') tako dasvi svoju ast duguju njemu. Pritom se mora sluiti takvimzloinima zbog kojih bi svatko izbjegavao biti kralj i ivio kao obian, dobar ovjek- M. preferira republike; sve to vladar ini trebao bi initi za dobrobit naroda,svakotlaenje treba biti za dobrobit naroda (protiv besmislenog tlaenja!)

    MARTIN LUTHER (1483. - 1546.) I JEAN CALVIN (1509. - 1564.) - autor: Duncan

    B. Forrester- Lutherova i Calvinova nauavanja o praktinim svjetovnim stvarima, tj. o politici,neodvojiva su od njihove teologije. Njih dvojica imaju vrlo slino miljenje o politiciOSNOVA TEOLOGIJE POLITIKE

    - opravdanje vjerom - oba reformatora tvrde ovjekovu potpunupokvarenost i zlo.Spasenje ne moe doi od naih dobrih djela, jer su ona nitavna, a kamoli odindulgencije i sveenikog oprosta. Iskljuivo bog nas moe privesti pravednosti, i toiskljuivo vjerom (ne djelima! Nema spasa pomou ljudskog napora) -sola fide- autoritet Svetog pisma - filozofija nije nikakav kriterij za tumaenje vjere, negosamoBiblija!Iskljuivo iz Pisma. Iz Biblije Luther i Calvin izvlae i naputke za politiku, oblikvladavine, poslunost itd. -sola scriptura- opravdanje i etika - no, ako se ne moe dobrim djelima opra(vda)ti pred bogom, akoljudsko mjerilo dobrog nije nita pred bogom, zato onda uope biti dobar? Reformatorikau da ipak ima smisla biti dobar: upravo nakon to je ovjek opravdan iskljuivovjerom, postaje dobar. Nije dobar da se opravdava, nego je opravdan pa postaje dobar - itako imamo etiki sistemDVA KRALJEVSTVA

    - ovjek ima ''dvojno dravljanstvo'': jedno nebesko, drugo graansko. U nebeskom ebiti potpuno slobodan, u zemaljskom je neslobodan. Oba kraljevstva imaju istogsuverena, naime boga: on brine za nas i na ovom svijetu. no, ljubav prema bogu i prema

    blinjima (religija i politika) su kompatibilni: kad se ini jedno, ini se i drugo. Meutim,pokuaj crkvene vlasti da postane svjetovna i obrnuto je ''avolje djelo''- drava ne moe ovjeku priutiti opravdanje (spasenje), iako ga moe izvesti na pravi

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    18/54

    put. Samo putem crkve se to moe ''u ovom grijenom svijetu'', ali ne na ovaj papinskinain. Luther doputa nadzor drave na crkvom (nad formom crkve, a ne nad''nevidljivom crkvom'' tj. bojom filijalom), Calvin manje. Crkva i drava su neovisni kaovlasti, ali bez zdravlja jedne nema ni zdravlja druge. Meusobno se podupiru - teologija ne moe zamijeniti politiku ni u teoriji ni u praksi; Luther kae da ''ne moe

    vladaru govoriti to da ini, nego to da ini kao kranin''. Politika, kao i filozofija, setemelji na razumu,a teologija ne Svetom pismu su u politici bili odlini (npr. Ciceron)TO JE OVJEK?- ovjek je grean. Njegovo zlo je suprotstavljenost razuma i volje (i to ne tako da jeuvijek razum u pravu!).Razum nije dobar za pitanja vjere, ali dobar je za ''nie'',svjetovne stvari (npr. politiku i ekonomiju). ovjek je grean, stavio se u neprijateljstvo sbogom i zato ga treba sputavati. Prvobitno je bio nevin, ali sad treba politiku vlastVLAST I NJEZINE GRANICE

    - za razliku od anabaptista, L. i C. dre da treba postojati graanska vlast; i da se papa unju ne smije uplitati, niti ona u crkvene stvari. Ne postoji nikakav narodni suverenitet (ni

    drutveni ugovor), sva vlast dolazi od boga i drava je sluga boji na zemlji

    - teko je rei koji je najbolji oblik vladavine, ali vlast je postavljena od boga i treba jepotivati takvu kakva jest. Koji oblik vladavine je najvaniji nije ni toliko vano, vano jeda drava slui svojoj svrsi (ona je tek sredstvo, ne treba joj pridavati preveliku panju) - Luther misli, monarhija je sasvim OK, jer ljudi su zli i treba ih zauzdavati, no vladartreba imati moralne i religijske granice. Calvin bi ograniio vladara, dakle aristokracija- mo/vlast je od boga, a ne od naroda (ona je boji dar, nema ovjekovog djelovanja uvidu revolucija ili narodnog suvereniteta). Kako je vlast od boga, posluhom njoj poslunismo njemu - svatko treba biti podloan vioj vlasti, ali je se moe (dunost je) kritizirati.No, nema nikakvog ruenja vlasti, svaka vlast je bolja od anarhije. Tirani ne mogu nitapostii, jer pravo kraljevstvo je ono boje. Kad moemo prkositi? Vladaru smo uvijekpodloni, ali samopo bogu.Kad vladar, stoga, naredi neto protiv boga, moramootkazati posluh vladaru. Pokoravamo se prvo bogu, tek potom ljudima. Ne trebamoslijediti naredbe vladara koje kre boje zapovijedi - i to se ne preputa pojedinevojprocjeni vladareve zapovijedi, nego bojoj rijei- to se tolerancije tie, Luther je u poetku bio njen pristaa, a kasnije je podravaoprogone i ak bio ''krvoedan'' (autor); Calvin je konzistentniji i on je da se nevjernikekanjava i progoni.ZAKON- tri su zakona: boanski (bog ga je dao u Sv. pismu), prirodni (ljudima shvatljiv iobvezujui) i pozitivni (donosi ga svjetovna vlast)- boanski zakon = vjean i apsolutan. On je definitivni kriterij, saet u Dekalogu- prirodni zakon = u biti jednak boanskom zakonu, no sastavljen tako da buderazuml ji v svim ljudima (bili vjernici ili ne): opa naelapravednosti. A boanski zakonslui da ispravi sve nedoumice oko primjene naravnog zakona - dravni zakon = naprosto odrava izvanjski red u drutvu (ali takoer po volji bojoj).Oni su razliiti za razliite narode, ali sve ih vodi jedno naelo: ljubav (prema blinjem)POLITIKA KAO POZIV

    - ovjek ima poziv uope, poziv kao ovjek: 1.pozvan je od boga na spasenje; 2.pozvan je vriti dunosti na zemlji. Za protestante ne postoji sveeniki poziv, jer on''odvaja sluenje bogu od sluenja blinjima''. Nabojem pozivu temeljimo sve svoje

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    19/54

    djelovanje. Dravnik u politici zamjenjuje boga, prema tome se poziv dravnika trebavie cijeniti. Kad vladar nekog ubija, to je po bojem nalogu. No, vlast dravnika je''posuena'' od boga i pripada samo bogu - pobuna je po Lutheru takoer kazna tiraninu(no, to je samo 'injenica', a ne opravdanje pobuna)- heroj (''Wunderman'')je, po Lutheru, ovjek/dravnik koji dolazi u razdoblju izmeu

    dvije vlasti, koji ustanovljava novi poredak. To je inae pojedincu ''preuzetno'' initi(mijenjati poretke), ali bog u iznimnim situacijama to doputa/potie. Bog njima upravlja.Onismiju pogaziti zakon, dii bunu i narod ih s pravom slijedi, jer su od boga

    RICHARD HOOKER (1553. - 1600.) - autor: Duncan B. Forrester

    - odgovara puritancima kalvinistima, koji potpuno odbacuju razum i tvrde da je Sv.

    pismo jedino iz kojeg se mogu izvui politike upute (u svim svojim pol. prijedlozimakalvinist Knox iznosi argumente iskljuivo iz Biblije). Kalvinistiki puritanci tvrdili su dadrava treba biti apsolutno podreena crkvi i zagovarali su oruani otpor bezbonom /nasilnom vladaru; Hooker napada taj ''biblijski radikalizam'' i kae da se ponekad i Isussluio razumom. Hookerovi ''Zakoni crkvenog poretka'' (''prvo veliko filozofsko i

    teoloko djelo na engleskom'') poinju teleologijom: sve je svrha konanom cilju,'summum bonum', bogu. Bog je zakonodavac vjenog zakona koji je razuman. Pomourazuma se pribliavamo vjenom savrenstvu, bogu. Biblija nije zamjena za razum (kao upuritanaca), nego s njim kompatibilna.

    -politika organizacijaje proizvod razuma i ona pomae u ljudskom dostizanjusavrenstva (boga). Najzakonitija je ona vlast koja ima suglasnost cijelog naroda (slinougovoru!), ali ne moe sva vlast proizlaziti iz suglasnosti.Autoritet vladara ide prekoboga. Dakle, preko vlade vlada narod (opa volja) i u to ne treba dirati (ne revoluciji!)- i crkva i drava trebaju imati razuman poredak. Crkvu i dravu se ''ne moe strogorazdvojiti'': duhovno je potrebno dravi, drava je potrebna za duhovno savrenstvo. No,crkvom se treba vladati suglasnou (protestantski, protiv jedne osobe (pape))

    FRANCIS BACON (1561. - 1626.) - autor: Howard B. White-po Baconu, ne postoji causa finalis na nebu, izvan ovjeka. Ona je unutar ljudskoga. Ato najvie to ovjek moe stvoriti (ta causa finalis), je najbolja drava. Nju Bacon zove''Novom Atlantidom'' (to je i naziv njegovog glavnog politikog djela)-postoje slinosti Bacona s Machiavellijem (npr. i Bacon je realist u politici), iako B.stvara zamiljenu dravu, i nije muslavajedini pokreta politikoga (kao Machiavelliju),nego i slava i mudrost. Znanstvenici/izumitelji su stoga kod B. na vioj cijeni nego heroji.U skladu s time i B. u ''Novom Organonu'' trai naela moderne znanosti; vjeruje utehniki napredak. Odbacuje kruenje, vjeno vraanje istog (krug roenje-rast-ivot-smrt), i tvrdi da se u povijesti krugovi ne vraaju na poetnu toku- B. je smatrao da je za razvoj ovjeka, znanosti i dosizanje najvieg dobra potrebanstabilan politiki sustav, i utoliko je Bacon konzervativac. Valja odrati tri institucije:krunu, crkvu i carstvo. On je u poledu prva dva monarhist i anglikanac, a u pogledutreeg (carstva) je imperijalist. Smatra da valja odravati veze s prekomorskimimperijima i vladati njima. Zanimljivo, pravedno je i izvriti svoju ''dunost''imperijalistiki se ireci, i ratovati protiv imperijalnih osvajaa. Bacon je, kao praviEnglez, pomorski imperijalist - tu se u vezi pomorske trgovine vie obraa graanstvu, ina pomorstvu i trgovini bi leala i Nova Atlantida

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    20/54

    - ipak, cilj Baconova imperijalizma nije prevlast Engleske, nego vlast ovjeka nadprirodom. Nova Atlantida bi trebala znaiti obeanu zemlju. Ona jepreivjela potoppomou baconovske znanosti. Drutvo natoj Atlantidi ima univerzalne vrijednosti (ne tekkranske i zapadne)-sklonosti - svim ljudima priroene;poremeene sklonosti - strasti. Ljudima trebaju

    vladati prirodne sklonosti, i tad e im ono najvie biti - filozofija. Postavlja tri klase:filozofe, strunjake iiru javnost. Ukratko, Nova Atlantida je neto slino MorusovojUtopiji, ali i nekim Platonovim projektima

    - Bacon je dosta, ini se, protivan utjecaju religije- kad se zavlada prirodom, moi e se stvoriti, izgleda po Baconu, savreno drutvo

    HUGO GROTIUS (1583. - 1645.) - autor: Richard H. Cox

    - Grotius je prvenstveno pravnik. Njegova rasprava (koju on zove pravnikom) ''O pravuu ratu i miru'' je ne samo rasprava pozitivnog prava niti samo rasprava o meunarodnompravu kako bi ime moda govorilo. Dapae, on govori i oprirodnom i ojavnom pravu.- Grotiusova pretpostavka: ovjek jepo prirodi umno i drutveno bie. Na poetku djela

    preformulira klasinu raspravu izmeu konvencionalista i pristaaprirodnog prava(vidiuvod u ovu ''Povijest politike filozofije''). U uvodu, Grotius Karneadu umee rijei da jepravda ljudski izmiljena, da zakoni postoje da bi se ljudi zatitili - ne postoji prirodnapravda. No, drugo stajalite je da je ljudima um prirodani da jepotreba za drutvomprirodna, pa prema tome i pravednost. Grotius prihvaa tu drugu postavku- dakle, ovjek je umno i drutveno bie, pravo (ius) = pravedno. Ono to je protivprirodnog drutva i poriva za drutvom je nepravedno- osobno pravoje drugo, ono se odnosi na osobe: to one mogu imati i initi. To su nekasubjektivna i neotuiva prava pojedinca (mnogi su mislili da se tim uvoenjempersone upravo Grotius udaljio od rimskog iusa). No, do pune afirmacije individualizmadolazi ne

    od Grotiusa, nego od Hobbesa

    - osim prava kao pravde i osobnog prava, postoji i pravo kao zakon, koje odreujedjelovanje i nosi sankciju

    - dalje topravo kao zakon Grotius dijeli na prirodno pravo (ius naturale) i pozitivno

    pravo. Pri rodno pravoje odreeno prema bitnoj ljudskoj prirodi: ono to jest ili nije uskladu s umnom prirodombog nalae ili zabranjuje. Meutim, ono ne ovisi o bogu (tuGrotius raskida uvrijeenu ovisnost prir. prava o bogu). Glavni dokaz postojanjaprirodnog prava je univerzalna suglasnost svih naroda i kultura o nekim stvarima

    - pozitivnopravo G. dijeli na boansko i ljudsko. Od ljudskih prava, postojipatrijarhalnopravo (oca, gospodara itd.),graansko pravo (ius civile, postoji u ureenoj gra. vlasti) ipravo naroda (ius genti um, suglasnost mnogih ili svih naroda - ono nije isto to iprirodno pravo jer jepromjenivo i temelji se na volji a ne na razumu)-pravo minuciozno odreuje, ali politike poretke vie kako je naao kod drugih filozofa(npr. graansko pravo zasniva na gra. dravi). Zapravo prihvaa ope postulate, daovjek svoj umni potencijal moe ostvariti samo u gra. drutvu i da je vladanje nuno ugra. drutvu. Podjelu poslova u dravi preuzima od Aristotela, i malo modificira: jedandio daje zakone, drugi dio je politiki i bavi se vanjskim i unutranjim poslovima, treidio rjeava sporove meu graanima- najvia vlast za Grotiusa nije suveren kao u Hobbesa. No ona ne podlijee drugoj volji,iako je ograniena prirodnim i meunarodnim pravom - ipak je potrebanpristanak za

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    21/54

    vlast, po prirodi. No monarh nije ovisan o podanicima, iako je dobra vladavina ona koja

    vlada na korist podanika. Ali pravo na revoluciju ne postoji, od dobra podanika je preijavni mir.Najvia vlast je nedjeljiva i sastoji se od tri navedene grane vlasti- glavna tema Grotiusove teorije meunarodnog prava jepravedni rat. G. tvrdi da jepravedan rat mogu. Nije zabranjena svaka sila, nego tek ona protudrutvena: ona koja je

    protiv prava ili imovine. Rat je pravedan kad se vodi za mir, kad je obrambeni ili kad jeodgovor na nepravdu

    THOMAS HOBBES (1588. - 1679.) - autor: Laurence Berns

    - Hobbes svoju politiku filozofiju izlae u ''Elements of Law'', ''De Cive'' i ''Leviathan''- Hobbes eli: 1. moralnoj i politikoj filozofiji po prvi puta znanstveno utemeljiti; 2.uspostavitigraanski mir i usaditi ljudima sklonost da ispunjavaju svoje graanskedunosti. Po njemu, tradicionalna filozofija je promaila, jer je teila za najviim ljudskimidealom, pa time i idealnom dravom. Zato nisu uspjeli uspostaviti graanski mir. OvajHobbesov potpuni raskid s tradicijom je priredio Machiavelli. Machiavellijev realizam(za razliku od idealizma Platona i Aristotela), tj. odbacivanje tenje da se ljude usavri i

    prihvaanje istinskih ljudskih ciljeva, kakvima veina ljudi tei, Hobbes prihvaa ikonano raskida s utopijama.- no, za razliku od Machiavellija, Hobbes uvodi prirodni zakonpo kojem ljudi

    realistiki postupaju i koji je za ljude obvezujuite ih vodi k svrhama graanskogdrutva. Tu je raskid s idealizmom, uprirodnom zakonu kod ljudi - ljude vodi strast, a neum. Hobbes je mislio da je time otkriopravu ljudsku prirodu i zato se smatrao prvim

    pravim politikim filozofom, da je otkrio to nije nitko prije njega.- Hobbesu je uzor znanosti geometrija, aprvo poelo mu je kretanje, promjena mjesta-zato je Hobbes materijalist i mehanicist, i to primjenjuje i na ovjeka. Iz tih mehanikih,geometrijskih procesa Hobbes izvlai ljudskestrasti, a iz strasti se izvode naelapolitikog ivota. Smatra da se ta pravila mogu izvesti iskustveno, analitiki-po H., ljudsko ponaanje se razumijeva kao ''mehanika psihologija strasti'' (autor). Nepostoji dobro i zlo, nego ljudi prema svom svianju proglaavaju dobro i zlo. Ciljevepolitike stoga treba odreivati s obzirom na ljudsku prirodu . Ali, kako se ta prirodaodreuje? Ljudske strasti su odreene uprirodnom stanju (ovjek nije ni drutveno nipolitiko bie, misli H.!) - sva graanska drutva su proizila iz tog prirodnog stanja(nevano je je li takvo stanje zaista povijesno). Prirodno stanj e je izvedeno iz ovjekovihstrasti- iz toga gledamo prirodu ovjeka i kako na temelju toga zasnovatipolitikiporedaki odrediti njegove ciljeve, te odrediti kako ih ostvariti.

    - ljudima je najvanije samoodranje, najjaa strast = strah od nasil ne smrti. Uprirodnom stanju su ljudi podjednaki (bilo snagom ili lukavou, svatko moe ubitisvakoga) - ta jednakost ljudi se oituje i u jednakomstrahu od nasilne smrtii jednakojtenji (elesigurnost). Svi ljudi tee novim i novim potrebama kroz svojestrasti, anajvanija odrednica jestrah. Zbog ljudskih strasti (hvalisanja, nadmetanja inepovjerenja) u pri rodnom stanju vlada rat svih protiv svih, i jedina sigurnost koju ljudiimaju je njihova snaga ili lukavtina- u prir. stanju zato nema obraivanja (kultiviranja) zemlje i ivotinja, nema trgovine niznanosti; ima samo straha od nasilne smrti.Nema ni pravde, jer pravda podrazumijevazakone. ovjek zato tei miru graanskog stanja, jer eli a) izbjei strah od nasilne smrtii b) udoban ivot. Zato razum ljude navodi k tome da ustanovi gra. stanje koje to ispunja

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    22/54

    - Hobbes: smatra da je prirodno pravo na samoodranje pojedinca osnova za njegovedrutvene obaveze (zato on ima uvijek pravo braniti svoj ivot), i utol iko je Hobbesutemelj itelj modernog liberali zma(autor). Prava pojedinca proizlaze iz njegove sebineelje za udobnou i straha od smrti, te ustanovljavaju pravila za ivot u gra. drutvu(zato su mnogo efikasnija od antikog idealizma, jer im je temelj sebinost). U

    prirodnom stanju pojedinac ima pravo na sve to slui njegovom samoodranju (kasnijeto transponira u gra. stanje). Zato je 1. prirodni zakon = tenja miru, iz kojeg slijedi 2.prirodni zakon =pojedinac se odrie svojeg prava na sve, ukoliko to uine i svi drugi, izadovol java se s jednako slobode za sebe kao i za druge - tako nastaje drutveni ugovor- drutveni ugovor obvezuje pojedince na poslunost suverenu kojem su prenijelisvoja prava. Dakle, kad je pravo jednom preneseno, mora se izvravati obaveze.Neizvravanje obaveza = nepravda(koritenje prava koje smo prespustili). Dakle,pravednost i nepravednost potrebuje postojanjesile (suverena), koji treba osigurati dastrah od kazne za neizvravanje obaveza bude dovoljno velik (nema morala, u igri jesamo strah). Dakle, prirodni zakon nas tjera da na koncu postanemo druevni imiroljubivi. Zato u gra. stanju vlada pravilo ''ini drugima to i sam eli da ti oni ine''

    - samo u vladavini sile, pol. iliti gra. stanju, postojisigurnost da e sepotivati prir.zakone. I zato samo u gra. stanju postoji pravda i nepravda (oni, kao i krepost i porok,nisu odreeni nikakvim moralom, nego naim strahom od kazne i nadom u dobrobit) - Hobbes dravu prvi odreuje kaopravnu osobu(suverena vlast, tj. vlast u dravi, jenastala od mnotva a povjerena jednoj osobi ili vijeu), zato to osoba predstavlja volju,pa se tako dobiva efekt dasuveren svojom voljom objavljuje volju svih graana- drutveni ugovor ima dva dijela: 1.svi lanovi budue drave su se sporazumjeli da eprihvatiti bilo kojeg lana kojeg veina izabere za suverena; 2.glasovanjem se odreujetko e biti suveren. Oni koji ne stupe u ugovor, ostaju u stanju rata. Posve je svejednozato se ulo u ugovor: silom, strahom ili svojevoljno: uvijek je motiv ionakostrah(i kodoinske i despotske vlasti). Ako neki osvaja osvoji dravu, svejedno, ako ostajemo ondjei iz straha se dajemo njemu u zatitu, smo pod vlau.Posluh se razmjenjuje za zatitu- 1. pravo suverena: pravo na kanjavanje; podanici se ne smiju opirati, jer suveren nijesklopio nikakav ugovor, nego samo podanici i zatosuveren ima sva prava kao u prir.

    stanju. Suveren ne moe poiniti nepravdu. Ostala prava suverena: na rat i mir, naubiranje poreza... i zakonodavstvo je u rukama suverena! Ljudi e sluati samo onogakoga se boje. Suveren propisuje i vlasnitvo; i sudbenu i izvrnu vlast ima suveren.Suveren ima apsolutnu vlast, ne mora potivati zakone i moe ih ukinuti, ne moe ga setuiti- ipak, postoje neka neotuiva prava podanika: on ne mora posluati zapovijed da se daubiti ili liiti vlasnitva neophodnog za ivot. Hobbes ne dozvoljava pobunu ali priznajeda ostaje njena mogunost. Ipak,suveren nema razloga zlorabiti svoju vlast jer njegovaapsolutna vlast upravo proizlazi iz zadovoljstva podanika

    - vlast suverena nad ljudima traje koliko i njegova mo da ih titi. Tko ima vlast tititisve, ima vlast i tlaiti sve. Leviathan je suveren, zemaljski bog koji ljudima silomistjerava oholost i elju za nadmoi-po Hobbesu, razlike izmeu dobrih i loih vladavina (demokracija - ohlokracija,monarhija - tiranija i aristokracija - oligarhija) su nitavne, proizlaze iz ljudskih sklonosti.Ne treba razlikovati monarhiju od tiranije, jer u svim oblicima vlasti zajednika je koristi vladara i naroda: mir i sigurnost. Zato su ''vlast vlade i sloboda graana svuda jednaki''

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    23/54

    - kako je logino da e vladari uvijek najvie promicatipojedinani interes (jer su ljudi),tad je najbolja vladavina ona u kojoj su opi i privatni interes najjae vezani: monarhija- to blie demokraciji, to gora vladavina. Prava monarhija je jedino nasljedna (izborna biznaila da je suveren ono tijelo koje bira). Sudac je tumazakona, koji je volja i razumdrave (suverena). Nita to ljudi stvore nije vjeno, ali se drava moe barem tako

    kvalitetno izgraditi da se ne raspadne zbog unutranjih nemira - kad se suveren odrie nekog svojeg prava, kri svoju dunost. Monarh se ne moezbaciti, niti podlijee vlastitim zakonima (kako bi neki ''isprazni'' filozofi htjeli: Grci iRimljani).Najvee zlo jegraanski rat-pod sigurnosti graana koju suveren treba osigurati, Hobbes misli i na zadovoljstva- suveren odluuje o ivotu i smrti. Ako podanici mogu nai veu nagradu od ivota iveu kaznu od smrti, jedino tad mogu sruiti suverena

    RENE DESCARTES (1596. - 1650.) - autor: Richard Kennington- Descartes nije straight politiki filozof, ali donekle se nastavlja na Bacona kad tvrdi dae nova filozofska metoda rezultirati najveim skladom filozofije i drutva te drutvenom

    blagodati.Najvii cilj bio bi ''savrena moralna znanost'', koja bi se postigla''politikom suradnjom'' izmeufilozofije ijavnosti- za D., uz pomo znanosti se postie sva korisna spoznaja. Od stare filozofije (antike,''poganske'') prihvaa (u potpunosti) samo matematiku. Umjesto antike podjele nakreposti istrasti, D. radi podjelu na dobre i loe strasti. D. eli novu metodu- ''razum je u slubi volje'' (tako doslovno autor lanka kae)- najvee praktino majstorsko djelo ovjeka je zakonodavstvo- metoda, ako se njome pravilno koristimo (kao matematikom), moe odstraniti negativneutjecaje strasti na na razum, jer metoda nije tjelesna ni osjetilna. Metoda bi nas ''oistila''od mnijenja i od svega to nema sigurnost matematike. Politika privatnareformabi zatotrebala poi od ''riznica mnijenja'', od kola, jer one direktno stvaraju mnijenja i time sutemelj drava. Javna reformaje neto drugo - tu D. (iako je prilino uvijeno pisao opolitici) eli reformu tako da se filozofija i javnost savreno poklope- Descartesova filozofija (temeljena na znanstvenoj metodi) trebala bi istisnuti

    ''spekulativnu filozofiju''i otvoriti put za najbolju praktinu filozofiju i najbolji poredak- postoji u namazakon koji nas tjera da se, (u)koliko moemo, brinemo za ope dobro.Kako god, sve to se temelji na Descartesovoj metafizici i fizici, dakle njegovom

    poimanju znanosti kao temelja svega- uz nae miljenje kao temelj naegpostojanja(cogito ergo sum), D. brani i da je sve tou naoj volji i da smo stoga samostalni (samostalni smo spoznajno, jer iskljuivo time tomi mislimo znamo da jesmo, i time smo samostalni voljno

    - temeljni Descartesovpolitikipojam je irokogrudnost(kaostrast (!)), to jeekvivalent Aristotelovoj velikodunosti (megalothymiji?). Oni irokogrudni su za D.roeni takvi, i time roeni za vladare (za Aristotela, recimo, najvia krepost je teorijska,ali Descartesu je to irokogrudnost, kae autor). irokogrudnost je osnova prava - D.nema nikakvu teoriju prir. prava. I D. (poput Bacona) teisvladavanju prirodeputemfilozofije, i to jepraktino dobro za ljude. Drutvo i zakonodavstvo moraju promicatiznanost - to je prosvjetiteljstvo, ''opa politika koja proizlazi izfilozofije''. Pravi,razboriti vladari e prihvatiti prosvjetiteljstvo, kontra praznovjerja, za ope dobro- Bacon i Descartes uvode projekt znanosti i ideju napretka iz samog ovjeka (ne boga);

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    24/54

    samo to, po Descartesu, Bacon nije shvatio da je matematika taprava metoda znanosti

    JOHN MILTON (1608. - 1674.) - autor: Walter Berns- odrao govor u kojem kritizira britanski Parlament zbog donoenja zakona koji seodnosi na dozvolu tiskanja (knjiga), koji je pretoen u njegovu ''Areopagiticu''

    - protivnik monarhije, republikanac; zalagao se za mjeovito pol. ureenje (s elementimademokracije, aristokracije i ak monarhije). Branitelj ustavne vlasti, smatrao je da jeEngleska predodreena da pronosi ustavnu vlast. To je temelj slobodne republike, za kojuse zalagao Milton. Miltonovi pol. pogledi su sadrani uglavnom u njegovimpamfletima,koji su tada bili praktini korisni (bio je pristaa prvo Parlamenta protiv kralja, potom iCromwella)

    - nije bio demokrat, nije volio svjetinu, iako je zahtijevao ista prava za sve. Narod je

    izvor autoriteta kralja, narod moe taj autoritet iodbaciti (svrgnuti kralja). Bog nije daokralju vlast, nego narodu koji je daje kralju. Milton je bio i za vjerske slobode- izvrnapolitika vlast nije ni kraljeva ni narodna, ve u rukama najboljih, ''odlinika''(ali to nije plemika aristokracija, nego aristokracija po sposobnosti - iz srednjeg sloja).

    Najsposobniji vladaju uz suglasnost naroda; M. eli i ravnoteu institucija (jasno, jer radise o mjeovitoj vladavini) i zato bi ograniio pravo glasa. Vano je da su biraiobrazovani i da biraju one koji e vladati pravedno / na opu korist- M. je estok kranin, no smatra da se sveenitvo ne smije mijeati u svjetovnu vlast(kao to si je dozvolio papa). Predlagao je Cromwellu da se ne mijea u crkvu, jer jevjerovao u potpunu odvojenost crkve i drave - tako se najbolje pronosi kranska vjera- cilj politikog ivota je sloboda (''bez obzira priznavao to narod ili ne''). Milton je zaslobodu tiska islobodu nauavanja (i sumnje u nauk) (utoliko je ak i za negativnuslobodu, tj.slobodu od vlasti). No, nekima nije dovoljna ni negativna sloboda (od vlasti)

    da bi bili istinski slobodni. Istinsku slobodu donosi tek Isus - M. je pristaa reformacije.

    BARUCH SPINOZA (1632. - 1677.) - autor: Stanley Rosen- Spinoza je prvi sustavno obranio demokraciju (u Teoloko-politikom traktatu), i timepokazao svoje nepriznavanje tradicionalne pol. filozofije (to odbacivanje trad. pol. fil. je

    najbolje vidljivo u uvodu u ''Politiki traktat'', gdje Spinoza staje uz Machiavellija izapravo Hobbesa, koji mu je svojevrsni uzor). Smatra da je antika u tom pogledu

    beskorisna, i da treba znanstveno i empirijski pristupiti prouavanju politikoga, kaoMachiavelli- ipak, na stajalitu antike ostaje utoliko to priznaje da vjeni poredak odreuje ljudski(politiki) poredak. Spinoza je na stajalitu stoika koji se mire s poretkom, iako se onmoe promijeniti na bolje (ovaj politiki, ne onaj vjeni)- u tom svom realizmu, S. polazi od prostih ljudskih obiljeja: prvo polazi od moi (npr.pravo see koliko see i mo), kao i Machiavelli, njegov uzor. Ljude se razumijevaonakvima kakvi jesu, a ne kakvi bismo htjeli da budu. Polazi se od onog nieg ljudskog(za razliku od Aristotela i sl.), tj. odpremoi strasti nad razumom. Razum treba obuzdatistrasti, a to e najbolje uiniti ako protiv njih upotrijebi druge strasti, i tako e se ljudeprivoljeti da obuzdaju strasti- zato demokracija stupa umjesto aristokracije/monarhije

    - drutvo nastaje kad ovjek shvati da ono (drutvo), u odnosu na prirodno stanje,uveava njegovu mo. Spinoza priznaje prirodne i drutvene razlike meu ljudima, kojekonstituirajupluralizam, tj. demokraciju nasuprot Hobbesove monarhije u jednoj volji. U

  • 7/26/2019 235269462 Strauss Leo Ur Povijest Politike Filozofije

    25/54

    toj Spinozinoj demokraciji sesloboda govora mora dopustiti radi filozofije; nema

    jednolinosti mnijenja za Spinozu (dok je za Hobbesa volja svih saeta u jednu)- interesi filozofije i demokracije se podudaraju, jedna drugu podravaju i potiu - za Spinozu, pravo = mo. Nagon zasamoodranjemje univerzalan(ne samo ljudimasvojstven) i on jepretpostavka svakog ljudskog djelovanja, pa time i politikog

    - dakle, Spinoza se pita (ako poe od realistinog, znanstvenog razumijevanja ljudskeprirode): 1. koji je oblik najbolje drave? i 2. kako ljude nagovoriti da promijene vaeezakone i obiaje da bi postigli najbolji oblik drave? Na ta pitanja prije odgovara''Teoloko-politika rasprava'' nego ''Politika rasprava'', pogotovo zato to se potonjavie bavi empirijskim pitanjima. I Spinoza misli da je ''Teoloko-politika rasprava''cjelovitija, jer se bavi univerzalnom motivacijom ljudskog ponaanja- on eli izmijenitistav ljudi prema Svetom Pismu, da bi njihove strasti preusmjerio s Pisma na neto drugo - S. je za slobodu religije, ali privatno. Javno, treba postojati nacionalna religija

    - u dravi sloboda ne moe poivati napretpostavci razuma, jer ni ljudska sloboda natome ne poiva, nego napretpostavci strasti. Dvije su osnovne strasti:strah od boli inada za uitkom; ljudi po prirodi pokuavaju bol minimizirati a ugodu maksimizirati, pa

    postaju neprijatelji: zato se dodaje istrrast mrnje tima dvjema. Kad ljudi stvore drutvo,njihove strasti svejednako ostaju; zato jejedna od glavnih svrha drave obuzdavatiovjekove strasti- one se mogu tako da se zaigra na ovjekovu potrebu samoodranja- tako se strast obuzdava drugim strastima (iako je ovjek istinski slobodan kad sepokorava iz razuma, a ne iz strasti) u dravi. Kako pojedinci nemaju ba ogromnu mo uprirodnom stanju, oni svoju mo predaju u ruke suverenoj vlasti kako bi poveali mosamoodranja. Razuman pojedinac e se suverenu rado pokoriti. Najbolja vlast je onakoja ima najbolje/najrazumnije zakone.Isto kao to e se razuman pojedinacdobrovoljno pokoriti razumnim zakonima, razuman vladar e vladati razumno (na

    dobrobit graana). Suveren uzrokuje propast loom vladavinom. Dobra pak vladavinaodrava strah i potovanje svojih podanika. Samo vrhovna vlast ima pravo odreivati toje u opem interesu. No, razumno joj je (zbog samoodranja) zaista initi ono to je uopem interesu: ''najbolja drava je ona gdje ljudi ive slono i ne kre se zakoni ''.Dakle, u najboljoj dravi razum dobro shvaa strasti i zato nad njima prevladava -filozofija je u opem interesu, zato je ''sloboda filozofiranja nuna za mir i pobonost udravi'' (podnaslov ''Teoloko-politikog traktata'') i potvrujeslobodu graana- s obzirom da ''ljude treba voditi tako da misle kako nisu voeni'', demokracija je boljaod monarhije: ''demokracija oponaa prirodno stanje'' (autor) (tj . slobodu pri r . stanja), ito tako topravo = mo, a jedna osoba (monarh) nema dovoljno moi da vlada, pa je zavladavinu bolja raznovrsnost. Ionako se volja pojedinaca mora odraziti u

    institucijama drave, inae pojedinci nee prihvati