Transcript
  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    1/32

    Mr Jadranka Boi

    Beograd, Narodna biblioteka Srbije

    UDK 028:316.72

    ANTROPOLOGIJA KNJIGE I ITANJA

    Vreme je beli pergament i svako na

    njemu

    pie svojom krvlju, dok gastruja ne odnese. (Gotfrid

    Keler)

    Uvodni deo

    Diskurs o knjizi i itanju ima vievekovnu istoriju. ini se da je na tom dugom putu ofenomenu knjige ve sve reeno. Ipak, mi se jo jednom vraamo toj sveobuhvatnoj i

    neiscrpnoj temi i, prolazei kroz razliita istorijska razdoblja, nalazimo u njoj noveaspekte i probleme.

    Antropologija je kompleksna nauka o oveku u vremenu i prostoru. NJen drutveno-istorijski deo (socio-kulturna antropologija) bavi se ovekovom kulturom u najiremsmislu. itanjem se zadovoljavaju razliite kulturne potrebe. Knjiga na najdelikatnijinain utie na formiranje linosti.

    Za knjigu bismo mogli rei da je u izvesnom smislu mikromodel celokupne kulture -tako rei sva njena dostignua utisnuta su u knjizi; knjiga akumulira celokupnovievekovno ljudsko iskustvo. itanje je sm ivot knjige i zato je njena sudbina u

    potpunosti vezana za fenomen itanja. Problemima knjige i itanja uglavnom sepristupalo sporadino i jednostrano (socioloki, pedagoki itd.); meutim, jedno ireprouavanje ovih pojava trebalo bi da se odvija na osnovama uzajamnog proimanjarazliitih nauka i naunih disciplina kao to su istorija, sociologija, psihologija,filozofija, nauka o knjievnosti, bibliotekarstvo i informatika, odnosno, moralo bi da

    bude interdisciplinarno, i to, pre svega, antropoloko (kulturoloko).

    Antropologija pokuava da sagleda smisao i znaenja knjige i itanja, budui daobuhvata totalitet ljudske egzistencije, najdublje ulazi u probleme ljudskog postojanja.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    2/32

    Antropoloka nauka nam pomae da se pribliimo razumevanju oveka i njegovogsveta, otkriva one univerzalne aspekte koji ivot oveka ine ljudskim. Ona ulazi uduhovne pretpostavke ovekove borbe za bogatstvo i svestranost ljudske linosti.Prema miljenju prof. Zagorke Golubovi, antropologija je najkontroverznijamisaona disciplina koja se ne moe jednostavno klasifikovati jer pripada i filozofiji idrutvenim i humanistikim naukama. Ali, antropologija je i najvie osporavana kao

    nauka zbog neuhvatljivosti svog predmeta, zbog ega je danas mnogo vie na linijipostmodernistike misli koja rui vrste barijere izmeu nauke i literature, ukazujuina ogranienost racionalnog saznanja kada je u pitanju polje ljudskog ivota i ljudskestvarnosti.1)

    Moderna antropologija moe da se konstituie kao nauka koja prouava naine na kojiljudi ive (delaju), doivljavaju i saznaju (interpretiraju) svoju praksu i njene uinke,stvarajui vlastite specifine okvire orijentacije i uputstva za ivot, to ini sadrajkulture kao ljudskog sveta. Ona je u osnovi interpretativna nauka u kojoj je kljuni

    problem znaenje (interpretacije, simboli), a ne sma pojava. Oslanja se nahermeneutiki pristup: ona prouava i nain na koji ljudi razumevaju i interpretirajusvet u kojem ive, kakva znaenja pridaju predmetima koje upotrebljavaju i kako ih

    osmiljavaju, tumae.

    Antropologija ispituje vezu izmeu kulture, kao produkta ljudskog stvaralatva, ali ikao konteksta u kojem se vri proces humanizacije individue, i linosti kao subjektakreacije, ali i kao izdanka procesa socijalizacije i kultivisanja. Po Klifordu Gercu(Clifford Geertz), uticajnom savremenom antropologu, predstavniku interpretativneteorije kulture, pod kulturom se podrazumeva ne sve ono to je ovek stvorio, negoznaenja koja se pridaju stvorenom. Kulturu ne treba videti kao kompleksekonkretnih obrazaca ponaanja - obiaja, postupaka, tradicija, grozdova navika -...vekao skup kontrolnih mehanizama - planova, uputstava, pravila, pouka, programa ...za upravljanje ponaanjem.2)

    Cilj antropologije je da empirijski proui kako ovek ostvaruje svoju sutinu; pomoukojih tekovina i na koji nain osmiljava svoj ivot. Antropologija mora da proui sveobjektivne manifestacije ljudskog ivota; ali ona mora pokuati i da tretirasubjektivnost i individualitet kao zakonitu pojavu. Antropologija prouava svetivota (Lebensnjelt), tj. nain na koji ljudi ive u svakodnevnom ivotu i kako krozsvoju delatnost ostvaruju svoje namere i ciljeve, kako zadovoljavaju svoje potrebe,kako izraavaju svoj odnos prema sebi, prema drugim ljudima i svetu, kakoorganizuju svoj drutveni ivot i kako se ostvaruju kao linosti.3) Ipak, antropoligijune smemo svoditi na deskriptivnu disciplinu, zapostavljajui njenu filozofskudimenziju: ona ne moe da zanemari neka isto filozofska pitanja, kao to je pitanjeo smislu i vrednosti ivota.

    Antropolozi se uglavnom slau u tome da je kultura centralna kategorijaantropologije. Antropolog M. Haris (M. Harris) smatra da je kultura gramatikadrutvenog ivota, budui da se sastoji od nauenog sistema znaenja i pravilaizraenih u simbolikim formama pomou kojih ljudi komuniciraju i razvijaju svojeznanje i stavove prema ivotu. Kultura prua uputstva za ivot, ali je ona i

    projekcija za ivot (ideali) i osmiljavanje ivota (vrednosti, verovanja, filozofskipogledi), kao i estetsko (umetniko) izraa vanje ivota.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    3/32

    Temeljna je antropoloka pretpostavka da je ovek stvaralac kulture. ovek jestvarajui kulturu humanizovao svoju okolinu. Sposobnost oveka da stvara kulturnevrednosti rezultat je formiranja kompleksne, biopsiho-socio-kulturne prirode oveka.Po T. S. Eliotu, kultura se moe jednostavno opisati kao ono to ivot ini vrednimivljenja. Dva osnovna sainioca ljudske kulture su vetina pravljenja vatre i govor.Sa stanovita antropologa, kultura znai oveanstvo, jer se ak i najelementarniji

    preduslovi ljudskog postojanja, kao to su upotreba vatre, alata, pa i samog jezika(govora) moraju smatrati poecima kulture.

    Pod razvojem civilizacije podrazumeva se sve vii stepen istanavanja (profinjavanja)naeg drutva i naih pojedinanih ivota. Osnovna razlika izmeu kulture icivilizacije odnosi se na razdvajanje duhovnih od materijalnih tvorevina. Sutinakulture je u duhovnim i umnim ostvarenjima drutva koja osmiljavaju ovekovuegzistenciju, dok materijalne tvorevine, civilizacijske tekovine, ne pruaju znaenjeovekovom ivotu.

    Pribliili smo se kraju 20. veka, gotovo da oslukujemo minute kada e doi do smenemilenijuma i strepimo; zahuktani razum pruio je oveku mnoge blagodeti u nauci i

    tehnologiji, ali izostao je paralelni hod duhovnog progresa.

    Kulturna istorija oveanstva poinje sa homo habilisom (pre 2 miliona godina).Kultura se javlja ve sa idejama (stvaranjem koncepta, pojmova), a ne samo saartefaktima. Kod homo erectusa (pre 1.6000.000 god.) nailazimo ve na artikulisanigovor. Kod homo sapiens sapiensa (pre 35.000 god.) ve nalazimo umetnost,monumentalno peinsko slikarstvo, slikovno pismo. Iz prvobitne, neizdiferenciranemagijsko-mitoloke i kultne svesti oveka koja preovlauje u ranim fazamaovekovog razvitka, izluili su se istorijskom toku vremena i rad i religija i umetnost ifilozofija, ritual, nauka, jezik.

    Ernst Kasirer je pokazao da su jezik, kao i religija, umetnost, nauka - simbolikeforme, specifini organi shvatanja sveta. Jezik je jedna od simbolikih funkcija uma,

    poseban modalitet, objektivizacija oseanja. Od svih sredstava za sporazumevanjemeu ljudima, svakako je najvaniji govor/ jezik (usmena re), a onda njegov vizuelnilik - pismo. Dar govora i valjano sreeni jezik svojstveni su svakoj poznatoj skupiniljudskih bia. Jezik je instrument izraavanja ali i konstituisanja i oblikovanjaovekovih misli i oseanja. Po Edvardu Sapiru, s pravom se moe pretpostaviti da, odsvih vidova kulture, upravo jezik prvi dostie visoko razvijenu formu i da njegovausavrenost predstavlja preduslov za razvoj kulture kao celine. On se osea kaosavren simboliki sistem kadar da izae na kraj sa svim referencijama i znaenjimaza koje je data kultura sposobna.

    Dok je jezik totalitet sintaksikih pravila i leksike, govor predstavlja aktuelnuupotrebu jezika u svakodnevnom izraavanju. O postanku govora postoje razliitamiljenja, poev od biblijskog shvatanja (U poetku bjee rije, i rije bjee u Boga iBog bjee rije...). Smatramo da poreklo jezika nije problem koji se moe reiti

    jedino sredstvima sme lingivstike, ve je ono, u sutini, poseban sluaj mnogo iregproblema nastanka simbolikog ponaanja, te specijalizacije takvog ponaanja uoblasti grla. Po Valteru Benjaminu, jezik naeg bia jeste medijum u kome se njegovoduhovno bie saoptava. Jezik je velika sila socijalizacije, ali je u isti mah i najmoniji

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    4/32

    pojedinani poznati inilac razvoja individualnosti - pokazatelj linosti. Jezik, majkarazuma i otkrovenja, kae Haman. Jezikom se razobliuje la, saznaje istina.

    Posle govora, najvaniji fenomen kulturne istorije oveanstva svakako je pismo,odnosno, moemo rei da je istorija kulture - istorija pismenosti. Sa Sumercima (4hiljade god. p. n. e) poinje istorija pisma, knjige i biblioteka. Pismo je omoguilo

    oveku da sauva svoje misli od zaborava, da zabelei iskustva pojedinaca igeneracija i da ih preda daljim pokolenjima. Zato je s pravom reeno da je pismoglavni nosilac kulture, a istorijska nauka uzima kao jedini kriterijum za odreivanje

    poetka istorijskog doba jednog naroda - pojavu prvog pisanog spomenika o tomnarodu.

    Crtei tzv. peinskog oveka, nastali pre 25-40.000 god., predstavljaju zaetak pismakoje e se tek posle mnogo hiljada godina razviti. Oni isto tako predstavljaju i zaetkeumetnosti i religije. Izloiemo ovde ukratko kako je otprilike izgledao spontanirazvoj svih sistema pisanja koji su se javili u razliitim krajevima sveta nezavisno

    jedan od rugog. Pismo je prolazilo kroz tri osnovne faze. Prvi stadijum pismapredstavlja tzv. slikovno ili piktografsko pismo. Ovo je pismo neka vrsta pria u

    slikama. Tokom vremena, usled ee upotrebe, pojedine slike postajukonvencionalni opte usvojeni znakovi. Novi znak nije vie slika - pria, ve znak zaodreeni pojam. Ovo je druga faza u razvoju pisma - pojmovno ili ideografsko pismo.Kod obe ove faze pisma govor ili re nije nimalo vaan element; izgovor tu ne igranikakvu ulogu. Zbog toga piktografsko i ideografsko pismo mogu itati bez potekoai ljudi koji govore razliitim jezicima. Ideogram vremenom postaje predstavnik grupeglasova tj. rei ili imena odnosnog predmeta: ideogram se pretvara u fonogram. Takonastaje fonetsko ili fonografsko pismo, odnosno trea faza u razvoju pisma. Poslednjii najsavreniji oblik pisma nastaje kad znak postaje predstavnik pojedinog glasa - to jenae dananje pismo - alfabet.

    Prema helenistikom mitu o pismu, kralj Kadmo - koji je, po optem uverenju, uveo uHeladu fonetska pismena - poseja zmajeve zube (ili slova) iz kojih iznikoe ratnici.Kao i svaki drugi mit, i ovaj predstavlja jedan dui proces saet u trenutan uvid.Zdrueno s papirusom, pismo je oznailo kraj nepokretnoj manastirskoj birokratiji isvetenikom monopolu na znanje i mo. Lake pismo i lagan, jevtin, prenosiv

    papirus preneli su mo sa svetenike na vojniku klasu. Sve se ovo podrazumeva podmitom o Kadmu i zmajevim zubima.

    Re pripada oveku uopte; pismo pripada iskljuivo oveku kulture... Pismo jeveliki simbol daljine, i ne samo prostorne daljine ve i, pre svega, trajanja,

    budunosti, volje za venou. Govorenje i sluanje zbiva se samo u blizini isadanjosti; a pismom govorimo ljudima koje nikada nismo videli ili koji jo nisu

    roeni, te se glas ovekov slua vekovima posle njegove smrti. Pismo je jedna odprvih odlika istorijske obdarenosti. A ba zato nita i nije karakteristinije za jednukulturu no njen najintimniji odnos prema pismu4), rei su Osvalda penglera. Diveise lepoti i veliini pisma, on dodaje: Istorija umetnosti svih ranih vremena valja dastavi na elo pismo... Neto te se ne ukraava ornamentima, neto to ornament jeste- a to je knjiga... Nema ornamenta koji bi imao onu prisnost koju ima oblik slova ili

    pisane strane. Arabeska se nigde ne pojavljuje tako savreno kao u izrekama izKorana na zidovima moeje... Gotiki evangelijar je kao neka mala katedrala.Karakteristino je po antiku umetnost to ona dohvata svaki predmet i ulepava ga -

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    5/32

    sem, jedino, pismo i pisani svitak. U tome ima mrnje prema trajanju, prezira premajednoj tehnici koja je, uprkos svemu, vie no sma tehnika."5)

    Razliite valorizacije knjige. Metaforika knjige

    Od prvoga

    Adama, koji vidje

    I dan i no i obliksvoje ruke,

    Priahu ljudi ioblikovahu

    U kamenu, kovini,pergamnetu.

    Sve to sadri

    zemlja il san nosi,

    Ovdje je njihovtrud: Biblioteka.

    (H. L. Borhes,Aleksandrija,641. n. e.")

    U toku istorije knjiga je menjala razliite forme i pisana je na razliitim materijalima,koji su uslovljavali i morfoloke preobraaje smog pisma. Asirci i Vavilonci pisali su

    na glinenim ploama. Pisanje na drvetu bilo je poznato Egipanima. U staroj Grkojupotrebljavalo se za pisanje palmino lie, liko (najee od lipove kore), olovo iplatno. Sloveni su se u prvo vreme sporazumevali reui na drvetu. Uobiajeno jemiljenje da tek sa preradom egipatske biljke papirus poinje prava istorija knjige.Papirus je nadiveo antiki svet i bio je u upotrebi sve do 11. veka, kad ga je sasvim

    potisnuo pergament, materijal od presovane koe. Rukopisi pisani na papirusu imalisu oblik svitka, ali od 6. veka svitak potiskuje pergamentski kodeks - oblik koji e izskriptorijuma prei u tampariju i sauvati se do naih dana. Kinezima pripada

    prvenstvo pronalaska papira, iju su tajnu saznali Arapi u 8. veku. Svaki korak urazvoju informacionih tehnologija oznaava i korak dalje u razvoju civilizacije.Pronalazak tampe u 15. veku dalji je ravolucionarni korak u umnoavanju i irenjuinformacija koji je doprineo pojavi asopisa, a kasnije i masovnih medija, tampe i

    depne knjige. Pronalazak radija i televizije jo vie ubrzava ove procese, a pojavakompjutera nagovestila je dolazak tzv. informatike, bespapirne civilizacije i izbacilana trite elektronsku knjigu na CD-ROM-u.

    Mi se danas nalazimo u prelaznom periodu iz kulture zasnovane na pisanoj rei, kojuje podstakao pronalazak tamparske prese, ka kulturi zasnovanoj na audio-vizuelnimmedijima. Svedoci smo opadanja znaaja pisane rei koju zamenjuju elektronskekomunikacije. Jo je Maral Makluan uvideo da, ak i bez sudara, takvo paralelno

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    6/32

    postojanje i funkcionisanje tehnologij i svesti donosi svakom oveku traume inapetost.

    Knjiga je vrednija od svih spomenika ukraenih slikama, reljefom i duborezom, jerona sma gradi spomenike u srcu onoga koji ita - rei su jednog staroegipatskog

    pisara. Od tada su prola tri milenijuma; za to vreme knjiga je doivljavala trenutke

    obogotvorenja i fizikog unitavanja, dok nije stigla do naeg veka, postajui jedno domasovnih dobara. Valorizacije knjige su se u istoriji kretale od panegirika donekrologa.

    Poasno mesto u istoriji svetske kulture i civilacije pripada Sumercima; naime,najprihvatljivija je pretpostavka da pria o pismu, knjizi i bibliotekama poinje uMesopotamiji u 4. milenijumu p. n. e. U Mesopotamiji je nastala i najvea bibliotekastarog Istoka koja je pripadala asirskom kralju Asurbanipalu (7. v. p. n. e.), a koja je

    bila i prototip uvene Aleksandrijske biblioteke (3. v. p. n. e.) iz helenistikihvremena.

    U starom Egiptu pismo i knjiga imaju sakralni karakter. Tako u jednom tekstu itamo

    duboku misao o vrednosti pisane rei: ovek je mrtav, njegov le je prah, svi njegovisavremenici su pod zemljom. Knjiga je, meutim, ona koja njegovu uspomenu

    predaje dalje od usta do usta. Pismo je korisnije od kue zidanice ... od vrste tvrave,od spomenika u hramu. Smo se pisanje smatra misterijom, pa se pisaru priznajenaroito dostojanstvo i povlaen status. U Reniku egipatske civilizacije MiroslavTanasijevi istie da se elitna pozicija pisara u drutvu ogleda u egipatskom nazivuza hijeroglife

    -medut neter - boje rei. Time ... je naglaena nesumnjiva legalnost svega napisanog,kao neega to smim inom zapisivanja postaje deo boanskog poretka koji jenazvan maat. Tot je staroegipatski bog mudrosti, bog pisara i pisma.6)

    U staroj Grkoj nisu znali za kult knjige; ak nailazimo na potcenjivanje pisanja iknjiga (u Platonovom Fedru). Na knjigu se gleda samo kao na produetak usmenerei. Za njih je pisana re neto trajno i mrtvo; u usmenoj rei, pak, ima neeg odkrilatosti i lakoe. Sokrat, Pitagora i drugi nisu pisali - kao da im je bila bliska misaoizreena kasnije u Bibliji da slovo ubija, a duh oivljava. Nauka o mudrosti je semekoje razboriti ratar nee sejati kroz cev pera, niti e ga zapisivati u crnuvodu.Pribeleke nikada ne mogu preneti mudrost; to moe tek usmeni govor. Pravaknjina civilizacija nastupila je u grkom svetu tek u doba helenizma. Poslednjivekovi grke poezije pokazuju sve vee povezivanje duha uz knjigu i svet knjige.7)

    U antikom rimskom drutvu knjizi je pridavan veliki znaaj, a pojavili su se i brojni

    bibliofili, pa i bibliomani koji svakako zasluuju ironine komentare Lukijana iSeneke. U rimskoj knjievnosti skoro da i ne nalazimo prikaze metaforike knjige.

    U kataklizmi koja je krajem antike zadesila grko-rimsku civilizaciju, naroito vanuulogu odigrala je knjiga u ouvanju kakvog-takvog kontinuiteta izmeu antikekulture i nove srednjevekovne. Gubi se stara drutvena funkcija knjige. Dok je uantiko doba knjiga u prvom redu bila instrument za prenos naunih informacija,literarnih i drugih tekstova, u ranom srednjem veku ona postaje sve vie kultni imagijski predmet, a sve manje instrument komunikacije.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    7/32

    Hrianstvo, tzv. religija svete knjige, dalo je najvei dignitet knjizi. Hrist je jedinibog koji je prikazan sa svitkom papirusa. Smatra se da su knjige Biblije diktirane odstrane Svetog Duha; u smoj Bibliji se kae da Duh nadahnjuje gde god eli. StariZavet krije u sebi obilje metaforike; ploe Zakona pisane su prstom bojim. Unovom zavetu, u Jevanelju po Jovanu, Isus pie prstom po tlu; apostol Pavleuporeuje Zajednicu s pismom.

    Pojedinim knjigama pridavana su natprirodna svojstva i u ranijim vremenima. Biblija,naravno, ima najvei oreol svetosti. Bezbroj puta je vidimo prikazanu kao sakralni

    predmet na minijaturama i mozaicima. Svete knjige, nain njihovog uvanja,rukovanja, ritual pokazivanja - shvataju se tako kao da ih i nije nainio ovek. Knjigesu u nekim sluajevima ne samo sadrajem ve i posebnim opredmeenjem postalekultni predmeti, osveeni licem prednje strane (korica), koji se sa posebnimophoenjem pokazuju u odreenim prilikama. Izuzetnu kultnu mo knjizi - licu dalo

    je hrianstvo. I danas se u nekim zemljama ljudi zaklinju pred licem Biblije naistinitost iskaza u sudstvu. Smo pisanje svetih knjiga pre Gutenberga zbog hvatanjamesta dui shvatalo se kao rad na sejanju semena, za dobrobit svih ivih bia.8)

    U srednjem veku ustanovljen je poseban odnos izmeu znaenja i izgleda knjige.Knjiga je tu, pored ostalog, i skupocen predmet, koji dobija naroitu opremu u vidu

    posrebrenog ili pozlaenog lica - korica. Lepota srednjevekovne knjige ogledalo jeideala opteg reda, mira, blagostanja i univerzalne lepote.

    Koncepcija svete knjige karakteristina je i za islamsku kulturu. Po muslimanskomshvatanju, Kuran prethodi stvaranju sveta, prethodi i arapskom jeziku. Majka knjige

    bi bio jedan primerak Kurana ispisan na nebu. Islam naroito neguje pismo ikaligrafiju. Svetost Kurana iri svoje zrake na itavu pismenost.

    Samostanska kultura osnovno je obeleje srednjevekovne Evrope. Smatralo senormalnim da svaki samostan ima svoju biblioteku i skriptorijum. Pisari su meusamostanskom braom imali poseban ugled i uivali privilegije.

    itava srednjevekovna metaforika knjige sakupljena je i obnovljena kod Dantea.Najvie funckije i iskustva duha za Dantea su povezani sa uenjem, itanjem. Knjigaje simbol najvieg spasa, ona je boanstvo.

    Novi snaan podsticaj razvoju proizvodnje knjige i osnivanju biblioteka dali su tzv.prosjaki redovi, a naroito dominikanci. U njihovim rukama knjiga postaje snanooruje u borbi za ouvanje vere i interesa crkve; za njih knjiga nee biti ukras, pastoga oni nee napraviti od knjige muzejski ili bibliofilski eksponat.

    Tokom srednjeg veka, kad je crkva uspostavila apsolutni monopol na duhovnompolju, progone se sve knjige, a naroito njihovi autori koji i najmanje odstupaju odortodoksnog crkvenog uenja. Jo u staroj Kini dolazi do obraunavanja vladara sanepoeljnim knjigama. Istorija belei sluajeve cenzure, progona i spaljivanja knjiga,

    pa k i ubijanja pisaca. Od tada zapoinje dugaka serija konfiskacija i paljenja knjigakoja e vremeno postati na alost sastavni deo celokupne istorije knjige sve do naihdana. Najpoznatiji sluaj unitenja jedne cele biblioteke zbio se u Egiptu: fanatinihriani unitili su slavnu Aleksandrijsku biblioteku. Stradalniku sudbinu imala je i

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    8/32

    Narodna biblioteka Srbije; 1941. god. pretvorena je u najveu lomau knjige vienu uovom veku.

    Tokom 12. i 13. veka u Evropi se osnivaju univerziteti i knjiga postaje, najviezahvaljujui upravo skriptorijumima pri univerzitetskim gradovima, ponovoinstrument za uenje i sve vie gubi dekorativni i kultni karakter. Oduevljenje

    humanista za antiku imalo je veliki znaaj za istoriju knjige, najpre zato to su oniuspeli da otkriju u samostanskim srednjevekovnim bibliotekama dela antikeliterature i nauke, a onda i zato to su ih oni prepisivali, prevodili i prouavali svelikim arom. Retko kad je knjiga igrala tako znaajnu ulogu kao u dobahumanizma.

    Renesansa je otresla prainu sa poutelih pergamenata, kako bi itala u knjizi prirodeili sveta. Knjiga sveta je ponegde, u toku razvoja, laicizirana, tj. udaljena od svogteolokog porekla, ali ne uvek. Pisanim knjigama Paracelzus suprotstavlja knjigukoju je sm Bog dao. I priroda se smatra zbirom knjiga jer je njih sm Bognapisao. Svet je knjiga ispisana velikim bojim delima; ovu metaforu nalazimo kodDona Dona, Miltona i drugih pesnika. Galilej govori o velikoj knjizi svemira koja je

    pisana jezikom matematike. Volter izjavljuje: Nitko nije sretniji od filozofa koji itau toj velikoj knjizi to ju je Bog stavio pred nae oi".

    Gutenbergovo ime vezuje se za najznaajniju revoluciju u oblasti komunikacija odpronalaska pisma - za pronalazak tamparstva, tampanje pokretnim slovima (15.vek). Tako je, po reima Makluana, zaeta nova galaksija - Gutenbergova. PreGutenberga, svaka knjiga je bila rukopis. Takve knjige posedovale su vrednost kojumi ne moemo vie da osetimo. U svakom rukopisu je bila sadrana marljivost izanatska spretnost, briljiv rad pun ljubavi.

    U prvim decenijama razvoja tamparstva nailazimo esto na napise da je ono Bojeotkrie, natprirodno delo poslato ljudima s Neba za njihovu dobrobit. Sa ovim

    poimanjem knjige ne susreemo se prvi put; Egipani su verovali da je ljudima pismodoneo bot Tot, Grcima je pak pismo doneo Prometej, Jevrejinu Mojsiju predao je

    pismo Jahve itd. Dominikanac Feliks Fabri pie da od tog umea u svetu ne moe bitinita dostojanstvenije, nita to bi bilo vrednije pohvale, nita korisnije ili

    boanstvenije ili svetije. I za Martina Lutera tamparstvo je najvei Boiji dar prekokojeg e celi svet upoznati pravu veru, Hristov nauk. tampana knjiga postaje snanooruje u borbi za propagiranje novih ideja.

    Velianstveno ekspirovo delo veoma je bogato simbolikom knjige. Lepo lice je kaoknjiga, i prijatelji su, jedno drugome, knjiga: Svojom sam ga knjigom uinio, u kojumi je dua sve svoje tajne misli biljeila... (Riard III). ekspir, naravno, zna i za

    knjigu pamenja: U knjizi i u svesci mozga mog (Hamlet). Knjiga je i poetskisimbol, (knjiga Prospera iz Oluje). ekspirov odnos prema svetu knjige vrlo jespecifian; knjiga za njega ne predstavlja simbol znanja i mudrosti. Ona u njemu budiestetsko uivanje. Knjige u lepom i luksuznom povezu za njega su prizor pun slasti.

    Ernst Kurcijus sa ekspirom zavrava svoj prikaz metaforike, odnosno simbolikeknjige u literaturi. Smatra da je u tom periodu ve sve veliko o knjizi reeno; neki

    jedinstveni, prooseani i svesni ivotni odnos ne moe joj vie pristajati, otkada je

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    9/32

    doba prosveenosti pokolebalo autoritet knjige, a tehnika civilizacija preokrenula sveivotne odnose.

    tampana knjiga je bitno uticala na irenje pismenosti, afirmisala je narodne jezikekao jezike knjievnosti i nauke, postala je snaan pokreta naunog napretka. Vremeu kojem se raa moderna Evropa ujedno je i vreme kada se osniva i najvei broj

    nacionalnih i univerzitetskih biblioteka.

    U prvoj polovini 20. veka proizvodnja knjige i tehnologija tamparstva beleeogroman napredak, pa se ovo doba moe smatrati uvodom u revoluciju knjige (R.Eskarpi) do koje e doi posle II svetskog rata. Tehniko-tehnoloki napredak i velikitirai koji utiu na savremeno opremanje knjige uinili su da knjiga gubi svojanekadanja svojstva dragocenog predmeta. Od nekadanjih sveobuhvatnih znanja uknjizi - predmetu, koja se kao izraz posebnog potovanja poklanjala izuzetnimlinostima, knjiga u savremenoj opremi, nameni i masovnosti gubi identitet kultnog

    predmeta i pretvara se u predmet masovne potronje. Razlika izmeu njenenekadanje kultne opredmeenosti i sadanjeg visokog tiraa, moe se izraziti igromrei: umesto nekadanje svete knjige, danas ivimo u svetu knjige.

    U drugoj polovini 20. veka zapoeo je proces za koji mnogi veruju da e dovesti donestanka tradicionalne knjige; roeni su ozbiljni konkurenti knjizi - film, radio,televizija, i, naroito, elektronska knjiga. Iako bi najradikalniji zagovornicielektronskih medija rado videli potpunu zamenu tampanih produkata (tzv.eliminacija tipografskog oveka), oigledno je da knjiga jo nije dostigla svojuomega taku (Makluan) i da je jo veoma vaan deo nae kulture.

    Moda najlepu himnu tampanoj rei ispevao je Viktor Igo: LJudski rod ima dveknjige, dva registra, dva testamenta, graevinarstvo i tampu, bibliju od kamena i

    bibliju od hartije ... Knjiga e ubiti graevinu. I doista, od postanka sveta do 15. veka iGutenbergove tampe, arhitektura je velika knjiga oveanstva, glavni izraz oveka unjegovim raznim stupnjevima razvitka ... Za prvih 6 hiljada godina od postanka sveta,od najdrevnije pagode u Hindustanu do katedrale u Kelnu, arhitektura je bila velikavetina pisanja ljudskog roda ... U 15. veku ljudska misao je pronala jedno sredstvoda se ovekovei trajnije i jae od arhitekture ... Pronalazak tampe najvei je dogaaju istoriji ... U obliku tampe misao je venija no ikad; ona je krilata, ne da se niuhvatiti ni unititi... U dananje vreme ona je postala jato ptica, leti na sve etiristrane, i zauzima u jedan mah sve take u vazduhu i prostoru... Ako doe potop, kad

    planine budu davno pod talasima, ptice e i dalje leteti...9)

    Celokupni ivot oveanstva dosledno se taloio u knjizi. U njoj su se kristalisalauenja koja potresaju umove i strasti koje uzbuuju srce. Knjiga je trag koji ovek

    ostavlja o svom postojanju. Snana je i esto dirljiva ta ovekova potreba. O tomenajbolje svedoi tzv. logorska literatura. Duboko u oveku usaena je potreba da,posebno u dramatinim, kriznim trenucima i situacijama, artikulie i zabelei svojaiskustva. Pitamo se kako je mogue da je nekome toliko stalo do pisanja, ako danima,mesecima, godinama ne zna hoe li se uopte probuditi i da li e otii na poinak.Antropologija pokuava da osvetli ovaj fenomen. Potresno, snano, otkriva nam setajanstvena, spasonosna i magina mo pisane Rei. Uviamo da je itanje i pisanjeduboko ljudska, nasuna duhovna potreba, organska, nagonska ovekova potreba daizrazi svoja najdublja oseanja. Nezaustavljiva je i neiskorenjiva ta ovekova elja da

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    10/32

    bilo gde i makar kako slabaan ostavi svoj trag. U snegu. Morskim talasima. Pesku.U tmini vasione, kako pie Svetlana Velmar Jankovi. Mnoge velike i mone svetskecarevine nestale su, a ostala su sauvana ova beleenja u pesku kao svedocinepropadljivosti i neunitivog otpora sili i zlu.

    Stavovi o knjizi i itanju. Funkcije knjige i

    savremene kulturne potrebe

    Mi ljudismo tu naZemlji dabismo

    otkriliSmisao,Svetlost i

    Re.

    (Vladimir

    Dimitri

    j

    evi

    )

    Istraivanja Milene Dragievi-ei u vezi sa stavovima o knjizi i itanju10),pokazala su da itaoci knjiga pripadaju uglavnom tzv. elitnom kulturnom modelu;samoaktualizacija im je jedna od osnovnih tenji (vie kroz samoobrazovanje nego

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    11/32

    bavljenjem stvaralatvom), humanizam i tolerancija su im imanentni, nastoje daiskau sopstveni pogled na svet, tenje i uverenja.

    Re knjiga ima mnoga znaenja i konotacije, kako u knji evnom jeziku, tako i usvakodnevnom ivotu. ta pojam knjige obeleava u svesti italaca - da li je to

    predmet potronje, statusni predmet, simboliki predmet ili simbol ljudskih

    stvaralakih sposobnosti? U smoj literaturi ve postoje opisani razliiti doivljaji iupotrebe knjige kao predmeta: od noenja Ane Karenjine radi stvaranja imidaobrazovane osobe i sticanja oseanja sigurnosti (M. Kundera, Nepodnoljiva lakoa

    postojanja), preko knjige koja e nas distancirati od stvarnosti koja nas okruuje ilidemonstrirati politika, religiozna i druga uverenja, do romana pohvale (knjiga kaonagrada) iz nekog dalekog i nepoznatog sveta (M. Selimovi, Sjeanja). Ispitivanjaitalake publike su pokazala da redovni i strasni itaoci u knjizi pre svega videsimbol civilizacije, ljudskih stvaralakih sposobnosti i umetnosti.

    Kompleksnost kulturnih, a i ljudskih potreba uopte, dovela je do nastanka posebnenaune discipline - hrejologije, koja koristei psiholoka i socioloka dostignuarazvija teoriju o fenomenu ljudskih potreba. Prema teoriji Abrahama Maslova11),

    linost prvo mora da zadovolji do odreenog stepena svoje primarne potrebe, da bimogla da razvije potrebe vieg reda - sekundarne potrebe. Maslov ovekovu potrebuza samoaktualizacijom, za samoostvarivanjem, odnosno za zadovoljavanjem irazvijanjem idiosinkrazijskih potencijala svake individue, smatra sutinskomljudskom potrebom.

    U savremenoj sociologiji kulture najprihvaenija je sledea tipologija kulturnihpotreba12): potreba za jezikim izraavanjem i komunikacijom; potreba zasaznavanjem; potreba za estetskim doivljajem; stvaralake potrebe i dr. U procesuitanja mogu biti zadovoljene saznajne potrebe, komunikacione, estetske potrebe(potreba za lepotom, simetrijom, dovrenou, redom), jer knjiga jeste istovremno isimbol saznanja i simbol umetnosti, estetskog doivljaja. Knjigom se, uz to, moguzadovoljiti i mnoge druge potrebe: vaspitna, potreba vrednovanja, ludika, rekreativnaitd.

    Kada se govori o ljubavi prema knjizi, o kultu knjige i kulturi itanja, obino se mislina knjievna dela, na beletristiku, literaturu. Pokuaemo da objasnimo zato je totako. Umetniko delo nadomeuje ogranienosti racionalnog shvatanja sveta, te jeistina do koje se dolazi putem umetnosti mnogo neposrednija i ljudskija. Mogli bismorei da je umetnost medijum koji povezuje individue sa oveanstvom postavljajuiveita ljudska pitanja i dotiui univerzalne i veite dimenzije. Umetnika vizija jenajira. A knjievnost nam otkriva onaj smisao koji nije ni u prirodi ni u kosmosu, akni u ivotu ili smrti, nego u svakom od nas pojedinano. Jedino knjievnost moe

    prikazati celovitost ljudskog drutvenog i duevnog ivota. Mnogi autori su isticaliizuzetno veliku saznajnu vrednost umetnosti, ije misaone proboje i matovitauzletanja esto ne mogu da prate ni nauka ni filozofija. Tako je Frojd smatrao pesnikedobrim saveznicima ija svedoanstva treba visoko ceniti zato to oni znaju estomnogo vie o stvarima izmeu neba i zemlje nego to naa kolska mudrost i sanja.Vanvremenska prisutnost je bitno svojstvo knjievnosti. Tomas Man oduevljenogovori o proiujuem, posveujuem delovanju literature, o literaturi kao putu karazumevanju, pratanju, ljubavi, o literarnom duhu kao najplemenitijoj pojaviljudskog duha uopte. Man je pisao da vaspitanje ljudi potie iz duha literature.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    12/32

    Literata je neto vie no drugi umetnik, njegove su rei. Zato e i nama u ovom raduknjievno delo biti paradigma knjige uopte.

    Prema klasifikaciji Robera Eskarpija13), postoje dve osnovne kategorije knjiga -funkcionalne i nefunkcionalne. Funkcionalne knjige oubhvataju svu literaturu

    potrebnu za profesionalno obrazovanje i struno usavravanje. Nefunkcionalne knjige,

    pored knjievnosti, obuhvataju i sve one knjige koje zadovoljavaju neprofesionalnuitalaku potrebu. I sm Eskarpi je bio svestan manjkavosti ove podele. U vezi sakategorijom knjievnosti kriterijum funkcionalnosti/nefunkcionalnosti ispoljavanajvie slabosti. To uvia i Milo Nemanji: Estetika knjievna potreba poiva natako jakim ljudskim motivima da umetnika knjievnost ima svoju velikufunkcionalnost. Mi tu funkcionalnost moemo nazvati antropolokom... - funkcijaknjige u razvijanju saznajnih horizonata oveka izvan profesionalnih okvira, funkcijaknjige u razvijanju njegovog estetskog oseanja i doivljaja. To su knjige koje umanjoj ili veoj meri mogu oveku da pomognu da upozna sebe i drutvo u kome ivi.Ukoliko vie slui oveku a manje iskljuivo profesiji, takva knjiga ima svoju pravuantropoloku funkcionalnost.14) itati tzv. literarnu knjigu, knjievno delo, znaiitati knjigu kao izvorno ostvarenje, a ne kao sredstvo za funkcionalno udovoljenje

    neke potrebe, pretpostavlja da se ide ka drugome, da se obraa drugome, jednom reida se izlazi iz samoga sebe.

    Fenomen itanja. Iz kojih dubokih pobuda ovek ita?

    Prostor itanja kao onajsasvim neizvesni

    prostor traganja zaDrugim.

    itanje predstavlja jedan od najdelikatnijih i najkompleksnijih antropolokihfenomena. Kojim se to duboko uvreenim pobudama rukovodi ovek koji se rukommaa za predmet zvani knjiga?15), nadovezujemo se na razmiljanja Nikol Robin.ta ljude nagoni, ta ih podstie da itaju? Zato ljudi uopte itaju? ta se deava uoveku koji se udubio u neku knjigu? Sasvim uopteno i pojednostavljeno moemorei da neki ljudi itaju da bi se informisali, a neki iz zadovoljstva.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    13/32

    Dugo je itanje pisanih spisa predstavljalo jedini nain sticanja kulture. irenje audio-vizuelnih sredstava i razvoj turizma proiruju kulturu. Danas, meutim, itanje vie ne

    predstavlja celokupnu kulturu. Da li ju je ikada i predstavljalo? Sve zavisi od smislakoji pridajemo pojmu kultura. Ako je shvatimo u antropolokom smislu rei, ono tosvakako nije. Ne smemo zaboraviti da je itanje samo jedan element ogromnog spletakomunikacija i rezonanci koji kultura predstavlja u literarnom i antropolokom

    smislu.

    Nikol Robin u svom navedenom radu pokuava da dokui kakva je priroda knjievnekomunikacije koju stvara akt itanja. Knjievno delo je rezultat zajednikog rada

    pisca i itaoca. ujmo Sartrova razmiljanja u delu ta je knjievnost?: Operacijapisanja podrazumeva operaciju itanja... Iz ujedinjenog napora autora i itaoca nastajeonaj konkretni i zamiljeni predmet koji predstavlja delo ovekovog duha. Ako itatiznai komunicirati, itanje se razlikuje od drugih vrsta komuniciranja. Time toizabere izvesnu knjigu, ovek se ipak opredeljuje za odreenu vrstu poruke. italacunapred pretpostavlja, (na osnovu imena i ugleda pisca, izgleda knjige ili iz nekogdrugog razloga), kakav e biti tok sadraja knjige, nada se dae iz knjige izvuizabavu, informaciju, duhovno obogaenje, potvrdu sopstvenih ideja ili neto drugo.

    Knjievno delo, knjiga, tampana stvar, predstavlja ono to od njega stvori italac;itati znai graditi. itanje nije mehanika operacija; italac vri izbor, svojimsopstvenim iskustvom natkriljuje dogaaje u knjizi, daje nov smisao misaonomsadraju koji mu prenose znaci. Po miljenju N. Rubakina, ... knjiga, ba kao ni re,ne prenosi nita: u pitanju je svojevrsna iskra koja u dui itaoca upali ienajrazvnovrsnijih psihikih iskustava iz prolosti itaoca. ... Prilikom itanja, italacstalno prevodi na svoj sopstveni jezik rei koje su rezultat psihikih stanja drugihlinosti.16) italac svim svojim biem uestvuje u inu itanja, unosei u taj in svusvoju kulturu, sva svoja trenutna psiholoka raspoloenja; pieva poruka menja se,dakle, u zavisnosti od psihikog sklopa svakog pojedinog itaoca. Ankete su pokazaleda u jednoj knjizi itaoci zpaaju samo ono to ima neke veze s njima.

    U krajnjoj liniji, svaki italac, polazei od originalnog tampanog dela, stvara novuknjigu. H. R. Jaus u svojoj Estetici recepcije pie: Knjievno delo nije objekt koji

    postoji za sebe i koji svim posmatraima u svim epohama nudi isto lice. Na sliannain je razmiljao i H. L. Borhes: ta je knjiga ako je ne otvorimo? ... Ali ako jeitamo, dogaa se neto udno, verujem da se svaki put menja ... Heraklit je rekao daniko ne zakorai dva puta u istu reku ... Svaki put kad itamo neku knjigu, knjiga semenja, konotacija rei je druga ... Hamlet nije tano Hamlet kog je ekspir zamislio

    poetkom XVII veka ... Hamlet je bio ponovo raan. Isto se deava sa Don Kihotom.itaoci su obogaivali knjigu.17)

    Postoji mnogo definicija itanja (od Kvintilijana do danas), ali nijedna nijezadovoljavajua. Jedna od najprihvatljivijih definicija je da je itanje prateaaktivnost pisanja, a obe su proizvod tenje da se poruka podigne na stepen trajnosti.itanje je kreativna sprega tzv. individualnog i socijalnog ina. Ono podrazumevaindividualni kreativni i kontemplativni odnos prema tekstu. itanje i pisanje deo suiste neodvojive aktivnosti, dva pola jednog istog procesa. Poznate su rei RolanaBarta: ...itati, pisati: itava knjievnost se kree izmeu ove dve elje. Koliko je

    pisaca pisalo samo zato to su itali? Koliko kritiara je italo samo da bi pisali? Onisu primakli dve strane knjige, dva lica znaka, da bi otuda potekao samo jedan govor.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    14/32

    Ne postoji nevino itanje, kao to ne postoji nevino pisanje. Tekstu uvek pristupamoseajui se drugih tekstova. Mogu li vas zapitati koja knjiga nije pasti (potpuri)?,

    pisao je Nodier. Citiranje spaja akt itanja i akt pisanja. Citiranje ponavlja; onoomoguava itanju da odzvoni u pisanju, rei su Sare Kofman.

    Bez obzira na to to je itanje tradicionalno tumaeno kao obdarenost data u naelu

    svim ljudima, rani itaoci su bili po pravilu povlaeni itaoci, a smo itanje, buduidostupno tek izuzetnima, postalo je plen posebne mistifikacije. Meutim, nijedovoljno biti pismen, znati itati, pa moi shvatiti sadraj jedne knjige. itanje jednogdela iziskuje vii kulturni nivo i naviku itanja. Neophodno je i da navika itanja

    postane potreba. Knjige ne znae nita ako se ne oivotvoruju i ne postaju delatne uljudima koji su im dorasli. itanje kao inkorporiranje ideja, vrednosti i poruka jeujedno i najprirodniji i najezoteriniji in, spontan i neprikosnoven, i svima dostupan i

    povlaen kult (Teri Iglton).

    Sa postmodernom razvijeno je oseanje da je itanje neto krajnje ambivalentno. Usvetlu ambivalentnosti itanja, knjievnost se pokazuje istovremeno kao uteha iinformacija, pretnja i misterija, izazov i uvreda. Izotrena svest razvejala je iluzije

    sadrane u lozinkama poput one iz Apokalipse - blago onome koji ita.Ispostavilo se da je upozorenje jednog kritiara pismenosti kakav je Dorx Stajner(George Steiner) bilo osnovano: Ispravno itati znai preduzeti veliki rizik. Taj rizikse proiruje i na onu bezbrojnu armiju obinih italaca koji nemaju pretenziju daispravno itaju i kojima je manje stalo do toga da budu povlaeni ili idealniitaoci, nego da u tivu nau sebi ono neobino uivanje koje jedan strasni italac kaoto je Rolan Bart vidi kao krajnji cilj itanja.18)

    Romansa itanja jo nije sasvim izbledela. Obino se smatra da pretnja klasinomitanju dolazi uglavnom iz medija. Maks Fri je to vrlo duhovito uoptio:Tehnologija ... vetina ureivanja sveta tako da mi uopte ne moramo da gaiskusimo. Razmiljajui o sudbini dananjeg itanja, Defri Hartman (GeoffreyHartman) zakljuuje da je jedan od paradoksa naeg vremena da se itanje i pisanjesada u stvari ue pomou sredstava (televizija, kompjuterizovane tehnike) koja moguda kontaminiraju re i da doprinesu njenom potpunom unitenju. Drugi je paradoks utome to, iako imamo vie komunikacijskih medija, sve je manje komunikacija usmislu linog razumevanja. Klasino itanje, pak, otvara iroku skalu rezonancijedetalja i nijansi.

    Za Miodraga Radovia, itanje je okupljanje oko neizreenoga u reenome. itanjeknjievnosti, pak, ukoliko se ona sma shvata kao medij rasvetljavanja ljudskeegzistencije, vodi kao in razumevanja i sudelovanja, bar u utopijskom produenju, dosolidarisanja sa svim drugim ljudima u lancu ljudskosti i sa biima u ijim ivotima

    prepoznajemo vlastite mogunosti. Za Jovicu Aina, itanje je samoanaliza; itajui,neto nam se od nas, ranije neprepoznavano, do tada skriveno, vraa; jo tanije:vraa nam se iako nije obavezno da smo ga traili. itanje nam otkriva, ili izmilja, uitanom tekstu, poneku crtu naeg sopstvenog lica, sadaeg, prolog ili budueg. Natragu tih razmiljanja je i Grozdana Oluji: Ne traimo li mi u knjigama, u ljudima, urazgovorima, skoro redovno to preiavanje svojih nesporazuma i traenja?

    Glagol itati ne podnosi imperativ; isti otpor prema njemu imaju i neki drugiglagoli, kao voleti ili sanjariti. Vreme posveeno itanju, kao i vreme posveeno

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    15/32

    ljubavi, produava ivot. itanje je, ba kao i ljubav, jedan nain postojanja.Neverovatna je mo koju ima itanje, pie Danijel Penak, a to je da nas udaljava odovog sveta kako bismo otkrili njegov smisao. On knjigu podie na najvii pijedestal,uporeujui nae razloge za itanje sa naim razlozima za ivljenje: ovek gradikue zato to je iv, ali knjige pie zato to zna da je smrtan ... ita zato to zna da jeusamljen. To itanje za njega je drutvo koje ne zauzima niije mesto, ali koje niko

    drugi ne bi ni mogao zameniti. Ono mu ne nudi nikakvo konano objanjenje njegovesudbine, ali ispreda gustu potku meusobnog sauesnitva izmeu ivota i njega. Tog

    beskrajno sitnog i tajnog sauesnitva koje izraava neverovatnu sreu to ivimo, a uisto vreme osvetljava traginu besmislenost ivota. Iz toga proizilazi da su nai razlozida itamo isto toliko udni kao i nai razlozi da ivimo."19)

    Starozavetna Knjiga propovednikova svakako je u pravu kada nas ubeuje danema kraja sastavljanju mnogih knjiga. Veina ljudi koji piu knjige jednostavnosledi poriv da svoje misli i delo podeli sa drugima. Piu kao to diu. Pisanje, kao iitanje, imaju, po Lakanovom vienju, zajedniki imenitelj u odnosu udnje koji jetemeljni odnos s Drugim. Simon de Bovoar je pisala: Papir koji omoguava da sebigovorimo govorei Drugom. Za Davida Albaharija, pisanje je pokuaj da

    odgonetnemo ono to i sami ne znamo. Pisanje je jedno minuciozno preispitivanje,nastojanje bia da se, kroz rei, domogne svoje istine, da ispuni prazninu koja gauasava (Milovan Danojli). Umna Isidora Sekuli zabeleila je: Pisati, itati, reita si osetio, rei to da i drugi uju, to je plod vokacije, to se ne moe nikad hiniti. Toonda nije zbog slave i priznanja. To je zato to onaj koji pie i govori ne moe utati,ne moe ne pisati. On mora pisati kao to mora da die. Inae bi uginuo. MihajloPanti u svojoj knjizi Aleksandrijski sindrom razmatra fenomen pisanja: Pisanje jerekonstrukcija sveta na osnovu literature i literarne fikcije, neka vrsta imitacije boijeknjige, uspostavljanje drave sna, sklapanje tela prvog oveka, napor da se krozliteraturu ponovo sagleda uasna dubina vremena, iznova dosegne mitsko-arhetipskovreme i prostor, prapoetak.

    Knjige imaju mo da menjaju ne samo ivote pojedinaca, ve i svet oko sebe. Velikaknjiga - originalna u pristupu, znaajna i pronicljiva u izboru teme - moe da zazvonina uzbunu ili da osvetli odreen istorijski trenutak. Knjiga moe sudbinski, sutinskida utie na itaoca, da promeni njegov ivot, shvatanja, da ga usmeri bilo kakontemplaciji, bilo ka akciji, ka punijem otkrivanju sebe, da unese nemir u vrednosnisistem linosti. Mnogi ljubitelji knjiga osetili su duhovnu i duevnu srodnost sa nekim

    piscima, uinilo im se, ili su ak ubeeni u to, da se ti autori ba njima obraaju, steklisu u njima najbolje prijatelje. Knjiga pomae u begu iz teskobe i melanholije, moe

    biti uteha i nada; knjiga je zdravo utoite. Ona je sredstvo za rad i za ivot i trebalobi da nam pomogne da budemo bolji nego to jesmo; moe da bude vrlo ozbiljno iodgovorno pomagalo za dostojanstveniji ivot.

    O knjizi su na jedan briljantan nain pisali toliki pisci. Montenj knjizi posveuje jedansvoj ogled. On u literaturi vidi jedan oblik sree; za njega nema itanja bez radosti. ZaEmersona, u knjigama su zaarani najbolji duhovi oveanstva. Don Milton pie dadobra knjiga predstavlja dragocenu esenciju uzvienog uma, balsamovanu i sauvanuza veni ivot. Borhesovo delo nas uverava da su svi ljudi jedan ovek i da jeliteratura jedna jedinstvena knjiga koju svi piu. Mi smo razliiti organi venog

    boanstva. To jest, Sveti duh je napisao sve knjige, budui da je, na razliitomstupnju, u svakom od nas, njegove su rei. Za Sartra, biblioteka je hram. Isidora

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    16/32

    Sekuli je pisala: Moj svet, moji jedini roaci, to su mi asopisi i knjige, ljudi koji unjima piu, oni koje poznajem i oni koje nikad nisam videla. Kakvo zadovoljstvooptiti s najveim umovima oveanstva i razumeti ih!

    Teko je zamisliti koliko je gline, guijih pera, ovjih koa, pergamenata, papirusa,lana, kreda, mastila, ... potroeno da bi Malarme napisao da svet postoji radi knjige.

    Leon Bloa otiao je korak dalje i napisao da smo odlomci ili rei ili slova jedneudesne knjige i da je ta beskrajna knjiga jedina stvar koja postoji na ovom svetu:

    bolje rei, ona je sm svet. U svom eseju O kultu knjiga" Borhes pie da je knjiga,bilo koja knjiga za nas svetinja... Knjiga moe biti puna greaka, moemo se neslagati sa autorovim miljenjima, ali ona jo uvek uva neto sveto, neto boansko,ne sa praznovernim potovanjem, ali svakako sa eljom da naemo sreu, da naemomudrost. Kao i ljudi, i knjige imaju svoju sudbinu; latinska izreka kae: Habent suafata libelli.

    Filozof Don Kuper Pouis pie u svom eseju O knjigama i itanju da je mladimosobama po pitanju toga ta treba da itaju potrebno na neki nain preneti ideju da jeu ovoj stvari poeljno tanano stapanje sopstvenih neunitivih predrasuda i izvesnog

    visokog autoritativnog standarda; standarda koji u nedostatku boljeg izraza moemonazvati klasinim ukusom, i koji je i sm amalgam najboljih linih reakcija najboljihkritikih umova, proien, kako bi se reklo, i strogo probran, udaranjem talasavremena. Po Pouisu, postoji stalna pretpostavka o zajednikim osnovama meuosetljivim ljudima, o zajednikom oseajnom i psihikom jeziku putem kojeg seinteligentni signali mogu razmenjivati. Ova zajednika osnova objektivna je samoutoliko to je u osnovi ljudska; tj. u tom smislu da neizbeno deluje na ono to u namaostaje stalno i nepromenljivo.

    Ne postoji talisman za mudrost - neki od najmudrijih ljudi na svetu nikada ne otvoreknjigu, a ipak njihova uroena bistrina, tako boanski slobodna od kulture mogla bida se nosi s Volterom, zakljuuje Pouis. On pokuava da osvetli fenomen bibliofilije:LJubitelji knjiga, kao i drugi zaneseni zaljubljenici, najbolje znaju ta nalaze u svojojakutnoj opsesiji ... U pitanju je strast; tanano ludilo koje je, kao i druge strasti,

    potpuno nerazumljivo onima koji su izvana ... Poput carstva nebeskog i svih drugihuzvienih i svetih stvari, najizabranije meu knjigama otkrivaju opojni miris svojesutine samo onima koji ih vole same po sebi, u potpunom nedostatku primisli.20)

    Knjiga nas, kae Pouis, uzbudljivo i strastveno zabavlja, nosi u carstvo Mate. Napitanje ta treba itati, najbolji odgovor je i najliniji: sve ono to duboko i trajnopodstie itaoevu matu. Ako ima icu prijemivosti, odgovarajuu vibraciju, italace lako dobiti vie matovitog podsticaja od itanja Alise u zemlji uda, nego odsvih Upaniada na ovom svetu. Kad su u pitanju knjige - veli Pouis - ovek mora

    biti tolerantan, mora razumeti. Svet knjiga nije puritanska demokratija puna buruja;to je velika i slobodna drava, ogromna pantagruelovska Utopija kojom vladajuplemeniti kraljevi.

    I Borhes i Hamva i Pouis pravili su izbore od sto knjiga obavezne lektire. Bar jednaod ovih stotinu knjiga bi uvek trebalo da se nalazi na nonom ormariu, kako biovek, ako ne vie, ono bar jednu jedinu re proitao pre spavanja i od istinskogsadraja ljudskog bia bar neto poneo sa sobom, kao svetlost, u nonu tamu,

    poruuje nam Hamva.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    17/32

    Moje knjige (koje ne znaju da postojim)

    Toliki su dio mene kao i ovo lice

    -------------------------------------------------

    S nekom razlonom gorinom

    Mislim da se bitne rijei

    Koje me izraavaju nalaze na timstranicama

    Koje ne znaju tko sam, a ne na onimakoje sam napisao.

    (

    H.L.

    Borhe

    s,

    Mo

    jekn

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    18/32

    ji

    ge"

    )

    Pomisao na pravljenje sopstvene, privatne biblioteke, javlja se kod oveka u trenutkukada poinje da prepoznaje seba kao individuu, kao posebnost. Borhes pie da jelina biblioteka neujednaena, sainjena knjigama ili stranicama ije nam jeitanje priinilo zadovoljstvo koje bismo voleli da podelimo sa drugima. Naziva je iintimnom bibliotekom, elei time da otkloni mogue prigovore da se u njoj nalazei knjige koje nisu slavne. Pribliujui nam intimni svet Miloa Crnjanskog, SvetlanaJani pie: Briljivo i s ljubavlju upotpunjavana, pieva lina biblioteka postala jenjegovo duhovno uporite, inspirativno okruenje njegove knjievne radionice;

    pratila ga je na putovanjima, zamenjivala mu prijatelje u egzilu...

    Neka se drugi hvaliu stranicama koje su napisali, ja se gordim onima koje samproitao, veli Borhes. On osea neto poput prijateljske gravitacije knjige; knjiga jejedna od mogunosti sree koju mi ljudi imamo.

    Biblioteke - kue pamenja

    Ja sam bio naao svoju veru: nita mi senije inilo

    vanije od knjige. Biblioteka, to je zamene bio hram.

    Biblioteka je plemenita tekovina civilizovanog drutva. Pametni ljudi od knjige reklisu da samo biblioteka moe da zameni Boga, ako je Bog olienje venosti. I da

    postoje samo dve velike tajne: poreklo vremena i poreklo biblioteka. Biblioteke,

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    19/32

    katedrale tampane rei, tvore jednu udesnu celinu znaajniju od prostog zbiranjihovih delova. To je imao na umu i Aribald Mekli, pesnik koji je nekad radio uVaingtonskoj Kongresnoj biblioteci, kada je zapisao: Ve i samo postojanje

    biblioteke predstavlja potvrdu zakucanu poput Luterovih teza na vrata vremena ukome ivimo. Prava biblioteka, smetena u sreditu Univerziteta - a samim tim i usreditu inte lektualnog ivota - prepuna knjiga i kartica sloenih na odreen nain,

    uverava nas da neke stvari zaista poseduju mistinu mo. Tanije reeno, objanjavau emu se sastoji arolija knjiga: sakupljene na jednom mestu, one izmeu sebeuspostavljaju neku vrstu veze i tvore celinu; stie se utisak da svi ti mnogobrojni irazliiti izvetaji, ti delii iskustva, rukopisi u bocama, poruke iz davnina, iz dubina,iz daljina, pripadaju jedni drugima i mogu, ako se shvate kao celina, da nam objasnesmisao tajne."21)

    Biblioteke stoga nisu kule od slonovae ispunjene apatom, udobna svetilita naobodima tamnije strane ivota. Za njih bi se pre moglo rei da su najznaajnije lukena putu ka boljoj samospoznaji. Mi slavimo biblioteke zato to potujemo Re,sredstvo za doaravanje spektakla ovekovog propinjanja i posrtanja po kosmosu.Biblioteka nas ui odgovornosti, slobodi i vrlini. Moramo se sloiti sa Prosperom,

    junakom ekspirove Bure", koji veruje da je biblioteka jedno ogromno vojvodstvo".

    Zabeleena je jedna od najlepih pohvala bibliotekama, iz pera Mira Vuksanovia:Biblioteke su kue ukupnog ljudskog pamenja... U njima se ujedinjuju duhovnevrednosti. U njima miruju rei i reenice, ali se nikad ne moe predvideti kada e

    poneka od njih doi u na ivot... Biblioteka je veliko udo za radoznalca inepregledno groblje za neznalicu... Biblioteke su uenima kultna mesta, a neukimamrtvo more.22)

    O biblioteci kao organskoj potrebi ovekovog duha pisao je i Andri u Znakovimapored puta: U naim mislima i matanjima knjiga nije bila ono to zaista jeste,ljudski produkt, pisan i tampan i izdavan za sve ljude, nego neobina stvar, gotovomaija neka koja onom ko je ima daje naroite sposobnosti i izuzetnu mo... Seanjena velike biblioteke sveta spada u moje najlepe uspomene. I danas me u kuamaneodoljivo privlai svaka polica sa knjigama, jer mi izgleda kao radosni prozor u svet,kao dobro svedoanstvo o duhu i ivotu ukuana.

    Zasluga je bibliotekara to je za ljudsku zajednicu sakupljeno i sauvano pisano itampano blago svih naroda. Kroz vekove, sve do dananjeg dana, bibliotekari, biloda su nazivani knjigohraniocima, knjiniarima ili librariusima, jesu uvari znanja unajirem smislu rei.

    Biblitekari nose u sebi umetniku icu; setimo se samo velikih bibliotekara i isto tako

    velikih umetnika, pesnika Kalimaha, upravnika Aleksandrijske biblioteke, Lao-cea,Roberta Bartona, filozofa, oksfordskog bibliotekara, Borhesa, Hamvaa i mnogihdrugih. Oni su zaljubljenici u re, zanesenjaci i matari ije misli blude po irokim

    prostranstvima istorije. ovek knjige lako se prepoznaje; bibliotekar je samo prototipovakvog oveka i njegov idealni lik. Bela Hamva u svom eseju Anatomijamelanholije pie: ... Bibliotekar je onaj ovek kome je knjiga takva hrana, strast,sudbina, ljubav, uivanje, zanos, avantura i usud, kao moreplovcu more, seljakuzemlja... Niko se ne maa knjige tako kao bibliotekar, tako tiho i lagano, onako kakoovek pristupa samo venim stvarima: moru, eni, zemlji.23)

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    20/32

    Robert Barton bibliotekara uporeuje sa cvrkom; prema mitu, kae on, Zevs jejedino njima dopustio da se ne znoje za svoju hranu, nego da ceo svoj ivot proivetiho, kao i muze, naslaujui se, uivajui, ituckajui, promatrajui. Ne brinu se zazemaljska dobra, ive u svojoj tihoj, usamljenikoj vedrinni bez udnji i sreni su u

    boanskoj smirenosti koja je jedna vrsta besmrtnosti. Barton primeuje da na ovakvojsudbini bibliotekarima moemo pozavideti, ali da ovaj ivot crvka treba dosegnuti,

    izboriti se za njega.

    Govorei o Lao-ceovom ivotnom delu Tao te ingu (Knjiga puta i vrline), Hamvanalazi da je u njemu neobino to da je sutina savrene filozofije - bibliotekarstvo,onaj slatki promatraki mir koji ovek moe da naui samo meu knjigama i odknjiga. Bibliotekar vremenom postaje, kao i knjiga, utljiv, usamljen i miran. Hamvase pita ko postaje bibliotekar - onaj ko to hoe da bude, onaj ko se osea kao kod kueu pranjavaj polutami, meu lavirintima od polica za knjige. Onaj ko tu pripada.

    Poloaj knjige u svetu informatike

    ---------------------------------------------------------------------

    A ja znam da nikada neu pisatielektronske pesme

    i da u uvek voleti, boleti, patiti.

    (Mira Alekovi,Elektronska

    pesma)

    Temelji tzv. Gutenbergove galaksije se ljuljaju, iako vlada gotovo apsolutni privid(na sajmovima knjiga, u izdavatvu, u bibliotekama), da e ova imperija sa knjigomkoja se dodiruje, stavlja pod jastuk, ita u vozu, veno potrajati. Koliko god seinsistiralo na tome da je pisana re ostala na nogama i da joj elektronika i svi tikompjuterski diskovi ne mogu nita, sve je jasnije da se nazire prekretnica.

    Da li e informatika galaksija unititi Gutenbergovu? - Prognoze o odumiranjupapirne ere, o prevazienosti knjige, poele su da se javljaju jo sa MaralomMakluanom, ezdesetih godina ovog veka. Nain stvaranja, uvanja i prenoenjainforamcija iz osnova se menja. U tom smislu trenutak u kojem ivimo slian jevremenu u kojem je dolazilo do prelaska sa usmene kulture na kulturu zasnovanu narukopisima, a potom sa rukopisa na tampu. Makluan nas smatra ljudima vezanim zakulturu pisma i tipografije koji svet doivljavaju linearno, racionalno.

    Makluan, govorei o optilima (tehnolokim sredstvima)24), ima antropoloki pristup.Proces zamenjivanja ovekovih prirodnih potencija (organa i ula) tehnolokimsredstvima vaan je dogaaj u razvoju oveanstva. Do sada su bile u upotrebi etiriosnovne komunikacione tehnologije: oralna (govor), pismo, tampa, elektronski zapis.Svaka od njih ima svoje karakteristike, ali nijedna nije prekinuta ni danas, samo jezauzela specifino mesto i rang u modernoj kulturi. Istorijski gledano, svaka novatehnologija ostajala je izvesno vreme pod uticajem prethodne, da bi je kasnijenadvladala i zauzela dominantno mesto u komunikaciji.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    21/32

    Tipografija je omoguila da fonetsko pismo postane dominantno i masovno sredstvodrutvenog optenja. tampa je omoguila da ljudi prvi put vide svoje narodne jezike.Makluan smatra da tipografija na socio-psiholokom planu stvara individualizam.Prenosivost knjige, poput prenosivosti tafelajne slike, mnogo je doprinela novomkultu individualizma ... Blagodarei tampanju i umnoavanju tekstova, knjiga je

    prestala da izgleda kao dragoceni predmet koji se konsultuje u biblioteci: pojavila se

    sve vea potreba za mogunou da se lako prenosi, kako bi se mogla konsultovati iliitati bilo gde i u svakom trenutku ... Tipografska logika je stvorila ... otuenogoveka ...tj.: intuitivnog i iracionalnog oveka.25) Rukopisna kultura drevnog isrednjevekovnog sveta nije stvarala usmerenost ka introvertnosti, dok kultura tampeneminovno stvara takvu usmerenost.

    Makluan uvia da tehnoloke sredine nisu puka pasivna ambalaa za ljude, vepredstavljaju aktivne procese koji podjednako preoblikuju i ljude i druge tehnologije.Prema njegovom miljenju, izgleda da ulazimo u doba koje on naziva tribalnim.

    Naputamo doba tampanih saoptenja i kulture zasnovane na pismu koja je bilauglavnom individualna. Re je o kulturi koja se potupunije obraa ulima, oraskonijoj kulturi. Dakle, Makluan Markonijevu eru pretpostavlja Gutenbergovoj. On

    smatra da je pismo (sa svojim produetkom u tipografiji) omoguilo irenje znanja irazbilo okove plemenskog oveka, te ga, na taj nain, eksplozijom pretvorilo u skup

    pojedinaca. Elektronsko pisanje, brzo i neprestano, obasipa oveka brigama svihdrugih ljudi; ljudska porodica ponovo postaje jedno pleme.

    Nova pismenost nosi sa sobom potpuno drukiji postupak izraavanja koji je u skladusa tehnolokim dometima multimedijalnog doba. ak Derida je zasluan za novutehnologiju pismene komunikacije preferiranjem tzv. nelinearnog pisma.Antropolog Leroa-Guran, na koga se Derida oslanja, govori o jednodimenzionalnosti -linearnosti pisma uopte, posebno fonetskog. Derida se zalae za razvojviedimenzionalnog, simbolikog miljenja i smatra da je kraj linearnog pisma i krajknjige.26) U fusnoti Derida navodi Gurana: Knjige jo neko vreme uvaju korist ikratkotrajnu prikladnost. itanje e jo stoleima sauvati svoju vanost, uprkos tometo ono za veinu ljudi predstavlja nazadovanje, ali je pismo (u smislu linearnog

    pisma) odista osueno na brzi nestanak."27)

    Prvim kompjuterskim romanom smatra se Popodne Majkla Dojsa, objavljeno1987. god. Kompjuterska knjievnost nas ui da roman moe da se ponaa kao tofunkcionie naa misao, granajui se u svim pravcima. Kompjuterski roman jeinteraktivan jer omoguuje itaocu da uestvuje u njegovom oblikovanju premavlastitima zamislima, birajui staze itanja, poetak i kraj. Roman se tako vraadrevnom pripovedanju, Homeru i usmenim junakim pesmama, kad je kaziva svaki

    put drukije zapoinjao i zavravao priu. Usmena knjievnost je po nekim svojim

    karakteristikama hipertekst (hypertext). Ova nova tehnologija za obradu teksta -hipertekst, obiluje vezama (linkovi) koje spajaju kljune pojmove ili junake, tako daih italac sledi i ita na preskok.

    Po miljenju Milorada Pavia, zagovornika interaktivnog pisanja, u krizi je na nainitanja romana, a ne sm roman; roman - jednosmerna ulica je u krizi. To jest, u krizi

    je knjiga. Po Pavievom miljenju, u ovom asu oveanstvo preoblikuje svojanasleena sredstva jezikog komuniciranja i stvara nova. Uz to, jezik je, oigledno,isuvie linearan sistem za potrebe oveka sledeeg stolea. To, po mom miljenju, ne

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    22/32

    znai da e romani bez rei i sline interaktivne i multimedijalne umetnike tvorevinepotisnuti film i knjievnost... Kao da se namee jedan zakljuak koji se ne morasvakome svideti, ali se, kako izgleda, ne moe izbei. Pisati kao to se misli, ili kaoto se sanja, a ne onako kako se govori - to je prtljag sa kojim ulazimo u 21. vek.28)

    Milorad Pavi smatra da knjievni jezik sabija nae misli i snove, oseanja u

    jednolinijski sistem koji je sada ve prespor za vreme u kojem ivimo. Elektronskipisci stvaraju interaktivne romane u kojima jezik izlazi iz svoje linearnosti, a italackreira sopstvenu mapu itanja. - Postavlja se pitanje da li je ovladavanjenovonastalom vetinom pisanja dovoljno da delu udahne umetniku vrednost.Miljenja smo da e se u prvim godinama 21. veka verovatno pisati neka vrstakompjuterske knjievnosti, ali kada se uvidi da taj viak literarnih mogunosti nijenita novo, verovatno e se pristupiti stvaranju neeg sasvim drukijeg.

    Jedno je sasvim izvesno: Knjievnost je postojala i opstajala u svim poznatimtehnologijama i nadivela ih je - pre pisma, pre tampe, pre elektronskog zapisa... Toe se desiti i sa novim, nama jo nepoznatim, tehnikama i tehnologijama. Pravaliterature e, prema tome, idui za dostignuima svoga vremena, istovremeno paziti

    da ne ostane na povrini stvari (tehnologizmu, manirizmu) i da razvija svoje sutinskedimenzije (umetnike i antropoloke). Umetnost nosi u sebi i subverzivnu crtu, onukoja e svakog pravog stvaraoca sauvati od automatske uniformnostitipografskog oveka, a pravog itaoca od sudbine Vitgentajnove maine zaitanje". Ta strana umetnosti sva je okrenuta ovekovoj lepoti i ljudskosti... A to jeono to e postojati sve dok postoji i sm ovek.

    Evidentno je da filmski i televizijski ekrani, video-kasete, kompjuteri i ostala udatehnike kradu vidike tzv. silikonske generacije poslednje decenije 20. veka - vekasvojevrsne, opseseivne zaokupljenosti vizuelnim neurotikih razmera. U preplitanjunauke i tehnologije, koje su se umnogome otrgle oveku, mnogi vide opasnost. Jo jeOsvald pengler poetkom veka predvideo duhovnu krizu koja se oituje u tiranijirazuma iji je najjasniji izraz kult egzaktnih nauka, dijalektike, dokaza, uzronosti.Fiziar Milorad Mlaenovi smatra da tehnologija predstavlja opasnost za kulturu.Izmeu tehnologije i oveka jaz se stalno poveava. Kao proizvod oveka, tehnologijaga je prevazila i pregazila. Ako tehnologija slui ljudima, u njihovom je interesu dase njen razvoj uskladi sa ljudskim mogunostima i osnovnim ivotnim vrednostima.Po prof. Mlaenoviu, ovek vie nije mera svih stvari, kao to je to bio kod starihGrka, ve je tehnologija mera svega.29)

    Nasuprot ovom, uju se i glasovi onih autora koji smatraju da su novi dometimikroelektronike u punoj slubi ovekove sree i blagostanja, miljenja da digitalnodoba, doba eksplozivnog razvoja raunara i telekomunikacija, donosi sa sobom i

    jednu novu kulturu sa kojom se tek upoznajemo.

    Tzv. kriza knjige je zapravo prividna, odnosno ona je samo jedna od manifestacijanovog poloaja knjige u celini sklopa sveta informatike. Osea se napregnutostizmeu knjige i elektronskih medija, ali oni knjizi samo daju podrku. Posle iskustva ibliskog susreta sa novim udima tehnike, valjda je i najtvrdokornijima jasno daslika ne moe da zameni re, ali moe dobro da poslui kao sredstvo za dalje

    plasiranje i irenje knjige i pisane rei.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    23/32

    Industrija raunara izbacila je na trite elektronsku knjigu na CD- ROM-u. Prednostikoje nudi ova knjiga su mogunosti za smetaj hiljade klasinih knjiga na jednomdisku i velika perspektiva za razliita, brza pretraivanja. Na kompakt-diskove preneta

    je referensna literatura; svedoci smo sve eeg okretanja raunaru kada se radi ostrunoj literaturi; knjievna dela takoe su dostupna u elektronskom obliku.

    Korienje novih medija je jedan novi, vii oblik pismenosti i vladanja znanjem.Danas je zavladala velika pometnja, pa ak i panika u svim najznaajnijiminsitucijama koje su zasnovane na tampi (izdavatvo, tamparstvo, bibliotekarstvo),dok je kompjuter ohrabrio obine itaoce, poslovni svet, istraivae. Na pitanje da li

    je knjiga izum prolih vremena, odnosno da li smo na pragu nove pismenosti koja senee oslanjati na knjigu, prof. LJubica orevi odgovara: Knjiga jeste izum prolihvremena. I to je plus faktor koji joj osigurava i sadanji i budui ivot. Strah zasudbinu knjige nije opravdan. Jer, ona ima tradiciju od 5.000 godina, kao i ljudskizapis na ploici, papirusu, pergamentu itd. Efekat tradicije ne mogu zbrisati nikakvemaine. U Africi plemena koriste televizor, kompjuter i druga savremena sredstva, aistovremeno intenzivno se bave bajanjem, bacanjem ini, prizivanjem duhova,

    prinoenjem rtava... Dakle, tradicija. Nije dobro (nije tano u zakljuku) razmiljanje

    prema modelu: ili knjiga ili kompjuter. Dobar je model: i knjiga i kompjuter."30)

    Vano je naglasiti da kompjuteri, elektronske knjige, kompakt-diskovi i sve drugonisu samo tehniki usavrena sredstva, kako bi mnogi od nas voleli da veruju; oninose sa sobom novi nain miljenja, novi nain delovanja. Nova sredstva za audio-vizuelnu komunikaciju dovode do preobraaja oseajnosti i inteligencije. I Makluan jeuvideo da mi uopte nismo pripremljeni da u potpunosti doivimo eletkronskukulturu; svi smo mi starinskih shvatanja, vezani za eru tampane rei.

    Istorijsko iskustvo potvruje da svaka nova forma optenja obogauje drutvenokomuniciranje, ne unitavajui prethodne oblike. Kao to usmene poruke i rukopisnakultura nisu nestale pred naletom tampane rei, tako ni klasina knjiga i itanje neenestati u eri televizije i elektronskih komunikacija. Meutim, u svakoj epohi jedannain komuniciranja tei da dominira. tampa i kultura pisma uopte doivee (i vedoivljavaju) redukciju.

    Korienje nove tehnologije kao dodatka zastarelom nainu rada je i prirodno ineizbeno, rei su amerikog kulturologa Alvina Kernana. Svi mi predstavljamoGutenbergove ljude koji vole i cene knjigu. Zamena knjige televizorom ikompjuterskim ekranom nama deluje kao trijumf varvarizma. Meutim, elektronskimediji nee unititi civilizaciju knjige. Oni e radikalno promeniti nain na koji ljudideluju i razmiljaju, dok e novi naini komuniciranja vremenom ponuditimogunosti za odgovarajue organizovanje i razumevanje sveta u kome ivimo.31)

    Knjiga je posebna vrsta medija ija se toplina i druenje ne mogu tako lako zamenititehnikim sredstvima kojih je sve vie. Iznosei prednosti klasine knjige nadeletkronskom, prof. Desanka Stamatovi podsea na to da se knjige mogu satimaitati a da se oi ne zamore, jer papir ne treperi kao ekran, zatim, knjige na padajukao sistemi u raunarima i ne znaju za raunarske viruse, koriste se bez struje. Knjigemoemo itati na svakom mestu: u kui, u parku, na ulici, kraj potoka, i, najzad,knjige su lepe.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    24/32

    Bez knjige u ruci, a ne na monitoru, nema one divne avanture duha ni prisnosti kojudonosi itanje. Naroito su knjievna dela nepogodna za elektronsko itanje.Prosveeni i posveeni deo oveanstva nikada se nee liiti lepe knjievnosti izadovoljstva da knjigu moe drati u rukama, listati, otvoriti nasumce i itati bilo gdei bilo kada.

    Knjige se sve vie itaju na kompjuterima. Neki svetski, pa i nai pisci (MiloradPavi) ve piu kompjuterske knjige. Knjievnica LJubica Arsi predstavnik jeonog, ne malog broja italaca, koji su vrsto ukorenjeni u tradiciju tampane knjige:Moderna elektronika prevodi knjigu u medij kompjutera, ali to je isto kao kad sevodi ljubav sa gumenom lutkom. itanje knjige preko ekrana jo je jedno licemerjemoderne civilizacije koja eli da podie mediokritetima, koji inae nita ne itaju, daim stvori iluzije da su obrazovani i naitani. Nijedan pravi ljubitelj knjige nee jeitati preko ekrana. Jo uvek ne mogu da shvatim emu slui Internet ili baze

    podataka. Koji su to podaci koji nam ivot znae? Da li Internet moe da doara plavonebo ili miris mora i agava.

    itanje predstavlja stalan stvaralaki in. Dok je na televiziji, filmu, u elektronskoj

    publikaciji (uz multimedijalno korienje teksta, zvuka i video-zapisa) - sve dato,nita nije osvojeno, sve je unapred savakano (slika, zvuk, ambijent) - prilikomitanja sve to treba zamisliti.

    Na razmei vekova i milenijuma, u razdoblju u kojem oito nestaju jedne, a raaju sedruge vrednosti i merila, svedoci smo pojave da se sve manje ita, kao da ljudi vienemaju vremena za knjigu; naa civilizacija postaje zarobljenik elektronskih medija.Da li je knjiga jo uvek riznica misaonosti, umetniki in? Priseamo se

    predelektronskog doba kada smo knjige itali ne zazirui od romanesknosti, ne plaeise broja stranica, stalno sa sveu da se menjamo jer smi tako hoemo. Pomalozaboravljena i zanemarena navika itanja zabrinjava nas. Elektronika nas menja ionda kada to ne elimo, menja nas onako kako ona to hoe. Branko Belan sa setom

    priziva u seanju vreme kada su se retki posednici knjige odnosili prema njoj kaoprema izvoru radosti, prema gozbi duha...kao Harpagoni prema zlatnicima, kaoarobnjaci i sveenici koji su znali tajnu kozmogonije i rijenik bogova, ono vremekada je knjiga ostajala u naim rukama dok god ne bi izdala sve nae tajne, gradilanaa iskustva, pozivala nas na akciju temeljenu umovanjem, jer je doputalaintelektualno milovanje, zadravala nas magijom domiljanja; kad smo je odlagaliostajala je s nama u nekoj metafizikoj vezi homeostazije, utjecala na ritam otkucajanaeg srca i pulsiranje naeg duha".32)

    Knjiga je metafora ivota

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    25/32

    Knjiga je udo, i, kako bi to rekao bibliotekar valjevski Milenko Radovi, imablagorodno dejstvo i kada se samo gleda. Borhes je pisao: Knjiga, taj instrumentbez kojeg ne mogu da zamislim svoj ivot, i koji za mene nije manje lian negoli rukeili oi ... Knjiga je produetak memorije i imaginacije. Funkcija koju obavlja knjiga

    je pamenje oveanstva. Ona je uvar tragova o ljudskom postojanju na zemlji,dirljivo svedoanstvo, efemerno, ali i veno: knjiga je omoguila ljudima da saznaju

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    26/32

    svoju prolost, u njoj se taloio celokupni ivot oveanstva. Samo se deavalo onoto je - zapisano, govorio je Ivo Andri.

    Miltonove rei u Areopagitici jo uvek uzbuuju neke od nas: Knjige sadre u sebiivotnu snagu i aktivne su poput dua iji su potomci; tavie, one uvaju poputmuzikog instrumenta najistiju delotvornost i ekstrakt ivog intelekta koji ih je

    zamislio ... Dobra knjiga je dragoceni ivotni sok veleuma, balsamovan i spremljen zaivot posle ivota.33)

    Nae vreme prorie kraj knjige, gaenje starih i raanje novih zvezda uGutenbergovoj galaksiji. Ogledalo ne daje pravu sliku, kao to ni kraj ovogmilenijuma ne moe da nam d sliku budueg vremena. Verujemo da ljudi nikad nee

    prestati da se obraaju knjigama za najverodostojnije odgovore i da u njima traenajvre oslonce. Verujemo da knjiga jo uvek poseduje svetlost koju ne smemoizgubiti.

    Moda ni u jednom razdoblju pisane istorije nije objavljeno vie knjiga nego uposlednjoj deceniji ovog naeg veka u kojem se najvie govorilo o kraju knjige. Ova

    pojava svedoi da u ljudima na svim prostorima, kako kae Matija Bekovi, nesamo da nije umrla, nego ivi punim ivotom stara vera u knjigu i spasonosnu mo

    pisane rei.

    Ogroman broj knjiga po muzejima, bibliotekama, podrumima ostaje neotkriven zaogroman broj ljudi koji o njima nikad nita nee saznati, ali mi ipak verujemo, kao iLJubica Arsi, da one pulsiraju i zrae poput kvazara iz svemira.

    Jer, knjiga je metafora ivota, pisao je Jovan Hristi. Knjiga je knjiga. Bila i ostala.Najvee blago. iva misao mudraca, ukorien duh koji koraa korom zemaljskom,znak mudrosti koji se otkriva samo posveenima. Samo naitancia. Onima koji radijegutaju knjige nego kolae.

    Napomene

    1) Golubovi, Z. Antropoloki portreti. Beograd, 1991, str.6.

    2) Gerc, K. Tumaenje kultura. I. Beograd, 1998, str. 62.

    3) Golubovi, Z. Antropologija u personalistikom kljuu. Beograd, 1997,str. 11

    4) pengler, O. Propast Zapada". III. Beograd, 1990, str. 168.

    5) Ibidem, str. 170.

    6) Videti: Stipevi, A. Povijest knjige. Zagreb, 1985.

    7) Videti: Kurcijus, E.R. Evropska knjievnost i latinsko srednjevekovlje".Zagreb, 1971, str. 311-315.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    27/32

    8) Videti: Bogdanovi, K. Uvod u vizuelnu kulturu. Beograd, 1986, str. 43-44

    9) Igo, V. Bogorodiina crkva u Parizu. Beograd, 1967, str. 232-251.

    10) Videti: Dragievi-ei, M. Horizonti itanja - dometi kulturne

    animacije. Beograd, 1993.

    11) Videti: Maslov, A. Motivacija i linost. Beograd, 1982.

    12) Videti: Nemanji, M. Kulturne potrebe. Beograd, 1974.

    13) Videti: Eskarpi, R. Revolucija knjige". Zagreb, 1972, str. 43-61.

    14) Nemanji, M. Knjiga u slubi oveka. U: Kultura, Beograd, 16, 1972,str. 126-128.

    15) Videti: Robin, N. itanje. U: Kultura, Beograd, 20, 1973., str. 23-27.

    16) Roubakine, N. Introduction la psychologie bibliologiljue", 1922.Citirano prema: Robin, N. ibidem, str. 28-29.

    17) Borhes, H. L. Usmeni Borhes". Beograd, 1990, str. 15-16.

    18) Videti: Radovi, M. Providencijalna lakoa itanja. U: Knjievnakritika, 3, 1989, str. 7-17.

    19) Penak, D. Kao u romanu. aak, 1998, str. 120.

    20) Pouis, D. K. Uprkos. Odabrana dela. I. Beograd, 1995, str. 19.21) Citirano prema: Fridmen, D. Pohvala bibliotekama. U: Prelged, 261,1993, str. 49.

    22) Jevti, M. Bibliotekari. Beograd, 1998, str. 541.

    23) Hamva, B. Heperionski eseji". Novi Sad, 1992, str. 193.

    24) Videti: Makluan, M. Poznavanje optila - ovekovih produetaka.Beograd, 1971.

    25) Makluan, M. Gutenbergova galaksija". Beograd, 1973, str. 236-242.

    26) Videti: Derida, . O gramatologiji, Sarajevo, 1976.

    27) Leroi-Ghuran. La geste et le parole. Paris, 1965. Citirano prema: Niki,M. Tekst i hipertekst, Info, 2, 1995, str. 20-21.

    28) Pavi, M. Virtuelno pripovedanje. Politika, 6. II 1999.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    28/32

    29) Videti: Mlaenovi, M. Sveopta mera. U: Politika, 11. I 1998.

    30) Jevti, M. Bibliotekari", str. 41.

    31) Kernan, A. Oprotaj od pisane rei?. U: Pregled, 267, 1994, str. 72.

    32) Belan, B. Ite missa librorum est". U: Kultura, 20, 1973, str. 40-44.

    33) Citirano prema: Hartman, D. Sudbina itanja. U: Knjievna kritika, 3,1989. str. 95-114.

    Literatura

    Gerc, Kliford. Tumaenje kultura. I-II. Beograd : Biblioteka HH vek,1998.

    Sapir, Edvard. Ogledi iz kulturne antropologije". Beograd : BIGZ, 1974.

    Rohajm, Geza. Nastanak i funkcija kulture". Beograd : BIGZ, 1976.

    Benedikt, Rut. Obrasci kulture". Beograd : Prosveta, 1976.

    Golubovi, Zagorka. ovek i njegov svet. Beograd : Prosveta, 1973.

    Golubovi, Zagorka. Antropoloki portreti. Beograd : Zavod za udbenike inastavna sredstva, 1991.

    Golubovi, Zagorka. Antropologija u personalistikom kljuu. Beograd :Gutenbergova galaksija, 1997.

    Kasirer, Ernst. Filozofija simbolikih oblika. I-III. Novi Sad : Dnevnik, 1985. Bart, Rolan. Knjievnost, mitologija, semiologija. Beograd : Nolit, 1979. Eliot, T.S. Ka definiciji kulture". Ni : Prosveta, 1995.

    Petrovi, Sreten. Mitologija, kultura, civilizacija. Beograd : igoja tampa, 1995.

    pengler, Osvald. Propast Zapada. I-IV. Beograd : Knjievne novine, 1990.

    Benjamin, Valter. Eseji". Beograd : Nolit, 1974.

    Pouis, D. K. Odabrana dela. I-III. Beograd : Centar za geopoetiku, 1995.

    Hamva, Bela. Heperionski eseji". Novi Sad : Matica srpska, 1993.

    Kurcijus, E. R. Evropska knjievnost i latinsko srednjevekovlje. Zagreb : Maticahrvatska, 1971.

    Stipevi, Aleksandar. Povijest knjige. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske,1985.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    29/32

    Eskarpi, Rober. Revolucija knjige". Zagreb : Prosvjeta, 1972.

    Makluan, Maral. Gutenbergova galaksija". Beograd : Nolit, 1973.

    Makluan, Maral. Poznavanje optila - ovekovih produetaka. Beograd:Prosveta, 1971.

    Alber, Pjer. Istorija tampe". Beograd : Biblioteka HH vek, 1998.

    Maslov, Abraham. Motivacija i linost. Beograd : Nolit, 1982.

    Dragievi-ei, Milena. Horizonti itanja - dometi kulturne animacije. Beograd: Pont, 1993.

    Popovi-Perii, Nada. Literatura kao zavoenje. Beograd : Prosveta, 1988.

    Jevti, Milo. Bibliotekari. Beograd : Zajednica biblioteka Srbije, 1998.

    Vukovi eljko. Ka savremenoj biblioteci". Novi Sad : Matica srpska, 1997

    Nemanji, Milo. Kulturne potrebe. Beograd : Vuk Karadi, 1974. - Knjiga urazvoju savremenog drutva : zbornik. Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 1973.

    Put knjige do itaoca posredstvom biblioteka": zbornik. Beograd : Narodnabiblioteka Srbije, 1983.

    itaoci i itanje : zbornik. Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 1985.

    Bibliotekarstvo na kraju veka": zbornik. I-IV. Beograd : Bibliotekarsko drutvo

    Srbije, 1996-1999. Simonovi, Simon. Prie o bibliotekama. U : Politika, 22-28. H 1995.

    Negropont, Nikolas. Biti digitalan". Beograd : Klio, 1998.

    Kultura. Beograd : Zavod za prouavanje kulturnog razvitka, 16/1972, 20/1973.

    Pregled". Beograd: Ambasada SAD, 261/1993, 267/1994.

    Penak, Danijel. Kao u romanu. aak - Beograd : Umetniko drutvo Gradac,1998.

    Bogdanovi, Kosta. Uvod u vizuelnu kulturu. Beograd : Zavod za udbenike inastavna sredstva, 1986.

    Sekuli, Isidora. Apostol samoe." Beograd: BIGZ, 1998.

    Borhes, H. L. Usmeni Borhes". Beograd : Rad, 1990.

    Borhes, H. L. Sabrana djela". Zagreb : GZH, 1985.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    30/32

    Borhes, H. L. Proza - poezija - esej". Novi Sad : Bratstvo - Jedinstvo, 1986.

    Stortini, K. R. Borhesov renik. Beograd : SKZ, 1996.

    Panti, Mihajlo. Aleksandrijski sindrom. Beograd: Klio, 1998.

    Igo, Viktor: Bogorodiina crkva u Parizu. Beograd: Prosveta, 1967.

    Sartr, an-Pol. ta je knjievnost. Beograd : Nolit, 1984.

    Montenj. Ogledi". Beograd : Rad, 1977.

    Boi, Jadranka. Mitsko i sakralno u knjievnom kontekstu: magistarski radodbranjen na Filozofskom fakultetu, katedra za antropologiju, Beograd, 1994.

    Rezime

    Fenomen knjige i itanja tretiran je u ovom radu interdisciplinarno, iz antropolokepersepektive. Razmatrajui antropoloki smisao i znaenja knjige u dijahronijskojravni, ili, bolje reeno, zavravajui priu o sudbini knjige, koja je, svesni smo toga,esto imala himniki prizvuk, moemo rei da su itanje i pisanje duboko ljudske,nasune ovekove duhovne potrebe.

    Odnos prema knjizi i uloga knjige su se u toku istorije menjali i mogu da poslue kaojedan od parametara nivoa kulturnog razvitka jednog drutva. U radu je dat i sumaran

    prikaz metaforike, odnosno simbolike knjige u literaturi.itaoci knjiga pripadaju uglavnom tzv. elitnom kulturnom modelu. U procesu itanjamogu biti zadovoljene razliite kulturne potrebe. Antropoloka funckionalnost knjigeogleda se u njenom sluenju oveku, u obraanju Drugome.

    Da li je itanje usvajanje ideja i poruka ili knjigu svaki italac gradi iznova, da li jeitanje samoanaliza ili nain postojanja - izmeu ovih taaka kreu se razmiljanja osmislu itanja. Fenomen bibliofilije doveo nas je u dodir sa velikim misliocima -ljubiteljima lepe rei.

    S razlogom se moe rei da bibliotekama, knjigama i itanju pripadaju najiri prostori

    komuniciranja, horizontalnog i vertikalnog povezivanja sveta u oveku i oveka usvetu.

    Pored hartije, teksta i knjige, javljaju se novi materijali, alati i zapisi. Prirodni jezici igovor ostaju. Knjiga ostaje. itanje ostaje. Sve ostaje i opstaje, ali sa novimmogunostima komuniciranja zasnovanim na informacionim tehnologijama,simoblikim i medijskim jezicima, na digitalnim i virtuelnim osnovama artkulisanoggovora.

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    31/32

    dranka Bo`i~Antropologi knigi i ~teniRezmeFenomen knigi i ~teni obrabotan v tom trude interdisciplinarno, izantropologi~eskoy perspektiv. Rassmatriva antropologi~eskiy smsl i zna~enieknigi v diahroni~eskoy ploskosti, ili, inmi slovami, zakan~iva rasskaz osudbe knigi, kotora ~asto, m soznam to, vosprinimaema kak gimn, mo`emskazat, ~to ~tenie i pisanie vlts gluboko nasunoy ~elove~eskoy duhovnoypotrebnst. Otno{enie k knige i rol knigi v te~enie istorii menlis i mogutposlu`it parametrom urovn kulturnogo razviti odnogo obestva. V trude dan isummarny obzor metaforiki, to est simboliki knigi v literature.

    ^itateli knig prinadle`at glavnm obrazom tak nazvaemomu litarnomu,kulturnomu obrazcu. V processe ~teni mo`no udovletvorit mnogie kulturniepotrebnosti. Antropologi~eska funkcionalnost knigi skazvaets v eslu`enii ~eloveku v obraenii drugomu.

    Predstavlet li ~tenie usvoenie idey i poru~eniy ili knigu ka`dy ~itatelstroit vnov, vleets li ~tenie samoanalizom ili sposobom suestvovanime`udu timi to~kami dvi`uts razm{leni o smsle ~teni. Fenomenbibliofilii privl nas v soprikosnovenie s velikimi mslitelmilbitelmihoro{ego slova. Obosnovano mo`no skazat, ~to bi-bliotekam, knigam i ~teniprinadle`at same {irokie prostor komunikacii, gorizontalnoy ivertikalnoy svzi mira v ~eloveke i ~eloveka v mire. Nardu s bumagoy, tekstom iknigoy, povlts nove material, pribor i zapisi. Prirodne zki i re~ostats. Kniga ostats. tenie ostats.

    Vs ostats i `ivt, no s novmi vozmo`nostmi komunikacii, obosnovannmi nainformacionnh tehnologih, simvoli~eskih i medi-ynh zkah, na digitalnhi virtualnh osnovah artikulcionnoy re~i.

    Jadranka Boi

    Anthropology of Books and Reading

    Resume

    In this work, the phenomenon of books and reading has been treated interdisciplinary, fromanthropological perspective. Dealing with the anthropological sense and meaning of books at thediachronic level, or, in other words, ending the story of the destiny of books, which, as we are aware of,often had the tone of hymns, we may say that reading and writing are deeply human, essential spiritual

    needs of man. The treatment of books and the role of books have changed with the passing of time, andthey may serve as parameters of the level of one societys cultural development. In this work has beengiven a brief survey of the metaphoric, symbolic quality of books.

    The readers of books usually belong to the so-called litist cultural model. In the process of reading onemay satisfy many cultural needs. The anthropological functionality of books can be seen in the fact thatit serves man, that it is turned to the Other.

    Is reading an adoption of ideas and messages or does each reader build the book again and again? Isreading self-analysis or a way of existing? Between these two points can be found reflections on the

  • 7/28/2019 36696733 Antropologija Knjige i Citanja

    32/32

    meaning of reading. The phenomenon of bibliophily has brought us into contact with great thinkers lovers of books. One may rightfully say that the largest areas of communicating, horizontal and verticalconnecting of the world within man and man within the world, belong to libraries, books and reading.Apart from paper, texts and books, there appear new materials, tools and records. Natural languagesand speech remain. Books remain. Reading remains.

    Everything remains and survives, but with new abilities of communicating based upon information

    technologies, symbolic and media languages, digital and virtual foundations of articulated speech.